Književnost m urnetnost. —k Ante Petrovič: Četvrte študije i portreti. Antc Peti\;\ič ic ic prcu ujcdinjenjeni nnšeua troimenega naroda zasledoval kulturno liturar smer vseli treh plemen. V letu 1905. ie izdal prve »Studije i portrete«, v katerili omenja izmed slovenskih posebno Simon Gregorčiča. Vredne ameniti so v tem delu razprave »o plasijatu ili književni kradji« in »Preradovič v jeziku jugoslovenskom«. »Nove studije i portreti« so izšle 1. 1910. v Osjeku. »Treče studije i portreti« so izšle 1. 1917. Sedaj nam ie pa podal »Cetvrte študije i portreti« (Split 1923). To delo odgovarja povsem miljeju in zahtevam sedanje dobe in situacije: pregleduje in primerja sedanje in začrtava smer novim zahtevam. Prvi del se obrača na svetovno Hteraturo poleg domače. Prične z »Dante Alighieri u vašoj književnosti« in njegovih »uticnjih«- na domače pesništvo, govori o »prevodih« ter preide v naslednjem na »Ivan Mažuraniča i Alphonse de Lemartine«, kot idejnega sovrstnika Petra Preradoviča. Mnogo pozornosti posvcča Silvijn Kranjčeviču in njegovim sodobnikom, in sicer v dveh poglavjih: 1. »Kraničevičev knjižcvni nastup« in 2. »Kranjče- vičev »Mojsije? i »Moise« Alfreda de Vigny-a«. Ta del zaključi Svetislav Stefanovič. Tcmu, rekli bi »klasičnemu« delu in dobi sledi »osvrt na naše novije pjesništvo.« — V prvem delu obdela pn- lcg srbskega in lirvatskega posebno slovcnsko noveiše pesništvo. Naj sledi par citatov: »Slo- vensku prijelaznu poeziju od Gregorčiča do mo- derne (»novostinjarja«) prikazuju dva pjesnika: Anton Aškrc i Anton Medved.« — »Njcžni Grc- gorčič, onaj Grcgorčič, koji za razvoj slovcnskc poeziie znači ono, što za srpsku Vojislav, prc- živio je naibolji dio svojega življenja u borbi sa staležkim drugovima — Gregorčič je mekan i njcžan liričar. Aškrc je iak epičar.« — »Gregorčičevim i Aškrčevitn tragom upustio se i Anton Medved, snažni piesnički individualitet.« — »Sa- vremeno zasrebačkoj »moderni« oko g. 1895 započeše novi pravac slovenski »novostrujarji«. Več pur godina prije toga Fran Govekar propovjedaše Zolin naturalizem protiv Stritarjeva for- malističkog esticizma i Jurčičeva romantičkog historizma.« — »Najsmielija i najveca pojava to- ga pokreta Ivan Cankar. G. 1899 štampava zbirku piesarna »Erotika«. U inaniri pjevanj:1.* t'i jest u slobodnosti izražavanja, to je oživljth lirika »Postuma« Lorenca Stecchettia. Ima tu pa- pra i paprike. Glavno ie zaprcpastiti filistrc. Tu ima cinizma kao kod Heinea«. — »Dok su napo menuti »novostrujarji« (Cankar, Kette, Aleksan- drov - Murn i Župančič) duhom i smjerom pravi i zakoniti sinovi Prešerna, te kroče naprijed slo- bodotnnno, Silvin Sardenk (Alojzije Merhar) iz- dvaja se od njih svojim čistim katolicizinora.« — »Cvetko Golar prihvača poljsko — seljačku liriku Aleksandrova - Murna (»Pisano polje« 1912), koju sa stihovske strane dotjerava i čini ie razumljivijom nama, ostalim Jugoslavenima, jer se tnnogo prova