God. I. 1868. Svezak3. i4. roj. I. 1868. Cjscs. 3. it 4. Letol. 1868. Zvez. 3. i 4. iLDKI 3 MUHI©!, i. > (3 fr f Liepo ti je, mili bože, } U glavnome živjet gradu, 1 Gdje uživat sve se može — Gdje no ljudi živjet znadu. Tu prozori nakideni Zastavami od tri boje, Tu ti narod uzhideni Sa prastare slave svoje. Al sve rabi tudje rieči Premda svojih ima dosti, Misle, da su time vedi — Vede ruglo — bog da prosti! Zato tudje nek se pusti, Pa se naski nek govori —- A tko inu ried izusti, Jezik mu se ledom stvori! S'- - 11 Roman po L. Mtlhlbach-ovoj. (Ljubica II.va.) Dvoboj. (Nastavak.) ečekav odgovora, obrne se, te ode mirno. Hi- 'i trim korakom prodje ulicami, kao da ga unutar- lija uzbuna okrilatila, pa bi se žurnije, nego 1’ bi y to inače običavao, uspeo uz skaline do svoje sobe. 1 — Tuj pane na stolac, te se poda bujnim mi¬ slim. Čudno mu bijaše pri duši, da njeko mu veselje poigralo srcem, ponosio se, što se zauzeo za poštenje nedužne djevojke, šinilo mu sc, da se sad uzvisio nad druge, da je ravan grofovom i barunom, proti kojim če se boriti za poštenje uvriedjene Katinke. »U časti živi čovjck, blago meni, što ju mogu oprati krvlju!" reče po- luglasno. — A sad ga bogme obuzeše misli na smrt. Prošao jošte jednom sav svoj život, te našao, da niz tužnih i žalostnih prigoda i prizora, pa sve boli i muke, sve uvrede i poniženja, koja mu nepravda nanese, da sve to zaslužio uije; udes mu bijaše kleti to sve nanio, siro¬ maštvo, što ga obaralo kletvom nesreče. Siromaštvo mu otrovalo prve časove života, ono mladiču kratilo svako veselje, učinilo ga samotnikom, da varalicom, si¬ romaštvo ga trgnu iz kratka sna ljubavi i prijateljstva, u koj se bijaše za čas uljuljao. U takovih misli uzburka mu se krv u žila, ljubav se u njem pretvori u groznu mržnju. Zamrzi na sviet, na čovječanstvo, na sama sebe; »ne, neima boga ni pravde!" viknu groznim glasom. »Što sagrieših, da me kleta sudbina goni kroz život, dočim se tisuča zlotvora ponosi čašču i bogatstvom, do črne se zemlje pred njimi klanjaju? Pa da mudri bog tako vladal" Dok bi ovako govorio u zdvojnosti, za¬ pazi mu oko nješto na stieni. Običavao je bilježiti si na stieni ugljenom misli, koje bi mu slučajno došle, kad bi šetao gore dole po samotnoj sobici, da si jih tako sačuva, te si je kojom zgodom opet uzme za predmet daljemu razmatranju. Onda bi opet izbrisao prvašnju misao, pa si zabilježio podatak takova razmatranja. Takova ti jedna bilježka probudi sada u njem pozornost. »Nesreču strpljivo poduašati, to ti je pravo ju¬ naštvo, boriti se za sreču, prva zadača čovjeku. Tko u borbi podlegne, nije vriedan nesreče!" Dugo je stajao Teodor skrštenih ruku pred timi redči, čelo mu se sve više vedrilo, nestade mu na jedan put izraza uzburkane strasti i razjarenosti s lica. „ Istima!“ reče, dignuv gore suzno oko, kao da prosi oproštenje. Uzev ugljen, napisa pod prijašnje redke ove: »Nesretuik se uviek smrču bori, al ju vazda on nadvlada, sretan vick se sa životom bori, pa ga ovaj svaki čas i nadvlada. Čovjeku dolikuje, večina nadvla¬ dati smrt, nego 1’ da ga nadjača život!" Pročitav još jednom ove redke, razigra mu se srce od radosti, da bijaše uvjeren, da se bori za svetu stvar, da je odabran, da hude zaštitnikom slabijemu proti sili, zaštitnikom s mačem u ruci sviin nesretnikom, pa mu ukrasio lice izraz plemenitosti i velikodušja. U čvrstoj vjeri, da če pasti, okriei>i ga misao, da če pasti kao mučenik za svetu stvar. »Žrtvovati ču se dakle", reče glasno, „za dobru stvar! Nitko neče za mnom tugovati, nitko suze liti, sviet na meni ništa negubi, niti ja za sviet baš mnogo ma¬ rini!" — Al se čudnovato budila u njem ljubav k ži¬ votu. Život mu se pričinjao bio dosad kao neprekidan niz jada i čemera, u taj mu se čas ukaže u tom nizu ipak po koje predragostno, skupocieno zrnce. Začudio se je nad toli jakom ljubavi k životu. — Padava si predstavio opet sve nevolje minula života, stao si dokazivati, kako če život proteči u nuždi i siro¬ maštvu, u vjekovitoj borbi s kletim udesom! Jače, sil- nije budio se u njem nagon životni, suze ga svladana, poražena obliše: „Hvala ti, bože!" kliknu. „Jošte ima, za čim da me srce vuče! Nije mi još sasma omrazio život!" Pa napisa: „Junačtvo bezčutnost je u onoga, koj ništa izgu¬ biti neima, 'smjelost je kukavština. Samo koj izgubiti može, onaj samo može hrabar biti, taj ti samo kano junak pasti!" Uzev pištolj sa stiene, stade ga pregledavati i ku- šati, da li sve u redu i pogleda na sat. Bilo več vrieme, da se zaputi na urečeno mjesto. Turiv pištolj u džep, uze šešir, pogleda još jednom po sobici, pa je sad istom očutio, kako mu omilila, kad se je š njom dielio, možda za uviek. Izidje iz sobice svoje i udari put naznačene livade. Grof ga Oskar sa djeverom svojim več čekao na mjestu. Nijedan ga nepozdravi, ma da bi riečju. »Nadam se gospodo", uze Teodor mirno, da se nečete služiti pravom sile nad slabijim". Oskar se mučke nakloni, a djever grofov uvjera- vaše Teodora, da je pripravan, sve mu izpuniti želje. »Neznatne su“, reče ozbiljno mladič. »Padnem li, to molim, da mi bude častan sprovod". »Imate li možda koga, komu bi poručio u takovu nesretnu slučaju V" Silno bolno čuvstvo stegnulo licem Teodorovim, usne mu uztitraše, čelo mu se gorko namršti. Tako ga obuze bolno ovo čuvstvo, da nije nit progovoriti mogao. »Nenaznačujete mi nikoga?" upita djever. Teodor svrne okom u njega; toli bijaše pogled taj tužan i bolan, da je dirnuo pitaocu upravo u dušu, a on mu svladan čustvom milosrdja pruži ruku. 79 Feodor se posili na posmjeh, te reče na tiho: »neimam nikoga, koj bi mario, da padnem, sam sam, ostavljen od svih!“ — Uzdahnuv duboko, doda glasnije: „ajde da počnemo!“ Male puške bijahu nabijene, daljina izmjerena, sve bijaše pripravno, samo da djever dade znak, da protiv- nici jedan na drugoga namjere. U taj ti čas dopre vika do njihovih ušiju, a na vatrenu vrancu juri prijatelj Oskarov. »Stani, stani, Oskare!" poviče s konja, »eto ti važne viesti“. Več je dojurio do protivnika i pruži urnah s konja Oskaru pismo. „Evo ti “, reče usopljen, „čitaj 1 Sastadoh se upravo s Dombrovskim, te mu pripoviedah, da te Kaminski iza- zva na dvoboj. On napisa hitro njekoliko rieči. te me umoli, da zakune me, da ti jih urnah dostavim". Oskar uzme pismo, otvori ga naglo, zaviri unj, te pogleda razjaren, a posvema iznenadjen Feodoru u oči, koj no stojaše okamenjen, sluteči, kakav ga opct čeka udarac. »Čitajte, čitajte, gospodine!" reče Oskar, pruživ djeveru pismo, pa pitajte toga čovjeka, da li istina, što tu napisano stoji". Djever čita: „Upravo doznah, da češ dieliti mejdan sa tako zvanim Kaminskim. Moram ti pako odkriti, da je to ime izmišljeno, Kaminsko je ime jednomu niomu imanju na medji poljskoj, a Feodor je moj kmeti" „Da li to istina?" upita djever, obrativ se k Feo¬ doru. Nastane Stanka; željno izčekivajuč, što če na to Feodor, upru u njega oči oba mladiča. Feodor osta miran. „Istina je!" reče za čas glasno, na što Oskarbaci pištolj o zemlju. »Mej dana medju nama biti nemože", reče prežimo, te okrene Feodoru ledja. „Zašto ne?" upita Feodor mirno. Začudjen ogleda se Oskar na Feodora: »Niste li si, gospodine, u krugovi, u kojih ste se kretali lažju i prevarom, nabavili znanja zakona, po ko¬ jih mi nije slobodno, meni, plemiču, iziči s vami na dvoboj ?“ „Zakoni su mi znani čovječnosti, ljudskoga pošte¬ nja", reče Feodor planuv, »a ti mi nalažu, da tražim zadovoljštinu". Oskar digne pištolj, te ga spruži u zrak. „Eto vam je!" reče hladno, pa se okrene, nakan otiči. Feodor poleti izvan sebe za njim. »Nikuda ne- čete", viknii, spopav ga za rame, „nikuda nečete, dok se nepobijeino!" „Ludjak ste!" reče Oskar mirno, jer mu kmet ne- bijaše ni vriedan, da se nad njim razžesti. „Ludjak ste! Pustite me s mirom! Poštenje mi zabranjuje dvo¬ boj s vami". »Poštenje, čast!“ če Feodor sve žešče. »što li čast? Nile li narav sama uložila svakomu čovjeku ovo čustvo u grudi, nekola li s krvlju njegovom po žila, nije li mu život isti? Nišu li si u tom ljudi svi jed- naki ? Prostak če braniti čast svoju, ko i plemič, svatko ima pravo, tražit zadovoljštinu za uvredu, kaznit smjela uvrednika". »Al se kazan namiče na razan način", če Oskar na to prezimim posmjeliom, baveč se oko konja, što mu ga privodio sluga. »Uvriedi li me, tko je meni ravan, iz¬ brisat se može ta uvreda na mejdanu; usudi li se pako prostak, kmet, dirnuti mi u poštenje, pandur če mu od- mjeriti kaznu*. „Šta?“ poviknu Feodor drhčuč od razjarenosti, te skoči na Oskara. Djever ga i sluga uzdržaše. »Pustite me!" viknu Feodor biesan, natezajuč se, kako bi se izvinuo s ruku ovih dvaju. »Pustite me! Moram do njega!" Oskar je več uzjahao. »Ostajte zdravo!" reče hladno. »Do mene nečete, jer neobčim s kmetovi". Prije nego bi Feodor došo do rieči, bočne Oskar konja ostrugom, te odjuri striclohitro. Sievajučim ga okom pratio Feodor, dok neizniknu iza grmlja. Okamenjen osta tuj na mjestu, samo bi kad- kada grčio prst, a usne bi mu bliede zadrhtale. Muče se i djever uspeo na konja, te odjezdi sa slugom svojim sa bojišta, nit ga nepozdraviv. Feodor osta sam, pa nije toga ni opazio. Sve ti je tiho naokolo, slabo ti samo povjetarce šušti liščem, giblje granjem; ugodno cvrkutaju ptičice po granju, on ti nečuje. Sunce več prižarilo, a on nečuti. Djeca skaču po livadi u veseloj igri, vrte se oko njega, te ga začudjena motre, viču, buče, plaču, kovrcaju se, on o svem ne¬ čuje nista. Stoji, te stoji, a bez misli! Napokon se sjeknii snage i života, nu ne s nutamje volje, več inekanično; život, fizički se život u njem uz- budio, te probudio obumreli mu duh. U čudu se ogleda naokolo, što bijaše samotan; mehanično prilivati pištolj, te ga izpali u zrak. Vriesak se odazivao po obližnjem lugu; on ga sluša svojima uši- ma i motri bezmislen, kako se sivi dim vitla po zraku, dok se nerazidje, onda ti upravi korake pram lugu. Samotnik. Kasno se u večer vratio Feodor kuči. Citav je preostali dio dneva tumarao j»o lugu bez misli. Utrudjeu bacio se u travu nuz potočič neosječajuč ugodna mu romona, sve se dalje gubio u šikarju, trnje mu izgreblo ruke do krvi, on neosjeti boli, upijao čisti mirisavi zrak, a neočutio vonje i miomirisa, vidio, gdje sunce tone, a 80 neopazio, kako se več mrak hvata, kako razastire več tamna svoja krila. Duh mu onemogao u strašnoj bolnoj borbi, ter mu uze svako čustvo. Ta šta ga probudi iz težke apatije, šta mu oživi opet usnula čustva, da je osjetio najedanput hladuu večer, opazio, da je sam samcat, te da se več tarna pro- strla nada zemljom? Nit ga silna u čovjeku volja oživi, niti utjeha, koju bi bio crpio iz duga promišljanja, niti vjera, niti nada — glad ga trgnu iz toga bezčutila. Kad se prenuo Feodor iz bezčutnosti svoje, zgro- zio se, kad se osviesti, što ga iz njega trgnulo; „nismo li kukavni stvorovi, mi ljudi! 1 * zavapi u zdvojenju. „Sil¬ il ij i od boli, silniji od časti, da i zdvojenja, nagon je, koga sa životinjami dielimo — nagon za hranom!** Mučeč nastavi put u grad. Kod prvoga si pekara kupi za njekoliko novčiča hljeba, pa ga potroši umab, iduč ulicami do svoga stana. Zadovoljiv ovako naravnoj potrebi, oživio mu se duh k osječanju, a kad je stupio u taninu svoju sainotnu sobicu, padne ničice, te udre u glasan plač. „Nišam li kukavan, nesretan stvor!" zavapi, »oži¬ gosan, osramočen, a nemogu da se osvctim, nemogu, nemogu!" — Glas mu bijaše toli grozan i užazan, da se sam prenuo. — Zato umuknc, samo jekče i uzdiše težko. Tko je iole osjetio u sebi nemočan gnjev, razumjeti če gorku muku Feodorovu, tko je očutio bol, koju mu bijaše trpjeti i nositi u sebi, a nemogao se je lišiti. Strašna je nješta u gnjevu takovu, u takovoj boli, kad se duša čovječja opojila gorkošču, a jarost uzrujala grudi. Feodor nebijašc jošte sasma klonuo duhom; mla- djahna ga jošte ona neoboriva tvrda vjera u bolju bu- dučnost hrabrila, te mu nedala pasti u skrajnju zdvoj- nost; jošte mu tinjala u grudiju iskra ljubavi prama svietu i čovječanstvu. A ta mu ljubav utiša uzburkanu krvcu u žila, ko što ulje tiša ljutu bol rane. Ta mu po¬ mirljiva čud od milene majčice, čije kosti več odavna u taninu grobu trunu, — dar naravi, koga pridošle vanjske okolriosti čovjeku tako lasno oteti nemogu. Postojanost mu ta i strpljivost, tvrda neoboriva ljubav k životu nije bila od duševne snage i jakosti, več baštinstvo od biča, koje mu dade život, pa se i ovdje obistinilo kao i svagdje izkustvo, da čovjek, gospo¬ dar svojih misli i čina, ipak radi samo povodi, ne koji su podatkom razmatranja njegova, več radi uslied baštinstva duševnoga od roditelja svojih. Da je majka Fcodorova iste bila žestoke, nagle čudi, kao otac mu, možda da bi si bio sin u burnoj zdvojnosti sam pripravio več odavna grob; možda bi mu još silnije bila uzavrela krv, te ga budila na ljutu osvetu prama onim, koji ga baciše u nesreču, da je bio sin bogataša, plemiča, kneza, ma on za to i neznao. Nu sin bijaše siromašna, potlačena kmeta, majka mu rodjena u robstvu, naučna na strpljivost, pa je i baštinio od majke si uztrajnu strpljivost. Lišio bi se možda bio mnoge nevolje, da se sa svom snagom ne- milu udesu opirao bio, pošlo bi mu bilo možda za ru¬ kom, da se smjelo uzdigao do one višine, za kojom mu duša ginula, nu na njem je kletva od poroda — pod- ložnost i neodlučnost. U vjeri, da mu je sudjeno ostati nevoljnikom, do¬ bro bi mu došla svaka i nestalna sreča; čvrsto uvjeren, da mu ju može bližnji čas opeta oteti, tim bi ju strastve- nije i pohlepnije zagrlio, te si tako strašču i sam si ju razorio; da nesvjestnoin njekom taštinom bi se ponosio ča sa nesrečom svojom, sa kletvom, koja ga sliedom sliedjaše od koljevke, sa siromaštvom svojim, te lii se držo junakom, a mučenikom pravedne stvari, svjestan si, da nedužan trpi. Iz toga čustva, pa što ga i kob pritiskala, odkrio prijatelju nesretnu tajnu svoju. Ko što se ranjenik livata za rami, ako ga i u čas neboli, da izkusi, da li če ga jošte zaboljeti, te si tim ticajem sam prouzrokuje žestoke boli i muke; tako ti nebijaše Feodoru dosta znati, da bi m o go izgubiti prijatelja, da bi mu se mogla pronevjeriti ljuba, btio znati, da li če jih i z bilja izgubiti, pa tako i izgubijo obadva! Dan osvitao, a Feodor skoči s kreveta, na kom je obučen sproveo noč, bdijuč i driemajuč. Za čudo se bi¬ jaše umirio —- ova ga jedmi noč učini zrelim čovje- kom. U njoj dodje do sviesti, da još u njem duševne snage iinade, u ozbiljnu mu se promatranju mnoga magla razprši, gola mu se pokaže istina, jasan mu se otvori pogled u život i u sama sebe. Kako ti se razbistri um čovječji usried gorke muke i boli, ko muuja sine pravi nazor tužnom maglom duševnom, pa što ti do sad ne- dokučivo bijaše, to ti se eto odkrije u takovu času. Feodor se uvjerio, da mu jošte belca za život imade, kad bi sve svoje sile i sav svoj rad upravio na jedmi svrhu. U znanosti tražio je do sad zabavu, od sada se odluči posvetit joj se dušom i tielom. Velikimi je korači koračio po sobici gore dole; onda stane zamišljen pred popisanom stienom. Poče čitati zabilježene si na njoj misli, te pokima lagano glavom. »Nesrečo, nesrečo", progovori, „šta li si ti V kakav si tko pojam o tebi stvori, takva si, raznolika; što jed- nomu sreča, drugomu ti nesreča. — Nesreča je dakle nješta umišljena, nije upravo ništa. Ko što stari sagra- diše u pobožnu praznovierju žrtvenik nepoznatu božan¬ stvu, te mu nevidljivu doprinašabu žrtve, tako ti i ja podigoh u sebi žrtvenik nesreči, da joj se klanjam, da joj žrtvujem časove života svoga. Neimade nesreče, hoče li čovjek. Za sreču i užitak smo stvoreni. — Sve ti na to upravljeno, sve ti sile za tim teže, čitav unu- tarnji ti ustroj na to smiera. — Ele, bit ču sretan! Izvor sve sreče je znanje!“ rekne zvonkim glasom, te pristupi veseo k pisačemu stolu. »Vila ti pjesmom svo- 81 jom ublažuje čud, taloži uzburkane talase uzrujanib gru- diju, siplje ti linje mir i pokoj", nastavi uzliičen. „U tvoje dvorove, vilo, primi me, u tebe tražim utjehe i blagi po¬ koj. Tvoja če mi pjesma dati krila, da se u uzhičenju dignem nebu pod oblake, zaboraviv tužan ovaj sviet! — M ti pjesma, nastavi oduševljen, pjesma mora samo da se d igne na klili uzhičenja nad ovaj tvarni sviet, — a mudroslovlje, mliekom da te doji znanja!“ I'a kad je opazio na stični neriešeno još jedno pitanje: »Što je mudroslovlje (filozofija)?“ uzme brzo ugljen, te napiše odgovor: „Filozofija najuzvišenija jo znanost, utjelovljena je rekbi božja kriepost, koja se diže od zemaljštine i tvari do uzora, od pojma do sučtva, koja poznaj e u zemalj- štini i nestalnosti vječna, nepromjenljiva tvorca. Filo¬ zofija je vjera, ne vjera molitve, več vjera znanja, rada i djelovanja. Filozofija nije pietizam, nije misticizam. U n j oj sve jasno i skladno, u njoj znanje i zrienje. U duhu spoznajo narav, a u naravi duh. — Pietizam divlja je mladica pronikla iz vjere, koja ploda nenosi, preziran je plašt, kojim se pokriva griešnik, himba je, kako se pravim imenom zove, vuk je, odjeven ovčijom kožom, kletva je isti ni i radinu životu, nakaza je vjere prave. Filozofija zrienje je duha, pietizam drhtanje griešna tiela“. »Što mi je pako činiti, da do nje dodjem?" upita sama sebe, pa si urnah na to pitanje radostno i odgo¬ vori: „Treba da mi duh uzradi, a da učim iz života 1 '. U tom je času ozbiljna promišljanja o samu sebi naučio ljubiti mladič iste boli prijašnjili dneva, u njih je pazio prelaznu dobu k zrelosti duševnoj; u tom se času osjetio slobodnim, jer je skršio verige, sapinjuče mu duh, bogatim se osječao, upoznav, daje znanje blago, da je zlatila knjiga, ne ona zlatna knjiga mletačka, u kojoj bijahu upisani samo najodličniji sa svojimi predji, čašču, dostojanstvom i bogatsvom, več knjiga, u kojoj su pobilježeni bez obzira na dostojanstvo i bogatstvo, siromak se tuj i bogati bez razlike druže. Omirove Odisee ležaliu upravo otvorcne na stolu. On je uze čitati, te mu se duh uskoro uznio na krili pjestiikovih, te se zibao tiho i mirno u preugodnu uži¬ vanju. Čitajučemu ovako srce poigravalo, um se bistrio. — Nije čito več iz knjige pripoviesti, več poviest, u njoj razabra ne samo prošlost, da i sadašnjost. Svi ti stari junači, lukavi taj Odisej, mudri taj Nestor, sve grozne slike padajučega Iliona, sve bi to utonulo bilo u vječnom moru zaboravnosti, da nije bilo pjesnika Omira, jedini, kukavni čovjek, koj jim ši¬ lom svoga uma uzdrža slavu neumrlu, imena njihova i junačka jim djela u pameti svega potomstva, čitava na- obražena svieta. Šta bi pomogla vladaocem veličina njihova, silna moč, visok porod? Što plemenitil slava? Neznanim i I nepoznanim trunule bi jim kosti, zaboravili bi ljudi na I junačka jim i koristna djela; komu imadu zahvaliti, da jih potomstvo slavi i hvali, jedan je priprost čovjek, pjesnik! »Pjesnika dakle", kliknil radostno i ponosito, pjes¬ nika ide prvo mjesto nad svimi zemlje sinovi vremena svoga, a povjestnik mula je i slava kralju i junaku! U tom ti ona pomirujuča sveža u svietu, sravnjenje raz- nosti po porodu i sreči zemaljskoj, što ti cvjeta lovorika jijesnikova nad grobom veleuma čovjek a; pjesnik se diže na sokolovih krili u nedohitnu visinu, prost od ze- maljske brige i skrbi diže se u hram slave, neumrl, ne- zaboravan, čudom uma svoga čudo svili vremena, do- čim ti carcvi i kraljevi spavaju vječni san, neznani i nepoznani, dok mu pjesnik, dok mu povjestnik nepribavi djelom svojim neumrlu slavu! — Veči je pjesnik od careva i kraljeva, u njem se očituje tvoreči duh božan¬ ski, on ti je sam uzvisenje čovječanstva i udesa nje¬ gova. U njega je čast i slava, u njega sadašnjošt i budučnost, njegovo nebo i zemlja, u njegovoj se bo mi¬ sli zrcale i u djeli njegovih!“ Iz takova ga promatranja i uzhičenja trgne čovjek njeki neznan, stupiv u sobu, te pruživ Feodoru list. — Po pismu na naslovu upozna urnah nično pismo prija¬ telja svoga njegdašnjega Dombrovskoga. S nestrpljivom znaličnošču otvori pismo, te uzčita: „U čunonovatom tvom očitovanju tražio si kletvu i nevolju života svoga u tom, što si kmetom rodjen. Spasio si mi život, a meni se zato zahvalnim pokazati. Uzimljem s tebe kletvu ovu, dočim ti dajem slobodu.— Tim sam ti se odužio!" — Dombrovs k i. Feodor smršti papir u ruci promrmljav: »bezdušan dar! Slobodan sam, mi za uviek svezan, jer sam siro¬ mak, a siromaštvo su verige, koje me sapinju i žule do krvi, pa ču na toj rani i poginuti! — U tebi li lieka proti njemu, pjesmo mila? Zar da te ponizim do toga, da mi služiš svakdanji hljebac ?“ Susret. Feodor se s vremenom umirio i uzadovoljio. lli- jaše pače višeputa i veseo, jer mu se otvorio sviet, o kom se nadao zadovoljstvu i radosti — čar piesni i znanja. Kanio se ljudi i svieta, jer je u njem uviek i svagdje na- lazio ljudi, pa još nedodje do toga, da je drži potrebitom stafažom svieta, što si ga utvorio. Kanio jih se, jer je znao, da obratiše pozornost na njega; u gradu se na brzo raznio glas o njegovu nizkom rodu, te bi ga prijašnji njegovi prijatelji i znanci priekim, prezimim okom inje- rili, kad bi se pokazao na sokaku, te bi si prišapnuli: »Glodaj der kmeta!" 82 Bježao je družtvo ljudi, znajuč, da jim prijateljstvo i ljubav nestalna, znao jim mane, nu ne krieposti. Ne¬ mila ga sudbina učini žestokim, osornim, trujuč mu život, blaga se pomirljiva čud sve više gubila s njegova značaja. Tako ti postane mrzilac ljudi, plašio se svjetla i života. Piesni, sastavljene u časovi uzhičenja i odušev- ljenja, čuvao bi ko svetinju, svetiju, nego da je proda, a od takva novca da se prehrani. U krivil ponosu scienio bi proizvode svoje mašte i vile svoje svetijimi, nego da kapi, kako reče, srčane krvi svoje izlije u gnjusnicu svjetsku, te da i one poteku s gnjusoin svjetskim. Kako da živi; prepao se pomisliv, da mu treba i jesti, hoče li pjevati. Prekrasne časove jutarnje morade indi sprovesti prepisujuč mrtva slova i pisma, da si zasluži, što mu bijaše potrebno kroz dan. Imalo je to doduše u sebi i nješta dobra. Zanemario je, te skoro i zaboravio na svoje pravne nauke. Uvidio je, da mu u položaju njegovu treba kruhonosna nauka, te odluči sa svom se marljivošču dati na pravničke nauke. Od sada bi marljivo učio u akta, koje mu davao na prepisivanje stari odvjetnik; nametnuo bi se braniteljem okrivljena, te bi onda opct svoju obranu oprovrgavao; nije to činio pismeno, več ustmeno, govoreč na glas, da se izvježba za javna govornika. Buduč je kroz dvie go- dine bio polazio predavanja na sveučilištu, mislio je, da jih više netreba; a i kakovim bi obrazom sjeo u dvo¬ rani nuz prijašnje svoje drugove, posije kako saznadoše, da je Feodor pl. Kaminski kmet Dombrovskiev. Sjedio bi ovako kod pisma čitavo jutro, a kad je odobjedovao samotan u obližnjoj krčmi, gdje se nije tre- bao bojati, da če ga tko od poznanaca sresti, jer su tu ulazili samo težaci i vozci, povrati se opet u svoj stan, da u pjesničkom uzletu zaboravi čitavi sviet, ljude i sama sebe. Riedko bi izišao iz tanine sobice, da si u slobod- noj prirodi razbistri um, te da si opet nabere predmeta za svoju maštu u krasoti, raznoličnosti i bogatstvu pri¬ rode. Gradom i bližnjom mu okolicom prošo bi hitrim korakom. Nu kad se izgubi ropot na ulica i trgovi, trka i vika za njim umukla, tad bi i on uztezao korakom, čelo mu se vedrilo, oko mu blistalo, usne mu se posmjehi- vale. Redom se lupila ljuska za ljuskom s otvrdnula srca njegova svietom i izkustvom, te on postade opeta bezazlenim, veselim dječakom, kakono se njekoč sretan igrao po livadi. Da mu se na istoj ovoj livadi, gdje ga dječakom Dombrovski jašuč pregazi, prikazao sviet prvi put u pravoj svojoj slici, nedodje mu ni na um — sječao se samo, koli sretan bijaše kao diete! Po sta o je opet dječakom; kao dječak skakuče veseo gustim grmljem, lugom, gajem i livadom, radujuč se u dnu srca ko i za dobe djetinske. Cviet ga na putu pogleda milo, ko da mu se ljuveno smieši, on ga obzirno obidje, da ga nepogazi. Pjevačica, štono titra na onoj zelenoj gran- čici, liepim ga pjevom pozdravlja, ševrlja, cvrkuče, po¬ skakuje obiestna od grane do grane; on stafle, da ju motri muklom radošču, da ju u pjevu nepoplaši. Nit ga gušter nepoplaši došuškav mašinom do njegovih nogu. Sve obljubi, čitavu narav htjeo bi zagrliti od ra¬ dosti. Na malenoj stalili okruženoj livadi pruži se u busen, licem i okom uprtim pram nebu. Koli ugodno čustvo budio u njem pjev ptičica, šuškanje lišča, u kom bi si utvorio dražestnu koju gor- sku vilu, u svakom pirkanju vjetriča čuo bi ljubovan uzdisaj! Onaj prekrasni leptir, štono sjede, preletiv mimo njega na krasuljak, kolikom ga pozornošču motri! Nebo se razjasnilo, te se razastrlo u preugodnoj modrini svojoj. U njem je život, u njem sklad. Tako ležaše, sretan, veseo, dok zadnji trakovi sun- čani nepozlatiše vrška na stabli, zviezda za zviez- dom nezatitra na taninom svodu nebeskom, ptice neu- šute, a večernja rosa nepokvasi livade. Feodor se uz- digne uzdanuv, jer mu osta samo još jeka u grudiju od ugodnih glasova, spomenak od milih utisaka; turoban se i žalostan vrati opet u grad. Na takovoj ga šetnji iznenade jedilom glasni ko¬ rači. Krenuv sam, da izmakne neugodnomu nadošlici, dodje u susret mu stari odvjetnik, za koga je več više godina prepisivao parnične spise. Bijaše mu prijatelj od srca, što pako Feodor neopazi u vanrednom svojem duševnom stanju. Htio mu se Feodor nakloniv se hitro izmači, al ga starac odvjetnik spopane za ruku: „Ne tako naglo, prijatelju moj mladi!" reče pri¬ jazno, „ovaj mi se put nečete izmači. Šečimo se za- jedno. Vidim na ramenom vam licu, da vam čisti zrak prija". Feodor propenta njekoliko nerazumljivih rieči o poslu, o večernjem hladu — odvjetnik mu pako dobro- stivo reče: „Zašto li niste iskreni, gospodine? Zašto mi nekažete, da bi rado ostali na samu?" Zastidjen i smučen obori Feodor oči u tlo, kad ga starac mudrim svojim velikim okom ozbiljno i oštro pogleda. „Sve bi na svietu bolje bilo", reče Rašky, to bijaše ime odvjetniku, „kad bi svatko imao dosta srčanosti, da bude iskren. Prekasno ste tim počeli, gospodine mladi, pa ste zato nezadovoljni, nesretni". „Kako vi to razumievate?" če Feodor dignuv naglo oči. „Mnijem“, odgovori starac, „da bi po vas bolje bilo, da niste stupili u sviet lažju". ^Gospodine!" prekine mu oštro Feodor. „Umirite se, umirite! Prostit čete starcu, ako se služi oštrijimi riečmi. Ajdete, prošečimo se malo dalje, svježi če nas zrak okriepiti i razbistriti". „Moram da opetujem", uzme Rašky u hodu, „ne- bijaše probitačno i mudro, stupiti u sviet lažju". 83 „Kako da se drugčije izmaknem nevolji s voj oj ?“ upita Feodor. „Izmakli li ste joj V“ „Onda sam se jošte u to nadao!“ „Uzalud ste se nadali, gospodine moj!“ odvrati starac brzo. „Svaki prekršaj bit če kažnjen več ovdje. Što ste se u nadi svoj oj prevalili, kazila je rad pre- greške vaše**. „Šta, vi znate o nioni životu ?“ „Ta grmi ta novost čitavim gradom; u svakom se družtvu pripovieda**. „A što se na to kaziva? 1 * če dalje Feodor nesi- gurnim glasom. „Njeki se smiju, a njeki vas grde i preziru**. „ Nitko me nesažaljuje ?“ »Prijatelju moj!“ reče Rašky ozbiljno, „lažju i prevarom se sažaljenje i sučut u ljudi nebudi. Da ste se oteli robstvu, bijaše pravo i dobro, čovjek bo je stvoren, da se slobode uživa, a ne, da u nevolji i ve¬ riga sprovadja dane svoje. Zašto se pako prevarom kititi imenom plemenitim? Šta li, prijatelju, zar ste zbilja mislili: da ime čovjeku ugled pribavlja?** „Nije to samo dvojbena misao**, odgovori Feodor gorko, „več je osvjedočenje, crpljeno iz izkustva**. „U glupaka jest!** „1 u visokorodjeni!** upane u lieč naglo Feodor. „Treba da se razumijemo, gospodine moj! Vam je visokorodjen, plemenit onaj, koga slučaj roda stavi na višji stepen u družtvu čovječjem. Pamtite pako, da u ovili upravo mnogi podlo misle, da jim gizdost i oholost zavaruje oči, te se sami dižu na visinu, s koje jim se dakako svi ini patuljasti čine i kukavni, osim onih, koji nad njimi i oko njih stoje, — zašto se uspeše do te višine ?“ Feodor se neusudi odgovoriti. „Zašto se neobratiste**, nastavi starac žešče, „za- što se neobratiste, koji su vam ravni po izvanjskih okolnosti, koji bi bili mogli prosuditi unutarnju vašu bol bolje, sami bo očutiše boli, pa su zato skloniji na milo- srdje i sučut, no oni, koji o težkoča i nevolja života ovoga ni pojma neimadu?** »Prosjačit nemogu!“ reče Feodor ponosito. „A prevara se nije protivila ponosu vašemu ?“ reče strogo Rašky. Kad je opazio sram na licu mladičevu, kako je pred njim oborio oči, te mu se neusudio po¬ gledati u lice, nastavi blažije: „Nu neka! Govorio sam kod prvoga toga našega sastanka strogo i istinito, da vam natuknem, čemu se od mene nadati imate. Sad vas molim, da me smatrate svojim prijateljem, koj če vam vazda drage volje pomoči riečju i činom**. „Hvala vam, gospodine!“ reče Feodor kratko, jer je u neprijaznoj svojoj čudi posumnjao ob iskrenosti liepa savjeta starčeva. »Izvolite sa mnom u moju kuču, poživljeni vas na prijateljsku večeru**. Feodor bijaše odviše ponosit, da bi bio primio taj poziv, stid ga bo bijaše, što bi ga ovaj tobože nahranio s milosrdja. Lagano, neprogovoriv skoro ni rieči, koracahu prama gradu. Pred vratima svoje kuče pruži Rašky mladiču još jedilom ruku, te reče, pogledav ga dobro- stivo: „Veoma ste nesretni, nevoljni mladiču, jer neimate vjere u čovjeka više. Bog vam razbistrio um! — Sjutra čemo se jamačno vidjeti ?“ „Donest ču vam prepis u naznačeno vrieme**. »Dobro, dobro. Imam jošte mnogo posla za vas**.— „Nesrctan sam, istina, prenesretan !** uzdahnu Feo¬ dor na putu u svoj stan. „Ljudi me na to spraviše!“ U tom času osjeti u sebi šilu njeku, pred kom se s prva i sam prepao, šilu lj ute mržnje. Al se onda opet uzradova, što bijaše jošte kadar, da osjeti silno gibanje u sebi; mržnja proti svietu nčvrščivala se u njem s ve to više, srce mu okorelo. — Mnogo je k tomu doprineo i razgovor sa odvjetnikom. Utjehom mu bijaše njekom u nesreči njegovoj gra¬ diti se mučenikom i nedužnom žrtvom udesa svoga. A sad mu bi dokazano, da mu je vlastita krivnja uzrokom tišteče ga nevolje, pa ti ga to dražilo na tim veče ne¬ zadovoljstvo i gnjev. Posije njekoliko dana pozove ga odvjetnik Rašky na objed; i to odbije. Sam se osudio na samoču, pa se ipak bolan tužio samu sebi: „jao meni siroti, osamljen sam! Nemogoh inače raditi. Rašky mi je prijatelj i dobročinitelj, al je zahvalnost neugodna, težka. Nemogu mu se povjeriti, jer si nismo ravni. Stid me pred njim. Pa je k tomu i nemogoče živjeti u prijateljstvu s čovjekom, od koga plaču primam!“ (Nastavak sliedi.) 84 OBao. roA. 1833. iiMeiiOBan dn apxHi\iaii r ipiiTOM ? tc i>iy 6y;je najnjic noBjepena ynpaBa ManacTnpa cb. rjyp- rjeBcicora, a 3aTHM BergliHCKOra y BamiTy. Ka^ ce je ro%. 1848. y B Khkhh^ii, y EanaTy, a6or r T,Ho6e komo|)ckc aeaube, y3iiei\iiipiuio, dnjarne Ma- Kiiolmber. UIIipCBIlll TCMIiniBapCKHIM ICOHCMCTOpiIjCM H 3 aCJUlH, /pl yMHpH napo/j u ii»eroBy My/jpy nacTojaiby, Koje do¬ jame o/j /jodpa yiuiiiBa y napo/iy, uol)e coHJba aa pyicoM nodyny yTniiinTii, ea Koje 6 n cpdcKH napo;; 6 ho MHOro mTeiOBaTii iviorao. Ha icoimy r. 1848. n noneTKy 1841)., aa hiicjio B]) iieMe y>Kacne odca/je TeMnumapa, 6 aBno ce ca/piibif naTDHapx y hctoivi rpa#y, rije je HeomicHBe noie^cKolle, a nocjbe/pbe Bpncivic h ocKy/pmy na xpami MyaceBHO iio/jhocho, tc one iiecpeTiie CTaiiominKe y KaaaMaTii Tj Ciuho h na ycTpiiJBeibe do/jpno. Fo/p 1853. dy r ^e 03 ^o^ibOKap.iOBanKora cimo/pi | Haadpan h o/j, Ib. BejmnancTBa riOTBpl)CH diiCKynoM tc* I MHUIBapCKHM. 85 To#. 1860. nosBan 6» y Ben, Kao MJian ppncaB- Hora caBjeTa h Ty je KopucT cpocKora napoja KpeiiKo 3acTynao, npepjroacHB y ejajnoj 6eejepn, pp:*caHoj y ^p^caBHOM c6opy, ociiobc, noje hchbo nopyriHpaxy 06- cTanaK BojBopHHe cp6cKe. HaKOH cmpth naTpHapxa Jocna Pajacu tla naie- noBajio ra Ib. BejmnancTBO ap3iniiHCTpaTopo3i narpnap- xnje cp6cKe, c kojom je Kao TaKaB ynpaBjbao op mje- cepa jaHyapa 1862. po 18. ayrycTa 1864., kojhm pa¬ noju 6ii HaMjemTCH Ha CBeTy c*TOJiHny cb. Cane. Hapopim ca6op no3Bao ra na to MjecTO Kao naxpuapxa ? a B.iapap ra MHJIOCTHBO IIOTBppHO. Kao iiaTpwapx HacTojn MaiiiiipeBHli oko 6ojbKa iiOBjepena iviy MHJiomtiy 6omcjo3i CTapa; rije ivry ce rol) iipnjiii kh npyacH, pa mo^kc čjiarocjioimo pjejiOBaTii iio napop, to cjerypno HenponyniTa, nero hhhh, ihto iviy je hojic MoryIie. Thko je noKojHHM MHTponojiHT03i -~W\A/VU CTeBaHOM CTpaTlIMIipOBuRcM yCTaHOBJLCH 6poj CHpO- i>ianiHiix yneHHKa, ko j h po6nBajy 6e3iuiaTiio cTan h xpaHy h. t. p. Ha CBoj TpomaK iiomiiohciio ca 60 Ha 100 . Obo ofifie no3HaTO po6ponnHCTBo rampama cnpoTHM ctck.to My cjiaBiio iiivie h nopnyHy jby6aB y cpf)CK03te raipopy. Kojihko je naTpnapx MaumpeBHB 6jiar n po6po- TBopaH, to.thko je h iipaBcpara Ta npaBepHocr ee pape no naj6ojbe onaanTH Kop nocTaBjbaraa napoxa, Koje oh Ba3pa o6aBJba no ncejbii pothmhhx o6uiTHHapa. y ca- 6opy 1865 . Oho je oh H33ieljy cbhx ppKBeHiix npep- CTaBHHKa npBH, Koj je na to npiicTao, pa ce ynHHii 3aKJbyraiK, no k oj cm pa o6iHTHHapn H3iapy npaBO 6n- paTii en napoxa. llaT])iiapx Ca3iynji Mamiipeinili cjiyacn jepno3i pnenjy Ha nacT ppKBii h raipopy. M. P. €ynpyra ,.iiocpeiRHKa“. (Mapnja mi. PocKOBCKa.) (CupmcTaK.J Co*i Haj Belic 6njaxy Beli 3iHHyjie iiorn6ejbn nyTHHKOM, f a Koje jiiim joniTe npneTHjaxy, ne3HaTne i upa^i npHjauiibHM. lly uenpecTaHaje Boaciba yTpy- pujia h H 3MyMiijia Knerniby, a n acejba ce 6ypiuia ciie to Belima y moj, pa jepno3i Beli ripiicimje k CBOMy piuby. Kojihko je nyTa H36pajajia BpcTH, kojihko jnx Bell iipcBajmjia, a kojihko jnx npeBajiiiTH joniTe HMape! Hiiibaiue joj ce, pa caone ny3e nonyT nyHca, a Koniijam 6nje h Jiyna no koh>h, kojihko kioskc, na KaKO joj ce npiiHiiibajio hcto 3 i pyro BpneMe, ihto 6h cnpoBejia na nocTaja. Moacein en parazie npepcTaBHTH, KaKOBa joj papoci nonrpajia cppem, Kap joj Ka3ame, pa je Majiemi oBaj rpapnfi upep h>hmh op Tncyliy jepBa cTaHOBimrai, pa je HepHHHCK. Majiemi omij rpapiili na 3ajineBy Hepne, y IIIhjik)', n03naT je no mmmoj Pycnjn, jep npaTe OBa^io iipornaniiKe papn hojihthhkhx h ppyrnx KpHBiba, „necpeTHiiKe u TaKO 3Bane. y^KacHo to npoma- hhkom H 3ie, cKJiapno je n yropno 3a3BoiiHjio y yxy Kneriiibe Tpy6epKon. Ho^iibiiBo MOTpnjaine ne6pojeiie BpTOBe h nojba oko rpapa; npei>i pa 6iijaxy capa nc- KpiiBena py6oKHM cnnerom, imaiv 6njaxy 3iiaKom, pa n Ty Kapicapa Toii.nije npurpiije cyHpe, pa ce h ry o6pa- I)iiBajy nojba n bptobh. Msnenapiuia jy ^ciiBaxnocT no coKapn, y n upep 3iHoro6pojnii3iH pyliaini, rije cejbapii H33ineibHBaxy 3a Kp3Ha n naj, 6apyT n ojiobo h pyxaip ihto ce ob^c capii. Bh.io joj, Kan-pa 3io^ce y cbhkom HOBjeKy, Kora omi3ii ? yrjiepaTii cynpyra en, caMo pa joj ra pa3a6paTii 113 tc cBjcTime. Cppe joj cbc to aai- Baxnnje Kypajio op acejbHa H3rjiepan,a n papocTii, ny ropKo ce npenajniJia y napil. y HepnHHCK ponpaTHine npornaiuiKe ca^io, pa je opaBjie naoppe^ena jiuvi MjecTa pa3ainajby. CynecTHiipn na ypoTii najia3nme ce ibckii y ojiobcko^i pypHHKy, 279 BpcTa op HepHHiicKa. Be3 opMopa nojypn KnerHH>a ona^io n ymojni HapaopniiKa „necpeTHHKa u , pa jy op- Bepe upep cynpyra, tc pa joj ponycTii o 6 Bhtii iii ibiim na pan Koj car. IUto joj ce neporopiuio na HiiTaBom nyry op IleTporpapa po obhx pypa — japne ycnoi>ieHe! — hht me^y ciipoTiiibo^i h iipocTHMii cejbapn y nopepamix ccjih, hht 3ieljy pHBJbii3in Koaapii na nocTaja, to tii joj ce OBlje poropn.io. HapaopiniK joj 6 es no^in.ioBaiba 3a ibencHy rocnojy n iiito je tojihkiix norH6ejini upeTp- njejia c BejniKopymja n HCKpene jby6aBii upa^ia cynpyry CBOimy, Hap3opmiK joj op6nje ocopno moji6y, pa nepo- nycTH joj liane hii oainiTii ce pyjbe OB^e. Ha oiieTOBany, cy3aMH nonpalieHy 3ioji6y, po 3 bojiii to japnoj Kiieriiibii, ny nop jepno3i norop6o3i: pa ce ppacn y cbc 3 i pepa y obo 3 i pypmiKy, pa 6ype uporiiainipa 3ier>y npoma- hhi^h, iiecpeTimpa 3ieljy necpeTHiipn — oupa joj po- 3BOJbeno ocraTii oiilje. — Hii cap nuje oKJnieBajia jyiianKa rocnoja! —. Ta nuje H3iajia naCopa, na pa je h cbc Morjia H3a6npaTii ch, opjiynn.ia 611 ce 6njia CBanaKO na obo uocJbepibe. 12 86 0#JiyHHJia /iiiojihth TysKHy cy#Rimy ca cynpyroM en, na Rh jy Rhjio n Rojihjio y #yiuH, ira# Rii BHflHJia cy- npyra en yja#HHjy nojioacajy 03 ce 6 e. Cppe jy saseRe, Kafl HaflsopuHK no:ina nocjiy3KHHKa, na My hh HivieHa peno, BeR My 6 poj naanaHiio, na KOMy #a bo#h rocnojy. /JoHyjia je Rnjia #o#yine, #a nporHaHHipi, — HecpeT- HHpn /pnicra, — hht HMena BHine HeHMa#y, boR #a jnx no 6 poj cbh 30By n iramy, Hy ca#, na# nyje y HCTnny y MjecTO Kiiesa TpyRe#KOH, 3BaTH Taj n Taj Rpoj, koko joj to ipicnajio cppe. CaRpaB cBy c,Bojy CHary, nofje 3a HOBjcKOM k yjia3Ky py#HHKa, tc ce cnycTH #ojbe. KaKBa joj ce Ty yKa3ame #HBJba, Mpica jm#a! CjiaRa je ciijeTJiocT o# py#apcite CBjcTiubire CJiaRo pa3CBjeTjbHBajia rycTy OBy noiHpannHy, Te yKamiiiajia CBe yacacnnje, rpommje, nero ji’ y HCTnny h Rnjauie. Ty cy pa3RojmmH n yRo- jnpe, a cynecTHimii no 6 yHC n ypoTe, upocTannna n flOCTojancTBO, KHe3 n ceJtaK. Bjianran jy TeacaK 3 paK y py#im#H #yiuno n CTe3ao joj npca, #a je je#Ba npn- #ncajia. y;nij)Koc TOwy xnTpnM je icopanoM Kopapajia 3a bo!)om. Py#apn H36yjbnme Ha ity ohh, KaH #a rjie#ajy KaKBy yTBOpy, Ta Kairo h hc 6 h! n,c*acna, BHcoKa rocnoja y TaMHHx obhx py#HH#H, rije ce o#3msao tchckh y3#ax HecpeiHHKa, rt)e ce Banajn us H3MyneHHX npcnjy o#Rh- jaxy o# xjia#HHX BJiaacHiix CTiieHa. Ilira Ty Tpaacn IbeSKaH TaiCOB CTBOp? Ilpoljomo BeR ibckojihko npoKona, Ka# 30Bny rjiacHO Bol)a opoj necpeTiiHKOB. Bepnre 3a3BeKeTame, a ca MOKpa ce Tjia #nrHy ja#HHK, to naHe Mynefi y Ha- pynaj cynpyre en CBoje. /ja onnniCMO nycTBa, noja j hm #yuiOM npoijouie? Ta chmh neMorome #a #otjy #0 piienn op, npe#yRoKe Rojih, a cp#aniie pa#0CTH; hhcmh cii norjie#axy y ohh, onima roBope, pyice ch cTnmlly, noje#mm ce caMo ne- pa3yMjbHBH rjiacoBH H3BHjajy H3 npenymix rpy#njy! 3a- Hvljemi H36yjbinue ibeKojn op „necpeTUHKa“ ohh na obo flBoje, #pyrim ce pHnyiue cy3e na ohh 113 caaca- jieina sa c#pyaceHe oneT cynpyre|, Te ce cjeTiiuie h CB oje Tyvicne ko6h. IIIto jih pa#e Tyacna neona h Heja- Ka #je#a ko# kjTic, jayny, 30By MHjieHa ch OT#a, a on ja#an OBt)e po6yjc; #a ra OBaKOBa ja#Ha Bii#e, joui 6 h ropne cy3e npoJineBajia, ja#an Ra]iKo rime OBlje o# MyKe h Rojih, ncojban j e# no m noHHHKa y xna#ny rpoRy; ji>yRemimi;a pa3HBHJi.ena H3rjie#a jbyRoBHHica CBora, Hy orpjiHT je BHine hoRo! „Ha nocao!“ BHKHy Rc3#yinnH na#3opiiHK, TpmyB je OBaKO 113 3aBHnaja CBora, komo ce MHiujby yMiicjiHnie n HecpexHHipb“ H KHerHn.ii He#a- #oine nocTaTH #ynce. Y na#n, #a tie cynpyra ch na- cKopo oneT bhi)Cth, npot)e H3 py#HHira. Benajia je #0 neljejbe, #ok joj oneT #03B0Jmme, #a ce CMiije cacTaTH ca cynpyrOM, a to H3Ban py#Hmca y MpanHoj, TaMimuH iiajiHHHoj coRinpi, rt)e joj #osbo- jbHuie CTaHOBaTH. Ha 3a xy #03B0jiy Mopajia ce #pacaTii tohho CTpora pe#a, uito Rujarne iipoiiHcan 3a „necpeT- HHKe“, canio ihto Huje Mopajia pa#iiTii y py#HH#H. 3aRpaHiime joj liane 11 Rojby xpany, hcth joj naj iie- Rujaiue cjioRo#ho y3imaTH, a tko 3iia#e, KojniKa je no- TpeRmTima BycKHn.H naj, mesim thko petin acimajb, Motili tie pa3aRpaTii, kojiiikh joj to Rujame Ka 3 iia. Ma- JiCHe ce ne3HaTiie CTBapn hjih naBa#e nonjeK BHinenyTa Tence ocTaBji.a, Hero ji’ 3HaTiie 11 bcjihkc. /ja saRpammi KpacoTimaM iianiHM KaeroBy HeBOJby, mi na# a Heiiovicajm hh c #a.neKa, #a ce oflBanauia na Tyjican Taj jkhbot cynpyry cii cnoMy 3a jbyRaB, uito Rh imRpiicaHa peR Rh c Rpoja jkhbiix, Ra- peM y iiaoRpanceiioM CBneTy. Kairo #a hhhh, Hero ihto joj npaBO 11 #y-/KiiocT? /la, y3a#OBOjbiuia je cjme CBoje, uito je j r 3ejia na ce CBe TeroRe h HeBOji>e, #a Ry#e paBHa cynpyry ch, #a m h>hm Tpmi, ica# ce m ibiim y >k h Bana #ocTojancTBa h yme#a. Ko mio je Rima Ka- sajia y IIeTporpa#y, cpoTimja Rnjame oiitje vejrne# TeacKe HeBOJbe h Rne#e, jtnmeHa h ocoRhc cjioRo#e, nero ji’ nocpHe# oRiuma Rjiara 11 RoraTCTBa, nera yacn- TaK Rh joj oropnajia ycnoMena Ha Tyacna ch cj r npyra. 87 Knerniba je Tpy6eijK0H upim 6njia, noja je npaBHO joj npHna;jajylie ivijecTo ys cynpyra en 3ay3CJia, y3- npKOC npoTHBiioj bojbh ijapeBoj. Hy neocTa je/jHHa. Ilocjte neTHpn neljejbe /jaHa npHcnjeme Herapn rocnoje, Koje ce yrjie/jaB y nje3Hii npuMjep TaKolJep o/jpeKome cBera, /ja Mory 6htii y3 cynpyre ch caoje y py/jiimjn, Hy3 neBOJbiie „iiecpexHHKe“. Tjemnjia je ca/ja je/jna /jpyry, Ka/j j hm /jobbojiho Ha/j3opmiK, /ja j hm cvio6o/jiio cacTajara ce, ano h pne/jKO. Kpo3 ocaMHaecT Mjeceija Myuno 6e3/jyniHii na/j- 3opnHK HJiCMeHHTe Te rocnoje, a oBe Tpnjejie iiciioko- jicohbom nocTojaiiomIiy. HaiiOKOH ympe iia/j3opiiHK. Hac;be/jHHK My 6 ujame czjyuiHHjn, Te je iutobho y3BH- meiiy Ty o/janocr. Huje jnx nanacTOBao hht j hm /jo- cai)HBao, Beti je cMaTpao 3a MjianoBe BJiacTHTe CBoje o6htcjlh. Ta j hm očjuiKninija ne6ii Cima iipnjajia, /ja nuje /jo6pHHHHa Ha/j3opHHK CBaKy MoryIiy no 3aK0ny riojiaKiuHijy /joiiycxHO h HecpeTiiiiM cynpyroM. Hoc.iao je h npe/jcTaBKy Ha noiviaBapcTBO, /ja ce o/jh e^e cy- KpHBijii ypoTe o/j jiyneHca, pasCojriHica h y6ojnija, c ko- jiiMii 6njaxy /joca/ja 3aje/jno. TpeCajio TOMy /jo/jyme no/jyMce BpeMCiia, ny iuuiokoii hiuik y cunj e. „IIecpeT- hhkc u , Kojn noBpHe/jHine Be^HMaHCTBo ijapeiio, Mel)y ibiiMH /janaKO KHe3a Tpy6eijKOH h cynpyre ohhx /jBHjy rocnoja o/jiipeMimiC Ha /jpyro MjecTO, rl)e ocTame /ja- khko y nporoHCTBy, Hy HCMopa/jome pa/jHTH Burne y py/jHinjH. (>B^e ch Kylly ype/jnuie y/jo6HO, no fiy/jii, y kojihko to MorySe y CiiCiipiiju, na ce h OB/j^e noKa 3 ajia ^KCHCKa o/janocT h nocTojanocT y unraBoj CBojoj Kpa- COTII h /jpa^cecTH. 3ap /ja njeBaMO cjiaiiy jyiiaMKHx obhx rocnoja? J [a HaM bhjic OMiipone, je/jiia /ja 6 h /jocnjejm c;uibht njieMeHHTocT h Be;iHKO/jyiiije rocnoja obhx ; npiiMjepa j hm y noBjecTHHijii je/jBa /ja HMa/je. Mmc tie ce khc- rnibe Tpy6eijK0H cnoMiiibaTii h cjmbhth, /jok 6y/je c-BHeTa h imena, /jok 6y/je hcchckhx /jyma, Koj hm /ja ce npe/j- CTaB^>a icao y3op BjepnocTii ^cenene. M tcoh ^>y6e3Ha uit iijih ij e! craB^baM eTO OBaj yaop, /ja ce y ibera yrjie/jaui, tc ho ibeM noBe/jein y cbom Kpyry, no okoji- hocth cBojnx. HcTpe6a Ty CnCiipnje, HeTpcCa Ty to- ,7ihkhx Myna n ja/ja, 6y/jn Bjepna /jpyrapinja cynpyry CH CBOMy, /JHCJIH lil IbHM CBHKy koC, pa/jocT h Tyry, na eTO Te c.iHmie y3opy, ihto th ra nacjniKax y obhx peA4H. * * * Klicnima ce TpyCeijKOH h /jime one rocnoje Bpa- Tnme ca cynpy3H cBojiom y mhjih saimnaj. IJapa cmioiiy Ha xy /j03B0.iy ynpaBO KpnenocT h nocTojanocT obhx rocnoja. •MAAA/V\A/W^- l v o u Halirtale, (Slika na str. 88.) 4 §^— klavni naš „Gundulič u nove dobe, Ivan Mažuranič, S bivši kancelar hrv.-slav. dvorske kancelarije u Beču I i pjesnik sve nadkriljujučega Čengič-age, rodio se u Novom, na kršnom hrvatskom primorju god. 1813. Na liieci polazio je gimnaziju, te je nastojanjem nje- koga Csaszara, učitelja, Magjara, njekoliko bas liepih pjes- mica izpjevao u inagjarskoin jeziku. Iz Rieke posk\ ga brat Ante na mudroslovne nauke u Sombotelj, gdje ga ta- mošnji djaci, upoznav u njem veliki genij, postaviše ravna¬ teljem svoga magjarskoga družtva. Kadno se god. 1835. nastojanjem zaslužnoga dra. Ljudevita Gaja probudi hrvatska samosviest, bio je Ivan Mažuranič marljivim radiocem na književnom polju, pa nam „I)anica ilirska“ može mnogo liepih njegovih pjesama po¬ kazati. Svršiv pravoslovne nauke, bavio se kao odvjetnik po- najviše u Karlovcu, gdje je 22. studenoga 1841. god. po- ložio prisegu za gradskoga činovnika. Zadobiv podpuno povjerenje gradskih otaca, postane tu sirotinskim otcem, koju je službu obavljao točno i savjestno. God. 1842. sastavio je sa Užarevičem i izdao „Njemačko- ilirski-slovar w , koj je na dobru porabu služio ljudem, bave- čim se tek poniklom hrvatskom knjigom, pa se rabi mar¬ ljivo i dan danas. Ivan Mažuranič može se punim pravom nazvati prvim pjesnikom na slavenskom jugu; jer u torn ga nedostiže nitko, da pjeva nakon toliko godina sa proslavljenim Gun- duličem „Osmanidu u , kojoj naš Ivan nadomjesti 14. i 15. pjevanje isto tako, kao da bi jih otac „Osmatiide M sam izpjevao bio. Književni vrstnjak A. Tkalčevič, proučiv i ocieniv ova dva pjevanja, reče medju ostalim: „Misli Mažuraničeve su se tako visoko zamahnule, da se u nebeških višina s Gundiličevimi sretno uliču. Prekrasan je u tom pogledu početak četrnaestoga pjevanja, a i ostale amo tamo vrlo zgodno razasute misli, koje nam u istih ovakovih nasljedovanji pokazuju posve slobodna i vješta umjet- nika.pa onda na drugom mjestu: „0 jeziku, premda je Mažuranič dobro znao, što je u Gunduliča valjana i hrdjava, sliedio ga je ipak u svem; jer je hotio, da mu bude što sličniji, pa to je tako savršeno postigao, da bi ova dva pjevanja držali za plod Gunduličeva uma i pera, kad nebi znali, kako i kad su sastavljena. Riečju: Mažu- 12 * 88 ranič je Sokorčeviča daleko nadkrilio, a Gunduliča dosta sretno dobvatio i tako pokazao, da bi se i sada mogle po¬ roditi „Osmanide K , da krila naših pjesnika nepriteže olovo ozbiljnih poslova *). Uzmimo zatim divni pjesmotvor „Smrt Smail-Čengič- Age“, koj je več u petom izdanju tiskom izdan i u više jezika preveden. I o tom rečč isti književnik sljedeče: „Da ni je naš Ivan ni prije ni posije nikada peroni pomaknuo Ivan Mažnranič. Itiaao F. Kriehuber. po artiji, ova sama pjesma udarila bi mu dično mjesto inedju koiifeji na slovjenskom jugu! w Vještaci zbore i sude 0 toj pjesmi ovako: . . . »Pjesma je po sebi narodno — ali kao da i nije, — dok najposlje naidjosmo, da je pjesma 1 narodna i umjetna zajedno: narodna po duhu i načinu, umjetna po jeziku uzvišenu, ali ipak narodnu i obrazovanu. Da je prva medj svimi umjetnimi u svojoj štruci, da je i sve narodne prestigla, da je čista mišlju i jezikom, kakove joj strukc neima u našoj knjiži — da je jošt i više: to nas oveseli, ali i zelju probudi, da još takova što uzčitamo s istih žica, bivši se i prije osvjedočili „Osmanom u (14. i 15. pj.), da je tu živ izvor pjesmam w *). God. 1848. bio je Mažuranič u prvoj vrsti narodnih borilaca, te je izdao u Karlovcu knjiŽicu pod naslovom: „ Hrvati Magjarom 14 , odgovor na njihove proglase itd. Osim toga napisa više članaka u Kušlanovu „Slavenskom jugn u . *) Vidi: Ivan Franjin Gundulič, kritičan uvod od A. T. u dru- gom izdanju „Osmana M . U Zagrebu 1854., str. XXI. i XXII. *) „Neven‘ 1858. br. 14., str. 222. 89 Na saboru, iste godine u Zagrebu dr/anom, bio je kao poslanik občinah Cvjetkovič i Draganič. U odboru, koj je imao pod predsjedničtvom Mirka Lentnlaja pregle¬ dati vjtrodajnice, nalazirao i Ivana Mažuraniča. On sastavi krasnu predstavim, u kojoj vrlo dobro opisa naše odno- šaje naprama inim Slovenom. Itadio je takodjer u odboru za nredjenje škosklih stvari sa svojim bratom Antom Mažu- raničem. God. 1850. postadč naš Ivan generalnim prokurato- rom za Hrvatsku i Slavoniju, pa naskoro zatim državnim nadodvjetnikom. God. 18G0. (24. prosinca) bude brzojavom u Beč pozvan i tu naimenovan predsjednikom dvorskoga dikasterija. God. 1861. bijaše u Vinodolu izabran zastopnikom na sabor trojedne kraljevine. U tom se pretvorio dvorski dikasterij u hrvatsku dvorsku kancelariju i slavni Ivan Mažuranič postadč prvim našim dvorskim kancelarom. Iz političkih, kakvih li razl.oga bude god. 1865. dig- nut sa predsjedničtva dvorskoga kancelara, te se uz pre- višnje priznanje povrati u Zagreb, gdje se u zabitnom miru odmara od dosta težkoga posla, što ga je svake vrsti do sada obavljao, čekajuč bolju zgodu za umne i plemenite r&dnje. •- ali mladost - norost. Izvirna vesela igra v d veli činih. (Napisal Lj. Tomšič.) Drugi čin. Prvi prizor. (Prosto vravnana soba Nikomedova v hiši vdove Ane.) N i k o m c d, (sedi pri mizi, piše list in sam s sabo govori): »Dragi oče! Človečje srce v mladosti" — e — to ne, oče bi mislili, da sem zaljubljen, to ne smejo vediti. „Dragi oče!“ -Kaj čem zdaj? Glavni namen lista je ta, da mi s prvo pošto denarja pošljejo, — moram tedaj drugač začeti. »Dragi oče! Ker je v Zagrebu vse presneto drago, po¬ sebno pa pijača" — oho — tega ne, pijača u Hr- vaškej draga, to bi nekako neverjetno zvonilo, čeravno večkrat prosto kiselico plačamo po 40 kraj čarov, ravno tako kakor Kranjci in Tržičani, ki skorej ne vedo’, kaka je trta; o pijači tedaj nič, ker se že sama beseda »pijača" očetu nebi dopala. Moram drugače obrniti. »Dragi oče! Krojači v Zagrebu so neznano navihani, Vaša podpora ni samo za krojače dosti" . . . Hm, hm! Moj oče so pa tudi presneto navihani, vsako besedo premišljujejo pol ure, a to po¬ sebno od takrat, ko me je njihovo pismo iskalo po bo¬ goslovju, ter se nazadnje njim retour poslalo z opazko, da pod tem imenom še nikolj nobenega bogoslovca v Zagrebu ni bilo. Mogli bi tedaj iz teh besed skleniti, da sem »Stutzer", čeravno sami, dosti stari, radi nov frak po nedeljah oblečejo, ter si sive lasje s pomado namažejo; alj mati — ta bi kaj norela, ko bi take be- brala; rekla mi je večkrat: Nikelj, vse raje vidim, ko »stutzera". Ne bo tedaj nič s tacimi besedami; če ho- denarja, mora začetek drugačen biti. Kako čem? Vvod vendar le mora biti, — tj e v en dan nemorem reči dajte denarja, ker bi oče že pri prvih besedah pismo v kot vrgli. Mora mora — biti vvod! — Hm, hm! (zamisli se in s peresom po papirju trka. Za ne¬ kaj časa vrže pero na stran vstane in semtrtje po sobi hodi, govoreč): Prekleta ljubezen! Ni mogoče v voda narediti! Kako sem bil vendar srečen, ko o tej peklen- skej stvari nisem nič vedil! Kaka pisma sem znal se¬ stavljati! Bil sem celi filosof! A zdaj, zarad te neumne ljubezni sem zmešan kod nore! Tako ne sme dolgo biti! Pozabiti jo moram! Naj si jo Tone ima! — Hm, hm! Ali na list ne smem pozabiti. (Izvleče ga iz žepa, pa ga poljubi i bere): »Dragi gospod Nikomed!" Tedaj dragi, že to je dovoljen dokaz prave ljubezni. (Bere naprej): »Vaše petje me je tako ganilo, da Vas odslej iskreno ljubim" — tedaj petje jo je ganilo! Da, da, — pevec sem res, hvalili so me že v ljubljanskej čitalnici, a očitna recensija rekla je enkrat, da pojem z sokolskim glasom. — Pravi dalje »iskreno ljubim". Iskreno to je dosti rečeno, to je dosti rečeno, to je vse, kar ljubezen zahteva. (Milo.) Iskreno, iskreno, draga Krnica, iskreno tudi jaz tebe ljubim. (Bere.) »Toneta mrzim, ne sme biti nobene zapreke — vedno Vaša Krnica". I kaj čem več? Ako ga mrzi, res je vse, kar zahtevam. Pa besede: »vedno Vaša!".. Tedaj vedno, vedno! Oh, da bi res bilo tako! Norec bi bil, da že kaj o njenej ljubezni podvojim. Krnica je moja, pa basta! (Zamišljen hodi po sobi, za nekaj časa jezno in glasno). Ali vvoda, vvoda nemorem listu sestaviti! Da bi le ta nora lju¬ bezen človeka tako nezmešala! (Čuje se trkanje.) Noter! Drugi prizor. Matevž. Janez. Prejšni. Matevž. Servus, amice venerabilis! Quomodo? Nikomed. Vse bi dobro bilo, ali — Janez. Ali ministra ni doma, kaj? Nikomed. To ravno ne, ali — 90 Matevž. Ali nočejo krčmarji zastonj pipe od¬ pirati — Nikomed. To ravno ne, ali — Janez. Ali so oče od Vertheimove kaše izgubili ključ — Nikomed. To ravno ne, ali — Matevž. Ali ga danes nisi še podiral — Nikomed. To ravno ne, ali — Janez. Cvenka nima, to je vse! — Nikomed. To ravno ne, ali — Matevž. (Jezno.) Prekleti, ali, ali, pa ali? I kaj ti je vendar? Nazadnje bom te res moral v norišnico dati! (Najde na mizi suho klobaso; brž se vsedeta Ma¬ tevž in Janez k njej, razrežeta jo in jesta.) Nikomed. (Gre na stran, sani za se.) Kako sta vesela, a o ljubezni še nič ne vesta! Nekdaj sem ž njima držal, šli smo kakor „Kleeblattel“ skupaj, prepevali smo lepe pesmice, a zdaj — kakor da bi odrezal. Vse je proč zavolj te preklete ljubezni! (Medtem pojesta una dva klobaso. Vstaneta od mize.) Janez. Da imaš kapljico Svetojanca, bila bi južina za silo dobra. Nikomed. Česar ni, pa bode. Matevž. (Radovedno.) Alj imaš „beca?“ Nikomed. To ravno ne, ali — Matevž. Spet je začel s tem poštalenskim ali. (Svarljivo:) Nikomed! zadnjikrat ti pravim: ne nori, sicer pri tej priči komedijo napravim, da celo mesto zve. Janez. (Na stran.) Kojon resnico govori. On bi ga res v „narrenhaus“ spravil, al bi saj razglasil, da je nor. Nikomed. Kredita imam, hotel sem reči. Matevž. Boj se kredita! Brez denarja nikar’mo piti! Janez, imaš tobaka? Janez. (Izvleče mehur iz žepa.) Na! Matevž. Posodi mi še „fajfo“! J a n e z. „Fajfa“, žlica in žena se nikdar neposo- j ujej o — pravijo Slavonci, ali pravo prijateljstvo večkrat izjemko naredi. (Da mu pipo. Matevž jo napolni, prižge in kadi). Matevž. (Proti Nikomedu.) Carissime amice! Povej ti meni, bode li konec enkrat tvojej komediji? Nikomed. O tem bi moral tudi Toneta vprašati. Janez. Pri inojej duši, če ti se res ne meša! Povej nama, alj bode konec enkrat tem norijam, če tega ne razumiš, povej nama, alj nebodeš skoraj postal pame¬ ten? Pusti Toneta in Emico, pa se drži nas — tvojih iskrenih prij atelj e v! N i k o m e d. Sklenil sem bil res napraviti že konec tem komedijam, ali te dni dobil sem novi dokaz, da me Emica res ljubi. Matevž. To so sami lari-fari. če te malo lju¬ beznivo pogleda, alj če se tvojej postavi malo posiloma nasmeje, misliš, da že od ljubezni nori, kakor ti. Nebodi šaloborda, v tacih zadevah moraš biti prefrigan kod lesica. Nikomed. Imam dokazov, dokazov iskrene ljubezni. Janez. Jaz pa le še nemorem zgruntati, kaka je ta presneta iskrena ljubezen. Ljubijo se po mojih pošte¬ nih mislih le tisti ljudje, ki nimajo drugega posla. Fajfo zažgi, pa jus canonicum v roke, pa ti ljubezen ne bode v glavi! Matevž. Vivat amice! Ti si res pošteni Janez! Nikomed. Ali dokazi so tu, moj dragi Janez! Janez. Emičini dokazi, pa značaj „ prekleti h gra- > belj“ — je vse eno! Nikomed. Imam list od nje, da me iskreno ljubi, a Toneta mrzi. Matevž. Ne verjamem. Saj si že večkrat rekel, da imaš liste od nje, pa ni res. Košček papirja z dvema besedama, napisanima s svinčnikom, to po mojih mislih niso dokazi iskrene ljubezni. Nikomed. (Izvleče Emičin list iz žepa, pa ga Matevžu da.) Berita in recita mi, da li imam pravi (Matevž in Janez tiho bereta list). Matevž. (Da mu list nazaj.) A, to je kaj druzega. Zdaj tudi sam verjamem, da te ljubi. Če si voljen Emico resnično vzeti, bodi pameten. Toneta s tem dokazom prav lahko spodrineš. Janez. Lavabo manus meas . . . Najraje bi bil 100 milj dalječ od te stvari. Nikomed. Kaj mi je storiti? Matevž. Sam se bom zavzel, da Toneta spodri¬ nemo, a ti delaj, kar znaš. (čuje se trkanje.) Vsi tri. Ave! Tretji prizor. Tone. Prej š ni. Tone. Zdravo! (Da Matevžu in Janezu roko, a Nikomed otide k oknu.) Matevž. Lupus in fabula! Janez, Govorili smo o medvedu, pa je medved prišel. Tone. Verjamem. Kjer je Nikomed, tam se gotovo o meni govori. Nikomed. (Glasno.) In kjer si ti z Emico, tam se ogovarja in laže o mojej osebi. Janez. (Za se.) Rad bi vedil, kakšen bo konec današnjej veselej igri! Tone. Lažljivcem ni verjeti! Nikomed. (Jezno.) Pred Emico si me ogovarjal, Njenej materi pripovedoval si čudne reči o'meni, ktere si Emica še povedati ni upala. Tone. Jaz sem povsod le resnico govoril! Nikomed. To resnico čem vediti! Tone. Resnica je, da te Emica mrzi. 91 Matevž. (Zavpije.) Ni res, laž je! Jaz bi doka¬ zal, da ga ljubi! Tone. (Proti Matevžu.) Ti si peto kolo pri vozu. Ne češi se, kjer te ne srbi. Matevž. (Jezno.) Dokazal bi, da ga ljubi. Tone. Jaz tudi lahko dokažem, da mene ljubi. Nikomed. Ni res, Emica mene ljubi. Matevž. Tako je. Nikomed. Jaz, alj ti, eden jo mora pozabiti. Tone. Dobro je. Skusiva se! Janez. (Za se.) Dete treni, igra je čedalje za- nimiveja. Matevž. (Pokaže Tonetu fajfo.) Ali vidiš to „fajfo?“ Tone. Neumno vprašanje! Matevž. (Veličanstveno.) Tako gotovo, kakor se je tukaj v tej fajfi tobak v pepel spremenil, in tako go¬ tovo, kakor je ta reč fajfa, in kakor je ta fajfa od por¬ celana, tako gotovo Emica Nikodema ljubi. Dokaze ti bom jaz pod nos prinesel. Tone. Tvoji dokazi — Nikomed. (Preseka besedo.) Niso vredni piši- vega boba. Tone. Lažeš! Nikomed. Lažljivec si sam, dokler ne dokažeš, da je res, kar si pred staro govoril. Tone. Govoril sem resnico. Emica te nikdar ni ljubila. Matevž. (Zavpije.) Ljubi ga! To jaz vem. Tone. Mora jo pozabiti! Matevž. Emica Nikomeda neizrečeno ljubi. Tebe za nos vodi. Nimaš ni najmanjega dokaza! Nikomed. Moraš jo pozabiti! Tone. Odločiva z duelom! Janez. (Flegmatično na strani pipo polni, za se.) Naj me hudir vzame, če nisem na konec te igre ra¬ doveden. Nikomed. Dobro je. Matevž. Dobro; jaz in Janez sva priče. Janez. K resnobnemu duelu spada še kak doktor. Tone. Tega ni treba. Daj nama sablje. Matevž. (Skoči v kot in privleče sablje.) Evo jih! Janez. (Za se.) Da ni včeraj neki jurist pri Ni- komedu sablje pozabil, ne bi se duelirati mogla. Nikomed. Pomoz’ Bog! (Izvleče sabljo iz koric.) Tone. Korajža velja! (Izvleče tudi on.) Janez. Le glejta, da ne bo krvi, drugače se raje odnesem. (Za se.) O ti prekleta ljubezen ti! Matevž. Stopita vsaki na en kraj mize in zač¬ nita resnobno! (Odide v kot, pa se vsede.) (Naredita po Matevževem sovetu.) Janez. (Za se.) I kaj bo nek stara rekla? (Ravno mahneta enkrat, ko stopi Janez k mizi, rekoč:) Predno se boj začne, povejta vendar poprej, zakaj se due- lirata! Nikomed. Da mene Emica ljubi. Tone. Ni res, da Emica mene ljubi. Janez. Po tem takem po mojih poštenih mislih ni treba duela. Oba si mislila, da vaju Emica ljubi, pa punctum. Moreta brez duela mirno in zadovoljno živeti. (Jezno za se) Tepieo bi iz hiže stiral! T one. Začniva! Janez. Počakajte malo. (Proti Tonetu.) Tedaj ti Tone praviš, da Emica tebe ljubi? Tone. Jaz morem to dokazati. Janez. (Proti Nikomedu.) Ti pa Nikomed trdiš, da Emica tebe ljubi? Niko m e d. Imam dokaze. Janez. Tedaj oba imata dokaze. Vsak otrok tedaj vidi, da Emica oba ljubi. Vprašanje je samo zdaj to, kterega bolje in iskreneje ljubi, a da to zvemo, pokli¬ čimo jo gori, — stara mavha naj bo zraven! (Za se.) Bom jej jaz levite bral, kakoršnih še ni slišala. Tone. To ne more biti. Stvar naj ostane med nami. Kdor bo ranjen, mora odstopiti, pa Emico mrziti. Janez. (Za se.) Jaz jo mrzim brez rane. (Glasno.) Matevž, pojdi sem! (Matevž pride.) Si li za to, da se duelira? Večina naj odloči! Matevž, če sva dva za ne, sta dva za da. Glasovi so enaki. Janez. Tak’ skoči doli saj po Micko, pa je ve¬ čina gotova. (Za se.) Imata butice, kod sam zlodi trde! Tone. Jaz sem za duel. Šalo na stran! Nikomed. Začniva! (Začneta mahati.) Janez. Čakajta! (Proti Nikomedu.) Že nekaj bi te vprašal, potem se duelirajta, kakor dolgo hočeta. Bi li ti mogel zares dokazati, da zlodi — hotel sem reči, da Emica tebe ljubi? Dobro promisli, kaj boš rekel! Nikomed. Precej, če je treba. Matevž. (Za se.) Treba bo treba, če ne, res je komedija gotova. Janez. (Proti Tonetu.) Tone, dobro pazi na od¬ govor! Bi li ti po svojej neomadežnej duši mogel tukaj našemu kolegiumu za res dokazati, da Emica le tebe ljubi? Tone. To morem, alj tukaj nočem, ker ni treba. Naj se duelira! Matevž. (Zavpije.) Treba je, mora se! Dokaži da te ljubi, alj se pa pri tej priči poberi. Šalo na stran! Janez. (Obema vzame sablje.) Dokažita, alj pa ven. (Za se.) Zdaj sem dobil malo več korajže! Matevž. Nikomed ima list od nje, da te mrzi. Tone. Laž je! Naj ga pokaže! Nikomed. S pogodbo, da mi ga povrneš! Janez. Če ga ne da nazaj, spravim se jaz nad-nj. Sablje, ste pri roči. (Zaklene vrata. Za se.) Posekam zlodja, če ga neda. Matevž. (Proti Nikomedu.) Daj list! (Nikomed ga da Matevžu.) 92 Matevž. (Da list Tonetu.) Beri! (Janez se z sabljo vstopi za Tonetov hrbet.) T o n e. (Prebravši list, vrže ga na mizo, ter sem- trtje po sobi bodi. Za nekaj časa.) Hm, hm! Ites je — ali — Janez. Hm sem, hm tam. Tako je, pa punctuin. Tone. Emi ca vendar le mene ljubi! Matevž. Že spet! Dokaži, alj pa ven! (Odklene vrata). Tone. (Da Matevžu drugi list.) Beri ta list! Matevž. (Bere.) „Dragi Tone! Vaša zajokana beseda kaj, s ktero ste me odhajaje iz naše sobe vprašali, tako me je ganila, da Vas bom odslej resnobno ljubila. Vaša Emica.“ Janez. Ha, ha, ha! (Za se.) Zdaj se je neki obema v glavi zasvetilo. Tone. Kaj je zdaj storiti? Nikom e d. Imej si jo! Od moje strani ne bo nikdar več nobene zapreke. Tone. Stari sem roko dal, da v nedeljo ženitbeni kontrakt naredimo, in da jo čez nekaj dni vzamem. Ni k orne d. Naredi ga! Janez. Jaz svojega blagoslova nevzkratim. Matevž. Stvar je svršena. Nikomeda smo predo- bili. Ernica je Tonetova žena. Jane z. Punctuin und Streusand darauf 1 Ni kom e d. Jaz koj danes stanovanje odpovem, do nedelje odpotujem za nekaj časa v Ljubljano, da od moje strani pri tem činu nobene zapreke ne bode. (Za se.) Kekel bom očetu, da sem prišel zrak premenit. Matevž. (Obema.) Dajta si roko! Premisliti si nesmeta. (Data si roko.) Janez. Živila, živila! To je slovenski karakter! (Pozorišče se premeni.) Četrti prizor*). (Soba vdove Ane.) E m i c a. Kristin a. Emica. Drago mi je, gospa, da se zamorem en¬ krat t Vami na samem razgovarjati. Kristina. Meni tudi, da ti vsaj poprej dober nauk dam, predno stopiš pred oltar, da se s Tonetom za zmiraj združiš. Le pazi, kaj sem rekla,— za z mi raj. Kakor si zdaj postelješ, tako boš vse svoje žive dni ležala. Stvar je, kakor slišim, gotova, a jaz sem zdaj tukaj le kod priča ženitbenega kontrakta. Vedi, da s korakom v ženitbeno zvezo postaneš mati, moraš tudi poznati dolžnosti, kt.ere imaš kod žena in mati proti svojemu možu in svojim otrokom. *) Ker se ta prizor v času loči od tretjega, more se od tukaj vse do konca vzeti za sklep (Nachspiel) te igre. • Opazka pisateljeva. Emica. Jako Vam bodem hvaležna, ako mi te dolžnosti razložite. Kristina. Prav od srca rada. Emica. Izvolite se vsesti. (Obe se vsedete). Kristina. Dolžnosti tvoje, draga Emica, res so velike. Hočem ti le nekaj v kratko povedati iz svojega življenja, pa lahko potem sama vvidiš dolžnosti, ktere prevzameš z svojim Tonetom. Bila sem 20 let stara — Emica. Meni manjkajo še tri leta — Kristina. Nič ne de. U 20. letu sem torej dobila moža. Bil je dober in pameten, le eno nečednost je imel: da ga je rad srkal. E m i c a. (Za se.) Zdi se mi, da ga Tone tudi. Kristina. Ko sem to vvidila, bila sem koj proti njemu mrzla in hladnokrvna; kadar je zvečer znal priti malo nasrkan domu, — naredila sem se v začetku, ka¬ kor da spim, pozneje sem pa vselej v vas k prijatelji¬ cam prešla, da me nikdar doma ni našel. To je bil dober lek za-nj. Emica. (Za se.) Dober, dober; vmrl je revež v najlepšej dobi. Kristina. Nisem trpela, da v sobi tobak žge. V početku sem ga svarila, ali vse zastonj. Po zimi sem okna odprla, ko je največ posla imel, a jaz sem se od¬ nesla k prijateljicam v toplo sobo. Ker vse to ni poma¬ galo, mislim si, čakaj švedra, ti bom tobak posladila. Zrežem prav drobno nekoliko svojih lasi, pa mu jili zmešam v tobak. Že pri prvih dimili začel je tobak kleti in vzdihovati po pretečenih časih, ko se je v Hr- vaškej sadil, ko je vsak prosti kmet prav dobrega kadil. Predno je izpraznil prvo pipo, prihajalo mu je slabo, mrzel pot ga je prebil, vlegel se je in celi dan sem ž njim dosti opravila imela. Emica. Kaj potem ni več kadil? Kristina. Dva, tri dni ne. Pozneje je pa sobo spet zadimil, kakor poprej. Emica. Tobak meni prav nič ne škodi. Kristin a. Saj meni tudi ne, alj nisem hotela, da mi mož smrdi po tobaku. Emica. Težko je možkim to zabraniti. Kristina. Večkrat sem ga vedila ojstro kazniti. Če ni po letu ob 8. uri, po zimi že ob (i. doma bil, naredila sem se drugi dan zjutraj bolna, pa je moral brez zajutrka biti. O poldne sem skuhala žitno kašo, alj pa ričet, za, kar sem znala, da ne je. Po poldne sem šla k prijateljicam, pa me do pozne noči ni bilo doma. Verjemi draga Emica, to je dobro zdravilo za možke. Emica. Verjamem, ali zarad tacih malenkosti si jaz nebi glave belila. Kristina. Kaj? Tedaj so to malenkosti? Tedaj boš ti svojega moža tje v en dan pustila, da dela, kar hoče. No, ti boš že prava žena. Moraš vediti, da žena tri stebre hiše drži, mož pa samo eden. Nedaj se nikdar! Moraš zmiraj pokazati, da si gospodarica in da nisi na svetu samo zavolj enega človeka. 93 Emi ca. V tem se popolnoma z Vami vjemam. Da sem le za enega gorela, nebi se ženitbo nič bilo. Rekla sem: „dva imam, ženitb-a je gotova“. Kristina. Nadalje se nikdar ne daj po možu ravnati, da se z nobenim na svetu razgovarjati nebi smela. Če te sekira, zagroji mu se: zapustila te bom! pa boš vidila, kako bo krotek in miren. Emica. Preveč sem prevzetna, da bi mož morda z mano gospodaril. Hvala Vam za lepe nauke, spolnila jih bom, kar bo mogoče; le mi še povejte . . . (sramež¬ ljivo) povejte mi, kar ste hoteli reči o otrocih. Kristina. Za otroke lastnega izkustva nimam, ker nobenega nisem imela. Prinesla ti bom pa eno nemško knjigo, ktera „von der Erziehung" prav dobro podučuje. V ostalem, vidile se bove večkrat, — jaz kod vdova, a ti kod mlada ženka — takrat se bove prav po domače pomenkovale. Emica. Hvala Vam, hvala! (Poljubi jej roko.) Peti prizor. Ana. Prejšne. Ana. Tedaj je vse gotovo. Na vse strani kaže nam se sreča. Nikomed, ki bi ženitbi gotovo na potu stal, odpovedal je sam stanovanje pa je v Ljubljano odšel — kakor da bi mene vprašal! Vse tedaj gotovo, vse je dobro. (Čuje se petje „IIej Slovenci 11 .) Kristina. (Hitro.) Kaj pomeni to petje? Emica. Kje jo petje? Ana. Prišlo je nekaj pravnikov in uradnikov, prijateljev Tonetovih, da bodo priče slovesnemu činu. Velela sem jim gori, ter sem jim poslala dobrega vina, da se okrepčajo, dokler Tone pride. (Proti Kristini.) Da so tukaj, moglo li Emico „ženirati“. Kristina. (Resnobno.) Si li draga Ana vse dobro premislila, kar je tebi v teh okolnostih storiti? Ana. Ni bilo treba dolgo premišljevati. Vse je njeno, kar imam, a ona naj me le hranita do smrti. Emica. (Objame mater.) Draga mama! Ana. (Objame Emico.) Ljuba kčerka. Bodi dobra, kakor si bila doslej! Ljubi Toneta, on te ljubi iz vsega srca, — o tem sem popolnoma prepričana. (Ozre se na uro.) Rekel je, da pride ob 3, le še dve minute manj¬ kate. Drži se pametno! Ko pride, pošljemo gori po gospodo, danes mora vse Židane volje biti. (Cuje se štapot zunaj.) Kristina. Kaj je to? šesti prizor. Micka. Prejšne. Micka. (Priteče v sobo, preplašena.) Jemnasta, ah gniidige Frau, kaj je to? Poprej so gospodje so schon gor peli, zdaj so pa vsi po štengah zbežali. Eden je nekak papir nosil; ko so na gaso prišli, hitro so vsi skupaj odšli. Ah, gnadige Frau, kaj je to, kaj je to? Ana. Tiho! Le mirna bodi! Kaj neveš, da se gospodična Emica možl? Micka. Ja, ja, nekaj sem slišala od Štimčeve France, k’ pri birtu Lukežu služi. Alj zakaj so go¬ spodje tako hitro odšli? Kristina. Morebiti so Toneta zagledali, pa so pred — njega šli. Micka. Ja, ja, gnadige Frau, kann schon mog- lich sein! Alj zakaj tako hitro — hitro — to ne morem zgruntat. Emica. (Gleda skoz okno.) Zdaj so se obrnili v dolgo ulico, gospod Janez in Matevž sta drugam obrnila. (Nekdo potrka.) An a. Slobodno! Sedmi prizor. Pismonoš. Prejšne. Pismonoš. Rekommandirter Brief, Frau Ana Šuntalovič. Bitte Unterschrift! Ana. Gleich! (Podpiše recepis.) Pismonoš. (Da drugi list.) Fraulein Ema Šunta¬ lovič. Emica. (Vzame list.) To sem jaz! Pismonoš. Empfehl micli! Vse. Z Bogom! Adieu! (Pismonoš odide.) Osmi prizor. Ana. Kristina. Emica. Micka. Ana. (Odpre pismo in bere.) Štovana gospa! Ko bodete brali ta list, na potu sem v Požego, kjer me prav dobra služba čaka. Nisem voljen dalje ostati v Zagrebu, posebno pa voditi ljubezen z Vašo kčerko Emico, ktera že v svojej mladosti zna dva poštena prijatelja za nos voditi. Emici želim srečo z drugim, naj na me nikdar več ne misli. Vaš T one. Micka. (Za se.) So ist’s auf der Welt! Emica. (Obupano vsede se k mizi.) Oj jaz sirota! (Ana in Kristina se začudeno pogledujete.) Ana. Odkod je drugi list? (Vzame list in bere.) Kristina. Hitro, Hitro! Morebiti si je premislil! A n a. (Bere.) Štovana gospodična! Ker vem, da danes ženitbeni kontrakt narejate, vošim Vam veliko srečo, pa Vas ob enem spominjam, da v kontaktu obljubite tudi več vere in stanovitnosti v ljubezni svojemu možu, kakor ste je proti meni imeli. V Ljubljani imamo dosti prav iskrenih domorodek. Pro¬ sim, da se v veselem domačem življenju večkrat na me spomnite. Jaz sem najno ljubezen za zmiraj prekrižal. Vaš V Ljubljani. bivši učitelj Nikomed. 13 94 (Prebravši list, proti Emici.) I kaj si za božjo voljo naredila? Emi c a. (Proti materi.) Zmiraj sem le Vas vbo- gala in se po Vaših naukih ravnala! Kristina. Torej ni z nobenim nič? Ana. (Proti Emici.) Molči, draga hčerka! Bodi mirna in pametna! Ta dva nista edina človeka na svetu. (Krnica odide jojakoč; za njo obe vdove.) Micka. (Za njimi govori.) Če dekle že pri d veli „durchialla a , s tretjim je težko kaj! So gehts auf der Wclt! (Zagrinjalo pade. Konec.) Pr. Jakoli Mdtosiav Rastag. (S podobo.) o se je slovenski narod zbudil iz svojega duševnega spanja, narodna zavest se je le po malem razširje- vala a ideja narodnosti se je le tu pa tam pokazovala. Narodne može te dobe naštevati i njih zasluge hva¬ liti, bilo bi izpod mojega namena; le nekaj o narodnem gi¬ banji v slovenskej marki naj tukaj kod uvod temu životopisu omenim. Med cveticami, ktere so na pustej slovstvenej livadi slovenskej prve kličice pognale, bila sta med ostalimi slavna možaka, i sicer blizu Ljutomira pesnik Krempelj iv gornje- savinskej dolini narodni pesnik Lipold Rečiški *). Ni se toraj čuditi, da se je v okolicah, kjer sta omenjena narodna pesnika živela, zbudil dosti prije narodni duh, kot po druzih krajih a posebno sta mnogo mladenčev za slovenščino ogrela pa tako v teli krajih k narodnej zavesti temeljni kamen položila. Med temi mladenei bil je tudi ljubljenec štajerskih Slovencev Jakob Radoslav Razlag. Anton Krempelj, bivši žup¬ nik blizu Ljutomira in tam rojeni Stanko Vraz, dika jugosla- venskib pesnikov, bila sta vzrok, da je Razlag, kteri je v Radoslovcih, blizu Ljutomira dne 12. julija 1826. leta beli dan zagledal, že kot mladenč svojo delalnost za narodno omiko pokazal. Krempelj i Vraz sta že Razlagu kod nadepolnemu mla- denču ljubezen do narodnega jezika globoko v srce vcepila; ona sta ga spodbujala do slavenskili jezikov sploh ter ga vabila do narodne delalnosti. Leto 1848., sč svojimi narodnimi idejami, ki je zdramilo po milej Sloveniji duševni napredek a vnete može i mla- denče sebralo pod narodno zastavo, — dalo je tudi našemu Razlagu priložnost, da svojo iskreno ljubezen do slovenskega naroda pokaže. Radoslav Razlag obiskoval je male šole i gimnazijo v Mariboru, modroslovje i pravoslovje pa je dovršil na vse- učelišču v Gradcu, kjer je tudi leta 1854. doktor obeh prav *) Zivotopis Krempeljnov bo letos „slovenska matica M na svitlo dala; pesmi Lip ol do v e pa, ki jih je pokojni na stotine lastnoročno spisal, čakajo belega dana pri Lipoldo- vej rodbini v Mozirji. Upati je, da se v kratkem natisnejo. postal. V Gradcu bil je Razlag do leta 1862. odvetniški va¬ jenec i ob enem začasni učitelj slovenskega i hrvaškega je¬ zika na višej realki, ter prestavljalec štajarskega deželno- vladnega lista. Leta 1862. namestili so Razlaga za odvetnika v Brežce, kjer se še sedaj r&zun svojega poklica peča z umnim gospodarstvom, ker se je tudi v tem predmetu na tehniki v Gradcu izuril. Ozrimo se zdaj na Razlagovo delalnost na narodnem polji i poglejmo Razlaga kot odvetnika, pisatelja i politikarja. Kod odvetnik slovi ne le samo med štajerskimi Slovenci, ampak tudi po družili slovenskih krajih, kakor nam zadnja „sokolska“ pravda v Ljubljani priča, pri kterej je bil Razlag zagovornik obtoženih »Sokolcev 4 , kjer je izvrstno svojo zmožnost kod zagovornik pokazal. Razlag je v vsacem obziru izvrsten pravnik in obljubljen govornik. Bil je on prvi, ki je v svojej pisarnici začel slovenski uradovati; zato pa tudi hodijo od vseli krajev mile Slovenije k Razlagu ljudje po soveti pomoč. Kod slovenski pisatelj je on med prvimi našimi književ¬ niki; on ima slovenski jezik v svojej moči kot malo kdo drugi a vidimo ga tudi na različnih oddelkih slovenske literature delajočega. Razlag se je sčasoma izuril v vseli slavenskili narečjih, ktera je že pred 18. leti v en edini književni jezik zlivati skušal, dobro vede, da Slaveni ne bodo imeli do¬ stojne veljave, dokler nimajo enega književnega jezika. Že leta 1851. izdal je »Zvezdice 4 , 1. 1852. prvi tečaj in leta 1853. drugi tečaj jugoslavenskega zabavnika »Zora 4 . Leta 1862. izdal je strogo juridično knjigo r Slovenski pravuik u a leta 1863. „Pčsmarico u . Razun tukaj omenjenih večih književnih del Razlagovih, spisal je še veče ali maiije sestavke različnega zadržaja, ki so po vsili slovenskih časnikih raztrošeni pa nam kažejo vsestran¬ sko omiko našega Radoslava. Pokazal se je tudi na liričnem polju z velikim vspehom; obžalovati je samo, da so zdaj njegove strune čisto utihnile. Razlag ima tudi veliko za¬ slug za ustanovljenje „slovenske matice 4 , kterej je od prvega časa odbornik. Kar’se Razlagove politične delalnosti tiče, omenjam pred vsem njegov neomadežen, čist značaj, kteri ga visoko s ta vi j a nad mnoge slovenske politikarje. Leta 18G5. bil je vkljub prizadevanju ljutih nemškutarjev enoglasno od Celj¬ skega volilnega okraja v štajerski deželni zbor izvoljen i ako pomislimo, da je v graškem zboru enega samega ena- komislečega poslanca — hrabrega Hermana — našel, go¬ tovo se moramo čuditi njegovej hrabrosti, s ktero je žago- Dr. Jakob Radoslav Razlag. Jlisuo l\ Kriehuboi*. varjal narodne pravice svojih volilcev. Njegovi govori so mirni i pomisljeni i ravno zarad tega globoko segajo v srca po¬ slušalcev. Akoravno je Rarlag z veliko večino deželnih poslan¬ cev čisto različnih političnih misli, vendar mu nobeden ne more spoštovanja njegovega političnega karaktera odreči. Slo¬ venci so pa tudi spoznali veliko veljavo Razlagovo, ter ga leta 1867. z ogromno večino zopet za svojega poslana iz¬ volili. Drugi slovenski poslanci v štajerskem zboru na- merjali so Razlaga v državni zbor izvoliti, pa nemška ve¬ čina k temu ni pristopila, kar more vsacemu Slovencu jako žal biti. Upajmo, da pridejo še bolji časi za nas i gotovo najdemo Razlaga kod pravega voditelja štajerskih Sloven¬ cev na najdostojnijem mestu, a k temu — pomoz’ Bog! L JA. 13 * 96 $re6a i aespeeJL Izvorna pripoviedka. (Ferdo Babic, Ravnogorski.) U njekoj kuči maloga primorskoga grada S * sta- $ novaše njoki Božo Morič sa suprugom si Maricom ( iviše dječice. Kao što se svaki čovjek podade il ovoj il onoj strasti, podade se naš Božo pijanstvu, koje mu je prouzrokovalo ne samo mnogo štete, nego i mnogo kucnoga nemira. Kad bi se vinom omamio, stvarao bi u kuči čitav pakao, a jauk i plač siromašne dječice ustavio bi mnogoga mimo idučega, da se nasluša kle- tava i psovaka, rugla i sramote. Supruga mu Marica mišljaše, da če ga svojim ukorom povesti na bolje put, te bi ga svakom takovom prigodom podučavala, pa i izgr- dila i opsovala, al sve uzalud, — odtuda samo veči ne¬ mir, veči nazadak u poslu, veča nesreča. Božo bijaše svoje glave, pa se nchtjede svojoj Marici pokoriti, več joj vračaše sve veče žao za sramotu. Itadio čovjek, što mu drago, nevidi li željena uspjeha, rado promieni svoje namjere, te nastupi drugi put, da pokuša, nebi li novim putem bolje uspjeo. Tako i naša Marica. Psovkami nemogaše Bože savladati, pa sc zato posve promieni, upotrebiv drugi način, koji joj imade bolje pruditi. Liepa rieč, veli se, otvara i gvoz- dena vrata; liepim načinom možoš sve izposlovati, a ružnim nigdje ništa; s liepim dakle načinom poče Ma¬ rica oko Bože, a moj Božo i sbilja prestao pijančevati, te se oboje poprimilo svoga gospodarstva, što je iole bolje moglo. Kakogod kamen do „kamena palača, zrno do zrna pogača", tako se imučtvo njihovo svakim da- nom množalo, a božji blagoslov povratio se u njihovu kuču. Božo uze s ono nješto prištedjena imetkao zametat malu trgovinu; prekupljivao bi lies i preprodavao ga Tali- janom, pa takovim malenim gospodarstvom napredovao bi tako, da tudje pomoči nije trebao, a to je ponj tim ko- ristnije bilo, pošto bi ga novac na mjenicu uzamljen, gotovo upropastio, kao i mnoge druge; jer plačati silne postotine, nije borne šala, niti može trgovina pod tako- vimi okolnostmi napredovati. Božo zadovoljio se dakle i malim dobitkom, samo da si svoju obitelj od dana do dana prehrani i uzdrži, a toliko bi uvjek dobio; kad- kada i više. Ženčica mu se bavila takodjer prekuplji- vanjem i preprodavanjem sitnarija i tako si uzamnom radinosti urediše mali dučančič, u kom se svega po malo nači mogao. Život im se znatno olahkotio. Gdje je ljubav i sloga, kučni mir i poredak, raste blagostanje kao gljiva iz zemlje, svega si čovjek pri- štedi, pa ničesa neoskudjeva; kad dvie sile jednako po- sluju, da borne da gospodarstvo unapriedi, a kučno se stanje poboljša. Liepom štednjom prigospodarili su si s vremenom kuču, a „svoja kučica, svoja volji ca", veli naša rieč: liepo ti je čovjeku pod svojim krovom prespavati; al naopaku onomu, koji neima svoga kuči- šta ni ognjišta. Uz sve to kupi Božo malo po malo i vinogradič, gdje se mogao ljetom zakloniti od žege i u prijateljskom razgovoru popiti po koju čašicu vina- dalmatina. Tko trguje, stupi u savez i poznanstvo s raznimi muževi, i tako se Božo upoznao s njekim Jakinjaninom, koji bi se, doploviv u luku, svakiput udomio u njegovoj prijateljskoj kuči. Višeputa znao bi Jakinjanin dovesti i svoga sina Luigija i kčerku Marietu u Božinu kuču, u kojoj bi po mjesec i dva dana ugodno provodili. Takova medjusobna udvornost skljaplja uvjek čvršču i tesniju svezu prijateljstva. Božo Morič imao je sinka Janka. Prva mu bijaše briga, da ga priuči trgovini, te da svoju otčinsku na- mjeru jednom oživotvori, Buduč da u mjestu nebijaše trgovačkih škola, uze vješta učitelja u kuču, da ga pod¬ uči u najpotrebitijih trgovačkih predmetih, t. j. u točnu i hitru računjanju, u vodenju knjiga itd., te bi danas sutra bilo Janku moguče uz otčino nadgledanje trgovi- nom upravljati. Premda je otac na sinka Janka svu pazku uložio, Janko ipak ostade Janko: beličina i ne- valjanac. Učitelj je svakojako nastojao da mu što utura u glavu, al badava; on je volio učevno vrieme uza mor- sku žal, klatareč se, sprovesti, nego li crpiti nauke za kasniji život toli potrobite. Zabrinutomu otcu nepreosta drugo, nego da sasluša učiteljev savjet, te da sina od¬ vede u grad, gdjeno bijaše privatan trgovački zavod i tu, neimajuč prilike do igre, prionuo borne Janko uz knjigu. Tri godine prodju, a naš Janko dovrši trgo- vačke nauke dovoljnim uspjehom. Otca to veoma ve¬ selilo, što mu je sin ipak na dobro okrenuo, te ga po¬ zove na njeko vrieme kuči. I)ošav kuči, poinagao je njeko vrieme u otčevu poslu, a za kratko pohtjelo mu se svieta vidjeti i odluči u sviet, da se u trgovačkoj štruci tobože bolje usavrši. Putovao je aino i tamo, vidjeo i zla i dobra, pa se napokon smjestio u jedan dučan u Zagrebu. Njeke nedjelje sastane se mnogo trgovačkih po¬ močnika, medju kojima bijaše i naš Janko, na večeru. Tu se jelo, pilo i pjevalo po starom brvatskom običaju; nazdravljalo i ovomu i onomu, dok se družba malo po- napila. Iznenada udje u krčmu njekoliko djaka, misle¬ čih, da dolaze medju svoje drugove. Sa medjusobna bockanja, porodi se borne i kavga. Djaci njekako okret- 97 tiiji od onih, izčepušaše njekoje pošteno, a medju osta¬ limi i našega Janka. Ta kavga prouzročila je njeku mržnju medju ova dva stališa, i time se naviestio gotov rat. Buduče nedjelje eto ti i opet junaka na osvetu, al u zao čas — jer čim bi se počeli klopati, dojuri straža i ulivati njih trojicu vikača, sve samih trgovačkih pomočnika a medju njima i junačinu Janka. Djaci se znali za dobe mudro uklonuti, pa nikomu ni petka. Nesreča htjede, te je Janko imao batinu, na kojoj bijahu urezana njegova početim slova J. M. (Janko Morič), pa je ista s njim zajedno, sva krvava, uhvačena i sudu izničena. Kod iztrage pade sva krivnja na Janka, jer se drugemu nijednomu nije moglo nigdje' ništa do¬ kazati; njegov „corpus delecti u osudio ga sam. Kud če kamo s nesretnikom — več u vojnike. Iz županijske kuče vodjahu dva vojnika pod puš- kom najljepše doba mladiča, koj je medju njima mirno išao k dotičnomu vojenomu povjerenstvu za unovačenje, gdje ga upisaše i bez milosti zaprisegoše. Tužni Janko postane dakle Vojnikom u domačoj, za onda Badoševi- čevoj pukovniji. Stari Jakinjanin, dolazeč medjuto češče do svoga prijatelja Bože Moriča, posjeti tužnoga otca naskoro izza toga žalostnoga dogadjaja. U razgovoru upita Jakinja¬ nin znanca si o sinu mu Janku. Otac, uzdahnuv, iz- vadi tronuta srca iz džepa pismo, koje mu tu neugodnu viest priobčilo, te čita: „Vaš je sin, sbog ekcesa, u kom je prisustvovao njeke noči sa djaci, na harmici uhvačen, i zatvoren, a sutradan datle ga gradsko vieče u vojnike“. „Jao si ga tužnom meni u , poprati otac ovo pismo; kad sam prviput ove redke čitao, mislio sam, da če me kaplja udariti. Mene mora s ovoga svieta nestati“. »Umirite se, prijatelju mili“, odvrati Jakinjanin, „isti udes stigao je pred njekoliko mjesecih i mene. I moga sina Luigija, kojega dobro poznajete, uzeli su u vojnike, te je morao na vrat, na nos, kao jedinac, osta- viti otca i majku i odputovati k svojoj pukovniji. Ža¬ lostno je to, al pomoči neima! U nas novače na šilu; sve što može pušku nositi mora pod oružje. U grado¬ vih nečuješ ništa drugo, nego zveket oružja i krzanje konja: biti če, što još nije bilo. Meni se sve čini, da če se Talijanska zavojštiti s Austrijom; pa onda tko zna kad se vidimo: kada il nikada! u Što je Talijanac kovao, kako se potajno i pogova- ralo, to je naskoro došlo na vidjelo. (Dalje sliedi.) 'jv\ATU\AAA/w^--— U m j e t n e p j e s m e. Me ®l Igrane*). Junačka pjesma. (Grga Urlič - Ivanovič.) ur^.9 G/a — ek s’ iztoka zarudjela zora, A Vlašiči vinuli zapadu; Kliknu vila sa Susvieda ‘) gorda, Kako kliče razliega se gora I sinje se potreskuje more, *) Zale od Igrane, bio je silni junak XVII. vieka, koj je na bojnom polju dielio slavu s Jankovičem i Vučkovičem; žalibože ob ovom junaku još javna ništa nije pisano. Isti Milovan mimogred spominje ga, dočim o Zali naš puk pjeva k6 o Kraljeviču Marku. *) Susvied, največi vrhunac Biokova, na sjovero-iztoku Igrana. Sinje more pitoma Primorja. — Gle, nekliče da pozdravlja dana, II da mami ribe plieskavice, II da roči kolu posestrime, — Več da budi na oprez junake. — Junačke su na odugu glave, Na odugu vjeri — zavičaju, Kao što je nuždno tada bilo. Vrieme biše kada neman turska Sa iztoka zapad okupila, Zdunula se u pomamnoj strasti, Poplavila puke i narode, Pobarala carstva i države, A na poraz krštenu zapadu. Čim su kralji na neslogi težkoj — U ludosti snage prelomili, Muratim se u tren slakomilo, Orkani se sa Muratim gode: Da opuste taj perivoj svieta, 98 Nek je leglo prokletomu skotil! I prve jim podlomili grane. Memed kucnu na bečkijeh vratih I budimska topom razorio. Bajazet je Mletcim zagrozio. — Sam Biograd odbija Čopore. Več Sulejman Ugarsku podlomi, I šest puta mašio se Beča, Nebi,Ji se tudjer udomio. Podstrekali velike gradove, I svih sedam uzprednulo kralja. Pak se j ali za porazom vrše . . ► Mletci plaču, Cipra i Kandije Zaprli su u Bojanu Turci — Mala Grčka slobodicu brani, Vaj! Carigrad u TurČina pišti! . . Polumjesec tavni ga ovio — Neka kuka dok mu sudba sudi, Dok Slovjencu cvict za kapom bude! Nakon jada, boja žestokoga Pade Srbin i Bugarska pade, Klonu Bosna, sam se Hrvat bori, Dalmatinsko bori se Primorje 1 Kotori gnjizdo sokolovo. Krv se lije niz dole, niz gore, U alaje na Primorje suču Jer jim divno na otoku stalo; Pa se Kuno i Indjijel roče, Dok je jedan nifer u vezira, To da jim je u plien postojbina! I s naponom šilom udarila Turska vojska kao pčela roj na: Neima puta, nit rudine meke, Neima klanca, nit ljuteža tvrda, Gdje sc nije kreševo dielilo. Črna smrt se gnjevno razpalila, Črna smrt se prostirala listom; To trajalo za dugo zemana, Trajalo je za dva mužka vieka, Trajalo je i jadi su bili, Jer se sila pred junačtvom skrši. Nije šala, kad se branit mora Svoj amanet i svietinja ciela Na zavjetu i maj činu mlieku, I silovne nadbijati Turke Kao guje u proejepu gnjevne! Kostaniči, Zale, Tašoviči, Kosoviči i s njima Kačiči, Šurivode i Ivanoviči, Crnobori i Tomaševiči, Brkljačiči, Delimarkoviči: Liepa kita primorskih vojvoda, Domovini u bar doživila, — Nek se diči neka se ponosi. Dok je Slava i Srbo-Hrvata, Nek Turčinu ubitačno bilo, U zo čas se sprema četo vanju, Da savije ukraj mora gnjezdo. — S Biokova j er poruča vila : „Kanite se na Ostrožao'*) poči, *) Vrletni i tiesni klanac izmed Igrane i Drasnica, gdje Zale s pobratimom Tadijom Ivanovič-Urličem više puta hame- tom poraziše Turke. Turci su na ovaj klanac čostokrat udarali, a Zale, nesamo da jim je hiljadu jada zadavao, več je viešto i mudro sve Primorje s Makarskom proti istim pobunio. „Nesita je u moru grobnica. „Sa Juričem zarekO se Zale, „Vratit če vam žao za sramotu, „Za jabuku po sto če jih ubrat; „A Zale je strašan na poprištu. „1 valjan je borne u počeri: „Umje pute do Popova-polja, „1 podobro Lievno i Županjac, »A još bolje Mostar i Ljubuški. u Pamti vilu od Bosne vezire, Upamtio i dva i tri puta, Nebi li mu sreča pomladila?! . . . Prvom svladan u Bosim umače, — Drugom, trečom izgubi opanke, Brez svojizih trinajest hiljada Sunovrat se u gori sahrani. Nek spovieda Kadam bosanskijem, Kakovi su medjer tamo vuci, — Kako 1’ turske ukidaju šiške, Na poprištu i u gori ljutoj. Grdno pašam vojštit dodijalo: Jao pomagaj, svetče Muhamede, Kauri ti barjak oboriše, Sa vrletne na Norina kulc! Valja bježat gradu Jedrenetu. Valja bježat i ovikli biegu — Valj da cieniš nije šale tudjer, Kad jih kuči jedva deset dodje Od stotine što se u boj spremi, Sve sakato, grdno i ranjeno. Več spamtili u Primorju kulc, Zapamtili Staže i Dubaca 3 ), Zapamtili Gradca i Biliča 1 ), Zapamtili klance i skokove: Na Eminu kolo se ovrši, Palo njima kolo na prokletstvu! Pošto tako izteklo je vrieme, Pošto viek se izkosio krvni, • A na zamak zamaklo nasilje; — Nek bi stali oti gorki jadi, Koji-no su uvjek tako težki — Gdje jih zlobne utilore duše. Daj kaži nam sa Susvieda vilo Komu jutros na prijavi ranoj Tako gromno pjevku ponamjeni?! . . . A tvoj pripjev nikad zalud nije, Ili jade il veselje sluti, II junaka na bojište budi, Da zakloni od potrage glavu, Tl junaku da junaka brani, Jer je vojno u ne volji strašnoj — II junaku, da siroti nježnoj, £to je Turkom spremila nasilju, Da priskoči dvoru zarobljenu. II junaku da Četu priprema, Jer su kule Turci obsjednuli, Te zbigove primorske slobode, Oko kula tope naperili. :l ) Staža, klanac više Podgore. Duhci više Vrulje na oraaku Biokove, izpod Zadvarja, gdje je, kako se priča, bosanski paša u bjegu izgubio opanke. 4 ) Rilič, više Zaostroga. Gradac, danas liepo miestance, gla- sovito, jer odbi junački 40 hiljada Turaka pod pašom bosanskim, gdje se vitežki odlikovaše knez Jurič sa Oiste i Fratar Smoljanovič.Vidi Kačiča .... — 99 Pa je »jima na odugu tvrdu, Preko gore zapratiti Turke 11 se vjeri odvjerit zakletoj! . . . Vila pjeva gromno, glasovito, Koga htila, toga sukobila, Zbudila je za strašna mejdana Nek pred vodi ljutoj četi brzoj, »Bože zdravlje, da mi več vidimo, »Kud če četa prije zore rane, „A pred četom junačina glavni? „Na čije če ukročiti trage »Čije li če odrubiti glave?! . . . Knjigu piše Babiču Asane Od Mostara na Neretvi niutnoj, I tura je na Primorje lomno, A na ruke Juričeve 8 ) majke, Ovako je Tnre govorilo: — »Oj pomajko, Juričeva inajko, »Puštaj meni pitomo Primorje, „Gdjeno raste vino i maslina, „Zeleni se rek bi gora bajna, „S pramalječa o Gjurgjevu danu, »Da ga paši za jabuku dadem, „A paša če čaru čestitomu — »U ljubav je čaru omililo! „Tebi dat ču Lavčanj do Vitera, »A na poklon po primorskog blaga; „Tvom Juriču za čast pašovanje, „Za života u carevoj vojsci. „No ako mi uzkratiš Primorja, »Sakupit ču silna tursku vojsku, »Hercegovce ljute zakoljice, »Do petnajest biljada junaka — »Što na lomnoj su mi Crnojgori, „Sa dvadeset velikih topova, »Na dvadeset velikih džemija. »Pojurit ču niz Neretvu mutnu, „1 utvrdit tabor pokraj mora, »Kule ču ti topom razoriti, »Sve Primorje vatrom popaliti, »Tebe staru konjem pogaziti. »A odatle do tvrda Igrane, 5 ) Previdjeno je jur u kritičnoj razsudi, da što sc tiče po- viestničke važnosti, osobito vremenoslovne istine, bilo to u pjesmi il prostopisu, Kačič mnogo toga sakati: tako n. pr. koliko bi se odnosilo na ovu pjesmu, — on veli (vidi pjesmu vitezova primorskih) — Zale i Tomiča, da su bili supleme- nici, dočim je sve inače. Danas od Z a lin a Korjena proizlaze Loviči, a od To¬ miče Palikuče u Igrane. Takodjer Milovan tvrdi, da je Babiča Asana pogubio Grgur Miošič, što je uprav pro- tuslovno poviestničkoj istini, jer koliko sam mogao raza- brati sa listina i po pučkom pripoviedanju, vjerojatno je Babič poginuo od ruke Glamuzinove nad Skoku više Gradca. Možda je bio Asau Babič drugi ovoga imena, jer i doba čina Grgureva nesudara se s mojimi bilježkami. Golema je šteta, da Milovan, čestokrat preko istine hva¬ leči svoje Kolinoviče, nije se sjetio, dapotraži potomke toli slavne i toli zaslužne po vjeru i domovinu obitelji knezova Juriča, koje evo ja spominjem u koliko to po Kačiču do- stižem. Poslie, kako se Kačiči zavadiše sa Zagarijam u Ugar- skoj, dva od te obitelji naseliše se u gornjem Primorju, kojim uprav ni Lucio nedokazuje imen&. Probitačno je, da su bili Vukmir i Dragan. Od Dragana Vukašin, od Vukašina Vukmir, od Vuk- mira Mikleuš, od Mikleuša, Ivan, od Ivana rodi se Jurič, od koga knezovi Juriči ili Juričeviči. Jurič imao | »Uhvatit ču Zalu haramiju, »Jer je čaru gore dodijao »Nego ajduk Jankovič Stojani*. »Odvest ču ga bielu Carigradu, „Da mu sudi čare i vezire, »Palit ču ga mukam svakojakim »I živa ga nabiti na kolač, »Nek se Vlaščad službovat nauči »I poštovat Turke gospodare. »Nam je raja od Allalia dana, „Da nas dvori i da dinu služi. „1 dosad smo Vlase svrstovali »Vele gordije i puno silnije — »Po Srbiji i po Bosni ravnoj — »I Vas čemo vjera vi je tvrda. »Gotovi smo s vami zaratit se. »Što se Zale po primetih tvrdi, „A od dužda podporu dobiva, »Ino Vlašče muti i zlokvari, »Na ino mu sprava u potaji, »Ono bule past če nam u ruke. »Dosta mu je jaka četovanja, »Dosta kvara počinio Turkom, »Dosta bula u črno zavij o »Dosta turskih glava odvalio »Dosta mladih kada odvodio!! . . »No i to nam žao nebi bilo, »Još na šilu i na tursku vjeru — »Sve jih krsti, krstom latinskijeni; »Pa kad jih je tako občiuio »Umeče jih Vlasim za ljubovce »Neka Turkom trag u braku prhne! »Još se hvali kaursko kopile »Da če paši Mostar preoteti, »I navabit strašue Črnogorce, »Silnog čara s Bosnom zavojštiti. »To bi jedva na šake mu bilo: — »Ali nam je kršna turska sila, »Ali nam je Kr nje i Zelen ka (i ) »Ali nam je tvrda Ljubuškoga »Štono pali na primorsko more, »Neboji se dužde ni cesara — „1 bedeni bijela Trebinja je četiri sina, o vi slavno vojevaše proti Osmani ijam. Dva pogiboše u boju, na Humcu pod Ljubuškim. Ivan najmladji brat, poradi razpre s bratom Radošom preseli se u Igrane i š njim izumre obitelj. Samo se znade, da je s Deli mar¬ ko vičem, Alačim i Vukušičim iz Drašnica hrabro vojevao. I danas vide se ruševine stare kule Juričeve na Mravin- cim, izmed Igrane i Drašničkoga kolednika. Od Radoša rodi se Jure od Jure Nikola. Ovo je Nikoliča, o komu ja pripoviedam. Od ovoga rodi se i na brzo umre Stjepko, a od njega zadji Nikola, s kojim se završi i iz¬ umre pravi ogranak knezova Juriča. Ovaj imadjaše jedinicu kčer Andjeliju, glasovitu sbog nje- zine liepote, o koju zavadivši se, krasni LjubomirKostanič, od dvajest Ijeta i Dragimir Miletič s Vrgorca, snkobivši jedan urugoga nad Derveničkim kastelom, iznad svetog Jurja, pobiše se, i oba ostadoše mrtvi, a Andjeliji od ve¬ like žalosti srdce puče. O ovom dogadjaju Krunoslav Zlatovič spjevao je liepu piesmu, na temelju pripoviesti i jedne knjige latinskim jezikom pisane, dne 24. rujna 1661. od Iv. Luke Smoljanoviča Fr. Petru Periču, biskupu Makarskonm. Ali žalibože ova liepa i zanimiva pjesma još nije ugledala svjetlo .... Zamirno je, da harem na ovu nije otac Antun Lulič nabasao ! . . . Quod natura dat, nemo fert!?!? . . . *) Topovi na Mostaru, glasoviti radi ogromne veličine u ono doba. 100 „Gdjeno neima straha ni za dlaku. „A mi jesmo kadri i sposobni, „I)ok nas jedan u čara imade, „Sve u vojsku na Kaure di<5i. »čuvat čemo bijele palanke, „ Opasati u bojite čorde, „A na diljku ciljati Kaure „Sve za čistu vjeru Mubameda „1 za turske pogrebene glave. 4 Za malo je povriemilo vrieme, Hitra knjiga ka Lavčanju stignu Baš na ruke Juričcve majke. Knjigu prima sjcda zatočnica, Knjigu št i j e pa joj se nečudi, U Turčina vjek je hvale dosti, A junačtva malo je i snage. Pošto tanku knjigu proučila Odma kiti drugu poprijeko: „Oj posinko Babiču Asane! „Liepo kitiš kao ženskoj glavi, „Eda bi ju tako ustravijo?! „čuješ Aso, zla mi nedojadi, »Neplaši me prija boja črna. „U bar tebi blago i bogatstvo „U bar tebi (livno pašo vanj e „A na sreču zareka junačka! »No čuli me, pašina dostašo! „Da mi daješ ravnu Romaniju, „Da mi daješ sve carevo blago, „Nebi zerc odbio Primorja, „Nebi moje vjere pogazio „Pa mi svoje narind koljeno. „Ej joda li sreče za kušanja „Te okove sila ponijela „1 čili ste na desnici Turci, — „De! bodite, a nekanitc se, „A na naše krše jadovane. »Imam i ja do tri čete ijute „Sve junaka mrkih, biranijeh, „1 pred njima glasiti junači, »Što no za strah nikada neznadu, „A udrit če, jer nežale smrti. „Pred prvom je Jurič Nikoliča, »Možda si ga upamtio, Aso! „Kad podavno bčaše na Primorje, „Pak ulomi na p6 puta zube, »Jedva glavom u goru zamače. »Pred drugom je Tomaševič Gjuro, „1 bjelobrk Glamuzina Joko, »Što no ti je bradu ogulio „Na zelenom polju Ljubuškomu, „1 na milost pustio te živa! »Pred trečom je Zale vojevoda, „Što te jadna i u javi stravi: »Medjet Turci, Vlašče me pogubi! »I još, čuj me, Babiču Asane, »I doslje su kupile se vojske, »Na stotine barjaci se vili, „1 sileni pohodili Turci, »Al Primorja prehodili nisu. »Nečeš ni ti, vjera mi je tvrda! »A znat čemo kad se sastanemO' »Kako 1’ čija davorija pali!“ Čim li Aso knjigu tu prouči, Odma druge sitne knjige piše Na vezire i turske glavare, Da sve sile za vojsku pripreme. Brzo knjige zemlju prehodile. Stižu knjige sa ruku na ruke, Brzo lete od grada do grada. Prvu piše vojskovodji prvom, Na koljena paši-fazli-paši, Što je glava na tri tvrda grada I pašuje nad carevom vojskom. Drugu kiti bielu Ljubuškomu A na ruke Bimbašiču Muji I Ahmetu Kurbetovič-agi; Treču šalje do liepa Županjca I Lievna pokraj polja ravna, A na turske redovne glavare. Što li vele knjige te bijele ?: „Neka znadcš paša gospodam, „Neka znade, tko vjeru imade »U pravoga Mubameda svetca: „Evo su se Vlasi sakupili »Kojino če udariti na nas. »U Primorju digli se junači, »Što su gori nego Črnogorci, »A ljuči su nego Hercegovci. »Pred njima je Zale Antičiču, »Jer se guja boju priučio, »Prokušao čordu inasaticu, »Sve na turskim odabranim glavam „A svi su ti kao vatra živa, »Svi pripravni boju i mejdanu. »Čujte mene, turski vitezovi! »Da nijesu zalud naše glave! „A molim te, paša gospodine, „Podižimo na okopu vojsku. »Uništimo Vlase u zametu — „Ako li jih sad nepokorimo — „Valja poči iz tvrda mostara. „Sad smo kadri, da jih razpihnemo „Jer se boje paše Fazli-paše, »I silnijeh Kurbetovič-aga, „1 njihovih bijesnijeh bata — „Još pobolje gladnih dževrdana! ^Sakupimo silim tursku vojsku „Na Gabelu medju principovu, „A vriedni smo trenom jih polomit „Sa četrnaest hiljada vojaka, „Sa dvadeset velikih topova, „Na dvadeset velikih gemija: „S njima čemo zaokupit more „1 prevalit Gradac u ponore, „Da neprieči buku od Neretve, „A nestravi na Norinu Turke. „Pa ostalo kršno kroz Primorje „Na Igrane, Zali na večeru — „Iz ubaha pogubiti njega! 4 A da vidiš čuda golemoga — Kako li se uštrkali Turci, Ko da tane puščeno več svira. Odma su se u sbor zasunili, Da v at remi (logotove vojsku. Još da vidiš grdne sunatice, Koliko su na krščana ljuti. Sgrnuli se na četiri Strane, Sve na okup na Gabelu malu, A sleglo se u alaje redom, 101 Silna vojska pod upravom pravom, Sve balije hale i srnione, Sve topovi, oštrobritke čorde, Dževrdani, kao vatra živa, Krivošije osukani noži, Da jih vrtiš i tamo i amo. Zelene se svioni barjaci Ko zelena u prolieče trava. Bože mili, silovite vojske, Da je pošla brda porušiti, Tri planine iz sriedi Primorja, Sve bi trije mahnuli iz stiena — Kaino 1’ neče Lavčanj oboriti? Kamo 1’ neče .Zalu pogubiti ?! . . Pa što Turci vojaku priredili I gcmije nakreali težke, U to banu hitar knjigonoša, Aber dajuč od Juriča majke. Te čemu se i nadali Turci Pravo jim je i na želju palo! Još da znamo kakono je bilo, A na koje desilo se vrieme: Črno vrieme, a kroz vij ek črni, Jer je naše sgrnulo grobove, A svu zemlju krvlju porosilo. Liepa ti je zelena naranča, Još je ljepši zumbul i plavenka, Još je ljepša zamrknula nočca. Na brašančev u jedanaest lipnja, Na hiljadu i šest još stotina Cetrdeset punih šest godina — Pa kako je mila zamrknula, Ljepša bila zora uranila, A još bolje s Grabovice vila 7 ), Kojano je vidočica bila Kako vojska na Gabelu miče Ter doziva kneza Nikoliču: »U zlo, zoru u prozorje zaspk, »A još gore dočekao dana 1 „Eto na te navaljuju Turci, „Pred Turcim je paša Fazli-paša „1 dostaša Babiču Asane, „Još dva brata, dva Kurbegoviča, „Sto su glava Ljevnu i Županjcu, »Od starine age Ljubuškomu, »A tvoji su suparnici stari. »Da se braniš obranit se nečeš, „Da si sok6, pa da imaš krila, „Nebi perje iznielo ti tielo. — »Pobit če vas sve i do jednoga ! M U to vilu saslušao knježe I tiho joj skromno odgovara: »Muči vilo, zlo ti dosadilo, »Nestrovi me rano bez udarca, „1 dosad su Turci dohodili, »Al sramotno natrag bi bježali. »I ovi če, vjera ti je stavna, »Da je glavom od Bosne vezire. »Dok su meni dvije čete bojne, »Dok je meni u životu Zale, »Dok je meni na LavČanju kula »I na kuli dva topa ubojna »I dvie šibe tanko viešto-ciljke ; »Dok je dosta praha i olova — »Nebojin* se čara ni vezira! »A imadem vriednih arambaša, »Da jih takih kod njih neimade: »Znadeš vilo, nije davno bilo — »Naši bo su razganjali Turke, »Sve po jedan, a deset balija; »Pa jim spomen u Turaka živi. — »Ak’ Bog dade i sreča junačka, »Več jih nigda zaboratit ncče! w On se hiti na noge lagahne, Bači na se od boja odjelo, Kojeno je u Mletci krojeno ; Preturio šarku na ramena, Pripasao brijatkinju čordu, I zajaši vilovita vranca: U tren mače preko sedam sela, Što je brze čete okupio, Na odiele sve je razdielio, Namjestio hrabre arambaše, Kojim žao poginuti nije: \ S Drvenika kneza Kostaniča, I Radoju sjeda Kosoviča, Od lom noga sela Zaostroga, Crnobora sa pitama Brista I ljutoga Bjelopavlič Miju, Stono turski zboriti umjede, A umjede uhoditi Turke, Gradit varku usried biela dana I na tursku udvorit se liepo — Pa i kavgu gotov zametnuti I kroz tabor turski prokrhati Srubit glave i desno i lievo. Od Bačine Tomasevič Gjurgja Momka mlada kao munja brza, Boškoviča i Vasiljeviča; Od koljena, Bogopankoviča, S tvrdi brdft Glamuzina Gjoku, Komu no su pleča od aršina, Mrki brci ko u Kraljeviča, Što je tvrdji nego stiena tvrda U brdijeh, gdje je ponikao — Štono na sto napane Turaka, A po pet jih skruši i uduši, Pa i medet priduši jim zadnji!! . . A druži mu zgoljne opeklice Svedjer željne krvi i mej dana, Svedjor spremne poč na tursko plieno,— Na mejdanu strašni i osvetni, Pa eto jim sajma u razkolju. Pošto knjaže četa okupio, I bijelu pritvrdio kulu, I bojene tope naperio, I Lavčanj a pregradio svoga; Odma zove Glamuzina Gjoku: »Da si brzo junačino drevna, »Na prihodu, da uhodiš Turke, »Čim li samo krenu sa Neretve. »Posakupi tvoju družinicu »I zapremaj na Tribunju klanac, »A oprezuj na Vješnicu tavnu, »Da se kradom neprokradu Turci — »Jer je A so stara varalica 7 ) Grabovica, planina više Gradca. 14 102 „1 našim je privikao klancem — »Pošto su ga bježat naučili". U junaka pogovora neima, A jedva je i čekao toga, Mignu okom na pedeset druga I ti su mu hrabri i okretni — 1 poslušni svomu arambaši: Kud on okom tuda oni skokom. Uprav kreuu lomnoj Žrvnovnici, I Tribunjski obkolio klanac, Po dva druga na vidike sprema, A po pet jih na busiju tura, Da u nenad neudare Turci, Da jim nije izprijeka straha. Maleno je potrajalo vrieme, Stade jeka mora od iztoka, Ko da ga je zdunula oluja! Čudile se izza gore vile Tomu strašne buke salauku, Ali nije Glamuzina Gjoko I njegova tvrda družinica, Jer on čeka gosu sa Neretve, Pa što čeka, tako se i nada: Odma vidjc, odma aber daje, A na kulu, na čistu bijelu. Kula javlja na Podačku kulu, A Podača bielu manastiru Zaostrogu, ukraj sinja mora, I manastir tvrdu Drveniku, Da se spremo na dočeke Turkom, Ornim prahom, ili rusom glavom, II težkijem i skupijem blagom! No da vidiš, strašne li divote, Strašne li su turske ormanice, Po dvie tanke zaprujile mčre, Kao poljem bijeli jaganjci, Ko ždralovi preko neba jasna; A na čelu velika gemija, Rek bi ostrv na debelom moru, Gordo ljulja i prilije in6re, Razkriluči jedra ponosita S razgranjoni svioni barjaci. Mili Rože, diva i strahote ! — To brodovlje tanko ponosito, Kad pomoli na čarobno more, Prosulo se ono pod njim sinje Pjeni, vrvi, skače i uznija, A zapadnjak po skorupu rubi Zrcali se sa zapada sunce S valjonice svake mi odskače, Ko rosica s ružična pupoljka. Nebo vedro, kao srebro bielo, A po njemu crvenilo sjeva; Vjetrič diše, gora romauiše, Sa gorice krvav odsjev skače, Zapadnjega privaljela sunca, Zemljica se mila zaodila Grozdnom lozom, zelcnom maslinom Milovojnim skitila se cviečem, Kao djeva o svečanom godu! Bože dragi, prizora li divna! Da su Sajke za pirovna dana, A na pohod čaru u Stambulu, Sa čara bi srdce uzkipilo — Vidjeti jih kako viešto kreču, Ko vojaci na poprištu bojnu. To su šajke za strašna mejdana, Jao! kraju, gdje se one svrnu — Sve če pusto porušit imanje Ti vojaci grdili zlovjednici — Al i njima dobro biti neče — Jer če skupo svojom platit glavom. Gledao jih sa odžaka Niko, Gledao jih, pa je besjedio: „Bračo moja, veli slavni kneže, „Gle, vidite što vidjeli niste, „Ivako če nas pohoditi Turci. „Skanili su, na istinu, pravu „Satrgati lozne vinograde, „1 masline do Nikolja-dana, „Pa i naše zakučiti dvore, „Pa i župno posvojit Primorje „Sve do Vrulje i lomnih Dubaca. — „No čemo jih dočekati liepo, „A i hrabro udariti na nje. „Sve za naše ubavo imanje, „Za krst častni j slobodu zlatim, „Zanj vojevat jest nam dugovanje, „S nekrštenim boriti se vragom. „A to nam je i sudbina prieka, „Pa Bog dat če i pomoč od Boga, „Srctno čemo razpuditi Turke — „Nek pogiblju ti prokleti vraži. „Cim obale uhvate se tvrde, „Dobro če jih Jurič dočekati, „1 topovnim tanom pozdraviti, „Da vidimo, da se nagledamo, „Kamo Gjoko sa družinom krene?" Nemuči se, čisto da češ znati, On je hrabro popratio Turke 1 vrh Skoka zasjednuo stara. Tu je Gjoki lasno stražovati, 1 oprezat na sve Strane vojsku, Pa s a ledja napadat na Turke, Rubit glave, ak’ če na stotine, I u kolo saganjati klete Kao sokol črne gavranove ; Pa i u bjeg zapratiti kivne, Okupit jih sa četiri Strane, lz pota j e prignati u more 1 potopit vrane očupane, Nek okuse bezdno m6ra slana! A ti srečo pokloni mu glavu, Kuda svrue, da u zdravo vrne, Kuda udre, da i prodre Gjoko. Ele vojska na Gradac se svali, Zaniknula kao gora gusta, Črni Turci kao vrane črne, Pričepili dole i prisoja; A sveli se, rek bi kao mravi Ko talasi, na zemlji se giblju : Razvili se svi oni barjaci Razdielila na četvero sila ; Nije šala, četrnaest hiljada, Vita kopija kao gora gusta I duge se prelivaj u diljke, 1 sjevaju krivašije čorde, A glas bojni razvalili bubnji, Brda ječe, turski bubnji zveče Mili Bože, £to če sada biti ?! Gdje če soko orla nadhrvati, Gdje li kula Turke zauzbiti ?!! (Nastavak sliodi.) 103 * )•> Pjepan Viteznlava Kalkn. (J. Rieger.) D i e 1 drug zdravo mi nebesa liepi kraje, Vi modre gore, hridi nebotične , KG zlatnim trači ljeskati ste vične, Kih zujne rieči gone nzdisaje. Glavice siede snježnicam posute, Kih nježne grudi sunca pramen mladi, Kih blagi miriš svakim dahom sladi; A ponos-čelo nežna ljubit skute. DA! zdravo bili govornici stari, U zoru sunce iz vas ruže diže, A noču mjesec vaše čelo liže, Nebeške zviezde vaši su stražAri. Vi izvor svega, što ljepote krase, Hlad jezera, a tihi šapat gaja, Cviječa miriš, odsjev višeg sjaja, — A mjesec na vas svoje krdo pase. Aj srce moje bftdi vaše cielo, Sa vaših glava gaji zovu šiitom A slavulj-ptice zvonkijem cvrkutom Prodlru nebo, tražeč u vas sielo. Vaš uzduh med je, ko dah djevin svježi, Jer kamo dAne, pali srce, lice, lz vaših prsij niče navalice Predivno cvieče, na kom oko vrieži. Tu hladni večer srnke igrat zove, Tu gorske vile stidno podkasane U kolo skaču, kad im oko plane, Kad im srca rosnom krvcom plove. Za vami ginu srca vriednih ljudi: Za vami teže, oj glavice siede ; Tko vas zagrli, nežna tuge, biede, Ko ljubko diete o majčinih grudi. 2 . Kud ode Goar? Tko to zna — Ko da ga črna zemlja gutnu, Ni duša nežna za njim trag, Zavrgnuše mu stopu smutnu. U tamnu krilu brdinA Prastari grad visoko strši, Viek stiene mu počrni jur A oko strehe zelen prši. Nad njim se dižu tornja dva A jedan zieva razpuklinom Kud silni vjetar huči — huj, Odjekujuči svom dolinom. Na širom vrata stoje sva I triemi veče oprhnuše, A okna kano šuplje mrak — U pustoj gori prozievnuše. J) G. provodilac ove pjesrae drži se strogo izvora i mjerila pjosnikova, & mi ju tiskamo bez promjene. Samo kod početnili pismena stavio nam prijatelj u Zagrebu, koj jo prviput, da posao nezaostaje, korekturu vodio, svuda veliko slovo, dočim u izvoru i prievodu dolaze velika slova samo za točkom. Kad se to u prvom dielu zbilo, treba da tako i nastavimo. Op. ured. U gradu peči sjajne s ve Zaodješe se paučinom; Iz starih strieha zapalih Poliču sove nočnom tminom. I mašina grad riesi taj, KA po zemlji se pred njim pruži, Gdje sitni cvrčak cvrčuči Mnogi se časak slastno uži. I sova gdjekad huči tu, Kad za lovom na oknu sjedi, Al videč tamni mrak i noč, Za plienom si drugamo gledi. Al ipak liep je gradič taj, Kad tihi večer travu vlaži, Tad biser-kapljom cakli mjeh, Što se oknom provuči traži. Nad strchom breza dignu se, Udariv tudjer žilu snježnu, K n j oj gorski vrebac doliče, Da nad njom poje pjesan nježnu. I pod rimsom duplo gdje je, Poraste zelen, ruže male — Kad zagudi jim vjetar tih, Igrajuči se sobom šale. Sa vrha bližnjih gora tam, Gdje sa stienom se zelen stiče, Gdje tamnih lipa modri zbor G gnjezdih ljulja male ptiče; Gdje na vrh krivudna staža. K6 Ijesak zmyin strmo gmiže I kano golub divoki U oblake visoko siže. K6 izorane plugom gdje Široko zjaju grozne puke*): Odtud se zibkom čini grad — Ko djelo mira ljudske ruke. Iz bližnjih gora utrobe Ko srebro teče potok krasni I šumeč hrli k jezeru, U kom se kupa obzor jasni. U jezero se mir i grad Svednevno maštnim licem nori, Na zemlji starac, u vodi Si nove fantazije tvori. 0 njem je poviest premnoga, Od starih ju i djeca znaju; Prem mnogo taji, nije znan — Što sliedi, o njem poviedaju: Knez njeki, da ga podignu 1 kčeri jednoj za dar dade, Al ženik bje joj zao muž, S tog kletva ljudi na njbg pade. On razgnjevi si ljude zle, Ubit ga gledju d’nom i noči Pa kada jednoč zakasni, Razciepaše ga krvnom moči. Toj tuzi žena podleže, Dan probavi u tuzi stalnoj, A noč probdije u suzA; Dok neumre u boli žalnoj. Od tog je časa pust taj grad, A pustnut mora bez prestanja: *) Pukotine. 14 * 104 Dok 8 ljudi se nesbrati on, Kog otac bje gospodar stanja. Ta poviest, koju pjeva puk, lz slutnje vječne pravde niče ; A da u gradu žive tko 0 torne neima jedne priče. A simo da zabludi tko, Gdje posve ništa nij privlačna? A miliji je mnogo stan Koljeba dolje pusta i mračna. Al tko če to pogodit moč’, Što nam donose bližnji časi t Na jednoč posta, stanom grad — II spuniše se svieta glasi? 3 . Tko je taj, koj se na jednoč U pustom namjestio gradu? To pogodit se neda još, Jer izvjestna baš ništ neznadu. 1 mladič njeki dodje s njim Al odkud? to se neda znati, Još nitko s njim se nesrete Pa bi li htio poviedati? Posljednju sobu na strani Za stan si biedni odabere, Da nedruguje vjetar s njim, Kad po nebu se bura stere. To znalo se je za stalno, Sve ino su tek bajke puke. Možda je putnik ubogi, Koj goram pruža trudne ruke; II zao sviet razlomi vez, Koj srce piitao mu k svietu ; II ljubav jeste nesretna, Ka k stieni ječa u sladkora gnjetu*) ? II ljubav drugoj pokloni, A neimade brače dosti, Te ljudem mora izbjegnut, Da nezakusi ljudske zlosti? Tu žive posve sukroman, Ko jelen se po šumi krije; Poskoči se, kad šušne šum — U miru tek mu srce bije. Vide ga sjedjet na stieni, Gdje u dalek se pogled gubi, Do noči gleda u jezero, Kad zviezdami se nebo rubi. Tu često probdi cielu noč, Dok na nebu sunašce granja; A tu i prosni cieli dan: Na p6 je živ, a na po sanja. U koj da spada stališ on? Ni lice, ni odjcv nejavlja; K tielu mu dobro pripada, Od njihova se nerastavlja. Dječak ko on je odjeven, Al manje turobnim se čini; Kad gospodar mu samuje, Razbjeguje se po pečini. Časom ga s puškom vidješe, Gdje pod večer se s lova kreče, To jedina mu zabava, Jedina možda sjcna sreče. *) Odgovara poavo českomu: linfit; jer i mi imamo glagol: gnjeuti. Več nepita se nitko zanj, Prem divno čudo u sebi krije; Al misle si: „tak mora bit, Kom domovina ovdje nye*. Poviest se letom razleti, Da čovjek žive samotnice; A djeve na njem vidješe: Da čarno sjaje milo lice. Po obrazih ga poli blied, Na koj oj pogled rado sjedi A tko htje o njem začet rieč, Taj poče: tudjinac taj bliedi. 4 . Goar je to. Jer gromom bivši Mu zadnje veze raztrgane, Nemognu niti razmislit, Kak da zalieči grdne rane. K6 oro preodjenu se, Ko jelen razkusan u kljestu, Po danu šumom bjegajuč, Neznanu noču traži cestu. Nepoznan dodje simo on, Pred zlobnimi se sakri ljudi, Gdje doslje duhe krila noč, Tu stan Goara sada bftdi. I on priviknu — za čudo, Ne maštajuč si liepe slike, Ne bez utjehe zdvajajuč, Več kano zviere — iz obike. Ne, jer pritlači puku vrat, Koj pod nogom mu tužno pišti, Ne, jer ga narod odvrgnu, Družeči se tu, k sovam tišti. Nečuti to. Za njim je noč, A dan se jošte neotvara, Nepremaže ga niti san, Po bdienju driem ga neobara. Nečuti to. Ko sitni crv I s vlaknom kak se pauk brati, Tak nadje Goar tudjer stan, A nit nemisli, da se vrati. Ne što ga sunce prigrieva, Ne što gaj šušti vlažim duhom, Ne što se ruža rumeni, Slavulja spjev, što dira uliom, Ne što se jutro u zori, A večer sjajnim srebrom rodi, To sve ga k gradu nezove, Kraj kog se divna liepost plodi. Al neplaši ga niti noč Ni iznad grada magla sieda, Ni nebuni ga grozni mir, Ni drugog dana muka blieda. Nestraši ga ni pusti grob, Gdje ukopana prošlost leži, Neplaši ga ni budučnost, Ka pred njim kano mora bježi. Nečuti to. Nit radost ga, Nit črne tuge izvor stravi,, Zamani sim u pustoš tu A tu je; jer se ovdje bavi. A gdje da počme misliti ? Gdje korjen žiču da si stvori? Iz srca tisnu sebe sam, A stiena neče, da govori. 105 *) Vezuv. Pa gdje ište svjetla sjaj? Gdje dušu gusta noč zastira, A pustote ni ncčuti; Nit nežive, a nit umira. Što doslje još ga držaše, To razmetano do njeg leži; A novi cvjetak nepupa, Da k njemu šalje miriš svježi. Tu stoji razvalina dom, Koj neinože putnika zvati; Nit jedno srce neče tu Nad njegvom tugom zaplakati. — Tu stoji šopka*) zagasla, Putnika grozi njeno djelo, A nigdje zelen ugodna, Gcye bi se oko mirno sjelo. Tu stoji ladja propala, Stavljena na brieg burom biesnom, Netuži, što se raspukla: II vam se mili u srcu tiesnom ? 5 . Jur mnogi danak odbjegnu I mjesec promieni svč lice, Oblači bježe po nebu — Ko biele ptice golubice. Jur velik jeste Ijetni dan I ruža širi svoje krase Večera dah, kč ljube dali, Poprhkuje u pune klase. Kukavka djecu uspava, Iz srca tuče zvonko ptica, A večer sieva zviezdarni, Ko oč’ma sjajna Ijepotica. Iz zemlje čar se uzdiže, A iz ruže se miriš vine, Po zraku pjesme zvoni jek, Da mal’ se srce nerazpline. Sa grada motri Goar tu, Gdje sviet se vrača poječ s polja, Pjevajuč glasno u skupu, Podpaljuje ga dobra volja. On gledi, ne jer čuti što, K6 da je njihva srca česti; Več nehote mu zapč gled, Kam neobiknu oči vesti. I rulja s ve se primiče, Več čuje rieč i gromne glase I vidi lica osmagla I gled, u kom se iskra pase. On čuje, gdje se gore jek 0 smieh i glase s njimi dieli, A nepoznana blaženost, Iz lica leti u smieh vreli. On vidi milo družtvo to, Što tajni njeki suglas spoji, Taj krasni nered u redu, Koj miran sad, sad buku roji. Kad dodju sim, u pozdravu Se liepim oko njega granu, Tu kano gromom šinuta, U grudih mu se duša ganu. 1 u njem planu iskre žar, Al za čas opeta ugasnu Nu gaseč sestre upozna, A sestre poznuše ju jasnu. I duša mu se poarma, A u nju pune sulica sjeme, Za njim se opet zatvori, Da dalje drži sladko breme. I srca mu se ganu dno, U njem zajeknu glasnim slovom — Nepoznan preinda bje to glas, Al liepo ječi u stanu novom. I kad jur zadju za goru I s dalcka im glas se trati, Još Goar stoji kano stup 1 svojimi ih gledi prati. 6 . U večer čarna Ijepota Sve milim glasom k sebi zove, A srca sama od sebe Ljepotu njenu voljno slove. Po dovršenom radu svom Sve odminii, lcaao trag zori I drugo 8vjetlo na nebu, A drugo na obrazih gori. Liep mir naoko vlada svud, Slavuljak pjeva, listak šušti, A što iz duše uzdiže, Jest ljudskog žica odljesk šušti *). Tu starci: srebro na glavi, A nježnih rieči puna prša; Tu mladež bujna, zabavna, Ko Šumak gorskih rodnih trsa. Tu baka posmjeli govori 1 siedu nit bajaka prede, A k majkam djece mladi cviet Ko pupoljci se k ruži rede. Tu modri obzor s zviezdarni, A mjesec kano mramor gladki; A dušu grli blagi mir, Kano da jedan zujak sladki. ’Kol stiene prši u noči — Sa visokih se brdina I tamnih dola miriš prhne, A na humu se zelonom Visoka lipa k jeli klone. — To kraj je prič& bogati, Jer izvor čara tu se stiče, Gdje duši Štirne uzduhom, Gdje svakim šuštom pjesan niče; Ko ognja more veliko Zasjaše vatre punim žarom. Kak divni sipa mjesec sjaj; Kad noč odjeva vatra čarom ! Mjesecu lice probliedi — Sve svjetluca tu u snu krasnu Tak’ prozirno ko bez tiela, Otvara sliku preužasnu. A ognja tamnorudi žar Odjelo, lice i vlas riesi, Ko s bieloga kad mramora Se sadjelana žila kresi, Do ognja sješe u skupu *) Pravi, to je particip sadauji od: biti. Žive u ruStini i srbStini. O. p. 106 Sa starci bake u liepom redu, Do vatre mladež skakuče, A žar joj prati svu besjedu. I dodje guslač s pjesmami, Iz obraza mu radost gledi; Sva mladež potrČa predanj I posadi ga u svoj sriedi. I dodje Jovan vrli muž, Najcienja glava cielog krajka; S njim dodje Marfa krasna kči, Ko vila starodavnih bajka. I bliedi dodje tudjinac — To Goar, neznan u tom kraju, Al dobro došo skupa svim Po gostoljubnom običaju. Jur sve se liepo uredi, Tu pozdrav, ondje smich se ori, Tu pjevat grla namiču, Tam vikom zabava se tvori. Na koncu jošte doniš si Napuhnute veseljak dude, Kad poče: žene udri skok, Da u njedrih se živci bflde. Na oko plamti, vatre množ, Iz rudili plama iskre frču, A pjesma svirkom smiešana Razlieže se po cielom krču. Aj sbor taj svjetla žareči Na po razsvietljen sjajem dvojim, U srce dira užasno; Jer grozu baca ljeskom svojim. I Goar stoji zadivljen, Tresuči se iz ciele duše, K6 da se nad njim gromovi U strašnoj sili jur sasuše. A Marfa liepa zovnu ga Glas njezin — zvučak tanke strune — Što on joj reče, tko to zna? Al joj se stresu grudi pune. Več guslač pjesan odloži, Sbor veselo na koncu visnii, Tu zovnu Jovan Goara I bratinski mu ruku tisnu: Sve mukom muči, ko pčele u roju, Kad pjevac dodje i diruu pjesan svoju Aj mali sinko poslušaj, Spjev otrt če ti suze, Liep ures jeste glavi lier; Krv za dom car mu uze. Ljeskati če se bogataš U sjajnom svome letu, K6 odmeti če živjeti, Ki štipnuše mu petu. Zasjeduu Goar stolicu Ko soko, letom vriedan, Da bude dikom naroda, Nu posti krvi žedan. Svesilja tisak pregrozni U narod s dvora leti, Ko odmet mora svatko bit, Tko uškodi mu peti. Plač razli se medju pukom, Sve uzdasi tek diše, U nebo vapi narod sav, A Goar se smije više. Na priesto sjednu okrutnik, Puk podan mu je kletu, K6 izmet ljudi živjet če, Ki griznuše mu petu. Al oholosti silit zlu Označi Ivaina pruga, Koj narod htjede ubiti, Sad mu se narod ruga. Postignut griehom največim On zavrgnu ga u kraj, Da svieti kano junak Zagaljen dični u sjaj. Al razkaja se u srcu, Žrtvova krv i blago, Odmetnu griešnu svoju čud Za domovine blago. Zastignu jur ga proklestvo, Odrinut je kraju, A narod če ko junačina U dičnoin Ijeskat sjaju. 7 . Tudjinče vriedni, poraduj se s nami, Odbaci s mrka lica rulio tužno, Ti nepeče te koje djelo ružno, Da netješiš se s našimi igrami. Ti posve šutiš. Zato se nesrdi, Kad od srca nam zapjevaju usta; Jer bratska rieč je nam potrebna gusta, Da tugu goni, ko sunce led tvrdi. Ak šutnja tvoja crnu tugu krije, Spjev melem bit če težkoj tvojoj bolji, Jer odlanut če raztuženoj volji; Kad radostnice pjesmica razvije. Pretežki trud če raztjerati mrake, A nije liepo tudje pitat rane, Al pjesmi medje nisu nikad dane, Te hitro leti bez zapreke svake. No slušaj pjevca. Srca izliev vjerni Potokom teče iz iskrenih grudi, Te radost, hvala u srcih si budi; A sramno pjeva pjesnik licumjerni. Spjev zamuknu. Al radost se nesvrši, Več raznosi se zvonko cielim krajem, U srce tuče k srcu zagrljajem, Iz burnih grudi ljub’ve miriš prši. Tu jedna radost iz sto usta zvoni, Ko svatbe čas, kad vienac dievu kiti, Kad davni znanci mogu skupa biti — A radost se u plač i smich roni. U radosti se vruče tisnu ruke, A usna usnu ljube vručim platnom I pogled gori žarim sreče pramom, Jer slobodni su posije težke muke. 0 božje vatre, kad je mladež mila Na ruku pjevca oko družtva nesla 1 D& postaše tu stvarju hvale gesla, Neda se nijekat, močna joj je sila. Gle božjom vatrom narod kano obra, Zadahuuto se sve za duhom daje; Tek onaj pravo iz groba ustaje, Kom svjedokom je njegva savjest dobr Zaminu radost. I baklje i svieče 1 sjcne množiše se tajno dosta, 107 Oglednuše se na neznana gosta, Al uzalud: Goara nebje veče. 8 . K6 noga obnažena kad Po vručem pftste piesku brije, A kad več k travi dotrči, Pod travom ciknu cikot zmije; Do njega strah, u duši mieh, Što razpuhuje šilom pravom, Tak’ bježi Goar ka gradu Duh prokleti, s nesretnom glavom. Na vlažno iniehom kamenje llazpaljeno pritisnu čelo, U njedra ruku zarinil, Gdje mu je srce grozno mrelo, U ,crne tiune tamni kut Upravi oči magljene, A prša da si duboki Zadišu grozu u kamene. I Goar glavu uzdignu, Da vidi sliku preužasnu, Je 1’ istina taj strašni glas? Dal požari ti još negasnu? Od stiene bježi ka stični, K njoj rukom se i srcem vije, Al stiene nieme nečuju, A kamen srce udilj bije, Ko da ga plaši vlastit gled, Ko da se s njime korak bori, I Goar bježi s grada van, Da s biegom strah si taj umori. Po pečina i zidina Nepazeč propast strmih hridi, Do na vrh gore odbježa, Gdje k6 zmije se viju zidi. 1 ležeč licem na zemlji, K ti liepi večer hladom rosi Sa suzom, kojom škropi pod, Tek jedno blago nebo prosi. A noč ko pjesan milostna llazsipa čare svoje duše I gorom prše Šumeči, Te ptice, zuječ, sa sna ruše. Ponosno gore se dižu, Ko vali na srebrnom moru, Nad jednu druga diže se 1 gubi se tam na obzoru. Srebrom je protkan cieli kraj, Mir svagdje je, kam oči sižu, A što ’kol zviezda plovi tam, To sanci su, što k ljudem stižu. Al Goar ništa nevidi, Ko da je u preprostoj staji, Ah! čuti to, dš, čuti to, Kad pogled mu se u njem taji. 9 . Nepokoj duše na dno ga pritisne, San odbjegnii ga, ko splašene ptice, A pitanja ga, kauo zlovjestnice, Odasvud kruže, da malo nesvisne. Iz mrzke ruke uzeto je veslo, Za valom val se šumeč pjenom kreče, Narode na sud zovu kobi sreče — Propade kompas, s njim i spasa geslo. Taj prosti puk, tak’ dobar u svom djelu, Ta vatrenost, ta njegva radost živa’, To vedro čelo, na kom milje pliva, Da laže on, prieteč krutniku smjelu ? Pravedan taj je, tko ga lancem veže, Tko kamenom po njegvu srcu bije, Tko vražje pjesti nad glavom mu vije, Ako ljubavne mu mukom grudi steže? A tko je Goar, kad ga narod kune? Gdje sreča, gdje mu slava je imena, Kad s onih duša spomen mu vržena, Ke za svakog su ljubavlju tek pune? Svijest u puku tvrdiin sankom driema, Nju zagušit litje Goar k svomu spasu; Al ču i vidje u smrtnom užasu, Kom grozom prasnut iz duše se sprema. Je 1’ svrha žiča več u vieku nihalom? Bez zemlje cviet na gole bačen hridi Bje odkinut, što svatko rado vidi, A narod pjeva nad njegovim padom. To istina je strašna, glas je suda. Tu vidi ilarode u bujnom prudu, Gdje zasjedaju k posljednjemu sudu, Prem svim se javlja, nepoznan je svuda. On vidi, gdje se sreča nagim k puku, Posljednji Adam himnu ljudstva pjeva, Na bistrom čelu žar mu slave sieva; Što on mu dade? Tek biedu i nmku. Dovršen spjev je, sve jur tiho šut.i, A kmet se dignči, na čelo družtva stupi, Okolo ide, da svili glase kupi: Sve liepo gledi, sam se Goar iriuti. Nebeški posmjeh na svih licih sjedi, Nebjcži nitko. I kmet i dijete, Ko ženik ljubu, milo pozdrave te, Tek Goara od svih nitko negledi. Tu strašnu propast tko če izravnati? Gdje ima stabla, da se njim pokrije? Opako djclo kriepost nikad nije, Kad nemožeš ga ni sam milovati. Do zadnje kaplje Goar pehar dopi, Nedira ga več niti zora rana, Jer tugom mu je duša razparana, A suza neima, da ju njimi kropi. Več sunce stupa ružorujnim sjajem, Sa gora p&ra k oblakom se diže, A ptica poječ očicama miže, Sam Goar čeka svjetla tamnim krajem. (Nastavak sliedi.) 111K i (.lanko Rečioak \ ^ (jledah jednom vrt ubavi, U kom ruža mnogo cvate, Kan’ da tude igrom slavi ? 1 nli /I i Liepi vrtlič — Ijepše ruže, Što se niša lamo vali; S lahorcem se ljubkim druže, Da jih sunčan žar n opali. 109 Svaka liepa — kud godj šetah, Ali netom jednu spetih — Ajme! sav čar ovog svieta Na jedinu nju mi sleti. — Ti si djevo ruža ota, Ti si nebo puno sreče, Livno more svili IjepotA., Kojim duša plut’ mi sleče. II. Oj božice od ljubavi, Sa nebesft, cviet ubrani, Ista Lada kip tvoj slavi, Jer na tvojoj Lelj je strani. Sunce tjeme ti ovilo, Na očice zviezde pale; Biserje se k ustam slilo, Lišcem ruže ti proč val e. Ah da vlastnik tvoj sam, vilo ! Al što rekoli — rob da b’ bio — Tebe dvoreč, služeč milo, Slasti raja bih prezrio. Kraj nožiča tvih sjedeči Oarskiem stolcem mienjo nebi; A grlašce tvč grleči Bogovo bi, sluga tebi. --— (Iz ruskega po Puškinn.) 6 Q) Nad jezerom u čarobnom miru Dubrava se malena prostire; A u slastih čudolvornom viru Sve u okol u tami umire. Pustinjak se tu samotni skloni, Tu si stanak tihi on načini; Ter suzice — žalovanke roni I u postu uvieke se kini. Jur si starac u težkome znoju Sam motikom hladni grob izkapa I molitvu put nebesa svoju Tiho šalje . . suhe ruke sklapa. Noč u okol dubravicu skriva, Na jezero mrka t&ma pada; A zviezdice — ta znamenja živa — Na nebesih jurve siju sada. Pred koljebom sveti starac sjcdi, Te jezerom mirni pogled pušta, Kamo baš sad bliedi mjesec gledi... Sluša starac, kako voda tmušta .. . Al najednom — Sto to starac vidi ? — Razstaviše valovi se širom: A iz divne strmenite hridi Sa biesnim se vila rodi virom! Lahka kano divna nočna tarna! Biela kano snieg sa vrha gore ... Ručicama tiho vodu lama... I nebeške sad nadhodi stvore! Starac gleda, srce mu se širi, A od straha grud mu sva se njiše, K6 da vjetar u njem silni piri — On pogledom rajske slasti siše. Motri vila pustinjaka starog, I razpliče svilene si vlasi — A mjesečni srebro-jasni parog Bliedilom joj bliedo lice krasi. Zove vila starca divnim prstom, Namiguje glavicom mu krasnom I na jednom — po žuboru čvrstom Izčezla je u valovlju jasnom. — Svu noč starac okom nezatisnu, Cieli dan se starac nepomoli; Pred njim uvjek, kd da munja tisnu, Vilin mu sc časom stas pomoli. Opet nočca dubrave pokriva, Na jezero opet tarna pada; A zviezdice, — ta znamenja živa — Na nebesi opet siju sada. — Mjesec trepti na istočnom svodu, Te tihotno svoju svjetlost lije.. . A vila je razstavila vodu I skaza se, gdje i nočcu prije. Zove vila siedoglavog starca: „Amo, amo, starče pustinjače !“ I na jednoč — čuj težka udarca — Opet vila u vodu zamače. Po treči put noč dubravu skriva, Na jezero opet tarna pada; A zviezdice — ta znamenja živa — Na nebesi opet siju sada. Starac sjedi pred koljeboin mirnom, Ter tu djevu on prekrasnu čeka: Jer u njenom stasu neprozirnom Ranila ga očaranost njeka. Jur se nebo na istoku rudi... Gdje je starac, da ga vidjet nije? Njega nitko viekom neprobudi, Jer ga rieka za uvjeke krije.. ! Žarkoljub F — b. 15 110 — ito je, zlato, hrvatska mi čerce, Jel’ te srnami trusovina voda V Gdje ti svoga i nemariš roda; Več te lažno zanijelo perce — To 1’ je težkoj onoj rani liek ? Kuku nami do vij ek! Činiš mi se ludovanče diete: Ono pusto, što je rosa, mnije, Da sam biser ljepši sunca sije I — več za njim ručice mu slete! Sve i prazan da ostao dlan — Sve zar to bi utaman? Hvalne želje: slovit juga cvieče! Ali nebit prije tudje plieno, Pa tek onda nami dopušteno, Kad spod ruke baš nam uspjet neče; Jer prijatan čemu nije jug: Nije za naš vidpkrug. Znaš li stavna gdje bilježe slova Zgorna srca d vij uh ti sestara, Što su pune domoljubna žara S’ do pet brače hrabrili sokolova Dovele nas na ’vo divno tlo, Čiem .. . Bizante ’znemogo. Nije spomen poginula njina! One su ti mače pripasale, Sbiljski hčele; a ti ni od šale. Dok prognale krutog Obarina — Tebe truda kudaj manjeg stra’, Ti! da bjegneš dušmana. Hman ti oko čisče i od ledca, Dok za svoje ledno, izumrlo, Zaman grlo, to labudje grlo, Dok ga sveta neumori žcdca — llman vilinj glas, sve napravi čar Dok je nami u neliar. M6ra! — zlatne dostrujit če plavi, Da vlč kalnu ostavimo splaku, Da plijemo ko ptice u zraku Liepoj sreči, liepoj roda slavi, Što jedino postignut nam da Bog! — i volja naroda. findre (Palinovi6. i ‘ 7^902 - Slobodo, slobodo! rajska ti vilo! Sladko ti ime, divna ti silo! Čudnim li žarom grudi ti dižeš, Čudnom li šilom krvcu užižeš! Zalud su lanci, zalud je sila, Uvjek se javljaš — širiš si krila! Silnik te gnjete Čelikom smrti, Nikada ipak neče te strti. Riekam za tobom krvca je tekla, Grdne je rane sablja izsjekla — Uvjek se smjolo podigla ti si, Silniku svladat pustila nisi! Tale su mnoge prejasne krune, Gospodstva, slave, sile prepone — Sniženi robovi, narodi jadni Stresoše s 1 sebe jaram svoj gadni: Slornljeni lanci — sladki ti zvuci, Slobode djeca sretni su puci! Slobodo, slobodo! rajska ti vilo! Sladko ti ime, divna ti silo! Gdjegod se javiš, mjesto je sveto, Gdjegod te gnjetu, sve je proldeto. Slobodo! slobodo! Slaven te čeka, S tobom če biti ranam mu heka! -~JO< JA Han. Kad češ, drago, priljubit se jednom Tvom ah! rodu, milom vjerenikuV Kad prikleknut njegvom žrtveniku 1 tu rnajkom postanut nam vriednoni? Kad — od ljubve k6 od svjetla trak — Neodieliv stat če brak? Njemu vjerna do sliednjega daha, Neposeži za te skupijo grinje, Bio sav ti dragulj i milinje, Što bje majci dvoje vrlih Gracba: Dvie jabuke, liepa sinčka dva, VjeČit govor Rimljana. Poodnjivi djecu baboviče, Daj im knjigu: zdravo grudi mlieko, U njih narod utješnika sčeko, I naš pievac poburan da kliče: K čem’ narodah uzaviro jal? K Čem’ pomišljaj taštim — zal?! ? u e A^^Uj ti grade, stari grade! { j Ti me tužnog sječaš doba, oj Kad mi rodu mnoge jade 7 inln iiilo '/Iamii Pobjednik si ti nam davni Divljih četa od Turaka, Te si vazda spomen slavni Smjelih, hrabrih nam junaka. Tobora vječno se proslavi Fintič, Grandja i osta!i, Jerbo narod one slavi, Koj su za dom hrabro pali. Sad te slava ustavila, Zub vremena tebe mrvi, 111 Bršljan biljka obavila Žide njekoč pune krvi. Bršljan ti je lovor viencein OvjenČao stiene tvoje, K6 što biva svim prvencem Na bojištu slave svoje. Krov tvoj riesi mahovina, Znak starosti vrlo davne! Ob noč pako sovurina U palače sleče tavne. Tiho teče nuz te Kupu, Drugarica tvojih zgoda, Jer je bila s tobom sknpa Puna krvi s nepogoda. Oj, bit češ nam u pameti, K6 amanet dragocieni Ime viekom čuvat če Ti U poviesti svi Slaveni. Iv. Ter st. Kr. JVHAKOB fPOli. O— ? n hjicko ftaueKO, nope# cm&er Mopa, CiiBooejieHKacTa npemiBa ce ropa. Ox fla, cJia^aK thmhur je noj y myMHn,n ^hbho seuenoj. Ta necMHU,a thuctr yMH.ma Pas6yl)yjo flyiny ijBCTKa enima. Te ibyOnn 1 a njiasa, no^nma je rnany 06ojaflHcana, cBy 3oneHy TpaBy. PacTBopnjo cnaicn ijbctrk H> e#po enoje Čajno, lIpHejiyuiKyje, npnncejLKyje Tune y3#Hcajuo. A THUHIta Ha TOM UHCTKy HecTanmo je CTana, Hcčhji’ cpi^e, ca ^ymnn l 0M ll,BeTKy H 3 iiapana. Ha ra Tano yu>yjiKHBa Ila ra y ean mrtvih. Ila My nuje H 3 naui hi; e Počim Čncep crmh. A nečo ce naflaniuio Ha to pajcKe spancu ThXHM BCTpOM, pOCHOM 30 p 0 M ^HHIIC C JIH KO. ČJIRHCH. * * * Yicpaj Mopa, Kpaj MHpHora CTana MopcKHx puča, MopmipCKHx uecaMR. Ila BpneTH cTCHOBiiToj, čne^oj, flfi ce ry 6 n Kpaj myMnu,n ne^Hoj. Ha rpaHiinn paja o# Miipnca IIIto 3 a necMOM ijBeTaK ra y 3 #Hca — CTojn cnoMOii upnor rpoča xua#Hor 03 iiaMeH»e, o/j hchbotr ja^Hor. CTojn KpcTnfi, na iiajBHineM Čpery ^e jaKpenn, fle ce 3 MHje nery. i Orojn KpcTHli Ha čpery bhcokom IIIto ra no^eK, nenpenponn HoroM. PpoČ Taj uphm, Kora Kpnje Ty^n? Hnje thckr, nnje Kprnn rpyflH? — Ox ihto caMaij, y flaueKOM CBCTy Ha KpmHOMe, na homhom BpaeTy, HlTa ra CHece, Melj THije Melj ijBelie Rc My Ha rpoČ tck cobr flojiehe? — UIto oTpnce, ihto uh ra ycaMH HItoh’ flaueKO y cbct ra o#mrmh. 3ap uh HCMa, ^omobhhc CBoje? Beh My kocth y TyljHHH cToje? UIto ra tohh, fla o^ cbctr čenče Te ca# mhpho Ha spueTii Jience ? * * * Ox ja 3Ha#6M TCIHKe MyR6 Ox ja anageM h Taj rpoč. Tyfle uenen Bpun jynaK IIIto HexTe^e čhuih poč. Ka^ y čojy ohom CTpamnoM 3a cnoČo#y Čnme čoj- IIpBii je oh Man nonyKo 3a oTamTBO, 3a ;jom cboj*. A Ka^ na#e ^oMOBima Kafl nalome čpaha CBa, Kafl nalome čpaha Bpua Bpaha jyHanna — A ocTa^e KyicaBiiqa A ocTa^e ne h n čpoj, Hpe^a^e ce KueToj en jih Chuh #yiuMaHCKoj. OcTaBHjo ja^an jyHRK Miljo aanunaj. Boji 3a Čohom HaBaunjo Tyacan ya^Hcaj. Hamao je mccto Čojiho y Kpaj Mopa Tor, je čopča Mopa cmner Mopa flečeuor. Jlp Tiranija no na3flyxy Cuočo^an je ueT, #e cjioČohho pa3BHja ce Cbrkii yčaB’ ijbot. /Je ce uery rauečoBH A HRfl MOpCM THM, /Je iieTence hhkot čoilh T y no/j HečoM thm. Mnorn nacaK, mhoth flamiK TyncaH y.3^nco je jynaK na# jynaijH CBa uenoia— Ba3#yx My je KyncaH — /Jh je Kyha, /jh cy Čpaha, shbhijh ?! nona/jajio, uito Bai&aHO Čhjio IIIto HCBau>a, poČcTBy ce yHHjio, Hhkot čpaTa y /jpancecHOM CBeTy yrymeHo uito Čh y noneTy. ya^nco je jyHaK mhoto flana Orpe3uo My cpije y panaMa, Ta npeČojieT — HOMoace cuočo^e — Bohe yMpe, ofle HeČy o^e - 15 * 112 flajieico My, uslugko rpobmma, Ha ibeM coBa, KyKa KjTcaBHija. flajieKo je a oa A 0Ma CBora Ta h thko HCMa poi)CHora. IIIto oh ^y 6 /ba — Ta to hhko nelie — Cbbko ra 3 H to mhphcho i^Belie. Ta oh y»ipe jBy 6 eTin cjio6o^y! — „Ox /jan’ iuiaue, ko 3 a ibhm y po^y? tf Y C'oM(5opy, npoHHT&Ho y „Beimy M . HiiKa Tpyjnn. 3HMIIJEEA BEHEPA. IljeBao caM /geBojKaMa, UIto Me — KiiMcy — MiiJioBame, A oHe mii 3a y3^apje Koj*h caa^aK uo^>yC A ame - njeBao caM npaMajbcfiy, UIto mh pocHa ipmelia ; njeBao caM pyjuoM ipme!iy, UIto jc mchh MHpiicajio. njeBao caM h cjiaByjy, UIto mc cjia^Ko y3iia^,HBo H Tjeraiio, na^ mii xTje^e, npenyKHe cpi^e hchbo. njeBao caM pyjnoM BHHy, UIto mh jafle pasromuio, UIto mh A a A c 3a6opaBa, Ra# Me gparo ocTaBHJio. IljeBao caM h 6ojnuiTy U jyna«iKOM po/jy M0M6, na h fiopAH, ihto fiy y 6oj 3a cao6ofly nofiii c ilomg. 3aT0 BejiHM, - neKa ;&yAH, Kašo xolio, HOKa cyAe, Ajih obh cjia6a njecMa Ilc k y TBojy c.iaBy 6y^e! M h ji Ah. (Prvenec.) fr) G)tyx~ — sdice, kak’ krasno migljate q) V mirnej nas noči razveselit’ znate! | Gledam ponosno vam svetlost nocoj, i Predno obide me trudni pokoj 1 Stvarnika vidim v vašej svetlosti, Vidim mogočnost v Njegvej modrosti, — Hrabro vzdigujem roke proti vam, K vam se vzdiguje mi srca naj plam! Le še miglajte v nebeskej višini, Svetite milej nam v prid domovini; V rodu naj našem tmiua ne b6 — Dokler migljate na nebu svetlč! C J. Irgolič. u je nekdaj lipa stala, p) Pod njo senca, prava slast — l- Tukaj bila klop je zala — t Lipi krasnej prava čast! IljeBao caM cbukom MH.T>y, 3a Koje caM a o cba 3Hao, Ajih tc6h, Toiuia nebu, Uhkua HHcaM aanjeBao. A h th Ch, — je jih, ah 611 Memi yBiioK npnja 6hjm, CaMo A a tc oa KyA KaKBa Cpelia c uhm toa 3ajio3Kiuia. E, aji mTa liem, kba ce hcah V Mejami AP na cjHhii, A BojiHjeM jcAny Kpacny, ller CTOTHiiy toiijihx nebu. ITa hiiiht’ 3a to, ihto y Te6n IIh coa kukub uam iieTciba, llaMTHM ja jom, KaA mh A a A e rudaHiii^a h neueiba! A aoIIh lie ohct bphcmc, Ako 6 or h cpelia A a A e > Bht heMo mii oncT cnojn, Kao ihto cmo Tyl)H caAC. Tukaj sem jej listke nosil, Tam sem vzdihal le za njo — S solzami sem trav’co rosil, Ko dajala mi roko! Tukaj srce mi izročila, Ljubavi odkrila čar, Zvesto ljubit obljubila — Probudila v srcu žar. Bremenilo si se mesto, Skoraj te nit ne poznam, Srce nekdaj tako zvesto — Kam, si prešlo, reci kam V Ni več klopi, niti lipe — Srce žalostno medli — Le še zvezda, nojna priča, Jasno gori se svetli! Lj. T. 113 Narodne p j e s m e. Kako se pjeva u Delnicah. (Iz sbirko D. D. M. S. M. S ) V . irava, trava zelena! oj Ki če tebe, trava, kosit, ? Kad ja moram pušku nosit ? Trava , trava zelena! Gora, gora visoka! Ki če tebe, gora, seči, Kad ja moram pušku vleci? Gora, gora visoka! Vince, vince crveno! Ki če tebe, vince, piti, Kad ja moram odlaziti ? Vince, vince crveno ! Piva, piva rumena! Ki če tebe, piva, piti, Kad ja moram soldat biti ? Piva, piva rumena! Brate, brate rojeni! Ki če s tobom špancirati, Kad ja moram maširati ? Brate, brate rojeni 1 Sestro, sestro rojena! Ki če tebi rubac kupit, Kad ja moram glavu zgubit? Sestro, sestro rojena! Ljuba, ljuba ljubljena! Ki če tebe, ljuba, ljubit, Kad ja moram čara služit? Ljuba, ljuba ljubljena! Majico, majico roj ena 1 Ki če tebe, majico, hranit, Kad ja moram čara branit? Majko, majko rojena! Travo, travo zelena! Ki če tebe, travo, kosit, Kad ja moram pušku nosit? Travo, travo zelena 1 Iz Ja^lanoa ul ZEPzrlriuoirj ul_ (Iz sbirke D. D. M. S. M. S.) f • d fl ankova majica na brod dolazila, p) Dunaj, Dunaj, Dunave, 1 Tija vodo ladna!*) Ona pita brodara od mora: „Jeste 1’ mi vidili moga sinka Janka? ..Jeste 1’ ga vidili aP šnjin govorili? 11 Nismo ga vidili, več smo Čuli glase. „Di ga vode tri Turčina mlada; „Prvi mu govori: skoČ u vodu Janko! „Drugi mu govori: bjež u goru Janko! ,,'Preči mu govori: pridaj nan se Janko! „N T jiman Janko srčeno govori: „,.Nisan riba, da u vodu skačen; „„N'it’ san jelen, da u goru bježin; „„Nit’ san baba, da van se pridajen; „„Več san junak, koj’ divojke ljubili. * Iz IstTolstnoc*. ul JPzriuLJLOirjM (Iz sbirke I). D. M. S. M. S.) 0 CV, ^C)y J'?> Sa uglj & S gljcda mlado momče, Dangubo moja! Sa ugljeda mlado momče, Drag je Meni .... mil mi je! *) Na njemu je svilen pojas, Dangubo moja! itd. Na pojasu zlatne rizi, Dangubo moja! itd. Na rižarna mijod kamen, Dangubo moja! itd. Za poj asom sat mu tuca, Dangubo moja! itd. U junaku srce kuca. Dangubo moja! itd. Iz Soiajrc. (Iz sbirke 1>. D. M. S. M. S.) ; c> 'I Ječala se Agun-Pasinica, Po Mostiru, po zelenoj travi, Bosonoga u zutim pacmagam **), Gologlava lcajno fhuska glava, *) Ponavlja se svakim redkom, kad sc pjeva. Napjcv je krasan. Sravniš-li ovu pjesmu sa prvima dvjema iz Jab¬ lanca, opaziti češ, da je ovdje sa pjesmom i forma prim- Ijena. Da jepjesma u Jablancu nikla, nebi se čulo , ; momče“ nego „ monče“, ne »svilen pojas" nego „svilni pas" ne „na \ rižarna" dali „na rizan" itd. Sve tri je pjevala Katuša Glavaševa. ,,5> ) Dvojimo, da je naš sabirač čuo u Senju: „zutim pacma¬ gam", „da sam", r iiitlco“, „ide“, r devojlca u ; u Senju bi rekli: zutin pacmagan, da san ili šan, nilii, jide, divojka itd. Piši narodnu pjesmu kako ju čuješ iz ustiju naroda! (D. D. M. S. M. S.) *) Ovo se ponavlja, kad se pjeva, za svakim redkom. 114 Bazpasana prež svijela pasa ... Sečajuč je cviče zalivala: „ Cviče moje, karafilje moje! „Nit’ mi rodiš, nit simena daješ, „Kako ni ja Agun-pasinica: „livo ima devet godiu dana, „Da sam mlada u dvor dopeljana ... „Da mi nisi lisca obljubio, „Nit ju cm? oci pogledao.“ Misli jadna, da nitko necuje; To docula Agun-pase majica; Ona ide sina upitati: „Aj Jagune, drago dite moje! „Je istina, sta ljubi govori? „JSvo danas devet godin dana, „I)a je ljubi u dvor dopeljana, „Da joj nisi lisca obljubio, ,,Nit ju črne oci pogledao? 11 „Istiua je, stara majko moja! „Vi joj dajte tri tovara zlata, „Tri tovara i slebra i zlata, „Koga mi je u dotu donila, „Pak je saljte na povratke majki.“ Z dalelca je upazila majka: „Sto je oto, drago dite moje!“ „ Dobri glasi, stara majko moja! „Dobri glasi, ali nisu za me: „Jevo sam ti i danas devojka, „Tvojemu sam dvaru povračena." „Nista zato, drago dite moje! „Ja ču tebe mladu oženiti, „1 na bolje, i na bogatije.. To izusti, i dusicu pusti, Na krijelcu stare majke svoje. — *) 6 ) o- & nješto svojom nošnjom i njekojimi običaji od Hr¬ vata, Srba i Slovenaca; nu po krvi i jeziku su Dalmatinci Srbo-Hrvati, kao što smo i mi: naš rod, naša brača. Dalmatinci su osobiti vještaci na moru; na mdru bo živu, pa se naša mornarnica može ponositi liepim uzrastom i odlučnim junačtvom dičnih dalmatinskih mornara. Širom svieta, dokle različita mora dopiru, nači češ na brodovih Dalmatinaca. Mnogi proputovaše Ameiiku, Kaliforniju, Egipat itd.; gdjekoji ostadoše u stranom svietu, postignuv tamo sreču i bogatstvo, nu ti su riedki, dočim večina putuje i amo i tamo, j er jim brodarenje jedina zasluga, al se ipak najradje vrati u svoj mili zavičaj, u liepu svoju Dalmaciju, punu masli- nica (uljika), smokava, naranača i svega, što topli kraji zemaljskoga raja radjaju. Dalmatinci i Dalmatinke odjevaju se oliično do- mačom vunenom tkaninom: mužki tako zvanim črnim str. 116 .) vunenim Jopičem" do pasa, ili isto takovom surinom do koljena, modrim prslukom sa mnogo dugmeta i mo¬ drimi vunenimi uzkimi hlačami; na noguh imaju veči- nom pletene opanke, a na glavi crvenu kapu (fes). Ženske odjcvene su jednostavno stranom u biele i modre, la- gane, stranom u vunene „kiklje“, s prslukom; na no¬ guh noše takodjer opančiče ili čizmice, a na glavi cr¬ venu kapu, ili bieli rubac. Naša slika predočuje štov. čitatelju jedan dalmatinski pir, te če na njoj svatko najbolje razabrati i svečanu i običnu dalmatinsku nošnju, a ponješto i pirni običaj. Napried stupa mlada, bielim velom pokrivena lica, na glavi vjenčanim viencem; nju prate brača ili djeverovi mladoženjini, a za ovimi idje djuvegija (mladoženja) s.kumom i ostalimi svatovi. U sriedini sbija šale bar- jaktar (veselkovič), a na okolo pucaju veseli svatovi i/, pištolja, da se sve puši. Gromovito pucanje, to je o piru največe veselje; guslača se riedko nadje, ako ne koje diplje. /a vricme pira pjevaju se pokraj vina- dalmatina rado narodne junačke pjesme iz Kačiča i na¬ rodnih usta, pa se uz to zaigra i narodno ,,kolo“. (0. B. Franjo Maria Miličevič.) I. rv O .... • y Ovaki se narod ponosi svojim imenom, pa se i Hercegovci mogu punim pravom ponositi imenom j svojih pradjedova; jer je herccgovačko ime stari- nom junačko i slavno. Hercegovci su hrabri i vazda na boj pripravni za krst častni i slobodu zlatim; rado planu proti ugnjeti- *) U tom su i slovenski listovi sretniji od naših; jer same „Jfovice“ imajn preko 2000 predbrojnika. A gdje je u nas koji časopis, koji bi se tim lirojem pohvaliti mogao? Da, il se ngnši odmah u zameta, sa iiomanjkanja predbrojnika; ili se izdaje za vol ju 2 — 3 — 4 — pa bilo i 500 pred- brojnika, dok uslied gubitka nepropadne; ako mu od poje- dinih ljudib neima znamenitije podpore! (Op. ured.) telju i neprijatelju svomu, a krotki su uaprama prija¬ teljem i usrečiteljem svojim. Kao što svi slavenski narodi, tako su i Hercegovci veoma zauzeti za pjesme i narodne priče; vrlo rado pjevaju i pripoviedaju o znamenitih dogodjajih svoga naroda i o četovanju svojih hrabrih junaka; o vilah, o njihovu znamenovanju itd. Bio posao još toli težak, Hercegovac ga obavlja uztrpljivo, pjevajuč i pripoviedajuč; a za odmor upotriebi gusle, tamburu, svirale, diplje, kojimi se zabavlja i osladjuje svoj život. Hercegovci su u obče otvoreni i daroviti, te lasno | shvačaju svaku znanost. Oni nijesu osvetljivi, al nepri- Dalmatinske nošnje. (Vidi str. n 5.) Risao A. Garejs. 116 117 jatelju neostaju dužni: za milo vračaju drago, a za žao sramotu. Prirodjena svim Slavenom, osobito južnim, gosto- ljubivost, nadje se i u naših Ilercegovaca, u koliko jim to dopuštaju okolnosti, o čem se Hercegovinom putu- juči putnik vazda osvjedočiti može. II. Hercegovački žitelji sve su sami Jugoslaveni, te govore čisti srbsko - hrvatski jezik, samo u gradovih prama iztoku, pomiešan je gdješto sa turskimi rieči. Hristjanski Hercegovci razdieljeni su po vjeri na pra- voslavnu i katoličku, te su u pravom smislu božji kristjani, premda se mati crkva nemože poveseliti po- trebitim u njih razvojem, pošto je pognjetena turskim nevjerstvom. Nakon propasti srbskoga carstva na Kosovu god. 1389., još se ponješto uzdržavaše Hercegovina, al na- skoro i ona pade pod jarara turskoga samosilja. Od tada nastadoše po Hercegovinu dnevi puni tuge i ža¬ losti ; jerbo hristjanstvo morade prigrliti nevjerstvo, ako je htjelo da izbjegne okrutnoinu maču ljutoga krvnika. Savkoliki veliki narod razciepkao se tako, tla skoro o njem nit progovoriti nije moči. Poznato je pako, da su Hercegovci sa svijuh strana mnogo jatla podnieli toli od Mletčana, koli od Turaka i inili izdajica tja od Vladka do našega doba. III. Pošto bi se počela (lizati sila i moč turska u XIV. vieku, te kako bi Turei osvojili Drinopolje, uni- štili Srbe na Kosovom polju, osvojili Carigrad, Romanju, Rulgariju, Srbija i Rosnu, i druga mnoga kraljestva, pade nesreča i na tužnu Hercegovinu, te ju postigne ista sudbina. Prekomjerna sila turska porazila je sve diljem, te se morade veliki dio krščana podati nevjerstvu; njeki dio razbježe se po brdinah i planinah, a njeki opet u druga kraljestva. Svietu je poznato, koje nasilje morade krščanstvo za ciela IV. vieka podnositi od različitih vezira, paša itd.; koja li progonstva morade trpjeti od drugih po- turčenjaka: neima pera, koje bi golenic jade nacrtati moglo. Iza toga dodjoše biede i nevolje na krščanstvo; divjačina preuze mah, te ga poče gnjesti pod svoj ja- ram krvoločnoga robstva. Veliki dio hercegovačkih si¬ nova stenjaše pod jarmom okrutničtva, odtud pronikoše mnogi liajduci širom ravne i kršovite zemlje; zato i pobjegoše mnogi u prostrane šume, jer nemogaše drugo biti več liajduci, ili turski robovi. Tako je gorki udes progonio našu milu braču, a bog če dati, te če joj vrieme izliečiti ljutite rane. IV. Krščanstvo, stanujuče pod jarmom turskoga nemi- losrdja, ostalo je jadno večini tlielom bez one prosvjete, koja vlada u današnjem vieku. Svakoga rodoljuba mora u srcu zazebsti, kad pomisli, kako je turskim samo- siljem potišten svaki moguči razvoj i napredak krščana u Hercegovini. Nije nehajstvo krščana, več progonstvo Otomana, uzrokom, da ovaj daroviti narod zaostaje u prosvjeti; ta od g. 1460. do g. 1850. toli je nevjerstvo pritiskalo tužne Hercegovce, da si niti učione podignuti nisu smjeli. Punih 400 godina živjelo je krščanstvo u Herce¬ govini medju poturčenjaci u pravom divljačtvu i ne- znanstvu; nit se tu što znalo za knjigu nit za pismo, osim ako si je koji u toliko pisanja prisvojio, da je mogao glagoljicom zabilježiti svoje ime. A da je u lju- dih bilo i zaista želje i volje do nauke, dokazom je, što si njeka posebna slova izmisliše, koja, kako se priča, nazvaže „kozarskim pismom 1 *. Njeki pako, nemo- gavši postiči i naučiti ni ovoga ni onoga, služili su se drvom, na kojem bi botke i križe rezali, te si svoje račune vodili, kao što se i dan danas u tu svrhu upo- trebljava isti takav raboš. Istim načinom počeše se služiti njekim kozarskim jezikom, što 'ga izumiše kozači, pa bi se bio taj jezik na daleko razgranio, da ga nebude, kako pripovicdaju, njeki biskup bosanski pod prokletstvo zabranio; o čem se ipak ništa pozitivna nežna. Starci od 80—90 godina dobro se sječaju, da su kao djcca čuli o tom kozarskom jeziku, i znadu nacrtati pismena kozarska; nu buduči da se nigdje ništa u dokaz istine nenalazi, smatra se to pultom pričom. Odkako se bosansko-hercogovački Franjevci razclie- liše po Hercegovini i djeluju pod svojini posebnim bisku- pom, apoštolskiin vikarom, počeše od g. 1844. podizati crkvc i samostane kao što na Širokom Rrigu; te usta- novišc biskupiju u Mostam. Na obijuli ovili mjestih otvoriše Franjevci učione, toli za pučku prosjetu, koli za naobraženje mladiča u svečenike. Turci proganjahu Franjevce sve od god. 1844. do 1852., uvidivši, da je njihovom poukom počeo hercegovački narod napredovati, te se počeo izvlačiti iz gluposti, pa da se neče više dati podjarmljivati, niti če prezirati svoju svetu krščan¬ ska vjeru za volju turskoga nekrsta. Nakon tizih go- dišta tako se umnožiše učenici u Mostaru, da jih je preko 100 polazilo učionu, u kojoj uložihija s početka svoje sile na obuku krščanske mladeži. U ovu učionu upravljaj u Franjevci sa Širokoga Briga svake godine izmedju sebe jednoga učitelja o svom trošku, a od uče¬ nika neprima se ni para, do li: gratis et amore. Godine 1863. utemeljena je u istom Mostaru učiona za same katolike jezikom turskim o trošku carigradske vlade. Kasnije počeše ju polaziti i pravoslavni, a vlada uzdržaje joj učitelja' (odžu), pa je ta učiona Turkom veoma na nosu. Hristjanska (pravoslavna) učiona ob¬ stojala je tu od davnijeh vremena, ali joj napredka ne- bijaše nikakova. Novije doba uvedena je i ženska škola, za koju dobiše učiteljicu iz Sarajeva. 16 118 O prosvjeti turskoj bilo bi suvišno govoriti; u njih jc naj veča prosvjeta u progonstvu, tlačenju, grdje- nju i obiedjivanju krščana. Premda i oni imaju svoje učione: Mejtefe ili Mečelebe i Medrese: u Mejtefim uče se samo čitati i pisati, a u Medresi uče alkuran. Vele, da bi grieh bio alkuran tiskati, s toga mora učenik, dok ga nauči, da prepiše čitav alkuran. U Mostaru imade jedna Medresa na mjestu njekadanje crkve sv. Ilije na malom trgu; a Mejtefa imade 27., sa ženskim. (Nastavak sliedi.) Orolsltoga.) (Pripoviest - jjp Imao sam prijatelja prekrasnoga, po rodu pleme- f nita, umna, puna dosjetljivosti i duha pjesničkoga. I Zajedno smo uzrasli, zajedno se učili i zajcdno smo zakročili na stažu života. Sada ljudi neče da vjeruju sve, što je veliko i dobro, nevjeruju ni sami sebi, te te more mišlju, da če i ove moje rieči biti plod razgrijane mašte. U životu se jošte nišam sukobio s čovjekom, koji bi tako bogato bio nadaren najljepšimi darovi, kano što ovaj moj prijatelj. U modrih mu očiju sievala je duša uznosita, u njegovih je grudiju kucalo srce puno ljubavi prama svemu, što je liepo. Nauka bijaše mu život, pjesma i umjctnost, slast. Slobodan, nezavisan buduči, posvečivao je dane svoje ovim predmetom. Ja, premda sam odabrao drugi način života, ni- kada se nišam s njim razlučio. Čitanje, šetnje, razgo¬ vori, kazalište, a kadikad i družtvo, ugodno se je izmie- njivalo s našimi poslovi. Medju mojimi moskovskimi prijatelji osobito sam zamilio kuču Petra Ivanoviča Zareckoga. Dobrosrčan doček gospoje Zareckove, koja me je primila kano ro- djaka i ljubeznost njezine četrnaest godišnje kčeri neo- bično me je vukla k njemu. Petra Ivanoviča Zareckoga znali su svi kano muža razumna, naobražena, koji se neumije pretvarati. Veoma mu je na srcu ležalo, da si kčerku liepo uzgoji i naobrazi, pa nije u tom ničega žalio, ali on nije vjerovao tim sadanjim klanjačem, koji dolaze dnevice, da za dvadeset rubalja presjede uru i razpravljaju o domačih pletkah. Takove je učitelje, udilj raztrešene, a malo znajuče, ostavio onim kučam, koje razum po odielu mjere. On si je hotio nači čovjeka umna, al ujedno skromna, a takova nije lako nači u priestolnom gradu. Ja sam mu se jednom zatekao, da ču mu se po- brinuti za učitelja i s veseljem sam natuknuo Cvjetku — tako se je zvao moj prijatelj — nebi li hotio učiti dje- vojku liepu i umnu? Riedko se u dvadeset i drugom ljetu zarniču ta¬ kove ponude. Cvjetku se je činilo to romantički. Pre¬ saditi svoje znanje, preliti svoje misli, svojim značajem uplivati na biče toli milo i nevino, sve mu se to činjaše vrlo zanimivo. Nadinka bijaše angjelak u pravom smislu; nevi- nost joj je gledala na modre liepe oči, ruže su joj cvje- tale na lišcu, kestenova kosa spustila se niz nježni vrat. Kano jedinica bijaše malo razmažena, osobito od svoje gojiteljke, koja je bila iz broja onih učiteljka, koje, ne- imajuč prava na ljubav svoje gojenice, primamiti ju glede na svoju stran tim, što joj dopuštaju, da radi po svojoj volji, pregledavajuč svaki priestup. Nadinka imaše do¬ bro, blago srce, samo joj je manjkao učitelj, koji bi ju oslobodio od nesreče, što bi ju sjegurno postignula u domačem uzgoju. Cvjetko je umio o vladati mladu dušu svoje uče- nice. Istina, s početka je radje mislila na lutke, nego na nauke, al jedini pogled na Cvjetka bio je dovoljan, da ju upozori na njegove rieči. Mladost, a osobito prekrasno lice moga druga sta¬ vilo je s početka Zareckoga u nepriliku, al je njegovo plemenito, pa ipak otvoreno lice, njegovo obširno znanje i zamašan govor brzo razagnao svaku sumnju. Godina minit ko ništa, uspjeli bijaše preko svake nade, a roditelji, diveči se kčerinu napredku, neznahu zahvaliti se Cvjetku. Cvjetko se je sam čudio; posta kučnim prijateljem, te je prosto vriemc boravio u krugu ove rodbine. Kano strastan svirač, često bi pratio svirku Nadinkinu, a kano dobar pjevač pripojio bi svoj zvučni glas spjevu čarovne Nadinke. On joj je u svem svjetovao: knjige je kupo¬ vala, koje joj je on preporučio, odielo je nosila, kakovo sc je njemu mililo. čim je tiesnije bivalo njihovo prijateljstvo, tim je raztrešeniji postajao Cvjetko. Cesto bi se, slušajuč uje¬ zili odgovor i motreč jasno joj lice, tako u mašti zanio, da nije ničega ni čuo, ni vidio, te bi ga istom pitanje: „Što vam je?“ trgnulo iz sladkoga sanka. Sada bi ga polila rumen, te bi uzeo tumačiti predmete, al jošte bi se bolje pomeo. I Nadinka je bacala poglede na svoga učitelja, te bi po sreči odgovarala na njegova pitanja, što je sve natjeralo na srdačan smieli. Madame Desirč, koja je *) Miša za mrtve u ruskoj crkvi. 119 uviek bila s njom na nauku, tako se je zanorila u ro¬ mam; Genlisine i Kotenove, da ju je tek silni groliot inogao prebuditi iz ugodna sna. Vrieme je bježalo. Cvjetko seje odpravio s rod- binom Zareckovom na selo. I ja sam bio pozvan, te sam cielo ljeto probavio vani. Otvorenost, neobično, veselje, slobodno občenje vladaše medju nami. Bila je s nami i mila djevojka Marija S—, koja je umjela svo- jom veselom čudi udobriti sve. Ja sam s Cvjetkom stanovao u kavalirskom odielu, iz kojega su prozori gledali u vočnjak. Brije podne sastali smo se, da uzmemo doručak, šetali s djevojkami po vočnjaku, čitali, zbijali šale. Posije podne sjeli bi na kola, ili se bacili na konje, te odjurili u polje ili u gaj. Na briegu potoka razprostrli bi čilim, te pripravljali čaj, dočim su djevojke u ruskih šarafanih*) ujedno s nami gulile travu; i to se je ne¬ obično djelo sprovodilo sa srdačnim smiehom. 1T kas- nom sumraku vračali smo se kuči uz vesele pjesme za¬ dovoljnih veslara. Na veče smo čitali, vježbali se u svirci il smo bacali karte, a svaki smo put, završili plesom uz sladke zvuke glasovira, u koji je udarala Madame Dčsirč, premda riedko u taktu. Posije večere sve se je razišlo. Ja i Cvjetko pošli bi u vrt, da se porazgovorimo, da se nasišemo svježine nočne kod blieda svjetla dižu- čega se mjeseca. Zašav do gaja opazismo, da sriio ob¬ koljeni redom strašila u bielili košulja iz prostirala. Smieli i trka iz nova se počme, dok neučini svomu ko- nac gospoja Zareckova, napomenuv, da je vrieme, da se ide spavat. Ima li se zadovoljnost i lagoda nazvati srečom — što ja čvrsto vjerujem — bili smo u istinu sretni. Cvjetko je osobito plivao u milju. Neiinaše toliko smjelosti, da svoje srce otvori Nadinci, koju je obožavao, al ti nje¬ govi žarki pogledi govorili su tako jasno, ti Štihovi, koje je napisao svojoj Nadinci na brezovoj kori, toli su očito svjedočili o njegovoj ljubavi, te su morali uzbuditi sučut. Valjalo je samo vidjeti, kako joj se razpupalo lice, kada je opazila Cvjetka, kakov joj je izraz poigravao usnami, kada su zajedno pjevali il svirali maštu Bec- thenovu, dotičuč se jedan drugoga odielom, rekami; da se pojmi, kako je gorilo srce Cvjetkovo, kada joj je či- tao djelo svoje, koje je napisao nadahnut ljubavlju. Sretne ljepotice, koju obožava pjesnik! Ja sam za mlada jako rado gledao rodbinske slike, može biti zato, što sam več u kolievci postao sirotom, te je po toni svaka blaga rieč, svaki posmjeh, ugodni il strogi, preko mjere na me djelovao. Dok sam živ, pam- titi ču rodjendan Nadinkin; dan, kada je prvi put svoju krasnu kosu pod češalj sakupila. Niti carevna, kada si *) Gornja odjeda. postavi prvi put krunu na glavu, nemože biti tako odu- ševljena, kako je bila Nadinka, ponoseč se svojim žel¬ vinim češljem. Žao mi je, što se danas nenose češlji. Češalj u kosi bijaše izvjeskom srca — bijaše znakom nevjeste. Sada se ničim nerazlikuju djevojke, sve hoče da budu djevojke. Nadinka je navršila šestnaestu godinu; bijaše vrie¬ me, da se ostavi predmeta, koji su joj zamiljeli kano djetetu; bijaše, kao da se preporodi na nov život, pu- niji — da puniji mnogo punih slasti, kano i strasti. U bielom svom odielu bijaše prekrasna. Srce joj je od milja igralo, činilo se, da če se raztopiti. Zato je bio Cvjetko posve zamišljen. Složivši ruke na* prša, stajaše u zalomu prozora, gledeči čarovnu Nadejku, kano da se rastaje s njezinoni suimenicom — nadom. „Što si tako nujan?“ upita ga s nježnom brižlji- vošču Nadejka. „Sam neznani zašto, njekakova me slutnja muči". „0! vas uviek kini slutnja. To vas čini i nesretna, jer se neveselite, kano mi, duše prozaičke. Zar mislite, gospodine Cvjetko, da ja, promieniv način življenja, mienjam i način mišljenja i čučenja? . . . “ Smetena se zarumeni i doloži: „Moja zahvalnost prema vam ... ?“ „Zahvalnost!“ kriknil on, „Nadejko!“ Za veču sjegurnost, da se nerekne, kako je bilo, nišam im hotio kidati govora, koji se je završio onako, kako se žavršuju svi govori, koji počimlju s riečju „za¬ li valnost 11 . Sladki ga je ejelov zapečatio. Da je komu bilo vidjeti, kako je vesela i sretna bila Nadejka toga dana. Oči, biser-suzicami orošene, neprestano su joj se otimale za Dimitrom, koji je, rekao bih, u viru blaženosti plivao. Cieli ovaj dan bijaše to dvoje predmetom moga motrenja, bez teleskopa, po više nogu dugoga, odkrio sam u duši Nadejke i Cvjetka sviet ljepši i divniji, nego što može biti raj. Na večer bijaše ples. Njekoliko dana posije plesa oboli stari gospodin. Svu smo nadu izgubili, da če se pridiči. Mati i kči ne¬ prestano su stajale do njegove postelje. Na pitanje: „Je li mu bolje? ..." oilgovoriše suze. Neznasmo, što da počmemo. Jedne večeri zovnuše nas u sobu, gdje je bolestnik ležao, i tu je vladala podpuna tišina. Za- recki, i onako skup na rieči, bijaše zle volje. Nješto je neobična čekao. To ga je mutilo. čas za časom po- stajaše mu sve gore. Providješe ga svetimi tajstvi. Ža¬ lostna prizora! Nad glavom mu cvili žena, na prsiju jauče kči, na okolo stoje rodjaci suznih očiju. Stoječ več jedilom nogom u grobu, dielio se je stari Zarecki pogledom sa svim, što mu bilo milo. Zovnu k sebi Cvjetka. „Dimitre Aleksijeviču! Kako ču vam naplatiti vaše prijateljsto? . . . Ništa negovorite, znam vaš plemenit značaj . . . i čustva vaša, moj prijatelju, plemenita su. Samo se jošte brinem, kako bih osjegurao sreču svoje kčeri; moj mi je udes uzkratio tu utjehu. Davno sam 120 več uvidio srce moje Nadejke . . . Vi možete upokojiti kosti moje u grobu . . . Ljubite ju . . . učinite ju sret- nom . . . Dajem vam blagoslov kano svomu sinu!“ Cvjetko pade na koljena. „Ženo! Moj je prijatelj pristao . . . neopiraj se mojoj posljednjoj volji. Njihov udes ostavljam u tvojih rukub. Budi jim majkom". Žena sgrabi strastno njegove ruke, te ih poli vru- čimi suzami. Za tjedan dana odpravismo se s vi u Moskvu, osta- vivši ostanke Zareckove u crnoj zemlji. Gospoja Zareckova življaše u podpunoj tišini. Ne¬ znani, eda li od žalosti, il se je pretvarala; al meni se je činilo, da ju muči posljednja volja pokojnoga muža. Po malo sakupljao se s večera ne velik krug starih znanacah. Karte, razgovori, a kadikad i gudba poče oživljivati grobnu tišinu njihova prekrasnoga stana. Na- dejka nije jošte smjela pokazati se kod glasovira, al je zato bila prekrasna u večernjem odielu i u bielom ogr- taču; sretna, kada joj je bio po boku mili Cvjetko! Zaruka Cvjetkova nebje jošte razglašena, al več su mnogi zavidjeli njegovoj sreči, a bogati prijatelji go- spoje Zareckove počeli se otimati za Cvjetkovo prija¬ teljstvo, te nisu više postupali s njim kao s biednim uči¬ teljem, več kano sa ravnim sebi. Al je on slabo mario za takovu uljudnost, pače mrzio ju je, znajuč,. da potiče, ne iz priznanja njegovih vrlina, več iz misli na sjajnu mu budučnost. Nebijaše jim po čudi, da se brate s ka- kvim god Cvjetkom. Al se je on odvažio podnositi nji- hovu oholu ponižnost iz ljubavi prama Nadejki, a oni odlučiše sklopiti prijateljstvo ritdi dvic tisuče duša*), koje su u njegovu ruku prešle. Dosle bijaše sve dobro. Vrieme je, da se upoznamo sa značajem gospoje Zareckove. Bijaše to žena naduta, svoje glave, iz broja onih, koje je kolo sreče podiglo iz nizka i postavilo na onaj stupanj, gdje se drže višimi od svega,zaboravljaju na nizki rod, kidaju svezu rodbinstva, zavrgavaju sve, što je ma samo za vlas od njih niže. Muž ju je jako dobro znao. Zbog nje došao je u nepriliku sa svojimi znanci u Mosvi. Uviek je gledao, da hude što prijazniji s njom i sa neznatnom rodbinom svoje nadute polovine, al joj nije ničega dozvolio, što bi se protivilo njegovoj volji. I posljednja njegova volja, da dade kčer čovjeku vriednu, al siromašim, činjaše joj se največom ludošču. To se je opiralo svim njezinim osnovam; osobito nadi, da če se za volju kčeri okružiti sjajnim svjetlom visokih porodica, s kojimi je bila Nadejka večini dielom po otcu u rodu. *) U Ruskoj se mjeri posjed po broju duša. Misao, da njezina kči mora spojiti udes svoj s ude- som učiteljevim, natjerala ju je u zdvojnost. Kano žena tvrdoglava, kojoj je osnove muž osujetio, naumi odmah po njegovoj smrti stati na svoje noge, te raditi u prkos moževoj volji, da mu se osveti ležeču u grobu za nje¬ govu samovolju, dok je živio, prekinuvši ženitbu, na koju bješe privoljela. Sredstva, kojimi sc je služila, bijahu toli okrutna, koli lukava. Prva joj bijaše briga, da si pridobi srce djevočino. Na ostalo je tek s daleka smierala. Pred stranimi žalila bi u prisutnosti Cvjetkovoj djevojke, koje se prerano udaju; drugi put bi uvela govor, da je svakako nuždno, da mladi ljudi služe. „1 vi ste, prija¬ telju, jošte posve mlad, i vam bi, Dimitre Aleksijeviču, trebalo, da prije služite". Moljahu ju, da jim nekrati sreče. Ona je na pogled pristala, al je kod prve zgode svoju misao opetovala. Na koncu privoli Dimitar na savjet svoje buduče svekrve, te odluči, da če joj uraditi po volji. Ona že- ljaše, da ide k diplomaciji. Premda mu je bilo težko razlučiti se, moraše ipak podvrgnuti se udesu. Po sta- rom običaju obeča jedan drugomu vjernost do groba. Obrekoše, da če si često pisati. Al se je brzo po odlazu Cvjetkovu sve na ino okrenulo. Žalosti nestade, počeše se često izvažati, po večerih su se kupila družtva u kuči gospoje Zareckove. Nadejka bijaše jedna medju sjajnimi zviezdami u kolu mladih nevjestah. Njezinoj ljepoti, njezinu umu, mla- djahnoj ljubeznosti nemogaše odoljeti nitko, a i liepo bogatstvo namanilo je mnogoga. U broju mnogih i mno¬ gih klanjača njezinih prednosti bijaše i njeki knez Bal- garov Kartuzinski, izsluženi častnik u gardi, koji je umio svoju ugodnu vanjštinu povečati okretnošču, a svomu razumu dati veču cienu četvorkoin. Inače bijaše to čo- vjek svoje glave, ponosio sc svojom visokom porodicom, premda nije nitko u Kuskoj mogao reči, odkuda mu po- tiču predji i čim su se proslavili, bijaše to čovjek one vrsti, s kakovimi se danas u družtvih često sastajemo. Taj je čovjek imao tu vlastitost, te je umio čovjcka na prvi mah posve progledati; vlastitost posve prosta i laka: treba samo držati sviet za nestalan i lakouman, pa češ prvim gledom izmedju desetorice prepoznati njih sedam, što več znači, da dobro umiješ razpoznavati ljude. On je proučio gospoju Zareckovu, njekoliko rieči bijaše mu dosta, da joj u misli zaviri i da prepozna njezin značaj. On zasnova u sebi dobru osnovu. (Nastavak sliedi.) —■ -« w\a/VWVWWw-'~ ■ — 121 Primita. Izvirna novela. (Podplegaški.) O . s\ o\ Otari Primož sedi v slabo razsvetljene] sobi. Oko $ se mu bliska i srdito gleda krepkega mladenča, J kteri mirno njemu nasproti sedi. — Alj si trdno sklenil kljubovati svojemu očetu?— zavpije starec — če bi to slišala tvoja ranjka mati, še v grobu bi se obrnila. Tedaj me ne vbogaš? — Nemorem, oče, nemorem, — boječe odgovori mladenč. — Meniš tedaj, da sem te zato zredil, zato se potil, zato zapravljal svoj denar, da si goljuf, bogotajec i Bog ve, kaj še? Le pojdi na Dunaj v tvoj raj, po¬ vem ti pa, ne dam ti venarja več, nehvalježnež! Sin pobesi oči, jeze ga oblije rudečica, vendar ne zine besedice; to starca še bolj vname, zadere se s hri- povim glasom: — Poberi se mi izpred oči, da ti ne kolnem i ne oskrunim spomina tvoje matere, poberi se! V svojem srdu ni čutil, kako je zapustil sin sobano. Drugo jutro je odrinil na vseučelišče. L O Vrba, srečna, draga vas domača Kjer stoji hiša mojega očeta 1 Prešeren. Spomladansko solnce se je bližalo k zatonu, se zadnjimi žarki je obsevalo vaški zvonik v P*. Delalci se vračajo z polja, pastirji podijo svoje čede proti vasi i protihnilo je petje milih ptic: narava zavila se je v tihoto, le šumljenje bližne rečice, pa trde stopinje pot¬ nikove čule so se v tihoti. Potnik bil je mladenč, ka¬ kih i dvajset let star, oblečen v gosposko suknjo. Črna brada mu obsenčeva obraz, ter mu daje izraz žalosti i zamišljenosti. Počasi koraka jjo cesti, ktera je peljala v vas, ter večkrat globoko Tfahne. Cesta se zavije i pred njim leži v dolini domača vas. Osupnjen obstane a solze mu zatitrajo v očesih. — Že tri leta nisem te videl, draga domačija, mnogo si spremenila svojo obleko! Oh! Kako srčno te ljubim! — , Mladenč ni bil nihče drugi, kot sin starega Pri¬ moža. Oče mu je vm^rl, odpustil mu na smrtnej po¬ stelji njegove pogreške, ter mu izročil vse premoženje; teden prej, kot je mladenč korakal proti vasi, izročili so ga hladnej zemlji. Zapustil je sina, kterega so z oče¬ tovim imenom krstili i sedemnajstletno hčerko Barbiko. Mladi Primož pospeši svoje korake ikmalo dospe v vas. Srce mu tolče, ko zagleda rojstno hišo, zunaj gradtf najlepše poslopje v vasi. Stopi v hišo, družina ravno večerja. Plašno gledajo prišlega kosmatina, nihče ga ne pozna. Ko jih pozdravi i nekoliko besed spregovori, skoči mlada deklina v vežo. — Primož! Primož, moj brat, — oklene se ga ter mu poljubuje lica. Strastno pritisne mladenč deklico na prsi, jej gledjfc v modre oči, — še govoriti ni mo¬ gel! Bil je to prvi večer v domačej hiši,— tri leta že ni spal v njej! Drugo jutro napoči, gore i snežniki orumenovali so v izhajočem solncu. Primož vstane, odganjali so mu spomini na preteklost spanje celo noč, odpre okno svoje spalnice, ter srka radostno jutrnji zrak. Na dvorišču gibalo se je že vse, družina odpravljala se je na polje z orodjem. Prvi hlapec Miha, ki je za djaj bil mesto gospodarja, opazi Primoža, hoče mu tedaj, kakor poprej očetu, naznaniti, kaj bodo delali danes. — Dobro jutro, Primož, — ga pozdravi stopivši v sobo. Mihov glas ga probudi iz globoke zamišljenosti; obrne se k njemu i pravi: — Kaj bi rad, Miha? — Miha nekoliko časa molči. Ni vedel, alj bi ga vi¬ kal, alj tikal? — E kaj bi ga vikal, saj sem ga pesto¬ val, misli si i reče: — Hotel sem ti le povedati, da bodemo danes sa¬ dili v lazu krompir, če bodeš prišel, kaj pogledat. — V laz ne grem, pa ti ondi gospodari, Miha. — V dolgih travnikih bomo kosili otavo, ko bi kaj pogledat prišel! — Bode pa Barbika prišla, le pojdi, le Miha! — V „ njivah" bodo orali; zadnjo nedeljo rekel mi je Brentež, da bi sivce rad kupil; dobro bi tedaj bilo, da si tudi ti zraven, ko jih danes ogledat pride v „njive“! — Bodem pa prišel, če je ravno treba! Miha godrnjaje odide: Slab gospodar, kter se mora toliko prositi! Primož gleda za odhajočim i napolni mu radost srce: Kako sem zamogel vendar toliko časa živeti med pustimi zidovji; sedaj še le vem, kaj je domačija! Bar¬ bika prinese zfljutrk. Za nekaj časa odpravi se proti „ njivam", da bi govoril z mesarjem. Steza, po kte^rj je šel, peljala je memo vode, ptice so pele v grmovju i polje je mrgo¬ lelo pridnih ratarjev. Po stezi primaha Primožu že znan obraz moža, v lice nekoliko zabuhlega i razmršenih las. Čez ramo je vrgel kamižolo. Opira se na debelo gor¬ jačo. Ni bil ravno star; dostikrat je sam pravil, da jih nosi komaj štirdeset na hrbtišču; to so mu povedali 'Wm -T 122 123 fajmošter, preden je šel Grčarjevo Nežo snubit lani o pustu. Silno bi se bil rad ženil, alj zelo nesrečen bil je v tej reči. Hudobni jeziki so hoteli n^Lmreč vediti, da je mož prazne glave, alj še huje, da je neumen. Grozno ga je tudi starost jezila, ker povsod so ga na- vlaši zvali „s tar ega Strevca 11 . Ta mož pride tedaj našemu Primožu nasproti, čudno se mu zasveti zabuhli obraz, zapazivši ga, odkrije se, rekoč: — Dobro jutro bi vam vošil, gospod! Primož spozna, da dedca nekaj tišči na srcu, pa se ni prevaril. Strevec namreč nadaljuje: — Če bi vas smel nekaj prositi gospod? — Kaj bi rad, reci hitro! Strevec, ki ga grozno jezi, da ga tika, začuden popraša: — Gospod, morebiti neveste, kdo sem? Lejte, una tam čedna hišica, moje posestvo, alj zna biti ni čedna ? — Da, čedna je! čedna; pa kaj bi vendar rad, hitro mi povej! — Alj vidite oni laz za mojo hišo, tudi oni laz je moj. To vam je njiva. Letos sem ^pridelal na njej toliko korenja i krompirja, da sem preživel samega sebe pa mi ga je še ostalo! Mislil sem si: Strevce, ti bi zamogel še kaj druzega preživiti, nego sam sebe. — Kupi si tedaj prešica. — Da, pozabil sem povedati, tudi prešica že imam i ostalo mi je še toliko krompirja i korenja, da bi se zamogel še nekdo drugi preživeti, nego samy Sprevec. — Preskrbi si psa, da te varuje; če imaš živeža odveč. — Alj, gospod, še kaj več bi se zamoglo preži¬ veti pod mojo streho, kakor kak pes! — I kaj pa vendar hočeš pri meni ? — Vaša-Bar — ba — je-boje na ženitvi, če bi je vi meni- — Pojdi, pojdi, ti stari norec i ne kradi več časa poštenim ljudem. — To rekši, nevoljno se obrne i na¬ daljuje svojo pot. Strevec stoji osupnjen. Srdit vpije za njim: Ti prekajena Svedra, kje si se pa. „manire“ učil? Sva li mi dva skupaj pasla? He, na kterej planini pa? Tedaj sem jaz norec? Kdo si pa ti, kaj pa meniš? Boljšo ženo si pa še upam dobiti, kot je tvoja Barba, deset krat boljšo! Tako je vpil dedec, alj Primož ga ni čul, ker se je vmeknil pred njim za bližnje vrbovje. II. En starček je bil, Je vilice rad pil. Narod. pes. Od tistega časa bil je pretekel teden i napočilo je lepo nedeljno jutro. Solnce je rahlo razlivalo svoje žarke po božjej naravi. Zvonovi done iz visokega stolpa i vabijo verne ovčice k službi v crkev. Med obilnim ljudstvom najdemo tudi našega Primoža, ki je zunaj grajskih edini v gosposkej suknji. Ko mine duhovno opravilo, vsujejo se ljudje iz crkve, ter se v goste kupe razdelijo. Tudi Primož se vstopi med nje, no nihče mu se ne pridruži, a on tudi nikogar ni želel. Pridrdra voz grajske gospode, ter obstoji pred crkvenimi vrati. Primož mehanično pozdravi prišle, med kterimi je bilo tudi nekaj gospodičen. Na vseučelišču sovražil je ženski spol, zato tudi zdaj kmalo pozabi grajske krasotice. Ljudje se razidejo, nekteri v krčmo, drugi na dom. Med zadnjimi je tudi Primož. Pri „l'olonovci“ bila je isti dan zbrana lepa družba pilcev i pijancev. Med njimi se suče i nadleguje stari Strevec, ki je zraven norosti i starosti tudi to napako imel, da je razun vode za silo rad srkal kar kolj se je dobilo v Polonovčej kleti. Danes se pričujoči ne menijo dosti zanj, to ga hudo srdi. — Mo|jje, zavpije Strevec, — bom vam pa jaz kaj povedal. — Vsi ga ^Supnjeno gledajo. — Alj že veste, da je prišel Primožev gospod iz unega mesta, ne vem, kako se že imenuje, ali je že kdo govoril ž njim, kaj ? Vsi molče. — Jaz sem pa govoril, jaz pa jaz! Dober so go¬ spod, če ravno hudo gledajo, kot zlodi. Moja mati so djali: človek se spozna že po obrazu, češ, alj je dober alj hudoben? Tukaj se je zmotila, Bog jej daj dobro! — Strevce! oglasi se nekdo mladih pilcev, — tebi se pozna tudi že na obrazu, da si neumen, mati so že imeli prav. Velik smeh nastane v pilnici. — Pobalin, — izdere se Strevec ojstro nad njim, — drži jezik saj toliko časa za zobmi, dokler ti se mleko na ustnicah posuši, potlej se še le vtikaj v govore pamet¬ nih mož! n— Pij, Strevce, nikar se jeziti, — pokliče ga star hribovec. — Kako, da me tikaš, saj nisva skupaj kozarila na vaših planinah, — pil ga pa bom vendar. Tako i enako so ga sosedje pikali yes čas. Na¬ zadnje ni več stati zamogel na ostarelih nogah. — Zapoj, Strevce, zapoj ktero vsaj, vidiš, da gredo dekleta k nauku, — poprosi ga zopet mlad fantalin iz fare. — Misliš li tepec, da ne morem, alj da ne znam, — godrnja nevoljno i začne s hripovim glasom: Vince je sladko, Teče prav gladko. Še dobro nedokonča, ko stopi v sobo (Jštir i pravi: — Možje, veste, da med božjo službo netrpim pijančevanja v svojej hiši. Pojdite v crkev! Tipa Strevce, molči i zaspij na klopi, saj stari norci niso za petje. Pilci odidejo v božji hram, Strevec se pa zavali mrmraje na klop pri peči: Jaz norec, kaj, ti si norec* — misli, da sem pijan, ti, pijan, ti- 124 ni. Breznu v strmini Lovec gospodar! Cegnar (Velj. Tel.) Preteklo je zopet nekaj dni. Primož se je pečal mnogo z gospodarstvom. Ne- cega jutra vzame staro puško na rame, ter gre na lov. Tiho je bilo vse, ko korači po vasi, samo tu pa tam je zapel petelin, hote priganjati vaščane k delu. Ura ravno vdari pet, ko naš lovec stopi ravno čez most re¬ čice, ktera je vaščanom vodo dajala. Tam le v smrečji bodo veverice, misli si, tu jo krene proti smrekami. Počasi stopa naš lovec po tihem gojzdu. Tihota, ktera je v gaju vladala, bila je vzrok, da so mu čudne misli po glavi rojile. Spomini na očeta, ki ga je spodil i vendar tako srčno ljubil, probudijo mu v srcu tožnost, da ni nit zapazil vohajočega solnca. Kodna kuča Vodnikova. Iz take zamišljenosti zdrami ga krokar, izletivši iz svojega gnjezda, ki je po svoje opravljal jutranjo mo¬ litev vsegamogočnemu bitju. Mladenč se strese, pogleda na kviško, ter zapazi malo žival, ki je, zibaje se po ve¬ jah, skakljala po visocej smreki. Hladnokrvno vzdigne cev, — sproži jo a glasni — pok — odmeva po goščavi od bližnjih planin. Plaha veverica milo jeknc, krnalo se vije v lastnej krvi pred neusmiljenim lovcem. Mladenča obide žalost, vidivši vbogo žival v mukah; zopet se za¬ misli, i nečuti, kako mu je odpadlo morilno orodje, am¬ pak pustivši puško i veverico, poda se dalje po potu, ki pelje po gojzdičku v grad. Po istej poti pride krnalo za Primožem že znani stari Strevec. čudno orodje je nosil danes mož se sabo! Imel je tudi staro mnogo barvano kamižolo, čez ramo je vrgel veliko vrečo, pod pazduho tišči pa malo reščeto, na rokah ima stare vojaške rokovicc, čeravno je bilo jutro gorke spomladi. Vsaki bi ^ vvidil v hipu, da smuče danes brinovke naš mož! Te mu je plačeval vaški žganjar po deset grošev polovico (mernika). Sme- jaje je govoril sam sabo: — Bog ti daj srečo Kamnjarl Dati si poštena duša! Kamnjar mu je namreč „frakelj“ žganega na bri¬ novke zaupal, ki so še visele na brinjah i po ktere se je Strevec danes s svojo lastno vrečo sem kaj potrudil. — Ha, kaj bode neki rekla Kobilarjeva Neža, ko bode vidila, da sem jej osmukal tukaj brinje? Kaj mi je mar! Prav ti je baba, dostikrat si me obrekovala, a jaz ti bom tukaj le danas brinovke osmukal, če ravno si me prosila včeraj pri Jurji, da bi ti jih pustil. Stara si res, zato ti je ta kraj najpripravniši za smukanje, ker je raven;— „v hrib nemorejo več moje kosti", re¬ kla si večkrat, jezik te pa še nese čez gore i doline! Naj ti le škodi jeza, — naj! Rodna kuča 1’rešernova. Tako se je jezil i našteval v svojem monologu vse vaške baburine, na ktere je imel kako posebno piko. Naenkrat čuje cviljenje, ter zapazi malo verevico, kako se je reva obstreljena, semtrtje metala v svojej krvi. — Dostikrat sem čul, da je veverica tečna s krom¬ pirjem, čem s tabo poskusiti, — to rekši, zgrabi vbogo žival, buti ž njo ob smrečje deblo, ter jej izbije zadnjo iskro živenja. — Tukaj le počivaj pri brinovkah! — Na to jo pobaše v platneno vrečo, a pri tej priliki zagleda tudi puško, ki je ležala v visokej travi. — Oho! tukaj pa leži pihalnik grajskega lovca, gotovo sitnega Lukeža. Uni dan me je zapodel, ko sem smukal na grajskem! Čakaj Luka, čakaj, doživel boš maščevanja; gospodu nesem tvojo robo, ki ti bo poštene litanije bral; meni bo pa zato dovolil smukati na graj¬ skem. Pri moj’ duš’ krvavo bo gledal, ko primaham v grad z njegovo cevjo. Ha, ha! Le hitro od tod! (I)alje sledi.) ■--~^vaAAAAAAAAaa^-—- 125 II I' O C H K I H) i HoBejia. (DpcBeo B. M. KapjiOBtiaHHH.) 0 ,GW ^ PolJeH caM y B. Oran mh 6njame 6apya, Hy ne- iiMaljame 6apyHHje, iiito Huje imuna iieo6uuHa. C Mjia^oniliy 6ujame ce iictom paacTao, naA cjiy- uajuo A<>l)e y o^iiomaj c Kliepjy HjeKora TproBea, noj ch onjame aiiaTHO 6oraicTBO HaroMHjiao. IIpeA- oy^e cTajmiua, KOMy cna^ame, imcy ra hh HajMaite upneuHjie, /ja je hc6h CHy6no. O/jHomajn Moje Majne Aoiipimecouie no/jjiyi^H, TejenoHy/ja Mora ouja acejbHo npuMHJia. Bpan 6njame Bpjio cpelian. Majna mh 6h- jame jby6e3JbiiBe nocTojaiiocTii, a y;i to BeoMa npaeua; obo # B °je MUiijame Mora OTija HajcpeTHujiiM cynpyroM. Ja 6ujax je/juim uajior h>hxobc Jby6smn h H»nxoBora opana, nojera Huje 3a BpneMC o/j 12 ro/jima hh Haj- muhiiiH o6juihhII iioTaMHiio. Oraij mh yMpe: to 6njaiue eTpamaH y/japau, no Majny. Je/jima yijexa 6njax joj ja, Te /ja y3Mome hhm Burne aa Moj o/jroj no6puHyTH ce, o/jJiy*m oeram y/jOBOM. CaMoj caMijaToj h cjiatfoj iocho^h je o/jroj je- /jHHija en Myuan nocao. Moja Majna OBpiiiiiBame ra npn- jihhho cpcliiio, iiito ce Mora 3na x iaja THue; y ocTajiOM Hay4iix cc na H3ycT no/jocia Bejmny xpny jmthiichhx h rpnnHx pneHHx. Majna, iiOHOciiTa thm npBHM ycnjexoM, iiMal;aiue MHoro ua/je y Mojoj 6y/jyBnocTH, tc anoupeM jy Moj paacTaiian BeoMa pa3Ty$nii, nocjia mc unan na t*Bey4iummTe y X. Bujauie mh na bojlh, uera /ja ce iipHMHM, H»euera Mopa/jox ce npHMHTH, 6y/jyli je pacniiiiocT Mora OTija \t meroBa iianjionocT 3a Baibcnv cjajnocT MaTepnii iimc- ran 3iiaTHO yMajmjia. C Tora, iiito 6njax njieMuIi, mhiii- Jbauie, /ja lly Bojiiimnii CTajunii npnrpjiHTH; ny Moja mhtii 6ujame iipoTH TOMy. IBeno BpneMC He6ujax caM co 6 om ua MHCTy, iiito /ja 6y/jeM: jihchhhk hjih o/jBjeT- hhh. HanonoH o/j^y4ux ce 3a npBora. IIct ro/jHHa 6aBUX ce y X., imrne y 3a6aBH, nero .m y Hayny. OBane ro/jime aiiao 6 hx no /jBanyT hoBh na npa3inine n MHJioj ch Majiju, tc Mory na CBojy no- XBajiy petin, /ja mh to BpneMC 6njame najyro/jimje. y tom Mii])0^>y6HB0M /jaxonpyry o/jMopno 6 hx ce o/j Ijan- nora nocjia, tc 6 h Ba3/ja ocTaBiio Miuiy ch Majny, ono- paBHB ce TjcaoBHO h /jyineBiio. Tlocjbe neT ro/jmia, Mjeceija nojioB03a, CTenox ch /jo6pHM ycnjexo.M „Aon- ropcny /jniuiOMy u . Koja pa/jocT Mojoj Majiju, noja finjame na/jom^a, /ja cjiyma, nano lly Moje Te3e piieniHTn! C^He/jefin /jan O/JJIO^ICH IJpHHHy. Bočečo h 3a/joBo^»iio /jo^ocmo y Hamy MajieHy Bapom n y MHJiy ch nytiy. Je/juo jyTpo cTyim Majna n mchh y co6y, tc mcthc, iipoTH Mojoj boji* h, cbc iia- impe cBoje HMOBima Ha Moj ctoji. Ja ce ycTpynaBax to y3CTH, Bejieh joj : /ja Ta HMoimna je/juno H>oj iipu- na/ja, Te /ja caMO OHa c h>hm paanojiaraTH Moaee; ny CBe y3a.iy/j. 3a on/ja HecjiyTHx, /ja 6 h mh to yciyn- ^»eibe MarepiiHa /jo6pa norH6e;biiHM 6 hth Morjio. IIocjeTHx CBe 3iiaTne oco6e iuipomu, Te nomTo caM en /jao HMe h /jonTopcnu nacjioB na nji04y o/j Mjc/ja ypeaaTH, tc ncTy na nytiHa BpaTa iiphčhth, ne- nax noy3/jaHO na npuxo/jHHne. Huje jnx y3Maibnajio. Bnjax cTpimmB, Te ynoTpne6Hx upocTO BpiieMe, Aa ce ihto bhuic nay4HM. llpol/e roAirna A aHa > a mchh A° ca A H npanTHHHa 6e3iioc^enocT, Te 6ujax paBHcajiouitieH paAH 3aiiocTaB- jbaiba, iiito cy ra Mojn 3eMJbaijn iianpaMa mchh nona- 3 HBajm. HeHMal)ax npaBo; ^hchhhh y A Ba A cc 6T ii ne- Toj roAHHH A°6e CBoje naA a P jc jcAHHo y M^aAe^cn ho- y3Aan,e y36yAHTH. Hs HCHaAa 4HTax y ibchom „^hcb- H«ny u , A a je miABojBOAa ibene oo^HMcibe Apaummjo pa3imcao HaTjenaj 3a MjecTO y 6 o^hiujh oaBiiora rpaAa. /I,03 bo.iom Majne nacTojao caM to MjecTO 3aA0oiiTH h 36ii^,a mh noI)e 3a pynoM a^ctuth ra. Pa3yMiije ce, /ja mc je Majna cjineAHjia, Te A a cy ce ibeaime mhc^h c MojiiMii — nocBe c^arajie. Bpjio yAo6no nacTaimcMo ce y AP a Ay P .... ,3,o6pa h npuja3Ha Majna eno3na ce y npaTno c rpa^aim, a ja cpeTan, A a caM ce iiocm AOoaBiio, noju mh cto cTOTHibana Ha Mjeceij Hocnjame. Bnjax c iioncTua ca cBojHM cTaibeM nociie BaAOBojban. TpaA T_ HMa^ame Hrpaoimijy. M.iaAOCT mh Hertnjauie npocTa oa noje nanBiix jiyAopnja, Hy nrpa Huje mc HimaA 3 amiMajia. C Tora ce ofiaapneB nocBe xjiaAHOHpBHo na ony nyliy, y nojoj je oa noncTna OBora CTOjbefia bcR miioch CBoje HMynTBo noi paTiio, By- thx BejiH^o HexajcTBO HaupaM TOMy 3 aBo/jy, Te ra iiyimx ocaM MjeceijHX hhth HenocjeTHx. 1 IpBH, noju mc Ha to naroBopn, 6njauie jeAan oa Mojux cTapux upnjaTCJba ca cBey4H^nuiTa. Oh HMa- ^ame naMjepy, A a H>eno^uno Aanay T... cnpoBCAe, iie6n jih oho, ihto je Ha nyTy noTpouiHo, 0Bi)e na napTaiby Ao6ho, Te noBeAe h Mene n 3e;ieH0My ciojiy. yim^ox y to BepHuiTC nanjieHHx cTpacTH ibenoM TajnoM 6oja3Hii, Te nacTojax, A a ce y34HHHM iiito xjiaAHonpBimjnM. Hy Hiian MopaM iipii3iiaTH, A a mh ce iihth MjecTO, hhth Hrpanii Ha npBH norjieA Hey34HHHiue 0AypiniMH. Co6e 6njajiy 6oraTO pa3CBHeTjbeiie, MHoanHHa jijyAH xoAame aMO TaMO no A B0 P a HH, h jih CTajauie onojio 3ejieHHx CTOJiOBa; HBBpcTan opnecTap H3ua^ame iiajnoBHje mc- jioA«je, a npo3 npo3ope a 0 - 71 ^^® CBje^cu MiTpuc cbh- 6aibcnora ljBHefia. 17 126 IIpeMfla (5ujame tv yKyca h pa^ocni, to 6h onaj HeMHp o ur p n cBaKOMy miocTpaiiijy jacHO naaao, ^a je Ha cyMH>HBOM MjecTy. 3bckct no cTOJiy KOTpjbajyBera ce ajiaTa h chjiobhto iipnriiuamc flOKaaimne 6ain;e, ihto jy ^pxtiylie pyKe Ha npmaK cnpaBHiue, 6njaxy jomTe jacimje cBje/joHaiieTno, a» cmo y HrpaomiijH. Moj npii- jaTejr> Hrpame meno Bpiienie npoMiieHJbHBOM cpeBoM ; Hy Ha jeflaiinyT oKpeHe ce cpeBa k meMy, a to Me 3a- MaMii, /ja nocTaBHM je/jiiaKe ciubkc c h>hm. Bnjax cpe- TaH. Jl,o6iiTaK He6njame 6am BejniK, Hy necpeBa ce 36HJia, a Bpar nrpe HMalJaine Me y cnojnx iianBax. Oko hoji noti h BpaTHx ce c npnjaTejbeM KyBn; oh Bpjio cpeiaH, uito je /jo6ho ncTiipu /jo hot cto cto- TirmaKa, /jaK.TC no npnjiHijH OHy cBOTy, ihto jy je ny- Tyjyti noTpoiHiio, a ja bcomu •/icaaocTaii. Bejmna ]>a- /joct iipnjaTcmeBa He6ajame Ka/jpa, /ja mc pasBecejnr, Te hctom on/ja iipe^eM y ca h, nouiTo mh je pnen 3 a- /jao, HiiKa/ja Burne ne Hrpara ce. 3 aKJieTBe ce Mnmjbax BjepHO /jpacaTH, ny je jih je o6/jpncax, biiIjct lic ce. He Mory HaBecTH, KojnM nanoKOH ko McpTBa na^ox, tc nocTa/jox CTpacTBenHM iirpaaeM. Ha tojihko ce nnaic y 3 nperHyx, Te He nycTHX Majiju cno3HaiH, i:aico /jajieno 6njax 3ajiyTao. Moac/ja 6h no mc 6ojbe 6iijio, /ja je 3a CBe 3 Hajia. Ba 3 /ja caM jy Bpjio ihtobho, Te 611 me- 311HHM Moa 6 aM Moac/ja 3 a ]>yKOM nomjio, c KpuBora Me nyTa o/jBpaTHTH. By/jy!l cmo pa 3 H 3 eMJbe CTanoBajm, a Moja co6a Ha TpneM BO/jmia, to caM Morao y cbhko /jo6a hoBh KyBn ce BpaTHTH, Te aiio 6h y 36 ymeH 0 CTH, Koje yBHeK mciibot Krpana upaie, TparoBe na mom JiHijy nycTHjie, to mii 6ujame jiacHo hctc iio/j njianiTOM Myn- nora ljeJiOBama h ycnoMeHe HcaJiocTHiix npimopa y6oac- tbh, mTO caM jnx y Cojihiiijh bh/jho, npuKpiiTH. Mera ce njianiHX, /joro.in ce. Ja nonex ry6iiTii. CBe, mio /jo ca/ja npiniiTe/jnx, o/jHecox y nrpaomiijv, h H 3ry6nx. Ochm Tora ce jomTe 3a/jysi£HX. npHMHB ro- /jnmmy iuiaBy, na h my ii3ry6iiB, o/jHecox k Oiubeac- HiiKy je/jHy MjcHinjy, ihto (mjame, Kano mio bcB na- noMeHyx, MajmiHO /joCpo. Hhiiiio 6h ce ropjuM, nero jih Beli jecaM, ano 6h Tajno, /ja mh nuje to Miioro myKe h HyTpme 6op6e npoy3poKOBajio. Csoia, mio jy 3a osy MjeiiHijy npiiMHX, 6ujame /jocia 3iiaTiia; ny 3a /jBa /jana Heuocje/joBax o/j me iiiimiii. Tano iioipamn h Apyry n Tpefiy, t. j. 3a/jmy. IIocjbeAimiM ry6iiTKOM jema BpyBinja, itoja mc je p,o ca/ja ymieK Mopmia; a ninaiia cTpaxoTa Mora 3JiOHnna CTyim mii ii[)c/j aviuv h o6y3e mc onajaHOCT. Moja Majna to ona3ii, na 6yAyB je MiicjiHJia, /ja je mo- joj Ty3ii Apyrn y3pon, mTO je nccmiM ocooiito 3nan, nonaace mii CBojy cyByi y najBclicM cTCiieny; me3inie Jby6e3HC piieiH 6iijaxy 3a Me rojm Manemi, mio mii cpjjije napaxy. Majna th je ynponamlleiia, oneTOBame mh caBHecT 6e3 npeciaHKa. OHa je ca/ja na najnoTpe- JiHTHje CBe/jeHa. IleMoace BHine /ja njiaBa cjiyacaBKe, HeMoace y npocTpamix co6a CTanoBaTii, ijBHelia na npo- 3opnx rojim!, iioxal)aTii Ka3ajnimTe, kba 6imajy HajMii- jmje joj onepe. Kano /ja joj Moj rpnex npimiia/jeM ? GVjBojeme noua/je mii 3aAmy o/jJiyny, Koja Me mh- mamc jom BeBiiM npiiBijeM, nero mTO bcB 6njax; je- AiiHa ona Morauie iiopcMelieiin peA CTBapnx nonpaBHia. Mojoj Majiju 6njame jomTe KyBa ocrajia, y Kojoj cTa- HOBacMo y cbom 3ai)ii>iajy, Te ce y3Te3ajia upo/jaTii jy; ny HajiiocJte jy h na to HaroBopHM. IJiiena hctc 6h- jame na 4000 cTOTiimaKa yTaHanena, Koje ja /jo6hx. IIor.TCA na iioiiaij j hiihii, /ja ce je Moja cTapa CTpacT Ha hobo ciiJiHO }':)0y/jHJi;i. lBeno BpneMC iipoMiimj£,ax Bpxy opoja h imuocica CTaBana, Koje 6njaji miKaH yminiiTii; nomTO je y6njbe- hchx, yn} r Tiix ce meKe Benepii y nrpaoiiHijy, MBpcTiiM ocjc/jOBemeM, /ja lly cbc HOBije, ihto caM jnx na 6aiiKH oho n;iry6no, HaTpar ao6hth. Koja TOJieMa pa3JiHKa H3»icl/y 0He hoBh, i-;a/j caM ce npBH nyT nrpao, h OBe. Ta/ja 3aiione Hrpa, 6oraTii liiiocTpanijH AOJiaacaxy ca cbhx cipana c iiyiiHMH jiHCTHinjaMH; ur parni Henpe- na/jaxy ce hii oa najBelie cTaBKe. /laiiac ne 6njame T0My thko, cKopo cbh oorani niiocTjiainju 6njaxy ncli OAiiyTOBajni; ne6ujame ijBHelia, HaKHlieHiix rocnoja, hhth rjiac6e: iirpaoimija 6njame nycia. Obh hoIi 6njame oa oco6iiTa ynjiHBa na Moj mchbot, na ce HHje nyAHTH, mro ce CBera na TaiiKO cjeliaM. Bujame jeAiia naj- CTyACHHjnx h HajTaMHiijiix Holm Mjeceija CTyAeHa; npBe naxyjLHije npojieTaBaxy npaane yjnnje. JjBaHaucTH cai Cnjame Ha AOMaKy, MopaAOX ce novicvpiiTH. Hum cTy- iihx y nrpaonmjy, ona3HM na jcAiioj icaMCHHToj cKajin accHCKy KynaBno o6yneiiy, Koja pyKy iipyacame Kano Aa npocn MHjiocTiiiby. llpcceHcBen, jep hht ce rn6ame iiht mTO roBopame, upumeM ce k moj, Aa jy uo6jiHJice bii- Ahm; ohh cnaBame. Bnjame MJiaAa h icpacna. Cnpo- Mamno ahctc imaGpajio en je to Mjecio, cnrypno tom HaMjepoM, Aa Mii.iocpl/c Krpana no6yAH; yMop h 3HMa npey3e jy, to je ycnyjia, AP^cB pyKy H3iipyMceuy. Bnjame mh ce acvpiiTii, Aa aanomieM bcjiiik)" nrpy, Koja UMaljame cyA6imy Mojy pnemniH ; Hy JbenoTa OBe ciipomamiie Bobuijc 3aycTaBii Me mbjio Ha tom MjecTy. IIyT 6njame TaMaH; aa o6jiaijn caKpuBCiiii Mjeceij pa3- jiiiCBame cjia6y CBjcTjiocT. IIpeKpacHH miaBKacTii njiaMii AaBaxy joj Mpaaiop-.Tinjy memia HeiiapcijiiBO Miuiora. IIoTe3H joj 03iiamiBaxy Tyry h H0Tpe6y, Hy Bojihh H3- paacaj me3Hiia .THija oiijamc yroAHHM ymiHBOM ena yMameH. 16 ao 17 roAHHa HMaljame uo npnjiHijH upoc- jaKiima. Ciac joj mimame ce Majieii, oljelia joj fmjame vooaaia, Hy micTa, CBe KaHO A a onoMiime Ha cpeTHiija BpeMena. Hrpa ne6njame jomTe Moje cpAije OKopjejia h < i>HHiijiiM bvctbom ym npncTyn orpaAHJia. Hpn norjieAy Ha TOJiiiKy JbenoTy, iieBiinocT h HecpeBy, iioByTiix cy3y hh 3 o6pa3 TeBm Hctom upeHe ce ^eBojKa, na Kao y cny H3ycTH: „MajKO — 3a mojy Majny!“ (HacTiiBaK c.me/jii.) 127 17 * Eisao £l. £ Mafšk. 128 ra 6 \ Xubor-potok, komu bregove riesi modar cvietak — ali ne, nikako! Takovom sentimentalnošču bih se najzad raztopio kano vosak nad gorečom svie- a takovo plašljivo poviedanje nebi vam po volji U ostalom moje su potočnice sasvim druge vrsti, nego su one obične: niču mi u glavi na čitave hrpe, kano gljive iza kiše, a ja sjedeč pod sjenicom u vrtu kod „tri pivonke" (peonije) zalievam jih marljivo ječ¬ menom kvasinom. Danas mi se osobito liepo razcvjeta- vaju: nebo se pripravlja na strašan plač, gostionički vrt je prilično prazan — pače nije, ako čemo pravo. U nuglu driema pivničar u melankoličnih sanjarijah, a za stolom napram meni vidi mi oko dvoje zdravo zaljub¬ ljene čeljadi: on ima na sebi črne čizme, modre hlače, bio haljinac sa zelenimi okrajci, na kojih sc biele po dvie zviczdice sa svake Strane ovratnika; ona ima na sebi pristojnu krinolinu, črni zubun s rukavima, a po delom vanjskom držanju, osobito po rubcu, koji joj po¬ kriva crnokosu glaviču, vidjeti joj je lahko, da je dje- vojče sa ladanja i dragica gospodina kaprola. Na ovaj posljednji sud doveli me pogledi puni ljubavi, kojimi su se gledali. Katinka se zarumenila kano jedna izmed one tri pivonke (peonije) nad gostioničkimi vrati, a gospodin lcaprol primače svoje lice k njezinu i pricvrlji joj — neznani, da li u jagodice, da li u usta — tako krut po- ljubac, da je cmokot pivničara, koji se uprav bio zanio u san blaženih, iz hrkanja probudio. Bože moj! — pomislim •— ali su njeki ljudi ipak jedini na svietu blaženi! O da mi je biti na mjestu ljubečega i ljubljeuoga kaprola sa zelenimi okrajci! — Nu jedva mi ta misao u glavni nikla, počela mi se iz nje razvijati premila potočnica - uspomena, da je ni¬ šam zaboravio zaliti obilnim grcajem otrpkoga piva, jeda mi bolje uzbuji. Po tom mi glava klonula nad prša, ugar cigare mi izpao pod noge u piesak, a ruke mi se sklopile, kao da ču se moliti, i ja se evo zabav¬ ljam — žalibože samo u duliu, s djevojčicom, s kojom sam njegda njekoliko godina zajedno derao školskc klupe. Stajao opet preda mnoin stari naš školnik s plešinom do Sije sižučom, s velikimi naočali na zašnjofanom nosu i sa zelenim trstovcem, kojega nebi povrgao iz ruku, dok mu je bilo bavit se s ovčicami njegovoj brizi povjere- « Humoreska. (Po Edu. Justn L. Mjč.) *) Jedau moj iz daljine zuanac imade narodnu pjesmicu, ko¬ jom dokazuje, da u našem narodu potočnica ima ono isto znamenovanje, koje češka pomnčnka i njem. Vcrgiss- meinnicht; ali nemogav toga dobiti, metnuo sam ovakov naslov, gdje u českom samo stoji pomnčnky. nimi. I odbila jedauaesta, čislo nadobudne omladine grnulo na ulicu, a u školi ostalo njekoliko izabranika s notami u rukuli, da se uče „Kyrie“, u kom če Te- rezka u nedjelju, koja prva dodje, imati solo od de¬ set taktova. Terezka je pjevala kao andjelak, a ja, mjc- sto u note, gledao sam otvorenih ustiju u njezina ustanca, nemoguč si protumačiti, odkud joj se u grlo sabire toliko zvukova, dok me je napokon zloglasni onaj trstovac šikcem opomenuo, da je na domaku deseti takt, za ko- jim meni nastaje uloga, da se ja u solu opoštenim. Za- boravim nakašljat se i pustim iz svoga grla nemilogla- san glas, koji je probudio radost u drugova pjevača, a u muzikalnom uhu gospodina školnika ujekako neugodno zaderao; barem mi je to dala na jav njegova ruka, koja se dosta nemilo s mojimi vlasi pomiešala. „Ti nitkove, neče biti od tebe pjevač, dok živ bu- deš!“ zvazvoni ostra rieč, meni se suze oboriše iz očiju niz obraze, a ručica Terezkina poteze me od zada za skut, kano da mi kaže, da za to nehajem, jer da imam zadušljivo grlo. Dvie modre očice susrele se s mojima ukočenima očima, dvoj posmieh zaigrao na četiri zdrava lica, nad glavami svili zamahao kobni trsovac i „Kyrie u započelo iznova. Moj solo iza Terezke dopao Frana Babuloviča.-— „Ali Matiču, miruj več!“ „0 ja bih te, Katinko, od same ljubavi pojeo!“ zabugari razigrani kaprol nješto glasnije, a moja ruka nehotice posegnu za kositrenim peharom, da venučemu cvietku malo vlage dade. „ Pomisli samo, predraga Ka¬ tinko! za četiri nedjelje dobit ču „obšit“, za drage če¬ tiri bit če prva napovied, po napoviedi pir, a onda“ — nagnuv se k uhu djevojčinu, nješto joj šapnu, a ona samo gori te gori. — Još jedan gutaj iz suda i — druga po- točnica-uspomena počima se razvijati. Bio je prvi dan srpnja, a ja sam junački koracao u zavičaj, dosta daleko. U jednom džepu haljinca od or- leana bila mi je svjedočba sa tri „ krvav o zaslužene eminencije“, a drugi džep krio je u utrobi svojoj dva groša Šajna — moj viatikum. Sunašce me odzada prljilo (žeglo) nemilo, premda sam bio istom tri milje od Praga; a misao, da mi je još čitavib devet milja basrljati do zavičaja, lahko bi bila koga god prestrašila, kad bi bio u mojoj koži, ali u mene je bilo sve, kako valja. Eminencije i dvogrošak, izlizani haljinac i popa¬ cale čizme — sve mi se to iztreslo iz pameti, a sve mi misli zaokupila Terezka i njezino — ipak sam sc sje- čao, da — božansko pjevanje. Za dva dana bio sam kod kuče. Sjedeč kod prozora, jadikovao sam, jer su me boljeli žuljevi na nogu, uzdisao sam isto tako jed- 129 nako od blaženstva, jer na prozoru, napram mojemu, sjedila je ona i pjevala; ja sam prisluškivao i ljubav je moja rasla, košto raste bujica za velike kiše. Sastali smo se. Prišapnusmo jedno drugomu nještc liepa. a na rastanku povjeri mi Terezka tajnu, da če naskoro do¬ biti mjcsto kod kazališta kao pjevačica. Dakako, da ni¬ šam smio o tom nikomu ni pisnuti, jer bi joj se bili u nas smijali, što če biti komedijantica. Takova je to predsuda u tih naših ljudi; ja pako kao djak sa tri eminencije imao sam o tom sasvim drugčiji pojam. Ona če biti umjetnica — mudrovao sam po noči u lož- nici — a ti? — Po svoj prilici najviše kakov auškul- tant sa tri sto forinti ili jošte kakovo manje zviere. Ne, to neide! povikah glasno, a u glavi mi sinit vele čudna nakana, koju da izvedem, več sam drugi dan uzeo ra- diti. Odlučih i ja umjetnikom biti, pa neimajuč vrst- noče za pjevanje, dadoh se na gud- bu. Susjednašbio šumar, uzeo me učit na klarinet za cvanciku na mjesec. Do po¬ vratka u Prag na- učio sam več pi¬ skati dvie korač¬ nice i j cdnu ariju, neznani več iz koje opere_ „Ti, Matiču! Čača če mi dati jednu jalovicu u gospodarstvo". „Kad bi i dvie dao, nebi škodi¬ lo", odgovori ve- lemudro Katinkin Burzin trg u Trstu. zaručnik, pretrgnuv na kratko osnutak mojih misli. „Več su tri ure, — sad bi imao Čača skoro doči", reče Katinka. „Pa čemo i s njim o tom govoriti" primetnii ka- prol sa zelenimi okraj ci. I opet srečna čeljad zametnula njeki tajni razgo¬ vor, šapčuč jedno drugomu u uho. Meni rasla u glavi treča potočnica-uspomena. Mjesec je sjao kao ribje oko, a ja ležeč za varo- šicom na zeleni, pisao sam na papiru, bielu kao snieg, tužaljivu pjesmu ljubovnicu — u hexametrih! Kod sva- koga daktyla trgla mi suza iz oka, a muzge vruča znoja prolievale se iz radine glave. — Primakao se čas raz- stanku, u jutro rano imala je odputovati Terezka, koja je več pjevala kao slavulj — ili kako sam to ja u he- xametričkoj pjesmi bio napisao — kao Filomela, imala mi sad otiči u Niemce, gdje je bila u njokom gradu kod kazališta angažirana: i odatle moja žalost, odatle napor moje fantazije. — Rastadosmo se: ja joj dadoh svoja elegiju, čisto prepisano na papiru za zlatnim okvirom; ona meni za uzdarje po prilici po pramena svojih ko¬ stanjastih kosa, spletenih u nježan prsten za zapis (ta¬ lisman) naše ljubavi i prijateljstva, koje da nikad ne¬ prestane i po tom nam se putevi razidjoše. Ona u Niemce, ja u Prag, da odaberem stažu u buduči svoj život. Ne- možeš biti umjetnikom — počeh mudrovati gledajuč klarinet, u kojem su se pauci porazgnjezdili bili i na koji sam več i one dvie koračnice i onu ariju zaboravio bio piskati, — s Terezkom se valj da do smrti nečeš vi- djeti, pa zato ajde u manastir! Što rekoh, neporekoh! Za petnaest dana bio sam kaludjer. Romantika, o ko- joj sam sanjao, ipak me prevarila. Odlučio sam u zi- dinah manastirskih samo marljivo postiti, moliti, biče- vat se i oplakiva- ti svoju nesrečnu ljubav, dok bi ku¬ ka vno moje lice roman od četiri svezka prikaživa- lo; ali odmah za tim sve mi je tako u volju bilo, da su mi dva obraza iza osmogodišnje- ga školskoga po¬ sta u dosta krat¬ ko vrieme bila kao dvie dinje; ali dinje te — po riečih prijatelja, koji me bio po- hodio — bile su strahovito pro - zaički vidjeti. Za godinu ostavih manastir s nakanom poči potražit Te- rezku u Niemeih. Dodjoli do Krhonoša i opet mi bilo kuči klimati. Sreča velika po me, što su šljivice ukraj cesta zorile, a čuvari nebili baš odviše pozorni!- „Nu susjede, razmislite to! čim dodjem s „obši- tom" kuči, gledat ču, da nas odmah vjenčate, samo da hočete, da dadete Katinki tu šarenku." „To nemože biti, Matiču!" odgovori otac Katinkin, koji je u te mjere došao bio. „Sad su tiesni dani, a štibra je do zla boga velika". „Ipak vi to razmislite, kad kuči dodjete", pri- metnu Matič, natežuč brčiče. „ Morda i bude možno", primjeti mudro čača. „A sad dajmo, da nam naloži novoga, da se toga pražkoga piva jednom do mile volje napijemo". 1 uzeše piti kano na novo, a i ja ugledav se a Kisao V. Stainc. 130 nje, nagnem takodjer iz punoga, da mi neuvenu moje potočnice. Brzo mi se razcvala i četvrta. Minule tri godine i sve to vrieme ja nevidio svoga zavičaja. Al me želja došla (zavrnula), da zabrusim tamo, pa da, ako bude možno i o Terezki — koje nišam ni- kad zaboravio — što dočujem. Oprostim se s klarine¬ tom, zavijem prsten iz kestenjastih kosa u tefter, sjed- nem na željeznicu i za njekoliko ura bio sam na mjestu. Prolazim ulicami, čudim se kojekakvim novotam, pro- govorim ovdje sa znanci, ali upitan za Terezku, za to nišam srca imao. Zašto? — Tko to znade! — Nesa- znav baš ništa o sudbini obožavane F i 1 o m e 1 e, legoh u ložnicu, da se barem u snu s njom sastanem, tješeč tako sam sebe. I što mi se htilo — to mi se snilo! — Našao sam se njegdje u kazalištu, prikazivala se opera, a primadona bila — Terezka! O kako jo pjevala — svemoguči bože! Od pleska slušalaca malo da se nije kazalište prolomilo, vienci i pjesme bacale joj se sa svili strana, u meni duška več nije bilo, a ljubav mi grčevito stiskala srce. To ti nisi niti ništica praina n j oj! — zajadah u svojoj ništenosti. A kad se igra do- krajčila, izvučem se njekako srečno iz prenapunjena ka- zališta. Pred zgradom čekala je kočija, u mjesto konja podpreguju se moderni lavovi u glazirkah i več ju vozi taj vele čudni podvoz k njezinu dvoru. — Bože moj! je li to ta Terezka, kojoj sam njekad toli pozorno u usta piljio, kad je pjevala „Kyrie?!“ — Drugi se dan najavim u nje i gle! pustiše me k njoj. Potečemo jedno drugomu u zagrljaj, izljubimo se, sjedneino u naslonjače, zametnemo razgovor. Ona mi pokaže liexametričku pjesmu, ja izvadim prsten iz kestenjastih kosa, taj za¬ pis naše ljubavi i prijateljstva, te baš se pripravljam, kako da joj se pred noge bacim i svoje žarke osječaje iz duše u dušu prelij em, kad li se naglo prebudim i čudom se čudeč oko sebe pogledam, nemognč se odmah snači. Bio je to dakako samo san, ali sam po njem pogadjao istinu, da če po svoj prilici tako zais.ta biti, i da je Terezka u tih Niemcih sreču našla. Obukav se brže bolje uzeh švrij ati rano amo tamo po gradu. Za malo nadjoli se na trgu i opet za malo opažih — bože sveti! to je valjda puka utvora! — dakako, varam se zaisto, misleč da je ona ženska glava, što sapun na funte mjeri, glavom Terezka milopojka F il omel a u mojih hexametrih. „Molim vas, gospodjo Budilova!“ okrenem se k poznatoj susjedi: »Koja je ona mlada gospodja, koja eno baš sad sapun u košaru slaže?“ „Glc, gle! Što ncznate Terezku?“ nasmija se iz¬ pod oka upitana žena. „Tako!?“ — izmače mi se iz ustiju s nenadana toga glasa. „Dakako, da je tako!“ prilivati Budilova. „Da vam to samo na kratko kažem — jer neimam danas kad — to vam je tako bilo: Terezka se dala na kazalište, ali po prilici za podrugu godinu težko se razboljela, izgu¬ bila grlo i vratila se kuči. Lani se udala za Boručka, sapunara, pa sad prodaje sapun i svieče“. „Hvala vam, gospodjo !“ brzo joj kažem i pohitim s trga u susjednu ulicu, kamo bijaše Terezka zamakla. Stigoh ju. »Pomozi bog, Terezko!" — „Ali, — to je taj — “ „Ja mišljah, da si pjevačica". „Borme nišam; sapunarica sam“. „Sječaš li se pjesmice u hexametrih i prstena iz kosa tvojih, ti nevjernice?“ „Ali miruj u me takovim brbljanjem 1“ I naglo ode. „0 Filomelo!" zašaptah. „Ja sam doista bio magarac, što sam se za tvoju volju dao na klarinet, što sam išao u manastir i što sam za tobom htio u Niemce poči, ako i jesam samo do Krkonoša dopro“. —- »Gotovo dakle, taste moji" zavika Matič i plesnu s tastom dlanom o dlan. „Da što, da je gotovo!" Katinka če dobiti tu ša- renku, potvrdi otac, a Katinki planuše lica, bez sumnje od same radosti. — Nebo se za tim razvedrilo, zaručnici s gospodinom čačom junački pijucali, a ja — gle, ja opet u sebi po¬ mislih : »Da mi je biti na mjestu ljubečega i ljubljenoga kaprola sa zelenimi okraj ci!“ — --«n^vvV\AAAAAAAAa^- IIAII IM UH .Hll.v. U,pTa m aouavKora aciiBoia. g)va- Ipeg HiCKOJiuico rogima, gou cam jom oj egu o y KanniTaTy — trko npima jegan nyTiinK — invia- gox gccara npiuiHKe o61ihth c meicaKBHMH TproBipi, uito Tpryjy y 3aMjciiy. H>hx Burne nyTa iio gline ro- giine nernua Kog Kyhe, uero B03ehn ce ua cBojnx Tajfcura nljy og uonopa go uonopa u 3a,ujenjyjy CBojy po6y c ohom, mio ce y ohom Kpajy najia3ii. IIouito CBe paa- npogagy, Bpaliajy ce oncT y KauuiTaT uaTpar, Tjepajyhu npeg cočom roBCga, iiito cy godnjin y 3aivijeny u go- uamajylin cočom HojeBiix nepa, Koaca, c.toiiobiix kocth ii gpygora gparonjeuora ji ar na. Meljy obhmii TproBipi no3iiaBao cani jegHora EHrjie3a, no HMeny XyTTOiia, kojii je ochm CBora 3amiTa dno Tanoljep h xpa6ap jio- 131 na u, h oco6hth nosHaiiajiaij jy$KHe ApiiKe. H 3 mero- bhx ycTa cjiymao caM OBy npimoBneAKy. Ha rbojux Tajbiira n ca meno ^BaHaccT CJiyra 3 a- nyTHX ce y #aMapy. Hivia^ox A**a Apana, poaom H3 Mo3aM6nKBa, a ocTajin 6ujaxy Xotchtoth 11 HaiuaKii, Koje caM y cjiyac6y y 3 eo npc^-HO uito hy ce A HrH y™ na nyT. Apaim 6jexy npHJiHHHO BjeniTH 3 a cjiyac6y, 3 a Kojy caM jnx 6110 y 3 eo, j ep cy ce y KanmTaTy 6hjih iiay4Hjin. A XoTenTOTe 11 HaMaKe HHcaM hh 3a uito Apyro Morao ynoTpne6iiTH, uero A a 6yuy Tajbiire h A a mh noMa 3 Ky y jioBy. 3 a Taj liocao 6jexy thm npHKJiaA- nujn, iuto cy ohc npajeBe, KyA cmo npoJia 3 HJiH, A°6po ii 03 iiaBajiH — ho MopaAOx hx naBUCK na ouy ap^^th, Aa mh noju Heno6jerHe. Oa HapaBH 6yAyliH oco6hto jiyKaBH nCMorox nx miKaKO naroBopiiTii — npeMAa cy ce npHJiHHiio y nyuiKy pa 3 yMjejm — A a ce OABaace, na Aa y6njy Kojera 6nBOjia hjui noeopora (pimoijepoc); a A a hx na jiaBa na 6 p 4 CM, na to nuje 6hjio hh mii- cjiiith — 3 najia nx A°^P Iina ? 3 auiT 0 ra cy ce onano iuiainiijiH, tc cy rpn A a «a oa mera a^cko 6jeHcajm! Ja caM y6no A 3a h jih Tpn noeopora, h to 6 e 3 naj Mame iiomoBh ibiixoBe, jeAHHH Moj Aiiojijio, oh ce joui MCHe naj6ojbMa AP^ a <>> npeMAa 611 CBe ijBOKOTao 3 y 6 MH, kua 6 h ce npiiMima^H HenpnjaTCJby — jiaBy n jih nojoj Apy- roj ropoiuiAHoj 3 BHepKH. Jcaho noejbe iiOAne pa3anecM0 CBoje 4epre Tano y Cjihbhhh jeAiiora noTona, KaMO cy očmiaBajie A<>Jia- 3HTH noliy CBaKOBpCTHC BBiiepne na HOJ HJIO. MoraCMO jn3i jihcuo bh^th TparoBC y3Ay^c noTOKa. ByAyRH A a cy Xotchtoth h HaMaKii a°^P° no3iiaBajiH onaj upaj, yMOjmme Me jihciio, A a 6 h Majio noAajte oa noTOKa CBoje nepre paaanejm, j ep A a cy JiaBii y ohom npajy 1 BpJIO A H BJbH H THKO 6 h MOTJIH KOje rOBCAHC H3ry6HTII, a mo^kau A a 6 h joui Morao icoju h na Hac yAapHTH. 3 a uyAo je ynpaBO, KaA ce jiaB jeAannyT oMpcu 40 - BjeHjHM mccom, oHAa ra bojih jecTH, no HKaKBo Apyro, na lie CBaKH Apyru iuineH paAOCTHO ocTaBHTH, caMo icaA oua3ii rije Kana noBjena. ^anjie A a .&yAC h ro- BCA a necTaBjbaM 6e3 noTpe6e y noni6ejb, iiOAiimeMO ce h nanojiiBiuH Aočpano roBeAa noljeMo jeAiio a bhc MH jbe oa noTOKa, h y menaKBOM ACJmy, oAKJie ne6Hjaiue iiOTOKa bh^cth, pa3anecMO CBoje nepre. /Ja OAa^neHeMO c*BaKy a^bJ ty 3BHepny, naBajuicMo BeJiHKy BaTpy, a ro¬ BeAa 3amacMo Meljy liefiime, A a ce no A°^ 1 ^y nacy. y mchh ce Me^yTO nopoAH acejba, A a nojera JiaBa ypyuiHM, jep Beli Tpn roA»He upoljome, uito imcaM hh jcAHora y6no. 3 a to BpucMe A°AyHie nrnao caM c APy- niMH bhiuc nyTax Ha JiaBOBe, ajin imcaM hh jeAHora Morao noroAHTH H 3 A a ^CKa, na 3 aT 0 caM ce caA Majio iioueo 6ojaTH, jep tko na jiaBe hac, Taj Mopa HMaTii MBpcTe MHiuKe h cjerypHo oko. Ja iio3obcm jeAiio ne- TBopimy h jih neTopH4y H3MetJy cjiyra — A a KaKO Anojuia npBora — He6n jih ce OABaacHjm, ca mhom iioRh, A a x)By hoK nenaMO JiaBe. CaMo ce Tpojmja H 3 jaBe upn- npaBHHMH, aApym hhkom noHHKHyjiH. IIojia 3 ellH onoMC- hcm nx, A a nyBajy Tajbiire 11 A a jcAHaico noTiiuy BaTpy r tc A a na 3 e, A a ce roBeAa Hepa 3 uiTpKajy. Cyime je ynpaBO aanaAajio, KaA cmo Hac neiepo aohijiii k no- TOKy, o6opy^caHH A H -^ KaM H, jionaTaMH h Ay6anH. JeAno cto Kopana oa iiOTOKa iiohiicmo KonaTH jaMy. Oko jaMe 6ai^acMO ony 3 CMjby, uito cmo jy ii 3 Konajni, A a ce jiarjbe caKpHTH motjih. IlocJte jeAiiora caTa oa npn- JIHKC CBpiUHMO IlOCaO H 3 acjeAHCMO C IiyiIHMH IiyUIKaMH, Aa nenaMO jiaaa. BaAaBa uenacMO yiipano MHTaBy 110B: MHoro KojeKaKBiix 3 Bjepiina A 0 Jia 3 iijame na iiojhjio, ajin npajba ibiixoBa neCnjaiue. Ha ibe nexTjcA0x ny4aTH, jep ch naKJiacMo Apyrora Meča accth, a miicjiho caM ch, jeAaii iiyuiHaHii xiiTai^ Morao 6 h JiaBa joui npeiuia- IUHTH. ObHKO MCKajyllH, IICMOrOCMO IIIIUITa II3UeKaTH, a icaA ce je Beli 3 opa nonejia pa 3 ii 03 HaBaTH, h3ii!)ocmo H 3 jaMe Kao noKHCJie Biijie. Piinaibe A°Ay aic uycMO, no jiaBa neBii^ecMO iih oa ^cejbe. Hame Tajbiire h bojiobc OM iipHcaBmii OAome TaMO, a nac ocTaBiime, A a j HX 4e ‘ naMO, a°k HaM AP a ro. Hame JbyAe cnonao CTpax h A pxaT, A a cy jeABa motjih BaTpy noAp^caBaTH. Beh 6jex nocBe H 3 ry 6 iio BOJby na JiaBe, ajin A a ch A aHr y^y nanjiaTHM, HexTjeAOx ce irnan noBpaTHTii npa 3 iiopyK HaTpar. JeABa mTo iipeBajmcMo ibenojiHKO Kopana y nanpeAaK, khaho HajeAamiyT 6ane npcA nac jcAan no- nop A Ha0K03a ? 6jenceliH h cKaicajyfiH Kao iionjiameiie, a ja Heiia 3 eliH Himna na to, onpemeM A H -^ K y H °^°‘ puM najjbeiimy na 3CMJby. H Moje cjiyre onajuime aa mhom, ajin A a 6 h jeAaii iiotoaho, cbh iipoMamume! JeABa ihto caM ynjbKy 6110 CKimyo c ona, H 3 al)e lipova Hac H 3 ofijniucibera rpMa crpamaH JiaB, cTynajyliH 110- jiaraHO upaMa iium, tc cTaAe thko A a ^°Ko, ihto 6h ao- j opa nymna AOTypmia. Ja ce TaKO npecTpauiHx, tc hh- caM Ayro 3 iiao, uito 6iix jiaAHO. y tom mii CTpaxy naHe na yM, nano 6 iicmo ce iiajjiamibe motjih H3 110- ru6eJbH H3KonaTH. Ja caM cjiymao, kua HAy Apaim na jiaBa, oiiAa ce cbh nocTaBey jeAaii peA iiap^kcII nonjba h iioaeeBe y pyiiH, iiAy upoTima njeMy. Ako je jiub BOJ ban yA a piiTH, tha Pie ch H 3 a 6 paTii chmo jeAHora mo- Bjena h naib lie ckohhth. HecpeTHiiK 06114110, hiim ra jiaB najeAe, H 3 nycTH Ay ai y; Phcako noju H 3 MaKiie na- jeAen, a APy ra OAMax naicjione Ham, jeAaii oneT cno- naHe 3 a peu h AHime JiaBa y bhc, A a ce hcmohcc onpe- HyTH, achiim ra APyi' H CTany KonjbCM h iiohccbh 6octh. KaAnaA hm AOAyuie nol;e ca pynoM, A a ra y^ H jy> ne- H 3 ry 6 uB HiijeAHora oa cbojhx JbyAH, ajin khakua je oneT JiaB ao6htiihk h KaA oh yxBaTii, oha& lie 0AMax pa 3 TpraTH Ha KOMaAe, mTo My roA naHe y 4 CJbycTH iijih y mane. Meim je to najio na yM, na caM to noKymao n H3B0CTH. Ja caM ch mhcjiho, aKO cbh iiocjeAaMO Ha 3eM- jby h yib orni H 3 BajiHMo, MOHCAa 4 Cmo ra Kano ynjia- uihth, A a HeyAapii Ha Hac, a AOTJie lieMO ch mii Jineno CBoje AH-^Ke iia6iiTH. „IIocjeAajTe! nocjeA a jTe! u hobhk- nyx hm, kojihko HKaA Morox, upiiKjieKHjm iiajeAHO ko- jbeno, A a Ha6njeM A H;tK y> a ^H acajiocTaH, KaA ce o6pa- tiix HaTpar — nciiMa HiijeAHora: onaaHBmn JiaBa, HOKat 132 y jie/jHHv, na y 6ner h /jok caM ce ja oKpenyo, reli cy ce 6 hjih iioxBaTa.m 6 pe/Ky:tKa, iuto nac je o# Hainnx Ta^nra /jhcjiho. H moj A 110:10 c h>hmii 3a6o nanaK y :ic/jHHy, jej) je miic:iho, KaKO mii Kamibc pene, /ja h ja 6jcacHM. Ha 6 y/jylin ce necMje/je o6a3pneTii, nuje yrypcya onaano, /ja Mene h e uma, /jok ro/j iih je /jo tu- Jhnra /jOKOiniTao. Taico ja ocTa/jox c ;iaBOM caM. Ha 6jeranje ne- cmje/;ox hii noiviHC^HTH, jep /ja caM caMO Ma^o aa6py- cno HoroM, eio tii m h th ra o BpaTy! H ne caMO /ja mii je 6u:ia /jHjbKa npaaHa, nero n moj jiOBanKii hohc 6jeme Aiiojio o/jhco, jcp caM ra /jao na canyBan>e, /jok cmo jom jaMy Kona^ii. Ca/j caM 6no nocBe 6ea o6paHe — mchb Mopa/jox ry6nxn iviaBy. „BoMce, CMH^yj ce na Mojy MceHy n f)eijy!“ Tano aaiianni, neKajyIi ;iaBa, /ja na Me ckohh. A.m nnihame ce, Kao /ja My /jo Mene 6ain n nje 6n;io riyno CTa;io; on ce cbc 6o;i>e k Memi npHKynaBao, nanoKOH /jomaB na je/jHO /jnaHaecT Kopana C^nay /jo Mene, cTaHe n nynne ynpano Kao Manna. A n ja ce noMa^o cnycTHM na 3CM^>y n paaporamiM ona, uito caM 6ojbe Morao, /ja Ch ra Tano 3aoyiiHO. Y iiikojih caM 6 0 ynno, /ja HCHBOTHifce neMory miKaKO iio/jHamaTH' oniTpa nor^e/ja. IIpeM/ja obo jom hhcum 6ho H 3 Kycno, a^n aaTO caM ca/j 6 ho noKymao — e^e ocia 6ea ycnjexa f Jlan 611 caMO Ka/juno onn 3 aK:ionno, a^n 611 o/jMax oneT npor/ie/jao. Hajnoc:be nycTH ce uoTp6yuiKe, mane nocyBpaTH, a Gpa/jy nac:ioHn na 3 eM/by — ynpaBO Kao Manica, Ka/j na Miima BpeGa. Henifie ce oG/nisao — jaManno je pynao h rano ce ja /jocjeTiix ja/jy. Jlan, 133 Baaga cht nycTe gnB0K03nne, xTj ege mc iipimyBaTH •— jep .lanu jegy mijpaije pmuKO sieco — goic oiict or.iagHH. 3ap to Huje 6 ho yrogan nozmacaj ? — y ny- Tonncy H>eKora MiicHOuapa 'intax o jegHOM XoxenTOTy, Kaao ra je juib "iiiTaii gan CTpaacno, gon najnocJLC OHemojKe n aaeim, nag ce KynaBap npočugti, aaii .Taita — Heivia. (Koitag cjjueaH.) (Sa slikami.) (Gjuro Klarič.) (Nastavak.) 'ne 11. prosinca odputih se pod ciču zimu i neobično ve¬ li Samoboru idjahu mi na ruku: preč. g. kanonik G., pop L. i prijatelji Š. i Z., te se njihovim uplivom upisalo do 20 prcdbrojnika, što jih prcuze na svoju brigu veletržac It. Kad mi se pruži pri lika, donieti ču i sli- ku Samobora s opi¬ som mjesta i lice, koja je važna s toga, što su joj u bližini Rude, gdje je željeza i bakra i B r i e g a n a sa tvor- nicom stakla. Iz Samobora odoh opet u Podsu- sjed, pa odanle že- ljeznicom na Zapre- šič, Brežce, Krško, Liberac, Sievnicu, Zidamost, Hrastnik, Trifail, Zagor, Savu, Litaj, Kresnicu, Laz, Zali-log u Ljubija nu. lik smeg na Samobor. III. Ljnbljana. (Slika na str. 122.) Ljubljana, glavni grad vojvodine Kranjske, leži Trg rimskoga stupa u Zadru. na lievoj ravnini, što ju protiče brodivna Ljubljanka, koja se rad toplih svojih vriela nikad nesmrzne, te broji, sa svojih 8 predgradja, do 22.000 Stanovnika. Pred- gradje „Gradiška“ leži stranom na ru¬ ševinah njckadanje rimske „Aemone u , koju da je po očito- vanjih njekojih „pro- fesora" njeki Jazon utemeljio, ustaviv se na ovom mjestu svo- jom ladjicom. Stvar dakako historički nije konštatovana, več se samo smatra kao ustmena tradi¬ cija „ preučenih" gla¬ va. Na briežuljku, reč bi sried sriedine , imade vele grad, tako zvani „Schlossberg“, koji je god. 1813. sav oštečen bio, nu je opet poprav¬ ljen, te služi za za- tvor uznika. Odavle se vrlo liepo vidi na daleko krasna okolica ljubljanska. U Ljubljani je sjedište rimokatoliČ- koga biskupa i za sada provincijala franje- vačkoga reda; za tim svih vrhovnih civilnih oblasti Kranjske. Medju ostalimi crkvami osobito su liepe: prvo- stolna crkva „sv. Nikole" iz 13. stolječa sa vrlo kras¬ nimi fresko slikarijami od Julija Quaglije i umjetno *) U predjnšnjem svezku, u opisu Zagreba, izmnklami seperu kvalevriedna tvornica likera g. Franjo Pokornoga, odlikovana sa više do¬ mačih i inozrinnih kolajna; zatim znamenito groblje sv. Duha, pa i više nepozuatih mi stvari, što če mi se rado oprostiti. (Op. pis.) 18 134 baš sastavljenimi orguljami, na kojih je prije njekoliko godina glasoviti slovenski compositeur, pokojni svečenik Grgur Rihar svakoga dana slagao svoje vješte glasbo- tvore. Najkrasnije crkvene pjesme, kojimi je Kranjska proslavljena, potekle su kraj ovih orgulja iz Riharova uma. Za ovom dolaze župna crkva „sv. Jakova 11 sa liepimi kamenorezinanii od Robba (1732.); »franjevačka crkva“ sa mramornim oltarom i slikarijami od Langusa; »uršulinska crkva“ (tu su sestre Uršulinke) posvečena 1726. god., sa žrtvenikom od afrikanskoga mramora i prekrasnom slikom »krunisanje Marije", izradjene dvima kaludjericama, naime: pokojnom predstojnicom Vjeko- slavom Petričevom i m. Josipom Stursovom i župna crkva »sv. Ivana" u Trnovom, koja se medju najnovije pribraja. U toj župi obavlja svečeničke dužnosti gla¬ soviti narodnjak Luka Jeran, poznati književnik i stari * urednik crkvenoga lista „Zgodnje Danice". Osim napo- menutih imade još doista ukusnih crkva, kao n. p. „sv. Florian", „crkva milosrdnica", pa i župna crkva „sv. Petra" je krasna. Sve ove crkve (izim uršulinske) imadu po dva tornja. Pravoslavne crkve neima nijedne, zato je pako protestantska crkva (Isusova crkva) po¬ svečena god. 1852., sagradjena po bizantinskom načinu, u Celovačkoj ulici, pravi ponos Ljubljane. Od učevnih zavoda nalazi se ovdje bogoslovje, višja gimnazija, višja realka, glavne dječačke i djevo- jačke učione; množina privatnih zavoda, glasbena škola itd. U školah, osobito višjih, predaje se sve na nje- mačkom jeziku, što je po čist slovenski grad doista ža¬ lostno. Jedina glavna gradska škola kod sv. Jakova diše slovenskim duhom, pa se zato broj mladeži u tom narodnom zavodu svakim danom povečava; jer malo ne svaki razred broji do 100 učenika. U toj školi uči- teljuju glasoviti slovenski pedagogi A. Praprotnik i M. Močnik. U zemaljskom muzeju nalazi se dosta vrlo za¬ nimivih stvari iz naravi i poviesti. Vriedno je još na- pomenuti: Mahrovu trgovačku štolu, u koju dolaze uče- nici i iz naše hrvatske Strane; tako zvani „Alojsianum“ u poljanskom predgradju, utemeljen blage uspomene biskupom Alojzijem Volfom (koji je svojim troškom, a Bleiveisovim nastojanjem izdao Cigaletov njem.-sloven. riečnik), u koji se primaju i bezplatno učenici-priprav- nici za svečenički stališ; »odgojivalište malene dječice" (Kleinkinderbewahranstalt) sa učiteljem i učiteljicom; pa napokon »ubožnica" (Annenhaus). Družtva imadu u Ljubljani: »gospodarsko družtvo", vrlo koristno po čitavu Sloveniju, oko koga si največe zasluge steče veliki rodoljub dr. Janez Bleiveis; ,druž- tvo narodne čitaonice", koje goji slovensku književnost i priredjuje čiste slovenske zabave (siela, kazalištne do- brovoljne predstave itd.); i njekakovo po imenu histo- ričko družtvo, ili bolje reči „historischer Verein", u kom su večinom sve sami koreniti „kulturtrageri“. Nedavno poniklo je „dramatičko družtvo", koje liepo razvija svoju djelatnost u slovenskoj dramaturgiji (predsjednikom mu 1 je za sada učenjak Franjo Levstik); »strieljačko druž¬ tvo" i nanovo oživjeli „Sokol", družtvo skladoglasnih pjevača, koje rad kojekakvih protivničkih spletaka do¬ sta pretrpjelo, pa i skoro zabranjeno ostalo. Imade tu i »narodno zemaljsko kazalište", samo šteta da se zove »narodno zemaljsko", jer je njemačko, a narod i zemlja je slovenska. Njekakav »phisharmonischer Ver¬ ein" hoče, kako pripoviedaju, da oponuje slovenskomu življu, pa je često predmetom živalmoga kritizovanja u slovenskih časopisih. Tiskarne su u Ljubljani četiri: Egerova, Kleinma- jerova, Blaznikova i Miličeva. (Ova posljednja i kajdami (notami). Ovdje izlaze: več 26. godinu »Novice" (izda- vane tiskarom Josipom Blaznikom, a uredjivane kroz 24 god. vrlim dr. Janezom Bleiveisom; sada pako Ja¬ nezom Murnikom). »Zgodnja Danica" (crkven list) i »Učiteljski tovarš" (školski list na slovenskom), a »Tri¬ glav" izvrstni borilac za slobodu i narodnost u njemač- kom jeziku. Brije bijaše ovdje i tvomica sladora, nu ta je pre¬ stala raditi; kazaše mi, da imade i svilara, koje nišam vidio. Lani podigla se prama Šiški veleliepa pivara, koja če dobre posle činiti. — Gostiona i kavana imade dosta, gdje se dobro i jeftino jede i pije; največa su pako svratišta: »kod grada Beča" i »kod slona" (ta- kodjer liepa kavana). Na željezničkoj kavani nadje se takodjer u gostioni vazda odličnih gosti. Javni trgovi su: »trg sv. Jakova" i tako zvani »Congressplatz", koji je največi i sa svojim na¬ sadom drveča u slici zviezde (Stern-Allee) najljepši. Tu je god. 1860. podignut spomenik grofu Josipu ltadetz- koinu (njegov 6 stopa visok lik od mjeda na domačem mramoru) s nadpisom: »Ihrem Ehrenbiirger dem Grafen Josef Radetzky von Radetz, k. k. Feldmarschall, die Burger Laibachs". Pomenuti »Stern-Allee" je Ljubljan¬ čanom najmilije šetalište; zatim se rado prošeču utako zvani »Lattermans-Allee" i carski letnikovac, gdje je liep grad, švajcarska kuča itd. Groblje je sa crkvicom sv. Krištofa liepo i pro¬ strano. Tu se nadje množina grobova, što kriju velike i zaslužne Slovence, kao što: Vodnika, Metelka itd. Okolica je prekrasna, te se liepomu položaju sa- moga grada može zahvaliti, da se čovjek živim časom iz one ravnine može preseliti na najdivnije brdine. Iz¬ leti mogu se učiniti do »Blagosl. zdenca", na »Šmarno goro", »Medvode", Zali-log itd.; pa onda do staroga grada Kranja, u gornjem predjelu Kranjske, u kom najiz- vrstniji slov. pjesnik Prešerin; te napokon u Bleško je¬ zero, najkrasniju okolicu čitave Kranjske, o kojoj pjes¬ nik pjeva: »Otok bleški, . Kinč nebeški, Kranjske zemlje ti! Ven’c iz raja Te obdaja, Vse se veseli" itd. 135 Odavle je divan pogled slovenskoga mejaša Triglava. Ljubljančani medjutim najradje polaze obližno mje- sto Šiška, več s toga, što se tamo nalazi kuča, u kojoj se rodio slovenski pjesnik, pokojni Vodnik. (Slika na str. 124.) Slovenci veoma počituju tu kuču, a isto tako slave i onu kuču, u kojoj ugleda svjetlo najmiliji jim pjesnik Prešerin, u slovenskom selu Vrbi. (Slika na str. 124.) Ljubljančani, t.j. oni, koje ne- svlada tudj duh, veoma su rodo¬ ljubni, ali je ta- kovili žalibože još uviek premalo, a da mogu savla- dati veliku večinu „njemškutara“. Čim stigoh u Ljubljanu, posje- tih najprije sa- danjega urednika ,, Novic" Janeza Murnika, koji me vrlo ljubezno pri¬ mi i odvede do „očeta“ Bleivei- sa; zatim do na¬ čelnika dra. Co¬ ste i do učenoga jezikoslovca Lev¬ stika, s kojim o- doh u čitaonieu i tu se upoznah sa više vriednih ro¬ doljuba. Ovdjemi se je svakako za¬ hvaliti slavnomu Slovencu dr. Blei- veisu za vanredni posjet i darovanu mi knjigu. S v e vneme sprovedoh u druž- tvu Levstika, Murnika i Nolija, a zabavljali se s više njihovih prija¬ telja, medju kojimi bijaše i rodoljubni brat i marljivi slovenski pisac našega slovenskoga suradnika Ljudevita Tomšiča, zatim Drenik sa svojini „brinovcem“ itd. Jedno veče bijasmo na zabavi kod Viranta, gdje-no članovi za onda još nanovo neodobrena „ Sokola* prirediše druž- tvenu zabavu pjevanjem, sviranjem i čitanjem šaljivih sastavaka. To su vrlo ugodne zabave; svakiput upravlja takovimi zabavami drugi član „Sokola“, kojemu su za onda svi članovi poslušni. Sve mi se dopalo, samo nije imao pravo g. It., što je u svoju humoristiku umiešao zaslužnoga književnika L., koj svakako zaslužuje što- vanje. Kad su brača Slovenci u svem napredniji od nas Hrvata, neka budu i u tom, jer osobne uvrede neimaju mjesta u izobra- ženom krugu. Slava Ljub¬ ljani, kojausvojoj sredini imado do 120 podupiratelja n Slav. juga ‘, a hvala prijate\ju MurniKu i svim prijateljem, koji meni i njemu bi- jahu na ruku, da se ova knjiga raz¬ prostrani. Dne 17. pro¬ sinca u 2 sata po podne uputih se iz Ljubljane že- ljeznicom u Trst. Izmedju Ljublja¬ ne i Trsta sliedeče su postaje: Franz- dorf, Loič, Jlakek, Postojna,Prestra¬ nek, sv. Petar, Le- sece, Divača, Se¬ žana , Proseko, Nabrežina (ociavie se kreče u Italiju), Grignano. IV. Trst (Slika na str. 127.) Trst prvi i največi pomorski grad u austrij - skoi carevini (a iz im Hamburga neima mu para ni u Njemačkoj) leži na našem jadranskom moru, te je pravi slovenski grad, u kom imade 65.000 Stanovnika (s okružjem i preko 95.000). Do god. 1849. bijaše Trst glavnim gradom Ilirije (tako se zvao onaj gubernij), a posije postao je samostalnim neposrednim gradom dr¬ žave austrijske, ka kojemu pripada 'L četvornik milja. U Trstu je sjedište rimokatoličkoga biskupa, ze- ma(jskoga zapovjednika i vrhovnoga sudišta za 'Prst, 18 * Trg u Šibeniku. Ki8a ° *'• *«*“*• — 136 — Goricu i čitavu Istriju; zatim vrhovnoga pomorskoga zapovjedničtva i ostalih, u sličnom gradu običnih oblasti. Premda je Trst, kako rekosmo, naš slovenski grad, te su ga Slaveni prvi podigli, pa su i dan danas sve od- ličnije i bogatije obitelji čiste slavenske krvi, to je u ovom pomorskom gradu još u večoj in j eri preuzela mah tali- janština, nego li u Ljubljani niemština. Uzrok tomu se imade pripisati jedinoj trgovini, koja no za narodnost ncmari; jer trgovina neima duše, pa gdjo su godj špe¬ kulativni duši, tu ti narodnost slabo stoji, tu se nemari ni za knjigu, ni jezik — nego samo za novce, te novce. U toni se doduše nije čuditi slobodnoj luči, Trstu, koji je vazda prepun svakojakih stranih trgovaca i brodara: Talijana (od kojih se mnogi tu i naseliše), Grka, Iran¬ ce/a, Engleza, Turaka, Amerikanaca itd.; ta i u naših trgovačkih gradovih, kao što je Karlovac, Sisak itd., gdje je duh mnogo jednostavniji, vlada slabo naš živalj, pošto se nemari za knjigu; a gola rieč: „domoljulmi“ grad, kad se podaje tudjemu duhu i jeziku, nevriedi ništa. Trst se dieli na dvoje: na stari i novi grad. Kadi velike i znamenite, (prije još znamenitije) trgovine, veoma je živahan čitav grad, najpače na moru, gdje imade na stotine i tisuče svakovrstnih brodova; zatim je osobito živahna glavna ulica korzo, gdje su poredani prekrasni dučani (a i u svakom skoro kučnom ulazu je po koja prodaonica duhana ili mala trgovina), pa je onda u noč veoma zanimiv stari grad (Itiborgo). Katoličkih crkva imade više, koje starijih, koje novijib, nu osobite gradjevine ni iznutra, ni izvana ne¬ ima na nijednoj. Najstarija je prvostolna crkva »sv. Giusta“, na briegu, pod »kaštelom", koja pripada još petomu stoljcču, te je gradjena na bizantinski način; u 14. stolječu ju popravljahu, pa joj na njekojih mjcstib onu starinsku ljepotu izkvariše. Liepa su u njoj mo- zaička djela, a čudnovat je toranj, koji stoji nad ruše- vinom Jupitrova lirama. Zatim su sliedeče crkve: „Jc- zuitska crkva“, „sv. Antun" (stari); „sv. Antun" (novi) i „sv. Petar" (prastara crkva). II starom gradu imade jedna mala crkvica „čudotvorna majka božija", u kojoj se svake godine namiešta Vitljem (Betlehem) s gibučimi figurami; u obližnjib predjelih imade još „sv. Jakov" i »St. Servolo". Od inih crkva su vrloliepe: bogata grčka crkva »sv. Nikole" i istom sagradjena velika nova srb¬ ska crkva „sv. Špiridiona"; zatim imade jedna luteran¬ ska crkva i tri izraelitičke sinagoge. Učevnih njemačkih i talijanskib zavoda imade, izim sveučilišta, kao što u svakom velikom gradu; a osim toga imade civilna pomorska škola, kao odgojilište trgo¬ vačkih pomorskih kapetana, gradski arkiv, botanički vrt i Minervina numizmat. sbirka. Muzej, ustanovljen blage uspomene. Ferdinandom Maksom, bogat i važan je sa pomorskoga gledišta. Javnih družtva imade više, kao što: parobrodar- sko družtvo „Lloyd“, više raznih osjegurajučih družtva, eškomptno družtvo, trgovačko i mešetarsko družtvo, javna burza itd., jednom rieči svcga je, što iziskuje trgovina i promet. Austrijski „Lloyd“, pomenuto parohrodarsko družtvo, koje se razkrililo na sve Strane, dokle dopire sinje more, broji na stotine parobrodova, te imade u svih tu — i inozemnih lukah svoja opravničtva. U sa- morn Trstu imade veliku gradionicu brodova (Arsenal), koja, kao da sačinjava jedan grad o sebi. Tu leži u makinah i ostalom orudju neb rojeno bogatstvo, te se uposluje na tisuče raznovrstnih obrtnika; tu se dogo- tavljaju veliki i največi željezni brodovi upravo iz te¬ melja, a popravljaju se i mnogi strani brodovi, jer je tako uredjeno, da može svaki brod doploviti upravo na ono mjesto, gdje če se popravljati, a kad se izpusti voda, ostane na suliom, te se može o njem po volji ra- diti. Uza to imade i jedna orijaška makina, kojom sc može čitav brod iz vode dignuti, ako mu je samo u dnu što malo popravka potrebno. Uprava ovoga druž¬ tva je sasma po družtvemi uredjena; pomorski kapetani imadu svoja obilježja poput carskih, samo što neimaju sablje, več njelui vrst jatagana po strani; činovničtvo je dobro plačeno, te imade, mislim, na 20 god. revna služ¬ bovanja mirovinu. Dapače vidio sam u „arsenalu“ nje- kakove stražare, poput državnih žandara, s obilježjem „IJoydovim“, koji valjda bdiju na mir i red medju toli¬ kimi ljudmi, da svaki svoj posao vrši, a da jedan dru¬ gega nevriedja. Zabavnih družtva imade: »slovenska čitaonica", »njemački kazino" i »Šilerova zadruga", a naskoro če se ustrojiti, kako mi pripovicdahu, i jadranski „Sokol“. Kazališta su liepa i velika: »veliko kazalište" (tea- tro grande) za opere; »Armonia", takodjer za opere i inc umjetnosti; »Mauroner", za različite predstave i ja- halište i »filodramatičko kazalište", za talijanske i fran- cezke igre. Zavoda imade raznovrstnih, a veličanstvom su: bolnički i sirotinski zavod. U svakom ovom zavodu može se nastaniti preko 2000 osoba; u svakom imade krasan dvor, vrt, crkva itd. U bolnicu dolaze svake vrsti i svake narodnosti ljudi, te može od najsiromašnije, do najodličnije osobe, svaki sebi dostojno podvoren biti. U sirotište dolaze stari onemogli gradjani obojega spola, zatim siromaška i bezimena djeca, koja se postave u kolut nahodišta. Liepo je pogledati onu čistoču, koja u obiju zavodi vlada: svako diete i svaki starac ili Sta¬ riča (mužko je odieljeno od ženskoga), u sirotištu imade svoju liepu postelju (više njih n jednoj sobi), svoju či- stu robu i rubeninu, a diljem straničnih hodnika izmedju soba imadu kamenita korita i za svakoga posebna pi¬ pica s navedenom vodom, da se može svaki po volji umiti; osim toga imadu u posebnih sobah i kupališta. Raz- svietljeno je sve plinovom razsvjetom. U ovih zavodih kuha se sve, dapače peče se kruh i sve moguče tjeste- nine parom (Dampf); što više, provedene su cievi kroz sobe, tc se i griju parom, rubina sc suši parom itd. 137 Ribarski trg u Dubrovniku. Risao F. Kanitz, 138 Izim ovih imadu i vojničke bolnice; a i Izraelite imadu svoju posebnu bolnicu. Javnih trgova imade više, kao što: „veliki trg“ (piazza grande); „kazalištni trg“ (piazza del teatro); „burzin trg" (piazza della borsa); „Lipsijski trg 1 * (piazza di Lipsia); „harmica“ (piazza della dogana); „vojnički trg“ (piazza della caserma); „trg drva“ (piazza della legna); „ trg crvenoga mosta" (piazza del ponte rosso); „ribarski trg" (pescaria) i ostali. „Piazzet.ta di Riccardo 44 znamenit je mali trg radi svoga „Arco di Riccardo", rimske starine iz IV. stoljcca. Na svakom ovom trgu prodaje se različita roba, te imade svuda preprodaoca dučanskih stvari, a najviše zelenine, povrča, voča i sva- kojakoga sada iz južnih prediela imade na velikom trgu tik mora, na kojem se nalazi krasan, god. 1751. po- dignut zdenac sa mnogimi kamenorezanimi, uza kojega stoji 26 stopa visok spomenik Karla VI.; naproti pako stoji gradsko vieče i glavna vojnička straža. Zanimiv je ribarski trg, na kom možeš vidjeti sve vrsti ribe, da se diviš čudotvoru božijemu, što ga postavi u bezkrajno more. Naša slika na str. 129. predstavlja burzin trg, koji je krasan s toga, što se na njem nalazi, reč bi, najljepša sgrada „stare burze", pred kojom je Neptu¬ nova gromila iz rnramora i Spomenk Lavoslava I. od mjeda. Odavle počimlje tako zvani „corso“, najljepša ulica, te završuje na „trgu drva" „via Torrente". Sgrade su večim dielom sve liepc i velike, od ka¬ mena sazidane u 2—3 i 4 kata. Medju največe sgrade spadaju, osim silnih sgrada na kolodvoru: „palazzo Car- ciotti", „palazzo Revoltella", „hotel de la ville itd., a veoma imposantno izgledje „Tergesteo“ uzpored stare burze, kamo se smjestila glavna poslovnica „Lloydova“, sve pisare, tiskara itd.; pa se u toj sgradi, koje su pro¬ stori je svimi mogučimi novinami u kavani i u caklenom hodniku obskrbljene, obavlja i vaskoliki burzin rad od 12 do 2 sata popodne. Svratišta, gostiona i kavana imade mnogo, i to gorostasnih i liepih. Medju prve gostione spadaju: „ho- tel de la ville", „hotel grande", „hotel frantjais" pokraj mora; „hotel Vittoria" i „hotel aquilla nera" na „korzu“; „hotel Daniel" i „corona ferea" u ulici „sv. Nikole", a imade jih i više, koji se ovim približiti inogu. U sva¬ kom ovom svratištu je i kavana, od kojih je najljepša ona u „hotel de la vile 44 , gdje je i u ostalom podvorba najelegantnija, te imade podvornika skoro svake narod¬ nosti, a kuha se talijanski, njemački i francezki. Od inih kavana najljepše su: „caffee degli spechj 44 , na velikom trgu; „stella polare“, na koncu velikoga kanala, „Malvasia“ i „deutsches Caffeehaus 44 u bližini pošte. „Monte verde“, pivara i gostiona na koncu „korza“ s umjetno postavljenim vrtom rado se polazi. U prvih gostiona jede se fino, ali i skupo; osobito piča su tako skupa (mjerica slaba vina 18, 20—25 novč.), da se nam Hrvatom, koji imamo po 6 i 10 novč. mjericu dobra vina, nerače piti. Po prostijih krčmah, gdje je kuhinja i soba zajedno, u tako zvanih „ostarijah“ dosta dobro se jede i pije i mnogo jeftinije, samo treba, da se čo- vjek nestidi uljezti medju kojekakove „garQone“, „stiva- tore“ itd., koji su u ostalom sa svojimi „cilinderi“ go¬ tova gospoda. Ulice su, osobito u novom gradu, liepo i pravilno unakrst postavljene tako, da se skoro iz svakoga uglja vidi na more. Svaka ulica obskrbljena je svojim nadpi- som; čitav grad je taracan četvornim rezanim kamenom, razsvietljen plinovom razsvjctom. Sried sredine novoga grada proteže se do crkve „sv. Antuna“ (nove) do 200 hvat. dug, 18 stopa širok i 15 stopa dubok kanal, na- zvan „canal grande 14 , preko kojega vodi na sriedi „cr- veni inost 44 , a na kraju, kod mora, novi most sagradjen od kad je željeznica. U ovaj kanal uvuče se po više brodova, da se katranisaju i orudjaju. Čudom bismo na- zvali one inajstorski uzidane puteve (molo) u more, kraj kojih se brodovi iz — i nakrcaju; od ovih se poteže najdalje u more „molo s. Carlo 44 , kojega imade preko 400 dobrih koraka. Na moru, gdje upravo sada ulazi željeznica, imade jedan od najljepših prostora za kontumaciju ili četrde- setdnevnicu (Quarantaine), u koji može do 60 brodova. Magazine, staje, stanove za činovnike i za 200 putnika okružava 24 stope visok zid; nu več se duže vremena neupotrebljava. Na protivnoj strani, iduč u „Lloydov arsenal 44 stoji 106 stopa visok svjetiljni toranj, u kojem se svjetijka crvenom i bielom bojom okreče, te se vidina 3 milje daleko, da se pomorci prama Trstu ravnati mogu. Za obranu grada i luke imade na moru njekoliko tvrdjica s topovi i opet na briegu čitava tvrdja (kaštel). Svako jutro na vojničku molitvu, o podne i večer o mi- rozovu opali se na ratnom brodu, koji vodi u luči stražu, top, da zagrmi čitavim gradom. Trst je u obče, kad se čovjek nauči na onaj oštar zrak, dosta zdrav grad; u ljetu je sparina velika, u zimi usuprot, ako neima bure, nit se nežna za zimu; s toga češ malo u kojoj kuči nači peč. Zdenci su svi vodom za piče putem vodovoda i iz dalekih krajeva; kad za¬ vlada vručina, nastane kadšto i oskudica na vodi. Okolica grada Trsta veoma je liepa; več prvi po¬ gled dolazkom željeznice na grad i sinje more, osobito u jutro i u večer, učini ugodan utisak svakomu putniku. Šetališta imade u bližini grada kao malo gdje; osim „korza“, osim „mola s. Carlo 44 i šetnje „gondolami“ po moru, do onih krasnih kupališta, eno ugodne šetnje do željeznice, do „S. Andrea", u pučki vrt, do „aquedotta" u „boschetto“, gdje je neizmjerno velika pivara; do „lovačkoga vrha"; zatim do „S. Guista", do velikoga groblja, gdje imade silina ogromnih kamenitih umotvora i spomenika; do „S. Servolje", do „S. Bartola" (Bar- cola), gdje se tunina (riba) lovi i gdje je izvrstna refosko- vina; do „Prosecca“, gdje takodjer raste osobito vino itd. itd.. Divno je pogledati umjetno na pečinah na moru postavljen grad blage uspomenc Maksimilijana, 139 koj nesretno završi život svoj u Mehiki, što ga ontamo postaviti dado i sam ga, rad čarobna pogleda na more, nazvii „Miramare“. (Slika na str. 132.) Veoma zabavne izlete priredjuje ljeti svake go- dinc družtvo »Lloyd“ sa svojimi manjimi parobrodi (pi- roscali) u Tirano i obližnja mjesta Istrije. Na svakom parobrodu svira po jedan odjel „Lloydove" glasbe; u 1 ili 2 sata popodne se polazi, a vrača se pod večer u 7—8 sati. Plača se 1 stot. od osobe. Kao što u početku rekoh, Trst, premda pravi slo¬ venski grad, veoma je od mnogih talijanskih pridošlica potalijančen. Najpreči mi dakle bijaše poso, da si na- djcm slovenskih prijatelja, a da takovih lakše dobijem, imao sam od vricdnoga Slovenca Levstika jedno pismo na vrloga slovenskoga spisatelja i glavnoga suradnika jedinoga, ali žarkim domoljubljem odišučega sloven¬ skoga lista u Trstu „ Primorca “, Franceta Cegnara i jedno na srb. učitelja Jovana Dimoviča, koji me radostno primiše i u slov. čitaonici s mnogimi Srbiji i Slovenci upoznaše. Sakupljivanjem predbrojnika idjaše mi malo potežko, jer istinabog, na knjiži se neda dobiti novaca, pa ti kapitaliste nemare za nju. Jedva dobili jedno 35 predbrojnika. Vrlo mi se medju ostalimi dopade njeki stari Srbin Drago P., koj mi svojskom ljubavi pročita svojih njekoliko Štihova u propast Turadiji. Rado se sječam i onoga vriednoga starine, koj me u čitaonici, u razgovoru, upozna nemalo sa cielom Dalmacijom; pa i njekadašnjih prijatelja, rodjenih Karlovčana R. i T., koji mi idjahu na ruku u mom poslu. Najugodnijom uspo- menom ostade mi svakako ona zabava kod Sv. Jerneja, gdjeno vladaše naš duh i vijaliu se naše zastave s nad- pisi: „Naprej“ i „Nevdajmo se“; za užitak koje mi se je največma zahvaliti pobratimu C. i njegovim prijate¬ ljem, zatim prijateljem S. S. i svim, koji je se sječaju. Iz Trsta odoh 23. prosinca u zoru s parobrodom »Croazia" *) put Dalmacije. Uzeli si drugi razred, koji stoji 5 stot. i njekoliko novč. do Zadra, pa premda je bura vragometno duvala, volio sam ipak, da stojim na krovu broda, neka se nagledam divnoga mora, što ga ni oko nepresiže. Odmaknusmo se od Trsta i prodjosmo Tirano, Umago i Cittanuova; sve dotle liajde dobro, — al za objedom — premda sam se prije več po mora vozio — spopane me muka i moram iz kabine na krov, da si neučinim sramote. Vrieme bijaše užasno, a ja je¬ dmi odvikao, ili bolje nevikao mora. Najednom približi mi se kapetan, dobročudna duša, Dalmatinac, te mi sa- vjetuje, neka si uzmem limun, pa ga neka pomalo pijem, a da me vjetar propuhuje. To učinim i bijaše mi dobro. Sve to večimi talasi prodjemo Parenzo, Rovigno i Ta- sano, da prodjemo u Polu, izpod koje vidjesmo stado malih jaganjanca. U Poli moradosmo se izkrcati u drugi *) Zašto ne „Hrvatska ?“ Pa zašto na parobrodili neima po¬ reci njemačkih, talijanskih i fraucezkih, takodjer hrvatskih propisaV Pit. p is. parobrod »Arciduca Lodovico" (za volju božju sve tali- janskil), koj polazaše u Zadar, jer »Croazia" bijaše upu- čena na Itieku. Dva sata imadosmo ovdje boraviti. Tko li sretniji, nego ja, da se mogu izbaviti glada; — pro- djem na kopno u prvu gostionu i tu se okriepim do- brom morskom riboni, koje sam i onako cieloga puta malo jeo. Pola je znamenita s toga, što je ovdje smješteno sve c. k. ratno brodovlje, veliki magazini, silne zalihe orudja, oružja, olova i praha itd. Tu sam vidio preko 60 velikih i največih ratnih brodova, parnjača i kako- vih sve neima, sa bezbrojnimi topovi; vidio sam ori- jaškoga linijaša „Cara“, a i silovita »Ferdinanda Maksa 1 *, koji-no je talijanskoga „Affondatora“ u dno strovalio. Osim brodova i brodograditeljnih sprava i carskih sgrada neima u Poli ništa osobita, do li izvana dobro sačuvane ruševine rimskoga „amphiteatra“, koji imade 366 stopa dužinc, 292 stope širine i na tri kata 75 stopa višine; hram Augustusa i Rome — hram Diane i porta Aurea. U 6 sati u večer odosmo iz Pole i vozeč se svu božju noč, kao da bi u koljevci uljuljani, prodjosmo Lu- šin i Selve, te stigosmo na sam božji badnjidan u 2 sata popodne u Zadar. U Zadru se opitam za najbolju gostionu, te me odvedoše »k šeširu“ (i opet talijanski „all’ capello“); nije baš skupa gostiona, al se razlikuje ne samo od onih u Trstu, nego i od naših u Karlovcu. Stupiv u blago- valište, upoznam se u prvi tren sa učenim Čehom, čla¬ nom jugosl. akademije, profesorom Hattalom, koji puto- vaše zdravlja radi u Hvar. U Zadru počastiše me svo- jom prijaznošču vrli Dalmatinci gg. dr. Božidar Petra- novič, dr. Luka Matič, urednik »Narod lista“ i drugi, koji me u čitaonici liepo primiše. Rodoljubni dr. Matič preuze dapače svu brigu o »Slav. jugu". Zadar je glavni grad Dalmacije sa 8000 stanovika (premda imade večih i ljepših gradova), kojega ču na¬ knadno opisati, dok se dočepam slike čitavoga grada*). Parobrodi obče Dalmacijom samo jedanput u ne- djelji, te bi me put i trošak odviše zavukao bio, kad bi i u ostale gradove, koje bi inače vrlo rado vidio, puto- vao; jer koliko gradova, toliko bi osmica morao bio gu- biti, dok bih opet s drugim parobrodom mogao dalje poči. Kopnom, osobito u zimi nije ni moguče; jer je put odviše dalek. Najglavniji uzrok, zašto nisain dalje pošao, bijaše mi pomanjkanje putnoga lista za Crnogoru, kako bi se, nemogav taino, a rad opasna vremena kop¬ nom ni na Liku, morao bio povratiti i opet na Zadar, te bi imao dvostruki trošak. Dobrotom prijatelja dobili sliku: »Trg u Šibeniku" (str. 135.) i »Ribarski trg“ u Dubrovniku (str. 137.), da naši vriedni čitatelji za sada barma nješto vide iz ovih gradova našega zemaljskoga raja, naše liepe, tople Dal¬ macije, koljevke mnogih slavnih junaka i prvih pjesnika. Ako mi nebude moguče naskoro onamo putovati, to ču nastojati, da podporom dobrih rodoljuba dobijem slike svih dalmatinskih gradova u cielosti, te ču ih kao i ove u »Slav. jugu" predočiti i što vjernije opisati. (Nastavak sliedi.) *) Za sada moženio našim vr. čitateljem služiti samo sa sli- kom rimskoga stupa, što ju stavismo na str. 133. 'V\AAAAA/V\A/Wv'——— 140 SVA8TICAR. Spomenici „Slav. jnga“. f DlHJioni 06 penoBHh III., CJiaBHH H nJieMClIHTII KH63 OpdcKU, B6JIHKII flOfipOUHHHTeJB cp6cKora napoja h iio^yimpaTe^b cBecaaBeHCKe kimokcbiiocth, iuto-ho iuy je cjiHKa y Harnoj kh>h 3 h, cBea. I. na cTp. 6., nao je 29. Maja (10. ;ninH>a) o. r. y cbom khchccbckom KowyT- H»aKy y Ton*iH^epy op, rii,ycnHx ydojnna, noju lie ochm obo- 3eMH6 saKOHHTe icasim flodiiTH h Bje i my 6o5KHjy Kaaan 3a tojih yaopHTa Baa^aoi^a. Cjiasa iLcroBHM ocTaHipiMa! Književnost. Iza drugoga svezka izišle su sliedeče važnije knjige: a) hrvatske: »Hrvati, t. j. crtice iz hrvatske poviesti u . Priredio J. Tomič. U Karlovca. Ciena 1 stot. — »Gorski vienac". U Zadru. 50 nč. »Razgovor s Bogom“ od Fr. Šica Ciena različita — sve do 5 st. »Basne". Sabrao ih Vj. Zab. MaHk. U Zagrebu. Ciena 40 novč „Rad jugosl. akademije". Knjiga III. Sadržai: Banovanje P. Be- rislaviča za kralja Ljudevita II. od M Mesiča. Pokret na sla- venskom jugu u XIV. i XV. stolječu od dra. Račkoga. Priloži za histerija od Bogišiča. Placere od Kurelca. O potrebi statis. od bora s obzirom na sadanje stanje hrv. statistike od dra. Matkoviča. Književne obznane i izvodi iz sjedničkih zapisnika. Ciena 1 stot. 25 novč. »Liečnička izvješča" (viša reperta) za praktičnu porabu liečuikov od dra Ivana Dežmana. Nakladom Svetozara Galca. Ciena 80 novč. »Priloži k historiji književnosti naroda hrvatskoga i srbskega" od V. Jagiča. Važna knjiga. U Zagrebu str. 84. »Hrvatske narodne pjosme i pripoviedke". Sabrao Ferdinand Plohl. U Varaždinu. Ciena 50 novč. »Književna zabava hrvatsko-srbska II.“. Spisao Velimir Gaj. Krasan jezik i slog; zanimive crtice. D Zagrebu. Ciena 30 novč. »Prirodopis živinstva, bilinstva i rud*- stva". Za zreliju mladež sastavio Jos. Torbar. Sa 351 bojadi- sanom slikom. U vel. osmini, 124 str. Ciena 2 stot. 40 nč. »Riečnik liečničkoga uazivlja". Sastavio Ivan Dežman. U Zagrebu. »Istočno pitanje i Hrvati". Spisao Evgenij Kvaternik. Knjiga I. i II. »Močnik stolne crkve dubrovačke". U Dubrovniku 1868. Na¬ kladom revne kujižare Hartmanove nastavljeno je izdavanje za¬ nimive romantičke poviesti »Gitane", kao nastavak »Poviednika". Od 1 travnja o. g. izlazi u Zagrebu novi šlolski list pod imenom »Školski prijatelj". Uredjuje ga vrlo dobro g. Fr. Klaič, rav¬ natelj glav. učiona i preparandije u Zagrebu. Ciena je lista 3 stot. na godinu. 6) cp6cKe: r A6flap“. IlpBH jeK. y Bnorpa/ty. »Jc^na pneu o npaB- hiix cpe^c*TBHx h Hamoj KacaijHonajiHoj bjmcth". Haimcao B. P. naiiTe.mh, I. ceKp. MHHHCTp. npaB/je. Y Bnorpa/ty. TOBaibe Pyca n Typarea y cnjeBy“. Hanncao Mnjioni MnjincaB^e- bhH. y BHorp«Ay. „HpHaropa h H»eKa odjacmaBama o moj". Ha- iincao B. M. P. Me#aKOBHh. y Bnorpa^y. »AaiaHeT hjih cpelia y iienejiy u . Hrpoiaia y 4 nima c njecMaMH. Hanncao JoBan MeTpoBnli. y TeMiniiBapy. »PjiacHHK cpdcKora ynenora flpyaK~ tbr". Kmnra VI. Cbcbjik XXIII. yBnorpa^y. »HcTopnja cBireTa". Ilpepa/tno A.igkc. CaH/tnh. y IIobom Ca^y. »ycKOK“. Hami- cajia SKopac Caiifl. y Bnorpa^y »HaBopna #p aMaTCKa Ijejia". IlnKOJie lleflejhKOBnha. Kmnra I. flejan, 3KyiiaH TpednacKH. V Hobom Cafly. Uncna 50 hobu. Pocn. 3K. $KyjcBHh y Bnorpa^y, H3ftaje y 10—15 Tadaiea „Ofla6paue cuncc 3 iiumciihthx nncaija" 3a cp6cKO-xpBaTCKy Mna- fleac. UpeflnjiaTHHHa 1 <&op. ina.i.e ce H»eMy y MnintcTapcTBO »HHafiiiRja. — Pocn fj opije IlanTejinh y Bnorpaay, npimpeMa ce na H3/^aH>e cTpyunora JincTa no# HMenoM »Cy#cKH jihct". c) slovenske: »Konkordat, cerkev, šola" od J. Šuca, duhovna lavantinske škofije. V. Ljubljani pri Blazniku (brošura). »Cvetnik slovenske slovesnosti" dokončan je s tretjim delom Dovršena ta knjiga ima 24 pol v vel. 8. Že samo ime Janežič, porok je, da je zapopa- dek izvrsten. 4. zvezek »Slovenske Talij e", izdalo je dramatično družtvo v Ljubljani z dvema igrama: »Dobro jutro" v dveh i »Bog vas sprimi" v enem djanju. Tiska se »Olikaui Slovenec" v zalogi slovenske Matice. © b u s. (Od D. H. Garčinskoga.) Odgonetača ovoga rebusa priobčit čemo u budučem svezku. Odgonetka »konji- čeva skoka" u svezku I.: z/zna u Odgouetnuse: gg, Tomo Domoljubih u Karlovcu; D. H. Gar- činski u Ruševcih; Fr. Mikuličič, gimnaz. u Senju; Stanko Luka novič na Rieci; Niko Haidič u Kraljeviči * Gjoka Markovič u Biogradu i Krsta Mo ni¬ čil o vi č u Carigradu. Izdaje i uredjuje Gjtiro Klarič u Karlovcu. — Tisak Dragutina Bokaua u Zagrebu. Izvorni drvorezi iz zavoda F. Bartela u Beču. Prilog »Slav. jugu“. (Svež. III. i IV.), Nasa posla. G. J. S. u Zagrebu: Neimate pravo. Mi nenala- zimo u onoj bedastoči u »Dragoljubu** br. 31. razloga misliti, da nam je g. Deželic neprijateljem. »Svaki sve- tac drži k sebi prste “ veli naša rieč, a »svaki mlinar goni vodu na svoj mlin** — tako i g. D. Da s toga za- mečemo inat s »Dragoljubom**, bilo bi, kao da se lav namjera na muhu zato, što ga je samo bocnula; jer ga ranit i opako nemože. Nas stoje dva svezka »Slav. juga** nemalo toliko, koliko g. D. čitavo godište »Dragoljuba**; razmierje je dakle skoro sbilja takovo, kao medju lavom i muliom. Pravo veli g. D. — da ovaka »spekulacija**, kao što ju učinismo mi, nevalja. Nebijaše li ludo ulo- žiti u prvi svezak 7—800 stot. a neprimiti od nikoga prije ni novčiča, pa rizikat sam svoje novce i putovat 0 svorn trošku u Dalmaciju? Pa je ludo i to, buduči da imademo šestputa toliko troška, koliko »Dragoljub**, da nismo ustanovili šestputa toliku cienu našoj knjiži; jer se nismo mogli nadati, da černo dobiti 10.000 prcd- brojnika, več jedva koju stotinu više od »Dragoljuba**. To je g. D. učinio bolju »spekulaciju**. On ne samo, što je troškom, jer je manji, mogao biti prije »na čistil**, več dobiva vazda u prvom polugodištu toliko predplate, da mu je dosiže za trošak čitave godine. Naša knjiga od isto toliko tabaka, sa više od 100 slika, stoji samo 1 stot. više od »Dragoljuba**, a toliko sam papir onih slika za okvir vriedi. Svakako je dakle sretnija »spekulacija** g. D. nego li naša! On je htjeo i »Školskoga prijatelja** u zametu utamaniti, a eto i vis. kr. nam. vieče i preč. duhovni stol nalazi razloga preporučiti ga; valjda dakle, da nije suvišan. Naš »Slav. jug** nemože našoj knji¬ ževnosti ni najmanje škoditi, ako ne g. D. —u samom, koj, premda vrstan književnik, mislimo, da neče valjda činiti monopola s našom književnošču. Mi čemo »Slav. jug** izdavati onako kako možemo; ta ovo i onako nije novina, več knjiga, koja nikad nemože ni zakasniti ni zastariti. Nam je malo naših vr. predbrojnika platilo unapried, toliko, koliko nedosiže ni za 2 svezka. »Slav. jug** zavisi dakle od onih štov. rodoljuba, koji uzimlju i plačaju svakiput po jedan svezak, a nadamo se, dok nam knjiga bude zanimiva, da če se vazda rado uzimati. Jedina je kod toga nesreča, da moramo dugo čekati na novce, a da nam mnogi i neplate, — što je baš uzrokom sporoga izdavanja. — Mogli bismo konačno g. D. uvje- riti, da upravo ni njegov g. H. G. u B., ako se u po¬ znanju nevaramo, nije dao za »Sl. jug** ni novčiča. U ostalom izvolite u znak prijateljstva izručiti imenjaku Gjuri naš ljubezan i srdačan pozdrav! G. J Dl. u Vivodini: Strpljcnim biti, uči nns sv. pismo To biste Vi morao znati. G. J. K. u Zagrebu: Momentanim političkim ilu¬ zijam nemože, neče i nesmije »Slav. jug** služiti. »Slav. jug** nemože u sebi drugo imati, nego što odgovara imenu mu i narodom, kojim je posvečen. Pa makar mi samo po dva svezka na godinu izdavali, nedamo se od nikoga zavadjati. Siromaši smo doduše, al baš zato ne- tražirno u nikoga podpore, nego u svoga naroda; ni¬ smo bo vikli biti robovi pojedinih ljudi! Beximenu dopisniku u Zagrebu : U posten o m djelu, pošten čovjek, netreba se stiditi svoga imena. Tko si krinkom zastire lice, ludjak, — a tko če biti bezirnen, — »listanja! G. J. kr. K. u Sisku : Imajte slobodno dobrotu ovajput po- tegnuti od „Putnikovih M predbrojnika po 55 nove., da se s ova 4 svezka izravna račun. G. J. S. 11 Senju: Scnjani su vazda bili na glasu ljudi, pa valjda neče ni napram nam bit djctčinski. Ljubezni pozdrav svim našim štov. predbrojnikorn ! Cujemo da se i tamo pojavljiiju njekakove kukavice, da zakukaju zlu sreču našemu narodu. Ako je tako, šaljite nam slike tih izroda, da jih pokažemo svietu na sra- motu 5 no ne u „jugu u dapače ni na ovitcih mu, več drugim načinom, G. Jj. T. u Fu&inu: Ruku na prša, pa recite: rnea culpa, mea culpa, mea maxima culpa. G, Dl. V. na Uteci: IVI i mislimo , da šuinastimi riečkimi »Ungherczi w neimamo posla, a poštcnjaci neče našu stotu. G. N. II. u Kraljeviči: Je li ona pjesma u Zagrebu ti¬ skana ? (Juda, božc, gdje ljudi misle, da če tim prepriečiti u na¬ rodu uspomenu ružnih i uvricdljivih čina. Usta bo su ona neiz- brisiva knjiga, koja nam sačuva toliko spomenika od vicka do vieka, pa če sačuvati i uspomenu od mrtvih uzkrsnuloga stiega! Zagonetka dodje u budučem svezku. Pozdrav klisurinam hrvat- skoga primorja! G. F , DL Dl. u Igrane: Svc lagnno doči čemo k svrsi. Glede »Darova ncbcskih M reči nam tiskar, da Vam je pisao, što mu treba, da se dovrše. Sa E. Z. A. negovorimo. U koga vrag Pandorovu pušku izpali , u toga neima mira. Inače je zdrav, nit mu na jeziku čvora, nit na noguh žulja! G. F. B. u Beču: Varate sc — ako mislite da je g. S. u stanju ono risati. Hijaše Vam o izpitih ovarno doči, da se osvje- dočitc o „revnom w napredovanju u toj štruci. Nigdjc nebijaše vi- djeti ni da bi poštene črte. Treba tu drugih, revnijih i sposo- bnijih ljudi, ako čemo napredovati. Ime risara nositi nije težko? samo kad sc dobro plati! G. F. K. u Becu : Cujemo, da njetko več priprema kri¬ tiku za P. Tomičevc »Črtico iz hrvatske povicsti M . Gdje če se tiskati — nije nam poznato. Gg. IL i S. u Pešti: Magjarske oglase neraožemo u nikoju cienu nit na svoje ovitke uzeti, pošto magjarski jezik nespada u naš djelokrug. Magjarštinom nebi u obče u nas postigli sreče! — Oprostite, al više nam je čest, nego li korist! G. Dl. D. posl . rest. u Karlovcu: Cujemo i znademo sve* — »Vljesec malo haje, što na-nj pseto lajc M — a mi malo marimo za to , sto nam tko u d/,epu „smokvu tf kaže. Nijc nam na co- vjeka ni žao — al kad se griešna žena u sto pada, sto na nju nespada, onda nam sc cini, kao Kaje aymo* pnmern Ha 4 4 pyrnMH ype 4 unii,H. V o6 T te nyjeMo 4 a K e „BiMa“ omBopnmn nicuaj uayiu>Bnora npe4aBama 3a ypeA- HHKe M 04 epimx 3a6aBHnna. Gosp. A. C. v. Lj : Pogodbe zavolj posebnih podob dosti smo jasno u poslednjem ve/ku naznačili. Glede prijatelja Lj. T. samo to : V kolikor morete tudi sami uviditi, mar¬ ljivo dela na polju književnosti naše, pa tudi v razgovorih z narni pokazujc zmiraj najbolje namere, — T. je res v vsakem obziru pošten Slovenec. Mi sodimo človeka po javnih činih, t. j. po tistih, ktcrc z svojim imenom pred svetom podkrepi, a dopise — ki po raznih časopisih kod otrovni stršeni pikajo zaslužne osebe — naravnost preziramo; lahko je v dopisu vsacega nnpasti, a stara je resnica, da nekteri naši mladi ljudje — nenajeti dopis¬ niki časnikarski — vživujo največo slast, ščipajoč tega alj unega. Tako Vam je tukaj, pa tudi pri Vas Naj se le vse z razlo¬ gom piše, a ljudem, ki z nobenim činom ne poknzujejo , da so rcnegati, naj se d A mir. Taki ljudje nacejajo sami sebi so¬ vražnike. po dokler to ne neha, nismo še na čvrstih nogah. Gosp. F. H. v G.: Največi obzir jemljemo na obče knji¬ ževne zasluge slovenskih možakov, a znajte, daje „Slav. Jug 44 strogo beletrističen, a nikakor političen list. Podobe le pošljite ! Gosp. K. v M. : „.lug w smo Vam precej poslali ; pesmice niso še dosti zrele. „Vaje narede mojstra 44 , — pravijo Slovenci. Gosp. /. T. v Lj.: Cič ne da nič. Gosp. rodoljubu v JVm.: Mi o t«*m nismo krivi. Obrnili smo sc pismeno do nekterih najznanejih slovenskih pesnikov, ali brez vspeha. Ne včmo, zakaj in odkod to; — saj ni to mo¬ rebiti celo nemarnost v književnih podporah ? Hočemo o tej stvari pri prvej priliki reci obširnejo besedo. Gosp. F. L. v Senožečah: Blagovolite sc tje obrniti, kamor ste naročnino poslali. Ako želite v prihodnje „81. J. u od nas n e- p o s r c d n o prejemati, morate tudi denar neposredno do nas poslati* Gosp . J. O v Kamniku: Povest smo prejeli; dobite pi¬ smen odgovor, kakor jo hitro preberemo. gjSiF" Tko nam od p. n. gg. predbrojnika, koji nam plačaju „S1. jug" po svezku uz ova dva svezka plati unapried 5. i 6. svež., da se lakše gibljemo, dobije s 5. i 6. svozkom liepu sliku za okvir, na kojoj če biti : Milan Obrenovič IV., mladi knez srbski i namjestnici mu: Blaznavac, Ristič i Gavrilovič. Istu sliku dobit če tada i oni predbrojnici, koji nam več prije platiše G ili 12 svež. Tko hkm 04 n. h. rr. iipeAdpojiuina, itojn h