UDK 791.4:940.534.971.2 France Brenk: Slovenski NOB film Dokumenti in spomini na začetek (Peto nadaljevanje) Protitežje Po konstituiranju Komiteta za kinematografiju, ko smo se ustalili in se oprijeli dela, sem Vučovemu referatu napisal svoj nasprotni koncept, ki sem ga prebral 12. avgusta 1946, ob koncu I. konference direktorjev za filmsko proizvodnjo. Naj omenim, da tega referata nimam v svoji zbirki. Med redakcijo pričujočih zapisov mi ga je poslal profesor Fakultete dramskih umetnosti beograjske Univerze Dejan Kosanovič. Našel ga je med neurejeno arhivsko zapuščino Komiteja. Referat, ki ga citiram, morda ni samo historično zanimiv, temveč utegne biti v njem nekaj obče in še vedno veljavnih misli. S to opombo: predlagam še centralistično pregledovanje scenarijev, kar pa ni bila koncesija Vučovemu nazoru, temveč vedenje o tem, kako se v naši domovini domala nihče ne spozna na scenarij, novo literarno zvrst, in hkrati zavoljo zaupanja v Franceta Kosmača, ki je v Komiteju prevzel scenarijski oddelek. Kopija referata je takale, z naslednjo opombo: Tudi ta kopija je veren prepis, z vsemi mojimi in daktilografskimi slovničnimi jezikovnimi napakami: ZA VRŠNI REFERAT NA I. KONFERENCIJI DIREKTORA PREDUZECA ZA FILMSKU PROIZVODNJU Na svršetku hoču ukratko da kažem nekoliko zaključnih reči i o ostalim tačkama ovog referata: »■Zvezda«, »Jadran« i »Triglav«, kako se danas nazivaju naša sva tri preduzeča za proizvodnju filmova, bila su do ovih vremena skoro bez medjusobnih veza. Još više: izbegavala su dodir i pokuša je, da se medjusobno razumeju i da se medjusobno u radu dopunjavaju. Svaka od proizvodnji bila je zaposlena sama sa sobom i više ili manje samouverena u sebe. Jasno je, da treba u buduče raditi na što tešnje medjusobne odnose, da se treba medjusobno upoznavati, dopunjavati i pomagati. Ne može se zamisliti, da direktor 66 Sirotišnica svetega Jožefa v Šentvidu nad Ljubljano, otroški »dom« bratov Sel-hausov, Francija Cerarja, Jožeta Gosnarja, Franceta Novšaka ... in 1946 slovenski filmski laboratorij svake od tri proizvodnje ne bi bar dva puta godišnje posetio ostale dve proizvodnje. Slične odnose treba uvesti medju tehničkim i umetničkim osobljem i organizovati medjusobne masovne posete. — Od šest republika FNRJ, imaju svoju filmsku pro-izvodnju samo tri, u ostalim republikama za sada su samo uslovi za dopisničku službu jugoslovenskim novostima. U perspektivi od nekoliko godina cilj je našeg rada uključiti filmsku tehniku medju kulturna izražajna sredstva svakog od naših naroda. Kao što ima svaki narod svoje rotacijske mašine, koje štampaju knjige, kao što ima svaki narod svoje radio-predajne stanice, trebalo bi u daljoj perspektivi svaki narod i da razpolaže najosnovnijom filmskom tehnikom, koja če mu poslužiti kao političko i kulturno-vaspitno sredstvo narodnih masa. — Svaki od naših naroda ima več svoje kulturne ustanove: pozorište, književnost, muziku, likovnu umetnost, to znači da ima svaki od naših naroda osnovni umetnički kadar, koji treba da stvori film. Ovim narodima treba u prvom razdoblju, dok ne raspolažu svojom filmskom tehnikom, ovom tehnikom kao sa tehničkim kadrovima dobrovoljaca naših triju proizvodnja pomoči. Time naša filmska proizvodnja znatno bi proširila svoju delatnost, uperila bi svoj vid na čelu državu i sa time se oslobodila uskih sadašnjih pogleda. U tom smislu i tim putem sigurno bi stvarali jugoslovensku filmsku proizvodnju, kojom bismo se mogli ponositi u zemlji i u inostranstvu. Ovakva flmska proizvodnja obuhvatila bi radne mase svih naših naroda u najdubljim suštinama njihovog života, te bi ih svojim vanrednim uticajem vodila lepšem i sretnijem životu u susret. Dokumenti SGM XIV (31), Ljubljana 1978 67 Iz dosadašnjeg navoda jasno je, da se svaka od filmskih proizvodnji može razvijati pravilno i dobro samo u najtešnjem dodiru sa političkim, državnim, kulturnim forumima i vlastima one sredine iz koje se radja. Bez ovog dodira, bez duboke ukorenjenosti u vremenu i mestu iz kojeg se stvara, istinite filmske proizvodnje nema i ne može biti. Nista manje nije važna medjusobna povezanost pojedinih proizvodnji, koju sam podvukao u svojim predjašnjim navodima. Pored ovih veza svakako mora biti stalni dodir izmedju svake produkcije sa svojim vrhovnim organizacionim telom: Komitetom za kinematografiju. Ovaj dodir treba da se sastoji u redovnom izveštavanju Komiteta po ovim osnovnim pitanjima: a) materijalno stanje proizvodnje, b) stanje tehničkih i umetničkih kadrova, c) tekuči rad. Izvesta ji treba da se šal ju Komitetu bar svakog meseca jedanput, u izuzetnim slučajevima i više puta. Zadatak Komiteta, Odeljenja za domaču filmsku proizvodnju, jeste koordinacija i produbljivanje rada na sektoru stvaranja domačeg filma. Iz ovih razloga treba da budu izveštaji Komitetu što podrobni ji; redovno treba slati sva scenaria koja pre-duzeče primi i po kojima hoče da snima film i tek po odobrenju Komiteta može se početi sa snimanjem; treba slati proračune, spiskove sastava ekipa koje snimaju, kratke izveštaje o toku i problemima snimanja. Svaki film, kojeg izradi bilo koja od produkcija, treba odmah slati na pregled Komitetu i tek po odobrenju Komiteta dati ga preduzeču za iznajmljivanje filmova. Filmove, koji če doči u obzir za distribuciju po čitavoj zemlji ili za izvoz u ino-stranstvo, Centralno preduzeče za izvoz, uvoz i raspodelu filmova če naručiti kod preduzeča za proizvodnju, koje je film izradilo. Odnos Komiteta i produkcije, treba da se sastoji na ovom razvojnom stepenu u redovnom dodiru i što detaljnijem izveštavanju o radu i razvoju svake od filmskih proizvodnji. Na ovaj način, biče moguče što tešnjom saradnjom upoznati se u pravo vreme problemima i teškočama i na vreme otklanjati sve prepreke, koje bi kočile razvitak naše domače filmske proizvodnje, i prečile put ka konačnom cilju: filmskem tehnikom izneti težnje radnih masa i pomoču filma voditi radne mase u lepši i bolji život. Beograd, 12. avgusta 1946. France Brenk Uvod v neko pismo Polarizacija je bila tako razločna in pozicije na obeh straneh fronte zasedene. Odločilno pismo, naslovljeno na CK KPJ, nosi datum 11. 9. 1946. Obdobje pred tem usodnim korakom je bilo izpolnjeno z intenzivnim delom. Razpolagam z vrsto zapisnikov nenehnih rutinskih sej Komiteta, pa z nadrobnimi podatki o svojem delu, o stikih in poseganju v jugoslovansko filmsko prakso. Njegovo težišče je bilo v natančnem pregledu dela beograjskih podjetij za proizvodnjo filmov in hkrati intenzivno iskanje odgovora na vprašanje: kaj bo, če se bo jugoslovanska filmska proizvodnja koncentrirala? Na kakšno podjetje bo naletela npr. skupina 68 Ferdo Delak 50 Slovencev, ki bi radi posneli Samorastnike? Priti bo morala v Beograd in tu dlje živeti. Toda koliko bo to stalo? Na osnovi natančnih izračunov — v času priprav na prvo filmsko petletko — smo prišli do presenetljivih zaključkov: samo potni stroški in dnevnice delovni skupini, ki bi se dlje zadrževala npr. v Beogradu, bi že po treh ali štirih igranih filmih znašali toliko, kolikor bi stal nakup osnovne slovenske filmske tehnike. Pri tem pa nismo upoštevali poglavitnega: kvalitete dela, ki bi spričo spremembe okolja znatno trpela. Ce za ilustracijo nekaj zapisnikov in v njih zabeležene sklepe samo preletim, potem pripoveduje npr. Zapisnik sednice Komiteta... br. 144 od 2. julija 1946, tudi tole: oddelek oddelka za domači film na moj predlog reorganiziramo v: 1. odsek za nabavo materiala, 2. odsek za kadre: a) umetniške, b) tehnične in 3. v odsek za scenarije. — Ta vrstni red poudarja kritičnost področij in njih prioriteto. — Na isti seji sem predlagal, da bi ustanovili umetniške svete, ki naj bi razpisovali natečaje za scenarije in jih odobravali v okviru narodnih podjetij. Predsednik je predlog zavrnil: »Ni jedan umetnički, dokumentarni, kulturni ili naučno-prosvetni film u zemlji neče se snimati bez prethodnog odobrenja Komiteta, niti če se pustiti na prikazivanje pre nego što Komitet ne bude odobrio grubo montirani filmski materijah« Ali: »Komitet je primio ostavku druga Rudolfa Omote. U nadležnost Pretsedništva vlade Slovenije spada imenovanje novega direktorja proizvodnje v Ljubljani. — Ali: »U vezi sa scenarijem ,Jadran — biografija jednog mora', Komitet če podneti proizvodnji u Zagrebu pismenu kritiku, koja se prilaže. — Na osnovu te kritike Komitet je mišljenja da preradu scenaria treba poveriti jednom drugu koji raspolaže solidnim znanjem iz oblasti istoriskog materializma, jer je scenario pravljen sa jednim idea- Dokumenti SGM XIV (31), Ljubljana 1978 69 lističkim shvatanjem istorije ..zatem pa se ukvarja z najmanjšimi nadrobnostmi, od napotkov, kje naj Zagrebčani posamezne prizore snemajo, do tega, koliko sme film stati. — Vučo spremeni celo predlog Monija Fincija, naj se nek kino v Sarajevu ne imenuje Romania, temveč Apolo. Na isti seji tudi kategorično ugotovi, da »ne pošto ji više nikakva prepreka da fronto vi i sindikati podižu bioskope iz svojih sret-stava i da ih koriste«, in nalaga »planskemu odeljenju da ovo sprovede v delo«. — Kar pa je v tem zapisniku poglavitnega: »U vezi sa filmom »Devojka iz Krajine« (kasnejši Živjet če ovaj narod!, op. frb) odlučeno je da Branko Copie in Nikola Popovič otputuju u Zagreb i da se neposredno sa proizvodnjom u Zagrebu dogovore o svim pojedinostima potrebnim da se organizuje rad na pisanju knjige snimanja. Istovremeno drugovi če posetiti i reditelja Stupica sa kojim če takodje da rasprave sva pitanja u vezi sa scenariom ovog filma.« Aleksander Vučo je vseskozi pedanten pravnik, ki pazi tudi na formo zapisnikov, hkrati pa očita nama s Francetom Kosmačem, da sva zavoljo svojega sistematičnega in natančnega dela — kar so radi očitali Srbi Slovencem med obema vojnama, da smo —■ Švabe. In zanj »je vse, kar je v Zagrebu«, kot sem zapisal v koncept neodposlanega pisma, »še vedno NDH produkcija«. Zapisnik »br. 155 ot 24. jula«, pa spet pripoveduje npr., kako odloči Komitet, da se ne bomo udeležili festivala v CSR, da pa bomo v Marjanske Lažne in Karlove Vare poslali Mirka Lukavca.. . Jaz pa naj napišem natančno poročilo o možnosti študija naših »tehničnih kadrov« v CSR in SZ — kar pa sem že zdavnaj napravil. Bil je to čas priprav na petletni filmski načrt, ki naj bi ga uresničili v sklopu občega »petletnega plana FNRJ«, in hkrati čas snemanja zvečine kratkih filmov novičarskih dokumentarnih in propagandnih zvrsti. In bilo je to obdobje Uragana na Balkanah, koder naj bi se naučili snemati dolge igrane filme Vjekoslav Afrič, Nikola Popovič in namesto Jožeta Galeta, ki je odšel na Barrandov, Francè Štiglic. Torej trije poglavitni akterji prvih treh narodnih dolgih igranih in zvočnih filmov, ki so nastali v tedaj vendarle treh poglavitnih jugoslovanskih proizvodnih središčih: v Beogradu, Zagrebu in Ljubljani. Toda v srbskih ateljejih je bilo še vse narobe. Ne Radoš Novakovič, ne Samuilo Amodaj in ne najbolj inteligentni dokumentarist Teodor Balk, sodobnik in prijatelj Bêle Bâlàzsa, ni vedel, kdo pravzaprav pije in kdo plačuje. Se manj je to vedelo deset in deset drugih akterjev prvih povojnih srbskih filmov. Po laboratorijih, ateljejih, po pisalnih mizah in v delovnih zamislih je vladala popolna zmeda. Ljudje so pač delali po načelu »snadji se!«, prejemali dobre mesečne plače in se krepko podpisovali v glave filmov ter postajali »slavni«. Kajti vsak domači film je naletel na milijonski hvaležni avditorij. Ljudje so bili navdušeni: gledali so svoje, razumljive filme. V drugače hudi stiski so bili Zagrebčani. Kakih 20 preostalih delavcev iz »Hrvat-skog slikopisa«, in kakih 20 novih, se je brezglavo motalo po lepi šoli na Jordanovcu, spremenjeni v ateljeje in laboratorije novega »Jadran filma«. In bili so, kot je dajal njihov tehnični direktor ing. Albert Pregernik, »kot nabita puška«, ki čaka na nekoga, ki jo bo sprožil. Kot sem omenil v enem prejšnjih poglavij, je imel Zagreb že jeseni 1945 pripravljeno tudi skupino mladih, nadarjenih risarjev, ki so bili pripravljeni začeti s proizvodnjo tehnično najbolj zamotane in estetsko najbolj kočljive — filmske risanke. Predsednik Komiteta pa je imel vseskozi prozoren cilj: priviligirati beograjska podjetja, in medtem ko Triglav flma sploh ni resno jemal, je poskušal Jadran film 70 Bojan Stupica politično diskreditirati. Čeprav ga je vodil partizan Kosta Hlavaty in je poskušal postati prvi njegov scenarist mladi pisatelj, partizan — kasneje svetovno znani morjeplovec — Joža Horvat. Kosta je avtor vrste scenarijev, in danes je Joža Horvat znani hrvaški pisec povesti za otroke in zanimivih potopisov. V tej nenehni napetosti in vsakdanjih spopadih, v katerih je vedno zmagoval zgovorni Vučo — sem se nazadnje zatekel k predlogu in nato zahtevi, naj Vučo z delegacijo srbskih filmskih delavcev »gre na teren«. Naj obišče Zagreb in Ljubljano, da bo problem bolje dojel in prenehal voditi jugoslovanske filmske politike iz V. nadstropja Knez Mihajlove 19. Nekoč mi je sredi dilem, pred neko vročo avgustovsko ali že septembrsko sejo docela resno predlagal: »Slovenci ste najbolj kulturni narod Jugoslavije, prevzemite proizvodnjo kulturnih filmov na 16 mm tehniki. Specializirajte se, vse drugo prepustite nam. Ce pa boste kdaj hoteli le posneti kak umetniški film — naši ateljeji, naša nova tehnika (tedaj so že načrtovali »filmski velegrad« Košutnjak) — vam bo na razpolago... No, pa ne 16 mm, recimo snemajte šolske filme kar na normalni trak.« — Odgovarjal sem mu, da to ni moja osebna zadeva, pač pa stvar slovenskega CK in Ministrstva za prosveto, in da so stvari »kod nadležnih drugova« že zdavnaj jasne ... Bil je to čas, ko je sekretar Zvezda filma Radmilo Stamenkovič, še kasneje znani srbski filmski delavec, dejal, da »Vučo nosi sekretara Petriča u desnom a ostali Komitet u levom džepu«... in bil je to čas, ko je predsednik izjavil: »Dao sam scenaria Kosmaču, da se poigra sa njima.« (Izjava Jožetu Gosnarju, oktobra 1946). Mislim pa, da se je v meni docela porušilo ravnotežje v trenutku, ko mi je dejal — kar doslej še nikoli ni bilo napisano, in česar razen mene najbrž nihče ne ve: Dokumenti SGM XIV (31), Ljubljana 1978 71 »... da je moja teorija o umetniškem filmu, ki naj bi mogel nastati le v najtesnejši zvezi z nacionalnimi kulturami, zgrešena, in da jo bo v praksi ovrgel: »Africa, ki je Hrvat, bom poslal za režiserja prvega umetniškega filma Slavica, ki ga bodo snemali Srbi, Popoviča, ki je Srb, pa pošiljam snemat prvi hrvaški film.» Tako sta tedaj nastala po Revoluciji »prva dva jugoslovanska dolga igrana in zvočna filma« Slavica in Živjet če ovaj narod! In filmski sodobniki Hrvatje so imeli Živjet če res za srbski film, za film podjetja Zvezda, za film, ki ga Hrvatje samo financirajo. Dokaz je moj zeleni koncept pisma, in pa — zgodovinsko dejstvo. V tej kritični, naelektreni situaciji mi je predsednik ukazal, naj se pripravim na pot v Zagreb, koder naj uredim vse potrebno, da bo Nikola Popovič lahko začel čim prej snemati. Hkrati sem prejel npr. od podjetja »Zvezda — Preduzeče za proizvodnju filmova, Beograd«, 30. avgusta 1946 pod znakom DJ/MT Br. 546 napačno poročilo o stanju in delu tega osrednjega srbskega podjetja. Preden pa naj bi šel jaz »pripravljat teren« za Nikolo Popoviča v Zagreb, je odšel tjakaj predsednik Komiteta, da mu ne bi več očitali, kako nima stika s filmsko prakso. Kaj se je tedaj v Zagrebu dogajalo, lahko še danes samo ugibam, kot sem ugibal in po nekih dejstvih sklepal že tedaj. Poslal me je v nevzdržno, zatohlo situacijo, kjer ne bi mogel »konsolidirati terena«, s čimer me je zadolžil Komitet, zatem... Stanje napetosti v Komitetu za kinematografiju Vlade FNRJ se je v zvezi z različnima konceptoma porevolucionarne jugoslovanske filmske ustvarjalnosti vse od našega prihoda v Beograd 22. julija, pa tja do odločilnega 11. septembra vedno bolj stopnjevalo. V Beogradu praktično nisem imel zaledja, razen možnosti direktnega kontakta z Borisom Ziherlom, ki pa ga vse do skrajne odločitve nisem hotel vznemirjati z zanj postranskimi problemi. Nekoč kasneje sta me vabila v S.K.P.D. »France Rozman«, v beograjski slovenski klub, iz partizanov znani Pero Vencelj, tajnik, in prav tako znani partizan ter visoki funkcionar, predsednik društva Marjan Dermastia. V vabilu ugotavljata, kako je v društvo včlanjenih komaj 400 od kakih 5000 tedanjih Slovencev v Beogradu. Toda to je bilo bolj zabavno društvo, ki ne bi moglo nuditi opore v docela politično načelnem in hkrati umetniško strokovnem prizadevanju. V tem času sem bil enkrat ali dvakrat v Ljubljani. O kritičnem poteku stvari sem v grobem informiral CK in Ministrstvo za prosveto. Ko sem jim povedal, da imam namen v skrajnem primeru napisati pismo CK KPJ, so bili za to, le »pazim naj, da mi ne bodo za vse življenje pritisnili na čelo žiga ,slovenskega šovinista1...«, so dejali na pol zares, na pol v šali. Odgovoril sem z znano krilatico, da je v neki državi lahko šovinističen samo večinski narod. Ko pa mi je tik pred odhodom v Zagreb povedal Nikola Popovič, ki sem ga dobro poznal iz Mosfilmskih časov in kot partizana, ki je bil navzoč pri rojstvu NOB kinematografije, da mu je predsednik dejal, naj se ne veže name, ker v Komitetu »visim«... je bila mera prav zares polna. 72 Prvo pismo S konceptom pisma, namenjenega CK KPJ sem poiskal Borisa Ziherla. Ko sem mu še razložil, za kaj gre bolj v nadrobnostih, se je strinjal z mojo odločitvijo, in spominjam se, da me je kar začuden vprašal: »Ali si sam napisal pismo? Ali znaš že toliko srbščine?« Ko sem odhajal na postajo, vozil me je stalni šofer Joco v buicku, sem oddal na pošti priporočeno dve pismi: eno na CK, kopijo pa s spremnim pripisom sekretarju Jakši Petriču. Natipkala je pismi Suha-Angelca Kvas, partizanka iz Črnomlja, ki je s še eno odlično stenotipistko Kristo Tesič, pa s Francetom Kosmačem in občasno z računovodskim strokovnjakom Evgenom Mahrom, nekdanjim računovodjo Khamove »Emona film«, pomagala urejati delo našega oddelka. Na pomoč bi za nekaj časa moral priti tudi Dušan Povh, ki naj bi posredoval svoje organizacijsko tehnične izkušnje podjetju Zvezdi, pa ni utegnil. * »KOMITET ZA KINEMATOGRAFIJI! Beograd, 11. IX. 1946. VLADE FNRJ ODELENJE ZA DOMACU PROIZVODNJU CK KPJ Beograd Pošto je situacija filmske proizvodnje u zemlji kritična, dozvoljavam si skrenuti Vam pažnju na nekoje od aktualnih nerešenih organizacionih i principialnih pitanja, koja koče rad na stvaranju kvalitetnog domačeg umetničkog filma. Smrt fašizmu — sloboda narodu! Načelnik odelenja za domaču proizvodnju: France Brenk« »KOMITET ZA KINEMATOGRAFIJI! VLADE FNRJ ODELENJE ZA DOMACU PROIZVODNJU Predmet: Izvesta j o stanju i problemima filmske proizvodnje. CK KPJ Beograd I. Stanje filmske proizvodnje u Jugoslaviji 14. VII. 1946. Zbog nestašice filmske pantlike i nepravilne raspodele u poslednje pola godine ne radi 50 do 75 % tehničkih i umetniških stručnjaka filmskih proizvodnji u zemlji. Filmske novosti više od 6 sedmica ne izlaze redovito. Dokumenti SGM XIV (31), Ljubljana 1978 73 Bratko Kreft U proizvodnjama radi 254 lica. Na 4 produktivne (tehničari, umetnici) dolaze 3 neproduktivni ljudi (administracija, pomočno osoblje). — Na ovom razvojnom stepenu dopustan razmer 1 :4. Evidencija nad kvantitetom i kvalitetom rada, o potrošnji filmske pantlike, kao — u ovo doba — materijalne baze filmskih proizvodnji, nema, osim u »Triglavu« i delimično u »Jadranu«. Snimanje reportaža za novosti, redakcija novosti (ukoliko izlaze), snimanje dokumentarnih filmova je improvizirano. Ekipe polaze na teren čak bez izradjenih scenaria. II. Specifički problemi: »Zvezda film«: Boluje na najprimitivnijem organizacionom stepenu: jedan otsek ne zna, šta radi drugi otsek. Tehnički kadar broji 2(!) stručnjaka, koji su kadri vršiti montaže aparatura i 1 stručnjaka za manje konstrukcije. Svi, nadprosečno sposobni, rade sve. Umetnički kadrovi opterečeni su organizacionim i administrativnim poslom. Specializacije, što je uslov planskog proizvodnog rada, nema. Evidencije nad kvalitetom i kvantitetom rada nema. Evidenci j e nad utrošenom i upotrebl jenom pantlikom nema. Kontakta sa »Jadranom« i »Triglavom« u cilju popunjavanja, kamo li »pleme-nitog« takmičenja, nema. 74 Coro Skodlar »Zvezda« nema dodira sa terenom, nema dovoljnog zaledja u političkim forumima i državnim vlastima NRS. —■ Perspektivu joj otvaraju savezni forumi i vlasti. Rezultat: nizak nivo novosti, dokumentarnih filmova i potrošnja 2 400 000 din u poslednjih dva meseci. »■Jadran film«: Pati ot početka na van redno lošem politički i umetnički otgovornom kadru, koji bi svladao t. zv. NDH produkciju. »Triglav film«: Odličan radni kolektiv u teškim tehničkim prilikama. III. Rad Komiteta, odelenje za domaču proizvodnja: Planska nabavka i raspodela materijala iz zemlje i inostranstva. Vaspitavanje kadrova: pomoču specialnih kurzeva (za snimatelje, asistente režisera), 9 štipendista na študije tehničkih grana u CSR, 3 štipendiste na študije umetničkih grana u SSSR. — Rad na torne, da se u pozorišne akademije, škole i kurzeve uključe predavanja o istoriji filma, filmskoj režiji, glumi i dramaturgiji. Pokušaj organizacije »centralnog studia filmskih novosti i dokumentarnih filmova« kao preduzeča opšte državnog značaja, i preduzeča umetničkih filmova »Zvezda«, »Jadrana« i »Triglava«, koja neka Dokumenti SGM XIV (31), Ljubljana 1978 75 stvaraju umetničke filmove organski, tj. uz podršku republikanskih političkih foruma i državnih vlasti, iz kulturne tradicije, uz podršku kulturnih institucija: pozorišta, literature, likovne, muzičke umetnosti, arhitekture i nauke. Predlog, da se obrazuje savezni umetnički savet kod »Centralnog studia jugoslovanskih novosti i dokumentarnih filmova« i republikanski umetnički saveti, koja neka odredjuju umetničko politički pravac našim proizvodnjama. — Ovaj rad koordinira otsek za scenarije u odeljenju za domači film. IV. Zaključci: Cilj rada odelenja za domaču proizvodnju je, preči od improvizacije ka plan-skom radu. Situacija domače proizvodnje bila je i jeste ozbiljna. Počeci rada na stvaranju prvih umetničkih filmova u zemlji, gde je svaka improvizacija isključena, ukazali su na organizaciono loš, tehnički nepotpun i umetnički prosečan dosadašnji rad naših proizvodnji, koje su počele snimanjem umetničkih filmova prije što su svladale »jugoslovenske novosti«. »Delavska enotnost — Unitd opevata« in njena straža ob zavzemanju Trsta. — Foto: Edi Selhaus za »Jugoslovenske filmske novosti« 76 Sa tih razloga kriza domače filmske proizvodnje postaje sve akutnija: zadače prelaze snage i uslove. Pošto treba stvarati sve više i što kvalitetnije umetničke filmove, hitno je organizovati uslove, kojih do sada nema. — Bez osiguranja tehničke baze, brez specializacije dovoljno jakih tehničkih i umetničkih kadrova, bez jake podrške političkih i kulturnih institucija, bez ovladanja novosti, dokumentarnog filma i kultumog filma, kvalitetnog umetničkog filma ne možemo zamišljati. V. V vezi sa time predlažem: 1. Sistematsko vršenje nabavki materijala iz zemlje (angažovanje domače industrije) i inostranstva i raspodele po kriteriju: važnost zadača, kapacitet i kvalitet rada pojedinih produkcija. 2. Striktnu organizaciju preduzeča za filmsku proizvodnju. 3. Bezuslovnu specializaciju kadrova. 4. Pojačanje produktivnog kadra (u »Zvezdi« tehničkog, u »Jadranu« politički odgovornog i umetnički kvalitetnog). 5. Evidenci ju nad kvalitetom i kvantitetom rada i u vezi sa time, stvaranje sistema nagrada kao kazni za najuspešnije ili lose završene zadače po svim granama filmskog stvaranja. 6. Medjusobni kontakt jugoslovenskih preduzeča za filmsku proizvodnju u cilju stručnog popunjavanja. 7. Sistematsko suzbijanje pozorišnog, nevrasteničkog stanja u filmskim produkcijama, te sa time podiči radni, stvaralački moral filmskih proizvodnji. Ove uslove normalnog razvitka filmskih proizvodnji u zemlji, koji su hitni, biče moguče sprovesti uz podršku republikanskih Agitpropa CK za umetničke, kulturne filmove i novosti te dokumentar-filmove za potrebe narodnih republika i uz podršku Agit-propa CK KPJ »Centralnome studiu filmskih novosti i dokumentarnih filmova« u Beogradu. Smrt fašizmu — sloboda narodu! France Brenk. 1. r.« * O tem prvem »usodnem« pismu sem poslej 30 let večkrat premišljal. O njem sem se večkrat pogovarjal z redkimi tovariši, ki so vedeli zanj. Toda — utegne poreči današnji bralec — kaj pa je v njem pohujšljivega? Zahteva po boljši organizaciji, po načrtnem delu, prvič je omenjen študij filmskih umetnikov na gledaliških Akademijah, in ganljivo naivno skuša vnaprej pregnati iz procesa filmskega ustvarjanja »teatrsko histerijo«! Glede na tedanjo situacijo v Komitetu, glede na to, da je bilo še kar precej »odgovornih drugova« za eno samo »močno« filmsko proizvodnjo, in da je tej »liniji« sledil z vso dušo in telesom predsednik Komiteja, ki si je praktično uzurpiral vso izvršilno oblast nad jugoslovansko kinematografijo, pa je bilo odposlano pismo škandalozni izziv. Pismo sem oddal z datumom 11. september. Po sklepu Komiteja na seji 10. septembra, sem namreč moral odpotovati v Zagreb, »za nedoločen čas«. Dokumenti SGM XIV (31), Ljubljana 1978 77 Jože Gale Zavladal je zlovešči molk. In tako sem — na osnovi zagrebških izkušenj, o katerih bo govora kasneje •— poslal še pismo Agit-propu CK KPJ. In sicer že 20. septembra, po devetih dneh zagrebških muk. Drugi pismi »AGIT-PROP CK KPJ Beograd Pošto je situacija filmske proizvodnje u zemlji kritična, dozvoljavam si, skrenuti Vam pažnju na nekoje od aktualnih, nerešenih organizacionih i osnovnih pitanja, koja koce rad na stvaranju kvalitetnog domačeg umetničkog filma, pre svega na problem metoda izgradnje filmske proizvodnje u zemlji i na pitanje reorganizacije preduzeča za filmsku proizvodnju u cilju, preči od sadašnjeg improviziranog do planskog rada. Svakodnevni rad naših proizvodnji, snimanje našega prvog umetničkog filma i pripreme za snimanje ,Živječe ovaj narod1, koji redovito zastaje i kojeg su izvesno vreme hteli, da rešavaju pomočju kontrolne komisije i OZNE, ubedljivo ukazuje, da u čitavom sistemu rada nešto osnovno ne valja. Prilažem izveštaj o stanju filmske proizvodnje i predloge po pitanju metoda izgradnje filmske proizvodnje u zemlji. Svojim izveštajem i molbom za direktive za daljni rad obračam se direktno na Agit-prop CK KPJ, pošto mi u Komitetu do sada nije bila pružana mogučnost iniciativ- 78 nog i direktivnog rada na stvaranju domače filmske proizvodnje, za koju odgovaram. Po sitnim i načelnim pitanjima odlučivali su i ostali članovi Komiteta, po nekoji put bez mog znanja, uz naknadno obaveštenje ili protiv mog shvačanja i stavova. — Priloženog referata po pitanju metoda stvaranja domače filmske proizvodnje, kojeg sam spremio za konferenciju direktora filmskih preduzeča, nišam smeo da održim, a da me u diskusiji nisu ubedili o mom pogrešnom stavu. Na sednici Komiteta 10. IX. odlučeno je, da idem za neodredjeno vreme u Zagreb, gde treba srediti prilike proizvodnje ,Jadran1 i osigurati snimanje umetničkog filma ,Živječe ovaj narod1. Podredio sam se odluci sednice. — Pošto svojim odlaskom gubim kontakt sa problematikom i sredjivanjem prilika čitave produkcije, koja se svuda nalazi više manje u krizi, i po mom mišljenju situaciju bi trebalo sredjivati u Beogradu i ne u Zagrebu, ovom metodom rešavanja naše filmske proizvodnje lično se ne slažem. Osečam se odgovornim za stanje i rad svih preduzeča za filmsku proizvodnju u zemlji. Kad mi je dužnost otiči u Zagreb i ,spašavati, što je spasiti moguče1, u vreme, kad svojim odlaskom gubim mogučnost sredjivanja prilika u našim proizvodnjama i zbog toga nišam više u stanju odgovarati za sektor domače filmske proizvodnje, osječam za svoju dužnost, izvestiti Agit-prop CK KPJ o stanju naših proizvodnji, o pomenutim problemima i mojim shvačanjima što hitnijeg rešenja improviziranog stanja. Detajlnije obrazloženje poedinih tačaka mogu podneti u duljem referatu, ukoliko bilo bi to za što tačnije upoznavanje stanja domače filmske proizvodnje potrebno. Svestan sam, da možda moji stavovi niso potpuno pravilni, ali molim, da Agitprop interveniše, da se uvede sistem rada, ko ji če pružati mogučnost kolektivnog rada Komiteta, drugarske diskusije, objašnjavanja i pomoči. Molim Agit-prop CK KPJ da dónese odluku po priloženim pitanjima i predlo-zima i da da svojom odlukom direktive za daljni rad. Prepis izveštaja predložio sam i drugu sekretaru Komiteta. Smrt fašizmu — sloboda narodu! Beograd, septembra 1946.-« France Brenk, 1. r. * Spremni dopis, priložen kopiji tega pisma za Jakšo Petriča. »Drug Jakša Petrič! Pošto sam u poslednje vreme mnogo razmišljao o problemima domače filmske proizvodnje i radnih uslova u Komitetu, došao sam nakon savetovanja sa odgovornim drugovima do zaključka, da po osnovnim pitanjima našeg rada treba da donese odluku Agit-prop CK KPJ, a pre svega po pitanjima izgradnje filmske proizvodnje u zemlji. Prilažem svoj dopis i izveštaj Agit-propu i uveren sam, da če konačna odluka biti ot velike koristi za naš konstruktivni ji i odgovorni ji rad u budučnosti. Dokumenti SGM XIV (31), Ljubljana 1978 79 Zvone Sintič Situacija u Zagrebu je kritična a i u Ljubljani u poslednje vreme pravili su nekoliko bitnih grešaka, koje če treba ispraviti prije što če početi snimanjem umet-ničkih filmova. Iz tih razloga vračam se u Beograd na svršetku iduče sedmice i podneču dulji izveštaj. Drugarske pozdrave, France Brenk Zagreb, 20. septembra 1946.« * To pismo, ki je odločalo tudi o mojem osebnem biti ali ne biti, skratka, ko so stvari postale docela neznosne, sem 26. novembra 1946 poslal tudi Borisu Ziherlu, in post festum, 27. januarja 1947, ko se je že pripravljal obračun, tudi ministrici za prosveto Lidiji Sentjurc. Bolj nadrobno sem jo sproti obveščal predvsem o slovenskih filmskih razmerah. Tisti redki tovariši, ki so poznali moji pismi CK in Agit-propu CK KPJ, so mi kasneje očitali brezmejno naivnost. Se danes pa mislim, da nisem bil naiven. Za vsako ceno, tudi s »škandalom« in osebnim tveganjem sem hotel izsiliti odločitev o osnovnem načelu filmske proizvodnje v osvobojeni Jugoslaviji: Centralizem — ali: narodne proizvodnje! Dobro sem seveda vedel, da bo dobil pismi v roke tudi Milovan Djilas, Vučov prijatelj, kar se je tudi zgodilo. Torej sem vedel vnaprej, da ni nobene možnosti, da bi predsednika Komiteta zamenjali. In najmanj — kar so mi nekateri hoteli kasneje podtakniti — da bi to postal jaz. Za takšno funkcijo nisem imel ne sposobnosti in tudi prav nobenega veselja ne. Hkrati pa sva se oba s Francetom Kosmačem, ki je 80 proces spora spremljal od blizu in bil tudi sam prizadet, zavedala, da tako visokih civilnih služb, kot jih imava, se pravi »ranga« zveznega pomočnika ministra, oziroma zveznega referenta, nikoli več v življenju ne bova dosegla. Zato sva se zdela drug drugemu in sama sebi včasih res smešna in svojih karier nevredna. Počemu le z glavo skozi zid! ♦ Razpis za scenarij 11. septembra se je vroče beograjsko poletje tistega leta že nagnilo v jesen. Prve tedne sem prebil v Zagrebu. Za »neodredjeno vreme«! »Neodredjeno vreme« pa je pomenilo več stvari hkrati: Beograjska filmska podjetja so se znebila svojega neprijetnega komitetskega načelnika, ki jim je meril filmski trak in ga jim takorekoč kradel iz rok, ter ga pošiljal — iz samega šovinizma — »u provinciju«. V Zagrebu pa naj bi »pripravil teren« za prihod Nikole Popoviča in za snemanje »prvog hrvatskog igranog filma«. Hkrati pa naj z občasnimi obiski Ljubljani vodim evidenco nad dogajanjem v Triglav filmu, kjer pa »još dugo neče biti uslova za snimanje umetničkog filma«. Hkrati je bil to čas intenzivnih priprav na načrt proizvodnje za prvo filmsko petletko. Bil sem mnenja — povedal sem ga v Beogradu in v Ljubljani — da moramo najprej dobro spoznati in razumeti »teren«, se pravi moč tehnike in sposobnosti »kadrov« v posameznih podjetjih Beograda, Zagreba in Ljubljane, hkrati pa dognati, če bodo v dolgem petletnem obdobju še v kakšni drugi republiki nastali pogoji za snemanje izvirnih filmov. Npr. v Bosni in Hercegovini? Pa v Črni gori, in morda celo že v Makedoniji? V odgovor pa sem dobil kategorični ukaz, naj sestavim plan ne glede »na bazo«. Plan mora nadrejeno telo, kakršen je Komite, kratko in malo zaukazati »navzdol«. Tudi te »direktive« nisem ubogal. Zapletal sem se v pogovore z deset in sto ljudmi, ki so že bili filmski strokovnjaki ali so to želeli postati, pregledoval sem laboratorije, pisarne in ateljeje in godilo se mi je že tako slabo, da sem začel študirati filmsko tehnično literaturo, čeprav sem tehnično slep. Tako je po razgovoru »v bazi« in »zgoraj« nastala za Slovence veljavna številka pet, ki naj bi jo dosegli zadnje leto petletke. Pet dolgih igranih filmov na leto! Magična številka pet, ki je tudi razne današnje kulturne skupnosti še vedno ne morejo ne prav razumeti in ne prebaviti! Misel pa je bila preprosta: LRS je treba tehnično okrepiti do stopnje visoko kvalitetne filmsko tehnične obrti; izšolati je treba ustrezne tehnične in umetniške strokovnjake; LRS bo tako namreč sposobna glede na svoj umetniško ustvarjalni potencial — mišljeni so bili zlasti pisatelji scenarijev in dramaturgi — ustvariti poleg 12 Obzornikov in 10 do 15 kratkih filmov drugih zvrsti, tudi pet dolgih igranih filmov. Priporočamo: po 2 NOB filma po izvirnih scenarijih, po 2 filma po klasični in najboljši novodobni literaturi, in po 1 film za otroke in mladino. Morebitni zabavni filmi, komedije, bodo sicer na Slovenskem težje nastajali, bodo pa nad vse dobrodošli in jih je treba v vsakem primeru posebej, na škodo kakega drugega žanra, vkomponirati v število pet. Iz tega časa, natančno iz 16. septembra 1946, datira dokument, ki smo ga v času izzivov in nasprotij takorekoč ilegalno, brez vednosti predsednika in sploh Komiteja, Dokumenti SGM XIV (31), Ljubljana 1978 81 sestavili po nekaj mojih »prikritih« obiskih Ljubljani. Za Komite izzivalna skrivnost, za slovenski film pa pogumen korak v priprave na prvi dolgi igrani film, je bil takle: 16. septembra 1946 smo napisali: »FILMSKO PODJETJE DEMOKRATIČNE FEDERATIVNE JUGOSLAVIJE DIREKCIJA ZA SLOVENIJO Ljubljana, Gregorčičeva ulica štev. 27/IV Telefon štev. 42-70 Kulturnemu uredniku »Slovenskega poročevalca« in »Ljudske pravice«. Prosimo Vas, da objavite v kulturni rubriki Vašega lista spodnjo notico in to trikrat: jutri 17. t. m., v nedeljo 22. t. m. in naslednji torek 24. t. m.: Filmsko podjetje FLRJ — direkcija za Slovenijo je razpisalo natečaj za prvi slovenski celovečerni umetniški film in povabilo nekaj naših literarnih sodelavcev k sodelovanju. Nagrade: 15.000.—, 10.000.—, 5.000.— Din. Razsodišče: Predsednik Josip Vidmar, prof. F. Koblar, Josip Ribičič, Dušan Pirjevec, dr. Anton Melik, Samo Hubad, ing. arh. Bojan Stupica. Termin: do 29. novembra 1946. Geslo: trištevilčno število. Naslov v zaprti kuverti. Scenarij, po katerem bo film posnet, bo honoriran posebej (40.000.— do 50.000.— Din) a šele, ko ga bo avtor predelal z režiserjem v knjigo snemanja. Kdor se zanima, naj se oglasi pri Filmskem podjetju FLRJ — direkcija za Slovenijo. V. d. direktorja: (Jože Gosnar)« * Ce me spomin ne vara, je bil hkrati to eden izmed zadnjih, če ne zadnji poskus na Slovenskem, vključiti v prizadevanja po slovenskem filmu tudi tisti del starejše generacije naših razumnikov in umetnikov, ki so to možnost v svoji mladosti iz kakršnihkoli že razlogov zanemarili. Ni naključje, da je bil predsednik »razsodišča« dominantni kulturni politik povojne slovenske epohe Josip Vidmar. Pismo z vsebino oglasa smo poslali: Mateju Boru (Drama), dr. Bratku Kreftu (Drama), Jušu Kozaku, Poljanska c. 15, Cirilu Kosmaču, Gorupova 11, Mišku Kranjcu, Kongresni trg 6, Lovru Kuharju, Prežihov vrh — okraj Prevalje, Vitu Zupanu, Radio Ljubljana, Igorju Torkarju, Ministrstvo industrije, Francetu Bevku, INOO za Primorsko — za Trst, Sergeju Voš-njaku, ZMS — Tavčarjeva ul., Miletu Klopčiču, društvo prijateljev SZ, dr. Ferdu Kozaku, ministru prosvete in dr. Metodu Mikužu, predsedstvo SNOS. Mislim, da ta razpis ni imel neposrednega učinka, pač pa so se iz skupine teh povabljencev kasneje razvili scenaristi: Matej Bor (Bele vode, Vesna), dr. Bratko Kreft (dr. France Prešeren), Ciril Kosmač (Na svoji zemlji, Balada o trobenti in oblaku, Tistega lepega dne), Lovro Kuhar (Samorastniki), Vitomil Zupan (vsaj Pet minut raja) in France Bevk (Še bo kdaj pomlad — Trst). Odmev tega razpisa pa je bil v Beogradu naravnost eksploziven. V svoje »zeleno«, neodposlano pismo, sem zapisal: 82 Fran Žižek »Ob razpisu natečaja za scenarij za prvi umetniški film LRS je tov. predsednik ogorčen izjavil: »Poništiču ovaj raspis!«. Tako kot je Vučo sproti zvedel, kaj se dogaja v Zagrebu ali v Ljubljani, sem za njegovo ogorčeno izjavo nemudoma zvedel tudi jaz. Frontni filmski telegraf je tiste dni delal hitro in nezmotljivo — (skoraj). Razbeljeno razpoloženje sem skušal ublažiti z naslednjim svojim »poročilom« od 23. IX. 1946, s: »Predmet: Izveštaj o stanju ,Triglav-filma‘«: Predmet: Izveštaj o stanju Ljubljana, 23. IX. 1946. »Triglav-filma« Komitetu za kinematografiju Vlade FNRJ Beograd Vlada ljudske republike Slovenije podnela je 13. IX. o. g. »odločbo o ustanovitvi državnega podjetja za proizvodnjo filmov v Ljubljani«. Odluka izašla je u »Uradnom listu« ljudske republike Slovenije 13. IX. 1946, kojeg prilažem. U vezi sa ovom odlukom treba odmah pokrenuti pitanje poteza i taksa, kojih neka bi bila preduzeča za filmsku proizvodnju oslobodjena. Glavni problem »Triglav-filma« je pitanje osiguranja tehničke baze i kao što je bilo več dogovoreno sa drugom pretsednikom, neka tehnički odsek odelenja za domači film skrene ovome pitanju što veču pažnju. Konkretno: kod raspodele mate-rijala iz CSR, kod nabavki materijala iz Nemačke. Kad če otiči u CSR na študije štipendisti Komiteta, nastače izvesna kriza i u redovima tehničkog kadra. Sve se više oseča potreba po stručnim, dobro pripremlje- Dokumenti SGM XIV (31), Ljubljana 1978 83 nim kursevima, koje neka bi održali domači stručnjaci — filmski tehničari. U bližoj budučnosti izvršiče se promena u votstvu proizvodnje Triglav i na mesto direktora kao u votstvo dramaturškog odelenja doči če odgovorniji drugovi. Ukoliko bi izostalo osiguranje tehničke baze Triglav filma i reorganizacija u votstvu, bezuslovno bi došlo u vreme snimanja prvog umetničkog filma, kojeg ima Triglav na programu u idučoj godini, do krize, koju poznajemo več u vezi snimanja prvog i u pripremama snimanja drugog umetničkog filma u zemlji. Uz suradnju umetničkog saveta pri IOOF, Triglav film razpisao je natečaj za scenario i izradio upute za pisanje ovog scenaria za umetnički film, kojeg neka bi režirao ing. Stupica. Način raspisa kao i upute (koje prilažem) zanimiv su pokušaj smislenog politički umetničkog votstva filmske proizvodnje, kao i pokušaj, kako pridobiti za suradnju kod stvaranja domačeg filma najbolje domače pisce. U vezi raspisa votstvo je pogrešilo, pošto nije za vreme informiralo Komiteta o donesenim odlukama. To i još nekoje greške u vezi odnosa do Komiteta posledica su do sada još netačno preciziranih kompetenci ja Komiteta, republikanskih poli tičkih foruma i republikanskih državnih vlasti. Preduzeča (to vazi i za Jadran) nalazi se u težkoj situaciji izmedju različitih foruma, vlasti, odbora i komisija, kojima neka odgovora za svoj rad, šalje izveštaje i radne planove, šta smeta pre svega na ekspedi-tivnosti i vodi u birokraciju. Zbog ovakvog stanja dogovorio sam se sa drugovima, da kao što je bilo več odlučeno na sastanku direktora — šalju Komitetu mesečne izveštaje a u medjuvreme izveštaje samo o vanredno važnim i hitnim odlukama. Preduzeča su dužna slati Komitetu zajedno sa izveštajima i radne planove, kao i scenaria po kojima nameravaju snimati filmove. Pošto vrše za sada cenzuru fil-mova, izradjenih za potrebe poedinih republika republikanske cenzurne komisije, sva su preduzeča zadužena, da šalju i ove filmove Komitetu u pregled ad informan-dum, da ih Centralno uvozno registrira i isplati a konto efektivne troškove za izradu te da ih u slučaju, da dodju u obzir za prikazivanje u čitavoj zemlji ili čak u ino-stranstvu, može naručiti odgovarajučem broju kopija. Sa time bio bi po mom mišljenju najbolje rešen problem odnosa izmedju proizvodnji i Centralnog uvoznog: plačenje efektivnih troškova za izradu odmah i kad se ova suma amortizira, četvrt ili pola godišnje obračunavanje. Predlog, da neka plača Centralno uvozno po 500 Din m izradjenog filma u ovo doba još nije prihvatljiv, pošto bi snizavanje troškova za izradu vodilo po nekoji put u snizavanje kvaliteta. Ovo je pitanje od osnovnog značaja, pošto sa time do največe mere stoji i pada ekonomska baza svih naših preduzeča za filmsku proizvodnju. Pored pomenutih pitanja treba na zajedničkim sastancima rešiti što prije pitanje računovodstva i knjigovodstva, pitanje dopisnika jugoslovenskim novostima, koji svuda desorientirani, treba odmah organizirati centralni magacin tehničkih sretstava, rasvetnog parka i centralnu garderobu te sa tim osnovno važnim institucijama pravilno rukovoditi. Do sada nije primilo ni jedno preduzeče spiskova materijala iz CSR a pogotovo taj materijal još nije dogovorno podeljen, što ima za posledicu kočenje rada i izvesno neraspoloženje. Ukratko: Problem Triglav filma je problem tehničke baze i jasnih odnosa do Komiteta kao i do ostalih foruma i vlasti, koje su zainteresirane na stvaranju domačeg filma. Smrt fašizmu — svobodo narodu! France Brenk 84 KOMi II I ZA KINEMATOGRAFIJO VLADE FNRJ 1 . ' J-'.' - • ... , .' T 'iizu '•l'i'iili. ,ix ü 111 .1.1 Ó..»g pÄlillSfel’t _ "jí/ÍÍJ' .ll’1 Intel lOuiiVetu poupuuo isvemri nvoje dun.uonui. Is tivof woga iálasi