«Nenamjenski» objekti u funkciji zaštite arhivske grade:
iskustva arhiva u Tuzli
Izet ŠABOTIČ, Dr. sc. doc.
Arhiv Tuzlanskog kantona - Filozofski fakultet Tuzla, Bosna i Hercegovina e-mail: arhiv.tk@bih.net.ba
Protection of Arhival Material Inside Archival Building Located in Sinking Zone: Experiences of the
Archive in Tuzla
ABSTRACT
Adequate dedicated accommodation is one of the basic requirements of good protection of archival material. The fate of archival material largely depends on the conditioning of accommodation and equipment. In the Bosnian archival practice, this problem did not have close attention it needed, as shown by the fact that only in the early 21st century first dedicated facilities for the accommodation of archive material were constructed. The Archive of Tuzla Canton has a unique experience when it comes to archival space. The first "dedicated" space age was obtained during nineties, by adapting an old building for archival needs. What is interesting is that the enclosure is located in the zone with unstable, sinking land, which will have great influence on the adjustment of facility archival needs, especially in the field of equipment and facility maintenance. It will have an impact on the protection of archive material and archives function.
Protezione del materiale archivistico in edifici d'archivio situati in zone di subsidenza: l'esperienza
dell'Archivio di Tuzla
SINTESI
La sistemazione adeguata e una delle condizioni principali per la buona conservazione della documentazione archivistica. Proprio dalle condizioni degli spazi di sistemazione e di attrezzature dipende il destino della documentazione archivistica. La pratica archivistica in Bosnia ed Erzegovina non ha mai dedicato un'attenzione necessaria a questo problema, lo dimostra il fatto che solamente nelventunesimo secolo si sono costruiti primi edifici per la collocazione della documentazione archivistica. L'Archivio del Cantone di Tuzla ha un'esperienza particolare quando si tratta dello spazio disponibile. Il primo edificio "dedicato" proprio all'Archivio e stato realizzato nel 1990 ricostruendo uno gia esistente alle esigenze delle attivita archivistiche. Il fatto interessante e che l'edificio si trova nella zona di subsidenza del terreno, che influira all'adeguamento di esso alle esigenze dell'Archivio, specialmente nella parte di equipaggiamento e manutenzione.
Zaščita arhivskega gradiva v arhivski zgradbi, ki se nahaja na pogrezajočem se terenu: izkušnje arhiva v
Tuzli
IZV^LEČEK
Eden izmed najpomembnejših pogojev zaščite arhivskega gradiva je zagotovitev primernih arhivskih zgradb (objektov). V bosanski arhivski praksi ta pomembna tema do nedavnega ni dobila potrebne pozornosti. Šele v zadnjem času sta bila zgrajena arhiva v Brčkem in Travniku kot prvi namensko zgrajeni stavbi, kar je imelo velik učinek na popolno zaščito arhivskega gradiva. Izkušnje Arhiva kantona Tuzla so zelo specifične. Do leta 1990 je arhiv deloval v neprimernih in nefunkcionalnih prostorih, kar je imelo negativen učinek na razvoj institucije in stroke. Po letu l990 so bili arhivu dodeljeni predelani prostori, ki so bili večji in so omogočali boljše skladiščenje gradiva. Vendar se je arhiv soočil z novim problemom, ker je bila lokacija na pogrezajočem se terenu, ki je značilen za mesto Tuzla (pridobivanje soli pod mestom). To pomeni težje vzdrževanje stavbe in odvijanje delovnih procesov v arhivu. Temelji arhivske zgradbe so zaradi pogrezanja zelo šibki, občutljivi in imajo slabo nosilnost, kar je bilo potrebno upoštevati pri nakupu nove tehnične opreme za skladiščenje arhivskega gradiva. V arhivu smo se torej morali poslužiti različnih načinov in načel pri nakupu in nadgradnji opreme ter hkrati ohranjati stavbo funkcionalno in v celoti izkoriščeno. Lahko rečemo, da smo navkljub številnim težavam pri tem uspešni. V enem izmed „premičnih arhivskih objektov", kot jih imamo v Tuzli, je bila dosežena maksimalna uporaba prostora s pomočjo moderne arhivske opreme (prevozni regali, ognjevarni ter vodoodporni sefi za posebno gradivo itd.), ki omogoča popolno zaščito arhivskega gradiva kakor tudi lahek dostop in uporabnost. To je bilo mogoče doseči zahvaljujoč zavedanju ter strokovnemu odnosu in pristopu osebja arhiva.
Izet ŠABOTIČ: «Nenamjenski» objekti u funkciji zaštite arhivske grade: iskustva arhiva u Tuzli, 215-223
«Nenamjenski» objekti u funkciji zaštite arhivske grade: iskustva arhiva u Tuzli
ABSTRAKT
Adekvatan namjenski smještaj je jedan od osnovnih uslova dobre zaštite arhivske grade. Od uslovnosti smještajnih prostora i opreme u dobroj mjeri zavisi sudbina arhivske grade. U bosanskohercegovačkoj arhivskoj praksi ovom problemu se nije poklanjala potrebna pažnja, što pokazuje činjenica da su tek početkom 21. stoljeca napravljeni prvi namjenski objekti za smještaj arhivske grade. Arhiv Tuzlanskog kantona ima posebno iskustvo kada je riječ o arhivskom prostoru. Prvi "namjenski" prostor dobila je tek 1990. godine, prilagodavanjem starog objekta arhivskim potrebama. Ono što je zanimljivo jeste to da se navedeni prostor nalazi u zoni tonjenja, što ce imati velikog uticaja na prilagodavanje objekta arhivskim potrebama, a posebno u sferi opremanja i održavanja objekta. To ce imati odraza na zaštitu arhivske grade i funkcionisanje Arhiva.
Uvodne naznake
U skoro šesdeset godina postojanja Arhiv Tuzlanskog kantona nije imao na odgovarajuci način riješeno pitanje arhivskog prostora. Radni i smještajni prostor mijenjao se više puta i bio je uglavnom vezan za neuslovne i nenamjenske objekte sve do 1990. godine. To je imalo značajnog uticaja na zaštitu arhivske grade i ukupan razvoj ove ustanove.
Od samog početka svoga rada Arhiv je bio smješten u neuslovnim objektima. U prvih deset godina za smještaj arhivske grade koristio je podrumske prostorije, dok je kao radni prostor korišteno nokoliko neuvjetnih kancelarija. Ni u narednih deset godina (do 1974.) smještajni uslovi nisu se značajnije promijenili. Radni i smještajni prostor Arhiva bio je daleko od uslovnog i isti je Arhiv dijelio sa nekoliko obrazovnih i kulturnih ustanova. Navedeni objekat se uslijed fenomena "slijeganja tla" ubrzo urušio pa je Arhiv bio primoran tražiti novi smještajni prostor. I novi smještajni prostor koji je Arhiv dobio na korištenje 1974. godine nalazio se u zoni slijeganja tla. Radilo se o objektu ukupne površine od 158 m^, od čega je 80 m^ bio spremišni, a 78 m^ radni prostor1. Riieč je o nužnom smještajnom prostoru, nedovoljnog prostornog kapaciteta za normalno obavljanje arhivske djelatnosti i funkcionisanje ustanove. Ovaj prostor Arhiv je koristio do 1990. godine, kada je nakon dugog niza godina i upornog traganja za boljim prostornim rješenjem, nakon adaptacije dobio objekat "Stari Grafičar". U procesu adaptacije ovog objekta nastojalo se isti što više prilagoditi arhivskoj djelatnosti. Ono što je karakteristično i što je odredilo funkciju ovog objekta je da se isti nalazi u "zoni tonjenja". To ce u najvecoj mjeri odrediti njegovu funkciju i namjenu. U daljem toku rada bit ce više naznaka o uslovnosti, tehničkim i fizičkim karakteristikama objekta, te o površnoj iskorištenosti ovoga objekta.
Proces obnove i prilagodavanja objekta potrebama Arhiva
U potrazi za adekvatnim rješenjem smještajnog prostora za ustanove kulture na području regije Tuzla, krajem 70-ih godina 20. stoljeca došlo se do opredjeljenja za izgradnju posebnog tzv. Kulturnog centra radi smještaja ustanova kulture: Arhiva, Muzeja i Biblioteke u Tuzli. Izabrana lokacija za izgradnju ovog objekta nalazila se izvan zone slijeganja. Za te potrebe sačinjena je potrebna tehnička dokumentacija, po kojoj je za Arhiv trebalo izgraditi objekat površine od 2.500 m^. Medutim, usljed društveno-ekonomske krize došlo je do odlaganja dogovorene gradnje, a ubrzo i do definitivnog odu-stajanja od realizacije ovog projekta2. Kao alternativno rješenje društvena zajednica ie ponudila da se za institucije kulture adaptiraju postojeci objekti u gradu, baš u zoni tonjenja, a sve u sklopu šireg projekta revitalizacije starog dijela Tuzle, koji je desetljecima zbog nekontrolisane eksploatacije soli podložen tonjenju. U stvari bila je predvidena izgradnja tzv. zamjenskih objekata.
U sklopu ovog okvirnog projekta planirana je i adaptacija objekta za potrebe Arhiva. Treba istaci da je adaptacija objekata za druge ustanove odložena. Predvideni objekat za adaptaciju za potrebe Arhiva nalazi se u starom dijelu grada, koji je poznat po fenomenu "slijeganja tla"koji je prisutan u Tuzli više decenija. Riječ je o objektu izgradenom u austrougarskom periodu, poznatom kao "Stari Grafičar" u kojem je dugi niz godina radilo štamparsko preduzece koje se desetak godina prije adaptacije premjestilo na novu lokaciju. Ovaj objekat je bio u vlasništvu Fonda za sanaciju posljedica i
1.	Iz evidencija Arhiva Tuzlanskog kantona.
2.	Azem Kožar, Pedeset godina Arhiva u tuzli 1954-2004, (dalje: A. Kožar, Pedeset godina Arhiva u tuzli), Tuzla 2005, str. 21-22.
Izet ŠABOTIČ: «Nenamjenski» objekti u funkciji zaštite arhivske grade: iskustva arhiva u Tuzli, 215-223
ublažavanja uzroka slijeganja zemljišta u gradu Tuzli. Objekat "Stari Grafičar" smješten je u užem jezgru grada, okružen sa brojnim planski i neplanski izgradenim objektima.. Sa sjeverne strane, na ovaj objekat se naslanja druga zgrada "Starog Grafičara", dok je na južnoj i zapadnoj strani objekat izlazio na ulicu, a sa istočne strane nalazi se prazan prostor nadomak nekoliko starih, več ruševnih zgrada. Objekat je dobro lociran. Glavni ulaz se nalazi sa zapadne strane, a postoje još dva sporedna ulaza na spratu i prizemlju koja se nalaze sa istočne strane objekta3.
Važna činjenica, koja je mogla zadovoljiti arhivistički aspekt, odnosila se na to da je objekt po-sjedovao neke važne karakteristike. Prvo na postoieči objekat je bila moguča dogradnja. Komunikacijske veze koje se odnose na pristup objektu su bile zadovoljavajuče, kao i dobra dostupnost naučnim radnicima i drugim korisnicima. No, ono što je predstavljalo startni nedostatak, kada je riječ o ovom objektu, jeste da bezbijednost objekta nije bila na zadovoljavajučem nivou, jer se objekat nalazi uz drugu zgradu. Osim toga, prizemni nivo objekta je na niskoj razini, te postoji objektivna bojaznost od uliva voda usljed vremenskih nepogoda, a i prisustvo vlage je bilo evidentno u nekim prizemnim pro-storijama objekta.
Adaptacija navedenog objekta započela je još 1986. godine pripremom tehničke dokumentacije, gdje se kao polazni dokument uzeo Idejni projekat kojeg je sačinio Zavod za izgradnju Tuzla u saradn-ji sa stručnim radnicima Arhiva4. U procesu izrade Projekta postavljalo se nekoliko važnih pitanja, od kojih su svakao najbitnija slijedeča: na koji način izvršiti adaptaciju i rekonstrukciju postoječeg objekta, a kako bi isti bio funkcionalan za obavljanje arhivske djelatnosti; kako sanirati glavne zidove objekta na prizemlju i spratu kao nosioce konstrukcije zgrade, a posebna pažnja prije adaptacije i dogradnje objekta trebala se voditi o podlozi depoa zbog opterečenja.
Kako bi se zadovoljili svi zahtjevi arhivske, ali i gradevinske struke neophodna je bila dogradnja objekata, što je zahtijevalo veče gradevinske zahvate. Ovo se posebno odnosilo na dogradnju na južnoj strani objekta, gdje se otvorila mogučnost da se na tom dijelu izgrade novi temelji, u skladu sa propi-sima, koji bi mogli izdržati opterečenje arhivske grade (bar 1.500 kp/m^), što stari dio objekta nije obezbjedivao. Ovo pitanje je bilo veoma važno iz razloga što je definitivno odredivalo mjesto radnog i spremišnog prostora. To je odredilo da je radni prostor uglavnom lociran na sjevernoj i zapadnoj strani objekta, što je otvaralo pitanje valjane osvjetljenosti ovih prostora, dok je u depoima koji su se na-lazili na istočnoj i južnoj strani bilo previše svijetlosti, a što sa aspekta funkcije depoa na planu zaštite arhivske grade nije prihvatljivo.
Ono što je važno i što treba istači jeste da da adaptirani i rekonstruisani objekat nije bio velikh korisničkih gabarita. Njegova korisna površina iznosila je svega 763,4 m^ i bila je potpuno identična na prizemlju i spratu i nije bila dovoljna za obavljanje arhivske djelatnosti5. Ono čemu se posvetila posebna pažnja prilikom rekonstrukcije objekta jeste raspored radnog i spremišnog prostora, te ulaza objekta. Uz konsultovanje sa stručnim radnicima Arhiva uglavnom su se ispoštova i zahtjevi struke, kako kada je riječ o radnim i spremišnim prostorima, tako i kada je riječ o ulazima namijenjenim za prijem arhivske grade i evakuaciju u slučaju vanrednih prilika. Tako da je struktura prostorija objekta bila pregledna i funkcionalna. Na prizemlju objekta nalaze se slijedeče prostorije: izložbeni prostor, prostorije za fotolaboratoriju i mikrofilmiranje, prostorije za prijem, prostorija za tehničku zaštitu i smještaj arhivske grade. U ovom dijelu objekta nalazi se i prostorija službe za nadzor i zaštitu arhivske grade van Arhiva. Zasigurno da ovakav raspored prostorija obezbjeduje dobru funkcionalnost i su-radnju službi, te time i solidno obavljanje radnih zadataka. Dobro je to što je ovakva struktura i raspored prostorija dopunjen sa dva ulaza sa zapadne i istočne strane, kao i liftom za prenošenje arhivske grade sa prizemlja na sprat i obratno. Ono što se nametalo kao evidentan i prisutan problem jesu male površine navedenih prostora. To je posebno izraženo danas kada je obim poslova i radnih zadataka coje obavlja Arhiv znatno povečan i usložnjen.
Zadovoljavajuče rješenje je dato i kada je riječ o rasporedu prostorija na spratu. Pristup je
3.	Azem KoŽAR, Pedeset godina Arhivau Tuzli, str. 22.
4.	Iz dokumentacije Arhiva Tuzlanskog kantona. Projekat za izvodenje rekonstrukcije i adaptacije Regionalnog istorijskog arhiva u Tuzli uradila je firma DD Projekat Tuzla 1986. godine.
5.	Bosanskohercegovačkim standardima i normativima iz 1991.godine za rad jednog regionalnog arhiva potrebno je
izmešu 1000 i 2.000 m^, odnosno 3.000-6.000 poslovnog prostora. (standardi i normativi za arhivsku djelatnost Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1991, str. 86-88).
Izet ŠABOTIČ: «Nenamjenski» objekti u funkciji zaštite arhivske grade: iskustva arhiva u Tuzli, 215-223
obezbijeden iz dva pravaca, iz prizemlja preko hola i direktno stepeništem sa istočne strane objekta. Raspored prostorija na spratu imao je za cilj da prati radne aktivnosti Arhiva. Tako se sa lijeve strane nalaze prostorije opce službe, a nasuprot tome nalazi se biblioteka i čitaonica, koje su povezane sa dva boksa predvidena za mikrofilmovanje, te čitanje mikrofilmova. U ovom dijelu nalazi se prostorija za kataloge i inventare i depo biblioteke. Na spratu se nalazi i velika radna prostorija za sredivanje i obra-du arhivske grade uz koju se nalazi priručni depo. Kod ulaza sa istočne strane na spratu se nalazi ostava i mokri čvorovi, a u produžetku jedan glavni depo na spratu i jedan manji depo uz njega. Funkcija ovakvog rasporeda jeste povezanost prostorija za opcu službu sa bibliotekom i čitaonicom, kao i sa službom za obradu arhivske grade. Osim toga, težilo se obezbjedenju dostupnosti depoima kako službi za obradu i zaštitu arhivske grade, tako i službi za korištenje arhivske grade6. Ovaj dio objekta ima i svojih nedostatka, koji se posebno odnose na malu površinu i slabu osvjetljenost ovih prostora. Osim toga, zbog blizine ugostiteljskih objekata (dva objekta sa zapadne i južne strane) postoji opasnost da se u slučaju požara vatra proširi i na zgradu Arhiva. Zbog fenomena sliieganja tla, postoji opasnost od urušavanja vodnih i elektro instalacija, što može prouzrokovati dalekosežne neželjene posljedice po arhivsku gradu i objekat. Nedostatak je i taj, što depoi nisu zašticeni vatrostalnim vratima, mada su u prostorijama objekta instalirani dojavljivači dima i vatre, te vatrogasni aparati.
lako je ovaj objekat namjenski adaptiran i dograden za potrebe Arhiva on je i dalje ostao u vlasništvu Fonda, a kasnije je vlasništvo prebačeno u nadležnoost Opcine Tuzla, a Arhiv je bio samo korisnik tog prostora, uz obavezu da vlasniku placa godišnju zakupninu u visini amortizacije. Ova nelogična obaveza u kasnijem periodu, od strane Opcine Tuzla, preinačena je u zakupnički odnos Arhiva i opcine Tuzla po tržišnoj cijeni, zašto Arhiv nije imao uslova, pa se spor riješavao na sudu7.
Prilog 1. Adaptirani objekat zgrade "Stari Grafičar
6.	Azem KoŽAR, Pedeset godina Arhiva u Tuzli, str. 24.
7.	Tek 2010. godine sporazumnim dogovorom izmedu opcine Tuzla i Arhiva Tuzlanskog kantona solviran je «dug» Arhiva prema opcini Tuzla u iznosu od 77.677 KM na način da je Arhiv preuzeo arhivsku gradu Opcine Tuzla u količini od 370 metara dužnih, a u narednom periodu objekat je dat na korištenje Arhivu bez naknade.
Izet ŠABOTIČ: «Nenamjenski» objekti u funkciji zaštite arhivske grade: iskustva arhiva u Tuzli, 215-223
Te 1990. godine namjenski izvršena adaptacija (rekonstrukcija i dogradnja) prostora "Starog Grafičara" za Arhiv je značila značajan napredak u odnosu na dotadašnje prostorne kapacitete kojima je Arhiv raspolagao, jer na ovaj način Arhiv je dobio pet puta veci prostor nego što je dotada imao. Radilo se o jednom od naboljih i najuslovnijih arhivskih objekata u Bosni i Hercegovini u tom vremenu. Novi adaptirani prostor omogucavao je napredak u stvaranju optimalnih uslova za rad Arhiva, jer je njime obezbijeden veci prostor, te znatno bolji, sigurniji i bezbjedniji uslovi kako za zaposlenike Arhiva, tako i za brojne korisnike.
Ono što se može okarakterisati kao manjkavost objekta jesu neki loše izvedeni gradevinski rado-vi, što ce se veoma brzo pokazati kao golem problem za Arhiv. Naime, ubrzo su gradevinski propusti doveli do prisustva vlage u nekim depoima, te deformisanja fasade i prokišnjavanja krova na više mje-sta. Ovo se dijelom može uzeti i kao posljedica slijeganja terena, ali svakako i kao gradevinska manjkavost prilikom adaptacije i dogradnje objekta. Iz tih razloga postojala je opravdana bojaznost za sigurnost arhivske grade, pa je Arhiv bio primoran pristupati čestim sanacijama krova, fasade, ali i drugih djelova objekta.
U vremenu rata u Bosni i Hercegovini (1992.-1995.) uslijed granatiranja, objekat je pretrpio brojna oštecenja, pa je postojala opravdana bojaznost za stradanje arhivske grade. Medutim, navedena oštecenja su sanirana na vrijeme i tako su izbjegnute eventualne vece posljedice po arhivsku gradu8.
Nabavka i stavljanje arhivske opreme u funkciju
Uporedo sa adaptacijom objekta, još u ljeto 1989. godine, uraden je Projekat kojim je utvrdena vrsta i količina opreme. Njime je za glavne depoe (u prizemlju i na spratu) predvidena uglavnom nabavka "ekonom" regala. Sve je to radeno kako bi se povecao kapacitet postojeceg smještajnog prostora, jer "ekonom" regali značajno povecavaju iskorištenost smještajnog prostora u odnosu na klasične police. Projektom je bila predvidena i nabavka opreme za fotolaboratoriju, kamere za mikrofilmovanje, aparata za tehničko-tehnološku zaštitu, te mikročitača-štampača i dr. Ukupna vrijednost te opreme, na dan 6.09.1998. godine, iznosila je cca 330.000 DM (sada oko 165.000 €)9. Medutim, zbog nemogucnosti obezbjedenja navedenih sredstava za nabavku opreme ista tada nije obezbijedena. Nešto sredstava obezbijedenih po osnovu Zakona o arhivskoj djelatnosti10 i utvrdene obaveze da imaoci arhivske grade obezbijede sredstva za nabavku arhivske opreme za arhivsku gradu koju predaju Arhivu, bila su nedovoljna da bi zadovoljile potrebe Arhiva. Na ovaj način, do 1990. godine obezbijedena su veoma skromna sredstva za nabavku arhivske opreme11. Pitanje nabavke arhivske opreme ostalo i dalje otvo-reno. Potrebe Arhiva za prijemom sazrele arhivske grade nakon rata (1995.) bile su sve izraženije, a sredstva je bilo sve teže obezbijediti. Dodatno je otežavana situacija činjenicom da je Arhiv u nekoliko navrata bio primoran preuzimati ugroženu arhivsku gradu, za koju nisu obezbijedena sredstva za nabavku arhivske opreme.
Stanje na tom planu je donekle popravljeno donacijom odredenih količina metalnih (klasičnih) polica Arhivu od strane Arhiva Štajerske iz Graca 1998. godine. Prijevoz jednog dijela ove arhivske opreme zahvaljujuci donatoru prevezle su tada jedinice SFOR-a, tako da je i po tom osnovu Arhiv bio osloboden troškova. Na ovaj način Arhiv je dobio opremu (klasičnu) kojom je opremio jedan (najveci) arhivski depo u ukupnoj količini od oko 1.000 metara dužnih. Medutim, sve je to bilo jako malo u odnosu na stvarne potrebe Arhiva.
Stoga je Arhiv intenzivirao aktivnosti na obezbijedenju sredstava za nabavku arhivske opreme. Plan i projekcija Arhiva bila je nabavka "ekonom" regala. Sredstva su uglavnom obezbijedena iz vlasti-tih prihoda. Od 2002. do 2007. godine Arhiv je putem javnog poziva u više navrata nabavio oko 2. 000 metara dužnih "ekonom" regala. Tako je opremio tri prizemna depoa u zgradi "Stari Grafičar".
8.	Uz finasijsku podršku Okruga Tuzla, 1997. godine izvršena je sanacija dijela krova, da bi Arhiv kasnije u dva navrata 2002. i 2006. godine izvršio detaljnu sanaciju krova, fasade i drugih djelova objekta. Isto tako, uradena je fizička zaštita objekta stavllanjem «gitera» na ukupno 12 prozora na prizemlju objekta, te je nešto ranije podignuta metalna ograda ugradena na betonsko-kamenoj podlozi sa odgovarajučom metalnom kapijom. Sve je to uradeno vlastitim sredstvima Arhiva obezbijedenim stručnim i intelektualnim radom zaposlenika Arhiva. (Iz evidencija Arhiva Tuzlanskog kantona).
9.	Azem KoŽAR, Pedeset godina Arhiva u Tuzli, str.26.
10.	«Sl.list SR BiH», br. 21/87.
11.	Arhiv je 1990. godine od firme «TIM» Maribor, nabavio arhivsku opremu (arhivske i bibliotečke police). Veci dio sredstava za nabavku ove opreme obezbijeden je dodatnim angažmanom zaposlenika Arhiva.
Izet ŠABOTIČ: «Nenamjenski» objekti u funkciji zaštite arhivske grade: iskustva arhiva u Tuzli, 215-223
Treba istaci da se centralni depo na spratu zbog nesigurnosti podloge nije magao opremiti "ekonom" regalima. No opremanjem tri prizeman depoa "ekonom" regalima stvoreni su uslovi za preuzimanje sazrele arhivske grade, pa ce se znatno intenzivirati aktivnosti na planu preuzimanja arhivskih fondova i zbirki12.
Ono što je predstavljalo poseban problem kod instaliranja "ekonom" regala jeste obezbijedenje stabilne i čvrste podloge za postavljanje šina i regala na istoj. To nije bio nimalo jednostavan posao, jer posljedice slijeganja tla bile su svakodnevne i jako posliedične po podnu osnovu, pa se u nekoliko na-vrata navlačio neophodni sloj podloge, kako bi se obezbijedila stabilnost i sigurnost šina i regala. Stoga je stalno postojala potreba za naknadnom intervencijom, jer uslijed slijeganja tla, dolazilo je do oštecenja podloge, a samim tim i do oštecenja šina. Pa su bile evidentne stalne intervencije kako bi se navedena arhivska oprema stavila u funkciju i na taj način doprinijelo boljoj, funkcionalnijoj i potpunijoj zaštiti i rukovanju arhivskom gradom.
Kako bi se osavremenio rad arhiva, te stručni doseg bio na vecem nivou, nakon obezbjedenja postojeceg prostora, Arhiv je pokrenuo aktivnosti na nabavci neophodne informatičke opreme. Prvu informatičku opremu (pet računara) u vrijednosti od 15.000 KM Arhiv je dobio 1998. godine kao donaciju Njemačke ambasade u Sarajevu. Ovi računari su puno značili na planu osavremenjavanja radnih procesa u Arhivu. Značajnu donaciju u informatičkoj i drugoj opremi Arhiv ce dobiti od strane italijanskog Univerziteta Bolonja i Provincije Ravenna13. No, najveci dio informatičke i druge opreme Arhiv ce obezbijediti vlastitim sredstvima. U periodu od 2002. do 2011. godine nabavljena je arhivska i informatička oprema koja se po knjigovodstvenoj vrijednosti procjenjuje na 1.4000.000 KM. Vlasti-titim srdstvima pored "ekonom" regala nabavljena je i druga važna oprema, i to: dva skenera, tri sušača zraka, specijalni aluminijski sanduci (10 kom), dvije vatrootporne i vodootporne specijalne kase za smještaj nekonvencionalne grade, jedan mikročitač, 12 računara, mašina za oprašivanje arhivke grade, laptop, projector, digitalni aparat, više desetina hiljada arhivskih kutija i druga oprema14.
Prilog 2. Dio informatičke opreme u Arhivu Tuzlanskog kantona
12.	U vremenu od 2002. do 2007. godine u Arhiv Tuzlanskog kantona zahvaljujuci nabavci «econom» arhivske opreme preuzeto je više od 100 novih arhivskih fondova i zbirki sazrele arhivske grade. (Iz evidencija Arhiva Tuzlanskog kantona).
13.	U 2004. godini Arhiv je dobio značajnu donaciju u informatičkoj opremi (digitalna kamera, skener, računari, digitalni aparta i dr.) u vrijednosti od 7.000 KM od Univeruzteta u Bolonji i Provincije Ravemna.
14.	Iz evidencija Arhiva Tuzlanskog kantona zaključno sa 31.12. 2011. godina.
Izet ŠABOTIČ: «Nenamjenski» objekti u funkciji zaštite arhivske grade: iskustva arhiva u Tuzli, 215-223
Na ovaj način bitno je unapredena informatička osnova Arhiva, što je omogucilo jednostavnije i potpunije obavljanje radnih zadataka. Tako je u ovom periodu realizovano nekoliko važnih projekata koju su doprinijeli osavremenjavanju arhivske struke i Arhiva. Izmedu ostalog, izvršena je digitalizacija i mikrofilmiranje oko 10.000 000 dokumenata, obrazovana biblotečka baza podataka po medunarodnim standardima, izvršen prenos (migracija) informacija sa starih na nove nosače, instaliran i doraden ICA AtoM program za obradu podataka i informatizaciju Arhiva, te realizirani drugi važni sadržaji stručne, kulturne i naučne prirode.
Treba istaci da je adaptirani i dogradeni objekat arhiva i pored odredenih manjkavosti obezbjedivao solidne uslove za obavljanje arhivske djelatnosti i funkcionisanje ustanove. To najbolje pokazuju postignuti rezultati posebno na planu preuzimanja arhivske grade, njenom smještaju, zaštiti i obradi. Preseljenjem Arhiva u novi prostor pospješen je rad i u drugim oblastima djelovanja Arhiva, kao što su kulturna i izdavačka djelatnost, a samim tim znatno je povečan broj korisnika, kako arhivske grade tako i bibliotečke.
Novi pravci djelovanja na planu obezbjedenja smještaja
Uslijed tranzicijskih procesa, te sve veče dinamičnosti i obima arhivskih poslova, postoječi objekat Arhiva nije mogao odgovoriti zahtjevima struke, te je Arhiv bio primoran iznači nova rješenja na planu obezbjedenja dodatnog prostora. Uslijed recesije i ekonomske krize društvena zajednica i osnivač nisu bili u mogučnosti udovoljiti zahtjevima Arhiva na obezbjedenju novog adekvatnog smještajnog prostora za potrebe obavljanja arhivske djelatnosti. Iz tih razloga, Arhiv je bio prinuden prihvatiti neka alternativna rješenja. Jedno od najprihvatljivijih ponudenih rješenja odnosilo se na napuštene vojne objekte u nekadašnjoj kasarni "Dubrave", nedaleko od Tuzle. Naime, menadžment Arhiva je započeo aktivnosti na tom planu 2006. godine, da bi 2007. godine dobio na korištenje tri vojna objekta površine cca 1.200 m^. Ono što je posebno važno za prihvatljivost ovih objekata jeste da su isti na dobroj lokaciji , sa dobrim prilazom, te da je osnovna temeljna i zidna konstrukcija ovih objekata bila dobra. Isti nisu bili izloženi značajnijem uticaju vlage. No, objekti su bili poprilično devastirani, nakon napuštanja vojske i iste je trebalo dodatno sanirati i adaptirati. To je podrazumijevalo značajnije gradevinske zah-vate kako bi se prilagodili za potrebe arhivske djelatnosti i osposobili za korištenje u arhivske svrhe. Kako osnivač i društvena zajednica nisu bili u mogučnosti pružiti finansijsku podršku na tom planu, Arhiv je vlastitim sredstvima, te posebno ličnim zalaganjem zaposlenika pristupio sanaciji dodijeljenih vojnih objekata. Sanacija je počela u junu 2007. godine, a zahtijevala popravku krovova na objektima, plafona i zidova, zaštitu ulaza i prozora, te cjelovito unutrašnje krečenje i čiščenje poprilično devastira-nih prostorija. Rad na sanaciji objekata uglavnom se odvijao van radnog vremena i bez bilo kakve na-knade za zaposlenike. Sanacija dva objekta uradena je veoma brzo, ali i solidno. Pored sanacije krovova, plafona i zidova na svim prozorima objekata uradene su zaštitne mreže (giteri), a na ulaznim vratima postavljene su čelično ojačane zaštitne konstrukcije. Za potpuniju sigurnost navedenih objekata, Arhiv je vlastitim sredstvima navedene objekte stavio pod sistem video nadzora. Tako da su dva objekta več u septembru 2007. godine bili spremna za stavljanje u funkciju i prihvatanje prvih fondo-va i zbirki arhivske grade. Sanacija trečeg objekta završena je u 2008. godini.
Na taj način, Arhiv je privremeno premostio jedno veoma važno pitanje, koje mu je omogučilo normalan rad i djelovanje u narednih dvadesetak godina. Naime, nakon osposobljavanja ovih objekata pristupilo se opremanju i nabavci arhivske opreme neophodne za smještaj arhivske grade. Oprema se uglavnom nabavljala iz vlastitih sredstava, odnosno obezbjedenjem istih putem obaveze imalaca da obezbijedi finasijska sredstva za nabavku odgovarajuče arhivske opreme. Na taj način Arhiv je uspio od druge polovine 2007. do kraja 2011. godine obezbijediti sredstva za nabavku 4.000 metara dužnih arhivskih "ekonom" regala. To je omogučilo preuzimanje više od stotinu novih fondova i zbirki vrijed-ne arhivske grade i njihovo zbrinjavanje u standardiziranoj arhivskoj opremi15.
15. Arhiv je godišnje putem poziva o javnim nabavkama u prosjeku nabavljao oko 1.000 metara dužnih «ekonom» regala, na taj način stvoreni su uslovi za realizaciju projekta: »Preuzimanja sazrele arhivske grade». Arhivska grada je preuzimana po prioritetu i predhodno uradenom planu. Tako da su svoje mjesto u depoima ovih objekata našli arhivski fondovi sta-riji od 30 godina pravosudne, upravne i obrazovne provenijncije. Na ovaj način broj arhivskih fondova i zbirki povečan je za više od stotinu ili oko 4.000 metara dužnih arhivske grade.
Izet ŠABOTIČ: «Nenamjenski» objekti u funkciji zaštite arhivske grade: iskustva arhiva u Tuzli, 215-223
Prilog 3. "ekonom" regali instalirani u novim objektima Arhiva Tuzlanskog kantona
Navedena rješenja nisu najprihvatljivija za arhivsku djelatnost i ne možemo ih smatrati trajnim, ali u uslovima nemogucnosti obezbijedenja namjenskih arhivskih prostora, prihvatanje alternativnih rješenja je neminovno i u datim okolnostima jedino ostvarivo. S tim, što je kod ovakvih rješenja neo-
phodno učiniti sve kako bi se alternativni, nenamjenski prostori prilagodili što više potrebama arhivske djelatnosti. Na taj način, do nekih boljih vremena učinicemo arhivsku gradu sigurnijom, a Arhiv fun-kcionalnijim. No, ovakav način rješavanja problema obezbijedenja arhivskog prostora ne smijemo posmatrati kao trajan, vec samo kao privremen, jer, arhivska grada kao nezamjenljivo pisano kulturno naslijede naroda i države mora imati adekvatan, namjenski i potpuno uslovan prostor i funkcionalnu arhivsku opremu. Samo na taj način možemo biti sigurni da istu možemo sačuvati za buduce generacije. Tome treba težiti u buducnosti.
Zaključna razmatranja
Jedno od najznačajnijih pitanja u radu svakog arhiva predstavlja obezbijedenje uslovnog arhivskog prostora i adekvatne i funkcionalne arhivske opreme. Arhiv Tuzlanskog kantona u svom šezdesetogodišnjem radu nije imao na najbolji način riješeno pitanje arhivskog prostora. Veoma često pribjegavao je alternativnim rješenjima, odnosno prilagodavanju nenamjenskih prostora arhivskim potrebama.
Najadekvatnije rješenie na tom planu predstavlja adaptacija i dogradnja objekta "Stari Grafičar" 1990. godine za potrebe Arhiva. Navedeni objekat se nalazio u zoni tonjenja, što je još u fazi ataptaci-je i dogradnje prostora stvaralo odredene probleme investitorima i izvodačima radova. Posao adaptacije i dogradnje objekta uraden je uz sugestije stručnih radnika Arhiva, što je rezultiralo da je Arhiv dobio po prvi puta funkcionalan arhivski prostor, koji je mogao u tom vremenu odgovoriti zahtjevima i potrebama arhivske struke. Zahvaljujuci tome, Arhiv uobličava i sistematizira radne i stručne procese, što je rezultiralo značajno boljim rezultatima na planu preuzimanja i zaštite arhivske grade, rada sa kori-snicima, realizacije kulturnih i izdavačkih sadržaja. Sve u svemu, značajno su unaprijedeni cjelokupani stručni i radni procesi Arhiva.
Izet ŠABOTIČ: «Nenamjenski» objekti u funkciji zaštite arhivske grade: iskustva arhiva u Tuzli, 215-223
No, adaptirani i dogradeni objekat uslijed konstantnog tonjenja nije bio prilagodljiv za instali-ranje adekvatne opreme, što ce predstavljati dodatni problem za Arhiv. Isti ce zbog fenomena tonjenja biti izložen stalnim oštecenjima, što je zahtijevalo redovite intervencije i zahvate uz izdvajanje dodatnih finasijskih sredstava.
Uslijed dinamičnosti i povečanja obima poslava Arhiva, vec početkom 21. stoljeca objekat nije mogao odgovoriti zahtjevima struke, pa je Arhiv bio primoran tragati za novim smještajnim prostorom. U datim okolnostim evidentne finasijske krize, kao najprihvatljivije rješenje nametalo se uziman-je nekih od nekorištenih vojnih objekata. Tako je 2007. godine Arhiv dobio na korištenje tri vojna objekta ukupne površine od 1.200 m^. Iste je bilo neophodno prilagoditi arhivskim potrebama i opremiti, što je Arhiv uradio sopstvenim sredstvima. Navedeni objekti su sanirani i opremljeni sa 4.000 metara dužnih namjenske "ekonom" opreme. Na ovaj način, stvorili su se uslovi da Arhiv preuzme više od stotinu novih fondova i zbirki arhivske grade. Iako je Arhiv na ovaj način premostio važno pitanje obezbjedenja arhivskog prostora, treba istaci da je isto privremenog karaktera. Ovako za Arhiv važno pitanje treba rješavati sistemski, na način da se za njegove potrebe obezbjedi namjenski prostori, jer samo cemo na taj način imati funkcionalne arhivske ustanove, zadužene za zaštitu arhivske grade kao nezamjenljivog pisanog kulturnog naslijeda.
SUMMA^RY
One of the most important issues in the work of every archive is a conditional provision of adequate archival space and functional archival equipment. The Archive of Tuzla Canton in its sixty-year old history had to find the best way to solve the issue of ensuring enough space for the archival material. Very often it resorted to alternative solutions, or to adapting available space for archival needs. Most appropriate solution in this area is the adaptation and extension was the building of old "Grafičar" company during the nineties. This facility is located in the sinking zone, therefore the adaptation and extension of space created certain problems for investors and contractors. The job of adaptation and extension of the building was done with the suggestions of the Archive's professionals, and for the first time the Archive gained a functional archive space, which could at that time, answer the demands and needs of the archival profession. As a result, the Archives framing and systematize the work and technical processes, which resulted in significantly better results in terms of taking and keeping archival material, working with parties and implementation of cultural and publishing content. All in al, it significantly improved the overall professional workflow of the Archive. But adapted and also extended object due to constant sinking was not adaptable for the installation of appropriate equipment, which will pose additional problems for the Archives. The same phenomenon also causes constant and permanent damage, which requires regular intervention procedures and the allocation of additional financial resources. Due to the dynamism and the increasing volume of jobs in the Archive, building won't be able to answer the demands of the profession in 21. Century, so the Archive will be compelled to seek new accommodation space. Evident in the circumstances necessary financial crisis loomed as the most acceptable solution is taking some of the unused military facilities. Thus in year 2007 the Archive got to use three military building with total area of 1.200 square meters. The same was necessary to adapt archival needs and equip, which the Archive did with its own funds. These buildings are rehabilitated and equipped with a 4.000 linear meters dedicated "econom" equipment. In this way, they created the conditions for Archives takes more than a hundred new funds and collections of archives. Although the archive in this way solves the important issue of providing archival space, it should be noted that the same is of temporary character. Thus an important issue for the archives should be addressed systematically and in a manner that provide for the needs of archive's with dedicated space. Because only in this way we will have a functional archival institution, responsible for the protection of archival material as irreplaceable written cultural heritage.
Original scientific article Submitting date: 30.04.2012 Acceptance date: 30.06.2012