VčitGlfsRl pravnik —§ Odgovor T. N. iz G. Z neučiteljem poročeni učiteljici ne pripada stanarina niti kurivo. — Za onih 8 mesecev, če ste bili takrat neomoženi, Vam pripada stanarina in jo' z vlogo zahtevajte od kraj. šol. odbora. Če. Vam ta prosnjo odbije, pritožite se na sreskoi načelstvo in proti odločbi sres. načelstva na,'. upravno sodišče. —§ Vprašanje I. R. V šoli-je samo upraviteljevo stanovanje. Ali pripada tudi meni stanarina, ako stanujem pri upravitelju. —. Odgovor! Nesporno da. ker ima učitelj pravico do naturalnega — lastnega stanovanja odnosno do stanarine. —§ Vprašanje I. K. iz Š. Ali imam kot pripravnica pravico do naturalnega stanovanja, ako sem na službencm mestu že II. leto, ali po letih starejša tovarišica, ki je komaj prišla? Odgovor! Pravico do naturalnega stanovanja imata obe, krajevni šol^dbor pa lahko nakaže stanovanje eni ali dxugi. VAŽNE RAZSODBE DRŽ. SVETA. V. Nastavniki meščanskih šol — prevedba po § 62/24 fin. zakona 1932./33. Nastavnici meščanske šole B. N. je odbilo ministrstvo prosvete prošnjo za prevedbo v VI. položajno skupino z rešenjem S. N. br. 13.306/34 z dne 4. II. 1936. — Proti temu rešenju se je imenovana pritožila na državni svet, ki je odločil z razsodbo Br. 8683/36 z dne 30. III. 1936., da se mora prevesti po odredbi § 62./24. f. z. 1932./33. v VI skupino z dnem, ko je dovršila 15 let državne službe iz razlogov, ki jih navajamo dobesedno: »Po § 62 t. 24 Fin. zakona za 1932/33 g. činovnici rasporedjeni po strukama § 43 st. 2 čin. zak. od 31 III 1931 g. sa fakultetskom ili višjom stručnom spremom posle 15 godina službe (državne) prevode se u VI pol. grupu zvanja, koja su rasporedjena po strukama po § 45 t. 3 (tri) č. z. a u vezi (257 t. 1. č. z. Iz ovoga zakonskoga propisa proizlazi da zakonodavac pod višom stručnom spremom nije mislio na višu stručnu spremu koja bi bila ravna fakultetskoj, jer da se to htelo, onda bi u tom slučaju bilo izrično navedeno »sa fakultetskom ili njoj ravnoj višoj stručnoj spremi, medjutim kao se u pomenutom zakonskom propisu ne traži, da je viša stručna sprema ravna fakultetskoj, to proizlazi, da se »višom stručnom spremom« ima uzeti ona stručna sprema koja je viša od potpune srednjoškolske spreme po § 45 st. 2 č. z. Iz akata predmeta vidi se, da tužilja pored svršene učiteljske škole sa ispitom zrelosti ima osposobljenje za službu u (višim pučkim) gradjanskim školama, za dokaz čega podnosi svedodžbu Državnog ispitnog povjerenstva za učiteljsku službu u višim pučkim školama u Zagrebu od 9 X 1919 g. br. 10 o položenom ispitu osposobljenja za (više pučke) gradjanske škole i da je na osnovu ovoga, akao učiteljica gradjanske škole, dobila povišenje prinadležnosti za 10% iz člana 7 zak. o činovnicama iz 1923 g., shodno presudi Državnog saveta od 13 IX 1926 g. br. 27.978. Donošenjem pak pomenutog § 62/24 htelo se, da se nastavnicima, koji imaju višu stručnu spremu od one koja je potrebna po Zakonu 0 narodnim školama za učiteljice narodnih škola, pošto imaju višju spremu od učiteljica narodnih škola, dati mogučnost večeg napredovanja. Za slične slučajeve postojala je ranija odredba u čl. 7 Zak. o čin. od 1923 god. po kojoj su službenici sa večom školskom spremom od one koje se traži za struku dobijali i veče prinadležnosti, kakav je slučaj bio i sa tužiljom. — Imenovana je nakon položenog ispita osposobljena za (više pučke) gradjanske škole postavljena za nastavnicu višje devojačke škole u Varaždinu, dekretom Pokrajinske uprave za Hrvatsku i Slavoniju od 8 XII 1919 g. br. 43.483. Po ranijim zakonskim propisima ovaj »ispit osposobljenja za (više pučke) gradjanske škole« davao je kvalifikacije za nastavnike gradjanskih škola, sve do osnovanja nižeg tečaja pedagoških škola. A da je pak ovaj »ispit osposobljenja« izjednačen sa »nižim tečajem više pedagoške škole« vidi se i iz odredbe § 60 t. 2 prelaznih naredjenja zakona o gradj. školama od 5 XII 1931 g., po kojemu se za nastavnike mogu prevoditi: svi dosadanji nastavnici (učitelji) gradjanskih škola koji su svršili nižji tečaj Više ped. škole sa diplomskim ispitom, kao 1 oni koji su položili ispit osposobljenja za gradjanske škole, ili kojima je to zvanje pri- znato po dosadanjim zakonima i zakonskim odredbama. Osim toga i Glavni prosvetni savet na svom 2005 redovnom sastanku od 26 aprila 1934 g. Sn. br. 305/34, dao je mišljenjc, da tužilja ima višu stručnu spremu u smislu § 62 t. 24 Fin. zakona za 1932/33 god. Sa izloženog položeni ispit osposobljenja za (više pučke) gradjanske škole ima se smatrati kao viša stručna sprema po § 62 t. 24 Fin. zak. za 1932/33 god.« VI. Kontraktualci — priznanje položaja pri sprejemu v državno službo. Kontraktualni učitelj B. J. je bil sprejet v drž. službo in postavljen za uradniškega pripravnika z nad 3 leti službe. Proti rešenju se je imenovani pritožil na drž. svet, ki je odločil z razsodbo br. 24.691/35 z dne 5. XII. 1935., da se tožba odbije, s tem da plača 400 Din takse. Državni svet je utemeljil razsodbo z razlogi, ki jih navajamo dobesedno: »Osporenim rešenjem priznato je tužiocu za penziju vreme u iznosu od 3 god. 8 meseci i 26 dana koje jc delom proveo kao učitelj u raznim krajevima Italije a delom kao kontraktualni učitelj u našoj državi. Tužilac napada osporeno rešenje zato što je postavljen za činovničkog pripravnika a ne za činovnika IX grupe. Navodi da u smislu § 58 stav-2 Zakona o činovnicima za vreme službe u Italiji i kontraktualnom službom u našoj državi ispunjava uslove iz §§ 12 i 13 pom. zakona i da je upravna vlast imala da ga postavi za činovnika IX grupe. Navodi u tužbi su neosnovani. Po stavu 2 § 58 pri prelazu iz kontraktualne službe u službu gradjanskog reda upravna vlast »može« da odredi grupu koju bi službenik mogao imati po ovom zakonu da je vreme kontraktualne službe proveo u službi gradjanskog reda. Iz ove odredbe nikako ne proizlazi obaveza upravne vlasti da »mora« da odredi odgovarajuču grupu. Ovo naročito s obzirom na činjenicu da je zakonodavac upotrebio reč »može« kao i na stav 3 istog propisa.« VII. Sprejem v državno službo po nad desetletni prekinitvi. Bivšemu učitelju B. V. je ministrstvo prosvete z rešenjem O. N. br. 73.910 z dne 11. XI. 1935. odbilo prošnjo za ponovni sprejem v državno službo. — Proti rešenju se je B. V. pritožil, a državni svet je tožbo zavrnil z razsodbo Br. 4907/36 z dne 10. III. 1936. s tem, da plača tožilec takso 400 Din. Tožba je bila odbita iz razlogov, ki jih navajamo dobesedno: »Po § 86 Zakona o nar. školama, učitelj koji je bio van učiteljske službe više od pet a manje od deset godina, može se ponovno primiti u učiteljsku službu, ako ponovo položi praktični učiteljski ispit i ako dokaže da njegov^. dotadanje vladanje i zanimanje neče škoditi učiteljskom pozivu. Po ovom zakonskom propisu za ponovan prijem u učiteljsku službu, traži se pored ostalih uslova i taj, da je bivši učitelj bio van učiteljske službe manje od deset godina. Iz akata predmeta utvrdjuje se da je tužilac, u momentu donošenja rešenja o odbijanju molbe za ponovan prijem u službu. bio preko dfeset godina van učiteljske službe, pa shodno gore navedenom zakonskom propisu nije mogao biti ponovno primljen u državnu službu. Neumestan je navod tužioca da u momentu podnošenja molbe još nije bio deset godina van učiteljske službe, sa razloga što za primenu § 86. pom. zakona nije odlučan momenat podnošenja molbe, več momehat donošenja rešenja, pošto od diskrecije upravne vlasti zavisi kad če se uzeti molba u postupak i po istoj doneti rešenje.«