Po glavnoj fkupštini UJU u Skoplju (Tretje mišljenje.) Delegati, koji behu u Skoplju na glav* noj učiteljskoj skupštini, iznose svoja miš= ljenja o uzrocima neuspeha iste. Urednik »Tovariša« izneo je kronološk!im redom sve što je bilo u Skoplju, drug iz Maribora do= punjuje njegov izveštaj. A meni se čini, da ni on nije izneo pravo stanje stvari, jer iz* gleda, da ga ni sam ne poznaje. Dopisnici raznih dnevnika objavili su svoje izveštaje onako, kako je to godilo duhu njihovih listova i bilo potrebno p.rema tadanjoj političkoj situaciji. Učiteljski kon* gres pao je u najnezgodnije vreme, kad su partijske strasti bile največma raspaljene. Teško foeše održati drugarski značaj skup* štine i njezin čisto staleški depolitični ton u vremenu, kad su mnogi drugovi sa partijskih zborova dolazili na svoju učiteljsku skup = štinu. Ali što je bilo — prošlo je, i dužnost onih, koji behu poslani, da zastupaju dru* štva i izraze njihove želje na skupštini na= laže im, da ništa ne prečutkujuči, ništa ne ulepšavajuči tim svojim društvima kažu pravu istinu u onom obimu, u kojoj su je sami saznali. Jer zaista, teško je za dva dana kongresa poznati istorijat i uzrok svih do= gadjaja, koji su doneli poznate posledice. Čudno je, da mnogi tako tragično tu* mače dogadjaje u Skoplju. Naučili smo na skupštine, na kojima se kritika kretala u onom okviru, koji su joj dali oni, čiji se rad kritikuje. A Južna je Srbija puna omih mladih ljudi, koji lame taj okvir. Izveštači bi morali uzcti više psihološkog rasudjiiva* nja u pomoč, pa bi mnoge stvari učinili raz* umljivijim. Uzroke takozvanog »neuspeha« trebalo je tražiti u prošlosti, a ne na samom kongresu, jer je kongres samo bilans te pro* šlosti. Vratimo se malo na prošlogodišnju skupštinu u Beogradu, pa čemo i tamo nači jedan uzrok, zbog koga je skupština u Skop* lju onako burno završena. Delegati, koji su pažljivo pratili rad skupštine u Beogradu, a niso se žurili na ručak niti mislili o banke* tima, mogli su zapaziti, da prošlogodišnja kandidacija članova za izvršni odbor nije bila u redu. Tada se nije išlo na to, da u upravi sede samo učitelji, več su partije za= htevale, da ima svaka svoga čoveka u na* šem, čisto staleškom izvršnom odboru. I šta je bilo u stvari? Evo! U dane kongresa u Beogradu, sastali su se u hotelu »Ruski Car« delegati pojedinih sekcija i političkih grupa i sporazumeli se o zajedničkoj kandidatnoj listi, na kojoj bi svaka partija imala srazmeran broj svojih kandidata. Ali predsedništvo ne sačeka re= zultat toga sporazumevanja, ved iznese pred skupštinu drugu listu, koju ova primi mu sleči, da je to sporazumna lista. Kad su de^ legati kod »Ruskog Cara« saznali za ovaj prepad, dojurili su na skupštinu i uložili protest. Ali je bilo dockan. Iz milosti dali su im neka mesta u upravi, i stvar se stišala. Delegati su se umirilri, ali su sa bcogradske skupštine poneli ogorčeno nezadovoljstvo. To se nezadovoljstvo preko cele godine ku* valo u njima, da bukne na skupštini u Skop* lju. Članovi Udruženja čekali su rezultate rada nametnute uprave. a kad je ova pre= trpela nekoliko neuspeha, kad su učitelji počeli gubiti svoja krvavo stečena prava — ogorčenje je išlo vrhuncu i samo čekalo dan, kod če buknuti silnim protestom. Taj dan beše skupština u Skoplju. Još nešto. Svi govornici na skupštini u Skoplju zastupali su dva mišljenja: jedni su bili protiv izvršnog odbora, drugi protiv uči= telja=referenata u Ministarstvu. Otkuda to? Evo uzroka: Prvog dana kongresa pozvao me je drug, koji je prvi govorio na skupštini, da prisustvujem sednici kluba učitelja demo* krata (Davidovičevaca) koja se vršila u jed= noj gostionici. Drug radikal me je pozvao na sednicu kluba učitelja=radikala, koja se vršila u drugoj gostionici. I šta je donešeno na tim sednicama? — Demokrati su odlučili, da ne daju izvršnom odbotru poverenje, jer je Pribičevičev pristaEca predsednik odbo« ra. Radikali su odlučili, da budu protiv uči* telja=referenata u Ministarstvu. Te su odlu« ke izražene na skupštini kroz govore večine govornika. Zato sam u svom govoru u Skoplju oštro napao: 1. upravu zbog njenog prošlogodišnjeg izbora i nauspeha d 2. učU telje govornike, koji su na skupštini zastu« pali gledišta svojih partija iduči tako daleko, da su staleškoj skupštini pretili sa 11. sep* tembrom. Za te klubske odluke drugovi iz Hrvatske i Slovenije nisu znali, otuda čudje* nje zbog onako burne debate. A što je skup* ština završena tako nezgodno, krivo je pred= sedništvo, jer je dalo izjavu, da je izveštaj 0 radu uprave primljen. Skupština je tražila glasanje, dok predsedništvo nije htelo pri= miti taj predlog, boječi se, da ne bi ostalo u manjini. A kako bi bilo, videlo bi se, da je pristupljeno glasanju. Zatim, treba razumeti onc mlade uči= telje, koji služe po najzabačcnijim selima Južne Srbije, te nemaju prilike, da se sastanu 1 razgovore sa svojim drugovlkna, več provode samotni život gorama i nemanjem puteva odvojeni od ostalog sveta. Oni žive usams Ijeni, predani dužnosti svojoj, oduševljeni idealizmom rade za dobro a napredak otadž= bine, a za nagradu dobijaju ukidanje i onih jadnih 5 zlehudih prava, koja su te= škom mukom stekli. Za njih su dani skup* ština dani izražaja bola od pretrpljenih patnji, tada oni daju oduške svome gnjevu i grmnu silnim protestom protiv svih onih, koji su krivi za njibovo razočarenje. A pred njima je izvršni odboir, zato on dobija prve udarce. A ko bi bio i ko drugi, glavs niji krivac, i on ne bi iz,begao zasluženoj optužbi. A kongres u Skoplju nije naš neuspeh, več samo jedan dokaz, da učiteljstvo n,ije više ravnodušna, več da se interesuje svo; jom sudbinom i ne dazvoljava, da mu drugi kroje kapu po svojoj volji. Šta mi hočemo? Da li je bolja takva debata, u kojoj se iznesu sve rane, koje nam drugi nanose, ili zatajivanje njihovo, poslušno odoibravanje i potvrdjivanje sve* ga, što se servira sa predsedničkog stolaV Zar nisu bolji mladi učitelji, koji živo prate rad organizaoije i interesuju se uspe= hom, a traže leka neuspehu, nego svi oni, koji spavaju mrtvijem snom? Kongres u Skoplju pokazao je, da učiteljstvo ima bor« ce, koji če svakad smelo ustati u odbranu svojih prava i pokazati svoju otpornost svakom onom, ko ustane protiv njih. Ne= sporazumi, koji su izbili u Skoplju posle* dice su neorganizovanja kongresa u tehnU škom pogledu, zatim nesnalaženje upraVe u stvorenoj situaciji. Da je predsedništvo imalo bolju taktiku, skupština bi se zavr« šila mnogo bolje i mirnije. Slovenački delegati izvršili su svoju dužnost. Ideja depolitizacije bačena je medju drugove u Srbiji. Potrebno je, da je samo predsedništvo usvoji i da unjemu budu svi samo učitelji i borci za staleška prava, a ne partizani i izvršioci partijskih smerova. Još nije sve prečiščeno, još treba mnogo truda. Kad se udruži slovenački idea= lizam sa srpskom temperamentnošču i boi^benošču — uspeha če biti više nego ne= uspeha. A slabost naše organizacije leži u tome, što još nismo ujedinjeni, što su vo= dje organizacije i u njoj partizani, a ne sa^ mo u^itelji. Otuda nezaštičavanje pirogo= njenih učitelja od strane organizacije, jer u njenom prcdsedništvu svakad se nalazi neki pristalica partijc, koja je na vladi i te progone vrši. Samo onda kad svi u organU zaciji otresu partijski prah sa sebe i osete se samo učiteljima i borcima za dobro na^ roda — zasijače našem staležu lepša bus dučnost. Nečega trulog ima u našoj orgas nizaciji. To se mora lečiti, da sve ne pro= padne. To znaju oni, koji nam oduzimaju stečena prava, zato su gluvi za naše prote« ste a gluvonemi za naše molbe. Onda, kad se ujedini celokupno uči^ teljstvo zemlje naše, kad svih osamnaest hiljada učitelja budu nosili jednu zastavu — povratiče se izgubljena prava, zastrepeče protivnici našeg stalcža pred snagom na= šom. Kad narod bude podupirao zahteve naše, oni če biti ispunjeni. Tada če i naša staleška uprava smelo tražiti, da se poštu= ju naša prava, sa više borbenosti moči če nas zastupati, a dosadanju ponižnost za= meniče hrabrošču. A donde, dokle se drug raduje propa* sti druga svog, dok partije gospodare re* dovima našim — daleko je budučnost naa ša. Propast naša dočiče za nas sam'ih. Slobodan J. Živojinovič.