Poštarina plaćena u guiwv,
IV.
Zagreb, 1. jula 1932.
Broj 26—27.
Pojedini broj stoji 1.50 Dinara

NA NAŠU OPOMENU koju smo razaslali svim dužnicima odazvali su se mnogi, ali ima još uvijek veliki broj tako nesavjesnih, da se na tu opomenu nisu obazreli. Čekat ćemo ih još kratko vrijeme, a onda ćemo poduzeti protiv njih ono što nam još jedino preostaje...

MOŽDA STE I VI medju onima, koji nam duguju pretplatu, a nisu se odazvali na našu opomenu? Nemojte dozvolili da i protiv Vas poduzmemo one mjere, koje kanimo poduzeti protiv krajnje nesavjesnih dužnika. Upotrebite ček, pa pošaljite bar jedan dio dužne svote.
GLASIL® $ A V E 2 A JUGOSLOVEMSIUH EMIGEAMATA IX JULIJSKE K&AJINE
»ISTRA« izlazi svakog tjedna u petak. — Uredništvo i uprava nalaze se u Zagrebu, Masarykova ulica 28. II. — Broj čekovnog računa 36.789.
Pretplata: Za cijelu godinu 50 Din; za pol godine 25 Din; za inozemstvo dvo- j struko; za Ameriku 2 dolara na godinu. — Oglasi se računaju po cjeniku, j
NAŠI U JUUJSKOJ KRAJU I H
Naše opomene pretplatnicima dužnicima imale su izvjestan učinak, ali ne onakav, kakav smo očekivali. Mi još nismo u stanju da nastavimo s redovitim tjednim izdavanjem »Istre«, jer je još uvijek veliki broj onih, koji su »gluhi« i koji na naše opomene ne reagiraju.
Ima još uvijek veliki broj onih naših emigranata, koje nije briga hoće li ovaj naš list izlaziti redovito ili ne, hoće li uopće izlaziti ili će — propasti. A interesantno je, da se u većini ovih slučajeva i ne radi o ljudima iz loše stojećih slojeva. Žalosno je, da su medju najnesavjesnijim našim pretplatnicima baš oni emigranti, koji su u Jugoslaviji našli sreću, koji dobro stoje, koji se čak ubrajaju u našu elitu, inteligenciju i prve ljude.
Medju onima koji su pošteno platili list nailazimo većinom na imena skromnih i poštenih radnika, koji nam žuljavom rukom pišu na poleđjini čekova ili u posebnim, dirljivim pismima neka zaboga ne dozvolimo, da propadne ovaj naš list, koji im je tako srcu prirastao, i koji nam je tako potreban.
Jedan naš radnik iz daleke Francuske, na primjer, piše nam pismo, koje bi bilo vrijedno da se donese u klišeju u »Istri« kao dokumenat velike političke zrelosti onih iz naših najskromnijih redova. Čovjek, koji osjeća sve zlo emigracije i svu krizu na svojim leđjima, jer ne radi nego par dana kroz tjedan, a ima 4 djece, koja gotovo gladuju, izražava svoju iskrenu zabrinutost za »Istru« i čini sve što može u pustoj tuđjini da učini: šalje nam posljednjih 15 franaka....
Kad bi nam prostor dozvoljavao citirali bismo više takvih primjera da se ugledaju oni, koji imaju još srca za našu stvar, da se postide oni, koji samo svojom nesavjesnošću i površnim shvaćanjem najvećih naših potreba dopuštaju da ovaj naš list propada.
Medjutim, moramo priznati, već smo se i zamorili vječnim ponavljanjem opomena, vječitim molenjem, vječitim upiranjem prsta u one, koji upropaštavaju jedini list koji je bijednom, zapuštenom i izmrcvarenom jugoslavenskom narodu Julijske Krajine ostao, jedini list, koji diže svoj glas protiv jedne nepravde, koja se dogadja u srcu Evrope.
I Dok, na primjer, talijanski antifašisti uzdržavaju na desetke svojih listova, dnevnika, tjednika i mjesečnih revija, i dok ti listovi mogu da štampaju uvijek sve veće i veće liste novčanih darova u fond, nama, doskora, neće preostati drugo, nego da u »Istri« počnemo iznašati listu s imenima onih naših emigranata, koji ovaj list svojim nesavjesnim i nepoštenim shvaćanjem i neplaćanjem pretplate upropaštavaju. Promislite i zapitajte se: nisam li možda i ja medju onima, čije bi ime jednog dana moglo da osvane u takvoj listi? Bit će to jedna cma lista, koja će za sva vremena ostati kao crni grijeh i neizbrisiva mrlja u historiji ove naše emigracije
No prije nego se odlučimo na posljednje korake, dok ne možemo a da najsrdačnije ne zahvalimo onima, koji su učinili svoju dužnost i koji su nam poslali bar jedan dio dužne pretplate, mi još jedamput molimo one, koji su do sada bili gluhi, da se konačno jednom odazovu.
Niko se sada ne može izgovarati da nema poštanskog čeka. A i oni koji ga možda nemaju, mogu da ga dobave na svakoj pošti i da uz minimalan trošak čekom pošalju pretplatu na naš broj. Onaj pak ko ne može cijelu pretplatu neka pošalje jedan obrok, za pola ili četvrt godine, a cd siromašnih primit ćemo sa zahvalnošću i pretplatu na mjesečne obroke od 4 dinara.
Trgnite se! Krajnje je vrijeme! Nemojte dozvoliti da nam se jednog dana budu rugali naši neprijatelji, jer nismo mogli da održimo niti jedan ovako maleni list. Nemojte dozvoliti da u bibliotekama ostane budućim pokoljenjima jedno krnje godište »Istre« kao dokumenat jedne naše dvostruko nesretne epohe i kao dokaz naše mizerije. Nemojte dozvoliti da naš narod izgubi i posljednju vjeru u svoju emigraciju, od koje mnogo čeka, onoga dana, kad dozna, da ste upropastili ovaj jedini list, koji bilježi njegove muke i pred čitavim svijetom viče u njegovo ime.
SUDBINA OVOG NAŠEG LISTA U NAŠIM JE RUKAMA
Tako nam piše stari istarski učitelj i narodni borac Vice Šepić, sada u Podgoraču u Slavoniji u opširnom pismu, iz kojeg jedan dio objavljujemo kao opomenu i osudu svima onima, koji još nisu prama listu učinili svoju dužnost. Ove iskrene i teške riječi nije napisala naša uprava nego jedan pretplatnik, koji ima prava da ovako govori i da pozivlje našu emigraciju da bira: ili Istru ili — fašizam.
Upravi i uredništvu »Istre« — u Zagrebu
Šaljem Vam današnjom poštom 50 Din u ime pretplate za Vašu-našu »Istru«. Sramim se da sam s pretplatom malko zakasnio. Savjest me peče, da ne vrš’m svoje dužnosti napram našem istarskom glasilu ovdje u našoj novoj pravoj Domovini. A da Vam istinu rečem, ko nožem me bodu oni pozivi naše »Istre« na naslov Istrana-bje-gunaca da pošalju pretplatu za taj naš list. Koga od nas pravih Istrana neće probosti mu srce one Vaše riječi u rečenim pozivima: »Ko ne plaća od nas pretplatu za »Istru« ili ie ne obnavlia, taj podupire — fašizam«. Jest, istina je to. Jer, ako mi ne marimo za svoje glasilo i ne podupiremo ga, znači da ne mareći za taj naš list, ne marimo ni za našu milu domaju Istru. To opet znači, da smo zaboravili na nju. Ne plaćanjem pretplate za »Istru« i ne čitanjem ovog našeg istarskog tjednika pokazujemo, da ne marimo za grobove naših milih i dragih u Istri, da ne marimo za mu-čeništva i grobove onih. koji su za našu svetu narodnu stvar zlostavljani ili ubiti ili streljani, bilo u prsa, bilo u leđa.
Svojim nemarom i nehajem za našu pobornicu »Istru«, koja nam Istranima bjeguncima čini ovdje čast, a ujedno nam diže i širi naše ime u našoj novoj Domovini, mi pokazujemo također, da nas ne grije sveta vatra, rodoljublja, ali ujedno i to, da smo kukavice i malodušnici.
Mi — poštenjaci, ljudi kulture i civilizacije, braneći samo svoje, ono materijalno
kao i duševno, svoj posjed i svoj jezik, trpjesrno svakojake muke, mi da na sve ovo zaboravimo?- Ako smo ljudi, potpun, ljudi, pravi istarski patriote — to ne ćemo niti možemo. Ne možemo, jer u nama krv zavrije kada samo na to pomislimo. Ne ćemo, jer smo ljudi i rodoljubi, ne možemo jer smo narodnjaci (nacionaliste), ne ćemo nit možemo, jer smo potpuni ljudi: janjci i lavovi.
Mi ljubeći sebe i sve svoje, osobito sve narodno a ujedno mrzeći sve ono i sve one koji nas zatiru zbog naših viših ideala — mi kao takovi ne ćemo nit možemo zaboraviti na Istru, jer je ona u nama, a mi u njoj. danas, jučer, a bit će tako i sutra. Kao takovi ne ćemo da zaboravimo na sve ono i na sve one koji pretstavljaju Istru, i za nju se bore. A to je među ostalima naše bjegunačko glasilo »Istra«. Ko voli jedno, voli i drugo; ko ne haje za našu mučeničku Istru zemlju, taj ne haje ni za naš tjednik »Istru« u Zagrebu. I obratno!
Ali i na drugo pomislimo. Pomislimo na duševno stanje naše braće u Istri. Zna'đu naši mili i dragi u sužanjstvu u Istri, da smo mi, mi njihova braća ovdje u Jugoslaviji kao bjegunci, znadu naši ljudi u Istri, da opstoji list pod imenom »Istre« koja se bori za to, da im bude bolje i lakše u Istri; znadu oni, da imade ovdje velik broj Istrana.
Zar ovo_ uvjerenje ne uliva u dušu nadu u bolju budućnost njihovu? Zar im ova nada i uvjerenje ne olakšava strašne njihove duševne muke? Budimo uvjereni, braćo istarska, samo to uvjerenje našeg naroda u Istri da neko misli na nj, da neko otkriva njegove muke i strpljenje.
Kada smo mi osvjedočeni, da naša ljubav i nastojanje za našu braću u Istri njima. olakšava boli j muke duševne, zar mi to znajući ne ćemo da podupiremo one, koji glasno i jasno govore o obranu našeg naroda.? To bi bilo ispod naše istarske ča-.
sti; to bi nas obrukalo i osramotilo i po nizilo ovdje u našoj novoj dragoj Domovini.
Jest, mi smo osvjedočeni, ■ da našoj braći u Istri olakšavamo boli ' boreći se ovdje za njihove pravice tamo; kada naša zarobljena braća doznadu da mi glasno i bučno protestiramo da za to znade cio svijet, mi ovdje, kada oni to sami ne smiju pod nretnjom taneta u ledja — našoj patničkoj braći u Istri olakšati ćemo duševne strašne boli, jer time ulijevamo u njihova srca nadu bez koje bilo bi na svijetu više patnika i samoubojica...
Dižimo svoj glas preko lista »Istre« do neba. daleko da nas čuje i Rim i Pariz i London, da trpi nepravedno kao svetac naš tlačeni narod u Istri; vičimo i kričimo, izrazuimo svoju ljubav i mržnju jasno i glasno, da nas čuju i naši u Istri..., da im bude lakše i bolje, da ne gube vjere ni nade, da ne počinjaju osobna ni narodnosna samoubojstva da zaprečimo i osujetimo raznarođenje i izdajstva protiv sebe i svoga naroda.
Borimo se za pravo i pravicu našeg naroda u Istri.
Vičimo, protestirajmo mi ovdje _ slobodni. To je naša dužnost. Bit će braći lakše u duši- I mi Istrani izbjeglice zaista i plačemo i vičemo i protestiramo, kako ko može i znade :neki govorom, a drugi štampom.
Jest, govori se i piše za naše u Istri... Drže se govori, predavanja, izdavaju se knjige i brošure, da čuje i vide boli naše braće cio svijet.
Ali najjače se bori za Istru naše glasilo
»Istra«. Naša »Istra« viče i jirosvjeđuje protiv nasilja u Istri. To sve čuje i Rim, a nesamo Trst, sve to sluša i Pariz i London... Fašističke se novine u Julijskoj krajini čude, kako tolike vijesti dolaze_ iz Istre u našu »Istru«; pa i tajne. Fašističke novine i vlasti se crvene, ljute j grizu za to, pa makar smješeći se i rugajući. Njih to boli. Oni se boje istine. A naša »Istra« otkriva istine o Istri i o nasilništvu fašista napram našem narodu tamo. To boli. to grize... I javno mnijenje osuđuje ta nasilja. Naše glasilo »Istra« donaša iz Julijske Krajine mnoge vijesti koje režu srce fašista tamo, naša »Istra« donaša odlične članke, koji raskrinkavaju fašiste i fašizam u Istri i u čitavoj Italiji, naše glasilo »Istra« raskrinkava čitav Rim; jedno i drugo brdo: Mussolinija i Vatikan. Naša »Istra« grmi, udara u ime svih nas bjegunaca.
Ona nam govori iz duše. Ona vrši ono što bismo morali mi svi svaki dan. Ona narn olakšava patriotske naše dužnosti, ona je veći dio ovih dužnosti preuzela na svoja leđa.
Zato joj moramo biti od srca zahvalnu Vraćajmo joj milo za drago.
Naše bjegunačko glasilo »Istra« mora živiti-Hvaliti ju samo i zahvaljivati joj, lijepo je, ali je glavno sada — da ne dopustimo da umre. Ta smrt njezina bila bi po nas sve velika i vječna sramota.
Dajmo »Istri« što joj pripada, da živi i da i nadalje radi za našu braću u Istri. Inače — mi smo njeni protivnici i njeni ubice, inače smo neprijatelji Istre, a — prijatelji fašizma. Birajmo!!
VICE ŠEPIć,
RESNA BESEDA EMIGRANTOM
Takoj, ko so me v aprilu 1817. izpustili iz internacije v Goellersdorfu in me kon-finovali na Dunaju, so bili naši begunci moja prva skrb. Takoj sem se začel za nje zanimati, kar pričajo moji redni dopisi v »Slovenskem Narodu« in pozneje tudi v »Edinosti«. Nova rubrika »Naši begunci« v »S. N.« je bila jako priljubljeno čtivo za mnoge tisoče naših beguncev. — To premnogi begunci gotovo še danes vedo, kajti mnogim sem pomagal v raznih njihovih stiskah. Iz Novega mesta sem pregnal neljubega im glavarja barona Rechbacha. Z Dunaja iz parlamenta sem pisal dež. predsedniku grofu Attemsu, ki je poznal mojo nevstrašnost že iz Gorice, in on mi je vstregel. — In ko sem v decembru 1917. ustanovil znani »Zentralausschuss fiir Re-patriieruug der Fliichtlinge und den Wie-deraufbau des Ktistenlandes«, sem imel okroglo 62.000 beguncev v evidenci. Moj urad v Bankgasse št. 2. je bil prava dobrota za tisoče naših rojakov, ki so bili razkropljeni po raznih deželah. Nešteti so tisoči beguncev, ki so po tem uradu prejeli mnogo tisoč kron naknadne begunske in posebno vojaške podpore. Jaz sem mogel poljubno obiskovati begunska taborišča kar sem tudi storil na vsem nižjem in zgornjem Avstrijskem, na Moravskem _ in celo na Češkem, kar pričajo moji dopisi v listih, — in neštetim rodbinam je bilo pomagano ... Ob prevratu sem bil že 1. novembra pri narodni vladi v Ljubljani, da sem mogel takoj začeti spravljati begunce v tabor Strnišče pri Ptuju, kar sem organi-zoval s takratnim okrajnim glavarjem v Ptuju, (podban dr. Pirkmajer), ki mi je šel znamenito na roko. — S tem sem rešil silno veliko naših bednih beguncev gladovanja v avstrijskih taboriščih. — Za mnoge sem poskrbel, da so odšli naravnost domov, za več sto beguncev pa sem pošiljal begunsko podporo po deželah, kjer so bili posamič nastanjeni in jim takrat še ni kazalo, da bi šli od tam proč. Pod naslovom obnove smo jih več sto osvobodili vojaške službe. Škof dr. Srebernič bi Vam mogel izpričati, kako hitro sem osvobodil njego-
vega brata ko so vsa druga pota njegova bila bezuspešna.
Ko je bil v Beogradu prvi naš parlament, so me begunci silili, da bi jaz zastopal goriške Slovence, ali odklonil sem to, sicer bi ne mogel skrbeti za nje iz Beograda tako, kakor sem skrbel z Duna;a. Zadnje podpore so prejemali še do polovice leta 1920.
Vse to mi pač daje dovoli pravice, da se danes obračam do vseh beguncev-emi-grantov z naslednjim apelom:
Še veliko imamo dela za... naše ubogo ljudstvo, ki trpi peklenske muke tam preko. Kaj vse se tu dela, o tem skoro nihče Vas nima niti pojma... Ali eno pa vidite: to je ta divna »Istra«, list v Zagrebu. Tak list je bil moj ideal. Ako bi ga še ne bilo, bi jaz izdajal »Sočo«, v nadaljevanje moje goriške »Soče«. Prav tak list bi bila, kakor je »Istra«, ki je. zares izborno uredovana. Boljega Usta si jaz za našo stvar misliti ne morem. In za tako bagatelno naročnino.
Toda... kaj delate emigranti širom vse lepe Jugoslavije, da pustite to lepo delo za Vas, za Vaše nesrečne brate v vednih zagatah in v negotovosti za obstanek?. Ali Vas ne obliva rdečica sramote, ko čitamo toliko nujnih prošenj za plačilo naročnine, za razširjenje lista?! Mnogo Vas je, ki ste našli v Jugoslaviji eksistenco, dobro Vam je tu, bolje nego bi Vam bilo kjerkoli drugod, ali kako se spominjate svoje dolžnosti do... tistih nesrečnih bratov, ki so ostali tam preko? Videl sem često, da: čim bolje komu gre, tem manj se zaveda svoje dolžnosti... Videl sem naravnost bogataše, ki po raznih krajih »pro-cajo« z dobrotami tega sveta, ali... »Istre« nimajo, nikjer jih ni, kjer bi morali bit! prvi med prvimi... Ali hočete, da se takih spomnimo s posebno spomenico...?! Ape-lujem na vse: Naročajte, plačujte redno...!
Ali ste čitali moje naznanilo v zadnji številki? Doslej se je oglasilo — deset naročnikov.
Andrej Gabršček iz Gorice.
Ljubljana, Gradišče 10.
SAVEZ JUG0SL0VENSKIH EMIGRANATA 0 LISTU „ISTRA’
Šestmesečno življenje lista »Istra« kot organa Zveze je pokazalo vse vrline te spremembe pri listu, ni pa tudi zakrilo vseh težav, ki nastajajo z izdajanjem rednega, obširnega glasila. Vsi člani direktorija so priznali s pohvalo, da je list »Istra« pisal čisto v duhu emigrantskih organizacij in da je bil dovolj verno zrcalo emigrantskega življenja, v kolikor so posamezni deli emigrantske organizacije hoteli in imeli volje sodelovati pri listu.
V celoti list sijajno izpolnjuje svojo nalogo, kar posebno dokazujejo vedno hujši napad fašističnega časopisja proti njemu. Za vodstvo lista v duhu emigrantske zveze ter za njegovo pravilno stališče napram fašizmu gre posebna hvala njegovemu uredniku.
Kot je v splošno razveseljiva bilanca redakcijskega dela lista, tako je dosti manj ugodna upravna stran lista. S tem da je list »Istra« postal glasilo emigrantske Zve-
ze, se je sicer v izdatni meri povečalo število naročnikov, se niso pa v isti meri povečali dohodki lista. Radi hude gospodarske krize niso tudi inserati lista doprinesli onih dohodkov, katere je uprava pričakovala.
Vodstvo lista se je zato skupno s kon-sorcijom lista našlo pred težko nalogo, najti v sedanjih časih način, kako omogočiti listu nadaljno izhajanje, če mogoče v sedanji povečani obliki.
Predsednik je bil ocr direktorija pooblaščen da zastopa Zvezo na sejah listo-vega konsorcija. Enodušna je pri vseh članih direktorija in pri vseh uvidevnih vodstvih posameznih emigrantskih organizacij misel, da list mora živeti, ker je potreben emgraciji, prepotreben našemu narodu v Julijski Krajini, neprijeten, ter škodljiv fašizmu. Celotna emigracija mora napreči vse sile, da do konca leta z zadostno naročniško akcijo omogoči obstoj lista
Strana 2.
»T S f R A«
firoj 26.-27.
Vijesti iz Julijske Krajine
FAŠISTIČKI »RADUNI Dl PROPAGANDA« I SLAVENSKI KRAS Trst, juna 1932. — Da bi se u talijanskim masama oživio fašistički revolucionarni duh Achile Starace, generalni sekretar fašističke stranke izmislio je keke »rađune«. To su velike skupštine, koje se održavaju gotovo svake nedjelje po čitavoj Italiji, na kojima fašistički prvaci govore masama. Tih »raduna« održano je u posljednje vrijeme oko 5000. Naročita se pažnja posvećuje propagandi ove vrsti u našim krajevima. U našim se gradovima i selima govori drugačije nego u ostalim talijanskim gradovima, jer je kod nas potrebno uložiti još mnogo truda da se fašizam uvede. Do sada je sva fašistička akcija bila uzaludna, jer naš narod ne može da ljubi batinu, koja ga tuče.
»Piccolo« od 21 juna donosi jedan veliki članak, u kojem veliča ovu najnoviju fašističku akciju i naročito ističe značenje »raduna« na tršćanskom Krasu, gdje živu »drugorodci«. Taj list kaže, da je ova propaganda samo nastavak velike akcije, koju fašizam u našim krajevima provodi već deset godina neumorno i strpljivo, ma da »mnogi neprijatelju!) iznutra i izvana ulažu sve svoje sile da onemoguće ostvarenje fašističkih težnja.«
»Piccolo« ističe, da je na »radunima« po Krasu učestvovalo sve pučanstvo bez razlike i to s velikim zanosom, ma da je po neki put vrijeme bilo upravo olujno, kao da se urotilo (!) protiv ovih fašističkih manifestacija. Mase su sti-zavale u svim mjestima na skupštine, mladići i starci, žene i djeca, da pokažu kako vole svoju novu domovinu Italiju ...To je bio pravi plebiscit za fašizam, ‘kaže »Piccolo«. I »najteže« (!) zone, igdje su »drugorodci« bili do sada naj-beprijateijskije raspoloženi, pokazale su veliko oduševljenje (!) za ove skupštine. ‘4 Ko bi čitao ove »Piccolove« fraze mogao bi doista da stekne krivo mišljenje o našem narodu u Julijskoj Krajini. Ali onaj ko ne čita novina nego iz bliza i na vlastitoj koži osjeća kako se po našim selima s korbačem, toljagom i revolverom pravi »raspoloženje i oduševljenje«, i ko vidi kako je naš goloruki čovjek nemoćan pred oružanom milicijom — najbolje zna kako bezobrazno laže »Piccolo« i kako falsificira činjenice.
SLOVENSKOJ DJECI NA KRASU DIJELE KNJIGE ZA ŠKOLU BESPLATNO Trst, juna 1932. — U fašističkim listovima čitamo, da je tršćanska prefektura podijelila u nekim selima oko Sežane 250 školskih knjiga slovenskoj djeci, koja su siromašna. Inspektor fašističke zone na Krasu osjetio je potrebu, da se zahvali prefektu na ovom »značajnom« daru. (Zašto zahvaljuje baš fašistički inspektor a ne, recimo, neki školski funkcioner? Treba li na to odgovora?
KO JE 1907 SPASIO TALIJANSKO OPĆINSKO VIJEĆE PULE?
Pula, juna 1932. — 25 o. mj. pada jedna obljetnica puljske općine. Toga dana pred 25 godina, to jest 1907 u Puli su se vršili općinski izbori. Borba je bila velika i malo je manjkalo pa da Pula pane u naše ruke. Puljski općinski izbori vršili su se naime mjesec dana poslije onih velikih parlamentarnih izbora za carevinsko vijeće, u kojima su Hrvati i Slovenci iznijeli historijsku pobjedu. Ta se pobjeda nije zaustavila pred zidinima »talijanske« Pule i Lagi-nja jè u parlamentarnim'izborima malo ne potukao u samoj Puli Rizzi-a, koji je izvukao tek nekoliko glasova većine. Razumije se, Talijani su, zaprepašteni velikom slavenskom pobj'edom u parlamentarnim izborima, ušli u općinske izbore dobro naoružani i upravo bijesni. Prijetila im je opasnost da izgube općinu. Izbori od 25 juna bili su vrlo borbeni, bilo je i krvi, ali Austrija- koja je uvijek pomagala Talijane na štetu našeg naroda, učinila je i ovom zgodom mnogo za puljske Talijane i oni su makar i mučno, makar i s malom većinom, ipak uspjeli, da zadrže općinu u svojim rukama.
Ta »pobjeda« nebi bila njihova, da nije bilo austrijske protekcije i da Pula nije imala Talijana iz — stare Italije, iz Regna. Ovih dana slavila se u Puli ta 25-godišnjica. Vrlo je značajno, da su ideju za tu proslavu i glavnu ulogu u proslavi imali Talijani iz stare Italije. Kako fašistička štampa ističe, njih je u Puli nekoliko hiljada. Oni su se osjetili ponukanima, da obnove sjećanje na one borbe, kad su se zajedno s Talijanima (i renegatima!) rodjenima u Puli borili za održanje talijanske općine. Prilikom ove obljetnice Talijani iz stare Italije, koji su tako zaslužni za »talijanstvo« Pule — uzidali su na municipiju veliku brončanu spomen-ploču, a općini poklonili pergamenu, na kojoj ima nekoliko hiljada (alcune migliaia) potpisa Talijana iz stare Italije, koji su učestvovali u borbama za talijansku općinu u Puli. Može li, biti jasnije potvrde od ove na ono što mi vječito naglašujemo: U Istri, pa čak i »najtalijanskijim« gradovima kao što je Pula, mi smo većina, a ne one, ml smo istinska većina, a oni falsifikovana, nametnuta, fabricirana.
ISTAESKI FAŠIZAM
Buzet, juna 1932. — Kako je već u-posljednjem broju »Istre« javljeno 20. o. mj. priredjen je pod Buzetom u Svetom Ivanu, na onom polju, koje je jednom bilo slavno po svojim jugoslavenskim manifestacijama, kad je buzetski Narodni dom bio žarište nacionalne svijesti za čitavu sjevernu Istru, — veliki sastanak svih fašističkih snaga iz čitave Istre (osim otoka). To je bio neke vrsti kongres, na kojem su se imale vidjeti sve snage istarskog fašizma. Došlo je nekoliko hiljada crnih košulja, mladih fašista, Balilla, članova Dopo-lavora, a bili su dotjerani i bijedni seljaci, koji su silom upisani u fašističke sindikate. Desetak se dana vršila priprema za taj veliki sastanak, a u te pripreme ima da se ubroji i veliku političku raciju, koja je izvršena na Buze-štini i ona brojna hapšenja naših ljudi, koji nisu najsigurniji i koji bi mogli da pomute junačko raspoloženje fašista. Na kongresu su učestvovali brojni fašistički prvaci i pretstavnici vlasti. Iz Rima je imao da dodje sam generalni sekretar stranke Starace, ali je u posljednji momenat bio, navodno, spriječen, pa ga je zastupao vicesekretar stranke Marpicati, poznati neprijatelj našeg naroda još iz vremena kad je na Rijeci pašovao.
PREFEKT FOSCHI RIVENDICIRA SEBI PRAVO NAJVIŠE LIČNOSTI U ISTRI.
Pred tom velikom masom oduševljenih fašista i manje oduševljenih »fašista« održani su brojni govori koji se ne razlikuju od dosada čuvenih hijerarskih govora baš mnogo, pa ih zato i ne ćemo potanje citirati. Moramo ipak da istaknemo nekoje detalje, koji su karakteristični za prilike u Istri. Poznato je, na primjer, da u istarskom fašizmu prilike nisu baš najbolje i da se naročito oni, koji su na vrhovima rado svadjaju i podvaljuju jedan drugome. Borba oko »manjađore« velika je. U svom velikom govoru, koji je održao istarski prefekt Foschi, koji je bio obučen u milicioner-sku uniformu, neobičnim je načinom naglasio odredbu Mussolinijevu od 1927, prema kojoj odredbi prefekt pretstav-Ija najviši politički auktoritet u provinciji, kojem se moraju pokoravati pretstavnici pokrajinskih federacija. To se odnosilo na razne Rellije i Mrake, koji si prisvajaju pravo vrhovnih inštanca u Istri. Prefekt je naročito naglasio, da on nije u provinciji samo časna i dekorativna ličnost nego ima i izvršujuće mogućnosti. U njegovom govoru od značenja su i one riječi, koje se odnose na poziciju Italije u ovim krajevima. Foschi je naglasio, da Italija neće nikada napustiti ona mjesta, koja je zauzela i nad kojima se vije talijanska zastava. Julijska Krajina je za sva vremena talijanska zemlja. To znadu, kaže prefekt, i istarski »drugorodci« osim onih koji su još uvijek pod uticajem an-titalijanskih agitatora. (Prefekt nije kazao koliko ima tih koji su pod ovakvim uplivom). U svom govoru osvrnuo se i na nedavni atentat na Mussolinija, pa je med ju ostalim rekao, da bi u slučaju uspjelog atentata u Italiji nastala sigurno revolucija i da bi fašisti linčovali sve svoje protivnike. Kako je pak fašizam jak i u ovim pograničnim krajevima, to je pokazala nedavna parada prilikom »Feste dello Statuto«, kad su u Puli pored ostale vojske defilirale i fašističke jurišne čete, koje su pokazale najbolje, da su revolucionarne fašističke puške spremne za pucanje.
RELLI GOVORI O FAŠISTIČKOJ AKCIJI U ISTRI MEDJU »DRUGO-RODCIMA«.
Iza prefekta Foschia govorio je ispočetka vrlo skromno sekretar fašističke federacije Relli, koji je replicirao na prefektove riječi o njegovom auktori-tetu i potvrdio da prefekt doista ima najveću vlast u provinciji, da mu se on pokorava i da će mu se i dalje pokoravati, jer on želi da mu se pokorava, i ne želi nipošto biti nepokoran, on zapravo i nije niko i ništa, nego samo onaj, koji želi da se pokorava. Tako je
po prilici jedno izgledao Relli u svojoj snishođljivosti. A kad je ovako izrekao ovu izjavu pokornosti, prešao je da citira velike zasluge istarskog fašizma. On se osvrće u svom govoru i na česte razmirice koje nastaju u raznim istarskim fašjima i naglasu je, da je naročito u posljednje vrijeme provincijski direktorij s tim razmiricama i svadja-ma imao mnogo posla, pa su zato bili smijenjeni mnogi direktoriji i mnogi vodje zamijenjeni drugima, kako bi istarski fašizam odgovarao svojoj svrsi. U svom govoru on se divi ovoj velikoj fašističkoj skupštini, koja dokazuje da Istra nije propala, ma da nije ni petnaest dana prošlo da su emigrantski listovi u Jugoslaviji (misli »Istru«) donijeli vijesti o katastrofalnom stanju u Istri i pisali o revolucionarnom raspoloženju medju istarskim pučanstvom.
BALILLA, I ULOGA TE ORGANIZACIJE MEDJU JUGOSLAVENIMA ISTRE.
Relli govori zatim o pojedinim granama fašizma u Istri i najprije se osvrće na organizaciju Balilla, za koju kaže, da u Istri okuplja već 15 hiljada djece muške i ženske. Članovi te organizacije, koja se osnovala u svim i najzabačenijim istarskim selima, govore talijanski i pjevaju talijanske pjesme i u kućama, gdje se prije nije nikada čula talijanska riječ. Zato ide naročita hvala učiteljima, koji služe u Istri, jer oni ne ulažu u odgoj djece samo svoje znanje, nego i posebno — junaštvo Relli se nada da će zaslugom takvih »junačkih« učitelja doskora vanjsko dvojezično lice Istre biti pretvoreno u čisto talijansko lice (!?). Relli u formi molitve zaklinje vrhovne vodje u Rimu neka bace svoj božanski pogled na Istru i neka vide ovu velebnu akciju svete nacionalne i političke bonifikacije, koju fašizam provodi u Julijskoj Krajini, koju privodi majci Italiji. Relli misli, da bi Mussolini morao gledati zato na istarsku fašističku federaciju drugačije, a ne kao na svaku drugu talijansku federaciju. Fašizam u Istri ne vrši neku provincijsku akciju nego nacionalnu i opće državnu. A sredstava nema (!). Trebalo bi da čitava Italija dade što više novaca da se nacionalna bonifikacija »drugorodnih zona« što prije provede, jer bez novaca se ništa ne može (!)
GIOVANI ITALIANI, DOPOLAVORO I ŽENSKI FAŠJI.
Relli govori o organizaciji »Giovani Italiani«, pa kaže, da su u svrhu orga-nizovanja mladih Istrana u ovu fašističku organizaciju potrošene mnoge energije i mnoge — pare (!). Sad postoji u Istri oko šezdeset takvih organizacija i u nekoliko mjeseci učlanjeno je oko 4000 mladića. Organizacija Dopolavoro ima zadaću, kaže Relli, da privuče pod fašističku zastavu što više seljaka dru-gorodaca, koji žive po selima daleko od gradova i izvan dodira s talijanskom civilizacijom i politikom, športom, izletima, u velike gradove, knjigom itđ., slavenski seljak Istre privlači se i odgaja u novom duhu. Dopolavoro postoji do danas u 156 mjesta i okuplja oko 8000 članova. Ali u toj akciji, kaže Relli, treba mnogo novaca (ono što mi uvijek tvrdimo!), pa zato stvari ne uspjevaju onako kako bi trebalo, ženski fašji vrše dobro svoju zadaću, koja je naročito važna u drugorodnim zonama.
U ovom smislu govorio je Relli i o ostalim, fašističkim organizacijama dosta opširno i možda bi se u njegovom govoru našla još koja interesantna stvar, ali bi nas to predaleko odvelo. Poslije njega govorio je vicesekretar stranke Marpicati. On je govorio obične fraze, koje smo već stotinu puta čuli, ali interesantno je da je rekao i ovo: U Istri se bore dvije vrsti snaga, snage dobra i snage zla, borba je to izmedju naše domovine i domovine onih drugih (!). Kad je izrekao te riječi nastale su demonstracije protiv Jugoslavije. Uopće je čitava ova bučna priredba bila samo jedan veliki izazov i naš narod je odahnuo kad je sve to svršilo.
»IL POPOLO DI TRIESTE« SE LJUTI NA
»ISTRU«, A STA I MOŽE DRUGO?
Trst, juna 1932. — »II Popolo di Trieste« ne spava mirno otkako izlazi naš list-I najmanje naše notice i bilješke uznemiruju ga. Neki dan je sav zapjenjen udario na naš list, zbog jedne notice, u kojoj smo se : usudili reći, da su u jednom selu na tolmin-štini učenici istukli jednu fašističku učiteljicu. Redakcija se »Popola« sva uzbunila i oko Tolmina je bila, kako »Popolo« piše, povedena istraga da se ustanovi gdje se to dogodilo... Sad se pak taj list buni zbog našeg uvodnika u posljednjem broju o do-gođaju na Krnu i fašističkom teroru pod Krnom pred deset godina. On nam se čudi i kako se možemo uopće sjećati onoga što se i dogodilo pred deset godina. Ne samo to, i nego i do hiljadu godina mi ćemo se sjećati i fašističke »civilizacije« i jedino po tome će i fašizam ostati u budućnosti u sjećanju na- ] šeg naroda. Interesantno je da »Popolo« i ovim povodom naglasuje, da je spomenik j na Krnu-bio porušen od jedne »grupe bar- i bara«, ma da je istraga dokazala da je 1 grom srušio spomenik. A ne stidi se »Po- ' polo« istaći hi to, da je »kazna« fašista bila l; spremna i neumoljiva.	li
VELIKA BEDA MED KAMNOSEKI Trst, juna 1932. Iz Sv. Križa pri Trstu poročajo, da vlada velika beda med kamnoseki. Letos so jih sindikati poslali na delo v istrske kamnolome Ker pa se niso mogli preživljati zaradi slabe plače, so se vrnili nazaj, v svoje tužne domove. Zaslužili so toliko, da so lahko prišli peš domov!
PROMET TRSTA PAO JE OPET ZA CIRKA 2 MILIJUNA KVINTALA. Trst, juna 1932. — Svaka nova statistika o prometu Trsta znači novo opadanje. koje ne prestaje i koje će napokon dovesti Trst do potpune privredne smrti. Ovih dana objavljene su cifre, koje se odnose na promet u mjesecu maju ove godine i te su cifre uporedjene s onima iz mjeseca maja lanjske godine. Ove godine u maju promet je iznosio 3,276.335 kvinta-la. a lani u istom mjesecu 3,832.979 kvin-tala. Promet u prvih pet mjeseci lanjske godine iznosio je 15 i po milijuna, a u prvih pet mjeseci lanjske godine 17,484.715 kvintala. Ove godine je dakle promet u samih pet mjeseci već pao za cirka 2 milijuna kvintah! A što će biti do konca godine?
FAŠISTI IN SLOVENSKI PRIIMKI. r
Gorica, juna 1932. Če greš od Korza proti Travniku se ti nudi neprijetna slika »2000 letne kulture«; vsi slovenski na-' pisi so poitalijančeni na fašističen način. O kljukicah na raznih »č«, »ž«, »š« ni več nobenega sledu. Pa tudi druge črke so trpele pri tem »delu«, čeprav jih imajo tudi oni v svoji abecedi. Tako so spremenili Klavora v — lavora; znane gostilne Ka-menšek, Reščič imajo pomazane napise; urar Šuligoj ima razbito tablo in reklamne modre naočnike. Breščak je izvubil balkon z napisom in železno ograjo. Znana trgovina steklenih izdelkov in porcelana ima spremenjen priimek v »ore«. Prav začudeno strme naši kmetje in se ne morejo načuditi tej »brihtni« izpremembi priimka. Tudi Katoliška Tiskarna ima razbit napis. To delo so naredili v Gorici znani pobalini. Neovirano so razbijali in se razpršili. OPĆINSKI POREZI TRSTA RASTU NA PAPIRU, ALI SVE SE MANJE UTJERUJU
Trst, iurta 1932. — Općinski porezi u Trstu iz godine u godinu se povisuju, ali u kasu ih ulazi sve manje i manje, jer narod ne može da plaća. Lanjske godine utjerano je u Trstu 64 milijuna 281.937 lira poreza, a 1931 samo 61 milijun 55.171 liru. To znači za 3,226.765 lira manje. I »Popolo di Trieste« koji te cifre donosi kaže doslovno ove riječi: »To je jedan praktičan dokaz stvarne ekonomske depresije ovog grada...« Taj isti list tvrdi, da na svakog stanovnika Trsta otpada samo na općinske poreze oko 245 lira godišnje. A gdje su pak državni porezi...
POREZ NA NAPISE U NETALIJANŠKOM JEZIKU
Trst, juna 1932. — U jednom popisu svih grana poreza koje ubire tršćanska općina čitamo na čelu jedne rubrike: »Imposta sulle insegne in lingue straniere«. U godini 1932 inkasirano je na račun tog poreza 13.036 lira. Znači, da u Trstu ima još napisa na trgovinama i uredima, koji nisu talijanski. Slovenski i hrvatski napisi su svi uništeni, što silom, što milom i gotovo je isključeno da bi za naše napise bila. uplaćena tolika svota poreza. Bit će da se radi o napisima na drugim jezicima, koje Talijani podnose, naročito, ako im ta tolerancija nešto nosi u obliku — poreza.
I U MAJU SU DEMOGRAFSKE STATISTIKE TRSTA VRLO NEPOVOLJNE
Trst, juna 1932. — Objavljene su demografske statistike Trsta za mjesec maj. Fašistička štampa kaže, da je maj što se tiče radjanja, vjenčanja i smrti najnepovoljniji. U mjesecu maju je broj novorodjenih bio niži nego u svim mjesecima ové godine, — a niži od srednjeg broja u svih posljednjih deset godina. Trst pada od 1922 u broju rodjenih, a raste u broju mrtvih. Fašistička štampa traži uzroke ovome i na svoj način ističe, da bi uzrok tome mogao biti u lošem privrednom stanju Trsta. (Ono, što mi uvijek tvrdimo: tršća-ni ne rad ja ju, jer su gladni). Ali »Piccolo« kuša biti optimist, pa pozivlje Tršćane da budu odvažniji i da ne gube vjere u blagostanje Trsta, koji će jednom opet procvasti, ma kako mu sada slabo išlo. (I mi to kažemo: Trst će jednom opet procvasti, i to doskora!)
SEŽANSKI FAŠISTIČKI DIREKTORIJ VIJEĆA O AKCIJI MEDJU »DRUGO-RODCIMA«
Trst, juna 1932. — Dne 20 o. mj. sastao se na konferenciju sežanski fašistički direktorij, koji dirigira fašističkom akcijom na slovenskom Krasu. Famozni centurijon Grazioli referirao o organizaciji Balilla, koja se sve više uvadja u drugorodnim zonama. Da bi se što više ta organizacija uvela i da bi je djeca zavolila priredjuju se izleti seoske djece, pa je tako 150 malih Slovenaca bilo na izletu u Trstu i Kopru. Isto tako širi se i Dopolavoro. Ta organizacija ima drugu taktiku: prodire u naša sela s nogometom i »boćama«. Ko nije u Dopolavoru ne može da igra nogometa ni »boća«...
JUGOSLAVENSKE »MANIGOLDE« TREBA NEMILOSRDNO UDARITI
Gprica, juna 1932. — Dne 19 o. mj. gorički prefekt s naročitim ceremonijama »u stilu sasvim fašističkom« — kako kaže štampa —. zakleo je trinaest novoimenovanih općinskih vijeća za trinaest goričkih općina, koje su do sada bile upravljane od komesara. Medju tim općinama jesu: Ajdovščina, Kanal, Ri-hemberg, Sv. Križ kod Ajdovščine, št. Vid kod Vipave, Tolmin, Vipava itd. Razumije se vijećnici su fašisti. Prefekt je poslije zakletve održao govor, u kojem je naglasio, da je uveo opet vijeća u te općine zato, jer je to Mussolinijeva želja, da bi općinska uprava bila što pravednija (!) i da bi narod bio zadovoljniji (!). Komesari će biti imenovani samo u Izvanrednim slučajevima. Sve općine imat će svog podestata i svoje op-ćinsko vijeće, koje će se izabirati iz fašističkih _ sindikalnih organizacija (!) Prefekt je u svom govoru naglasio, da je ekonomska situacija u Italiji teška, ali ni u ostalim zemljama nije lakša. (Lijepa utjeha!). Narod u Goričkoj je miran, kaže prefekt, ako se odbije one »manigoldejs, koji zločinački, rovare i; koje će fašizam uvijek bez smilovania udarati..-
/
FAŠISTIČKA ŠKOLA UZ JUGOSLAVEN-SKU GRANICU I NJEZINA ZADAĆA.
Trst luna 1932. — Pred desetak dana održalo je školsko vijeće za Julijsku Krajinu u Trstu pod predsjedanjem školskog proveditora Mondina svoju sjednicu, na kojoj se pretresalo stanje škole u Julijskoj Krajini i govorilo o njezinoj ulozi medju jugoslavenskim ' pučanstvom. Glavni je referat na toj sjednici imao Mondino, koji je izrekao pravi hvalospjev fašističkoj školi. Interesantno je da i on govori isključivo o »fašističkoj školi.« Mondino je izjavio, da je sretan što može izjaviti, d afašistička škola uz istočnu granicu Italije vrši odlično svoju patriotsku zadaću. Škola u Julijskoj Krajini, gdje god ona postojala, dostojno vrši svoju veliku misiju i širi ideal ljubavi prama.Italiji, koja je majka i učiteljica civilizacije (!) Školska godina, koja je završena donijela je one rezultate koji su se očekivali. Ja sam, kaže Mondino, prošlih mjeseci obišao sve škole u Goričkoj, oko Postojne, Trsta, Poreča, Pule, na otocima Lošinja, Cresa i u Zadru, pa mogu da kažem, da se sve škole mogu pohvaliti. Svagdje sam naišao na veliku slogu, koja vlada izmed ju učitelja i fašističkih prvaka (!) Ali moram da naglasim, da je organizacija Balilla ona institucija režima, koja u našoj školi važi kao najvrijedniji instrume-nat (!), Ministar prosvjete odobrio je moj prijedlog, da se iduće godine otvori u Julijskoj Krajini još pedeset razreda i poslao je još dva didaktična direktora u Id-riju i Tolmin. Ovo pojačanje fašističke škole donijet će u svaki ugao ove svete (!) zemlje cioilizovani glas rimske fašističke civilizacijeO)
S RIJEKE SE TJERAJU SVI NEPOŽELJNI
Rijeka, juna 1932. — Na Rijeci je velika besposlica, pa su nezaposleni radnici u posljednje vrijeme postali prava politička opasnost. Zato su fašističke vlasti izdale naredbu, da se svaki radnik, koji bi došao na Rijeku iz koje druge općine mora u roku od ostam dana prijaviti i moliti za dozvolu uposlenja. To se u drugim_ državama prakticira samo za strane državljane. Ako kvestura smatra »potrebnim« molba za uposlenje može biti odbijena i radnik pozvan, da se odmah odstrani iz Rijeke. Ako radnik ne bi u petnaest dana našao nikako posla, on će biti isto tako potjeran s Rijeke.
SAMOMOR MLADEGA BREZPOSELNEGA UČITELJA SLOVENCA.
Trst, juna 1932. V blizini Bazovice so našli zadnje dni meseca maja že napol razpadlo truplo nekega mladeniča. Preiskava je dognala, da je truplo Kovačiča Ljubo-mira, brezposelnega učitelja. Iz pisma, ki ga je zapustil je razvidno, da je napravil samomor katerega vzroki do sedaj še niso
znani.
IDRIJA IMA NOVOG PODEŠTATA. KOJI ČE ZNATI BARATATI S NOVCEM . . .
Idrija, juna 1932. — Prošlog mjeseca Idrija je dobila novog podeštata. Imenovan je podeštatom cav. uff. ing. Emanuele Ricci. Fašistička štampa ga uvelike hvali i naglasuje, da će on znati kako da troši općinski novac. Znači, da oni, koji su upravljali općinom prije njega_ nisil znali kako se novac troši. To je_ jedna slaba strana, od koje boluju svi fašistički upravljači naših općina . . .
PAZIN NIJE BIO UVIJEK OVAKO TALIJANSKI!
Pazin, juna 1932. — U. o. mj. obavljeno je svečano i paradno otvaranje novog jednog fašističkog društva u Pazinu, koje će se zvati »Circolo di cultura fascista«. Otvorenju je prisustvovao i poslanik Mrak. On je u svom govoru naglasio, da _je Pazinu talijanska gimnazija bila uvijek ognjište, na kojem je gorio talijanski plamen, i iz te je gimnazije izišao cvijet talijanske istarske inteligencije i veliki broj dobrovoljaca u prošlom ratu za »oslobo-đjenje« ovih krajeva od Italije. Svoj govor Mrak je zaključio izjavom, dandanas u Pazinu nema više samo »jedna šaka« od-važnih talijanskih patriota, koji su se borili za Italiju, nego je talijansko čitavo stanovništvo. Ove su Mrakove riječi vrlo značajne jer potvrdjuju u svom prvom djelu ono, što mi uvijek tvrdimo, naime, da u Pazinu nije nikada bilo više od jedne šake Talijanaša, koji su odgojili kao renegati u talijanskoj gimnaziji. Danas su pak prilike takve, da je lako Mraku govoriti, da je sve istarsko pučanstvo talijansko. Tamo u »cirkolu« nije niko mogao da ga demantuje.
ARETACIJE SLOVENCEV NA GORIŠKEM
Gorica, juna 1932. V Gorici so karabinjerji aretirali 20-letnega Linbacha iz Krmina, Evgena Visentin a iz Opatje-ga sela in Ignacija Vouka iz Trnova. Izročili so jih sodišču. Obtoženi so, da se niso prijavili k naborom. _	.
Pod isto pretvezo je bil pred dnevi aretiran in izročen sodišču tudi Teobald Pupin iz Dolenjega v Brdih. Sodnik, pred katerim se je zagovarjal pretekli torek, pa ga je oprostil z navedbo, da ni zakrivil nikakega kaznivega dejanja. _	.
V Cerknem pa so karabinjerji aretirali 32-letnega Ivana Peternelja in njegovega očeta Jakoba. Na njunem domu so napravili hišno preiskavo, ker ju je neki vaščan denuncirah V hiši so našli orožje. (Jba moža so odvedli v zapore in bosta izročena sodišču ker sta kršila določila zakona o javni varnosti in zaščiti države ter zadevne odredbe, ki veljalo izključno v Julijski Krajini.
KAKO FAŠIZEM KUPUJE NAŠE LJUDI
Gorica, juna 1932. V Kalu pri Bovcu onim, kateri bodo obiskovali večerno šolo društva »Umanitaria« obljubljajo Lahi da jim preskrbe delo-	^
KAŽNJENI ZBOG NEPOVLASNOG PRELAZA GRANICE
Rijeka, juna 1932. Riječka kvestura osudila je radi nepovlasnog prelaza granice Gjuru D o b r i 1 u i njegovu 18-godišnju kćer Idu iz Tinjana u Istri. Ida D o b r i 1 a bila je tužena da je u svrhu traženja posla i zarade prešla nepovlasno granicu i zadržala se nekoliko mjeseci u Jugoslaviji, a njen otac da ju je pratio do granice i pokazao joj prelaz. Ida je osudjena na 3 mjeseca zatvora i 3.000 lira globe a njen otac na 3 mjeseca zatvora i 1000 lira globe. — Braća Sergio i Mavro M i h i ć nastanjeni u Rijeci, via Poscolo 14, sudjeni su tako-djer prošli petak radi pokušaja prelaza granice, i da su tom zgodom napali stražu granične policije. Osudjeni su obojica radi pokušaja bjegstva i napadaja svaki na 9 mjeseci zatvora i 2000 lira globe.
Nadalje je riječki sud osudio 21-godiš-njeg Josipa Dajčića, 21-godišnjeg Franju Pucića, 21-godišnjeg Matiju Križa n c a,_ 24-godišnjeg Martina M i 1 i č i ć a (svi iz Žminja) te Ružu Perkovič, staru 22 godine na 3 mjeseca zatvora i 2000 lira globe.
NOV SODNIK V AJDOVŠČINI.
Gorica, juna 1932. V poslednjih dneh je rimsko pravosodno ministrstvo izvršilo mnogo sprememb v sodnijski službi v Julijski Krajini. Premeščenih je bilo že mnogo dosedanjih sodnikov in na njihova mesta so bili imenovani novi, večinoma iz južne Italije in vsi zvesti služabniki fašističnega režima.
Tudi dosedanji sodnik v Ajdovščini je bil premeščen.' Za njegovega naslednika je bil imenovan dr. Josip Paris, ki je do sedaj služboval v Bariju. Fašisti v Ajdovščini so ga navdušeno sprejeli. Novi sodnik je že nastopil svojo službo.
NOVE SPREMEMBE PRIIMKOV.
Trst, juna 1932. Izmed petih pokrajm Julijske krajine, je tržaška, kar se tiče spreminjanja slovenskih in hrvatskih prim-kov v njihovo »prvotno italijansko obliko«, gotovo na prvem mestu. Tržaški perfekt, ki mora lastnoročno podpisovati vsak dekret o spremembi imena, je v tem pogledu zares zelo vztrajen. Te dni je podpisal nič manj nego 242 dekretov. Med temi tejre-kaj sprememb, ki so jih izvršili na prošnjo prizadetih ljudi.
CIJA JE POSTOJNA?
Trst, juna 1932.	—_ Početkom ovog
mjeseca zaključena je školska godina u školi za šegrte u Postojni. Takve škole otvaraju fašističke vlasti u posljednje vrijeme u našem kraju u sve većem^broju, jer se kroz njih može takodjer da širi talijanski duh i vrši asimilacija. Školska godina završepa je svečano uz učestvovanje svih vlasti i fašističkih hijerarha. Podijeljene su nagrade najboljim polaznicima. Tršćanski »II Piccolo« citira ova imena najboljih učenika:	Ambrožič Fredinando,
Geržina Francesco, Mahorcic Luigi, Morel Albino, Pangerc Francesco, Umek Antonio, Kodre Giovanni. Nismo nijedno ime izostavili i nismo korigirali način kojim je »Piccolo« objavio njihova imena. Sva su ova imena sasvim naša. Pitamo se i ovom zgodom: čija je Postojna?
FAŠISTI SU UZELI MONOPOL NA
SLAVENSKI OBIČAJ IVANJSKIH KRIJESOVA
Trst, juna 1932. — Da su ivanjski kri-jesovi naš narodni običaj, koji nam je ostao iz praslavenskih vremena, to ne trebamo naglašavati, jer je to svakome poznato. Ivanje je u Julijskoj-Krajini bilo neke vrsti nacionalnog više nego crkvenog praznika. U predvečerje toga dana svi su naši brije-govi u Istri, Goričkoj i na Krasu plamti eli od krijesova. Taj je običaj ostao i pod Italijom i ako su fašističke vlasti sve činile, da bi se to ugušilo. U posljednje vrijeme kriješ za Ivanje uzimao se kao antifašistička demonstracija. Uza sve prijetnje naš je narod ipak našao načina da pali krijesove, a fašisti su bjesnili. Naročito su krijesovi bili demonstrativni u okolici Trsta, u Svetom Ivanu na periferiji Trsta. Ali kad fašisti nisu mogli da uguše taj narodni običaj, oni su se sjetili jednom drugom izlazu: uzeli su krijesove u svoju režiju! Ako ih priređuju oni i to otvoreno, javno, pod svojom firmom, onda krijesovi neće imati više onog ćara, koji su imali dok se zabranjivalo i narod ih neće više paliti! Takvo je fašističko mudrovanje. Tako smo ove godine imali prilike čitati u fašističkim listovima o velikim pripremama za ivanjske krijesove, koje vrši fašistička organizacija u Svetom Ivanu kod Trsta, poznata pod imenom »Quis centra nos«, koja ima svoje sjedište u negdašnjem našem Narodnom domu. I doista ove godine je ta organizacija u Svetom Ivanu u svojoj režiji palila naš,e ivanjske krijesove. Međutim tim svojim aktom fašisti ne uspjevaju. Naš narod pali u sebi krijesovi vjere i nade, koji plamte vatrom, koju niko nemože ugasiti.
RIJEČKA »ZONA FRANCA« MORA DA KUPUJE MADŽARSKO, A NE VIŠE JU-
GOSLOVENSKO MESO
Rijeka, juna 1932. — Do sada su ovi krajevi dobavljali blago za klanje iz Jugoslavije. Uslijed blizine s Jugoslavijom to je blago bilo dosta jeftino i pučanstvo je ovdje imalo relativno jeftino meso. Međutim pred nekoliko dana Italija je sklopila jedan ugovor s Madžarskom, prema kojemu će Zona franca morati da kupuje goveđa i ostalo blago u Madžarskoj, a ne više u Jugoslaviji. Ako se uzme u obzir veliku daljinu, razumljivo je na prvi pogled, da će blago biti sada skuplje i da će meso poskupiti. Italija je sklopila taj ugovor, da bi što više Madžara dolazilo u Opatiju na ljetovanje. U ugovoru se govori naime i o turizmu. Međutim — čitajte slijedeću vijest...
VERA MAKUC I DRUGOVI ČEKAJU PROCES
Trst. juna 1932. Kako smo u jednom od posljednjih brojeva javili u Goričkoj ie bilo uhapšeno dvanaest mladih Slovenaca, a medju njima i studentica padovanske univerze Vera Makuc. Optuženi su da se spremali antidržavnu akciju i imali bi navodno biti predvedeni pred Specijalni Tribunal. U zatvoru se nalaze već četvrti mjesec. Zašto su uhapšeni niko zapravo nezna. pa sigurno ni oni sami. Hapšenje mlade student-kinje izazvalo je u narodu veliko ogorčenje. Vera Makuc nije doduše ni prva ni jedina naša žena koja je dospjela u fašistički zatvor i pred sud, ali je njezin slučai u Julijskoj Krajini odjeknuo živo u srcima naroda, koji je ponosan na svoju inteligentnu mladost, a pogotovo na ženski inteligentni naraštaj. Fašističke vlasti počinje da zabn-njuje uzbudjenje, koje je naročito u goričkim Brdima izazvala vijest, da će Vera Makuc biti predvedena pred Specijalni Tribunal.
PROMET STRANACA U OPATIJI SLAB KAO NIKADA
Opatija, juna 1932. — Ni jedne prošle godine nije promet stranaca u Opatiji bio ovako slab kao ove godine. Kupališta su prazna, isto tako i hoteli. Fašistički »kur-ort« muči muku kako bi od Opatije napravio svjetsko i veliko ljetovalište, ali postaje smiješan s onim velikim paradama, koje priređuje za — nikoga. U kavanama sviraju glazbe za dva, tri gosta. Plesne su sale prazne i plešu samo za reklamu plaćeni parovi. Ove godine smiju stranci da se kupaju uz čitavu obalu, gdje god hoće, niko im ne pravi neprilika. Prijašnjih godina fašističke su vlasti pokušavale da prave strancima smetnje radi kupaćih kostima i sve je moralo bitj »fašistički moralno«. Ove godine dozvolile bi te iste vlasti strancima da se kupaju makar i "goli, kad bi ih bilo...
U MALTI MOGU DA BUDU LIBERALNIJI NEGO NA GORNJEM JADRANU
Trst, juna 1932. — Nedavno je tršćanska podružnica iridentističkog društva »Dante Alighieri« održala konferenciju, na kojoj je prof. Umberto-Urbanac-Urbani (poznati prevodioc jugoslavenske literature na tal. jezik — opaska ured.) govorio o tali-janstvu stanovnike. Malte. Konferencije, uz ostale odličnike, prisustvovao i sam prefekt Porro. Dokazujući geografskim i i etnografskim argumentima početak talijanskog jezika kao jezika crkve, škole i puka na Malti, te analogiju koja postoji iz-medju »malteškog« jezika i sicilijanskog dijalekta- prešao je predavač na historijski dio. Svoje predavanje završio je s riječima:
»Divimo se njihovoj herojskoj izdržljivosti, plemenitosti njihova karaktera. _ — Malteze ne bi mogao niko bolje razumjeti od nas koji smo sve do pred koju godinu bili takodjer robovi jednog vrlo jakog carstva. koje se smatralo neoborivim i vječnim- Ali historija je još jedamput dokazala da propadaju najjača carstva ako im temelji ne počivaju na pravdi. Maltezi nek uvijek znadu, da je čitava Italija s njima i neka im bude na utjehu manifestacija solidarnosti 400 komiteta društva »Dante Alighieri«, medju kojima i ovog u Trstu, koji ima tu prednost, što govori u ime čitave pokrajine Gornjeg Jadrana, pa mediteranskoj sestri izražava želju za posljednju i najvišu pobjedu.«
GIUNTA JE U TRSTU DOBIO SREBRNI BODEŽ.
Trst, juna 1932. — Ovog mjeseca održana je, na dan godišnjice Oberdanove smrti, u Trstu skupština Nacijonalnog Vijeća ratnih boraca. Skupštini je prisustvovao vojvoda od Aoste a Mussolinija i vladu predstavljao je podsekretar u predsjed-nštvu vlade Francesco Giunta. Tom prilikom su pomorci Jadrana poklonili Giunti bodež cd masivnog srebra »kao znak zahvalnosti i ljubavi prema čovjeku koji je najjače osjetio patnju (!) koja je bila posljedica nepravednosti mirovnih ugovora (!) koji su osakatili pobjedu talijanskog oružja (!). U žalosnoj epohi Giunta je, sa svojom riječju, sa svojom strašću, sa svojim žarom ustao u obranu prava našeg mora.«
Giunti, vodji borbenih odreda u Trstu, čovjeku koji je sa svojom bandom spalio slovenski Narodni Dom »Balkan« u Trstu, predan je ovaj simbolički znak blagodar-nosti na brodu »Semiramis«.
JUGOSLOVAN NE SME IMETI NOŽA NI ZA DELO
Trst, juna 1932. Rihemberški karabi-nerji so te dni aretirali Milana Vidmarja in Viktorja Birso, oba iz Rihemberga. Ko so ju preiskali, so našli pri njiju dva krivca. Ker so taki noži prepovedani, če se pri delu ne rabijo, so ih prijeli in odvedli v Ajdovščino, kjer so ju izročili sodišču.
ŽELJEZNICE U ISTRI — OČAJNE
Pula, juna 1932. — U lokalnoj fašističkoj štampi čitamo očajne jadikovke i molbe, da bi se željeznički promet između Trsta i Pule usavršio, jer su vlakovi, koji saobraćaju između ta dva centra upravo nemogući. Nikad nije vlak vozio tako dugo na toj liniji kao sada. Danas, kad se lete oceani i kad se govori o rekordnim brzinama, vlak iz Pule u Trst vozi 5 sati! Trebalo bi da se nešto učini u cilju usavršenje istarskih željeznica, a ne da se i tom pogledu Istra ostavlja kao pastorče. Tako, eto, dnevno, sad radi ovog, sad radi onog, opažamo sve jasnije iz same fašističke štampe, da su naši krajevi pod Italijom ne samo u nacionalnem pogledu, nego i inače vrlo zlo tretirani i da s tim stanjem nisu zadovoljni piti sami Talijani,
KATASTROFALNE VREMENSKE NEPOGODE U ĆIĆARIJI
Vodice, juna 1932. — Očaj i patnje u kojima se nalazimo, ne daju se ni izreći, a kamo li da vam ih opišemo, sve se je diglo protiv nas pa i sama priroda nas je počela uništavati.
Ove su nam godine izgledala naša polja kao pravi raj. Na žalost nije ta ljepota potrajala ■ dugo, jer nas je ovih zadnjih dana posjetila tuča, koja je našu nadu i veselje pretvorila u plač: sravnala je sve sa crnom zemljom, naša polja i vrtovi imaju izgled kao da* uopće nismo ni kopali ni orali, a niti sijali. Kao što smo vam se gore spomenuli, u velikim smo mukama. Ove buduće zime sigurni smo da će više porodica stradati od glada i nevolje, jer ne vidimo od nikuda pomoći. Ne preostaje nam drugo nego da još sada pokupimo svoje krpe i da bježimo ako hoćemo da si spasimo goli život sebi i svojoj porodici. Ista sudbina zadesila je »naša susjedna sela. žalosne su ovo za nas činjenice, a i braćo draga, za vas vijesti, koje vam javljamo. — Ćić.
KOLIKO JE JUGOSLAVENA OSUDJENO
OD SPECIJALNOG TRIBUNALA?
Trst, juna 1932. U godini 1931 te u prvih šest mjeseci ove godine osudjen je u Julijskoj Krajini po Specijalnom Tribunalu 31 Jugoslaven, a od toga deset na 5 godina, dvojica na deset godina, sedam na 20 godina. sedam na 30 godina zatvora. Otkako Specijalni tribunal postoji do sada osudjeno je pred njim 106 Jugoslavena iz Julijske Krajine na ukupno 1124 godine teške tamnice. Na svim fašističkim radunima. koji se održavaju u posljednje vrijeme po Julijskoj Krajini naglašuje se, kako se Mussolini brine za pučanstvo Julijske Krajine, a nedavno je Alfredo Giarratana, fašistički bijerar-ha u Južnom Tirolu u svojem govoru izja-javio: »Mussolini je otac sviju talijanskih stanovnika. Mussolini je naš otac familije..«
U NAŠIM SE KRAJEVIMA. MORA SE TA-
LIJANSTVO JOŠ UVIJEK BORITI...
Gorica, juna 1932. — Pred hekoliko dana u Gorici je održana skupština talijanske nacionalne organizacije »Dante Alghie-ri«, koja se bavi propagandom talijanstva u inostranstvu i u našim krajevima. Na ovoj je skupštini izabran novi odbor. Razni su funkcioneri pročitali svoje izvještaje. Predsjednik advokat Miagostovich (!) u svom je govoru veličao iredentizam i naglasio, da se u pokrajinama uz granicu talijanstvo mora još uvijek boriti s »tuđim elemento m«. Za novu poslovnu godinu odbor je prihvatio opširan program, koji je izrazito propagandnog i školskog karaktera. Ali rečeno je, pored velikih nada i prijetnja, j to, da će finansijske poteškoće uvelike otežavati izvođenje tog programa... SVEĆENICI JUGOSLAVENI NA UDARU
Trst, juna 1932. — Pred nekoliko dana policijski komesar iz Gorice izvršio je strogu kućnu premetačinu kod veleč. Budina, kapelana u Idriji. Kapelan Budin pao je u nemilost, jer je pozvao roditelje neka šalju djecu na slovenski vjeronauk u crkvi.
ARNALDO MUSSOLINI STRAŠI
Gorica, juna 1932. Kakor nedavno v Zgoniku na Krasu, tako so tudi v Renčah pri Gorici neznanci polomili drevesce, ki so ga fašisti vsadili v spomin Arnalodu Mussoliniju, ravnatelju »Popolo d’Italia«; ta list je po usmrtitvi bazovskib junakov pisal. o Slovanih, da so stenice. V Renčah so tudi razbili. kamenito ploščo posvečeno spominu Arnalda Mussolinija. Polovico te plošče so našli pred županstvom, drugo pa pred cerkvijo. Nasljedniega dne so orožniki aretirali 5 mladih fantov in jih odpeljali v Gorico. Fašisti se maščujejo tudi s tem. da kratkomalo odženejo vsakega, ki pride po kateremkoli opravilu na občino. Radi teh dogodkov se je pričel med ljudstvom širiti glas, da »Arnaldo Mussolini straši«.
VINKO VODOPIVEC POD NADZORSTVOM
Gorica, juna 1932. Znani komponist Vinko Vodopivec, vikar v Kromberju pri Gorici je pod policijskim nadzorstvom.
PREDILNICA V PODGORI PROPADA
Gorica, juna 1932. Pedilnica v Pod-gori dela z zelo omejenim obratom. Nekdaj so šumeli stroji, zdaj vladata tam tišina in rja.
HAPŠENJE ZBOG PRELAZA GRANICE BEZ PUTNICE.
Gorica, juna 1932. — Ovdje je uhapšen pred nekoliko dana Jožef Obidič, star 19 godina, zato jer je osudjen na 2 mjeseca zatvora za pokušani bijeg preko granice bez putnice.
NOVE SPREMEMBE SLOVENSKIH IN HRVATSKIH PRIMKOV
Trst, juna 1932. Tržaški prefekt je podpisal te dni znova celo vrsto prefekturnih dekretov o spremenitvi slovenskih in hrvatskih rodbinskih imen v italijanske priimke. Tako so bila spremenjena imena Ščuka v Lucci, Škerjanc v Seriani. Medved v Orsi, Pogorelec v Gorelli, Pahor v Parchi itd. Prefekt je podpisal 167 takih delegatov, ki mu jih je predložila posebna komisija.
VOJNE VAJE NA KRNU IN KRASU
Gorica, juna 1932. Na Krmi in okolišnih hribih so se pričele vojne vaje, pri katerih sodeluje zlasti artiljerija. Tolminskim in kobariškim kmetom in živinorejcem povzročajo manevri veliko škodo, ker ne sme nihče v njihovo območje. Manevri bodo trajali do konca meseca junija.
Večje vojne vaje se prično tudi na Krasu med Doberdobom in rihemberškimi vrhovi. Tu bo v večji meri sodelovalo topništva
Stranah
Broj 26.-2?. .
AGA KAN O POSTOPANJU ITALIJE Z MANJIŠINAMI
Trst, -juna 1932. »Radićcorriere«, terenska revija za radiofonijo, ki izhaja v Turinu, je prinesla zanimiv članek o predavanju. ki ga je imel Aga Kan, znanj, indijski princ v londonski radiopostaji. Tema njegovega predavanja je bila, kako bi on uredil svet če bi bil diktator. Navedel : je. katere države bi pustil neizpremenjene, ‘ ker nimajo narodnih manjšin in tiste države v katerih narodne manjšine imajo svoboden razvoj. Ko je citiral Italijo je rekel, da bi se ‘morale izpremeniti njene meje. Razložil je, da te razne stvari zadevajo nemško manjšino v Južnem Tirolu, ki je zatirana od fašističnega imperializma. Rati tega se je omenjene revija razburila in objavila obširen Članek v katerega zlila vse nam že znano sovraštvo in kdo naj se sme vtikati v notranje zadeve Italije ter Aga Kana blatila z najpodlimi izrazi.	(m o s)
NOVI PROGONI I PREMETAČINE PROTIV JUGOSLAVENA
Trst, juna 1932. —- Pred nekoliko, dana izvršila je policija premetačinu u podružnici, »ženskog Sveta« koji izlazi u Ljubljani). Odnesene su neke poslovne knjige.
Nedavno je bila izvršena premetačina u Katoličkoj knjižari u Gorici. Kako izgleda nije nadjeno'ništa što bi policiji moglo — »služiti«.
ARETIRAN NABORNIK.
Trst, juna 1932. Karabinjerji v Idriji so te dni aretirali 22-letnega Pavla Rejca ker je bil osumljen da noče k vojakom. Bil je že dvakrat pri naboru, a ga obakrat niso potrdili. Letos bi moral tretjič k naboru, pa iz neznanih vzrokov ni šel. Karabinjeri so fanta izročili sodišču.
KARABINERJI PLENE SLOVENSKE KNJIGE
Gorica, juna 1932. V Ladrih pri Kobaridu se karabinerjj napravili preiskavo pri Fonu Francu po domače Manfreda in so mu zaplenili okoli 300 knjig. To se je seveda zgodilo po ovadbi.
TRŽAŠKA PODJETJA PROPADAJO
Trst, juna, 1932. V Lojdovem arzenalu je tako rekoč vse delo prenehalo in so delavstvo odpustili. Lojdove delnice, ki so navadno stale visoko, so to pomlad zdrvele navzdol; Te dni so kotirali še 150 (v avgustu 1928 so bile na 553). Isti dan so Združene ladjedelnice kotirale ,25, Kozulič 14, Finančna Kozulič 7. Zelo značilo pa je zlasti, da so delnice velike Splošne zavarovalnice (Ass. Generali) zlezle že pod 3000 (2835); v agustu 1928 so bile na 5900.
»POLITIČKI SUMNJIVCI« UHAPŠENI U VIDMU.
Gorica, juna 1932., — U Vidmu su prošlih dana agenti policije ' uhapsili nekoliko osoba, jer su prekršile naredbe u vezi s kaznom »diffide« ili opomene, kojom se kažnjavaju politički sumnjivi ljudi. Medju ostalima uhapšena je i Amalija Ber-neš iz Višnjana u Istri.
TALIJANSKA KATOLIČKA AKCIJA MORA NOSITI TALIJANSKU ZASTAVU
Trst, juna 1932. — Poznato je, da je katolička akcija u Italiji prije imala svoju naročitu zastavu s papinskim bojama. Dogovorno s Vatikanom fašistička je vlada naredila katoličkoj akciji da tu zastavu zamijeni talijanskom državnom trikolorom. čak i onda kad katolička akcija izlazi u procesiji s nekim religijoznim barjacima mora da nosi i talijansku zastavu.
NOVE KONFINACIJE JUGOSLOVANOV
Ljubljanski »Slovenec« javlja;
Zadeva goriških aretirancev iza Novega leta se je 31. maja končala z razpravo pred komisijo za konfinacijo. Pred komisijo je stalo kar 19 oseb. O poteku razprave še nimamo posvem točnega poročila. Znano je le, da so bili 3 obtoženi konfinirani za 5 let. Med temi se nahajata menda tudi Darko Šuligoj, urar v Gorici, in Stanko Črnigoj. O konfinaciji Filipa Terčelja smo že poročali. Učitelj Lojze Bratuž je bil izpuščen, tudi Leopold Kemperle je baje prost. Že prej sta bila izpuščena alojzijevški vratar Oblak in prefekt Osvald. Manjkajo še poročila o briških »zarotnikih«.
V Dutovljah je bil prijet in v 4 letno konfinacijo odveden posestnik Herman Kinder. Obdolžili so ga, da je opljuval italijansko zastavo. Obdolžitev. četudi malenkostna,. je malo verjetna. Moža so odgnali brez kake resrfé preiskave in brez rednega postopanja.
NOVOMAŠNIKI V JULIJSKI KRAJINI
Trst, junija 1932. V nedeljo 19. junija so bili posvečeni v Gorici v duhovnika Florijan Hvala iz Idrije, Viktor Berce iz Dorn-berga iz Bovca. Viktor Berce bo daroval novo mašo v Dornbergu v nedeljo, 3. julija. V Idriji bo na praznik sv. Petra in Pavla pel novo mašo naš rodjak iz Idrije č. g. Hvala Florjan. Dne 10. julija pa Franc Bratina iz misijonske družbe.
NOV SODNIK V KANALU
Gorica, juna 1932. Pred kratkim ie bil kanalski sodnik Genovese premeščen na Sicilijo. Vodstvo sodnije je tedaj začasno prevzel dr. Micchelini, te dni pa je bil imenovan za novega sodnika v Kanalu dr. Lon-go, doma iz Istre. Služboval je dosedaj v Vidmu.
NOVO FAŠISTIČNO »SREDSTVO« ZOPER BEDO
Trst, juna 1932. Pred nedavnim časom je bil uveden v Italiji nov sistem za pobijanje bede in brezposlenosti. K svaki stotniji vojakov so dodeljeni štirje brezposelni, ki dobivajo pri vojakih hrano in stanovanje. Celo na velike poletne vaje morajo iti z vojaštvom, da se pri niih nasitijo in da ne umrejo od lakote.	(m o s).
»ISTRA«
=. j—.. ....... v ........
I U ITALIJI KOMEMORIRAJU AUKTORA »LE MIE PRIGIONI«.
Trst, juna 1932. Dne 22 juna komemorirana je u Italiji stogodišnjica onoga dana, kad je.od'Austrije bio osudjen na zatvor"f,u Spielbergu,f‘u Moravskoj glasoviti Silvio Pelicco, koji Je u zatvoru napisaolvječno 'svoje djelo »Le mie prigioni«. On je bio član antiaustrijske tajne organizacije^»Carbonari«. TJ.;svojoj knjizi opisao je svu grozu austrijskih tamnica i,veličao je slobodu. Tom knjigom inspirirale su se one Talijanske generacije, koje su se borile protiv nasi-
lja, za slobodu naroda i čovjeka. I kao za ironiju fašizam, koji je sinonim nasilja slavi Silvia Pelicca!
MJESTO STARANCAN TRAŽI PROMJENU SVOG IMENA, JER IMA- SLA-■ ' VENSKI KORIJEN. -Trst, juna 1932. Mjesto Starancan kod Tržiča (Monfalcone) uložilo je molbu za promjenu imena u Terenzano, jer je navodno dosadan je ime slavensko po formi. »Star« to je slavenska riječ. Ova molba sigurno ne će biti odbijena ...
Raxne visetti
VELIKA SKUPŠTINA NAŠIH U BEOGRADU.
Prošle nedjelje dne 26 juna održalo je emigrantsko udruženje »Istra-Trst-Gorica« u Beogradu svoju gdoišnju glavnu skupštinu u prostorijama Jadranske Straže. Bila je to velika manifestacija naše misli u Beogradu i sva je naša štampa pisala o toj skupštini. Na skupštini je prisustvovao veliki broj emigranata iz svih Socijalnih klasa i ostalih Jugoslavena, koji se intere-suju našim problemom. Skupštinu je otvorio predsjednik udruženja Radikon Albin, koji je govorio o dalekoj i nezaboravnoj domovini, koju smo morali silom prilika napustili u bijedi i patnji. Izrazio je veliko veselje, što je skupština tako lijepo posjećena, a naročito je izrazio radost svih emigranata u Beogradu, što se u njihovoj sredini na skupštini nalaze V j e k o s 1 a v Spinčić i dr. Dinko Trinajstič. Skupština je oduševljeno pozdravila odlične starce. Poslije govora predsjednika g. Radikòna podnio je opširan i bogat tajnički izvještaj Ivo Trinajstič i prikazao je velik rad udruženja u prošloj godini. Izjavio je da je sada u udruženju 170 članova i da će se taj broj sigurno doskora povećati jer je u toku akcija za povećanje društvenog članstva. Društvo »Istra-Trst-Gorica« ima tri odsjeka i to omladinski, prosvjetni i socijalni. Socijalni odsjek ima zadaću da se brine za materijalno pomaganje emigranata članova. Djelovanje tog odsjeka otežava pomanjkanje sredstava. Tome su donekle krive i teške prilike većine emigranata, koji bi rado pomogli društvo, a donekle i nerazumjevanje kod onih koji mogu a zaboravljaju na svoju braću patnike. Skupština je zaključila, da se ras-pošalje svim boljestojećim emigrantima molba neka bi pomogli socijalnu akciju udruženja i time; učinili svoju patriotsku dužnost. Blagajnik udruženja pročitao je blagajnički referat, a zatim je u ime omladinske sekcije održao velik i zanosan govor njezin predsjednik Josip Moho-rovičić. Taj je govor,bio saslušan s fe-likom pažnjom jer je izgovoren* punim srcem jednog velikog mladog idealiste. On je u svojem govoru i analizirao ideale za koje se mora emigracija boriti u ime zarobljenog naroda u Julijskoj Krajini i bio je burno pozdravljen.
Naročito je veliki dojam izazvao govor našeg starine Vjekoslava Spinčić a. On je slušan najvećom pažnjom, a u svom govoru rekao i ove riječi: »Kađ sam bio doznao za sadržaj Rapallskog ugovora sti-slo se je moje srce i u dnu duše sam žalio što sam se toliko borio za to da bi u onom narodu uzbudio narodnu svijest. Bio sam uvjeren, da je 40 godina mojeg djelovanja i djelovanja mojih drugova, da su sve borbe i žrtve propale u ništa, jer će svijestan narod podnašati mnogo teže novo breme nego nesvjestan. Ali danas sam svoje mnijenje promijenio.
U istom duhu govorio je senator D i n-k o Trinajstič. On je u svom govoru rekao na koncu: »Vežite svoj život za onaj narod, koji gleda na nas«.
Predsjednik Saveza emigranata iz Julijske Krajine dr. Ivan Marija Cók govorio je opširno o zadacima Saveza o dosadanjem njegovom radu i o ciljevima u budućnosti. U svom je govoru spomenuo, da je zadaća emigracije brinuti se za narod u Julijskoj Krajini, da se zato moramo svi okupiti u jedan front, da se moramo medjusobno upoznati i da moramo ostalu jugoslavensku braću zainteresirati za naš problem.
Poslije diskusije,i u kojoj su učestvovali razni govornici, ova je velika skupština, koja će ostati svima dugo u sjećanju, završena.
MUSSOLINI O NARODNIM MANJINAMA U GRANICAMA ITALIJE
Pred nekoliko dana izišla je u Njemačkoj vrlo interesantna knjiga, koju je napisao glasoviti njemački biograf Emil Ludvig. Ta knjiga nosi naslov »Razgovori s Mussolinije m«. Razne njemačke novine donose izvatke iz te knjige, pa tako na primjer »Berli-
ner Tageblatt« citira jedno mjesto iz razgovora Ludviga s Mussolinijem, gdje se govori o Nijemcima u Južnom Tirolu. Ludvig je postavio Mussoliniju ovo pitanje:
»U svojoj mladosti vi ste strastveno pisali protiv austrijskim vlastima, jer su stolarima u Bozenu zabranjivale govoriti talijanski. Vi ste pisali: Ako nam ko silom nametne tudji jezik, mi ćemo silom odgovoriti. (Mussolini je u ono vrijeme bio urednik jednog socijalističkog lista u Trentu, koji je izdavao Cesare Battisti, a zvao je »II Popolo«, kasnije ga je bila Austrija istjerala iz svojih granica, jer je vodio oštru talijansku propagandu). Te riječi, koje ste napisali onda kao socijalist, to jest internacio-nalac, ne mogu nadmašiti strast najvećeg nacionaliste. Pitam vas, zašto vi danas ne postupate bolje nego li su postupali onda Austrijanci? Zašto ne idete i u.pogledu te točke uporedo s dvadesetim stoljećem?«
Mussolini je na ovo pitanje Ludvigu mirno na ovaj način odgovorio:
»Ja to činim. U istinu se trudim da bih išao uporedo s XX stoljećem. Nad Južnim Tirolcima ne vrši se nasilje. 180.000 ih ima i medju njima se nalazi mnogo slavenskih doseljenika, tako da nije moguće govoriti o čistim Nijemcima. Ako ih učimo talijanski to je u njihovom interesu, jer su talijanski državljani. Imaju ipak njemačke listove i njemački teatar (!). Ništa ne činimo da bi ih otrgnuli od njihovog njemačkog porijekla. I kad ne bi živjeli uz granicu, nego u nutarnjosti države, mi bi ih pustili još više u miru. Naravno, jedinstveni jezik to je elemenat snage. To su shvatile sve vlade i radi toga zahtjeva ju jedinstveni jezik.«
Ova izjava Mussolinijeva veoma je važna i karakteristična za Mussolinijevo gledanje na problem manjina u Italiji. Jednako ovako on misli i o našem narodu u Julijskoj Krajini.
JEDAN „ VRLO KORISTAN BILJTEN O SLAVENSKOJ, NJEMAČKOJ I GRČKOJ MANJINI POD ITALIJOM.
U Innsbrucku je počeo ovog mjeseca da izlazi jedan vrlo važan i dobar bilj-ten pod njemačkim naslovom »Mittei-lungen uber die Lage der nationalen Minderheiten in Italien.« (Izvještaj o položaju nacionalnih manjina pod Italijom). Na čelu prve strane nosi taj biljten sliku Južnog Tirola, Julijske Krajine i grčkog Dodekaneza. U prvom broju donio je »Izvještaj« uvodnu riječ u kojoj kaže, da su pretstavnici narodnih manjina u Italiji, Nijemaca, Jugoslavena i Grka zaključili, radi neophodne potrebe, sasvim strogo stvarno i točno izvještavati medjunarodnu javnost o njihovom zatiranju. U tom uvodu naglašava se nadalje, da politika, koju provodi Italija sistematski protiv manjina ne pogađja samo nacionalne osjećaje manjina, nego i tri velika naroda: Nijemce, Jugoslavene i Grke po čitavom svijetu. Psihološki učinak te fašističke politike ide daleko preko granica Italije i grozi Evropi potresom, koji bi mogao imati danas još nedogledne posljedice.
Do sada su izišla već dva broja tog biljtena sa vrlo interesantnim materijalom, člancima i vijestima o dogodja-jima u Južnom Tirolu, Julijskoj Krajini i Dodekanezu. Pisan je mašinom na njemačkom jeziku.
NOVI ODBOR »SOČE« — JESENICE.
V zadnjem poročilu o I. red. občnem zboru našega društva so s_p glede odbora vrnile nekatere pomote. — Odbor je namreč sledeči: Predsednik: Mr. Ph. Žabkar Jože, Odborniki: Šorli Srečko, Kavčič Vinko, čop Anton, inž. Šaplja Riko, Šavli Ivan, Stegu Milan, Fortuna! Franc, Pahor Franc in Klavora Ferdo; Namestniki: Šorli Fr., Kodrič Maks, Pavlica Josip in Fabijan Vekoslav; Revizorji: Planinšek L., in Kaltnekar Jože: Namestniki:Leban Miha in Šorli Matej.
s»«
■
■
■
n
n
S
H
m
83
a
a
H
a
es
s
n
Si
a
m
K
ODLIKOVANI KROJAČKI SALON ZA GOSPODU
ZAGREB Mesnička ulica br. 1. Telefon br. 74-43 VELIKO SKLADIŠTE NAJMODERNIJIH PRVORAZREDNIH ENGLESKIH ŠTOFGVA
SHBBBlBaaBBHasaBBnnaBBI9faBHEaB9BBBBBSS£iSB0CS03ZBaeaG9BffilM
ISTRANI U ŠUMADIJI.
Iz svoje, njihove i naše, Prestonice za-putiše se na Pobedonosan Put... Prva etapa u zamišljenoj pohodnoj turneji je Smederevo. Do dve stotine emigranata iz Julijske Krajine učestvovalo je na prvi dan Duhova u tom Pohodu. (Izlet ie priredjen inicijativom omladinske sekcije Istra-Trst-Gorica).
I taj prvi istup Istrana, Goričana i Tršćana nije promašio svoj cilj... Jedna-kekrvna braća našla su se na okupu — udružena u jednoj misli, u jednoj želji, u jednom verovanju.
U bratskom ophođjenju i toplom raspoloženju prošao je ceo dan, — bilo na luksuznoj ladji »Car Nikola II«, dok je ona rezala plavu vodu našeg velikog Dunava, prolazeći uz obalu našeg jugoslovenskòg Piemonta, — bilo u samom Smederevu za trajanja zajedničkog ručka i rgranke u hotelu »Bela Ladja«.
Izletnici su po svom dolasku u Smederevo, predvodi eni od nekolicine uglednih domaćih ličnosti, pregledali stari smederevski Grad, tu srpsku kremen-kulu, koja se je, nekad, najduže opirala osmanlijskoj najezdi, koja je, najzad, bila i svladana od pretežnije sile, koja, napokon, i dočeka dan svoje slodobe. Iz jedne srpsko-pravoslavne crkve upućena je molitva Bogu za kršćane, kojima je Zabranjeno da mu se mole i da ga slave na svom materinjem jeziku.
Medju izletnicima bilo je i nekoliko ro* djenih Beogradjana, čije prisustvo je nadasve značajno, jer se je time manifestirala bratska solidarnost.
Za vreme igranke nije izostalo ni narodno kolo. Koliko uzbudjenja! U kolo se uhvatili Istrani i Šumađinci pod šajkačama. A oni koji su svirali na tamburama, sve sami Istrani, činilo se, kako su vešto i temperamentno igrali, da je prvo što naučile svirati bilo je narodno kolo: vranjanka, Srbijanka...
Po svršenom ručku pozdravio ie sve prisutne g. Mohorovičić, našlo je pre-dao reč g. dr. I. M. Čoku, pretsjedniku emigrantskog saveza. On je svojim doku-mentovanim rečima izneo u glavnom potezima, Golgotu naše braći pod Italijom, naglasivši da je postupak Italijana u dia-metralnoj opreci sa civilizacijom. Gosp. Bolonić reče, da je suvišan strah onih koji misle ili koji će pomisliti da ovaj zbor ima nekakav urotniki karakter; podozrive kukavice, naglasio je, neka se boje naše pesme, dok mi, naprotiv, nikad nećemo zadrhtiti od njihovih neprestanih ratničkih pokliča.
U daljnjim govorima uzeli su učešća sledeči govornici:	gg. Radikon,
Borković i Lorenci n, sve sami Istrani, i, najzad, Neistranin — pisac ovih redaka, saradnik »Istre«, uputivši sa tog zbora pozdrave junačkom sinu našeg jugo-slovenskog naroda Kosti Pećancu, vojvodi u bivšim, sadašnjim i budućim borbama našeg naroda.
Svi prisutni gromkim glasom kliknuli su: »Živio!« I sa našom pesmom smo se razišli.	Ljubidrag Garčlna.
NA ČIJOJ STRANI MORAJU BITI NAŠE SIMPATIJE?
Sušački tjednik »Narodni List« donosi: Politika Mussolinijeve Italije prema našoj državi jasna je. Ova nas je Italija cerni-rala borbenim neprijateljima. Ova Italija je najveći neprijatelj naše države, našeg naroda, naše neovisnosti. Postoji, medjutim, još jedna Italija. Ovu drugu Italiju predstavlja Antifašistička Koncentracija u Parizu oko koje su se okupili najeminentniji talijanski političari i javni radnici. Srž Koncentracije sačinjavaju socijalisti i republikanci. Oni su u syoj program metnuli, iz-medju ostaloga, široku autonomiju Julijske Krajine i vodjenje iskrene i prijateljske politike s našom državom. Odgovor na na-pred postavljeno pitanje, nameće se samo od sebe.
MLADINSKI ODSEK »SOČE« V LIUB LJANI.
V	Ljubljani že dalj časa deluje »Mladinski Odsek Soče». Redne članske sestanke, ki jih je bilo do sedaj 11, ima vsak pone-deljik ob 8 sati, v društvenih prostorih (Gledališka ul. 8. L). Odsek je vložil pravila za »Mladinsko Podružnico Soče« v Ljubljani in čaka na rešitev. Ustanovni občni zbor pa se bo vršil v jeseni. — (ž.j.) »PRIMORSKI DAN« V PETEŠOVIH PRI
D. LENDAVI.
Vršijo se predpriprave za »Primorski dan« v primorski naselbini Petešovcih pri Dolnji Lendavi, ki se bo vršil dne 3.(tretje-ga) julija 1932.
Opozarja se že sedaj vse primorske in istrske rojake na to prireditev, koje namen je vzbuditi spomine na rojstne kraje, napraviti načrte za bodoče skupno delovanje in ustanovitev društva »Soče«.
ČEHOSLOVAČKO ODLIKOVANJE NAŠEG SUNARODNJAKA.
Pretsjednik Čehoslovačke Republike odlikovao je našeg sunarodnjaka iz Gorice g-na Vladimira Perše, direktora društva Putnik u ^Beogradu ordenom Beloga Lava sa mačevima za vojničke zasluge za vrijeme rata. G. Perše ima pored toga još tri jugoslavenska ratna odličja. Čestitamo! t JUST PIŠČANEC.
V	Vinogradu pri Novi cerkvi je umri v nedeljo upokojeni carinski upravitelj g. Just Piščanec. Pokojnik, ki je bil po rodu iz Rojana pri Trstu, je služboval naj-Prej v Trstu, potem v Gorici in nazadnje v Ljubljani, kjer si je po upokojitvi ustvaril lastno^carinsko posredovalnico. Ena njegovih hčerk je naša znana slikarica E1 d a, druga hčerka, Ljudmila je poročena z zna-, nim dobrovoljcem g. dr. Gašpefjetn Pekle-!
i, u	r-^
DELOVANJE ŠPORTSKOG KLUBA
»ISTRA« U NOVOM SADU.
Glavna Skupština Sportskog Kluba »Istra« u Novome Sadu, održana je u subotu dne 18. o. mi. u prostorijama restora-cije »Zlatne Bure«, koju je oko 9 sati na večer otvorio predsjednik g. Laza Ljubotina jednim vrlo lepim pozdravnim govorom u kojem je istakao važnost i zadatak našeg Kluba u tim krajevima. Sekretar Juričić podneo je tajnički izvještaj o prošlogodišnjem radu, iz kojeg se razabire, da Je naš mladi Klub »Istra« postigao zaista zadovoljavajuće rezultate. Istakao je poteškoće s kojima se Klub bori, ali uza sve to. Klub je uspio da se učvrsti i da stekne prijatelja naročito u provinciji. Zatim su podneti izveštaji blagajnika, ekonoma, te nadzornog odbora. Nakon kraće ali živahne debate, usvojeni su sa odobravanjem svi izveštaji. Pristupa se izboru nove Uprave, u koju ulaze: g. Laza L j u b o tin a, šef Javne berze rada kao predsednik, podpredsednik g. Kru-noslav Ivaniševič, tajnik Lujo J u r i-č i ć, blagajnik Zvonimir B u r i ć. Odbornici: Ante Mohorović, Milan Keneš-ki, Petar Grbac. Jedno je mjesto ostalo upražnjeno, a skupština ovlašćuje novu upravu, da to mjesto naknadno popuni. Nadzorni odbor sačinjavaju: Ante Ju r liti a, Josip Sinčić i Andrija Čokelj. Skupština je protekla u najboljem redu i medjusobnom sporazumu. U eventualijama uzeli su učešća mnogi članovi i isticali potrebu za što bolji napredak i razvitak kluba »Istra«, koji osim športskog zadatka ima da vrši i rad na nacionalnom polju i širenju naše narodne misli po svim krajevima Dunavske banovine.
Sutradan održana je godišnja glavna Skupština Novosadskog nogometnog podsaveza, na kojoj je kao delegat »Istre« prisustvovao g. Ljubotina. U novu upravu, kojoj je na čelu g. Dr. Košta Hadži mladji, advokat, ušao je i naš predstavnik g. Zvonimir Burić. Izbor našeg predstavnika u upravu podsaveza znači za naš klub vanredan uspeh. S druge pak strane vidi se, da se o našem klubu i u športskim krugovima vodi računa te da mu svi žele što bolji uspjeh baš zbog imena kojeg nosi i što je klub jugoslovenskih emigranata iz Istre i ostalih neoslobodjehih krajeva.
IZLET »SOČE« V NOVEM MESTU.
Podružnica društva »Soča« v Novem-mestu, priredi v nedeljo dne 3 julija 1932 izlet k sv. Roku. Obenem je izlet združen s sestankom, ki se bo vršil na prostem. Zbirališče o 3 uri pop. pri mostu v Kan-diji. Vabljeni so vsi člani, ostali emigranti in njih prijatelji. — Odbor.
PREDAVANJE U »TABORU«.
16. juna priredilo je ljubljansko emigrantsko društvo »Tabor« predavanje. Predavao je g. Marjanovič o jadranskom problemu. Pjesnik Albert Širok predavao je u »Taboru« o primorskoj umjetnosti.
JEDNO NAŠE VJENČANJE.
U pravoslavnoj crkvi na Rijeci obavljeno je vjenčanje gdjice Nevenke Ivančič, kćerke prof. Ivana Ivančiča u Sušaku i g. dra Olega Mandiča, advokata u Opatiji. Kumovi bijahu g. dr. Ante Grgurina, liječnik u Opatiji i g. prof. Josip Ribarič, direktor učiteljske škole u Kastvu. Čestitamo!
SVEČANA PROSLAVA IMENDANA PROF. SPINĆICA.
U nedjelju dne 26 juna održana je u Kastvu svečana proslava imendana prof, Vjekoslava Spinčića, starog i zaslužnog narodnog borca. Obilan program kao i veliki broj naroda, koji je u proslavi učestvovao najbolji je dokaz kako je Spinčić poštovan i voljen u svom Kastvu. 0 životu i radu svečara održao je opširan i lijep govor prof. Ribarič, direktor kastavske preparandije. Inače je program bio ovakav: 1. E. Stolca: »Naše perli« — svira glazba. 2. O životu i radu visokoga svečara govori prof. Ribarič .Josip, direktor učiteljske škole. 3. M. Brajša-Rašan:	»Vjekoslavu
Spinčiću« — pjeva muški zbor. 4. Katalinić-Jeretov: »Prigodna deklamacija«. 5. Gounod: »Aria iz opere Faust« — svira glazba. 6. M. Brajša-Rašan: »Predobri Bože« — pjeva mješoviti zbor. 7. Gervais: »Jadran« potpouri — svira glazba. 8. M. Brajša-Rašan: »Zdravo more« — pjeva muški zbor. 9. Ofenbach: »Hofmanove priče« — svira glazba. 10. M. Brajša-Rašan:	»Himna
Istri« — pjeva mješoviti zbor. Iza programa razvila se slobodna zabava. Neka Bog Spinčića još dugo poživi!
NOVI DIREKTOR LJUBLJANSKE DIREKCIJE ŽELJEZNICA NAŠ ZEMLJAK
Za direktor ljubljanske direkcije željeznica bio je pred nekoliko dana imenovan ing. Makso K1 o d i č, rodom iz Trsta. Novi direktor poznat je kao uvaženi stručnjak u željezničkom saobraćaju. On je auktor jednog plana za željeznički spoj Slovenije sa Sušakom. U Jugoslaviji je zauzimao već mnoga važna mjesta u saobraćajnoj službi. U znak priznanja za zasluge bio je odlikovan redom Bijelog Orla, a od Masary-kove akademije u Pragu bio je izabran za člana.
CEHOSLOVACKA ŠTAMPA O NAŠEM PROBLEMU.
češkoslovačka štampa već je više puta dokazala da s velikim razumijevanjem prati naše prilike. Tako je nedavno češki list »Liđ«, glasilo češkoslovač-ke pučke stranke, donio članak o pota-lijančivanju naših prezimena i o ostalim nasiljima fašizma. — »Slovenski D e n i k« donosi pak pod naslovom »Italijanizacija Julijske Krajine« dopis iz Trsta, u kojem govori o novim fašističkim mjerama protiv našeg naroda.
SPREJEM V UČITELJSKO SLUŽBO
Z odlokom ministrstva prosvete so sprejeti v stalno državno službo naslednji kon-traktualni učitelji odnosno učiteljice: Albert Širok pri prosvetnem oddelku banske uprave v Ljubljani, Eleonora Kerkoč na Vrhniki, Stanka Virant v Kobilju, Franc Cibic pri Devici Mariji v Polju, Edvard Sosič v Selcah Rihard Gorjup pri Sv. Joštu na Kozjaku, Albert Poljšak v Libergi, Maksimilijana Gros v Koprivnici, Dušana Bertok v Gornjih Pirničah, Zinka Zorzut v Strukovcih, Ciril Drekonja v Turnišču. Alma Krast v Cerkljah ob Krki. Leopold Podobnik v Murski Soboti. Ana Švagel v Litiji. Ivana Škodlar-Volarič v Dobrepolju, Ana Ivančič pri Sv. Urbanu pri Ptuju. Otmar Novak v Št. Vidu, Katarina Boštjančič v Kostanjevici. Peter Nemec v Ščavnici, Ana Furlan-Crnigoj v Sostrem. Justina Malič v Bogojini. Leopoldina Kogej v Tomišlju, Marija Jazbec pri Sv. Jurju v Prekmurju, Bogumila Sabadin v Križevcih, Franc Križman na Stari cesti pri Ljutomeru, Karol Sancin v_ Brežicah, Albina Lah v Šenčurju in Eliza Žgur v Toplicah pri Zagorju.
KONGRES NARODNIH MANJINA U BECU.
Dne 29. juna otvoreno je u Beču ovogodišnje vijećanje Kongresa evropskih narodnih manjina pod predsjedanjem našeg dra Josipa Wilfana. U idućem broju izvjestit ćemo o radu Kongresa i zaključcima ovog sastanka.
JUBILEJ PRAŠKOG NAČELNIKA DRA KARLA BAXE.
Dne 24 juna proslavio je načelnik grada Praga g. dr Karei Baxa svoj 70. rodjendan. Dr Baxa, najpopularnija ličnost u čehoslovačkoj veliki je prijatelj Jugoslavena, a s Istrom ga veže naročito intimna veza: njegova supruga Ju-goslovenka je rodom iz našeg Voloskog. Srdačno čestitamo i želimo mu dug život!
ITALIJA ZA TALIJANAŠE NA KRKU.
život našeg naroda u Julijskoj Krajini i one šake Talij anaša u granicama Jugoslavije neda se uopće ni uporediti. Evo još jednog dokaza tome: Ovih dana donijele su talijanske novine vijest, da će Talijani u Krku graditi veliku kuću, u koju će smjestiti sve svoje škole i organizacije. U tu svrhu dobili su od talijanske vlade potporu od 3 milijuna!
»SAV A«
OPĆE SIGURAVAJUĆE DION1 ČARSKO DRUŠTVO U ZAGREBU održalo je dne 28 juna o. g. svoju redovitu desetu godišnju glavnu skupštinu za prošlogodišnju poslovnu godinu.
Iz izvještaja ravnateljstva vidi se, da je opća privredna kriza uticala i na posao osiguranja, time što su uslijed jakog pada vrijednosti svih osigurljivih stvari primici premija osiguranja pali.
Društvo iskazuje dobit od Dinara 1,247.848.18. Razliku na tečaju efekata od Dinara 2,974.956.— amortiziralo je društvo najedanput u cijelosti i isplaćuje dividendu od Dinara 32.— po dionici kao i prošle godine.
2>S a v a« je od svog osnutka pa do danas isplatila na elementarnim štetama krupnu sumu od Dinara 195,645.253.22.
MANIFESTACIJE ZA ISTRU U KARLOVCU.
U Karlovcu je 12 juna priredjen »Jadranski dan«. To je bila lijepa manifestacija Jadranske misli i dokaz, da Jugoslaveni ne zaboravljaju mora ni Istre. Na programu je pored govora i ostalih lijepih točaka pjevačko društvo »Mladost« pjevalo Gervaisovu himnu Jadranske straže.
U nedjelju 25. juna u Karlovcu je Jugoslavenska omladina održala veliki zbor, na kojem je više govornika isticalo istarsko pitanje s velikim razumijevanjem i ljubavlju.
VRTNA VESELICA »TABORA« IN »ZORE«.
Veliko vrtno veselico s pestrim spore' dom priredi društvo »Tabor« skupno z društvom »Zora« v nedeljo 3 julija na vrtu hotela »Tivoli« (Švicarija). Pri prireditvi sodelujejo društveni odseki (pevski, dramatični, mandolinistični) in priznana godba na pihala. Tudi šaljivih prizorov ne bo manjkalo. Podroben program bo javljen pravočasno. Ker je namenjen čisti dobiček podpori brezposlenih in vzdrževanju društvenega prenočišča za brezposlene, smo prepričani, da se bo javnost odzvala vabiiu ter posetila našo prireditev.
OSNIVANJE JUGOSLOVENSKE MATICE NA SUŠAKU
Na poziv g. dra Živka Petričiča, pret-sjednika Jugoslovenske Matice i narodnog poslanika, održan je dne 19 juna pouzda-nički sastanak u Sokolskom Domu, koji je bio veoma dobro posjećen. Svrta toga sastanka je bila, da se u Sušaku osnuje podružnica Jugoslovenske Matice i time oživi rad na provadjanju ciljeva toga našeg vrlo važnog patriotskog udruženja. Izlaganja dra Petričiča kao i izvještaj o dosadašnjem radu članova Matice u Sušaku primljena su sa odobravanjem na znanje pa u svrhu, da se sav taj pojedinačni rad koncentriše i sistematizira done-šen je zaključak da se podružnica Jugoslovenske Matice u Sušaku osnuje u naj-
fclCA128 -tehfvre&Mp fl!cM28j
Pripovijest „Istre”
Zastava na vjetru
Jože Jeram (Nastavak 23.)
— Kako živiš? — pitao je Zorzut Stanica i mučio se, da svom licu dade izražaj ljubazne kolegijalnosti.
— Vrlo dobro, — smijao se Stanič i neprisiljeno, otvoreno stajao pred Zorzutom. Već sam četiri mjeseca bez plaće i čekam milost s neba...
— Pa zar još uvijek —
— Da, još uvijek sam pod disciplinskom istragom. Ministrima se ne žuri. Pa trpim ja, a ne drugi...
— Hm... kimne Zorzut i pogleda Stanića, koji je da se jedva opažalo promijenio izraz svog lica. — Pa mogao bi negdje drugdje da potražiš?
— Misliš, da bi mogao preko granice, jeli? Niti iz prkosa ne bih to učinio. Zadovoljštinu tražim, a zatim ću otići, kamo se bude meni prohtjelo.
— Optužen si, i ne možeš tvrditi da nisi. U tom pogledu su oni strogi...^
— Pa zašto sam optužen? pitao je Stanić Zor-zuta.	1	'	,
— Ti sam dobro znaš.
— Zato možda, što sam bio član i zborovodja prosvjetnog društva. Zato, jer sam vodio domaćinski tečaj. Zato, jer sam posudjivao knjige ljudima. Radi toga sam ostao četiri mjeseca bez plaće, jer sam širio prosvjetu među puk.
— U slovenskom jeziku...
— 'A šta ti misliš, da bih to bio morao činiti na turskom jeziku? Zar nismo Slovenci?
— Jeste, odgovori Zorzut, kojem je taj razgovor postajao sve neugodniji. — Jeste, ali morate biti na Čistu, da ste danas u Italiji.
_ Hvala lijepa na obavještenju! v Pa morate njoj da služite...
__Ako vi služite državi to je vaša stvar, ali ja
služim narodu. Škola je radi ljudi, a ne radi države.
— Ali mora biti domovini u korist.
— Ako je u korist ljudi, onda je i u korist domovine. Narod je domovina i država.
— Po vašem shvatanju... govorio je Zorzut, koji je počeo pomalo da postaje borben. — Vi ne služite velikom idealu naše zajedničke domovine, koja je ujedno također i vaša domovina, nego vršite propagandu za drugu državu.
— Za koju, molim?
— Vi sami znate za koju. Nije daleko odavle.
— Na koji način vršim propagandu za nju?
— Time, što učite djecu u tuđem jeziku, — u slovenskom jeziku, — što širite knjige, časopise...
— ... time, što govorimo, pjevamo, dišemo ona-ka, kako nas je majka naučila. No, ako smo radi toga veleizdajnici, priznajem da smo veleizdajnici svi, od novorođenčeta na majčinim prsima do sjedih staraca.
Ljudi su se pomalo razilazili. I povorka se razilazila. K Zorzutu su prišla dva u crnim košuljama i pružiše mu ruku.
Jedan od njih bio je njegov sin.
Taj dolazak dvojice bio je Zorzutu vrlo ugodan, da se što lakše oslobodi Stanića, koji mu je bio neprijatan. Okrenuo se prema njemu i reče:
— Oprosti, to je moj sin-------
— Drago mi je, reče Stanić hladno i prezirno pruži mladiću samo prst ruke.
— Htio bih nešto da govorim s njime, reče Zorzut Staniču.
— Izvoli, odvrati Stanič i otkloni ponuđenu ruku, pa vidjet ćemo se još. Tamo je kapelan, moram na nešto da ga upozorim.
Zorzut i njegov sin gledali su za Staničem.
— Da li češće govorite s ovim čovjekom, pitao je sin Zorzuta.
— Moj kolega je, reče Zorzut kao 'da se opravdava.
— Svi, koji se druže s njim upisani su u crnoj knjizi i strože nadzirani, razjasni sin.
— Meni ništa ne mogu, ako koji put s njim progovorim.	i s
— Mladić je samo slegnuo ramenima.
— Dakle, sa škole su otrgnuli zastavu? Da li se to uistinu dogodilo?
— Kako misliš? zapita začuđeno otac.
— Pa mislim, da je možda nisu oni otrgnuli, nego je možda — vjetar... ili neko drugi...
— Zar misliš, da lažem? pitao je začuđeno otac,
— Pa i kad bi lagao, mahne mladić rukom. — Stijeg je prelomljen, zastava je rastragana i izma-zana... To je dosta!
Otac je gledao. Bio je uvjeren da su zastavu rastrgali mladići. Tek malo ga je sada zapekla savjest, koju je naglo ugušio. Da bi lagao nije mislio. Da bi čin sam izvršio, još manje. Ako je učinio krivicu, činio je to radi toga, jer je pripisivao ljudima samo zla djela i nije iz same mržnje prama ljudima htio da stvari prosuđuje pravedno, a još manje je mislio da njegova optužba nema dokaza. Ali ipak opet ga je na mahove pekla savjest. Gledao je sina, koji nije poznavao tankoćutnosti i koji se smijao.
U to im se približio kapelan sa Staničem. Kapelan se naklonio Zorzutu, ruke mu nije dao, sina je nagovorio:
— Zar niste iskali župnika?
— Župnika? — pitao je tobože začuđen mladić i sjetio se: — Da, zašto nije izvjesio zastavu?
— Pa izvješena je, čudio se kapelan.
— Na župnom dvoru, ali nije na crkvi.
— Na crkvi nije izvješena, potvrdi kapelan, zatt jer u župnom dvoru gospodari župnik, a u crkvi Bog.
Kapelan i mladić gledali su se netremice i nijedan ni drugi nisu poniknuli očima.
— Mislim, reče mladić, da se župnik premalo boj!. Trebalo bi mu pokazati...
— Župnik se boji donekle, nasmijao se kapelan, zato je izvjesio zastavu, ali Bog se ne boji vas.
Stanić se glasno nasmijao, tako mu se sviđao ovaj kapelanov odgovor. I Zorzut se nasmijao, ali gorko, a mladić se ugriznuo za usnice i nervozno je uda» rao štapom po nozi
(Nastavit će se.)
Sirana 6.
V-'
.. .jaii.pi :
•Jf Xl> 7
»ls!tra»
^^■T. f?
Broj 26.-27.
PODUPIRATELJI JUGOSLAVENSKE MATICE U ZAGREBU
Kalvarija naše braće u Istri, Trstu, Goričkoj i ostalim našim otetim nam krajevima traje jošte uvijek. Neprestano dolaze novi emigranti, koji ne mogu da izdrže nepamćeni i nesnosni teror i najveću bijedu u koju su zapali. Dolaze u našu državu, da ovdje nad ju utočište i zaštite.
Kod dolaska u našu državu obraćaju se Jugoslovenskoj Matici za _ moralnu _ i materijalnu pomoć. I ona vrši taj uzvišeni svoj zadatak koliko joj je to_ u današnjim teškim prilikama moguće.
U njezinu je radu podupiru nekoji plemeniti i požrtvovni rodoljubi, a tih je malo. Tako su joj mjeseca aprila i maja o. g. doznačili svoje izvanredne priloge za bijedne emigrante:
štedionica Savske banovine, Zagreb, 1000 Din, Jugoslovenska Matica, Podružnica, Petrinja, 700 Din, g. Ante Iveša, Brod na S., sakupio na svome piru, 425 Din (već oglašeno), g. Vlado Stambolija, gruntovničar, Krnjak, sakupio 190 Din, gg. Rubelli pl. Vjera, Keglović Dragutin, Dr. Fran Brnčić, prof. Vjek. Spinčić po 100 Din, Zvonko Jurdana, učitelj, Hrašće, 50 Din, Kostelac Mijo, učitelj, Ličko Lešće, 30 Din, R. Zavadil, Pakrac 20 Din, Trobec Vinko i Komel Matej, Zagreb po 10 Din. Pomozite i vi Jugoslo-vensku Maticu! Odbor.
Odbor.
SLOVENAC IZ AJDOVŠČINE KOD GORICE BJEŽI VOJNIM AVI JONOM U JUGOSLAVIJU
U Ljubljani je izazvao pravu senzaciju talijanski vojni avijon, koji se spustio 25 juna oko 6 sati popodne na aerodromu ljubljanskog aerokluba u šiški. Avijon je tipa Fiat Sa. Dulje ]e vremena taj avijon kružio iznad Ljubljane i tražio prostor, na kojem bi se spustio. Njegovo dugotrajno manevrisa-nje opazili su Ljubljančani i s najvećim začudjenjem gledali što želi taj avijon nad našim teritorijem. Na koncu je avi-jatičar opazio aerodrom u šiški i spretno pristao. Odmah su na aerodrom stigli pretstavnici civilnih i vojničkih vlasti te pretstavnici Aerokluba. Na pitanja prisutnih avijatičar nije htio ništa da odgovora, jedino je zamolio, da ga odvedu jugoslavenskoj vojnoj komandi. Vojnici su otpratili avijatičara u štab dravske divizije, a avijon je bio spremljen u hangar aerokluba. Na diviziji je avijatičar, koji je talijanski podoficir, izjavio, da se zove Križaj, da je rodom iz Ajdovščine kod Gorice .i da je Slovenac. Pozvan je bio kao rezervist na vojne vježbe u Vidmu (Udine) te je tom prilikom pobjegao s avijonom u Jugoslaviju. Htio se spustiti već u Logatcu, ali nije našao terena. Križaj ima u Ljubljani sestru i brata, koji su od talijanskih vlasti osudjeni u kontumaciji radi nedozvoljenog prelaza granice. Križaj je bio odmah pušten na slobodu.
NOVA GRADIŠKA NE ZABORAVLJA ISTRU.
U Novoj Gradiški priredila je tamošnja Jadranska Straža veliku manifestaciju jadranske misli. U toj manifestaciji nije bila zaboravljena ni Istra. Medju ostalim deklamovao je Branko Bačič, učenik drugog razreda osnovne škole, pjesmicu »Jadran Istri« od autora »Slavonca« Nova Gradiška, koja glasi:
Cuj... što Jadran plavi šapće, Slušaj njegov slatki zvuk!
Jadran nosi tužne glase,
Istre naše pozdrav blag,
Još slovenstvom Istra diše, Slovenstva je na njoj trag.
S Učke Jadran glase nosi Velebitu lavu.
Nosi njemu u crninu Zavijenu slavu.
S Velebita glas se širi Do istarskih žala.
Preko sinjeg Jadran mora I njegovih vala.
Deklamacija malog Branka Bačiča bila je popraćena burnim pljeskom sa strane prisutnih.

Naša kulturna kronika
»NEZABORAVNA NAŠA ISTRA«.
U Zagrebu je ovih dana izišla iz štampe vrlo interesantna i korisna knjiga pod naslovom »Nezaboravna naša Istra«, štampana je u tiskari Narodnih Novina, a izdali su je dr Ivo Ražem i Mato Pećar. Knjiga je velikog formata, a ima oko 200 stranica. Na naslovnoj strani ima simboličku sliku okovane djevojke, trnje, na istoku sunce, a na zapadu oblak i »malog črnog mora«, a ispod stihove »Popohnul je tihi vetar i odnesal Mari krunu«. Knjiga je opremljena vrlo ukusno .i bogato, uvezana je u tvrde korice sa zlatnim napisom, a još prije uvodne riječi nosi sliku maske blagopokojnog Matka Laginje. Knjiga je naime posvećena »Neprolaznoj uspomeni Oca Istre dra Matka Laginje«. Uvodnu riječ napisao je dr Ivo Ražem i obrazložio je u njoj značenje ove knjige. To je »skroman prilog općoj narodnoj stvari«. Izdavači su imali namjeru da ovom knjigom kako kod kuće tako i u inostranstvu manifestiraju slavenski karakter one zemlje, koja je pripala Italiji. Knjiga bi imala kasnije da se štampa eventualno i na stranom kojem jeziku.
Na prvih 56 stranica štampan je tekst, koji su obradili Matko i Ante Roj-nić te Blaž Zuccon. Obradjena je geografija Istre .odnosno Julijske Krajine, žiteljstvo, etnografske crte, pa povijest, najprije politička povijest, kulturna povijest, likovna i glazbena umjetnost do narodnog preporoda. U poglavlju od preporoda do svjetskog rata obradjen je politički razvitak, gospodarske prilike, kulturni pregled (razvoj školstva, društveni život, publikacije, književnost, umjetnost). U posebnom poglavlju »Jugoslaveni pod Italijom« dan je najprije politički i gospodarski pregled, kulturno stanje (školstvo i društva, novinstvo i publikacije, književnost, umjetnost). To bi bio u glavnom sadržaj tekstovnog dijela knjige, u kojem je pokušano da se dade u kratko, koncizno i što potpunije sve ono što je potrebno da se znade o Istri i uopće Julijskoj Krajini. Razumije se, na širem prostoru dalo bi se sve to bolje i savršenije obraditi. Ali svrha knjige i nije bila ta, da se u njoj donese prvenstveno tekst i savršena enciklopedija o Julijskoj Krajini, nego su izdavači imali namjeru da dadu u prvom redu slike o Julijskoj Krajini, a tekst da samo tumači ukratko i da upotpunjuje slike.
Veći dio knjige posvećen je slikama krajeva, tipova i narodnih nošnja iz Julijske Krajine. Na lijepom papiru na svakoj stranici štampana je jedna slika ili narodna nošnja ili koji grad Istre. Goričke itd., u okviru od ornamenta s istarske preslice. S te strane knjiga je u našoj istarskoj literaturi novost, koju treba pozdraviti, makar će oni koji su izbirljivi naći i po neku manjkavost. Za upoznavanje naših krajeva naročito međju onima, koji o njima nemaju pravog pojma ova je knjiga dobro došla. Isto tako i nama emigrantima dobro dolazi kao lijepa uspomena na naš kraj. Možda će oni, koji su osjetljivi da prigovore izboru slika, koji je donekle jednostran, a možda će po neko biti i povrijedjen u svom lokalnom patriotizmu, jer je neki kraj ispušten iz knjige. Razumije se sve se nije moglo donijeti. A općenito stvar je uspjela.
Moramo spomenuti da je naslovnu stranu izradio umjetnik prof. Marko Rašica, geografske karte izradio je prof. dr Milan šenoa, a umjetnički okvir za slike prema motivima sa istarske preslice Olga Hocker. Tipovi i narodne nošnje su prema slikama prof. Saše šan-tela, prof. Janovskoga, Kleinmonda i Arsenovića. Prihod knjige namijenjen je javnim nacionalnim i kulturnim svrhama, a preporučaju Savez jugoslavenskih emigrantskih udruženja, društvo »Istra« Zagreb i »Soča« u Ljubljani. Preporu-čamo i mi. Cijena 200 dinara.
KRALJIČEV »OTOK KRK«.
U biblioteci »Jadran« na Sušaku izišla je mala i neobično ukusna knjižica pod naslovom »Otok Krk«, koju je napisao naš uvaženi književnik Josip A. Kraljić. Ta je knjižica izdana u svrhu turističke propagande, ali se razlikuje od sličnih djela savjesnom i temeljitom obradbom materijala. Stvar može da služi i ne turistima, svakome onome, ko želi imati kratki i pregledni prikaz tog istarskog otoka s geografske, historijske i geografske strane. Svako mjesto na Krku obradjeno je još i posebno a čitavo je djelce ukrašeno malim, ali vrlo jasnim i sugestivnim slikama o ljepotama otoka Krka. Neumorni naš Kraljić doprinesao je ovim svojim radom lijep prilog literaturi ove vrsti. U nacionalnom i političkom pogledu htjeli bismo istaknuti samo to, da je vrlo dobro što su opširno izneseni naši slavenski narodni običaji na Krku i što se ističe slavenski
REZERVER ANO
karakter gradića Krka, o kojemu bi površan stranac mogao da dobije krivi pojam. Od 1812 stanovnika u gradu Krku ima 1068 Jugoslavena a 744 renegata i optanata, dok je inače otok čisto jugoslavenski.
PAPA PUÒ XI PROTI SLAVENIMA.
Pod tim naslovom izišla je u Splitu brošura vrlo interesantnog i dokumentarnog sadržaja, u kojoj »Vigilans« na uvjerljiv način iznosi politiku Vatikana i Pape Pija XI protih Slavena u Julijskoj ■ Krajini. Brošura ima 20 stranica, a podnaslovi u njoj su ovi: Duševni preokret u Julijskoj Krajini, Tko je kriv?, Pijo XI je talijanski nacionalista, Pijo XI i naši samostani, »Parli Italiano!«, Pijo XI i biskupija na Rijeci, Vatikanski fašista, Pijo XI preokrenuo katolička načela, Bilanca Pijevog konkordata, Papin vizitator istražuje položaj, Fašista na biskupskoj stolici, Brošura završava ovim riječima: »Dragi čitatelji, sudite vi, da li sam postupao pravo ili krivo, kad sam toj knjižici dao naslov Papa Pijo XI, proti Slavenima. Tko da se danas još čudi za to, što se je u zadnjim godinama medju Hrvatima i Slovencima u Italiji izvršio duševni preokret i da su se oni papinstvu posvema otudjili? čijom se krivnjom to dogodilo?«
DR. JOSIP WILFAN
napisao je raspravu »Die Organisierung der Volksgemeinschaft«. O toj raspravi piše prikaz dr. Boris Furlan u junskom broju »Ljubljanskog Zvona«.
KATALINIĆEVU
istarsku prozu »Pjesma živog naroda« donio je u francuskom prevodu pod naslovom »Chanson d’un peuple vivant« pariški list »Les Balkans« od 30 maja.
DOBROTVORI JUGOSLAVENSKE MATICE PRILIKOM PROSLAVE 10-GODISNJICE.
Crikvenica. — Advokat Dr. Brelić Frane, darovao din 30.—
Čakovec. — Podružnica Jugoslovenske Matice darovala din 1000.—
Čakovec. — ČakovaČka Medjimurska Štedionica darovala 100.— dinara.
Čatež ob Savi p. Brežice. — Darovali sn: Prinčič Stanislav, učitelj din 15.—; Marger Julija, učiteljica din 15.—
Čučerje. — Franjo Matošić darovao din 25.—
Dabovac. — Grbin Nikola, župnik darovao je din 10.—
• o e	* c« pnoMCTMe kr e t m < n a m a
« A Ó R C B GUSTAV ILIČ rEL..6?*a4
NOVU TRGOVAČKU KUĆU u strogom središtu sa
više trgovačkih lokala, poslovnih prostorija i stanova sa najmodernijim konfortom, lift, centralno loženje, plinske peći i štednjaci — godišnji dohodak oko 070.000.— Din., prodajem za cca din.
7.500.000.	—, potrebno u gotovom ili uložnicama cca 3,500.000.— dinara. Pobliže agencija »Argus«, Zagreb, Petrinjska ul. br. 2.
PALAČA NA JELAČIČ TRGU — sjeverne strana tik ugla sa više trgovačkih lokala — poslovnih prostorija i stanova — prodajem na bazi 7% čistih — potrebno u gotovom oko Dinara 12,200.000. Pobliže agencija »Argus«, Zagreb, Petrinjska ul.
br. 2.___________________________________________
TRGOVAČKU KUĆU U ILICI uz Frankopanskù ulicu sa 2 ui. lokala i 2 lijepa stana — vrt i dvorište — prodajem za cca Dinara 1,800.000.—, rijetka prilika za trgovca — pobliže agencija —
»Argus«, Zagreb. Petrinjska ul. br, 2.___________
PALACA NOVA NEDALEKO KAVANE »CORSO, četverokatnica, kolni ulaz — dvorišne zgrade — cca 20o čet. hvati zemljišta — u kući je više lokala, poslovnih prostorija i stanova sa modernim komfortom — lift »Narag« loženje i t. đ., godišnji dohodak oko 430.000.— dinara, prodajem za cca
4.500.000.	— dinara, »Argus«. agencija, Zagreb, Pe-
trinjska ul. br. 2.______________________________
3 LIJEPA GRADILIŠTA na Sajmišnoj ulici sa frontom 17.50 met. — 18 i ugao 17X18 met., pro-
đaje »Argus, Petrinjska ul. br. 2.__________
LIJEPU VILU na Hercegovačkoj ulici sa 2 stana (2	3 sobe) sa komfortom, autogaraža — cvi-
jetnjak i t. đ prodajem za cca 450.000.— dinara primam djelomično uložnice Prve hrvatske štedionice. Pobliže agencija »Argus«, Zagreb, Pe-trinjska ul. br. 2. (2168)_____
LIJEPA NOVOGRADNJA JEDNOKATNICA"— sa temeljem dvokatnice u neposrednoj blizini kazališta sa 2 stana po 4 sobe. predsoblje i komf. — 2 stana po 2 sobe sa nuzprostorijama — 1 stan za pazjkuću, te 1 poslovne prostorije — dvorišta cca 100 čet. hv. — prodajem za cca 700.000.— din., primio bi za cca 150 000.— dinara uložnice Prve hrv. šted. — ostatak u gotovom. — Pobliže agencija »Argus«. Zacrreb. Petrinicka ul. 2. INDUSTRIJSKI OBJEKAT - sa vrlo ma.,ivu.m tvorničkim zgradama i. velikim zemljištem oko 2000 čet. hv — industrijski kolosjek — prodajem vrlo povoljno. »Argus«. Petriniska ul. 2. KOMPLEKS OD 25 KAT. JUTARA - tik 77^77-ba sa uredjenim zgradama sa kamenolomom, kre-čanu (vapnenice) proizvode iz umjetnog kamena — pijesak itd.. prodajem vrlo povoljno za gotov novac — cijena cca 500.000.— dinara, sigurno uloženi ka pit«» 1 — proda ie »Argus«. Petrin iska ni 2.
P. RIBARIČ
ZAGREB, PETRINJSKA ULICA 83
PRILIKE ZA EMIGRANTE V SPLITU
Jugoslovenska Matica iz Splita poro-fa: Iz Slovenije prihaja v Split in sploh v Dalmacijo vedno več nezaposlenih delavcev, ki mislijo, da bodo lahko tu našli zaposlenje. To mišljenje pa je napačno. V Dalmaciji je dovolj domačih delavcev, ki jih nikakor ni mogoče zaposliti. Splošna kiiza je v Dalmaciji še hujša kakor v drugih pokrajinah države. Zato svetujemo brezposlenim delavcem iz ostalih krajev države, naj ne prihajajo iskat dela v Dalmacijo. kjer ga ne dobe. Naposled opozarjamo delavce begunce, da jim more Jugoslovenska Matica dat; samo kake zelo male podpore, kjer so njeni dohodki zaradi splošne krize vedno manjši. Prosimo tudi oblastva in razne ustanove, ki pridejo v dotik ? delavci, naj jih opozore na to obvestilo.
za veletrgovina papirom i Ijepenkom
LA VOSLA VSTEINER,
MG REB
Vlasnik dvaju dobro snabdjevenih dućana. Veliko skladište cijelokupne opreme za gg. oficire, žandarme. policiste. carinike, željezničare te civiliste.
Izradba svih vrsti kapa i uniforma.
Petrinjska ulica 44 trgovina špece-rajske robe i delikatesa uz znatno snižene cijene roba na ogled bez obaveze.
Ig. Breznikar
Trgovina kave i čaja Vlastita elektropržiona ! eiektromlin za mievenie . . Zagreb, Ilica broj 65.
Telefon 7657

Vlasnik i izdavač: Konzorcij »Istra«, Masarykova ul. 28/n. advokat, Samostanska 6. — Tisak: Stečajnina Jugoslovenske štampe d. d., Zagreb, Masarykova 28a. —
— Urednik: Ive Mihovilović, Jukičeva ul. 36. — Za uredništvo odgovara: Dr. Fran Brnčić,
Za tiskaru odgovara: Rudolf Polanović, Zagreb, Hica 131.
s«