РОбТАКШ РЖЕ№( § 'СЕ№? т,— тт шшц шш GLASILO SAVEZA SOKOLA KRALJEVINE JUOOSLAVIJE Izlazi svakog petka • Godisnja pretplata 50 din. • Uredništvo i uprava Prestolonaslednikov trg 34 • Adresa za pošiljke: Poštanski pretinac 342 • Telefoni uredništva i uprave 30-866 i 26-105 • Račun Poštanske štedionice br. 57-686 • Oglasi-po ceniku • Beograd, 24 maj 1940 God. XI • Sroj 21 MIR, POUZDANJE I VERA! Jugoslovenska vlada je i naročilom uredbom, koja se odnosi na štampu, preduzela još jedan korak za obez-bedenje naše neutralnosti. Ali je istovremeno objavljena i uredba o pomočnoj vojsci zemaljske odbrane, što najbolje potvrduje, da kod nas ne pošto ji nikakvo kolebanje u onome što se več na početku današnjeg svetskog sukoba utvrdilo, a to je striktna, ali budna i dostojanstvena neutrainost, sve dok u tu neutralnost i nezavisnost niko ne dira. A čim bi se javio takav slučaj, onda nastupa najodlučnija odbrana, u ko jo j neče učestvovati samo oru-Žane snage zemlje, več i čitav narod, zbog čega je i osnovana ta pomočna vojska. Narod je to vrlo dobro shvatio, pa je zato i pozdra-vio odi uku o pomočnoj vojsci, u ko jo j želi s vi m snagama da učestvuje. A sokolstvo u prvom redu! Medutim je več i danas, pr e no što ta pomočna vojska bude formalno mo-bilizovana, potrebno, da svaki sin ove zemlje oseti, da on TOJ POMOČNOJ VOJSCI VEC PRIPADA, PA DA SE PREMA TOME 1 DRŽI. Sem stručne spreme i pripravnosti, da se u čemu bilo pomogne zajedničkoj stvari, tu je iznad svega potrebno SAVRŠENO ČUVANJE NAJVIŠEG NARODNO-ODBRAN-BENO MORALA. POBIJANJE SVAKE MALODUŠNOSTI I NEPOKOLEBLJ1VO PODIZANJE VERE. Jer nije junak ona j, ko ji veruje onda kad žive u. sreči i uspehu, več ona j ko ji svoju veru ne gubi ni u trenutcima, kad a ga bije ne-volja za nevoljom. I NEMA VEČEG KUKAVIČLUKA, NEGO LI JE GUBLJENJE NERAVA 1 VERE BAŠ ONDA, KAD TREBA MUŠK1 POGLEDATI U OČI TEŠKOČAMA! Ako je iko, to je naš narod dokazao, da nikada nije gubio vere, kada je bio svestan svoga prava. Nije je gu-bio posle Kosova, a slom prvog ustanka dao mu je pot-streka da sprema drugi ustanak. Da je slomljen i taj drugi, bio bi spremao treči, itd. I zar ima strahota, koje se dadu uporediti s a povlačenjem kroz Albaniju, sa umi-ranjima na Vidu, sa emigracijom od nekoliko godina, i sa tolikim brojem pregaženih saveznika; — pa je li iko i za čas, izgubio veru i optimizam, ne samo u vojsci i u vladi, nego i u poroljenoj otadžbini, i u krajevima ko ji su pripadali Austrougarskoj, medu gonjenim i utamničenim Sr-bima, Hrvatima i Slovencima?.. A zar i Zrinjski, u to j nepokolebljivoj veri, nije pod Sigetom udarao na deset puta jačeg neprijatelja? .. Da je kod našeg naroda bilo i najmanje malodušnosti, zar ne bi sto puta bio morao da očajava, u kakvim se prilikama nalazio, — bez svojih škola, bez udruženja, rascepkan na desetak delova i eks-ploatisan u tudim državama; — PA IPAK NIJE OČAJA-VAO! I jedino to, što je nepokolebljivo verovao, dalo mu je snage, da s vlada deset puta jače protivnike i da po-stigne svoj cilj. Danas smo, naprotiv, U NEPR1SPODOBIVO BOLJEM POLOŽAJU. Da i ne govorimo o školama, privredi i td., — danas mi imamo svoju nezavisnu državu, svoju ju-načku vojsku, svoga narodnog Kralja i svoje suverene zakone. O ku pl jeni smo i ujed in jeni, i ne traži mo, nego da svoju slobodu očuvamo. Ni u šta tudje ne diramo, nikoga ne vred jamo, i spremni smo samo da se branimo. Nije li, prema torne, naš položaj danas neprispodobivo bol ji nego što je ikada bio?! Reči če se, da su danas i prilike druge; da ovaj svet ski rat preti da bude bezpoštedniji od prošlog i da, po svojim naglim obrtima, uleva zabrinutost. Ali je, i pored toga, plus što ga imamo od svoje nezavisne i ujedinjene države, daleko jači od toga minusa. Pogotovo kad vi dimo, da su i ostali naši bal kanski susedi, poučeni iskust vima prošlih ratova, takoclje odlučni da čuvaju svoj mir i da se ne dadu huškati jedan protiv drugog, na korist tre-ćeg. I konačno, baš ta činjenica, da se današnji rat vodi bezpoštedno, pruža nam pouku, da nikakvo drugo sredstvo u njemu ne vredi, sem odlučnosti, spremnosti, ncpo kolebljive vere i zdravog optimizma. Sokolstvo je u prvom redu pozvano, da ove logične misli širi u našu javnost i da ne dopusti, da nas se dotakne defetistička propaganda. Čak i onda kad nam se čini da je najgore setimo se kako je bilo posle Kosova; ih jos nedavno, izmedju 1914 i 1918, pa čemo videti, da nemarno m Реч шумадиских сокола Човечанство пролази кроз страхоте какве се у историји људског рода не памте. Много-бројни идеолози ра-змилели су се по шароликој земљи, и сва-ки од њих нос-и бар по пуну торбу спремљених правила за решење свих постојећих пита-ња. А штћ више тих теорија по-знајемо, више главобоље oceha-мо при напорним покушајима да та питања решимо. Поједине политичке и соци-јалне теорије, које су у нашу средину убезене са стране, то-лико оу последњих година осла-биле национално бсећање и ви-тешки дух нашега народа, да се истински родољуби не могу уздржати да то не објаве. Раз-не интернационале, како оне с лева, тако и оне с десна, на-метнуле су нам једа.н нов на-чин живота, с којим се витешки дух нашега народа не може по-мирити. Првп, национално оеећање. к<у је је наша друга природа, пре-трпело је за последњих дваде-сет и нешто више гбдина. бее-рпимерне наертаје туђинских схватања. И, благодарећи пре-морености коју је наш човек о-сетио после оедмогодишњег, скоро непрекидног ратовања, та нова схватања умањнла су до-некле снагу оног истннски на-цноналног осећања. Једни су стекли уверење, да је сад на-ционална слвар ван опасности, а други су јб стали сматратн као заблуду својнх предака, и постали, или равнодуигаи или интернационалисти. Друго, витештво је за многе наше суграјјане постало само бивша врлина предака. 0 вн-тештву говоре само људи тра-дшшје, а ново ' ехватање одба-пује традииију и не признаје никакву вредност сввму ономе што нам je од старих остало. Са старбм ралицом треба. баци-ти и новим заменити гве на-слеђено, мислили су многи. И лако су се ослобођали свега наслеђеног.»Народна тоола оста,-вили с-у без народног колосвка na су их потом ставили иа уекн, западњачки колосек, те тако једна страна нагаег народ-ног каравана иде пгнном, док друга клеца по песку и дире-цима. И многи слепи код очију refle у колима, непрлшећујући, да њихова народна кола кле-цају зато што је за њих узан много полаже на држање ове колосек слепе имитацнје. Но једно и ти кукавнн путници у нашим народним колима осећа,-ју, осећају се ошамућетгаа. И пружају беспомоћно руке око себе. Тај моменат претставља ипак светлу тачкицу наде, коју тре-ба. искористити. Ошамућенима треба. што пре дати могућности да се на,слоне на сигурна ста-бла, те да не падну. То су с.ви они стубови, који чувају нашу народну традицију, с-ва наша национална удружења и орга-низације, који се нису дали за-вести туђинеким схватањима, Њих треба. осветлити, за њихо-ва чврста стабла закачити пр-сте ошамућених. Све што је у нашој ередкни национално ра-слабљено треба окружити не-колебљивим националистима, а. пртом отворити ноторију и из ње захватати nrro више тради-ци.је, па је расипатн у лице рав-нодушних и интернационали-ста, указујући им на пуотош живота бвз везе са прошлошћу. Соколство, каб један међу нај-Јачим стубовима, националне тврђаве, треба томе да предн>а-чи! Морамо признати да су и нас, у соколским редовима, за посчледњих десет година, дога-ђаји понекипут изненађивали. Понекипут се нисмо сви и на сваком месту, ни увек, пона-тали соколски. Али одмах до-дајемо, ми смо са онога места и од оног момента, где и кад смо застајали, на крилима со-колског духа брзо напредовали. После споријнх, долазили су на-ши убрзани маршеви. После из-ненађења и збуњеноети, наша хитЈча одлучност Ча.к и у овим мутним дани-ма, када су многи збуњени, ми се држимо неустрашиво и ви-тешки. Наше стражарнице су постављене широм наше домо-внне, и напти будни Стражари благовремено објављују и суз-бијају сваку опасност. То по-тврђује соколоки рад свих на-ших соколских јвдиница, како са територије жупе Београд. та-ко и са територије жупе Чагреб: Љубљапа, Скопље, Цетиње, Ниш, Крагујевац и др. И ако бисмо радо говорили и о другим жупама, заеад се граничимо 'на жупу Кра.гујввап. То чинимо зато што нам је рад те жупе најпознатији, што се жупе, и bito то држаљп многе ван Шумадије интересује. najmanje razloga za malodušnost. Naprotiv! Ako želimo uspeh, moramo kao i naši pretci, da verujemo i onda kad bismo bili prisiljeni da se branimo od daleko jačih od sebe! Ne znači to, naravno, da moramo živeti bezbrižno i zanimati se ličnim i partijskim razmirkama, kao i ranije. Naprotiv, u današnjem vremenu, ne sme da bude preče brige, nego što je nastojanje, da se opasnosti odupremo. SVI ONI KOJ1 RADE OBRATNO I KO.ll Š1RE MALODUŠNOST, ŠTETOČ1NE SU I NEPRIJATEL.11, pa ih treba na svakom koraku onemogučiti. Danas nam nisu potrebni ni skeptici ni kritičari, ni zajedljivci ni malodušnici, — potrebni su nam samo nepokolebljivi borci, puni odlučnosti da izdrže do kraja, i puni vere, cla nema te sile koja može da nam oduzme ono, što smo krvavo zadobili. И ако je и сам центар жупв, Крагујевац, Пијемонт слобода^ ства и националних прегнућа, ипаж је жупа Крагујевац авоје последње две годишше скуп-штине везала за два Немањић-ека града и евоје важне одлу-ке донела под стрехом наших најсигурнијих националних твр-ђава: Свете ЈКиче и Овчарс&о-Кабларсжог манастира. Тиме је шумадиско еоколство још један-пут, и двапут, подвукло своје правило: С вером у Бога, за Краља и Отаџбину, сигурној бу* дућности кроз народну трздм-цију. Такав соколеки рад шумади* с-ких еокола није оста.о незапа* жвн. Треба ее сетити. како je' Преосвећеии Епископ Жичии, Г. Др. Николај Велимировић, прб* шлв године у своме нздању „Опште васкроење”, храбрно ооколв, хвалио њихов пример-ни н корисни национални рад и песн-ички привазад љубав Све-тосавскв црквв према сдшшша, овим речима: „Соколи, соколи, промет во вас нв ватгн”. Овв године, н ако није могао при-суствовати с-купштиш, Бпнсклп Никола,ј ,ie за скуппггину упу-тио шецијално пис-мо, у кома је одао признање оожолском ра> ду и у име цркве нзразио го товоет за сарадњу на нацио-налиом добру, истидући, да је то био евагдатшви однос Свето-савеке иркве према соколимд нашега народа. „Нека напги слкол-и буду убе-ђени, да наша национална пра« воелавна црква, која je у евоме крилу одгајила мшшош срн-с-ких еокола кроз истоджју, rrpa-ти њихов рад е материнском бригом и најбољтгм жељама”,—1 поручио им је Епиежоп Николај. Поред тога, Сокшги из Шума-дије су подвукли готовост да очувају традицију и витешки дух нашега народа, кроз мно-гобројне изјавв делегата евиХ јвднница са територијв жутое. А кроз пис-мени предлог овојих просветара жупа је изјавила го-товост да заштити чиоготу н&* родног језика као битног услсн ва за чистоту националнеи мишљења. А то има и свој онм* болички значај: соколство нз Шумадије, наиме жели да се у нашем народу пре-чисте многл појмови и да се избаци Све са стране увезено, уколико нијв незаменљиво, а нарочито оно што руши национални и видеш* ки дух. Делегат братс-ког савеза, брат Милош Станојевић који је имао могућност да све ово саслуша, могао je с правом ггодвући, да соколство стојн на бранику идеала: „Један Кра.в, један на-род. једна држава, једНо сокол-ство”, што је птумадиско сокол-ство са радошКу прихватило. Реч шумадиеких еокола, као израз расположон.а целокупног натпег сокодства, дошла је, дакле, у добри час, да многе ошамућене птрезни и залутале извсде на прави пут. Милан С. Сретенмић Соколска смотра у жупама и јединицаиа И порел тога, што смо у прошлом броју, у главиом за-бележили све вести о одржа- ним соколским смотрама, 12 маја, у читавој Југославији, примили смо након тога читав низ нових дописа, врло опшир-них и занимљивих, који нам сведоче, са коликим иаром и оз-бцљношћу је схваНен позив Савеза СКЈ, за соколску при- правност. Као што смо већ нрошлог пута нагласили, ми нисмо у стању да све те дописе објавимо у целини, али hesto бар нешто из њих извуНи, да изићемо у сусрет нашии в$ља-ним дописницима, и да тиме о-дамо признање за уложени труд и за иоказану соколску свест. Соколи Мркоњића Крајинс, у Жупи Бања Лука, одазвали су се, хви до једиога, родољуби-вом позиву. Код тога треба на-рочито истаћн друштво Ош-трељ, које je поред прсдвнће-ног програма, извело нарочити ратни маневар, вршењем веж-бе, којој је био задатак да, постављањем рјјзних препрека, спречи наднрање непријатеља н да му онемогући пролаз. Дру-штво Бихаћ се такоће истакло у обуци оружјем, гађањем и Масловаре отпочело је смо-службом за везу. А друштво тру са вежбом узбуне због на-падаја из ваздуха. Али ни оста-ла друштва нису заостала у изведби смотре, као н. пр. Гла-моч, Јајце, Босански Нови, При-једор, Прњавор, Бос. Градишка, Бања Лука, Љубија и Бос. Пе-тровац; па затим чете: ОпеЈеч-кб, Буковача, Бастаси, Пове-лић, Пискавица, Берек, Забрђе, Гата Илиџа, Заложје итд. Врло агилни су били и жупски кури-ри, који су прикупљали подат-ке о одржаним смотрама у чи-тавој жупи. Та курирска служ-ба била је узорно оргаиизовз-на и свз моторизована, што је показало такође сјајан успех. Кроз шест сати су добијени тачни извештаји из читаве жу-пе и послати Савезу у Београд. Смотру су одржале 75 жупске јединиие, а оило je присутно оно 7.00П соколских припадни-ка, и више хиљада осталог на-рода. Соколско лруштво Београд Vl je своју смотру извело на тај начин, што је корпоративно поило у ceio Иваново, да гако изиђе у сусрет жељи тамошње чете, која припада овом матич-ном друштву. Овај излет је и-мао велики одазив. Београдски Соколи били су дочекани од становништва читавог села, а ноздравио их је брат Свирче-вић. Одговорио му је стареши-на матичиог друштва, брат Јефтић, након чега је величан-ствена поворка прошла кроз се-ло. Приређен је јавни час и из-ведене су разне нлродноодбран-бсне вежбе, ко.је су имале од-одличан успех. Соколско друштво Краљевииа је и поред тешких прилика, при-редило скготру, којој су се о-дазвали свн евесни чланови и леп број других пријатеља со-колства. За смотру у Кривој Паланин владало ,ie велико интересова-њс, не само код чланова, него и у осталом грађансгву, које јс у великом броју узело учешћа. 0 значају смотре говорио је старешина брат Ћирило Кон-стантиновић, а Иван Анђеловић одржао је предавање о напада-ју из ваздуха. Изеведене су разне вежбе па јс вслика по-ворка пошла да се поклоии ко- стурници изгинудих ратника, код чега је учествовао н гарии-зон војске. Код костурнице је одржао говор брат Славко Пе- тровић. CMOipa у Теслићу извела је сјајан утисак на читаво грађан-ство, узорним редом и дисци-плином. На њој је узело учеш-ha иреко 400 чланова и чланица, које je поздравио старешнна, Урош Војнновић, лспим родо-љубивим говором. Велика по-ворка прошла је у маршу кроз улице града и изазвала патриот-ске манифестације. На стрели-шту је извршено бојно гаћање и остале вежбе. Соколско друштво у Котору је организовало врло успешну смотру, са сјајним одазввом. Нарочито се бројно одазвала о-младина. Просветар, брат М. Доманчић, је одржао ватрен го-вор о дужностима соколства, а брат Таминџић, пешадијски капетан, одржао је предаван»е о одбрани од напада из ваз-духа. Затим је заменик старе-шине, Висковић, прочитао и-мена чланова, који су одређе-ни за разне народно-одбранбене службе. Величанствена повор-ка је прошла затии градом, ср-дачно поздрављена од граћан-ства и разишла се, уз певање „Хеј Словени“. Ма да се просторије С.окоЛ' ског друштва Паг још увек протузаконито налазг у рукама противннка, оно је ипак извело Са смотре Соколског друштва Београд VI. врло лепу смотру, на којој је браћу ословио старешица, Ју-рај Усмиани. Одазив чланства је био леп и дао јс потстрека нзшој браћи, да наставе радом. Смотра је обављена у просто-рнјама куће брата Ј. Мештро-вића. У Белој Цркви су на сокол-ској смотри изведене занимљи-ве вежбе, а затим јс поврока, са заставама, у маршу, прошла кроз варош. Просветар, брат Душан Мил»ковић, је одржао говор, а предавање о одбрамбе-ности је одржао Др. Марко Ла-нић. Одазив је био леп. Соколско Друштво Глина је нзвело смотру у присуству го-стију из Соколског друштва За-греб III, који су тога дана о-држали просветну академију и дгли луткарску претставу. На смотри су изведене лепс вежбе, а старешнна, брат Ђ. 1 аврило* виК, одржао је родол>убив ro-вор. Капетан Лазаревић одр-жао је предавање о садашњем начину ратовања. Смотра Соколског друшгва у Мандгцини, близу Шибгника, показала је такође леп успех, и поред чињенице да се многа браКа налазе на војној вежби. На смотри се показала узорна дисциплина и право соколско одушевљење. Старешина Влахо-вић одржао је предавање о служби соколства према отаџ-бнци у судбоносним времени-ма. Одазив чланства и оста-лог народа био је врло леп. И ако му је одузета зграда и имовина, Соколско друшгво Рогозиица, близу Шибеиика, је одржало лепу смотру, у кући старешине брата Лукића, па су онда сва 6paha заједно пошла на оближн>а брда, у правом со-колском маршу, кличући Кра-љу и Југославији- Особито је дирљива била присутност и на-шег стчрог брата, Ива Б. Бега, који је хтео да ступа у стро-ју са осталим Соколима, одр-жавши им леп говор и познва-јуКи их да до последњег даха бране свога милог Краља Петра И, и заједиичку југословенску одаџбину. Соколско друштво у Рабу је иамеравало такоће да приреди смотру, али му је у последн>и час забрањен наступ, под бед-ном изликом, да у пријави није наведено, које корачнице наме-рава музика свирати, па да би то могло да изазове немир- Ка-да се зна, да је огромна већи-иа становништва вароши Рао оријентисана југословенски, онда је јасно, да није могло бити никаквог изазова, поготово кал се зна, да соколска музика сви-ра само народне и родољубиве песме. Том забраном се хтело само учинити на вол>у шачици противника, којима је важни.ја мржња на соколство, него ли сви народноодбрамбени задат* ци. Међутим, док је родол>уб»-ва смотра соколства билв оне-могућена, дозвољсна је врло бучна ман^фестација наших противннка, која је заиста иза-зивала веКнну града Раба и ко-ју је предводио један бивши аустриијски офицнр. Смотра у друштву Качаник окупила је такоНе велнки број чланства, којима је старешина одржао родол»убив говор, а на-челник је говорио о употреби гасне маске и одбрани из ваз-духа. Смотра је одржана под ведрим небо>5 и привукла је пажњу осталог народа. — I Со-колска чета Гснерал Јанковић, која припада матичном дру* штву Качаник, успела је ван-редио у својој смотрн, на којој се одазвало 95% чланства. Брат Покорни је одржао предаванЈО о Словенству и о задаиима со-колства, а затим старешина ма-тичног друштва о одбрани _ из ваздуха. ЈибИгiS&UokUć# dmMua Cwenkе од- бране, у оса'Мнаестој годкни жи-вотз, са Комбин&ваним одредом, који је тада био у заштитници, пролазио тим беспућем и npe-живљавао сву неизвесност и о-пасност тих тешких часова. Двадесст и пет година прошло је од тога времеиа. Сада, из топле собе посма-храм кроз прозор снег rio кро-вовнма кућа, у двориштима. Сунчеви зраци покушавају да се кроз магличасту атмосферу про-бију, али не успевају. Све је за-мрло. Тако је и онда било. Све ie бнло смрзнуто. Душа нам ie би-лз слеђена; тело премрзло А ипак је У нама нешто потајно титрало: же.Ђа за животом; сра-мота од ропства; вера у васкрс. Жеља за животом нас је тера-ла да издржимо највећу нема-штину, да голи и боси, гладни и жедни, заваравамо себе и не оба-зиремо се на фнзичке болове, које смо због изнемоглости осе-ћали; срамота од ропства гурала нас је напред, у неизвесност, кс-ја је тнх дана била на врхуниу код свих оних који су загазили на албанско тле; а вера у васкрс нагонила нас је да се лаћамо оружја, да се боримо, да буде-мс челични у- изД,ржл»И*ости и иапорима. Није се поставлаало питање величине опасиости, »о циљ да се она савлада по сваку цеиу. И сви смо превазилазнли сами себе. То је сна невидљнм огромна снага, коју смо носили у нашим душзма, а којој се ueo свет ди-вио. А она је била плод нашег васпнтања од колевке: наше на-родне песме имале су у то«е важну улогу, како Mehy сеоскнм живљем такс и варошким. Није било ниједног, па ни непнсме-ног, којн нашу историју није знао. Таквим средетви^а се не-гов^о наш lioHOC, одржавала Hama чагт. А млада нација, чији су лгдови iouj увск носили опанке, није смела да изневери своје претке. Братство, једнакост, сло-бода, са.мо су биле одлике једног живота у cpeheHOii, самосталној држави, па се и то знало иени тк после робовања од неколико векова. Само овако и на овај иачин могу разумети о,ио што је би ло и што се преживедо, Другог објашњен>а немљм. И тако се једнога дана, у по-четку месеца децембра хиљаду 1е»ет сто петнаесте заустарисмо после напорног ноћног марша у селу Орошн- Причало се да смо ушли у обдаст, у којој je утицај Есад-паше Топхани био велнки и да више неКемо битн узнеми-рзванц изненадним нападима- Из-бксмо на једно пошумљено брдо. Рзстуриемо се десно од пута, наложисмо ватре, набависмо не-што сламе и сена и спремисмо бивак. Сећам се врло добро да смо тада успели најпре да наба-вимо неколико прегршти пасу-ља, који одмах прсставнсмо. Снега HH'je било. Време топли-је. Лево од нас, на благој пади-ни брега, угледасмо већу лепу ку^у и цркву. Око ње је било још некаквог зеленила. Дозиано-смо да је то конак неког вишег католичког свештеника. Еоже мој, како омо се с малим задово-л.авалн, како смо тада свеиу сле-по веровали! Једина мисао да емо се из оне непрекидне опасности по живот, из оних препада иза дооро са-кривених бусија, ишчупали, уне-се нарочиту живостуиаше редо-se. Свуда жагор. Наћосмо и воде. ill г"«о што би, то је, да се по- сле неколико дана умијемо, опе-ремо бар колико-толико. А и о* свежимо. Чини ми се да смо примили. И неко следовање. Си-гурно. Иначе, никако не могу да оојзсннм о«у живост, чак шалу и смех, који се где-где чуше. Два дана и две ноћн ту се од-мараомо. И све би мирно. Тре-hera дана, раном зором, пре сва-nvha, би нарећеч покрет. То нас мало косиу. Јер, ззшто би се искрадали, по мраку, ако смо били осигурани у даљем кретању, без опасности? Опст нека црна слупћа и зеб-ња овлада душама нашим. Ћуте-Ии, спремисмо се. У колони по једа« напустисмо иесто, где смо се добро одморили и пођосмо спет неком козјом стазом. Нс идемо већ гмижемо. У праскозорје посматрам околину. Кретали смо се пзди-нама opera на коме смо биваковалн. Десно пошумл>ено брдо, лево исто то. У средими, доле, доста далеко од нас, речица. У клаццу смо. Он сс заврша-ва недалеко од нашег положаја али се ту пскдиже неко друго брдо, као огромна препрека. При потпуном раздањивањУ стадосмо. У прво време ннко и Apel Saveta patriotskih udruženja Savet patriotskih, rat-ničkih i viteških organizacija v Beogradu, uputio je svima rodoljuhima i čita-voj našoj javnosti, apel, u kome kaže: Strahoviti požar rata plamti danas n Evropi u, do sada, nevidenim razmerama. Niko ne zna koje če sve zemlje požar da zalivati. Jugoslavija i jugosloven-ski narod sa napetom paž-njom prate razvoj ovili isto-riskih i sudbonosnih doga-daja, koji če za vekove da odluče udes i budučnost Evrope, a možda i celoga sveta. Miroljubiv do krajnosti i voden jedinom željom da u miru i radu može da vrši svoju kulturnu misiju, jugo-slovenski narod, poučen tra-gičnom sudbinom čitavog niza malih država u Evropi, koje postadoše žrtve požara, zna vrlo dobro, da svoju slobodu i svoju nezavisnost može sačuvati samo onda, a-ko bude svakoga trenutka spreman da za očuvanje svojih granica i svoje teritorije doprinese sve, pa i največe žrtve. Zato jugoslovenski narod traži od svakoga svo-ga člana, od svakoga istin-skoga sina naše Otadžbi-ne, da se u punoj pripravnosti i bez ustezanja, stavi u službu otadžbine i nje-zine slobode. Zato se danas svi mi moramo duhovno povezati jed-nom verom, pa da kroz sve nas struji jedna jedina i naj-svetija misao: Otadžbina iznad svega! Mi znamo da naša silna i slavom ovenčana vojska budno i neustrašivo bdi i da je njena snaga i po duhu i po nao-ružanju dorasla svima pa i največim iskušenjima. Ali mi isto tako dobro znamo, da se otadžbina više ne brani samo oružanom sna-gom iz rovova, več, isto ta- ko i sa svakog mesta u ze-' mlji. U sadašnjim oblicima ratovanja potrebno je stoga, da se pored oružane sile za odbranu zemlje, organizuje ceo narod; jer če samo tako moči da se uspešno odupre i sačuva slobodu i nezavisnost svoje otadžbine. Ceo naš narod formiran tako u unutrašnju armiju, pored čvrste organizacije, smišljenog plana i potrebne spreme, mora pre svega i iznad svega da bude naoružan i duhovnim oružjem: Verom u sopstvenu sna-gu i pobedu pravde i is-tine. Prihranim čvrstim duhom i odlučnošču — da se otadžbina brani do kraja. Da svaki bude pripravan, po cenu svoga života, da svakoga trenutka izvrši svaki zadatak koji mu se poveri. Hrabrost i neustrašivost do poslednje kapi krvi, da zadrži svakoga na mestu koje mu se poveri! Kako vaspitavati sokolsku decit ti sadašeje doba? Pomoćna vojska zemaljske odbrane „Službene novine“ su objavile uredbu o pomočnoj vojsci zemaljske odbrane. Prema toj uredbi, tu pomočnu vojsku. tvore svi ju-gosiovenski državljani muškoga roda, sposobni za umni rad. iz-medu 16 i 45 godine. Izuziniaju se, naravno, obveznici vojne sile. Svi oni koji su prevedeni u, pomočnu vojsku, smatraju se kao da su na vojnoj dužnosti. Pomoč-na vojska se mobilizira u slučaju državne mobilizacije, prema potrebama, za osiguranje života i delovanje mobilizirane vojne sile, kao i za održavanje čitavog naroda i opstanka države, tokom rata. Pomočna vojska ima dva poziva. Prvi poziv tvore administrativna i stručna lica, a drugi poziv tvore zemljoradnici i stočari. Situacija u kojoj se nalazimo skrenula je tehnički i prosvetni rad sokolstva drugim pravcem, nego što je bio ranije zamišljen. Umesto redovnog telesnog vežba-nja, po odredenom programu za ovu godinu, prilike su nam na-metnule da izvodimo narodno-od-brambeni program, uz sve tehnič-ke vežbe, koje taj program zahteva. Umesto redovnog prosvet-nog programa, odredenog po ra-nijim uputstvima, prilike nameču prosvečivanje sokolskih masa u pravcu podizanja i bodrenja na-rodno-odbrambenog. Dakle tehnički i prosvetni rad treba da se odvija u onom pravcu, koji zahtevaju časovite prilike u svetu. Tim radom obuhva-deno je celokupno članstvo sem dece. Taj rad počeo je u nedelju, 12 o. m., kada smo svi, osim dece, pristupili sokolskoj pripravnosti. Pa, ipak, ne bi trebalo zanemariti decu sokolsku u ovim momentima. Deca su osnova naše budučnosti, i njoj bi trebalo baš sada posvetiti naročitu pažnju. 1 decu treba zadržavati u sokola-tiama i vaspitavati ih u pravcu, koji današnje prilike zahtevaju. Vaspitanje dece u današnjim prilikama, kada su mnogi tehnički i prosvetni radnici pozvati na vojnu dužnost, ne bi se moglo vršiti onako, kako je to po programu zamišljeno početkom sa-dašnje radne godine. Od toga programa moralo bi se doista ot-stupiti. Tako i funkcije vaspitača trebala bi preduzeti ona lica, ko-ia eventualnim pozivom na vojnu dužnost ne bi bila pogodena. Šilom prilika, več danas mnoge sokolske vežbaonice su upotreb^ ljene u svrhe narodne odbrane, što može i da se proširi; ali i pored toga, decu treba da skupljamo oko sebe gde budemo mogli, i da joj bodrimo duh pesmom i igrom, pričanjem i čitanjem o našem narodnom herojstvu. Ovog momenta sečamo se jed-ne sestre, češke sokolice, umrla je pre godinu dana. Za vreme pr-vog svetskog rata bili su svi sokolski domovi i vežbališta u Če-čkoj pretvoreni u vojne objekte. Sokolska društva nisu mogla da rade, muškarci su bili pod pu-škom, ženske su obavljale mnoge muške poslove, a za sokolsku decu malo je ko mogao da se brine. Medutim je ova sestra pre-uzela baš brigu oko dece. Okup-ljala ih je oko sebe, gde je znala i kako je znala, a svake nedelje, kada je vreme dopuštalo, odlazila je s njima na izlete u šumu. Pričala im je dečjim jezikom o na-cionalnoj istoriji, učila ih pevati narodne pesme i igrati narodne igre, podučavala ih u ručnom radu, a novac, zaraden na tome, upotrebljavala za pomoč siromašnim porodicama sokolskog članstva. Odlazeći н šumu, deca su skupljala bilje potrebno za na-rodnu ishranu itd. Na izletu bilo je uvek sokolske pesme i veselja. Rad ove sestre sačuvao je mnoga sokolsku decu ti sokolskim re-dovima, deca se nisu otudila od sokolske organizacije, rad sa sokolstvom nije bio prekidan. A to je od kapitalnog značenja, baš u današnjim vremenima! Biče i kod nas brade i sestara, koji neče biti zauzeti pozivanjem na vojne vežbe niti drugim pripremama na-rodno-odbrambenog karaktera. Takva brada, naročito sestre, tre-bali bi da preuzmu u odredenom času vaspitanje sokolske dece i da se staraju o njihovom sokol-skom radu, prema prilikama u kojima se budu n a 1 a z i 1 i. Bodrenjem nacionalnog i sokolskog duha, čitanjem narodnih pesama, pričanjem o narodnom herojstvu, učenjem narodnih igara, korističemo narodno-odbrambenom vaspitanju i održati vezu sa sokolstvom. Osim toga se na polju humanitarnih akcija sa sokolskom de-com može mnogo učiniti, a u trenutku kada bi čitav narod tre-bao da se bori za opstanak, mo-gu i deca da učine vrlo korisnih usluga. Za slučaj rata, deca če biti sklonjena u unutrašnjost, ali baš tamo u unutrašnjosti mogu svojim sitnim radom i rodoljubljem da mnogo koriste opštoj stvari i da odmene mnogog starijeg čo-veka, koji se nalazi n bojnim re-dovima. Ante Tadič * ' I- Ш..и > i i § j i Sa veličanstvene smotre Sokolskog društva u Kotoru Zbor načelnika i načelnica beogradske sokolske župe Nedelju, 19 maja, proveli su u Beogradu načelnici i načelnice svih sokolskih društava i četa sa teritorije sokolske župe Beograd. Zborovanje je održano u ptrosto-rijama sokolskog društva Beo-grad-Matica, pod pretsedavanjem načelnika župe, Maksimoviča i načelnice, sestre Vučkovič. Na zborovanj« su bili prisutni izaslanici Uprave Saveza sokola: generalni sekretar R. Grdič i načelnik Saveza i Kovač. Upravu sokolske župe zastupafi s« starešina K. Popovič i drugi. Održana su veoma uspeta predavanja brače: Maksimoviča, Vu-čkovičeve, Popoviča, Grdiča, Kovača, mg. \ Vučkoviča, Mdentije-vičeve, ing. Vasiljevičeve, Jovanoviča i Sedlačeka. Predavanja su bila iz programa sokolskog narodno-odbranbenog rada. Posle podne proveli s« svi načelnici 1 načelnice sa članovima Teh-nvčkog odbora župe »a strelišt« kod Careve čttprije. gde s« izvršili oboku * padanju i drage tehničke pripreme. L S. e придзваше значаја томе. O-иту појава. Али када се то о-ужи до подне, па и по подне, нда тек схватисмо да се са на-ia дешава нешто необично, тич ре што не чусмо ниједан пу-1Њ. ,1a сам водио једног врло лепог оња,. својину мога рођака, ре-ервног артилериског коднаред-[ика Влајка Савика. Распитује- io се о узроку овога застанка, ли нико од старешина ни речи ia нам каже. Само замишљено 'Дмахују главом и нешто ужур-Фније пролазе поред нас. Где мо стали ту и остадосмо. По-:едасмо покрај стазе. Шћућурили се, погнули главе i сваки за себе нешто преми- MJba. Просто се осећало у ваз- iyxy да нам је положај тежак, фло тежак. А ниоткуда обја- пњења. Еили смо прнправни на :ве, гта и најгоре. Мало, мало na :е осврнемо око себе. Меркали :мо место за заклон. И то на-онски. Знали смо како су нас 4рнаути, из заседа, косили на аичном терену, па смо претпо-стављали да he нам се то и еада песити. Некаква ieaa обузммала ме. С времена на време саадо се стресем. Кон, мирно брсти поред мене неко лишће. Држао сам ra нв ппводнику овлаш обвијеном око леве руке. Од нешто дувана, ко-лико cav дооио, завијао сач тан-ке цигарете, палио огњилом и трудом, а дим гутао. Тога дана не окусих нтгшта, кити кап воде попих. Тада сам првипут од преласка преко Ве-зировог моста имао времена да мало више и о својима мислим. Еолеста« отац, сестра и браћа, немаштина, збег, рО'Пство, све то изиђе пред моје очи. A о ме-ни »ишта не знају, као ни ja о њима. И 13or сам зна када ћсмо се видети? Србије нема виш.е! Хтедох да ову тугу себи олак-шаи, али суза нема. Усахнула их мука, текоба, вечита опасност. Чух шкргут с-војих зуба. То ie био једнни вкдни израз бола ка-ко за своје, тако и за моју леггу и вољену земљу. Из тога размишлгзња, у пред-вечерје, трже ме неко: — Погледај! И показа руком на брдо преко пута. На сважих пет стотина ме-тзра, отприлике, почеше да бук те ватре. Погледасмо иза себе, ка врху opera, на чијој смо се падинн налазили. Исто. Испред нас, на ономе брду које је за-трварало клаиац, почеше такође да се пале ватре. Еи нам свима јасно: Ми смо спкољени и заробљени. Језа ^ie поново прожма цедим телом. Још се и не освестих од овог утиска, кад ми приђе Влајко: Ариаути нас уцењују, Тра-же: сто хиљада лира у злату, остатак волова, које смо успели довде да дбведечо, све официр-ске коње и њихов пртљаг, na да нас пусте. Погледа тужно свога коња и Потапша га по врату. — Па? — Не занм ништа. Преговара-«1 )У- Припалисмо по једну цигаре-ту. У то стиже нарећење да се за време ноки не сме, по цени живота, ниједна ватра запалити. И остадосмо да преиоћимо ту где смо се затекли. Готово целе иоћи ока не скло-пих. На TO'M истом месту оста-досмо, све ми се чини, још цео да« и целу ноћ. Тек rpeher да-на, пре подне, чусмо, да је cno-разум илмеНу наших сгарешина и арнаутских поглавица постог-нут. А то waw ускоро потврди и велвки број стоке, коју посма- трасмо како у дугачком низу прелази оно брдо, што затвара-ше лаиац, под воћством Арнау- та. За све то време био сам сит, иако готово ништа нисам у уста ставио. Трећег дана око подне nobocMO. Бата-Влајко, који је стално некуда ишао, дође до мене: — Нашли смо паре. Дали смо им. Узимају нам седамдесет брава волова, затим дванаест о-фицирских коња и толики број официрског пртљага. Бојим се да и овога мога коња не отму. Hero, знаш! Кад доћеш доле до реке, ти га узјаши. Вода је мала и има повеки спруд с оне стра-не. Мамузни га, ражљути и по-старај се да у највећем трку iipobem поред наших и Арнаута. Тако ћеш једино да ra спасеш. А ти знаш, шта он значи за мене! — Добро! Не брини ништа! Колико смо ишли, не знам. Hoh je била. Кад доНох до ре-ке, угледах одједном овакав призор: С оне стране спруд, ко-ји се завршавао између две ве-лике стене. С леве и десне стра-не Арнаути, њих можда око двадесетак, са буктиљама, оба-сјавају простор. Примећујем и униформе нашнх официра. На-појих коња и појахах. Мунух ra неколико пута, док не поче да игра пода мном. Сагнух главу, удесно покрај његовог врата, прикупих се сасвим и пустих ra у једном дивл>ем трку да налети између оних буктиња. Јасно приметих једног фратра. Неки Арнаути пружише руке да Koma зауставе, други се ускоме-шаше и пођоше да ми гтут пре-прече, — један од официра вик-ну нешто оштро на мене и опсо* ва, али ја никога не послушах и чух пуцње. Меци профијукаше поред моје главе. ПроКох кроз неку рупу од стене у виду, врат-ница. Преда мном се указа бе-личасто широко поље. Готово нигде живе душе. Сав сам се осећао устрепта-лим. Дамари бију, уши зује, а ја кроз ноћ јурим све даље и даље по раскаљаном путу и не успоравам брзину. Коњ фркће. Само чекам када he ова благо-родна животиња да се претури и када ћу да осетим топлу крв и болове од ране. Лер сам сма-трао као немогућно,да ме нико из такве близине није могао но- Dužnosti današnje nacionalne omladine Omladina, koja je u svako doba značila vrelo novih i-tteja i bila uvek ona, koja je nosila buktinju poleta i zdrave nacfonalne snage, stoji da-nas pred velikim dužnostima, koje treba ispuniti do tanči-na i na taj način odužiti se otadžbini i državi. Svaki mladi čovek je u ne-ku ruku idealista u gledanju na svet. On posmatra opti-mistički sve dogadaje i čini-oce društvenog života. On treba da je svestan, da če svaki i najmanji njegov po-duhvat, koji je iskren koristiti društvu i državi. Ovakav je svaki omladinac dok ne dode u dodir sa nezdravim elementima, sa plačenim ideološkim agentima, koji iz za-sčde očekuju i vrebaju svaku fnladu dušu, punu vedrine i mladalačkog oduševljenja, da bi u nju zasadili seme mržnje i nezadovoljstva. Ovi paraziti omladinskog života mame mladež u svoj tabor i prave od dosada pitomih i radnih omladinaca pesimiste, neza-zadovoljce i rušioce pravnog poretka. Da ne podlegne o-vom iskušenju potrebna je danas jaka nacionalna svest kod svakog omladinca, koju u njemu oduvek gaji Soko i njegova ideologija- Sokolstvo je odgajilo več veliki broj generacija u onom duhu, kakav je danas potreban da se očuva narod i krvlju izvojevana sloboda. Ono u-pučuje sve omladince na put, kojim je trebalo i treba koračati i koji če jedini u današnje teško doba moči da očuva zemlju od unutarnjeg razvrata i od spoljnih nepri-jatelja. Stvaranjem središta sokolske omladine na sveu-čilištu data je mogučnost da se sokolske ideje, koje su u-vek išle u istom pravcu sa idejama održanja naroda i države, plasiraju i medu o-mladinu na sveučilištu, koja je nažalost poslednjih neko- годими. Али, Бог je велики! Мислим, да сам те ноћи један добар сат јурио у најбешњем трку. Све док ннсам наишао на једну повећу групу људи, где поред ватре, која је тињала, чу-че и дремају, а неки спавају. Сјахах и наслоних се о врат кон»у. Био је у пени. Он се уз-маче, протрља главу о моја пр-са, стресе се добро и погледа ме својим крупнии, лепим очима, као да је хтео рећи: „Извуко-смо се срећно". Истрљах ra не-ким сухим лишћем. Beh je сви-тало. Приближих се ватри и се-дох на један камен. Тек тада почсх да дрхтим целим телом. А није ни чудо. Те ноћи, чини ми се, прошао сам кроз чељуст смрти. Када ме је сутрадан бата-бл*јко пронашас, приће ми за-безекнут, загрли ме, пол>уби и додаде: — Жив! Хвала Богу! И теби! Велика ти хвала! У страшиу сам те опаеност гурнуо. Али, веруј, нисам био сшестан њене вели-чиие! Хроничар је потпуно имао npa-•о, када је записао: „Овај пут вио је исгннски пут у ćupr". Чеда С. Жимновић yko godina težila sasvim drugim pravcem i služila svim drugim ideologijama, samo ne onim, koje bi koristile narodu i otadžbini. U čemu se u stvari sastoji dužnost svakoga omladinca danas, u doba, kada smatraju močni, da su slabiji ovde samo zato da se njima koriste? Svako mora da u prvom redu izbriše sve antipatije, koje oseča u svom srcu bilo prema svome susedu, bilo prema drugoj nekoj grani jedinstvenog jugoslovenskog naroda. Ovo treba učiniti još dok je vreme, jer nesloga je bila i oduvek če biti ona, koja ima za posledicu propast naroda i kojom smo nažalost mi Sloveni bili oduvek podjarmljivani. Treba izravnati sve medusobne nesugla-sice i potruditi se svim silama za manifestaciju jedin-stvene volje i odlučnosti svo-ga naroda. U ovim teškim vremenima treba odbaciti sve lično, jer ne smemo da zaboravljamo, da je država ona koja nam daje sve, koja reguliše naše odnose i koja se stara o na-šoj bezbednosti. Braneči dr-žavu, mi ne branimo samo nju, več i sebe same, svoje domove, svoje lično spokoj-stvo i svoje blagostanje- Danas se mnogi trude da kažu, da se ne treba braniti, da ne treba ratovati, jer se onda svako bori, ne za sebe samo-ga, več za tude interese. Koliko je laži i koliko skrivenih tendenci ja u ovim rečima! Znači da treba bez borbe predati svoju zemlju i postati rob u pravom smislu reči. Popuštanjem i neodlučnošču se, dakle, ne da ništa spasiti, več samo odlučnom odbra-nom i borbom. Mnogi danas uvidaju da nisu koristili ni miru ni čo-večanstvu, oni koji nisu od-mah organizovali zajedrtičku borbu za svoju odbranu. 1 zato teško svakom onom, koji veruje drugima, a ne samome sebi i onima, na ko-jima leži teška odgovornost za spas celoga naroda. Danas je dužnost svakog omladinca da se trudi svim silama da iskoreni kod svakoga očajanje i defetizam, koji su veštački prouzroko-vani od neprijatelja. Ovi ne-prijatelji žele, da bi zatro-vali narodnu svest i hrabrost, lažima o nepripravnosti i beskorisnosti odbrane zemlje. Narod, koji je uspeo da se održi pod petstogodišnjim osmanlijskim jarmom i koji je, pre 25 godina, zadivio svet svojim junaštvom, bra-niče i danas svoju slobodu, zajedno sa svojom omladi-nom, koja poput svojih oče-va — junaka, smatra za svoju najsvetiju dužnost, da se bori za spas i slobodu, ne samo svoga naroda, več i ce-lokupnog čovečanstva. J. Vjzek Uspela manifestacija sokola studenata u Skoplju Šaljite pretplatu za „SOKOLSKI GLASNIK" Uprava Sokolskog studentskog središta u Beogradu počinje po stepeno da ostvaruje svoj program. Kao jedan od prvih kora ka došia je i akcija za osnivanje pododbora ili središta, u mesti ma gde postoje Univerziteti, ili fakulteti. Stoga su u subotu, 18 o. m., 29 članova i članica So-kolskog studentskog središta ot putovali u Skoplje, da medu ta-mošnjim Sokolima, studentima i srednjoškolcima, pokrenu pome nutu akciju. U nedelju, 19 maja, održali su, zajedno sa bračom iz Skoplja, a kademiju u Narodnom pozorištu, sa raznovrsnim i dobro uvežba-nim programom; u kome su, po-red Sokola studenata iz Beograda, učestvovali i Članovi sokolskih društava iz Skoplja i Aka-demskog pevačkog društva. Goste je pozdravio župski prosve-tar, brat Mirko Jovanovič, kome je odgovorio, u ime Studentskog središta iz Beograda, brat Sima Stevin. Članovi društva Skoplje I, učenici Učiteljske škole, kao i članovi Akademskog hora, otpe-vali su nekoliko narodnih pesa-ma, a sestre, Nada Novakova i Andelija Jovanovičeva, recitova-le su, sa velikim uspehom, dve rodoljubive pešme. Lepe vežbe su izveli muški naraštaj društva Skoplje I i II, jednako kao i ženski naraštaj; dok su Sokoli iz Beograda vežbali na razboju, a brača iz Zemuna izveli vežbu „Panta rei“. Publika je srdačnO pozdravila, i govornike i izvođa-če. Posle podne je održan radni sastanak, na kome se stvorio o-snov za Študentsko sokolsko središte u Skoplju. To je bio glavni cilj naše posete Dušanovem gradu, — da upoznamo bra-ču i sestre iz Skoplja sa načeli-ma i metodama našeg rada, pa da se tako povežemo u zajed-ničkim nastojanjima. Skup je o-tvorio brat Mirko Jovanovič, a srdačnim re£ima su ga pozdravili i brača, Ivan Branovački, starešina župe, te pukovnik Ivačič. Njihovi saveti omladini u današnjim vremenima, primljeni su sa srdačnim aplauzom. Sastanku je pretsedavao brat Nedeljko Serventi, pročelnik So-kolskog studentskog središta u Beogradu, koji je prikazao ciljt-ve središta i predložio da se u Skoplju osnuje pododbor Središ ta, zato što i skopski filozofski fakultet stvarno pretstavlja deo beogradskog Univerziteta. Govo-rio je zatim študent Sima Stevin, naglasivši da je u današnjim vremenima potrebna zbijenost nacionalne omladine; a sekretar SSS, Slobodan Nikolič, je prika zao dosadašnji rad Središta u Beogradu. Izabran je zatim akci oni odbor za Skoplje, u koji su ušli: Dobrivoje Ivanovič, stud fil. Bogoljub Dermanov, stud. fil., Dušan Kruščič. stud. prava, Jovan Paplič, dak Učiteljske škole Božidar Vldojevlč, učenik real. gimn., Pavlin* Arevič, uč. Učiteljske škole, Ljubica Gavrilovič, uč. Učiteljske škole i MomčilO Dimitrijevič, učenik Trgovačke akademiji. Na koncu su govorili još brača Serventi, starešina Branovački i prof. Jovanovič, kao i brat Boško Popovič, stud. prava, koji se zahvalio brači iz Beograda na njihovoj inicijativi. Sastanku je prisustvovao i inž. V. Pajič, zam. načelnika Saveza i načelnik Zupe, a večanje je zavrženo pe-vanjem „Hej Sloveni". članovi Sokolskog študetskog središta iz Beograda bili su u Skoplju primljeni najsrdačnije od sVfe brade, pa če ovu posetu zadržati u riajlepšoj uspomeni. Mnogi od njih videli su prvi put stari Dušanov grad, i bili su odu-ševljeni lepotom kraja i srdač-r.ošču brače, koja su nas sa istim oduševljenjem и dočekala u skopljanskOm društvu, kao i u Sokolskom društvu Đeneral Han-ri. Pošli smo iz Skoplja sa uve-renjem, da če naša akcija uroditi dobrim plodom, i da če se študentska omladina sve više okup-ljati oko sokolstva, kao što se nekada okupljala oko „Sloven-skog Juga“, ubedena da če time najbolje koristiti državi i narodu. Študenti moraju u sokolstvu prednjačiti, ne samo ideoloikim i prosvetnim radom, nego i radom u vežbaonicama, gde treba da su neprestano u dodiru sa ostalom bračom, iz Svih drugih staleža, i da sa njima čine nerazdeljivu celinu. Medutim, kroz svoje Središte treba da okupljaju braču koja dolaze iz srednjih škola, da ne bi bila izgubljena za sokolstvo, več da iz dobrih narašta-jaca postanu još bolji članovi. Slobodan Nikolič, tajnik SSS Гласови штампе Злгребдчки „Јутарњи лист” до-носи чданак у коме клјка, да у данашњем времену треба стварно и трезвено гледати иа. положај. To се не односи само на оне који утфЈВ.гају дрЈкавом, већ и најширб слојеве народа. Многи би желели да живе да.нас, кал и paHiije, и да немају викаквих брига. Међутим је то немогућ«. Јер ннјв доста, да ми желимо би-ти нлутрални, кад се ана, да та неутралност не зависи само о на-ма. То што ииимО у рату, ае зна-чи нипошто, да живимб у мир-ннм и безбрижаим врбмеиима. И зато морамо оставити све про-блеие по страни, који не засјеца-ју у главно: бити и остати. Бвз свега се другог може бити. Гпв»-ну нашу бригу морали би поов*-тити управо тим проблвмим«, о-бранн на-ше неутралности и Hame слободе, одбрани на свим лн-ннјама и одржању на-шег народа., његовој сигурном и, ».твој пре-храни, макар оскудној, а.та ипак некаквој. Остало ове може приче-катн иа 6о.т.а времена. Bes об-мана и бвз панике!" Jugoslbvinskl Lloyđ", k6ji »• lazi u Zagrebu, piše: „Danas svaki pametan i istinski rodniiubiv gradanin znade, da it njemu i narodu samo u ovoj državi, dok it ona sl6b6drta i neza-visna, dmogućen i osiguran ispra-van i normalan život. Tko ov*-ko ne misli i ne radi, TAJ JE IZ-DAJICA, a kod nas it takav izrod uvijek bio na nainesmilieniii nalin žigosan i uniitavan. Ovo trebaju da imadu na umu svi, bilo vanjski Ш domači neprijatelji, AKO PRAVE BILO KAKVE RAČUNE S TIME, DA BI U IZVJE&NOM CASU KOD NAS NAŠLI ZA SEBE TAK-VIH POMAGAČA, кбЦ bi nešto mogi da utine. I suviie smo se, u svojoj proilosti, borili sa Svim mo-gućim zlima i ncvoljaina, a da sada ne bismo znali, prema iskustvu, UČINITI KRATAK PROCES S ONIMA, koji bi na bilo koji način htje<- li da ugrotavaju slobćdu i ntzavi-srost naie zemlje.« * „Оољачки дом”, звлличјги opran ХСС, обја-вио je недално чла- нак сељака, Драгутина, Саббвића., у ком« се поаивају Хрвати, Д* буду опрезии пред сполтом про* пагавдом. Члакак ИСКИче рАДОст, што се Југосла»пја калази у ми* ру и гатб попива н» чшрстим тв-м*,гима, и каже, з* ,ј* ,.лух čito-разума био u ц<Му Југо- Obmejni sokoli - kolesarji su pohiteli v Apačko kotlino Na binkoštno nedeljo zjutraj ie priredilo Mursko sokolsko okrožje propagandni kolesarski izlet v prijazno obmejno vas Apače pn Gornji Radgoni. Oblačno nedeljsko jutro ni plašilo številnih mladih sokolov in sokolic, ki so disciplinirano pohiteli na zborno mesto iz Ljutomera, Križovec, Male Nedelje, Veržeja in Gornje Radgone v Apačko kotlino pod vodstvom okrožnega kolesarskega referenta br. Joška Horvat. Pred črešhjev-ske opekarno pri Gornji Radgoni so pričakali sokole — kolesarje iz Murskega polja gomjeradgonski sokoli, katerim so se pridružili tu‘ di nekateri člani kolesarskega in motocikliskega kluba Gornja Radgona. Domala vši kolesarji so &iM opremljeni s predpisanimi zastavicami im zletnimi znački ter so v dolgi koloni z državno trobojko na čelu voziti disciplinirane skozi obmejno Gornjo Radgono ter nato naprej v Apače. V Apačah je bilo izletnikom kolesarjem pripravljene zborno mesto, kjer je z visokega droga vihrala velika državna zastava. Zbrano članstvo in občinstvo, ki je prisostvovalo, je nagcvoril okrožni načelnik br. SLAVKO STOPAR iz Ljutomera, ki je v zbranem govoru obrazložil in pojasnil pomen izleta. Pc končanem govoru je zbrano članstvo zapelo državno himno. Sledile so nato redovne vaje kolesarjev pod vodstvom br. Jolka Horvat, natem pa je krenila povorka skozi Apače ter na trgu zapela sokolsko „Hej Slovani”, ki je gromko odmevala po obsežni in lepi apački ravnini. Tej prireditvi, ki je zlasti v moralnem oziru izredno lepe uspela, je prisustvovalo številno občinstvo Apačke ko'tline, kojega želia je, da bi slične propagandne izlete prirejale tjakaj druge organizacije ter na ta način v moralnem pogledu pripomogle do utrjevanja naše severne meje. RASPORED PREDAVANJA U SOKOLSKOM STUDENTSKOM SREDIŠTU Ofcaveštavaju se članovi So>ke^ skrag studentskog središta da s* rr.enja raspored predavanja, zaka* zan za od 21 do 31 maja, i to: 24 maja (petak) Niko Bartul^vić: Predratna revolucionarna omla- dina” 25 maja (subota) Veljko Kapre* Janin: „Radne čete" Ž8 maja (utorak) Steva Vučkovič: „Metodi rada na selu” 30 maja (petak) dr. Aleksandar Daja: „Zdravstveni problemi sela” 31 maja (subeta) Vukasovič: Poljoprivredni problemi Jugo- šlavijč”. Predavanja se drže utornikom i petkom, od 19 do 20 časeva, a su* botom od 20 do 21 časa. Izuzetno, predavanje brata Veljka Kupreša-nina odrače se u subotu, 25 maia g., u IS časova. PrCporučuje se brači i sestrama da neizostavno prisustvuju svakom predavanju. гославију, kao и зл Хрвате", na закључује: „Ми Хрбати, као сељачки на-род, снб мирољубиви, na затб и хоћемо мир у својим старим гра-ницана, које су eeh доста натоп-љене крвљу наших прадједоеа. Н0 свакога који хоАе да их npe-ht. дочекаће сложан u организи-рлн народ, онако како су то чи‘ нили наши стари јуначки npa itisonu". Шта сваки човек у Југославији треба qa има на уму! Zanimljivosti iz doma i sveta Тешка и судбоносна времена У којима живимо, императивно налажу свакој држави па и на-шој, да упре све своје бнаге, Да искористи сва средства која јој стоје на расположењу за о-чување свог опстанка. Стога he се, у случају рата, као и непо-средно пре тога, подузети све мере да се очува ред, днсци-плина н јединство у народу п земљи. Данашњи рат заправо брише разлику из.чеђу фронте и позадине. Према томе је, у случају сукоба сваки кутић др-жаве нзложен непријатељским нападајима, било у директноЈ или индиректиој форми. Тада је све фронта и сви се имају понашати и радити као војници на граници. Сви лични и поје-днначни интереси морају се подврћи општи.ч интересима на-рода, целине и државне зајед-нице. Свани онај који јавно или тајно, заведен од непријате-лоа или свесно, као плаНеник, ради против тих битних ин-repeca државе, заиграо је своју главу. Ниваквог обзи-ра нити милосрНа неНе се имати према танвим саботе-рима или издајицама свог народа и државе. Na godišnjoj skupštini Savcza advokatskih komora Kraljevine Jugoslavije, u Novom Sadu, izjavio je g. Dr. I. Poiiteo, u ime zagre-bačke i splitske advokatske komore, da — „usprkos promjene unutarniih državnopravnih odnosa, ostaju i dalje u Savezu advokatskih komora K. Jugoslavije, ne- samo zato, jer još nepromje-njeni zakon takav Savez nared uje, nego i zato jer s u sve komore i do sada u Savezu advokatskih komora provodile svoje posiove slo-bodno, bez ikakvog pritiska, u za-jedničkom interesu cjetokupnog staleža. Osim toga obe komore smatraju Savez potrebnim organom, da bi se zakonodavstvo u raznim djeiovima naše države, i pored podjeljenih zakonodavnih nsdležnosti, razvijalo po mogučno-s ti u što večoj, slobodnoj sarad-nji". Niko nas neče uvcriti, da su interesi advokatskog staleža nešto iznimno od interesa svih drugih staleža u Jugoslaviji, pa da su zato oni učinili iznimku u opštoj maniji razdvajanja, koja je potekla iz Zagreba. Naprotiv, bilo je organizacija, naročjto kulturnih, privrednih i socijalnih, koje su ce-panjcm naneli goleme štete, i de-lovima i celini, — Štete : koje če se morati dugo ispravljati; — pa ipak je cepanje provedeno, jer je tako tratila — histerija!... Advokatski stalcž nije, naprotiv, pošao za tom manijam, baš zato što je prvi imao smelosti, da se suprotstavi toj histeriji! U nje-govom postupku nema ni traga od neke politike, ili strančarstva, pa čak ni od ideoloških motiva To je prosto: zdrav razum i čist račun. A to je ono, što i mi uvek nsglašavamo, — da če JUGOSLO-VENSKA MISAO POBEDITI PO SNAZI LOGIKE, kojoj če se morati povinovati i ostali slaleži, ena koliko se inače rogušili protiv nje i kušali zaustaviti zdrav razvoj .opštih, kao i svojih sopstvc-nih interesa. * Kome služi klerikalna „HR-VATSKA STRAŽA", kad u broju od IS maja na uvodnom mestu objavljujc članak protiv slovenstva, i kada tvrdi, da s u „u ime slovenske misli jedni narodi samo Уочи опасноети или сукоба, као и за време борбе, треба сва-ки појединаи у унутрашњостн земље да пази што ради, што говори и с иим се дружи. Поза-дина у таквом случају не прет-став.Ђа ништа друго него че-тврту фронгу, која мора битн исто тако јединствсна дисци-плиноваиа и спремна да све жртвује за државу и народ као и оне остале фронте. Hehe ее никоме дозволитн да било из којих разлога тера своје посеб-не иитересе. ГЈротнв шпекула-ната, како у материјалном, тако и у политичко-идеолошком сми-слу, подузет he се најстрожије мјере. Коцачио трсба упозорити јав-ност, да треба престати са бррбљањам и препричавањвч свакојаких сензационалних ве-сти и бесмислица, које пушта у промет страна пропаганда, За случај опасности биће најстро-жије забрањено слушати стра-не радно емисије, којима је је-дини лиљ, да шире малодуш-ност међу народом. Нама је по-требна само вера и што већа од-лучност свих н свакога. ВрбљП' н»с треба, оставити на мирна еремона, а сада треба радити и спремати се. „Hrvati stoga treba da se čuvaju slovenske misli", zato što „ne postoji slovenska narodnost, ni historija, ni rasa, ni državna mi-sao, ni kultura, ni zajcdnička religija", več postoje samo „jezične sličnosti, kao posljedica užih dodira pri je scobe naroda", — te da bi „za Hrvate bilo vrlo opasno, kada bi prihvatiH slovenska ori-icntaciju, i bez obzira na današnji momenat"?!... * Trgovinska komora u jednom našem kraju je obustavila izdava-nje dozvola za krčme, gostionice i slične radnje, zato što je utvr-dila, kroz poslednjih šest godina, na njenom području prirast ta-kvih rad nji iznosi 75"/o, dok prirast ostalih trgovačkih radnji iznosi svega 18°/s, a zanatskih 22%. Ubedeni smo da ima kod nas krajeva, gde je još gore, i gde se prirast ostalih trgovačkih i zanatskih radnji ne penje ni na 10•/•; dok naprotiv prirast krčmarskih i sličnih preduzeča neprestano raste. I zato bi obustavu izdavanja dozvola za daljnje trovanfe i u-propaštavanje našeg sveta, alkoholom i kockom, trebalo učiniti opštom. BUGARSKA 1 BALKANSKI SDSEDI Sofijska štampa neprestano i-stiče neutralnost Bugarske. „Mir“ podvlači prijateljstvo Bugarske, ne samo prema Jugoslaviji nego i prema Grčkoj i prema Turskoj, pa opisuje nedavne manifestacije prijateljstva sa tim državama, koje su organizovane u Bu-garskoj, prilikom dolaska njihovih delegacija. Zato fist ustaje protiv onih stranih iistova, koji neprestano izmišljaju zapletaje na Balkanu. 1 list „Slovo" podvlači prijateljstvo sa Grčkom i Turskom. Prilikom nedavne posete Jugo-slovensko-bugarskoj ligi u Beogradu, je novi bugarski poslanik na našem dvoru. g. Štojilov, izja-vio, da izmedu Jugoslovena i Bugara nije više potrebno zbliževanje, jer da su oni potpuno zbliženi, i da ih ničija sila neće rastaviti. Prošlih dana je jedna bugarska privredna delegacija po Za šlo se narod inlereresuje? „HRVATSKI DNEVNIK" od 21 maja, počinje svoj članak o rezul-tatima opštinskih izbora u Banovini Hrvatskoi, ovim rečima: '„Još ni jedni izberi nisu u Hrvatskoj prošli s tako malo interesa, kao opštinski izbori, koji su održani u nedelju 19 o. m. Sav je interes javnesti bio posvečen velikoj borbi na za-padu... itd”. Znaii da priznaju i sami, da narod oseča stvari bolje od njih, svo-lih prtijskih voda, sviju stranaka i kategorija, koji se več nekoliko dana raskidaše od „vrlo važne" debate, koliko je opštinskih odbornika, u ovom ili onom selu ili va-roši, dobila ova ili ona grupa, dok široki narodni slojevi ni najmameg interesa za svu tu „visoku politiku'' nisu pokazali, znajuči vrlo dobro, da je sve to sitnica, i manje od silnice, prema onomc što se odigrava u svetu i čemu niko, pa ni najmirniji narodi, ne znaju ni dana ni časa... I koliko bi bolje bilo, da sc, umesto opsežnih priprema, troškova i nadmudrivanja, za te i takve „izbore", za koje narod nije pokazao ni najmanjeg interesa, — sav taj trud uložio u organizaciju i pripreme oko šlo efikasnije odbrane civilnog stanovništva, oko prehrane varoši i zbrinjavanja na-šeg sela, za slučaj opasnosti? Ni mi, ni naš narod nismo protiv izbora, zato jer nismo prot/v demokratije. Ali čltava naša javnost vrlo dobro zna i oseča, da svaka stvar ima svoje vreme. Jedrno naši „političari" kao da žive 11 oblacima... Zbor Sokolskop okružja Pakrac Sokolsko okružje pakračko odr-žalo je, u aprilu. Zbor okružja pa-kračkog, u sokolskom domu u Fakracu. Pored delegata svih jedi-nica, kao i večeg broja ostalog članstva, zboru je prisustvovao izaslanik župe Zagreb, naš omiljeni brat, Dr. Stanko Tončič, koji je u lepom govoru ukazao put so-kolima, kako treba raditi i sebe žrtvovati za Jugoslaviju. Na zboru su podneti izveštaji, iz kojih se opaža znatan uspeh u ra-du naših jedinica na selu, a naročilo u izvršenju obaveza u Petro-voj peloletnici. Naročito iserpan izvesta j podneo je pročelnik S.P.P. za društvo Pakrac, brat Gajo Kraj-novič. Ustanovljen je program javnih nastupa u ovoj godini, za celo okružje, kod čega se imao u vidu ovogodišnji župski slet, koji bi trebao da se odrli 2 juna, u Novo/ Gradišči, a na kome naše okružje treba vidno da učestvuje. Pretcžan deo zbora vodila je mudro i sokolski naša uzor sokolska setra, Ljuba Ivakovič, koja je kao takova u mnogim mestima naše otadžbine krčila korov i osni-vala sokolske njive, te poput je-vandeoskog sejača sejala Sokolsko seme, pa joj i danas u njenim go-dinama sa suzom oko zablista od milja kad se nalazi sa nama, svojem decom-sokolima. Za okružne funkcionere ponovo su birani brača: za prosvetara Apolinarije Magovac, za naečlnika Cragutin Rehak. Posle završenog zbora tretirala su se razna sokolska pitanja, dok su tehničari pou-čavali ovogodišnie proste vežbe, pa pe na taj način ova naša pri -erdba zavržena. A. Magovac Mnogi naši listovi posvečujuop-širne članke 25-godišnjici ustano-vljenja „Jugoslovenske narodne odbrane“, u Južno] Americi. Ta organizacija je nastala, na počet-ku svetskog rata, na incijativu naših odličnih rodoljuba iseljeni-ka, koji su želeli njome da podu-pru borbu za oslobodenje i uje-dinjenje. Naročito su živo učest-vovali imučni iseljenici iz Dalmacije, kao n. pr. Baburica, Petrino-vic, Palaveršič, Ivanovič, Mihano-vič itd., „Jugoslovenska narodna odbrana" je uspela da okupi u svoje redove sve naše emigrante u Južnoj Americi, koji su saku-pili velika novčana sredstva, da s njima pomognu akciju Jugoslo-venskog odbora i jugoslovenskih dobrovoijaca. Osim toga su razvili živahnu propagandu u Americi za stvaranje nezavisne jugdslo-venske države. Ta organizacija je još god. 1915 jednodušno primila rezoluciju, da Hrvati, Srbi i Slovenci u Austrougarskoj kidaju sve veze sa Habsburgovcima, i da tra-že nezavisnu jugoslovensku dr-žavu. » Velika bitka, koja se vodi na zapadnom frontu, donela je mnogo uspeha nemačkoj vojsci, koja je zauzela čitavu Holandiju, veči deo Belgije i prodrla u francu-sku teritoriju, izbivši na jednom mestu čak do Atlanskog okeana. Borba u tom kraju još se vodi. Nemci tvrde da su tom operaci-jom otsekli francusku i englesku vojsku, koja operile u Belgiji, i doveli je u nezgodan položaj; tako da sada nastaje zaista pitanje, kako če se ta vojska iz-vuči iz tog položaja. Po izvesnim znacima izgleda, da namerava stupiti u protunavalu, utoliko pre što Francuzi i Englezi javljaju da su ponovno zauzeh Aras, koga su Nemci bili osvojili zajedno sa Amiensom. Pretsednik francu-ske vlade, Reynaud, je priznao nemačke uspehe, ističuči da sa-veznici nisu bili pripremljeni na ovakav način rata, što je kod francuskih četa izvelo priličnu zabunu, tako da su propuštene najosnovnije dužnosti, kao n. pr. bacanje mostova u zrak itd. Me-dutim je pretsednik francuske vlade izjavio, da veruje u kona-čni uspeh, zato što veruje u Fran cusku, te da dve velike države, kao što su Engleska i Francu-ska, ne mogu biti pobedene. Mnoge se nade polažu u to, što je na čelu francuske vlade do-šao general Weygand, za koga sc ističe da nije nikada izgubio ni jednu bitku. Skori če dani pokazati, da li su te nade opravdane, i kojim če pravcem poči razvoj bitke na zapadu. * U vezi velike bitke na zapadnom frontu i nemačkih uspeha u toj bitici, londonski „Times" ističe, da dosadašnji neuspeh sa-veznika ne treba objašnjavati ni strateškim greškama, ni nedo-voljnom hrabrošču, več jedino time, što su Nemci preimučniji u količini materijala. Inače je sa-veznička aviacija bol.ia, i po ma-terijalu i po momčadi, ali Nemci imaju prednost brojčane nadmoč-r.osti. Ravnoteža se može usposta-viti neumornim radom kod ku-če i nabavkom iz Amerike. Berlinski dopisnik „Associated Pres-sa" opisuje svoje utiske iz bitke na zapadnom frontu, pa ističe odličnu organizaciju nemačke o-fanzive, kao i Činjenicu, da je sva oprema nemačke vojske potpuno savremena, tako da, usled motorizacije, sama nemačka pe-šadija može prevaliti do 100 km. na dan. — Engleski listovi pišu 0 novim tipovima engleskih avi-ona, koji su prvi put upotreblje-ni pre par dana sa odličnim u-spehom; samo što je njihov broj još malen. Ti isti listovi pišu, da 1 Velika Britanija poseduje več priličan broj tenkova od 90 tona, kakve imaju Nemci. * Pored držanja Italije, od veli- kog je interesa i držanje Amerike prema obira zaračenim stra-nama. Karakteristično je, da je iedno nedavno probno glasanje, 0 tome da li Amerika treba da ude u rat na strani saveznika, dalo 53% glasova za to, da treba da ude; dok je pred sama tri meseca taj postotak bio vrlo malen. Na amerifcko javno mišljenje iz-veli su uticaj dogadaji u Belgiji 1 Holandiji, kao i nemački uspe-si na zapadu. Izabran je naročiti odbor za što jače podupiranje saveznika vojnim materijalom, a sama vlada preduzela je mere za produkciju 50.000 aviona godi-šnje. Vodi se živa propaganda da se saveznicima odmah pošalju svi raspoloživi avioni, a poznavaoci prilika tvrde da bi daleko jača bila propaganda za ulazak u rat, kad ne bi bila ometana obzirima zbog pretstoječih pretsedničkih izbora. * U držanju Italije nisu još na-stupile nikakve promene, dok se naprotiv na strani zapadnih saveznika primečuje prilična popustljivost prema Italiji. U pogledu Sovjetske Rusije, švedska štampa beleži nedavni govor pretsednika Sovjetske Unije Kalinjina, u Vi-borgu, u kome je kazao, da Rusija treba da bude pripravna na svaku eventualnost. Organ sovjetske vojske „Crvena zvezda", piše, da Rusija sabira svoje snage za odlučan čas. U Moskvi su sve-sni toga, šta bi značila apsolutna nadmoč bilo koje velike sile u Evropi. Zbog toga Sovjeti mora-ju pravovremeno udesiti svoju spoljnu politiku, n cilju da otklo-ne opasnost od sovjetske granice. * Italijanski listovi pišu da Italija raspolaže danas sa 121 podmor-nicom. tako da, kad bi ih porazni estil a oko svoje obale, ne bi jedna od druge bile udaljene više od 15 km. Talijanski listovi mi-sie, da te podmornice dovoljno štite italijansku obalu, a sem toga da Italija poseduje 6 oklop-njača, 33 krstaša raznog tipa, i oko ISO ostalih jedinica. VECE U „MATICI* ZA POPLAVLJENE U nedelju je, u velikoj sali so-kolskog društva Beograd-Matica održano uspelo veče, čiji je prihod namenjen za poplavljene. O-držana je zajednička večera, kojoj su prisustvovali pretstavnici svih beogradskih sokolskih dru* štava. Goste je pozdravio potstareši-na Dragi Jovanovič, posle čega je pročelnica socijalnog otseka, sestra Mladenovič, održala uspelo predavanje. Operska pevačica, gdica Mira Terzin, g. Aca Cvet-kovič i g. Aleksandar Marinkovič te g. Pordes izveli su uspeli je se razvilo veselje. NOTE ZA PROSTE VEŽBE ZA SVESO-KOLSKI SLET Note za glasovirsku pratnju sletkih prostih vežbi upravo su izašle iz štampe i mogu se dobiti samo kod načelništva župa. — 1) za proste vežbe članova, 2) za proste vežbe članica, 3) za proste vežbe članica s čučnjevi-ma, 4) za proste vežbe muškog naraštaja, 5) za proste vežbe ženskog naraštaja, 6) za proste vežbe starije ženske dece. — Note za ostale vežbe, kao i partiture za limenu glazbu za sve kategorije, još su u štampi-— Čim budu gotove, obavestiče se bratske jedinice. tlačili druge", te da je „slovenska misao sa st rane Srba zloupotreb-Ijena na štetu Hrvata— da setila Novi Sad, kod čega su ta-kode p.ale srdačne izjave. ĆITAJUĆI NO VINE... Rad Sokolskog društva Karlovac u mesecu aprilu Mesec april prošao je u znaku priprema za društvene utakmice, ati njihov uspjeh ne može zadovoljiti ni načelništvo, ni prednjači-ki zbor. Podbacio je u prvom redu slabim odazivom. Njihov cilj krivo shvača večina naših vežba-ča. Utakmice su ispit, kojem se podvrgavamo dobrovoljno i sve-sno, ispit o savesnom i marlji-vom radu. A ako tog rada nije bilo, rezultati ne mogu biti naj-bolji. Utakmice pokazuju, koliko je koji vežbač disciplinovan, pa su na njih trebali dod svi vežba-či i vežbačice, da dokažu, da su voljni saradivati sa načelništvom r.a izboru najboljih vežbača. Ženski naraštaj takmičio je 20 aprila o. g., i to: u višem odele-nju 6, u nižem 9, svega 15 t.j. 50% od broja uvrštenih. U višem odelenju je prvo mesto postigla Kekič, II Diklič, H Vuletič, u ni-/cm I Romčevič, II Rajkovič i III Andošek. Članice su takmičile 19 aprila o. g. i to: 3 u srednjem odelenju, 5 u nižem odelenju, svega 8 t. j. 50Vo od uvrštenih. U srednjem je prva Candrlič Katica, u nižem Mamula Dragica. Članovi su takmičili 18-IV; su-djelovalo je 10 članova u nižem odelenju. Prvo mesto zauzeo je brat Pajič Dragič, II Hajdin Žarko, III Butkovič Josip. Muski naraštaj takmičio je u I, 11 i III stepenu. U I stepenu tak-mičilo je 12 naraštajaca, prva mesta su zauzeli: Karan, Bižič i Novakovič. U drugom stepenu od 12 postigli su prva 3 mesta Mamula, Rončevič i Jakšič M. U III stepenu od sedmorice prvi je Sablič Br. II Vešovič III Blagoje-vič. Takmičilo je 50°/o od uvrštenih 63. 7 aprila održano je naraštajsko si jelo, na kojem su vrlo lepo vež-bali naraštajci sletske proste vež-be. Muški naraštaj, nastupio je na stolu i razboju, ženski naraštaj niški razboj i visoka greda. Osim toga bila je na programu solo violina, deklamacija i pozdravni govor. Govora pred vrstom održa-r.o je 20. r.ja mejnega zaščitnika v cerkvi, je til zbor na Kramplovi trati, pod našo slovensko lipico. Pri pozdravu domovini in zastavi je pela vsa množica narodno himno. Brat Grahor je v lepih besedah govoril o materi domovini in njenih sinovih ter hčerih. Pczdrav so skupno -zaklicali našemu vodniku Kralju Pe-iru II. Zbrane je v imenu Rušanov pozdravil brat Janko Frjček. Posamezni oddelki so nato izvaja telovadne točke, za veselje je poskrbel moški naraščaj z raznoterostmi. Mladi pevci, pod vodstvom g. učitelja Lorbeka .Maksa so zbrano zapeli nekaj večno lepih narodnih pesmi. Ob zaključku in razhodu je mogočne zaorila „Hej Slovani". Premeštaji sokola Pišu nam iz Koprivnice: Kako se, bez ikakvog razloga, progone sokolski članovi, pokazuje nam primer Milana Šuica, koji je, sa mesta sreskog školskog nadzornika, premešten kao nastavnik u je-dno zabitno selo kod Križevaca, pa je time razdvojen od žene i porodice, koja je takoder učiteljica. Na njegovo mesto došao je jedan mnogo mladi učitelj, a sve zato. što je brat Šulc bio član Sokolskog društva i što je svoju zvaničnu dužnost vršio u redu. * Pnšu nam iz Mosiara: Najnovi-ja žrtva bezrazložnog proganja-nja Sokola i nacionalnih radnika, jest sestra Stana Arnaut, koja je, iz Gabele, gde .je bila učiteljica, premeštena u planinsko selo Rgud, bez ikakvih puteva, za ka-znu zbog rodoljubivog rada. Pohod Selniških sokolov k Sv. Duhu Binkoštna nedelja zjutraj je bila v Selnici zelo živa. Zbrala se je sokolska družina za obmejno romarsko pet k Sv. Duhu. Odziv Selničanov je bil tako velik, da imenujemo lahko pohod „narodna pot na mejo”. Postrcjena četa z jugoslovansko trobojko na čelu, je dočakala brate in sestre iz Ruš, nakar je brat Žaucer povedel mogočno povorko, čez tristc ljudi, na vrhove Kobariške planine, tja do naše meje. Naša pesem je valovila po ravni in odmeyala cd planine. Na poti ie bila vez med vsemi potniki tako jaka, kakor v davnini, ko je šla na pot stara slovanska zadruga s svojo starosto. Občutili mi:o vsi, da povezani med seboj v slogi in razumevanju, smo mečni. Ponosno je plapolala državna zastava, ko se je igrala v sapici, v dihu in utripu naše zemlje. Zavedni narodni. Duhovčani so nas pričakovali v velikem številu. Raz vseh duhovskih hiš so visele državne zastave, simbol naše svobode. Vzradoščenje je bilo, ko so prišli k Duhu tudi številni šentlovrenški Sokoli. Prijazno besedo so vodili med seboj, došli in demaimi. Po starodavni navadi praanova- JABAH ЧАС ДРУШТВА БЕО-ГРАД - МАТИЦА Сонолоско друштво Београд-Матица приређуј«' првог јуна о. r. свечани јавни чдс у корист југо-словенске. војшсе. Том приликом ј« друштво Бео град Матица упутнло београдској јавности проглас, у коме каже, да је у данашњим временима по-требно. да ce све наше сиате чвр-сто повежу, у циљу одбране Кра-ља, народа и отаџбине, Морамо се спремати духовно и наШКшал-но, телесно и морално. Да пока-жемо tv соколеку свест и гото-вост, треба *а у што веКем броју учествујемо на соколском јавном часу првог јуна, чији чист прн-ход ће бити покпоњен југзспо-венској војсци, као скромна, али иокрен прилог. за. потребе њеног наоружаша и одбрану Југосла-вије. Јаван час he ее приредити 1 јуна, у 20.30 часова. на летаем вежбалишту у Делиградокој ули-ии, број 27. А у елучају рђавог времена у великој дворани дома. Iz C. O. S. Koncem aprila je održan zbor župskih načelnika uprave Češke Obcc Sokolske. Zboru je pretse-dao načelnik ČOS, Dr. Pehlat. U-zeli su uečšča prvi i drugi zame-nik starešine ČOS, Dr. Šauer i Dr. Keler, te prosvetar ČOS, A. Krej-či. Posvečena je naročita pažnja takmičarskim priredbama, koje su se u poslednje vreme vrlo razvile. Nedavno .ie ČOS potpisala sporazum sa Savezom kanoista, kao i sa ostalim sportskim save-cima. U aprilu su održale /.borove Sokolske /upe Podkrkonoška, Štecova, Jeronimova i Slatkovska. Naročito se gaje izleti u prirodu, pa je n. pr. Praški Radio priredio oko 50 takvih izleta. U Plzen j -skom okružju vrlo živo saraduju ČOS i Radnička televežbena jed-nota. Zaključeno je, da se u maju održe vežbačke škole za članove u Tyrševom domu u Pragu, a od 20 do 26 maja da se održi tečaj za izletnike. УСПЕЛД CMOTPfl Друштва Гораждевац Сокопска чета у Гораждевцу, матичног друштва Пећ, спојила ‘е дан еоколсже емотре са цркве-ном славом свога села, и том приликом приредила одушев.вење националне манифестације. Село Гораждевац, близу Пећи, слави Св. Јеремнју пророка и већ од давниае том приликом приређује свечане литије у пољу. Некада су те литије често биле нападане од Арнаута, ал~и еу се ипак ју-начки одрдоавале. У оеоској сла-ви учествује цео народ. па тако н Соколска чета, која се у окв*и-ру Петрове Петолетке завехорала, да тога дана. оакудља добровољ-не прилоге, од којнх један део поклања цркви. као ево,ју помоћ. Учешћв Соколске чете у своској слави ове године било је наро-чито с-вечано, па је показало, да читаво село стоји са соколством и да цени његов родољубив рад. Иосле -завршеног славског ебре-да соколска чета је, под коман-дом брагд Букумирића, начелни-ка, обишла село и одржала врло успелу вежбу. Читав народ je ca одушевљењем пратио ооволске ве-жбе и клидао Краљу и Југос,аа-вији. Старешина чете, Богдан Ра-девић. учитељ, је том приликом одржао одличан говор. подвукав-шп чување народних градиција и одлучност Сокола, да ее у да-нашњим теигким часовима свим снагама заложе, да бране Краља и Југославију. Упозорио je на-род да не наседа туђинској про-паганди. јер ништа није rope Herc изгубити слободу. Ми не тра-жлмо туђе и желимо остати неу-трални. али тражлмо да ее пош-тује наша. слобода и незааноноот. izvršena provala, te da je odnesena jedna mašina za pisanje i više kancelarijskih predmeta. Proval-nik, Milan Skrbovič, je uhapšen. СОКОЛСКИ НАРОДНИ УНИВЕРЗИТЕТ Десето предаваље на Сокол-ском народном универзитету у Соколу-Матици, одржао је у среду, 22 маја, бр. Момир Снно-бад, просветар жупе Београд, о теми: „Како се спроводе сокол-ске идеје у дело“. Предавач је био срдачно поздрављен од слушалаца. * Идуће предавање одржаће 29 о. м., бр. Атанасије Илић, про-светар Сокола 1, о „Предратној наиионалној омладини". Почегак тачно у 8 сати навече. IZ NAČELNIŠTVA SAVEZA SK.I Obavešta\amo načelništva župa, da su iz štampe izašle „Proste vežbe mlade i starije ženske dece га II sn'esokolski slet SSKJ u Beogradu 1941 godine". Cena din-ara 5.50.— Isto tako su iz štampe izašle i „Igre za članice sokolskih četa", пч II svesokolskom sletu SSKJ u Beogradu 1941 godine. Cena im je dinara 7.50. Molimo liačeiništva župa, da nas fidmah obaveste, ko-liko žele komada da im pošaljemo. * Ponovno upozoravamo bratska sokolska društva kao i pojedince, da sve vežbe za II svesokolski slet SSKJ 1941 godine u Beogradu naručuju samo kod svoje žu-pe, a ne kod Saveza. KRATKE VESTI IZ NAŠEG SOKOLSTVA V nedeljo, dne 2 junija t. I. se viši v Gornji Radgoni odkritje spomenika Radgonskim žrtvam iz leta 1918, ter Maistrovim borcem iz leta 1919. Radgonske žrtve cd nu-seca maja ISIS so bili prvi oznanjevalci naše lepe Jugoslavije, ki so šli hrabro v smrt s klicem „Živela Jugoslavija'. Pripravljalni odboT je povabil k sodelovanju vsa obmejna društva in druge organizacije. Tudi dolžnost na® Sokolov je, da pohitimo ta dan v obmejno Gornjo Radgono ter se tamkaj skupno z obmejnimi Sokc- li poklonimo manom junakov ob njihovem skupnem grobu, ki je trajen mejnik naše severne državne meje. Prijavnice dc 25 maja 1940 na br sokolsko društvo Gornja Radgona. * Sokolsko društvo Kačanik je započelo sabiranje sretstava za gradnju sokolskog doma. Medu pivima odazvao se grad. preduzi-mač, Milan Marič, sa prinosom od din. .5000. U teškim vremenima o-vakeve rodoljubive geste dokazuiu da Ijubav za otadžbinu nije prazna reč. Neka se imučnijij gradani ugledaju u rodoljuba Mariča. Društvo Kačanik je priredilo u korist izgradnje svog doma na Durdevdan uspelu zabavu, koju je otvoric starešina društva sa kratkim govorom, u kome je ocrtao položaj Slovena u Evrc-pi kao i zadače Sokolstva. U bratskom ra-spoloženju, sa igrankom, lutrijom sa obilnim darovima koje su u glavnom darovali gradani i brača iz Kačanika, zabava je, mnogo koristila medusobnorn bratstvu. * Javi ja ju nam iz Sarajeva, da je u Sokolskom domu u Višegradu Sadržina sokolskih listova »SOKOLSKI VESNIK« Primili smo broj 9 i 10 lista za sokolsko vaspitanje dece i nara-štaja, koga ureduje i izdaje br. D. Rašič iz Sremske Mitroviče. Sadržaj je ovog broja sledeči: Čuvajmo naše običaje (Čeda Milič); — Čuvaj ime i odlike (Dr. V. Rašič); — Sokolski poklič; — Jugosloven (S. Karastankovič); — Ranko; — Orač; — Crveni Krst, igrokaz, (1. Mitrovič); — Zlatna lutka, pozorišni komad (Z. Kirič; — brojne pesme, vesti itd). „SOKOLSKA VOLJA" Primili smo broj 173 glasila ljubljanskih sokola, koji donosi zanimljiv sadržaj: Kako sam postal Jugosloven, uvodnik od Veljka Vrliniča, vesti iz zemlje i sveta, pregled rada u našem i slovenskem sokolstvu, feljton, krače članke' o životu sokolskih jubila-raca br. J. Tribuča i I. Benedičiča, pismo iz Praga itd. „ČUVAJMO JUGOSLAV1JU* Primili smo 4 broj Vjesnika Sokolske župe Karlovac, sa sledečim sadržajem: Pjesma mladom Kralju (M. 2ivkovič); — Smisao i zadaci nacionalizma danas (V. Vrlinič); — Stanje pripravnosti sokolstva); — Čuvajte se neprija-teljskih špijuna i agenata; — Deseta godišnjica župe Karlovac (Filip Kok); — Ljeto dolazi (Filip Kok); — Zeman došo valja soko-lovat, razni krači članci i vesti iz jedinica i sokolstva. List izlazi mesečno jedamput, a ureduje ga brat M. Sablič, starešina župe Karlovac. „SOKOLSKA STRAŽA" Glasilo Sokolskog društva Cr-venka objavljuje, u broju za paril, ove napise: Našem naraštaju; — Naši kolonisti; — Medužupski prosvetni tečaj u Beogradu; — Iz Slovenskog sveta; — Jubilar-na proslava Sokolskog društva 11 Crvenki; — Sokolska disciplina. „OKO SOKOLOVO" Glasnik Sokolske župe Beograd, u broju od 15 maja donosi ovaj sadržaj: Rezolucija beograd skog i zemunskog sokolstva. Prve želje i misli novoga starešine (Velimira Popoviča); — Posle glavne godišnje skupštine (M. G. Sinobad); — Srednješkolci i sokolstvo (Aleksandar I. Mišič); — Govori pre vrstom; — Godišitja skupština župe; — Prvi zajedni-čki zbor prosvetara i pretstavni-ka sokolskih radnika na podiza-nju sela, Modernizovanje sokolskog sistema vežban.ia, Prvi medužupski prosvetni tečaj n Beogradu, Prve medužupske utakmi-cena spravama, Sokolstvo na selu, Sokolske vesti. ztlSš IKON FAMULUS Epidiaskop firme ZE1SS IKON za velike sale koji daje svetle slike do 3 metra Širine. Projicirati se mogu neprovidne slike, iz knjiga i mapa veličine 16 X >6 cm., a diapozitive do 9X12 cm. Besplatne prospekte dobičete kod firme M. Pavlovič Beograd, Milorada Draškoviča 9, pošt. fah 411 J ~ “ J ~ J- . .. u cITjiJani/ Alekse Ne nidoviča 6) — Ureduje. redakcioni odbor (Pretsednik Dr Vlad. Belajčie) — Odgovorni urednik ^"м, «U i U«*. - M «lic. b,o, .00. Te,.