Sokolski dokumenti Kada bi čovek mogao znati broj i imenik sokolskih članova Srba, Hrvata i Slovenaca, od pre rata, te onda mogao da ima objektivan popis i opis svega onoga, što su ti članovi sokolski za vreme rata učinili i otrpeli, kako su se poneli, zatim čitulju mrtvih, razvrstanih po vojskama, mogao bi da dade točnu i pravu ocenu sokolske vrednosti Srba, Hrvata i Slovenaca od pre rata. Ne radi se o nekom komisijonalnom istraživanju i pretresu svega, niti se to može da traži, niti se to može da savesno izvede, a niti to tako široko shvačeno treba. Ali bi jedno trebalo da se utvrdi, i jedno mora da se zna, a to je: koliko je dobrih sokolskih članova bilo, — a dobri su svi oni, koji su kao sokolski članovi i radi sokolstva bili gonjeni i mučeni, koji su stradali, koji su zatvarani i kažnjavani, koji su ubijeni, koji su za po-bedu oslobodjenja i ujedinjenja radili, borili se i poginuli. ( to če da se i sazna! Bez obzira na pojedinosti, na osobe, i na sve druge sitnice, izvan svake je sumnje, da su sokolski članovi, da su dakle sokolstva Srba, Hrvata j Slovenaca, imala da za vreme rata pokažu jačinu i sigurnost svoje moralne konstrukcije; i ako su istinite sve reči i sva gesla, ako sokolska ideologija od pre rata traži za sebe dostojno mesto u nacijonalnoj borbi, ka oslobodjenju, — onda o svemu torne mora postojati dokaz i trag, koji se ne daje izbrisati i koji ne može propasti. Vrlo je potrebno, a odavna je več i vreme, da tako mislimo! Pa verujući u jačinu i sigurnost moralne konstrukcije sokolstva Srba, Hrvata i Slovenaca od pre rata, ubedjeni da je bilo i da je mnogo bilo dobrih članova sokolskih, zidajući sokolstvo, veliko, slobodno, novo i jugoslavensko, na pretpostavci toj, mo-žemo za momenat da u strašnome ratu, što je nad našim glavama prohujao, nadjemo i neku korist, neku strašnu korist oda-biranja, osvetljavanja, objašnjavanja, upravo objektiviranja svega onoga dobroga, plemenitoga i lepoga, što je u sokolstvu od pre rata bilo. Još smo mnogo blizu svemu što se zbilo, još je sve tako nestaloženo što se vidi, pa nije moguće, a sigurno neće niko ni Соколски Гласник 7 tražiti, da se več danas objave potpune i krajnje istine, i da se izda jasan i gotov sud o svemu. Koliko god to nije moguče, razume se za sada, toliko to mora da bude, razume se posle. Na nama je obaveza i dužnost, da radeči na sokolstvu obujmimo ga jednim širokim, bistrim i velikim pogledom, koji vidi daleko, koji vidi sve, i koji iz svega što se vidi, ume i sposoban je da učini jedan niz, jedan red, jednu vezu dogadjaja, pa tako da posluži našim nasljednicima, i da pomogne spremi za ocenu o kojoj se radi, ako se o osnovama sokolstva misli. Spremi za ocenu sokolstva od pre rata služiče u prvom redu dokumenti o dogadjajima i faktima, neosporno istiniti i verni. U tima dokumentima mi nemožemo i nećemo praviti razliku po večoj ili manjoj važnosti samih dogadjaja i fakata po sebi, jer to bi bila več rasprava, pretres i sud; a mi za to još nismo sposobni Publikovačemo ili redom, kako nam do ruku dolaze i kako jli jednim običnim proverenjem nadjemo za vredne za publikaciju samu. Pa se obračamo zato na sve sokolske članove, kao i na sve prijatelje sokolstva, da nam pošalju sve dokumente o dobrim sokolskim članovima Srba, Hrvata i Slovenaca za vreme pro-šloga i velikoga rata. Odpočinjemo sa jugoslavenskim dobrovoljcima a sokolskim članovima, o kojima smo več prikupili priličan materijal, i izno-simo ga verno, kako sljedi. I. Sokoli Jugoslavenski Dobrovoljci 1. Јосиф И. Кршковић, ca Сушака, трговачкп помоћ-iniK, Хрват, извршујући члан хрв. сокола на Сушаку, жупа Зриљско-Франкопанска. Добровољац пегпје 8 пука, Дунавскв дивизије од годнне 191(>. т. ј. од заробљеннштва у Русији. '2. Фрањо Сајосец, нз Птуја (Словекпја), практикант. Соко 1913 у Бовом Месту, 1919 у Птују. Год. 1915. мј. ав-1уста. етуггло у добров. одрод, у септембру стигао у Скопље, за веколлко дана на фронт. 13/Х. 1915 на буг. фронту рањен у деспц лакат, те хсао раљенлк падне у Приштпни у ропство, одакле будс пуштен након елома. — Инвалид, сакат у дз- СНУ руку- 3. Винко Ценчиђ, Локве, (Хрватска), трх^овац, Хрват. Ооко од г. 1912—1914. у Америцп, Joliet-Ills. 15/VI. 1917. ја-вио ес у дегијц „чста Зрињски Франкопаи“, стпгао у Би- зерту (Африка), свршио офидирски курс и тамо остао као учитељ добровољаца до слома, отуд крене за Скопље, а онда у Тиват. 4. Илија Борковић, из Сиља (Далм.) прив. чиновпнк. Хрват. Тајник сок. друштва од 1908—1914. у хрв. соколу у Снњу. Почетком рата пребегао у Србију и ступио у српску војску, 13/Х. 1915 рањен од Бугара и послан као раљеник у Италију и Француску. 27/1. 1918. оде у Америку за са« бпрање добровољаца. l/II. 1919. позвад у домовипу. 5. Алексије Ухарник, Загреб-Ново Место (Словенија), •монтер и типограф, Словенац. Члан хрв. сокола у Загребу 1905/6, после у Љубљаии и Опатији. Год. 1914. заробљен у Русији. У марту 1916. ступио у I. српску добровољ. дивиз. у Одесп, борио се у Добруџи, после оболио и послат на опо-равак у Владпвосток. Јапуара 1919. стигао у домовину као инвалид. 6. Арнолд Шрајер, из Митровпде н/С., учитељ, Хрват. 'Тајннк хрв. сокола у Руми од 1906 до сада. Год. 1914. за-робљен у Србији, 1915. послат преко Албаније у Италнју па у Француску. Тамо се јавио у добровољде п служио код жан-дармерије одакле је г. 1919. мјеседа марта отпуштен као учитељ. 7. Родољуб Папић, пз Бугојна у Восни, Србин, Од 1910 — 1914. у Бугојну кго пзвршујућм члаи сокола. Посло слома А. У. ступио у срп. војску (хаубичка батерија дравске дпвизије). Од 2/Х1. 1918. до 1/1 1919 у Љубљапи у месној служби, од l/II. до 24 IV. на демаркадисшој црти у Шпиљу. 8. Милан ЈГБ. Поповић, из Впшеграда у Босви, Србнн, .колар. Соко 1 годину у Прагу и 1 год. у Сарајеву. У Русији заробљен 2/III. 1917. 20/111. стулио у I. срп. добров. дивиз. у Русијн, на солунски фроит стнгао у Јануару 1918. и борио се у II. чети III. бат. XXI. пеш. нука Вард. дивиз., те се још и сад у Призрену налази. 9. Миланко Смиљанић, нз Адо у Бачкој, Србин. Ос-нивач и старешнна сокола од 1909—1915. v Америци, Detroit Michigan. 1915. стпгао у Солун, после тога у Србију п Дрну Гору Пећ 1916, буде додијељен 2. чети II. бат. 1. пука. 25 III. 1917. оболио и буде послан у Африку на боловање а 1918. врати се и буде додел.ен II. пук (југоел.) I. бат. 3. чета. 10. фране БрнчиН, ИЗ Грижаиа у Приморју, Хрват, механнчар. 1903—1910. члан Грпжанско-Белградског хрв. со-кола. 1914. у почетку рата пребјегао са 5 другова у Србију. :26/IX. пријавло се у срп војску н служио до повлачеља. По- четком маја 1917. прдјавдо се у Француској у легију те до~ шао ла солунскп фронт л борло се све досад. 11. Божо Вучуревић, из Требпља у Херцеговпнп, Ср-блн, лостолар. Соко од 1909—11. у Требдњу. 1916. као за-робљеллк у Руслји, ступио у југосл. легију VI. пеш. пук. II.. добровољ. ддвдздје. У борбама од 1917. до елома солуаског фродта. 12. Васо Гајић, пз Кола-Баљалука у Босни, Србпп, Соко од 1907—1914. у Бањалукп л Загребу. 19/VI. 1916. npe-бјегао у Италдју. 6/Y. 1918. ступдо као добровољац л бордо се протлв А. У. (Montelo) ва тал. фронту. После тога дошао у Груж, те 12/V. 1919. отпуштен радл штудлја. 13. Антон Кржишник, лз Подобено l/s Пољане у Сло-венијп, Словенац, студ. права. Соко за време студија у Драгу — „I. пралгел Соколи. 25/11. 1915. позван у војску, a 25/VII. 1915. пребјегао у Италпју. 8/VI. 1918. уврштен у југослав. легију, те досад служпо — III. чвта IV. бат. 29. пука. Оад от-нуштен радл ластавка штудлја. 14. Војин Палексић, лз Бугојна у Боспд, Србдд, обу-feap, Соко од 1909—1914. у Бугојиу. 25/II. Ibl5. пребјегаоу Руспју, у мају 1915. ступло у I. југосл. див. II пукуОдесл. 15. августа 1916. ступло у борбу протпв Бугара, 20. еепт. од Бугара заробљеп л остао тамо до слома. Из Нлша от-отпулгген кућл. 15. Драгутин Фантои, лз Делвлца, Хрват, кројач, Соко од 1908—1914. у Делницама. 1914. пребјегао код Дудовлде у Србпју. У ропству бпо до повлачења срп. војске, лакон тога у Италлјл л Француској. У српску војску јавпо се у селт. 1918., у ловембру стпгао у Солун, отуда у Мптровпцу л Пећ, 24. пуку вардар. длвпзпје. 16. Прерад Прерадовић, пз Батроваца срез Шидс1.и,. Србил, студ права. Соко у Новом Саду. 23. севт. 1916. upe-вјегао у Руслју. 14. окт. 1916. у I. срп. добров. дпв. у Одесп, као потлоручвпк. Касвлје додељен комптском одреду. Јавпо се за Солун,камоје стпгао 21. апрпла 1917. п додељен у IV. пеш. лз^к. 1. бат. 1. чета л у свлм борбама учествовао до 6. маја 1919. Као студепт отпуштеп. 17. Драг. М. ШалиЋ, из Марковог-селасрезПетрлња,Ср-блп, студ лрава. Соко у Земупу. Maja 1916. заробљеп у Ру-сзји, 18. авг. прлмљел у II. српску добровољачку дпвлзију. 18. авг. 1918. кренуо за Солун, куда је стигао новембра и распоређеи у XII. пешад лук „цава Лазара" шумаддјске дд-лпздје. На положају од 1/Х11. 1917. лзмеђу Соколовца д Ве- треника, v свим борбама до 1. маја 1919. када је био раз-решен. 18. Вилко Сфилигој, из Доброва, опћина Биљана покр. Горишка Градишчанска, Словенад, поштар. Соко од 1909 до 1914. Доброво. 2. нов. 1916. заробљен у Италпји, 2. јуна 1918. ступио у добров. одред код VIII. тал. армпје. 4. фебр. 1919. раепоређеи у II. југосл, пук, сада XXIX. пеш. пук I. чета III. батаљои. Од 1. маја 1919. наласп се у штабу истога пука. 19. Јово Штулић, из Суботске код Пакраца, Србин, трг. помоћник, 1918. срп. соко у Пакраду п Плетерннца хрв. соко. Пробегао у Србпју, код повлачен>а кроз Албанпју пређе Талијанима, одакло као заробљеник дође у Француску. 20./Х1. 1917. јави се у српску војску, где је био у кавцеларији ради слаба здравља. Сада је у штабу XXIX. пеш. пука у Котору. 20. Станко СтаниЋ, нз Горице, Словенац, грађев. uucap. ЈБубљана Соко IJ. Прешао на фронту у Србији. Нреко Ал-баннје за одступа дошао у Валону, те по Талијанпма у Ита-лији заробљен. Јула 1916. превезен у Француску. Јавио се j XXI. чешкп пук, затим лрешао у Солун IX. пеш. пуку маја 1H18. 21. Стеван Прокин, пз Боботе, срез Вуковар, Србин, кројач. Соко од 1909—1911. у Вуковару. 31. IV. заробл>еи ва руском фронту. Јавио се у српску војску 17. авг. 1917. Оде за Солул, додељен I. чотл, I. бат. XIII. иеш. пука тимочке диЕпзије. 2. септ. рањен д изгуби вогу. Као инвалид отпу-.штен. 22. Нико Фржоп, Хрват, Соко у Водицама у Далмацији. 1914. заробљвн у Србнјн. Дошао у Француску и јавио се у срп. војску, додељен у штаб моравске дивизије. Премештен срп-•ској мпспји у Загреб, затим I. далматинссој чети у Оточад. 23. Љубо Пудар, нз Чапљине, Србшг, столар. Сокоу Чап-јбшш. 1916.у Руснји јавно се каодобровол>ад. Бориосе у Добру-џн. Рањен у леву pyi;y, иостао пнвалид. У Солуну додел>еи у V. чету иеборачку, а кашље т ручно слагалиште моравскс ди-дпвпзије, где се п дапас налази. 24. Јован Јагодић, нз Стари Пављана, oah. Гудовац з. ii. Беловар, Србшг, Соко у Кливланду, Охајо, Америка. На Видовдан 1917. јавпо се у српску легпју. Преко Енглескс и Фраицуске дошао је у Солуи, где je 1. септ. 1918. отпочео борбу са Бугарима. Сада v Црквенндн у IV. чети II. бат, V7. пука ,,Краља Миланаи. 25. Антоније Ђурић, из Царевог иоља, срез Требиње, CpGuir. Соко од 1909—1915. Ova)kland. Калцфорнпја, (читај Оклапд) 15. I. 1915. запутио се преко Италије и Грчке у Солуи, на Скопље. Додељен добровољачком одроду у Кри-волак, феб. 1916. послап је на фронт. Код одступа дође на Ерф, затим на солувски фроит, сада је у Загребу у IV. iicui. пуку „Стевана Немаљеи као ордонанс код штаба. 26. Станиша Грујић, пз Капривне, срез Градачац у Босни, Србпн, студ. права, соко од 1918-—1914. Колривна иг Тузла. 1916. предао се Таллјанлма. Молбу, да га упуте срп. војном аташеју у Риму, не уважлше, па га ток почетком 1918. нустпше у српску војску. Борио се до последњнх опе-рација, када бодести ради буде отпуштен на годпну дана.. 27. Богдан Турудија, из Бос. Градпшке, Србпн, студ. пољопрнвредпе школе у Бечу. Соко Бос. Градпшка. Августа 1916. предао се уИталнји. Новембра 1917. пустише га у срп. војску те би додељен XXI. пеш. пуку на положају. 7. априла 1919. решен је војне дужности да настави науке. 28. Стојан Пажин, Србин, 1914. срп. соко у Лијевиу. 10. јуна 1915. дезертирао у Италију. 28. маја 1917. прим;вен у Југославеи^ку дивизију, где се борио до слома аустријског <()роита. Сада на дужности код III. чете, R7, бат. XXIX. пеш. вука у Котору. 29. Ђуро Erah, из Костајнице, Србин, казанџија, од 1909—1919. срп. соко у Костајнпци. Јан 1915. иребегао у Ру^-сију. Maja 1916. примљен у 1. срп. добровољачку дивизпј'уг III. чета, I. бат. I. пука. Борио се у Добруџн, рањен те от-луштен као неспособан. Радио ујвојном арсеналу. Септ. 1918. јавио се код I. срл. етап. команде у Одесл, где је служио д» 1. феб. 1919. када је послан кући. 80. Петар Љубетић, Хрват, соко у Аутофагаста (Члле). 1917. отвутовао нз Америке л јавио се у с-тш војску. Сада у I. четл, I. бат. XXX. п. пука. 81. Шимун Пивалица, Хрват, соко од 1915-1917. у Сакраменту (Калифорлпја). Maja 1917. јавио се као добро-вољац те кренуо вз Аморике у Солуи, стигао октобра л до~ дељен тимочкој дивизији. Борло се л оуделовао код продора фронта. Сада у Сплиту III. чета, II. бат. XIII. пеш. пук. 32. Васо Поморишац, лз Модоша (Банат), Србин, студ, сликарства, 1912. срп. соко у Новом Саду. 1914. заробљел v Галлцвјл. 1915. на ^голбу додељен у логор у Козлов. 1916. марта отнремљел у Одесу у I. добров. дивизију III. чета I. бат. III. n. пука. Борио се у Добруџи где је л тешко рањел. Дошавши у Солун додељен врх. команди као ратил сликар. 10. апр. 1919. пуштен је да ластави лауке. 33. Антон Антић, из Шопурина код Шпбеника, Хрват,, Јаеханичар, 1906,—1916. хрв. соко, Њујорк. 1916. јавио се уг Легију и кренуо у Еврону. У Солуну служио у ауто-ко-мандн. Отпуштен почетком 1919. 34. Бенедикт Црнечки, из Стуштка кот. Загреб, Хрват, тргов. помоћник, 1913. хрв. соко Шпбриген (Впсканцен др-жава). 16. авг. 1917. отпшао са четом „Зрињски“, у Солуну уврштен у дринску дивизију. Код Велеса рањеи. Сада у XXIII. пуку, I. тету, II. бат. у Радовншту. 35. Данило Шкауца, из Шибеника, Хрват, виногра-дар, од оснутка до 19l4. хрв. соко Шпбенпк. 1914. пребегао дз војеке у Србпју. 1915. ступио као борад у српску војску. 1916. отступио на Крф. 36. Симо Пантелић, из Двора, Србин, ђак трг. акаде-мије. 1910.—1914. срп. еоко Двор ir Ср. Карловдн. 1916. за-робљен у Русијп. 25. авг. 1915. додељен I. ерп. добров. ди-внзији III. пука, 1Г1. багг. II. чето. Борио ее у Добру!,ш а каснпје на солунекому фронту, где је био у XXI. п. пуку југослав. дивизије. 20. фебр. 1919. буде као ђак разрешен. 37. Бошко Веселиновић, из Митровпце, Србпн, трговад, Рума cpu. соко li 1913.—1915. срп. соко Екрон (Охајо). 1915. крене из Америке сам у Европу и јави се у Скоиљу у I. иешадијску тходофпцирску школу, одатле на фронгу код Дервепте, затим на Влаеину, где буде по Вугарима зароб-љехг. У Софијп га препозпаду и доведу у Загреб у затвор, но накоп 15 месеци будв ослооођеи. 38. Ристо КовачевнН, из Вос. Круие, Србпм, деф. дпевни-чар суда. 1910.—13. срп. соко у Бос. Крупи. 1916. у Албанпји предао се Талијанима. 1918. марта ступио у VII. пеш. пук на македонском фронту. Поеле болести додељен у XXIV. иеш. пуку и био па, дужности у Метохијп и на Косову. 39. Иван Стошић, пз Огулина, Хрват, жељ. инспектор .вагона, староста хрв. сокола у Мекисиорту (Пенцилванпја). 15. јула 1917. пошао са четом Зрин.ских п Франкопана за Бпзерту. Уврштен у дунавску дивпзпју IX. пука. Пред офан-зиву у комбиновантг охридски одред, где се и данас палазн. 40. Светозар Секулић, из Бос. Крупе, Сроин, ђак, Краљево (Србија). 1914. ступио у српске добровол.це у Кра-љеву као ђак. Сада је у XIII. пеш. пуку „Хајдук Вељка“ III. чета I. бат. у Бањој Луци. 41. Дане Крајновић, из Врувна срез Грачац, Србии, земљоделад (ложач), соко у Мплвокп у Сев. Амернцп. 1915. 12. .јуна кренуо из Америке, у Црну Гору уврштен у ан-дрпјевачки батаљов, Т. чвту u борпо се на Црном Врху, на одступу командован је у X. арт. иук шумадијско дивизијс. Заробљен по Аустријандима. Радпо под пменом Марковић из Шаторне округ Крагујевац, како је у сииску. Када су Срби дошди ступио је у IV. I. п. чету I. бат. 42. Стеван Цревар из Вргинмоста, Србин. пекар. 1915. соко у Јунгстону (Охајо). 1916. ступио у добровољцв и борло се на бугарском фронту. 48. Јерко Анзуловић, Хрват пз Новогграда у Далмацији, поседник. 1907—1914. хрв. соко у Новом Граду. 14. маја 1917. заробљен у Италији. 28. маја 1918. ступио у југослав. лсгпју n борио се на тиролском фронту до расула Аустро-Угарске. 8. фебр. 1919. вратио се у домовину н додељен III. четп IV. бат. XXIX. п. иука. 4-Ј. Антон Срдар, из Каштел 1’омдлице, Хрват, грађ. подузетннк, 1912. соко у Солпну. 20. дед. .1915. заробљен у Италији. 20. дец. 1916. стигао на Крф па у Солун, где је додељен у хаубичку батерију шумадијсве дивизије на иоло-жају код „Голо било". Премештен у шшннрскп полубата-љон шумадпјске дивизије. 45. Едуард Петелка, из Раслње срез Лудбрег, Хрват, бивши грунтовничар, 190S. —1911. соко у Карловду. 1914. за-робљен у Србији. За повлачења као заробљеиик дошао у Француску. 1918. јануара јавпо се као српеки добровољац, те је дошао na солуиски фронт ii борио на Кајмакчалану. 46. Новак Нинковић, нз Недвећа срез Требнље, Србин, машински помоћпвк, 1912.—1914. соко у Гери (Иидијаиа, Сев. Америка). Октобра 1914. јавио се у војеку. Бојшо се до капитуладнје Црце Горе, онда со иовукоше преко Скадра u сноји сс у Љешу са српеком војском. Затим је сзгделовао нз солунеком фронту сво до разбијаља фронта 191S. Сада је у Сарајеву. 47. Петар Ја^овац, нз Пакраца, Хрват, обућар, 1912. до 1914. хрв. соко у Пакрацу. 13. маја 1915. иредао се Ру-сима. 27. октобра • 914. стуило. у XIV. пук. II. бат. IV. чота, тс еуделовао у борбама на солунском фроиту. 48. Анте Дефранцесхи, вз Лижњана срсз Пула, Хрват, учитвљ. 1912.— 1913. соко у Медулдну код Пуле, 1913. до 1914. сл. соко у Портероза. Заробљеи у 1’успЈи ступно 1917. у добровољачки кориус. На солунски фронт стигао септем-бра 1918., тако да у борбу нцје nu дошао. Служпо је у ло-i’iija до априла 1919. 49. Петар КараџиИ« из Ве.шке Кикивдв (Баиат), Србин, трг. помокник, од 1909.—1911. хрв. соко у Винковднма. 1. дед. 1914. продао се сриској војсцп в ctviiho као добровољац, те као такав судоловао у свим борбама до краја. 50. Танасије ВуковиЋ, из Голубрпћа срез Книн, Србин, творнички радник, 1917. соко у Колумбус (Охајо, Сев. Аме-рика). 1917. ступпо у срдску војску и борио се на солул-ском фронту. 51. Никола Николиђ, из Фоче, Срблн, столар, од 1910. до 1914. срл. соко -у Фочп. Пред рат лрешао у Србнју и јавио се одмах у војску' чим је рат букнуо. Служло у лим-ској брпгади, добровољачком одреду, те у дринској диви-злји, провнјант колоне, камо п данас спада, само је одко-мандован делегацпји савске дивизијске области на Реди. 52. Видак Драгичевић, из Требижата олћ. Чапљииа, Хрват, од 1910.—1913. хрв. соко у Чапљпни, 1915. соко у Флладелфлјл, 191(ј.—1917. соко у Соуту (Бетлехем). Јуна 1917. отпутовао са осталим добровољцима нз Америке у Солун. Олужи у III. четн III. бат. XXIX. пеш. пука. У бор-бама ни,е суделовао. 53. Фрањо Вулч, us Леобена (Штајерска), Словенац, од 190S.—1912. соко у Ајдовчпии (Горпшка), 1912. соко у Трсту. Августа 1914. пребегао Руспма. 1915. јавио ее у II. чету II. пука I. српске добровољачке дпвизије. Борно се у Добруџи, х'де је н одлпкован, касннје у солудским борбама, затим у Албанпји и Црној Горп. 54. Василије Орлић, из Оточда, Србин, студент права, cpu. соко у Оточцу. Децемора 1!;16‘. јавио се као доброво-љац. Од новембра 1917. учествовао ва македолском *{>ронту до апрпла 1919. у XXIII. пеш. пуку и у I. југосдавонском. 55. Јаков Марковић, из Рожата, опћ. Рлјека Дубро-вачка, срез Дубровшш, Хрват, мориар-копобар, од 1911. до 1917. хрв. соко у Сан Франциеку (Калифорнија). Ја,вио се у југославенску логлју августа 1918. У борбама није суделовао. 55. Цветко ДамјановиЋ, из Скарина срез Градачац (Босва), Србшг, трг. иомоћпик, од 1908.—1913. срл. соко у у Брчком. У Русију пребегао. Лавно се у сриску војску и служио у мнтраљееком оделењу XIV. иухса. Учествовао у борбама на солунском фронту до 8. јуна 1918. 57. Илија Г. Милојевић, из Треблша, Србин, еколом, од 1911—1917. срн соко v Чикагу (Америка). Као добровољац из Аморике 1917. отишао. Додељен у 1. југоолавенскл лук. Сада у XXVIII. п. луку. 58. Пајо Г. Перенчевић, пз Селлл1та код Костајнице, Србин, трг. помоћлик, соло 1912. у Петрлњл, 1913—14. уДе-троа (Млчигал), 1916-18. Лунгстол (Охајо). 25. авг. 1918. ја-вло се у леглју. У борбама плје учестворао, али је оетао на дужности, за одржање рсда у Дрлој Горл. 59. Душан И. Кокотовић, из Коеиља, срез Перувшћ (Лика), Србин, оврховодитељ. Од оснутка до 1914. срп. соко у Столцу. 16. јуиа 1916. као добровољад у III. пуку I. срп. добров. дпвпз. Оуделовао у борбама у Добруџи. 1918. дође у Солун у службу у интендантуру главне војнв станиде у Солупу за номоћног благајнпка, где се х сада налазп. 60. Лазар Бањанин, пз Јошана, срез удби^иски, СрГшн, трг. тгомоћннк; соко 1913 у Госпићу, 1914. бдо у Србијл и на почетку рата јавио се као добровољац. Као рашен дошао у болницу v Скопље. Затим борио се против Бугара, поиово раљен у ноге 1915. п остао неспособан. 61. Гашо ГЛ. МилиЋевић, из Билећа у Хердеговшш, Орбин, касашш, соко 1911. у Бјут Монтаии (Амернка). До-бровољио прешао из Америке. Од 22. фебр. 1915. војник у Црној Гори, а после на сопунском фронту у II. чети, III. бат. XI. nеш. пука. 62. Милан Шкоро, iJ3 Ваћевпћа, Мостар, Србин, соко 2 год. у Сап Лују (Амервка): 1915. прешао добровоЈмш н ,ја-впо се у Србпјн ir суделовао у свпм бојевпма од понлачоња ДО краја. 63. Петар Жувела, пз Воле Луке на Корчули, Хрнат, тежак, соко од 1915—17. из Сакрамевта (Калифорнија): 22. V. 1917. ступпо у Југославеиску легију, коју је сакупво цу-ковштк Мллаи Прибпћевић. Ila солунско^! фронту суделовао у борбама до краја е, где је добпо 60 дава боловања. 67. Јован Константиновић, нз Примишља, срез Слуњ, Србин, лим. помоћнпк, соко од 1905 1906. у Веограду. Фе-бруара 1916. ступио у Руеији у I. добров. див. II. лук, Ј. бат. IV. чета. Борно се у Добруџи. 1917.послан на солунскп фронт n додељен ГУ. ч. II. бат. VIII. пеш. пука. Тешко раљен септ. 1918. сада чека да буде отпуштен. 68. 1Лаксим Мустур, нз Ђеновпћа, Бока Которска, Gp-бип, трговац, соко од 1910—14. у Ђеноиићу. Побегао из Ау-стријске војске, ступпо као добровољац у Србији 1914. Борио се отално у више борби. 69. Саво Мустур, 113 Ћеновпћа, Бока Которска, Србин* гостионпчар, соко од 1910. у Ђеновићу. Пребегао из Аустр пј-ске војеке, ступпо у Србији 1914. као добровољац, борпо се у влше битака. Инвалнд без десне воге. 70. Никола МариЋ, пз Ђеновпћа, Бока Киторска, Србнн, морнар, соко од 1910. у 'Беновићу. Пребегаб из Аустријске војска, ступио у Србији 1914. као добровољад, стално се бо-рио у више борби. 71. Светозар ТрифуновиЋ, пз Катинаца, срез СдатЈша-Србин, опћ. благајипк ii бележнпк, срп, соко.од 1909—1914, у Руми. 1914. пребегао у српску војеку и као добровол>ац суделовао у свим борбама пре п за време новлачења у III. четп I. бат. XVI. n. пука. После Крфа на Солуи где је ра-њен n онеспособљен за борбу, те додељен као ктиговођа одел>ку војне одоће у Оопљу. 72. Стево КовачевиИ, из Бплећа у Херцеговини, Србин, земљодјелац, соко од 1913-14. у Бјут Монтаии (Америка) 1915. као добровољад дошао нз Амерпке. Учествовао у бор-бама на солунском фропту. Раљен у ногу код Бнтоља 1!>18. [(Наетапиће се) Pravila * sokolske župe v Ime in sedež. Čl. 1. Župa se imenuje sokolska župa v .................. Namen Čl. 2. Mamen župe je voditi, nadzirati in podpirati delo v njej učlanjenih društev. * U br 11. i 12. našega lista od god. 1919. doneli smo obrasce pravila Sokolskog Saveza i sokolskih druStava; danas donosimo i obrasce pravila sokolske župe. Svi ovi obrasci primljeni su na sednicama uprave Sokolskog Saveza Srba, Hrvata 1 Slovenaca, i važe načelno. Sredstva. Čl. 8. Svoj namen dosega župa: a) da skrbi za gojenje telesnih vaj ter uvedbo enotnega telovadnega sestava in enotne metode; b) da prireja shode, javne telovadbe, tekme, slavnosti, župne in okrožne zlete; c) da pošilja vaditelje in nadzornike po društvih združenih v župi; d) da prireja predavanja ter izdaja in zalaga razprave in spore mereče na povzdigo telesnih in nravnih moči v narodu; e) da gmotno in nravno podpira društvo; f) da skrbi za ustanovitev novih društev; g) s pomočjo denarnih prispevkov, ki ih plačujejo društva župi. Članstvo. Čl. 4. Član župe mora biti vsako sokolsko društvo, ki se ustanovi v okrožju dotične župe. Član 5. Član župe preneha biti društvo : a) ako ga starešinstvo Sokolskega Saveza sporazumno z njim prideli kaki župi; b) ako na način veljaven po njegovih pravilih preneha biti sokolsko društvo; c) ako se na sklep župnega odbora izključi iz župe ter preneha biti s tem sokolsko društvo. Izključi se, ako ne izpolnuje svojih dolžnosti. Izključeno društvo ima pravico 3 mesece po prejemu od-bcrovega sklepa pismeno se prizvati na župni občni zbor proti katerega skkpuima priziv na starešinstvo Saveza. Pravice in dolžnosti članstva Čl. 6. Vsako od žup? sprejeto društvo ima pravico biti deležno vseh koristi župnega delovanja, kakršno ima v mislih čl. 3. in se udeleževati vseh volitev v župi. Čl. 7. Dolžnosti vsakega v župi se nahajajočega društva so: a) plačevati prispevke za župo, ki jih je določil župni občni zbor in to najkasneje do konca avgusta upravnega leta, ki se pričenja s 1. januarjem. Novo ustanovljeno društvo je v letu ustanovitve popolnoma prosto župnih prispevkov ? b) plačevati predpisani sokolski davek; c) udeleževati se župnih javnih telovadb in tekem, prirediti po možnosti vsaj enkrat v letu krajevno javno telovadbo in sicer skupno z drugimi društvi ali pa samo; d) pošiljati zastopnike na župne shode; e) pošiljati vaditt lje v župni vaditeljski tečaj; f) pošiljati v določenom času župnemu odboru ozir. vaditeljskemu zboru statistična poročila in poročila o svojem delovanju ; g) izvrševati vse župne in savezne odredbe. Oprava župe. Čl 8 Upravne zadeve župe upravlja občni zbor in župni odbor, telovadne zadeve pa župni vaditeljski zbor. Občni zbor. Čl. 9. Redni župni občni zbor sklicuje odbor vsako leto v mesecu januarju ali pa v prvi polovici meseca februarja. Izredni občni zbor more sklicati odbor ako se iskaže potreba; sklicati ga pa mora ako to zahteva 7» v župi združenih društev. Čl 10 Pristop na župni občni zbor s posvetovalno pra- vico imajo vsi člani župnih druš^v, glar-ovalno in volilno pravico pa imajo zastopniki društev, ki so bili izvoljeni na rednem društvenem občnem zboru. Vsako društvo pošilje za vsakih 100 izvršujočih članov po enega zastopnika, na vsak pribit k članov pripade tudi jcden zastopnik. Vsako društvo pa ima pravico na najmanj enega in največ 5 zastopnik v. Čl 11 Obravnave občnega zbora so javne. Čl 12 Občni zbor je sklepčen ako je zastopana V* v ŽUP' se nahajajočih društev. Za slučaj, da bi se ne sešlo zadostno število članov, sklicuje se z istim naznanilom drugi občni zbor in sicer na isti dan za 1 uro pozneje s pristavkom, da morajo navzoči zastopniki sklepati veljavno ne glede na število zastopa-n h društev, toda samo o predmetih, ki so na dnevnem redu. Izjemo opsega čl. 31. pravil. Čl 13. Sklepa in voli se z nadpolovično večino glasov. Pri enakem številu glasov odločuje glas predsedujočega, ki drugače ne glasuje, pri volitvah odločuje v tem slučaju žreb. Vse volitve se vrše tajno po glasovnicah, ki jih mora vsak društveni zastopnik podati osebno. Aklamacija je samo tedaj dopustna, ako jo sklene občni zbor. Čl 14. Občnemu zboru predseduje župni starosta ali njegov namestnik; v njih odsotnosti pa samo za slučaj od občnega zbora izvoljeni predsednik Čl. 15. Občni zbor sklepa o vseh župnih zadevah, posebno pa mu je pridržano: a) voliti župni odbor t. j. starosto, 2 podstarosti, načelnika ter 2 podnačelnika, na predlog prednjackega zbora, tajnika blagajnika, predsednika v župni izobraževalni in naraščajski odsek, 3 pregledovalce računov in 3 namestnike. V župni odbor spada nadalje toliko drugih članov kolikor je društev v župi; b) voliti razsodišče 5 članov ; c) določevati višino župnih prispevkov; d) od briti poročilo župnega odbora, pregledovalcev računov in vaditeljskega zbora; e) sklepati o spremembi pravil, kakor tudi razlaganje posameznih določil, ako bi radi njih nastalo kako nesporazumljenje; f) odločevati o prizivih društev proti sklepom župnega odbora; g) sklepati o razdružitvi župe po prejšnjem dovoljenju Sokolskega Saveza SHS. Župni odbor. Čl. 16. Za eno leto izvoljeni župni odbor sestoji iz staroste, 2 podstarosti, načelnika, 2 podnačelnika, tajnika, blagajnika, predsednika župnega izobraževalnega odseka (za naraščaj) in iz toliko drugih članov, kolikor je društev v župi. Starosta, načelnik, tajnik, blagajnik, predsednik izobraževalnega odseka in odseka za naraščaj tvorijo župno predsedstvo in morajo imeti stalno bivališče na sedežu župe. Čl. 17. Župni odbor, kateremu predseduje starosta, ali če je zadržan njegov namestnik, prične svoje delovanje takoj po izvolitvi Čl. 18. Sedež župe je obenem sedež župnega odbora. Od-borova seja se mora vršiti vsaj 1 na l/4 leta. Sklicuje jo župno predsedstvo in ki jo mora naznaniti 1 teden preje odborovim članom. Seja predsedstva se mora vršiti vsaj vsaki mesec enkrat ali na zahtevo x/3 članov odbora župe. Čl. 19. Starosta zastopa župo proti drugim osebam in oblastvom. Listine s katerimi se župa pravno obvezuje morata podpisati starosta ozir, njegov namestnik in tajnik. Listine druge vrste, dopise, podpisuje starosta ali tudi tajnik sam, za odseke, predsednik odsekov, če se tičejo telovadbe pa načelnik. Čl. 20. Da župni odbor veljavno sklepa, je treba navzočnosti vsaj polovico članov. Navzoči sklepajo z nadpolovično večino glasov. Pri enakosti glasov odločuje predsedujoči, ki sicer ne glasuje. Čl. 21. Župni odbor ureja notranje in zunanje zadeve župe, v kolikor niso pridržane občnemu zboru. Posebno pa: a) sklicuje pismeno župne občne zbore, katerih vzpored mora naznaniti 14 dni preje; b) podaja občnemu zboru predloge in poročila o svojem delovanju v vseh po pravilih določenih smereh ; c) določa sporazumno z društvom, katerega se tiče, kraj in čas shoda župne javne telovadbe in župnih zletov; d) pobira župne prispevke in upravlja župno imetje ; e) pobira sokolski davek ; f) sprejema na novo priglašena društva v župno zvezo; g) deliti župo po potrebi v mejah teh pravil v manjše skupine t. j. okrožja, ki morajo obsegati najmanj 3 v župi združena društva, to pa v prid izdatnejšemu delu na telovadnem polju. Društva, ki so združena v okrožju, volijo svojega načelnika, pod-načelnika iu zapisnikarja. Vsako podjetje okrožja mora biti odobreno od župnega predsedstva. Namestniki. Čl. 22. Namestnike članov predsedstva in odbora kliče starosta v predsedstvo ozir. v odbor, če se kak član predsedstva ali odbora iz tehtnih vzrokov ne more udeleževati dela predsedstva ozir. odbora, ali če izstopi. Za nenavzoče člane odbora glasujejo navzoči namestniki. Treba je torej, da so namestniki navzoči pri vsaki odborovi seji. Namestniki članov predsedstva se kličejo v tistem redu, kakor so bili drug za drugim po številu glasov izvoljeni; ob enakem številu glasov odloča žreb. Računski pregledniki. Čl. 23. Računski pregledniki bde nad denarnim gospodarstvom odbora, pregledujejo račune, ter poročajo o tem župnemu odboru in občnemu zboru in stavijo potrebne predloge. Župni vaditeljski zbor. Čl. 24. Župni vaditeljski zbor sestoji: a) iz župnega načelnika in 2 podnačelnika, katerega izvoli na predlog vaditeljskega zbora župni občni zbor; b) iz vseh načelnikov in podnačelnikov v župi združenih društev. Čl. 25. Vaditeljski zbor skrbi za redno strokovno poslovanje župe in za izpolnjevanje njene naloge iz stališča telovadne vzgoje in tekmovalnega napredka; voli iz svoje srede tekmovalne sodnike. Župna javna telovadba. Čl. 26. Župni in okrožni zleti in javne telovadbe naj se vrše menjaje v krajih župnega okoliša. Čl. 27. Društvo, v katerega kraju se vrši župni ali okrožni zlet, določa vspored, kateri pa mora hiti odobren od župnega odbora in prednjačkega zbora. Vspored javne telovadbe sestavlja župni vaditeljski zbor, kojega mora predložiti odboru v potrjenje, tehnično vodstvo zleta pa pripada izključno župnemu prednjačkemu zboru. Upravna doba. Čl. 28. Upravna doba se prične s 1. januarjem in neha z 31. decembrom vsakega leta. Sokolsko sodišče. Čl. 29. Sokolsko sodišče razsoja spore, ki so nastali: a) med člani župe; b) med člani župe in odbora; c) med člani odbora, in d) med člani župe in člani odbora. To so spori, ki so narasli iz župnih razmer ali pri župnih nastopih in poslih. Sokolsko sodišče sestoja iz 5 članov veljavnih na občnem zboru za dobo 1 leta. Vsaka stranka imenuje po 1 zastopnika. Postopek sodišča prične: 1. Na željo odborovo. 2. Na zahtevo člana v lastni zadevi. Prošnjo za postopek je vložiti pismeno na predsednika. V njej je navesti po možnosti tudi svojega zastopnika. Predsednik mora potrebno ukreniti, da imenuje vsaka stranka svojega zastopnika in odrediti razpravo. Ako tekom 3 dni po pozivu stranka ne imenuje svojega zastopnika, ga ima župno predsedstvo pTavico imenovati. Sokolsko sodišče raspravlja tajno in posluje na podlagi svojega poslovnika. Sklepa se z nadpolovično večino glasov; pri enakem številu odločuje predsednik, ki sicer ne glasuje. Svojo razsodbo mora sporočiti obema strankama in župnemu predsedstvu v izvršitev razsodbe. Proti odločbam sokolskega sodišča ni priziva. Kazni. Čl. 30. Kazni, ki jili sme izreči sokolsko sodišče ali župni odbor so: a) opomin, b) ukor, c) prepoved nošnje kroja na določen čas, d) izključitev. Razdružitev. Čl. 31. Župa ne sme brez prejšnjega dovoljenja Sokolskega Saveza SHS niti izstopiti, niti se razdružiti. Za razdružitev je v slučaju dovolitve potrebna vseh društev ozir. */* vseh zastopnikov, ki so navzoči na občnem zboru. V zadnjem slučaju pa se morajo najmanj */s društev, ki pripadajo župi, udeležiti občnega zbora. V slučaju take razdružitve pripade župno premoženje Sokolskemu Savezu SHS. Za naše sestre! Kod starog, preiiratnog, plemenskog i maloga sokolstva našega, bio je, i vladao je jedan čudan, i ružan običaj: naše sestre, kćeri, matere i žene, mogle su biti sokolskim članovima, mogle su nositi svečano i vežbačko odelo sokolsko, mogle su i morale su vežbati, pešačiti, sudelovati kod svih sokolskih poduzeća, mogle su sakupljati, i davati, darove i dobrovoljne priloge, — ali jedno nisu Соколсии Гласиик 8 nikada mogle, jedno nisu nikada postigle, jedno nisu nikada bile dostojne, da se sa braćom izjednače u pravima sokolskim, kao sto su u dužnostima bile’ izjednačene! I najviše što su mogle da iz-vojuju, ili isprosjače, za sebe, to je bilo to, da dobiju svoje zasebne i posebne t. zv. ženske odseke, kao neku milosiivu probu i pokušaj, da se vidi, što u opće može biti u sokolstvu od njih! Ako tražimo razloge zašto je tako bilo, teško možemo da ili nadjemo! Ako ih nadjemo, one ne podnose kritiku zdravoga razuma! Sve što god nam se pruži u tome pravcu, a treba da govori odrešito i jasno za sekundaran i inferijoran položaj naših se-stara u sokolstvu, sve je preflrasuda, atavizam, ignoranstvo i laž! Na našoj sokolskoj prošlosti leži mračan znak grubosti i prostote, kojim je sokolstvo označeno kao ustanova samo „muška"' Novo sokolstvo, ujedinjeno jugoslavensko sokolstvo, imaće uskoro da u pitanju naših sestara kaže novu, snažnu i jaku reč, i izvede jedno lepo, plemenito, kulturno, i za našu budućnost važno delo. Uzdignuto nad sve plemenske, pokrajinske, verske, dobne i staleške razlike, ono se mora uzdići i nad razlike spolne, i potpuno sc osloboditi od svakoga ropstva. Napredak je samo onda, ako je potpun i ceo! A iza lepih fraza, imaju da zagrme činovi! Narodno sokolstvo obuhvata narod sav, pa i naše sestre! A ko ima sokolske dužnosti, taj ima i sokolska prava! Kako za dužnosti, tako i za prava, trebaju sposobnosti. Ko je bolji, taj neka ide napred! Teorija nije kadra da sama reši pitaDje, o kome se radi. Bojazni „muške“ nemaju osnove. Pa, onda neka život ide zato svojim božanskim putem napretku Ako je u jednom sokolskom društvu članova i muških i ženskih, svi su članovi po dužnostima i pravima izjednačeni; i koliko prilagodjenja mora da bude, ono nikada ne može i ne sme biti toliko, da u jednom društvu pravi rascepe, prepone i jazove, da od jednog društva gradi dva, da od članova pravi razne redove, jedne više, čistije i bolje, sokolskije, a druge niže, lošije i nesokol-skije; te u jednom društvu sokolskom, gde su članovi jednaki, ne može da bude urodjeno viših i nizih, ili nekih urodjeno i patentirano sposobnijih i nesposobnijih; ne može i ne sme da bude pre-brojavanja, nadglasavanja, reciprocitetnih kompromisa, na osnovu bog zna kakovih pretpostavaka! U jednom sokolskom društvu svi su članovi jednaki, i moraju da budu jednaki, i u pravima i dužnostima! A ko de da vodi, ko če da upravlja, ko da bude načelu svega, imaju da odluče čiste sposobnosti, na osnovu utakmice, te odabiranje, bez obzira na sve plemensko, pokrajinsko, versko, sta-leško, spolno ili dobno. Te ako je jedna naša sestra, kći, mati ili žena, u jednom sokolskom društvu najsposobnija i najbolja da upravlja, onda ona može i mora da bude starešinom društva, ako je najveštija i najumešnija za kulturno-prosvetni rad, onda ona može i mora da bude vodjom kultumo-prosvetnog odeleijja, je li ona tehnički i pedagoški obrazovana i valjanija od sviju, ona može i mora da bude vodjom društva, i kako je u ova tri primera, tako vredi i svugde i za svagda, kako u društvu sokolskom, tako « župi, tako i u našem sokolskom savezu! Pa to ne može da bude sada, pa gde su te naše sestre sokolske, koje mogu da izdrže omerenje i utakmicu po sokolskim sposobnostima sa „muškim“, pa kuda bi to odvelo da se sokolstvo odjednom počne razvijati bez obzira na sve tradicije i na hišto-riju,... i tako dalje, može da se možda čak i večina čitalaea zapita, a osobilo kod naših ,muških“ i tehničkih stručnjaka! Ali se o tome i ne radi! I „muški* dola/.e, i treba bar da u sokolstvu dolaze do vodečeg položaja na osnovu utakmice i odabiranja, te po maksimi: bolji i sposobniji napred! Za nase sestre ne može normalan sokolac da traži izuzetan položaj i neko obratno pravilo. Ono što se ište i zahteva, to je utakmica i ocla-biranje, ali za oba spola pod jednakim uslovima, te zato bez ob-, žira na spol! ili imamo da ukinemo predrasude i gluposti iz prošlosti! A kako če to momentano da dade efekte, to nas зе ne tiče! Skinimo mi okove srednjega veka sa sestara naših, i neka one budu slo-bodne, kao i mi „muški‘-. Dajmo im prava da sudelujn u sokolskom životu, i u odboru, i u skupštini, i u odseku, i.svugde gde-god sokolstva ima, dajmo im prava da dodju u nadmetanje, kao jedinu osnovu napretka, dajmo im prava da rade javno i za za-jednicu, da se uče tom radu, da se upoznaju i da se izvežbaju, oborimo umišljenu tajnu što deli brata od sestre! 1 ne brigajmo mnogo za fizologiju, za to mi nismo pozvani, nego od sokolske kulture učinimo svetao i zračan hram jednog naprednog i sretnog naiodnog života. I bez lažnoga uobraženja postavimo naše sokolstvo na temelje jake, široke, zdrave, da zbilja postane jednom ono što treba da bude, a to je začetnikom i iskupiteljem narodnoga preporoda! Ustajemo za to da podignemo glas za naše sestre! Da upo-zorimo i onu bradu, koji o tome imaju uskoro da većaju i da donose odluke, i da upozorimo naše sestre, o čijem se položaja l opstanku u sokolstvu radi. Pa kažemo otvoreno i nezavijeno: je-dini napredan način, da se reši t. z. pitanje ženskih u sokolstvu, jeste, da se odjednom, bez oklevanja i radikalno obore sve pregrade i odelenja izmedju vrsti članova sokolskih, i da se svi sokolski članovi izjednače po prayima i dužnostima! Podela na muške i ženske nije i ne može i ne sme biti sokolska, u sokolstvu smo brada i sestre, ali deca jednoga naroda, zatočnici jedne ideje i no-sioci jedne misli, te radenici na jednom ogromnom i velikom polju jačanja naroda! Sye palijative i postepenosti, ili mudri pokušaji, ne vrede ništa. i ne vode cilju, i smetaju onome što je glavno, a to je, da sokolstvo postane opdim. Novo sokolstvo, ujedinjeno jugoslavensko sokolstvo, nede i ne može da bude yiše jedna žalosna slaba i mala biljka, što od zavetrine i jugovine životari, nego hode i mora da se razvije u džinoyski hrast slobode, ko i odoljeva nepogodi i buri, prkosi neprijatelju, i duboko i široko pušta svoje korenje u svoju zemlju, pa živi silno, samostalno i po svojoj volji. U otimanju od nazadka, u krizi preboljevanja dečijih bolesti, pod pritiskom teških prilika unaokolo, naše sokolstvo, kraj ostaloga što poduzima i čini za održanje kontinuiteta velike jugoslavenske ideje, na sokolskoj zastavi vidno i visoko zapisane, ima u opde da pročisti svoje poglede, da ih dovede do svetlosti, i da se osloni na istine! Hrabar i neobazriv pokret napretku ima da se pročiščen i jasan svom šilom nastavi. Taj pokret zahteva mnogobrojnost i širinu sokolskih redova! U zajednici i društvu sa našim sestrama, pode-livši sa njima i dobro i zlo ovoga velikoga početka. dademo našem sokolstvu pravu i potrebnu pomod i oslonac! — Zato ustajemo i podižemo glas za naše sestre! Zovemo ih i primarno ih kao jednako pravne u naše sokolske čete, što stoje u borbi. 1 baš sada je to osobito naglašeno i potrebno, kada se u velika dva pravca razvija naš sokolski rad, a to je kulturno prosvetni rad i rad za naraštaj, za podmladak i za decu! Gde je bolje i lepše prilike i mogudnosti da sokolstvu koriste naše sestre, da sokolstvo koristi našim sestrama, da oboje sliveno i zbijeno i nerazdeljeno učini jedan snažan zamah i iskorak napred zasredu naroda našega! Danas sokolstvo nije više-samo jedno tehničko-gimnastičko poduzece i stara su vremena prošla! Jačan je narodne snage ne postiže se samo telesnom vežbom! Nego je tu još dvoje — za sada — što sokolstvo prihvaća kao velike zadaee svoje, a to je prosveta naroda i organizovana briga za naraštaj! Ako naše sestre ne mogu človiti na glavi, te tu ne mogu nikako da se izjednače u pravima i dužnostima sa „muškima1-, možda ee moči da šire svetlost prosvete u mračne, zapuštene i sirote domove naše, te da u opće dignu našu jugoslavensku Ženu iz blata, ništine i sramnoga ropstva na slobodu, da joj pomognu, da joj pruže ruku, i možda će moči da sve naše male i mile jugo-slavenčiče umiju, operu, obuku, pouče, zabave, i povedu stazama veselim, cvetnim i zdravim, — pa tako učine i izvedu svoj rad i svoje dužnosti sokolske bolje od „muških"! Zato i ustajemo i podižemo glas za naše sestre! Imade vrsta sokolskog zanimanja, gdje su one pozvanije od nas, a nema vrsta sokolskog života gde one ne bi po sposobnosti mogle lepo i vidno učestvovati, te u' prazan, militarno kasarnski, ton dosadašnjeg sokolstva uneli svežinu, sjaj i boje jednog čelokupnog i istinskog života! Dr. Laza Popovič * Narodu Srba, Hrvata i Slovenaca Veliki istorijski dogadjaji, koji su nedavno prohujali, ostavili su iza sebi za sve svetske istoričare jedan velik i svetao dan ed iu „strašnu eru ljudskijema koljenima", Vidovdan 1914. Toga dana digla se sloboda protiv robstva, isprsio se ugnjeteni protiv tiranina, pravda je pozvala na odgovornost nepravdu: u njemu je oličen sav lom svelskoga rata i sve posledice velikoga rvanja naroda; on je ujedno i svetla zora današnjem jedinstvu našeg rroimenog naroda. Imajud na umu važnost i veličinu toga dana, pleme naše ne sme da zaboravi ni onih divnih i čudesnih heroja koji svojom odvažnošču dadoše pravo značenje torne istorijskom danu i koji .sebe žrtvovaše da on bude svetao i velik. Njihovi su se životi gasili redom i razdaleko jedan od drugoga, njihova su telesa rase-jana po dalekim krajevima. Omogudti da se oni, mrtvi, okupe svi na jedno mesto, da im se zemni ostaci prenesu u rodnu grudu prostrane nove otadžbine, da im se mesto večnoga boravka obeleži vidnim znakom, to treba da je prvenstvena dužnost svakog svesnog Srbina, Hrvata i Slovenca, koji znade tačno da oceni veličinu dela što su ga oni izveli. Bez mnogo reči treba se odmah latiti toga rada, jer je naj-podesniji momenat tu, a vreme za akciju relativno kratko. O Vi-dovdanu ove godine polazi ujedinjeno jugoslavensko sokolstvo Srba, Hrvata i Slovenaca na veliki svesokolski slet u Prag. Pri povratku neka ta lepa sokolska vojska bude najdostojnija i najsvečanija počasna pratnja kostima heroja pri prenosu u slobodnu otadžbinu. Duboko uvereni da če narod Srba, Hrvata i Slovenaca, koji je znao potocima da prolije krv za svetlu slobodu i ujedi-njenje, hteti s voljom da prinese i materijalnih žrtava za afirma-ciju te slobode i ujedinjenja, i potpuno tačno shvatiti važnost r neminovnu i hitnu potrebu našeg pothvata ne samo za sadašnjicu nego i za docnija naša pokoljenja, pozivamo svakog brata Srbina, Hrvata i Slovenca,svaku sestru Srpkinju, Hrvatiču i Slovenku, svako naše kulturno, humano i viteško i privredno društvo, da sakupljaju i šalju dobrovoljne priloge, da održavaju zabave, sela, javne časove i predavanja u tu celj, kako bi se što dostojnije r svečanije obavio taj prenos i kako bi se što primernije odalo po-štovanje uspomeni ovih heroja. U Sarajevu, dana 14. februara 1920. Odbor za prenos kostiju vidovdanskih heroja: Predsednik: Atanasije Šola, potpredsednik: Stevan Žakula, tajnik: ЛШоб Djuran, blajnik: Spiro Soldo, odbornici: Simo Mirkovič, Dr. Vojislav Be-sarović, Vasilj Grdjić, Jovo N. Popovič, Dr. Vukašin Babunovič, Dr. Bogdan Vidovič. Dve simvolične vežbe Oslobodjenja i Ujedinjenja Veliki dani narodnog oslobodjenja i ujedinjenja počinju več lagano da donose plodove koji su njihova neminovna posledica. Pošto su borci odložili svoje ubojno oružje, prihvataju se posla kulturni radnici da nastave delo, zaglušeno zvekom lanaca i rikom topova. Več niču zbirke pesama i pripovedaka da ovekoveče dane nedavno minule, več hvataju slikari i vajari momente ispolinske borbe i natecanja, istorija Sloma i Preporoda sveta počinje da se piše, priča, peva, slika i vaja u svima svojim pojedinostima, da potomstvu, koje će se diviti ovoj našoj sadašnjici učini razumljivim ono, što ni mi sami još nismo u stanju da shvatimo i гаЛтето. Tim velikim danima i naše je Sokolstvo odalo svoju dostojnu postu. Vidovdanski Sabor Sokolski u Novom Sadu je Prvi Decem-bar našeg novog Sokolskog Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaea, dan kada se ostvario lepi san svih naših velikih sokolskih radnika, dan koji će ostati svetao za sva naša sokolska pokoljenja. Samo je nešto nedostajalo! Zagrljenoj trojici braće Sokolova nedostajala je jedna pesma, jedna himna, koju če složno da grmim u slobodni vazduh, kojom će da opevaju natčovečanski napor da se dodje do ujedinjenja, i da otklikte radost koja izvire iz toga davno željenog bratskog zagrljaja. Ta pesma i ta himna spevana je ! Ta pesma i ta himna za mene je Simvolična Vežba Oslobodjenja od br. Franje Hofmana. Jesam li na pogrešnom putn kad prostoj vežbi br. Franje Holmana dajem ime pesme i himne, grešim li kad br. Franju Hofmana smatram pesnikom fizičkog rada sokolskog? Gledao sam ‘češki šahovski turnej, njihove šarolike narodne igre, ritmičku vežbu sokoliea, lepe vežbe štitom i buzdovanima, ali to sve nije za mene bila pesma, nije bila himna. Bilo je u tim vežbama značenja, ali nije bilo duše; bilo je pokreta, ali nije bilo poezije; vežbalo, se. ali se vežboni nije ptvalo. Češko sokolstvo nije mi do danas dalo onoga što ja nazivam pesrnom vežbe sokolske. Odvežbajte koju god hočete proštu vežbu sa sleta praškog, ljubljanskog, zagrebačkog, pa oete u njima nači i borbenih stavova, i bacanja kopija, diska i kamena, i kidanja lanaca, i ispana i uz-maka, i još mnogo sličnih pokreta, ali je sve to preplavljeno i za-magljeno pokretima koji se vide a ne razumeju, koji su lepi a nemi, koji žive a ne govore i ne pevaju; sve su to odlomci ne. čega nedorečenog i nedopevanog, a ne celina recita, duhovna i ovaploeena. Medjutim, u proštu vežbu, u kojoj se jedino može da ispolji sva snaga i lepota Sokolstva, unosi br. Franja Hofman jednu za-sebnu notu, novu za sve Sokolstvo, reformatorsku u največem stepenu. U tome je on toliko odvojio od svih sastavljača prostih vežaba, da ga ja smatram umetnikom sokolske proste vežbe. U čemu se sastoji ta umetnost, ta novina i ta reforma proste vežbe, da je treba naročito istaknuti i naglasiti? Odgovor je sasvim jednostavan: syaki pokret u prostoj vežbi br. Franje Hofmana ima svoje značenje, svaki je stav njegove proste vežbe priča ili pesma sama za se. Hofmanova vežba nije više mrtva prosta vežba nego živa; ona živi svojim zasebnim životom, koji joj on kao tvorae dade i u nju udahnu. Kao što pesnik iz čitavog niza gramatičkih reči stvori jednu misaonu celinu, zanosnu i uzbudljivu, tako i br. Franja Hofman iz niza telesnih pokreta stvara jednu celinu, koja je lepa ne samo kao harmonična nego i kao misaona celina. Njegova prosta yežba nije samo vežba da pokrene i uzdrma svaki telesni mišic, njegova vežba pokreće i budi svaki nerv mozga, srca i lica. U njegovu proštu vežbu uneseno jc toliko saradnje duše, da joj baš taj rad duše daje celu draž i lepotu. Dosadašnju našu koju proštu vežbu može mlad soko da odvežba sa potpuno nasmešenim ili čak sa indiferentnim licem, kod vežbe Hofmanove mora оћ i da se nasmeši i namrgodi, mora licem da pokaže i strah i nedoumicu, i odvažoost i ponos, i očaj i bol, i snagu i klo-nulost, i radost i tugu. On mora da oseti kako se i zašto se ruka grči u pesnicu, zašto dah zastaje u grudima i zbog čega krv juri u glavu. U Hofmanovoj vežbi radi ne samo telo nego i sva emo-ciona strana duše, i to je ono šlo potencira lepotu telesnih sta-vova. Njegov ispad nije samo gimnastički stav nego besni juriš na neprijatelja sa stisnutom pesnicom i sa gnevom u očima, njegov klečeči stav nije samo to, nego jedan deo oborenog carstva, njegove ni9ko unakrštene ruke nisu drugo nego plač okovanih mili-ona. Iz svakog stava govori duša, svaki stav treba duša da razume i da ga izrazi. I kad bi se u Hofmanovoj vežbi smelo da klikne: ne, ruši, napredi, kad bi se smelo da uzdahne i zaplače, kad bi bilo dopušteno da se vrisne i preda besu radosti, onda bi se nad vežbalištem, na kojem bi hiljade Sokolova vežbalo ovu vežbu, raz-lamali oblači, čuo bi se jauk sa bojnih poljana i pobednička himna vojske sa razvijenim zastavama. Hofmanova vežba olakšava posao vodji i svakom pojedinom vežbaeu baš radi toga, što svaki stav ima i svoju idejnu stranu a ne samo gimnastičku. lnteligentan Soko ne napreže njome samo svaki muskul svoga tela, nego zabavlja i dušu, što kod svakog stava može da u mislima ispriča sebi čitav mali odlomak istorije i tu priču da ulije u svaki, stav svoga tela. Šta više, bez te u sebi ispričane priče ne bi nikad ova vežba bila prava i rodjena vežba Hofmanova, kako ju je on sam zamislio. Odvežbana samo telom bez duše, ova bi vežba izgubila polovicu svoje draži 1 svoga efekta. Pa onda, u Hofmanovu vežbu uneseno je toliko proste slivatljivosti i prijemljivosti, da je muzičaru igračka sastaviti podesnu muziku za nju, pesniku naei zgodne reči da je opeva, vajaru uhvatiti stavove za krasne statue, jer njegova je vežba ujedno i statua, i pesma, i muzika. Toga svega nije bilo u dosadašnjim prostim vežbama našim ni iz daleka u tako raskošnoj meri kao u ovoj vežbi Hofina-novoj, i to je ono, što je nesravnjeno ističe iznad svili drugih. T9 je novina koju jedan osečajan Ceh daje ispred jugoslavenskog Sokolstva celom slovenskom Sokolstvu, to je unošenje ideologije u kulluru tela, to je telesna pesma vežbe. Ova Hofmanova vežba otvara nove vidike u sokolsko vežbanje, ona je kvasac novim prostim vežbama, jer posle nje ne bi smelo da bude nijedne velike, reprezentativne sokolske proste/vežbe, u kojoj ne J>i bilo duše i ideologije onoga naroda koji je vežba. Prve znakove svoje reformatorske umetnosti uneo je br. Franjo Hofman u svoju Srpsku Proštu Vežbu, koju je bivše Srpsko Sokolstvo vežbalo na Sletu u Pragu god. 1912. Tu njegovu reformu nisu mogli odmali da zapaze sokolski stručnjaci, ili ih je u torne pomeo lom svetskoga rata, ali su je za vreme rata dobro uočile bosansko-hercegovačke sudije, pred kojima je bivše Srpsko Sokolstvo u Bosni i Hercegovini sedelo na optuženičkoj klupi Ne obzirući se na drugi oblik te vežbe i na stavove u njoj: dizanje tereta, veslanje, plivanje i bacanje kamena, oni su proskribovali trecu i četvrtu vežbu, koja ujedno prikazuje deo i štorije Srpskoga Naroda, pa su onaj stav pucanja, odbrane i napadaja nožem smatrali jednim važnim dokumentom za velikoizdajničke misli i namere Srpskoga Sokolstva, radi kojih su se tiažile glave sa ramena. Da im je kojim slučajem pod krvničkim rukama bila ova simvolična vežba, trgali bi nas, radi nje i njene pesničke rečitosti, konjima na repove. Umetnost br. Franje Hofmana toliko je prosta i lepa, kao što su proste gusle a božanski lepe pesme koje se uz njih pevaju. On ne unosi novih gimnastičkih stavova u svoju proštu vežbu — jer je, na kraju krajeva, svaki stav tela manj e ili više gimnastički stav — ali u svaki stav uleva on nešto specijalno svoje, jedan deo svoje pesničke du3e. On oživljava poezijom svoje gimnastičke stavove, pa oni prete, besne, plaču, padaju u očajanje, lome se, rvu, škrguću zubima i jecaju bolom. U njih je uneseno toliko života, toliko čojstva i junaštva, toliko šekspirske tragedije, toliko istorijske istine iz nedavnih dana, da se Hofmanova prosta vežba može nazvati odvežbanom istorijom naše nedavne prošlosti i borbe, kao što su Višnjićeve pesme opevana istorija Srpskog Ustanka, ili Mokranjćeve Rukoveti otpevana istorija srpske duše i njene osečajnosti. Delo svoje naročite vrste, jedna celina sama za se, proživljena, proose-čana i odvežbana, toliko samorodna i idealisana, toliko herojska i mučna, toliko lepa i svetla, da bi je trebalo da yežba ne samo celo naše Sokolstvo, nego cela vojska ujedinjonog Kraljevstva, u ratnoj opremi, sa puškom, bombom i kamom u ruci, na jednoj poljani poškropljen oj krvlju, izmedju mrtvih heroja i ranjenih junaka, p o ga/e ni h konja i zgnječenih šlemova, razlomljenih lafeta i ispreturanih mitraljeza, uz prasak mina i grmljavinu haubica u po-zadinL Jer, u njoj je dano vidna izraza i odbijanju austrijske note, slavnim pobedama na Rudniku, hanibalskom prelazu preko Albanije, očajnom proboju bugarskog fronta, padanju u zagrljaj oslobo-djenoj brači i stvaranju jednoga moćnoga Kraljevstva. Kioz nju celu nosi veliki i nevidljivi Bog Pravde razvijenu zastaVu Slave napred u lepu našu Domovinu. Ja ne sporim da če tehničari sokolski hteti i zabaviti po štogod gdekojem stavu Hofmanove vežbe, naročito mekoči nekih pokreta. turobnosti kojega stava, ističuči da nije dovoljno gimnastički. Pe-danterija može sve da učini. Ali u Hofmanovoj su vežbi ideja i simvol ona polazna tačka, sa koje je treba posmatrati, u njoj su ideja i simvol toliko dominantni, dai takim stavovima daju naročitu poe-ziju i euritmiku, ma koliko oni inače bili negimnastički Šta viže, u njoj ima tako lepih, značajnih i živopisnih stavova, da bi bili dostojni dleta jednoga Meštroviča. Da če unoSenja ideologije neminovno morati da bude ne samo u prostoj vežbi nego gotovo i u svakoj grani giumastičkog sokol-skcg rada, gde je to mogučno, ja imam da ukažem jo? na jedan svetao primer, još na jednu pesmu sokolske vežbe Krasnu simvo-lističku, lepu zamisao, virtuoznost u biranim stavovima punim zna-čenja ne samo u pojedinostima nego i u celini uneo je, pre ove vežbe Hofmanove, major-Soko br. Božidar Putnikovid u svoju sku-pinu-piramidu, koju je odvežbao sarajevski Soko na Vidov-dan 1919., a koja je otštampana u 11—12 broju Sokolskog Glasnika, u istom, u kojem je — neka je to srečan znak — izišla štampom i simvolična vežba Hofmanova. Velika misao Ujedinjenja našeg troimenog naroda, posle mnogih divergencija i lutanja, provedena kroz sve faze tudjenja, zastajkivanja i stremljenja napred kajedin-stvu, zanela je i ovog drugog našeg pesnika sokolske vežbe i stvo-rila jednu celinu, lepu po izvadjanju, umetničku po koncepciji, proštu po konstrukciji, bogatu po mislima i zanosnu po svojoj nameni. I kroz nju svu proliveni su mlazovi osećajne duše, prosute varnice ideje i simvola: fatalna podvojenost, ropska potčinjenost, vidovdanski metci, ratno komešanje i slast bratskog zagrljaja Ne tako obilna i reprezentativna kao Hofmanova, ne tako borbena i tragična, ne tako dirljiva i suma, ona je inak ljupka kao Kosovski božur, ponikao iz krvi, mila kao živ spomenik, podignut Slobodi i Ujedinjenju. Opet ne.-Ho što mlado Jugoslavensko Sokolstvo daje kao svoje i rodjeno, kao lepo i novo Kroz sokolske vežbe sinula je misao i simvolistika. Ona će ih za uvek održati lepim i milim, vrednim naše muke i našeg znoja. I ja ovo smelo tvrdim: ako nam niko vežbom ne prikaže važne odseke naše istorije i momente opevane u našim junačkim narodnim pesmama, prikazaće nam ih ova dva inventivna Sokola, br. Franja Hofman i br Božidar Putnikovie, jer su se oni, jedan svo-jom proštom vežbom, a drugi svojom skupinom piramidom, divno dokumentovali kao istinski pesnici simvolične vežbe sokolsko. St. Žakula Tehnički deo Frosle oaje za dečke (do 14. leta) obvezne za vsa društva Sokolskega Saveza SHS v letu 1920. Temeljna postava: Spelna stoja, priročiti roke odprte. Oasomerje: 1—3, mera počasna 1. sestava. 1. a) S predročenjem vzročiti (hrbt. pol.), pogled gor; b) predklon z vleknjenim križem približno do voderavne drže — z rokami drža, pogled naprej na prste, (križ in roke v premi črti); c) drža; 2. a) vzklon — z rokama drža v vzročenju; b) odkoračna stoja z d. — s čelnimi loki not odročiti (hrbt, pol.); c) drža; 3. a) s V, obratom v 1. na 1. peti in d. prstih zanožna stoja z. d. z rokama drža; b) s priročenjcm predročiti (palč. pol.); c) drža; 4. a) s prisunom d spetna stoja — odročiti (hrbt. pol.); b) priročiti; c) drža. II. sestava. 1. a) Odkoračna stoja z d. — odročiti (hrbt. pol.); b) z nogama drža — odročno skrčiti (prsti se sklenejo za glavo); c) zasuk v d. — z rokama drža; 2. a) zasuk nazaj — z rokama drža; b) zasuk v. 1. — z rokema drža; c) zasuk nazaj — z rokama drža; 3. a) skrižna stoja spredaj z. d. črez 1. — odročiti (hrbt pol.); b) Vi obrat v. 1. na prstih v vzpon spetno — z rokama drža; c) spetna stoja — z rokama drža. 4. a) prednožiti z d. — s priročenjem predročiti (palč. pol.); b) prinožiti — priročiti; c) drža. III. sestava. 1. a) Zakoračna stoja z d. — s predvočenjem vzročiti (palč. pol.); b) zaklon (v lopaticah, ne v križu, glave ne zaklanjati) — odročiti (dlanji pol ); c) drža. 2. a) vzklon prednožna stoja z d. — s priročenjem predročiti (palč pol.); b) l/» obrata v I. na 1 peti v odnožno stoja z d. — z 1. z lokom dol, z d. najkrajšim potom odročiti (palč. pol.): c) drža 3. a) izpad z d. v d. — 1. zaročno vpognuti not (roka na križu), v d. drža (hrbt pol. pogled na d. prste); b) drža; c) drža; 4 a) vzravnava v odnožni stojo z d. — s priročenjem vzro-čiti (palč. pol.); b) prinožiti — z odročenjem priročiti; c) drža. IV. sestava. 1. a) prednožiti not z d. — predročiti v 1. (hrbt. pol); b) odnožiti z d. — prirvčenjem odročiti dol (hrbt. pol.); c) drža; 2. a) V, obrata v 1. poklek z d. — predročiti z 1. najkrajšim potom, z d. s priročenjem predročiti (palč. pol.); b) drža; c) drža v pokleku — odročiti (hrbt. pol ); 3. a) vzravnava v zanožno stojo z d. — š priročenjem in s predročenjem vzročiti (palč. pol.); b) prednožiti z d. — zaročno upognuti not (d. na d. 1.); c) drža; 4. a) ‘/i obrat v 1. — suniti v predročenje (hrbt. pol); b) prinožiti — priročiti; c) drža. Pojasnilo: I. sestava. 1. b) Predklon se izvede tako, da se troplo pregiba samo v kolkih, križ pa ostane vklenjen, glava se ne sme pred-klanjati, zato pogled na konec prstov. Truplo so predkloni skoraj za 90° približno do vodoravne drže. Ta način predklona je edino pravilen iz fizijološkega stališča. 3. a) Pri obratu prenesemo težo telesa na levo nogo, desno pa potegnemo nekoliko k sebi, da dobimo lepo pokončno postavo z vleknjenim križem. II. sestava 1. c) Pri zasuku izvede truplo */» obrata v desno samo kolkih, tako da ostanejo stopala nepremične na svojem mestu III. sestava. 1. b) Zaklon v lopaticah se izvede tako, da se nagne truplo samo v gornjih hrbtnih vretencih, ne v kolkih. Ta način zaklona v zvezi z odročenjem razširi prsno ogrodje, glava se ne zaklanja, ampak drži kakor v temeljni postavi. 4. a) Desno nogo potegnemo nekoliko k sebi, tako da se z iztegnjena dotika s prsti tal. IV. sestava. 1. a) Desna noga stoji prekrižam pred levo s prsti na tleh, truplo je zasukano v levo vprek, obe roki sta predročeni v levo stran. 1. b) odročiti dol, roki tvorita s truplom kot 45°. 2. a) desna poklekne tik levega stopala. 3. b) iz vzročenja zamahnemo skozi predročenje in priročenje do zaročenja in takoj upognemo spodnje lakti in položimo roki na križ (pa ne prekrižani), istočasno prednožimo. J- B.. Vesti iz župa Vad. zbor Gorenjske župe je v 1. seji dne 2. II. 1.1. odobril poročila zborovih funkcionarjev. Iz poročila tehn. odbora je razvidno, da se župna prosta tekma 1919 ni izvršila, predvsem vsled priprav za zlet v Novi Sad in župni zlet v Borovljah, potem pa tudi vsled mlačnosti telovadcev in pomanjkanja orodja; župni zlet je uspel v kvantitativnem oziru zelo dobro, kvalitativno pa v splošnem slabo; dobro obiskani 7-nedeljski župni vad. tečaj samo vsled pomanjkanja časa ni dosegel popolnega uspeha; župno vad. skušnjo je prestalo 6 članov in članic s popolnim uspehom. 15 obiskovalcem se je priznala sposobnost kot. vad. pomočniki, 1 je padel; vad. zbor je imel 7 sej; župi so prirasla nova društva Medvode, Željezna kaplja in Svetna Vas; za zvezni vad. tečaj so se priporočili 4 bratje. Poročilo ženskega odseka omenja izvršitev ženske župne organizacije in smatra žensko sokolsko organizacijo za dovršeno v strokovnem oziru, dočim imajo pri župnih društvih v pravnem oziru članice deloma samospravna odseke, deloma iste pravice s čIani.;Poročilo naraščajskega odseka povdarja potrebo, da se pri vseh prireditvah, katerih se udeležuje naraščaj, preskrbi za naraščaj posebno igrališče in posebni reditelji. Iz poročila župnih nadzornikov je razvidno, da delujejo vsa iupna društva razen Železnikov redno, samo v primeri s poletnim časom v manjšem obsegu. Za župnega načelnika je bil izvoljen na občnem zboru b. Fran Ažman, Kranj. Vad. zbor se je konstituiral sledeče: tehn. odbor: I. žup. podn. b. Matija Sušnik (Je- senice), II. žup. podn. b. Janko Potočnik (Škofja Loka) zapisnikar b. dr. Juri Štempihar (Kranj), načelnik naraščajskega odseka in načelnica ženskega odseka ter bb. Ludvik Horvat (Radoljca) in Fran Benedik (Stražišče); naraščajski odsek: b. Konrad Geiger (Kranj) načelnik in bb. Vaclav Držaj (Tržič), Janko Ravnik (Jesenice), Josip Stare (Bled), dr. Juri Štempihar (Kranj) in Mirko Vizjak (Borovlje) člani; ženski odsek: s. Tinca Rakove (Kranj) načelnica in ss. Mila Ferjan (Jesenice), Nadina Kušar (Kranj) in Poldka Lebar (Bled) kot članice; slednjič župna nadzorniška poročevalca bb. Janko Ravnik (Jesenice t za zgornje in Fran Bene-, dik (Stražišče) za spodnje okrožje. Na predlog b. Stareta se priredi naknadna župna vad. skušnja za člane društvenih vad. zborov, ki še nimajo vad. spročevala in za one obiskovalce tečaja 1919, ki še niso delali skušnje, dne 29. II. 1.1. v Kranju. Župna tekma se vrši dne 30. V. 1920. na Jesenicah. Za župni zlet se sklene nasvetovati Svetno vas. Белешке. Sokolsko drušluo u Zagrebu Dana 28. decembra 1У19. održana je konstituirajuća glavna skupština Sokolsko" društva u Zagrebu u koje se ujediniše dve do-tadanje sokolske organizacije zagrebačke: Soko I. i Soko II. (Mr-vatski i Srpski Soko). Oko te velike i važne činjenice nanizalo se mnogo jakih mo-msnata, pa je potrebno da se ukratko prikažu, kako bi slika rada oko jedinstvene sokolske organizacije bila potpuna. Odmali iza prevrata, koji je zagrebačke Sokole organizovao za vanjsku službu oko održanja reda i mira, počeo se u oba društva razvijati sokolski život i rad. Stari predratni članovi se Oku« piše, oko njih novici već početkom prošle godine nastupa u zagre-bačkim sokolanama normalan rad. I na poietku tog rada pokazi-vale su se na jednoj i na drugoj strani jake tendence, da se prevede u život davni sokolski ideal — jedinstvena sokolska organizacija. i U to doba pada zajednička sjednica srpskog, hrvatskog i slo-venskog Sokolskog Saveza, koja donese proklamaciju o ujedinjenju sokolstva jugoslavenskogu obrazovavši ujedno i jedinstven Sokolski Savez. Taj momenat našao je radostan odziv u zagrebačkim sokolskim krugovima, pa je to raspoloženje dobilo i konkretnu formu na glavnoj skupštini „Srpskog Sokola', koja donese slijedeci zaključak: 1. Skupšlina Srpskoga Sokola u Zagrebu odobrava i sa svoje strane usvaja sve zaključke donesene na sastanku srpskog, hrval-skog i slovenačkog Sokolskog Saveza održanog u Zagrebu 29. janu-ara J 919. 2. U izvršenju tih zaključaka skupšlina zaključuje: a) da se ime društva promijeni tako, da § 1. društvenih pravila glasi: Društvo se zove „Soko“ u Zagrebu“. b) da se § 2. pravila izmijeni tako, da glasi: „Svrha je društva negovanje i promicanje gimnastike i društvenog života medju Srbima, Hrvatima i Slovencima u Zagrebu". 3. Ovaj zaključak ima se staviti do znanja Srpskoj Sokolskoj Krajiškoj Župi u Zagrebu. Za primjerom „Srpskog Sokola" povede se i „Hrvatski Sokol", koji je doduše na svojoj glavnoj skupštini od 16. februara 1919. zaključio zadržati svoj plemenski karakter izražen u plemen-skom nazivu, ali je taj zaključak na izvanrednoj glavnoj skupštini od 21. maja pr. g oboren, pa je donesen novi, kojim se ukida plemenska oznaka društva, te se društvo nazove „Sokol I u Zagrebu". Osim toga zaključeno je na toj skupštini, da se smjesta povedu potrebni korači oko ujedinjenja sokolskih društava u Zagrebu. Medjutim su pripave za vidovdanski Sokolski Sabor zaokupile oba društva tako, da se u tome pitanju nije do Sabora nista učinilo Vidovdanski Sokolski Sabor riješio je definitivno pitanje jedinstvenoga jugosla-venskoga sokolstva, pa je nakon toga trebalo te zaključke spro-vesti u život. U Zagrebu se sastadoše izaslanici obih društava i zaključiše, da se čim prije ima provesti ujedinjenje društava u novo sokolsko društvo na taj način, da društva održe izvanredne glavne skupštine, na kojima će zaključiti u smislu zaključaka Vidovdanskog Sabora razlaz društava i njihovo ujedinjenje u novo sokolsko društvo. Soko II. (Srpski Soko) je taj zaključak na svojoj izvanrednoj glavnoj skupštini održanoj dana 1. novembra pr. g. i proveo, do-nijevši jednoglasno uz oduševljeno odobravanje innogobrojnoga članstva ovaj zaključak: Izvanredna glavna skupština zaključuje, da Soko II u Zagrebu, u izvršenju zaključaka Vidovdanskog Sabora u Novom Sadu, imade likvidijati te se ujediniti sa Sokolom I. u Zagrebu u novo sokolsko društvo. Likvidacija društva povjerava se dosadašnjem upravnom odboru, kome se -stavlja u dužnost, da imade zajedno sa bratskim upravnim odborom Sokola I. učiniti sve što treba, da se sazove konstituirajuća glavna skupština novog sokolskog društva. Ovaj je zaključak bio s mjesta saopćen upravnom odboru Sokola I. s tim, da se tim prije fuzija u život sprovede Polovinom novembra održana je prva zajednieka sjednica obih upravnih odbora, koja je uzela u svestran pretres pitanje o moda-litetima fuzije ; medjutim se konstalovalo, da je zaključak izvanredne glavne skupštine Sokola I. od 21. maja manjkav, jer kaze „da se imaju poduzeli korači za fuziju obih sokolskih društava u Zagrebu", pa je zaključeno, da se ima sazvati nova izvanredna glavna skup-ština Sokola I., koja ima donijeti zaključak identičan sa onim Sokola II., tim više, što je onaki modus procedendi propisao i Sokolski Savez SHS prema zaključcima Sabora, pa se od te odredbe nije smjelo odstupiti iako je bilo i drugih kombinacija na strani Sokola I. Neka su braća od tog društva predlagala, da se Sokol I. nebi trebao razići, već da Soko II. naprosto onome pristupi, kao mladje društvo matici sokolstva hrvatskoga, što je medjutim palo i u samom odboru i na glavnoj skupštini. Dana 14. decembra održala se izvanredna glavna skupština Sokola I.. koja je nakon zaključaka o primanju običajnih izvještaja donijela zaključak analogan s onim donesenim na glavnoj skupštini Sokola II. Taj je zaključak primljen većinom glasova, dok je manjina hljela, da pitanje fuzije riješi u smislu gore spomenute kombinacije. Sad su bila riješena sva prethodna pitanja i priprave, pa je trebalo samo obaviti konstituirajuču glavnu skupštinu novoga sokolskega društva. Na zajedničkim odborskim sjednicama pretresen je bio načrt pravila prema načrtu Sokolskog Saveza i donesen je zaključak, da se skupština održi dana 18 decembra, i konačno se raspravljalo o pitanju kandidature za starešinstvo i upravni odbor. Bilo je više kombinacija, pa jedinstvena lista nije donesena u cijelcsti več san o u jedilom dijelu. Za starješinu jedni predlagahu Dra. Lazu Popoviča, drugi Dra. Lava Mazzuru a treći Milana Marjanoviča. Соколски Гласпик 9 Odbori zaključiše, da se za izbor starješinstva donese trojni predlog, dok se u listi upravnog odbora postigao sporazum, pa je ta lista bila jedinstvena. U smislu toga zaključka bile su izdane trojake glasovnice, na jednima je bio kandidatom za starješinu Dr. Lana Popovič, za pod-starješine Dr. Lav Mazura i Milan Marjanovič, na drugima Dr. Lav Mazura, a na trečima Milan' Marjanovič kao staiješine, sa ostalem dvojicom, kao kandidatima za podstarješine. Lista odbornika, zamjenika i revizora bila je na svakoj glasovnici ista. U tom vremenu došlo je neočekivano do jake izborne kampanje, koju izazva neki „izborni odbor Sokola I “ postaviva neku novu listu, preporučujuči u zasebnom proglasu članovima, da za nju , glasuju, j er da je hrvatski karakter Zagreba i Sokola u opas-nosti i t. d. Kostituirajuča glavna skupština 2d. decemhra otvorena je ovorn svečanom proklamacijom ujedinjenja sokolskih društava u Zagrebu: Deklaracija o ujedinjenju sokolskih društava u ZagrebuJ Izvršujući danas zaključke Vidovdanskog Sabora u Novom Sadu 0 ujedinjenju dosadanjih plemenskih sokolskih društava, uvjereni smo, da poduzimamo jedno veliko i lijepo sokolsko djelo. Radosni smo i oduševljeni stoga i držimo da smijemo kazati, da ovu radost 1 oduševljenje dijele snama svi sokoli i prijatelji sokolske misli na slavenskom jugu. Ovim svečanim povodom hočemo naročito, da istaknemo od-noSaj Zagreba i jugoslavenskog sokolstva. Veliki najvažniji perijod ujedinjenog jugoslavenskog sokolstva vezan je na Zagreb! U Žagi ebu su se još prije rata vodili ozbiljni dogovori za osnutak jugoslavenskog Sokolskog Saveza U Zagrebu je ista stvar žestokim temperamentom nastavljena početkom god. 1919. U Zagrebu evo osnivamo danas največe, najbolje i najljepše jugoslavensko sokolsko društvo! Ove kratke istorijske napomene ne vrijede samo kao objekti-van dokaz velike uloge, što ju je Zagreb u cijelom sokolskom po-kretu imao do sada, nego nas one dovode u neposrednu blizinu i vezuju nas sa životvornom revolucijom našeg narodnog oslobo-djenja i narodnog ujedinjenja, kako je u pravom jugoslavenskom smislu shvaćena, zamišljena i provedena ovdje u Zagrebu. I zato je jasno, da je motiv uskrsnuča ujedinjenog jugoslavenskog sokolstva prirodno bio i morao da bude ovdje, i da bez Zagreba nebi toga motiva ni bilo! Medjusobni intimni odnošaj, prepletaj narodnog i sokolskog života našao je veliko i divno vrelo u Zagrebu i naši su ideali opet jedanput u dugom toku dogadjaja podigunti u Zagrebu u vis tako, da ih svako može jasno da vidi. Ima tu zato nešto dirljivo zanosnoga i divnoga, pa sama velika bližina smeta jasnom razabiranju veličine našega djela. Sigurno je, da če budučnost da od toga gradi jednu radosnu i silnu pjesmu! Završetak posljednjeg pohoda ideje oslobodjenja i ujedinjenja za nas je sokole veličan-stveno i uzvišeno izveden današnjim danom u Zagrebu. Bez obzira na sve teškoće i goleme napore u radu na daljnjem putu našem, nama je sokolima jedanput za vazda pokazana tajna budučnosti, u jednom sjajnom otkrovenju, i u borbi našoj za ciljeve naše pružena pomoe bez uporedjenja, dano shvatanje bez mane, učinjena kretnja i rečena riječ bez laži! Ujedinjeno jugoslavensko sokolstvo dobilo je u Zagrebu svoje veliko, toplo i milo gnijezdo i ovo se neće nikad otudjiti, ovo neče nikad izdat, ovo neče nikad opustiti. Obezbijedjenje i osiguranje svih naših dosadanjih sokolskih uspjeha i sve moči, kojom čemo iči podignute glave stalno i neprekidno naprijed, cijela ova neodo-ljiva radost jugoslavenskog sokolovanja, mladost, Ijepota i svježina njegova, — sve je to zasnovano, utemeljeno, pruženo i ostvareno u našem milom, lijepom, velikom i bijelom Zagrebu. S ovim mislima, s ovim osjeeajima, s ovim željama i s ovim nadama proglašujemo evo ujedinjenje Sokola I. i Sokola II. u Zagrebu u jedno jedinstveno sokolsko društvo. Zdravo! Nakon toga primljena su po odboru predložena pravila uz neke neznatnije izmjene pa se je prežlo na izbor uprave. Prije samoga izbora pokušalo se postiči sporazum, ne bi li se izbjeglo borbi, koja samo škodi sokolskoj stvari, pa je bio do-nesen u odboru prijedlog, da se postavi kandidatom za starješinu Milan Marjanovič, a. za podstarešine d-r Popovič i dr. Mazura. 40-r Mazura ne htjede pristati ria taj prijedlog, pa se iza toga prešlo na izbor. Nakon glasovanja, koje je potrajalo uz živ interes i učestvo-vanje članova do tri sata popodne, prešlo se na skrutinij, koji je donio ovaj rezultat: D-r Mazura dobio je 468 glasova. D-r Popovič dobio je 453 glasa. Marjanovič dobio je 33 glasa, pa, jer nijedan nije dobio apsolutne večine glasova, moralo je doči do užeg izbora, kako za slarješinu, tako i za podstarješine, jer je i tamo bila situacija ista. Načelnikom je izabran Dragutin Sulce, a pročelnikom kultrno-prosvetnog odelenja Josip Ilanuš. U upravni odbor izabrani su: Vjekoslav Armano, Ilija Bačič, Dušan Bogunovič, d r Sr-djan Budisavljevič, Marijana Dušica, Aleksandar Freudenreich, Tošo Janjanin, dr. Stjepan Krasnik, Franjo Lhotsky, Janko Ljuština, d-r Branko Mrvoš, Radoslav Muževič, Nada Priča. Veljko Rajič, Milan Zemljak i Dušan Zestič U uži odbor ušli su: Miroslav Javand, Danica Škreb i е Со-кола у ЈБубињу, нримивши заједнпчка правила савезна. Новоизабрави одбор конститупеао се је овако: за ста-решину бр. Бранко Ратковвћ; замјеник етареппше Омер Халилхоџић; вођа Данило Јањнк; тајник Владо Секулић; благајннк Нвкола Милић. Одборвпцн : Марко Ликпћ (и замј. Boije), Мнлап Бјелвћ и Илпја Первћ. Надзорви одбор: Алага Гребо n Никола Паљевнћ. Прилике за соколско друштво у Љубпљу доста су оекудне. Залешевост л рђаве комувикацнје са сусједвлм мјестима много спречавају да се развпје жпвот соколски у овом мјесту, као ii помањкање старлјех Љубпњскијех Соко-лова утјечо зватио да he се овђе за дуже времена опажати разлпке и п-одвојености у соколском раду. Свј- ваду можемо још волагати на лово изабравп одбор, иа челу коме стоји вредии н агилни стареппша бр. Раткошгк, којн ho надаом' ec оправдати наше надв. Sokolsko društvo U Miakarskoj. Molim tiskajte u Sok. Glasniku slijedeče: „Jugoslavenski Sokol u Makarskoj“ obdržavao je dana 11. si-jcčnja 1920, svoju redovitu glavnu godisnju skupštinu. Na toj se je po nalogu Sokolskog Saveza SHS provela likvidacija dosadašnjeg društva. (Hrvatski Sokol, a od augusta 1919. pod imenom Jugoslavenski Sokol u Makarskoj) poprimio jc novi jedinstveni sokolski pravilnik i novo ime „Sokol u Makarskoj". Sa izvješćem o radu društva kroz minulu godinu. kao sto j sa iinancijalnim uspjehom skupština je bila posve zadovoljna. U društveni odbor birani su: Starješinom Slavko Pavlovič-Lučič trgovac. Podstarješinom Živko Alačevič posjednik. Vodjom: Josip Delič postolar. 'Odbornicima : Ivan Zanchi odvj. kandidat, Ivan Matulovrc priv. činovnik, Ivan Zamič pnšt. činovaik, Mavro Laznibat poglavarstvenf: Čin. i Abdon Ribarović porezni čin. Odborskim zamjenicima: Juraj Gardon pošt, čin-, i Juraj An t uno vić opč. činovnik. Revizorima: Jvaniševič pl. Ivan trgovac i Jurišič Ljubo pučki učitelj. Sokolski sud: Dr. P. Megrini, odvjetnik, Niko kan. Ribičič,. Svomilič Frano učitelj poljodjelstva, Kleme Babič trgovac, Vuletin Frano učitelj. Zdravo! Српски Соко у Стоцу једшш je у Хврцеговини, да unje уопште отполео свој прешшутп рад нз год. 1914. И ако еу у Стоцу све околности бпле такве, да ее је рад у Соколу могао већ одавна отпочетп и друштво тако развитл, као у мало којему граду иаше Херцеговине, ипак Столац се ндје-макао. Силно мртвило и учмалост, која влада у овом крш-ном херцеговачком мјосту, неда ее разумјети. Мпогобројна. школека младеж, и сплни омладпнскп материјал из дана у дан пропада, гледајућп асивим очима разрцвене друштвене* ирилике и црцмјере старијпх, како евоје слободно врнјемв ироводе у загушљпвим моханама а кн мало не брииуки се> о здрављу n срећи своје привредие омладине. Стари управни одбор Српскога Сокола добио је служ-боио еаопкење од надзор. Мост. Округа, да сазове на 21. ја-нуара ове год. скупштину Српског Сокола, на којој би се имали спровести сви закључци Сабора Новосадскога. На одреЗјени дан одбор старога Сокола imje имао смјелостл да сазове окупштину друштвену, век је заказао конференцију у Читаоници Срискога Занатлијскога Друштва. Iia ову конференцију дошло је 40 угледанх грађана u омладпнаца. Претресало се је питање ликвидације племен-скога Сокола, тумачнла задака новога уједишенога сокол-ства, као и о закључцима Соколскога Сабора. Кад се је постигао једиодушан споразум у свлм шгга-Јвима, претворена је конференццја у Скушпгину, па којој се је после краке дебате а на жељу старога управнога од-бора одустало од ликвидације Gpn. Сокола, образлажуки то_ тпме, што ндје присутан довољан брај старцјех члалова, који би били једино власнц да одлуче о пршгадању пмовине (једне куке) соколскв — повомс друп1тву. Стари је одбор обекао, да ке кроз 8дана сазватн главну екушдтлну Српскога Сокола и спровести вољу чланова, а присутии да небп губили вријеме, основаше ново друштво „Соко’, у Kojir се је одмах уписало 33 мова члана и иза-бралв овај одбор: старешлна: Јефто Милојевик; замј. старе-шина: Иво Буцоњик; вођа: Ilepo Хамовик; тајник: МахМЈ^д Алихоџик; благајнпк: Оскар Шремер. Одборници: Мухамед Букик, Мурат Ризванбеговик и Шкеио Чокљат. Равизори : Марко Југовик и Хуса. Бехмев. Ч. MuJiuh. Из управе Na sednici Sokolskog Saveza S. H. S. dne 16. XI. 1919. sta-jala je kalkulacija za štampanje Sokolskog Glasnika tako, da bi se isti mogao izdavati po K 30 na godinu, dok se več početkom decembra pr. god. cijena za štampu i papir znatno promijenila. Prema kalkulaciji, koja je početkom decembra nastala, morala se pretplata za list povisiti na K 36, što je u Glasniku broj 11/12. strana 542./3. — svima pretplatnicima javljeno, nu pod ovu cijenu samo u onom slučaju, ako se list štampa u najmanje 4000 primeraka. Kako su dosad slabi odzivi na pretplatu i nema izgleda, da da če se taj broj pretplatnika postici, a izgleda, da de štampa i papir opet znatno poskupiti. to če se pretplata nažalost morati opet povisiti ili izlaženje lista posve obustaviti. Nekoja društva su se vanredno lijepim brojem na list pret. platila, a za mnoga društva kao da i nevrijedi zaključak Sok. Sabora, prema kojem treba nastojati, da svaki član bude pretplatnikom, dok župa, društva, društvena biblioteka, prednjački zbor i svaki član upravnog odbora mora biti pretplatnikom lista. Imena društava, koja su dobro pretplačena na Sokol Glas-snik biče donešena u jednom od narednih brojeva. Brado Sokoli! Sokolskt Glasnik je za nas od velike važnosti, a pogotovo pred naš slet u Pragu, pa valja ozbiljno poraditi, da se što više pretpiatnika a i dobrovoljnih priloga za list sakupi. 4 Zdravo! T. Janjanin. Добровољни прилози за „Соколски Гласник“. Брат Федор Заставшисовић сакупц је у друштву браће н сестара у Бањаауцп К 450; Бр. Илпја Ранковпћ Шабац К 24. Ваео Деспотовић it Здравко Лукић Шабац no К 14, Сово Деме-нецки К 7 u Милутин Ловрпк К 10, Вр. Фазлагпп, 'Тапљина сакупио на једној забави К 202, Бр. С. ЗуруггаК С. Мост К• 12, Бр. Браздцл Крагујввац К 40, Сестра Ружида Пухапо Загреб сакупила К 42.10, Брат Бачић ir друтови Загреб К 256. Хвала n здраво! Т. Јањанин. Pretplata. Dogadja se, da nekoja brada pretplatnici, koji du-guju pretplatu za Sokolski Glasnik još i danas pitaju kolika je pretplata za godinu 1919., a mnogi opet šalju pretplatu za ovu godinu prema prošlogodišnjoj cijeni. Na drugoj strani omota svakoga lista stoji godišnja pretplata i cijena za pojedini broj tačno označena, pa se brada pretplatnici mole, da to do znanja uzmu. Naručbe. Kod Administracije Sokolskog Glasnika mogu se naručiti Jugoslavenskl Sokolski Kalendar za godinu 1920. (K 8), slike za vježbe našeg “Oslobodjenja“ (brat Hofman) te kompletna godišta Sokolskog Glasnika 1919. Isto se to može dobiti i u izdavačkoj knjižari brata Ćelapa. Ostale stvari dobiju se kod Hrv. Sokolskog Saveza u likvidaciji Zagreb (vidi, oglas broj Hi 12 Sok. Glasnika 1919) a sve ostalo kod brade Ćelap i Popovac (Izdavačka knjižara, Zagreb, Berislaviceva ul. 17.) Zdravo! T. Janjanin ЦЛОП ПТСПРСиЛ ТРГОВИНА МАНУФАНТУРНЕ, P1vJDL/-U I DKJr С.Г1А КРАТКЕ И ПЛЕТЕНЕ РОБЕ на велино М. БАЧИТ1 и другови Јуришићева ул. 1. а. — ЗАГРЕБ — Елза Флуид дом. Препоручује своје богато стовариште свих врста' мануфак-турне, кратке и плетене робе. Телефон интер. 12-16. .1 ST. KUGLI KNJ1ŽARA KR. SVEUČILIŠTA I JUGOSLAVENSKE AKADEMIJE ZAGREB. Utemeljena god. 1795. po Franji Županu i god. 1852. po Dru. Lj. Gaju. Preporučuje svoje bogato SKLADISTE KNJIGA svakoga jezika, MUZIKALIJE za sva glazbala i pjevanje, sve ČASOPISE stručne, znanstvene, zabavne, literarne i pomodne u svim jezicima, nadalje sva UČILA za školsku zornu obuku, GEOGRAFSKE KARTE i karte za TURIST1ĆKE IZLETE u mjerilu 1:75.000. “ Nakladna knjižara, tiskara i knjigoveznica. - Skladište papira na veliko L. Miller (ST. KGGLI). Izradjuje u vlastitoj tvornici papirnate VREČICE sviju veličina, vodi na skladištu sve potrepštine za UREDE, KANCELARIJE, ŠKOLE i t. d. Velika zaliha TRGOVAČKIH KNJIGA, papira za CIGARETE i svu u tu struku spadajuću robu. 8RVATSK& PGLJODJELSK& ВАШ D. D. CENTRALA Q ZAGREBU. fodrušnice: Rij eku i Sarajevo. Ispostave: Bribir, Čabar i Hreljin. Dionička glavnica K 10,000.000.— 1'rieuve K 8,750.000.— L’lošči preko K 30,000.000.— Bavl se svim poslovima, koji spadaju u bankovnu struku. Kupuje i prodaje dobra za Parceladju I kolonlzaciju. Dobavlja sve vrsti gospodarskih Strojeva i razlUitih drugih gospodarskih potrebStlns. Upravlja zem. svilogojstvom (Odsjek I.) — u sveži je I sa bankom SredUnji savez hrvatsklh seljačklh zadruga. Сестрама „Сокоиицаиа' и браћи „Соколима* препору-чујемо се за мод^рнизпраље, бојади аље и чмшћење свих врсти женских и мутких шешира. Лепа r брза гпупда. K0B?48Bi»ti и МнјповиЋ, tvornica šsšira „Ideal^ Загреб, ЈИлица број 83. flarodna Havana Zagreb. Jelačičev trg Frepornčuj c se cijenjenom općinstvu i Sokolima. Dnevno koucerat prvorazredne ===== giazbe. ■ C i j e m e u m j e r e n e. Podvorba solidna- HOBA ИЗДАЊА КЊИЖАРЕ 3. и B. ВАСИЋА ЗАГРЕБ Др. Свет. Пешић: Судска медсцина . . . К 40.— Dr. Lnza Popovič: (ipulu za snimanje slika reni-genom. (Knjižnica za rentgen sv. I.)...........K 9.— Иво Војновпћ: Смрт мајкс Југовића . K 12.— Carnegie A.: Carstvo poslova .... K 12.— НАРУЏБЕ TPEBA СЛАТИ HE П.ОСРЕДНО КЊИЖАРИ 3. и B. ВДСИЋЛ, ЗЛГГЕБ. prva hrvafska itedionlca i Zagreba Osnovana godine 1846. Dionička glivnica K 40,C00 000.— Prieuve K 73,000.000,— Podružnice: Beograd, Bjelovar, Brod na Savi, Cirkvenica, Čakovec, Daruvar, Delnice, Djakovo, Gjurgjevac, Ilok, Karlovac, Kraljeviča, Križevci, Mitroviča, Nova Gradiška, Novi, Ogulin, Osijek gornji grad, Požega, Rijeka, Senj, Sisak, Sv. Ivan Zelina, Varaždin, Velika Gorica, Vinkovci, Virovitica, Vukovar, Zemun i Sušak. Ispostave: Osijek donji grad, Vinica. ЈМУ Mjenjucnica: Zagreb, Iliča broj 5. Frima uloške na uložne knjižice i na tekući račun. Eskomptira mjenice i devize. Prima na inkaso tu- i inozemne mjenice. Obavlja burzovne naloge savjesno i kulantno. Izdaje čekove i kreditna pisma tc obavlja isplate na temelju akreditiva na sva tu- i inozeinna mjesta. Podjeljuje hipotekarne zajmove na kuće i na nekretnine. Izdaje 4‘/s%-tne založnice, koje imadu oprost od poraza, pupilarnu sigurnost i jamčevnu sposobnost. , Preporučujemo najnovije odabrane Knjige: Динара C. Смајлс (Smiles): O дуасиостима 5.— J1. Jle Боц: Мишљеља и зеро- иаља.........................6.— E. д. Цресенсе: Дечпјп свет . 3.— Ho;j ЈГабе: Исторнја једиог мла- дог Срилна.....................1-20 &во Ћвпико : Утисцп пз рата 1.5J Ј. Дпијпћ: Географскп и кул- турии иоложај Србије . . . 1.— Фрндрих Ниче: Сумрак идола 3.— Огпст Боп : За срнском владом од Нпша до Крфа . . Паиле Поповнћ: Из књижев- ц<;сти II. део.............. Ферп Ппзани: Српска драма . Г. Ле Бон: Пспхолошки закоип развпћа народа.............. Мечнвков: Студпје оптпмпзма ^Гилош Тривупац: 0 Немцима Петронвјевпћ: Члапцп п сту- 4,— 5,-4,— 3.50 9 — 3.75 4.50 алн cpncim џепни калепдар . ®ајлд: De profundis.............. Доде; Сафо (парискп роман) . Дима: Иаполеоп .................. Аостојевски: Злочни п казна . Иго: Двадесет трсћа (две свес.) ^ерао: Збогом љубаип (роман) “Удермаи: Под грехом . . . . 5ранс: Компчпа исторпја . . . Фа ^мсун: Паи ДЧ]е......................... ®ура Јакшпћ : Свеукупиа дела I. књ. до IV.................21.- Лаза Лазаревић: Свеукупнадела 7.50 Monaeau: Ириповетке , Један жпвот . . . оељко Петровић: 11 а прагу . . “Ирла- Провен : Кљига за тебо 5.25 6.~ 5.- 4,--.50 3,- 5.- 5,— 6.-7.50 5,-5,— 4,-3.— ‘рер: Бој код Душаме, ро-uau ca сливама ....... 4.— Kruna ^°sta Strajnić: Študije.................15,— Srpske zadužbine . 27.— , • - Jap. j. korice.............................33.— *°sta Strajnić: Monografija Me- j.1 štrovič............................30.— ®v. Trstenjak: Darvinizam u uz- §°јч..................................5.— av- Trstenjak: Skender i Marija гч Fabković............................8,— r- Jovan Skerlić: Eseji o srp. hrv. Pitanju . Kril*, • Krleža: Hrvatska rapsodija 8,- 6,- Kruna Knut Hamsun: Pod jesenjim zvezdama ............................. ... 4,— Miloš Parenta: Italija i jugoslav. primorje.............................1.50 Adela Milčinović: Sjene...............3.— „ Gospodja doktorica 3.— » Marija Liza .... 9,— Dr. Drag. Prohaska: Pregled hrv,- srp književnosti....................12.-- Dr. Savičević: Venerične bolesti . 'i 50 Vlad. Nazor: Istarske priče . . . 12.— Pabirci pjesme ... 6 — Marin Bego: U očekivanju . . . . 7.50 Janko Leskovar: Pripovjesti . . . 8,— Josip Kozarac: Izabranene ptipo- vjesti................................8,— Josip Kozarac: Izabrane pripovetke 20 — Toma Kumičić: Erna Kristen, roman 7.50 Rik. Nikolič: Lomnom stazom . . 7.50 Pavle Popovič: Jugoslavenska književnost (izdanje Cambriedge) 18,— Tomas Charley: Francuska revolucija (I. dio La Bastille) . . . 10,— Ivo Vojnovič: Stari grijesi .... 5,— „ Oeranium........................5.— „ Smrt majke Jugoviča 7.— „ Imperatrix misterija ostrva zaboravi . . 16.— „ Lazarovo voskrese- nije......................5.— Miloš Gjurič: Smrt majke Jugoviča 10. -Malterlinck: Mudrost i sudbina . 10.— Aleksa Šantič: Pesme sa predgovorom Dr. Vlad. Ćoroviča . . . 14,— Milica Jankovič: Pre sreče . . . 12, — J.S Machar: Rim, preveo I. Saputnik 10,— Vlaho Bukovac: Moj život .... 15.— Merežkovsky: Julian Apostata . .15.— „ Uskrsli bogovi . . 3u.— Petar Konjovič: Ličnosti o pozo- rištu i muzici....................15.— Scipio Siquele: Moderna Eva . .12,— „ „ Proti parlamentarizmu 3.— u „ Javno mišljenje, umet- nost i gomila . . . &. — Arcibašev: Revoiucionarci .... — Strindberg: Sin služavke .... 10.— Merežkovsky: Florentinske novele . 5.— Anatol France: Bogovi žedjaju . . 10,— Dostojevski: Idiot I., II., III. i IV. dio 30.— „ Ponižcni i uvredjeni 25.— Zapisciizmrtvogdoma 18,-A. Dumas: Gospodja s kamelijama 18.— Jugoslavenski sokolski kalendar . 8.— ^davačka knjižara Ćelap i Popovac, Zagreb. NAROČITA TRGOVINA SOKOLSKIH POTREBŠTINA. Na sjednici Sokolskog Saveza S. H. S. održanoj u Zagrebu dne 17./П. 1919 dobio sam dozvolu ža otvorenje naročite sokolske trgovine sa naslovom „Dobavljač sokolskih potrebština Sokolskog Saveza Srba, Hrvata i Slovenaca". Predbježno ču imati na skladištu samo vježbače potrebšline t j.: Triko-hlače (čakšire) pamučne i vunene, majice u svim veličinama, te cipele niške i visoke, kao i sokolske značke, razglednice i sve ostale potrebštine, potrebne za javne r.astupe. Svečana, odnosno izletna odijela početi ču izradjivati početkom iduče godine. Preporučam se bratskim društvima sa: Zdravo! Branko Palčič, soSlfg wzatrsebHtinsa Zagreb. Gundulićeva ulica broj 23. НАРОЧИТА ТРГОВИНA МОДЕРНЕ КОНФЕКЦИЈЕ ЗАГРЕБАЧНИ s s МАГАЗИН 3 e ЗАГРЕБ, ЈЕЛАЧИЋ ТРГ. Amerikaiiski пашје-štaj tvoriva „J6RRY“ amerikanski stolovi, ormari i kartoteke, stolči, fotelji. Diktafoni Strojevi zaumna-žanje kao T sve potrebštine za pisaćc Strojeve. Dvorana amerikanskih uredsklh namjcStaja Notter i drug Illca 25. (n.id kamnom ,,C0R80“) Preporučuje plsaće Strojeve raznih »ustava sa latlnlcom i čirilicom i to: Smith Premier, Kontinental, Adler, Umlerwood, Remington, Royall druge, kao I sav pribor. t- Vlastlta mehanička radi-ona га popravke. giogajnc raznili tvorina: Arnheim, Werthelm, Langhammer, \Vlese itd. — Tiskala za kopiranje, rucne kasete sigurne proti vatri i kradji. m Rabljene blagajne u svirn veličinama, kao i rabljeni pisaći Strojevi uz vrlo jeftine cijetie.. VARAŽDIN. Brzojav: Paar, Varaždin - Tel. inter. br. 13. Prva hrvatskii veletrsrovina svili p če-l.-irskilt sprava i ko&nica WittmanoTop snstava. Preuzlniant potpuno uretljenje pSelarstva, od najmanj ih i nujjedno-stavnijili, do najvcćili i najluksurioznijih. Ново дворИнГза чешљање госпођа Телефон 22-29. - ЗОГреб. - Телефон 22-29. Јављом п. н. госпсђама, да сам отворио п модерно уредио, дво-раву за чешљање, те исту снабдпо са свпм модернии справама за праље и сушење глане као л за масажу лпца и pyicy. Ca велпким трудом п трошком успјело ми је ангажовати прве умјетнпке у модерном те костинском хисторичком чошљању као и у бојадисаљу косе у свим бојама уз потппсио јамство. Јамство се састоји у том, јер су г. Булајпћ и госпођа му били намјештеии у Бечу код свјетске познате твртке Песл као матадор женског чешљања те пригодом разаих интернационалних натјецања у чешл»ан>у однели прве награде у Бечу и Берлцпу. lijjev зимам у израду све врсти косе (Budeau, Trenspormation тв разно Chignome). Ha складпшту пмадем све врстп францускпх п бечких мприса те разпих тоилетнпх сануна од чувепих светскпх твртка. Осим тога посједујем све потребне ствари за н>егу лица и руку. Са штовањем, ДУШЛН ЖЕСТИЋ, власуљар, Боговићева ул. бр. 7. Preporučujem sljedeće odabrane Knjige: Круна Kruna Job. П. Јовановић, Наполеон O. S. Marden, Samopouzdanje vodi h Југоолавени, ћир.................6.50 k pobedi.........................5.50 Др.ЈованСкерлић.Есејиохрв - O. S. Marden, Volja i uspjeh . . 5.50 срп. пит»њу, лат................6.— N. Machiaveli,^ Knez................5.— Дав. Трстењак, Дарвннпзам у Т. Rooseveldt, Što je demokratizem? 5.— узгоју, лат.....................4.— Tolstoj, Hadži Murat, uvez. . . . 4.— Киут Хамсун, Под јесењим Stankovič, Nečista krv.....................4.— звездама, лат.......................3.— J. J Roussenau, Društveni ugovor 5 — Бебел, Жеиап социјплизам, лат. 5.— Strindberg, Sin služavke...........6.— Thomas Charlyte, Францусча pe- Fjodorov, Kamenje..........................4.— волуција (1. dio La Bastile) . . 8,— Delage, Teorija o razvoju .... 7.— Војновић. Лазарево васкрсење 4.80 Dora Dunckerova, Marquiza Pom- „ Гераиум, лат. . . . 5.— podour..........................................12.— C. Пандуровлћ, Окованп гло- Vojnovič 1, Akordi.........................5,— гови, лат.......................б— Vojnovič 1., Književni časovi. . . tj,— Mackterlinek, Smrt................. 6,— Merežkovski, Car Aleksander . . 9,— Mažuranič, Sfnrt Smailage Cengiča 2,- v Julian Apostata . . 6,— JoiiauoBuli, Српско - бугарскж Oskar Wilde, Mladi Kralj, uvez. . 10.— рат........................ . . . 9.— Saltikov Ščedrin, Gospoda Go- Skitaljec, Stara Rusija............I.— lovljovi .......................8 — Dostojevski, Veliki inkvizitor . . 1.— Verne J., Crna Indija^............3 — Д. Бојиовић, Књижеипи ча- Чеде Лијитонић, Светл Јован совп, лат.......................6. - Крстлтељ.........................8. — Фери ТТеони, Српска драма од А. Доде, Нума Руиестан . . . 7.— октобра 1915. до марта 1916., Prevost М., Poludjevice.............4.— ћир.................................9,— Šeringer, Riječnik tudjih riječi . . 5,— Мплош Ђурлћ, Смрт мајкв Ју- Vojnovič, Pad Dubrovnika 1. i 11. dio 12 — говлћа, лат................. ... 6.—1 Dostojevski, Brača Karamazovi . . 14,— Smiles, Pomozi sebi................2.— „ Idiot, I., II.,III.iIV. dio 12.— НЊИЖАРА J. ПЕТРОВИЋА, ТУ8ЛА.