Učitelj. Motto: Sve za drutre, za sebe ništa... Uvijek sam se ponosio, što sam bio, djelovao i djelovat ču kao učitelj. Uvijek sim snatrioi srledao liepšu budučnostHrvata i sve slavenske brače po radu učiteija. koii su najpozvaniji. da sreduju narodne prilike i neprilike, siju ljubav i snošljivoist, bratsku i sveslavensku uzajamnost, a najpače: prinose kamičak po kamičak u izgradnji sveopčeg narodnog blagostanja, sreče i zadovoljsrva, dižuči svuda čist i neokaljan barjak prosvjete. U tom nastojanju krijepio me duh onih pučkih hrvatskih učitelja, koji su na raznirn p^odručfima ljudskosra duha osvetlali lice svoje, ne zatajivši nikada i nigdje svojega podrijetla, kao: Filipovič, Fabkovič, Kobali, Ivkanec. Modec, Rački, Basariček, Varjačič, Fijam, Milakovič, Kranjčevič, Kuhač, Novak. Leskovar, Dobronič, Širola, Dvornikovič, Koščevič, Hirc, Truhelkova. Pogačička. Dlustuš, Jukič, Tomašič, Bartuš, dr. Čajkovac, Šimunovič. Sirovica, Cuvaj, Toni, Ilijč, Diir, Trstenjak, Kešuc, Glembayeva, Kemi-f. Lane. Krajašič Skavič i mnogi drugj, medu kojima treba spomenuti i ov- jenčanoga Ilirca Trnskoga. koji ponosom isticaše, da je »sin pučkoga učitelja«. U današnjem inoru razdvojenosti, imenito južnih Slavena. od prijeke je potrebe, da se ne dijelimo po strujama, koterijama i političkoj pripadnosti, več daleko od svakoga partizanstva pružimo bratske ruike. Sto je dobro: učvrščujmo, manjkavo: upotpunimo. grješke: ispravliaimo. i nesnorazumak: odstranimo! Riječ: Učitelj treba da nas zbliži, da nas ujedini, da nas okrijepi i obodri na novi i ustrajni rad, Tu je polje rada i za brata Slovenca i za brata Srbina i svu braču Hrvate. ¦ Bračo, budimo zato sada i u buduče jiajprije: Učitelji! Treba sam© započeti... Osijek, 17. VII. 1923. R. F. Magjer, urednik »Vjesnika Županije Virovitičke«.