Poštarlna plaćena u gotovu Cena 1.— Din. [USIH GLASILO SAVEZA SOKOLA KRALJEVINE JUGOSLAVIJE čuvajte Jugoslaviju! Izlazi svakog petka • Godišnja pretplata 50 din. • Uredništvo i uprava Prestolonaslednikov trg 34 • Adresa za pošiljke: Poštanski fah 342 • Telefon uredništva 30-866 i 26-105, uprave 30-866 • Račun Poštanske štedionice br. 57-686 • Oglasi po ceniku • Beograd, 14 april 1939 God. X • Broj 15. Sa novom skupštinom u nov polet! U vrlo dobrom i borbenom organu Sokolske župe Karlovac, čitamo članak »Osnovne sokolske ideje«, u kome se kaže da se sokolski ciljevi mogu s vesti na nekoliko jednostavnih * jasnih načela: humanitet, slovenstvo, jugoslovanstvo i naprednost. Članak govori zatim o krizi hu-maniteta i naprednosti u današnjem svetu; o krizi slovenstva > jugoslovenstva i završava ovim pasusom : »Sokolstvo je zbog krize tih načela i samo došlo u naj-veću križu otkad postoji. 1 zato sada svako ko se koleba, može da istupi sa izjavom: »Kad su ova temeljna načela srušena u cijelom svijetu, zašto da ih se još ja držim?« Ali zato može neko drugi da kaže: Kad ova načela vrijede više od svih po kojima se sada u svijetu ovako katastrofalno radi, ne demo ih napuštati, nego čemo pojačanim radom nastojati da ih oču-vamo, sve dotle dok se svijet ne otrijezni.« U času kada jugoslovensko Sokolstvo samih nekoliko nedelja deli od glavne godišnje skupštine, potrebno je da ono muževno osmotri sv o j položa j u odnosu prema tim načel ima, pa da se vidi, da li je zbog opšte krize, Sokolstvo zaista došlo »u največu krizi: °d kako postoji«, ili naprotiv ono nepokolebljivo istraje na na-čelima ko ja smatra večitim i nepromenljivim, pa u opštoj krizi svega onog što se povija prema vetrovima, ostaje jedino izvan krize i iznad svih kolebanja 1 Humanost i napredak su zaista u momentanoj krizi u svetu. Ali z ar istorija u svom golemom toku ni je prešla več daleko gore nevolje, — kada su, posle epoha prosvete i napretka, nailazili vekovi reakcije, tiranije, progonstva, lomača, inkvizicija, Meter-nihovih i Bahovih apsolutizama, tatarskih i osmanlijskih opasno-sti i invazija, — pa je ipak, na koncu konca, sve to u nepovrat otpuhnuo neumoljivi zakon večitog napretka, a ideal humanosti i slobode postao je, nakon svake od tih stranputica, utoliko mili ji čovečanstvu i u toliko snažni ji. Tako je i danas. Kada bi Sokolstvo pretstavljalo neko te-čevno udruženje ili neku grupaciju za osiguranje položaja, onda bi ono moglo da se prikloni prolaznim vetrovima, pa i da dode u križu. Ali sokolska nauka kaže, da treba više verovati u mu d r o s t k o j u n a u č a j u vekovi, nego 1 i u t o-božn ju »stvarnost« nekolikih g od i niča, k o j e još n i s u dosegle niti p u n d e c e n i j. To važi i za naš ideal slovenstva, lstina je da je taj ideal u poslednje vreme doživeo teških udaraca, ali z ar baš ti udarci nisu izazvali novo buden je slovenskog osečanja kod svih nezavisnih duhova? Baš u poslednje vreme moglo se čuti za izvesne pojave gde se više ni je znalo ko je jugoslovenski, a ko separatistički ori-jentisan, čim se radilo o otporu protiv napadača na Slovenstvo. A zar i rezolucija poljskog Sokolstva, ko ju ob javi ju jemo u današnjem broju, ne znači novo buden je slovenskog osećaja? I zar činjenica, da nema tog Slovaka, ko ji živi izvan Slovačke, u s 1 o-bod no m svetu, — bilo to u Americi ili Jugoslaviji, — ko ji u ovom trenutku ni je, više nego ikada pristalica saradnje sa Če-sima i sa ostalim Slovenima, — ne pretstavlja ipak dragocenu otštetu za sve ono šo se dogodilo u Slovačkoj? I konačno, ma koliko se onima ko ji gledaju na detalje čini da bi aktuelnim dogadajima, ili preuredenjem države i jugoslovenstvo moglo da dode u opasnost, mi smo, danas kao i juče, Potpuno ubedeni da nema, ni te krize ni tog državnog preurede-nja, ko je trajno može da ugrozi veliku misao Štrosmajera, Kneza Mihajla i J. E. Kreka, — onu ko ja je uzidana u temelje naše slobode i ko ja če ponovo biti tražena od sviju, čim se, nakon sadašnjih bratskih svada, bude htelo ozbiljno da pristupi izgra-divanju blagostanja, napretka i snage svih Srba, Hrvata i Slove-naca, — čitave velike Jugoslavije. Naš karlovački drug kazao je jednu vrlo ispravnu misao u svom članku: »Raspravljajuči o inte-Sralnom i progresivnom jugoslovenstvu, o formalnom i politič-kom jugoslovenstvu, mi smo z a b o r a v i 1 i da ima rezino jugoslovenstvo na jši r i h narodnih masa, k o j e pretstavlja još ne n a č e t kapital.« To je prava reč! Umesto formalizma i partizanskih parola, kojima se jugoslovenstvo izdvojilo iz područja opštenarodnog dobra, treba se vratiti tom r e a I n o m jugoslovenstvu n a j š i r i h narodnih masa, čija srž nije ni u formulama. n‘ u partijskim natezanjima, več .u neumitnim z a k on i m a ž ivota i napretka. A ti zakoni čine, da sve ono što žive na [stom zemljištu, medusobno pomešano, što govori istim jezikom I iste je krvi, što je povezano istim interesima i istim opasnostima, što muči iste muke i nada se istim bol jim danima, — pretstavlja samo od sebe i bez ikakvih nametnutih formalizama, isto ose-č z n j e, isti duh, istu vol ju i istu snagu! A taj isti duh, to je najrealnije i ničim nepobedivo jugoslovenstvo! Pošto Sokolstvo u to jugoslovenstvo veruje i danas, kao što će verovati uvek, to ono ne samo što nije u krizi, nego se sPrema da, sa novom skupštinom, prede u nov borbeni nalet i II nov krstaški pokret narodnog samopouzdanja ! TEŽAK CUBITAK NftŠEG SOKOLSTVA TRAGIČNA SMRT BOŽIDARA ABADŽIJE sredu Sokolska porodica zavila se u crno ruho. Jedan mlad sokolski borac zaklopio je oči radeči na sokolskom poslu. Opšta žalost po-tiesla je svako plemenito srce. Mladi i bujni život položen je na oltar Sokolstva i Sokolstvo danas beleži jednog svog junaka i mučenika više. Ne možemo da verujemo, da je naš vrli brat, Božidar Abadžija, svoje nastojanje plaiio mladim životom. Ne možemo, ali moramo, jer je to istina! Ta istina nam kida srce, ali nam i govori: Gledajte, Sokoli, dovršen je jedan život u službi sokolskih ideala! Gledajte svi, kako je železna volja sokolska, kako se za Sokolstvo radi, živi i mre! Još u petak, 7 ov. mes. pun poleta i borbe, pošao je sa bračom takmičarima iz Beograda u Zagreb, da se na Drugim izbirnim utakmi-cama bori za plasman u vrsti, koja treba u Parizu da zastupa jugoslo-venske i sokolske boje. Marljivo se spremao da bi ime svog sokol-skog društva i župe dostojno repre-zentovao, računajuči da če proslaviti ime sokolsko i van granica naših. Neumitna sudbina htela je drugače: htela je nama da oduzme vr-log brata, a dobroj sestri muža. Po završenoj vežbi, pristupio je vi a tilu. Vežbu je celu odvežbao, trebao je samo još saskok i to jedan lagani, ali efektni saskok. Na svoju i našu nesreču otpustio se je jedan moroenat kasnije nego je to trebalo i to ga je stajalo života, lako se kod toga saskoka otskoči daleko napred, gde ga je čuvar oče-kivao, on se je snažnim odrivom nogu o pritku strelovitom brzinom siučio na pesak, tačno pod samu spravu. Pad je bio direktno na šiju, taj najopasniji pad, koji nam je prc devet godina, na Medunarodnim u-takrnicama u Luksemburgu, odneo več jedan mladi sokolski život, mla-cJog ljubljančanina po. Antona Maleja. Pri padu poč. Abadžiju nije bilo moguče zadržati, jer je pad bio ni očekivan i strelovito brz. Posle pada, još uvek pri svesti, prevezen jc na Hirušku kliniku, gde je kon-statovano da je pozledio četvrti vratni pršljen. Posle izvršene operacije ostao je na klinici u Zagrebu, pod kontrolom lekara-specijalista, i svi smo se nadali najboljem ishodu. Udes je hteo drugačije! Depeša tužnog sadržaja, javljala nam je u Brat Abadžija umro je danas, u 6 časova«. Pokojni Božidar Abadžija roden je 14 avgusta 1909, oženjen je, bez dece, po zanimanju je stolar i električar. Clan je sokolskog društva Beograd V — Senjak, od 1931 go-dine. Dobar i vredan takmičar, uče-stvovao je na mnogim utakmicama, kao u Sofiji, Pragu i »za Kraljev mač«. Bio je zamenik društvenog Načelnika Sokola V. Medu dru- govima i sokolima bio je cenjen kao veoma miran i trezven čovek. Njegova smrt najviše je pogodila nje-govu nezbrinutu Ženu, našu sestru Sokolicu. Savez Sokola, u vezi sa sokolskim župama Zagreb i Beograd, te sokolskim društvom Beograd V, jarevešče telo milog brata u Beo-giad, izložiti ga u vežbaonici na Scnjaku i na svečan način sahraniti, da se bar donekle oduži uspomeni ovog mladog borca i Sokola, čije če ime ostati večno urezano u našim srcima. Slava bratu Abadžiji! I. Sedlaček Vaspitna zadaća Sokolstva Sokolstvo treba smatrati narod-nom školom, sa zadatkom, da razvijanjem i usavršavanjem svih telesnih i duševnih sposobnosti spremi narod fizički, intelektualno i moralno da izdrži takmičenje s drugim na-rodima i sačuva svoju nacionalnu nezavisnost, pa da tako utiče pozitivno na opšti progres čovečanstva. U svom radu služi se Sokolstvo telovežbom kao sredstvom za jača-nje tela, i sredstvima prosvečivanja za vaspitanje i obrazovanje duha. Sokolstvo hoče da dade telu zdravu krepkost, duhu smelost, a srcu žarku ljubav za domovinu. Na nje se ne sme gledati kao na obično društvo, jer se ono i svojom mišlju i svojim radom izdiglo na visinu narodnog i socijalnog pokreta. Sokolstvo je idejan pokret koji teži za preporodom naroda do njegove najviše moči i slave. Svesno da u pu-noj harmoniji i solidarnosti svih sa-stavnih narodnih delova leži uslov i zalog naše narodne i državne snage i srečne budučnosti, Sokolstvo nala-zi svoj životni poziv u radu oko te-lesnog i duhovnog pridizanja svoga naroda i formiranja njegove kolektivne nacionalne svesti. Naš narod je posle vekova pro-vedenih u ropstvu konačno postigao slobodu i ujedinjenje. To dvoje po-vlači sobom, kao glavni postulat, i-deju narodnog i državnog jedinstva, koju treba razvijati, jačati i čuvati. Ideja jedinstva izgleda u prvi mah i na prvi pogled kao pitanje politič-ke naravi, ali kad se dublje pogleda, ono je pitanje narodno-kulturno. To znači: da ideja jedinstva zavisi od kulture naroda, do koje se dolazi vaspitanjem. Potrebno je da pomo-ču vaspitanja izgradimo jedinstvenu nacionalnu kulturu, pa da se na toj bazi izgradi jaka država, u kojoj če se svi narodni delovi osečati potpu-iio ravnopravni i zaštičeni, potpuno svoji i na svome. Buduči da su u prošlosti našega naroda vladale tri kulture i tri mentaliteta, prirodno je, da je generacija koja je i danas na vočstvu na-šeg javnog života, orijentisana u ple-menskoj kulturi. Stoga se kod nas, pa i drugde u svetu, tretira pitanje, što treba učiniti da pokolejije koje dolazi bude zdravije, bolje i sposob-nije od nas. Zato ceo svet obrača pažnju svestranom vaspitanju naroda, a pogotovo omladine koja če sutra biti aktivni i odgovorni grada-nin otadžbine. Soko se rodio kao nuždan produkt nacionalnih aspiracija, a te su do 1918 god. bile u vaspitavanju naroda za nacionalnu borbu i u otporu protiv tuđinske vlasti. U toj borbi stajalo je Sokolstvo na čelu narodnih redova. Sada kad smo iz-vojštili ostvarenje narodnog ideala 0 slobodi, našlo se Sokolstvo pred još težom zadačom: Treba narod spremiti i osposobiti da sačuva ste-čenu slobodu, da se razvija i napreduje tako da u svem stigne i prc-sligne druge kulturne narode. Sokolstvo treba da bude nosilac boljeg 1 snošljivijeg društvenog poretka i reformator današnjeg stanja, u duhu savremenih principa, na socijal-nom i kulturnem i ekonomskom pod-ručju. Ta zadača — velika i teška — opravdava tvrdnju da se misao sokolska ne može preživeti! Za nas Sokole je narodno i državno ujedinjenje svršen čin, ali u široke narodne slojeve nije — na-žalost — još ni danas posvema prodi la ideja narodnog jedinstva. U ve-likom delu tih redova ona je u stadiju previranja. Za formiranje je-dinstvene nacionalne svesti nije do-voljno dvadeset godina zajedničkog napora u tom pravcu. Za to se tra-ž: duže vreme te smišljeniji i planski organizovan rad. Traži se više iskrenosti, ljubavi i napora, nego li politikantskih špekulacija, nadmu-drivanja, sile i inata. Vaspitanje je mučna rabota, jer što je ljepša, uz-višenija i vrednija ideja koju ističe-mo kao cilj vaspitanja, to se ona teže prima i populariše. Na provadanju duhovnog jedinstva jugoslovenskog naroda treba da se dela u prvom redu vaspitnim sredstvima i bez odaha. Ne samo rečima nego delima. U tome neka Sokolstvo prednjači. Ako su za vreme ropstva Sokoli bili pioniri u nacio-nalnoj borbi, u slobodnoj otadžbini Sokolstvo treba da bude vod u vaspitanju naroda, u njegovom moral-nom izdizanju i stvaranju njegove kompaktnosti. Grubišno Polje Stevo Ferenčaković Nj. U. Kralj pokrovitelj sleta u Ljubljani Savez SKJ primio je od Kance-larije NJ.V. Kralja akt ove sadržine: »U vezi akta Saveza br. 3674 od 9-III tek. godine, Kancela-riji Njegovog Veličanstva Kralja je čast izvestiti, da se odobrava da Jubilarni slet, koji če se održati na Duhove u Ljubljani, bude pod pokroviteljstvom Njegovog Veličanstva Kralja. — Ministar Dvora, Milan Antič Naša unutrainja pitanja Utakmice u Zagrebu za izbor vrste za Pariz Pre uskrinjih praznika započeli su u Zagrebu razgovori za konačno uređenje pitanja, koje se naziva hr-vatskim pitanjem i koje onemogu-cuje miran tok našeg narodnog i dr-žavnog razvoja, več gotovo 20 go-dina. Te razgovore su vodili pret-sednik vlade Dragiša Cvetkovič i Dr. Vladimir Maček. Razgovori če se, kako novine javljaju, nastaviti posle praznika. Svi dobronamerni gradani Jugoslavije pratili su sa zanimanjem ra-Evoj tih razgovora, kao što će to či-niti i docnije, sa jedinom željom da se oni sretno završe i da se konačno povuče u korice mač međusobnih borba i obračunavanja, zadevica i potresa. Svi Jugoslovem su životno zainteresovani na uspešnem odmotavanju toga gordijskog čvora, pa tako i Sokolstvo. Između svili organizacija, Sokol-stvo se je od prvog početka najod-lučnije postavilo u službu naroda i otadžbine: Pre rata pomažuči rušiti stari svet laži i nepravde; za vreme rata oružjem u ruci i stradanjima po tamnicama i pod vešalima; a posle rata pozitivnim radom za dobrobit Kralja, naroda i otadžbine. U tim činjenicama leži moralno i materijal-no pravo Sokolstva da sa največom pozornošću prati razvitak pregovora za sporazum. Žalosno je samo, što se, tek posle 20 godina moramo sporazumevati, dok smo pustili da prošlih 20 godina produ u gomila-nju prepreka na putu našeg na-pretka. Raspravljati opširno o toj prošlo-sti, nema danas smisla, ali je potrebno da se podvuku neke činjeni-cc, zato da u budućnosti budemo ra-zboritiji i da narodne snage pamet-aije upotrebimo nego što se do sada radilo. A to če biti moguće samo onda, ako se naši politički ljudi nešto nauče iz grešaka prošlosti. Sokolstvo je uvek i na svakom mestu upozoravalo na osnovnu gre-šku dosadašnjih političkih akcija: na razdvajanje naroda pomoču krajnjih partizanskih parola, umesto da mu sc pre svega dade rada i hleba i da mu se osigura minimum egzistenci-je. Upozoravalo je, da je nepodno-šljiva činjenica da čitavi slojevi naroda u Jugoslaviji moraju da budu li.seni onoga što im je najpotrebnije, da su čitavi krajevi bez pitke vode ili zaraženi tuberkulozom itd. Sam Ministar prosvete kazao je nedavno u Skupštini, da bi nam bilo potrebno više od 1000 osnovnih škola, da zadovoljimo i najosnovnijim potrebama narodnog vaspitanja. Medutim, umesto da najpre reša-vamo ta, opšte narodna, gospodarska, socijalna, kulturna i ostala pitanja, koja zadiru u životne potrebe naših sela i gradova, naše poljopri-vrede, radništva, trgovine i industrije, mi smo došli tako daleko, da su pojedini »vode« stali da uniformišu i motorizuju svoje pri-stalice i udarne čete, vodeči naše unutarnje stanje u sve veču propast. Da su se pravedno i nesebično rešavala i rešila sva ta osnovna pitanja moralne i materijalne eg-zistencije naroda, pa da je svaki gradanin osetio na sebi punu jedna-kcpravnost i mogučnost da dode do blagostanja, hrvatsko pitanje se po svoj prilici ne bi ni javilo, ili bar ne u onom obliku, koga danas ima. Mogli bi se navesti mnogobrojni primeri rasipanja narodnog novca, za-nemarivanja jednog kraja na korist drugog, favoriziranja pojedinih klika itd. I svaki onaj koji se nije sla-gao s takvim načinom rada, i koji je suosečao sa opštim narodnim intere-sima, morao je na svojoj koži da o-seti gnjev vlastodržaca i da gleda kako se oglašuje za štetočinu i za neprijatelja države. Čitava javnost očekuje sada, da se reparacije koje su svečano obeča-ne izvrše, i da se svima i svakome vrati pravo na život i na javni rad, koje je svakom gradaninu zajemče-no zakonom. Dajte narodu veru u pravdu, u jednakopravnost i u auto-ritet zakona, pa de se vrlo brzo moči da reši svako javno pitanje! Optimistički glasovi koje smo ču-1-. daju nam nade da je rešavanjc hrvatskog pitanja krenulo pravilnim putem. Pitanje unutrašnjeg srede-nja je stvar svih nas, to je stvar časti i opstanka svih krajeva naše zemlje i čitavog naroda: vrhovni zakon Jugoslavije! Zato ne bi smelo da bude svesnog političara u našoj zemlji, koji bi nam odricao pravo da ukažemo na greške i rane gde god se pojave. Mi smo to dužni zbog našeg rodoljublja, jer mi ne tražimo drugo nego mogučnost rada za va-spitanje svesnog gradanina, a ne ne-svesnog partizana. Pošto je to naš cilj, apelujmo u prvom redu na sebe i izključimo iz svojih redova sve što razdvaja. Mo-bilizujmo sve zdrave snage, koje znaju podredili svoju volju interesi-ma celine i stvarnom sokolskem bratstvu. Treba to učiniti danas, ako nismo učinili več juče. Sutra več može da bude prekasno. U tome je naš zadatak u sadašnjosti i u buduč-nosti. E. L. Gangl Veliko inleresovanje vladalo je u svima sokolskim redovima za II izbirne utakmice za sastav naše vrste, koja če se 13 maja takmičiti sa iza-branim _francuskim gimnastičarima u Parizu. U subotu, 8 aprila, održane su u Zagrebu II izbirne utakmice, koje su u svakom pogledu uspele i pružile gledaocima retku priliku, da vide na okupu naših ‘23 najboljih gimnastičara-sokola. Takmičenje je održano u prosto-rijama sokolskog društva Zagreb II, a od 24 prijavljena takmičara, pri-stupilo ih je 23, iz devet župa. Utakmice su bile u slobodnim sa-stavima. Svaki takmičar imao je da samo jedanput odvežba svoju povoij-nu vežbu na svakoj spravi i u pro-stoj vežbi. Sudije su bili: poznati re-prezentativac Ado Antosijevič iz Ljubljane, bivši svetski šampion Leon Štukelj, iz Maribora, prof. Emil Vukotič iz Beograda i Hrvoje Maca-novič, novinar iz Zagreba. Utakmice je vodio zamenik saveznog načelnika Ivan Kovač iz Beograda. Na završetku utakmica proglašeni su ovi rezultati: 1) Josip Kujundžič, Subotica sa 55 bodova; — 2) Janez Pristov, Jesenice 54,6; — 3) Konrad Grilc, Celje sa 54,3; — 4) Josip Primožič, Maribor sa 54,2; — 5) Miroslav Forte, Ljubljana sa 52.3; — 6) Miloš Stergar, Beograd sa 52,1; — 7) Juraj Buda, Beograd sa 51,1; — 8) Boris Gregorka, Ljubljana sa 50,3; — 9) Ing. Ivančevič Ivan, Sombor sa 49,7; — 10) Norbert Bela, Beograd sa 49,5; - 11) Mihočinovič Rade, Beograd sa 49,3; — 12) Milan Stefanovič, Novi Sad sa 48,3; — 13) Dimitrije Merzlikin, Beograd sa 48,1; — 14) Stjepan Boltižar, Zagreb i Stane Lapajne, Maribor sa 47,2; — 15) Milan Momčilcvič, Osjek sa 45,2; — 16) Boško Kovačevič, Sarajevo sa 43.3 boda; — 17) Miloš Skrbinšek, Ljubljana sa 43 boda; — 18) Bori-slav Jovin, Sombor sa 41,9; — 19) Ivan Bizjak, Celje sa 38,1; — 20) Blaško Sudarevič, Subotica sa 35,5; 21) Milan Potokar, Ljubljana sa 34.6 do 60 mogučih bodova. Na pojedinim spravama dobili su najbolje ocene: u prostoj vežbi: Merzlikin 9,8; — Kujundžič 9,7; — Stergar 9,2; — Primožič 9,1. — Na vra-tilu: Primožič 9,5; — Kujundžič 9,4; — Mihočinovič i Pristov po 9,3; — Merzlikin 9,2 — Stefanovič 9.1 — Na razboju: Primožič 9,7 —- Gregorka 9,4 — ing. Ivančevič i Stergar po 9.3 — Kujundžič i Grilc po 9,2. — Pristov 9,1 — (Na ovoj spravi Merzlikin je dobio samo dva bora, pošto mu se je odmah u početku vežbe istegao prst, te je morao prekinuti vežbu. To ga je stajalo — možda —• prvog mesta u konačnom plasmanu.) Na krugovima: ing. Ivančevič 9,4 - Grilc 9,1 — Na konju sa hvatalj-kama: Forte i Pristov po 9,4 — Ster-ger 9.2 — U preskoku preko konja uzduž: Merzlikin 9,8 — Buda i Mom-čilovič 9,7 — Forte 9,6 — ing. Ivančevič i Mihočinovič po 9,5 — Potokar 9,3 — Grilc, Kujundžič i Pristov po 9,2. Utakmicama su prisustvovali sokolski stručnjaci Sulce, Dr. Gavran-čič, Vajnhartd iz Zagreba, Teodoro-vič iz Novog Sada. Od Jugosloven-skog Olimpijskog odbora Veljko U-grinič iz Zagreba. Pao je veoma interesantan predlog, da se naša druga ekipa tj. oni, koji ne budu išli za Pariz, sastane u pri-jateljskom susretu sa gimnastičarima Bugarske ili Rumunije. Predlog je kao sugestija primljen. Utakmice su prošle u najboljem redu i disciplini. Vredno je napomenu-ti da su takmičari na svim spravama pokazali mnogo lepih i teških sa-stava, koji su zadivili prisutne. Pri-metilo se, da sokoli-gimnastičari iz istočnih župa dostižu sokolske gim-nastičare iz zapadnih župa po kvali-tetu i po kvantitetu, gde je gimnastika bila oduvek u najboljem razvoju i višini. Prema odluci Načelništva Saveza, u Pariz če se povesti najboljih 12 takmičara sa ovih utakmica, i to prvoplasiranih jedanaest i Merzlikin, koji je na ovim utakmicama bio istegao prst, a spada u naše najbolje gimnastičare. Ta izabrana dvanaesto-rica če prvo ostati na malom zajed-ničkom treningu u Mariboru, a 9 maja krenuti Za Pariz. I. S. OTSUSTVO ČINOVNICIMA ZA GO-DIŠNJU SKUPŠTINU SAVEZA SKJ. Da bi državni službenici, sokoli, koji su obavezni da prisustvuju ovo-godišnjoj skupštini Saveza SKJ mogli nesmetano dobiti potrebno ot-sustvo, Savezna Uprava zamolila /e Pretsedništvo Ministarskog Saveta, da sokolima, državnim službenicima, odobri to otsustvo. Pretsedništvo Ministarskog Saveta odobrilo je otsustvo od 20 do 24 aprila ove godine, koje se neče računati u redovni go-dišnji odmor, svima državnim službenicima, sokolima, koji to otsustvo, radi učestvovanja na ovogodišnjoj sa vezno/ skupštini, zamole. Pri mol-bi, odnosno pri prijavi za odlazak na godišnju skupštinu Saveza, treba se pozvati na akt Pretsedništva Ministarskog Saveta broj ad 1693 od 27-marta o. g. Jedna značajno rezoluclja Poljskoi Sokolstva Glavni Odbor Saveza poljskog Sokolstva je, na sednici od 26 marta o. g. prihvatilo jednogla-sno i objavio ovit značajnu rezo-luciiu : U osudnim istoriskim trenutcima, kada izvesna agresivnost podreduje nove države pod svoju vlast, Savez poljskog Sokolstva smatra kao oba-vezno da : 1. utvrdi, da je sav poljski narod nesalomljivom voljom rešen, da če braniti do poslednje kapi krvi svaki delič poljske zemlje i poljskog pra-va. Isto tako če se usprotiviti svim snagama bilo čijim namerama koje bi ograničavale samostalnost poljske politike. Poljsko Sokolstvo smatra kao načelnu obavezu, da mora najener-gičnije saradivati sa poljskom voj-skom na tome, da se ceo narod pri" premi za borbu. Nezavisno od toga, poljski Savez Sokolstva poziva svu braču i sestre i celu Poljsku, neka se udruže u jaku, moralnu i borbenu falangu, koja če se odupreti svakom napadu na nedeljivost i celinu poljske države. Makar kakve pokušaje, bilo oružjem ili diplomatskim putem, , na zemljištu Gdanskog ili Istočne Ma-lopoljske smatrače poljska falanga za cacus belli. 2. Hiljadugodišnja borba sa tudin-skim težnjama, ukazuje poljskom narodu put njegove politike, tj. otpor protiv svima pojavama prodiranja, ne samo prema Poljskoj, nego i prema čitavom Slovenstvu. Ne smemo dopustiti da se ponovi istorija, pa d® slovenski narodi i plemena — svaki zasebno i bez uzajamne potpore — kao za velike zapadnoslovanske države. pod Menčislavom i Boleslavom brineči se egoistički za svoje plemenske koristi, podlegnu tudoj pre-vlasti, što je dovelo do toga, da je na tlu prastarih, nekada slovenskih država zagospodario tudinac. Poljski narod je dužan, da učini sve za uje-dinjenje i bratstvo svih slovenskih naroda. 3. U vezi s tim, Sokolstvo konsta-tuje, da se poljski narod nikako ne raduje, što je uz stvarno saučesni-stvo Slovaka, bratski češki narod iz-gubio svoju samostalnost, pa mu u času njegove tragedije, izražava svoje duboko saučešče, sa nadom da če se češki narod, posle prolaznih teških dana — prouzrokovanih malo-dušnošču njegovih voda, — prepo-roditi ponovo u svoj svojoj snazi • požrtvovanosti, i doči ponovo da svoje slobode. „Istraga u sarajevskem atentatu” i sudija istražitelj, g. Leo Pfefer (Svršetak)* G. Pfefer je o sebi, kao o sudiji-istražitelju, dao tačnu sliku u onom pasusu svoje knjige gde govori o svojoj »svcmoči«. G. Pfefer prika-zao je lepo, kako je od mladog sud-skog auskultanta u Bihaču preko Bos. Petrovca došao u Sarajevo i kako mu je tu, u okružnom sudu, bio poveren čisto politički referat: delikti počinjeni štampom! On je, kao takav, vodio i proces protiv Jove Ja-gličiča godine 1913 u stvari špiju-naže, i tako ušao u sve tajne »veli-ko-srpske propagande«, kako se u to doba jednom opštom frazom i opštim imenom krstio ceo politički i kulturni rad Srba u Bosni i Hercegovini. Na taj način g. Pfefer po-stao je in politicis najglavniji sudija-ekspert pri okružnom sudu u Sarajevu. Kao takav, on se slučajno na Vidovdan 1914 našao u bližini Gradske večnice u Sarajevu nakon Čabrinovićevog atentata, pa mu je pretsednik suda g. Ilnicki odmah na-redio da presluša atentatora Čabri-noviča; njemu je odredeno da odmah, nekoliko minuta iza toga sa- *) Ispravi: U prošlom broju, u petom stupcu, u 11 redu: »osion«, mesto »osim«. slušavanja, presluša i drugog atentatora Principa, on je bio nakon toga pozvan u »konak«, gde su ležali mrtvi prestolonaslednik Franjo Ferdinand i njegova supruga i t. d. Jednom rečju, g. Pfeferu, kao naj-pogodnijem i najverziranijem, bila je poverena najdelikatnija sudijsko-islednička uloga, kakva se samo može da zamisli u ono doba sveopšte strave od praska bombe i od pucnja nepromašnog revolvera, u doba po-metenosti, tuge, besa i želje za ga-ženjem i za osvetom. Njemu je jed-noga dana rekao šef sudstva čak i to »da če, po svoj prilici, imati da nastavi istragu u Srbiji i Beogradu!« (Str. 137). Medutim, kad mi to sve znamo i kad to na tako iskren način potvr-duje sam pisac knjige, meni je nerazumljivo, zašto sad g. Pfefer na-stoji da taj tako svetli i ponosni o-reol skihe sa svoje glave. On se da-iias vajka, da su i njemu radili o glavi! Njernu je pričana kao pozitivna stvar koju on, iz nepoznatih razloga, nije liteo da proverava, da su baron Kolas, šef policije dr. Gerde, državni nadodvetnik Holender i još neki smatrali da on nije dovoljno po-uzdan, pa su radili na tome da se on smeni sa tako važne funkcije i usred največeg posla. Medutim, sam g. Pfefer veli na strani 55 svoje knjige: »Iza uspeha koji sam imao so Trifkom Grabežom, pa uslijed priznanja Danila Iliča, kao sudac-istra-žitelj postao sam svemočan. Od ta-da su sve oblasti u čitavoj austro-ugarskoj Monarhiji smjesta morale izvrševati pismene zamolnice, odnosno naloge suca-istražitelja u toj istrazi.« G. Pfefer če se opet nalju-titi, ako se posumnja u verodostojnost njegovih reči, jer one, u prvom svome delu, izgledaju malo namešte-ne. Stranci i političari, bez sumnje zbog »narodne stvari,« hteli su da smene »domačeg čoveka« i tako re-nomiranog stručnjaka i eksperta! Ali ostavimo to na stranu, g. Pfefer sam tvrdi, dakle, da je postao svemočan. Kao i on, i mi znamo šta znači ta svemoč. Kronos je u njoj jeo svoju decu, Neron je zapalio Rim, samo je g. Pfefer, začudo, bio i ostao jagnje: nije ni protiv koga upotrebio nikakvog nasilnog sredstva, nije se ni na koga »derao«, nije nikoga nazvao »ubicom«, nije bio »nadmen«, nije nikoga »patriotski bockao«, nije čak ni kaznio g. Dra Ćoroviča kad mu je on, pri mirnom i otmenom istraživanju istine, rekao da če mu uskratiti dalje odgovore i t. d. Eto, tako sebe danas hoče da pretstavi sam g. Pfefer i, bez potrebe a možda i iz računa, sam smanju-je i potcenjuje svoju nekadašnju o- nako lepo obrazloženu »svemoč«. Medutim, mi dobro znamo da stvar stoji sasvim drugačije.. Ostavimo na stranu šta je radila politička vlast sa taocima i vojna vlast sa granič-nim stanovništvom, ali je više nego sigurno da je sve ono što se u Bosni i Hercegovini moglo nazvati imenom л veleizdaj n ičk im« strpano u zatvo-re inicijativom suda, u kojem je g. Pfefer apsolutno vodio prvu i glavnu reč. Neka u tome ne obmanjuje g. Pfefer ni sebe ni nas! Svi procesi koji su vodeni protiv Srba u Bosni i Hercegovini, počevši od daka pa do starijih nacionalnih radnika, nikli su u glavi g. Pfefera, jer su u njegovim rukama, kao suca-istražitelja u atentatorskom procesu, bili svi konci naše »veleizdaje«. Javna je tajna Lila da se je čekao samo završetak procesa protiv atentatora, pa da naši upe nova hapšenja za procese: pro-liv sokola, pobratima, »Prosvetinih« radnika i svih onih za koje se držalo da su u vezi sa Narodnom Od-branom. Razume se, ukoliko oni ni-su več ranije bili pohapšeni i kao taoci stavljeni u zatvor. I zaista, čim se približavao kraju proces protiv a-tentatora, zatvori su se počeli jače puniti. Mene su uhapsili dana 2 oktobra 1914 i predali me okružnom sudu u Sarajevu. Malo docnije, sre-dinom meseca novembra, stigli su iz vojske i moja druga brača sokoli: Dr. Vojislav Besarovič i Jovo Popovič. I kad mi to sve znamo, i kad to dobro zna i sam g. Pfefer, onda je lako razumeti, zašto se on i dana* gtrira kao da je još uvek u ono) svojoj staroj svemoči, i zašto ne da ni danas sebi reči ni reči prigovora ili kakvog protivrečenja. On, uvre-den u svojoj nadmenosti, piše po' lemičke članke i hoče da se svada • da bocka. Da se vidi sa kakvom ne-dostojnom ironijom govori o pisanju našeg priznatog naučnika Dra V. Ćoroviča, ja ču navesti nekoliko ci' tata iz njegovog članka: »Na ovako tešku osvadu od Strane jednog aktiv* nog profesora istorije na univerzite-lu i akademika, a uz to bivšeg op-tuženika u banjalučkom procesu, red je da se uzme u pamet jedan stari penzionirani sudac (ma nije ovde govor o tome sucu nego o sucu-istra-žitelju!), pa da pazi šta če odgovorili!« On hoče da pokaže »kako i Z' bliže izgleda »oprobani metod ovog našeg zvaničnog istoričara-gromov-nika«, on na jednom mestu pominj* »optuženoga i usplahirenog tajnika »Prosvete«,a na drugom — povodom govora o želji g. Ćorovića da ga o-šamari — veli ovako: »Pitam sad g-Ćoroviča, kako bi se danas proveo. u bilo kojoj državi, osumnjičenik radi veleizdaje koji bi ovako nastU' pio prema sucu-istražitelju?« (a d* li bismo mi smeli da zapitamo S-Pfefera, kako bi se on proveo, recimo, danas u svome carskom Beču, je, kojom srečom, bio sudac-istrazi-lelj u kakvom procesu protiv naci- GLAS OMLADINE Жив рад у жупи Тузла ICratke vesti iz našes Sokolstva Povodom važnih dogadaja koji se odigravaju u svetu o-mladinske organizacije, u za-iednici sa Jugoslovenskom so-kolskom omladinom, izdale su za javnost sledeči proglas: OMLADINI — OMLADINSKIM ORGANIZACIJAMA, — CELOKUPNOJ RODOLJUBIVOJ JAVNOSTI! Rukovođeni dubokom ljubavlju Prema sudbini i slobodi naše zemlje > naroda i ispunjeni iskrenom željom da se u svetu stvori jedanput trajan i častan mir izmedu slobodnih i neza-visnih naroda i njegovih država mi se danas u ovim ozbiljnim vremeni-ma obračamo mladoj generaciji naše zemlje i svoj rodoljubivoj javnosti, izjavljujući u ime hiljada i hiljada omladinaca koje pretstavljamo: 1. — Mlada generacija naše zemlje smatra da je puno očuvanje naše državne i nacionalne nezavisnosti osnovna dužnost svih, a naročito o-mladine, koja mora da očuva svoiu zemlju i slobodu Jugoslavije, tvore-vine ogromnih i krvavih narodnih žrtava. Ona izjavljuje svoju sprem-nost da svim silama brani ovu neza-visnost, da brani teritorijalni integritet i nepovredivost granica Jugoslavije. 2. — Istovremeno izjavljujemo da čemo se odlučno boriti protivu duha defetizma, kolebljivosti i kapitulacije, Protivu svakog pokušaja da se na taj način razbije otporna snaga zemlje. 3. — Radi ostvarenja ovoga za-datka mi pozivamo sve omladinske organizacije, sve zdrave nacionalne snage na ujedinjenje njihovih napora za dobro zemlje i naroda. Ostavimo na stranu sve što nas razdvaja, ujedi-nimo sve svoje snage za odbranu nezavisnosti zemlje i budučnosti naroda > njegove omladine. 4. — Odlučujemo da zajedničkim silama pregnemo na posao vaspitanja omladine u narodno-odbranbenom duhu, na posao jačanja nacionalne svesti, pravilnog shvatanja narodnih i državnih potreba i ozbiljnosti vreme. na u kome živimo. Potrebno je pri-stupiti i pripremanju naše omladine za što korisniju službu zemlji u slučaju potrebe. 5. — Da bi se ostvarilo puno je-dfnstvo omladine potrebno je učiniti sve za uspostavljanje bratske sloge i moralnog poverenja srpske, hrvatske i slovenačke omladine. Mi apelujemo na sve faktore državriog i javnog života, da se u interesu odbranbene snage zemlje sva unutrašnja pitanja reše što hitnije i na način koji če osigurati punu slogu, slobodu i rav-nopravnost svih Srba, Hrvata i Slove-naca. Tražimo da se naša zemlja — vodena koncentrisanim snagama naj-izrazitijih moralnih pretstavnika na-rodnog poverenja — u punoj meri o-sposobi da naš narod u ljubavi i bratstvu može da stane na branik naše zajedničke države, radi odbrane njenih granica i slobode. Omladino! Kada je otadžbina u opasnosti, moraju se sve snage uje-diniti! U Beogradu, aprila 1939 god. Jugoslovenska Sokolska omladina, Akcioni odbor stručnih studentskih udruženja, Savez skauta, Zadružna omladina Jugoslavije, Omladinska sekcija ženskog pokreta, Prosvetni klub Privrednikove omladine, Akademski aero klub, Akademska sekcija Crvenog krsta, Omladina Seljačkog kola, Študentska sekcija Hriščanske za-jednice mladih ljudi, Udruženje leka-ra stažera, Udruženje nezaposlenih profesorskih kandidata, odeljenje Tre-zvene mladeži medunarodnog gutem-plerskog reda, Študentski mirovni odbor, Odbor studentskih kulturnih u. druženja, Udruženje studenata eko-nomsko-komercijalne visoke škole, Udruženje studentkinja, Akademska sekcija društva prijatelja Francuske, Omladinska sekcija Jugoslovensko-čehoslovačke lige, redakcija »Mladosti«, redakcija »Beogradskog študenta« i redakcija »Mlade kulture«. Sokolsko društvo Supetar, na Braču, je izabralo za starešinu brata Dr. Antu Lučiča, a župski delegat brat Pera održao je vrlo uspeo govor. Izraden je opširan program za iduču godinu. Соколска жупа Тузла одржала je и ове године као и ранијих година 20-дневни течај за соколске чете у месецу марту. Течај је одржан у Соколском до-му у Тузли под вођством жупског предњака бр. Манојла Влатковића. Течај је похађало 26 полазника из 18 чета, а одржано је укупно 153 ча-сова. Били су заступљени сви пред-мети корисни по соколски рад. У овоме течају нарочито је обраћена пажња одбрамбеном, пољопривред-ном и трезвеном узгоју соколства иа селу. Свршетком течаја, полазници су се заветовали да he сваки унети што више труда за успешан рад својих чела. * Соколска жупа Тузла, одржалаје петнаестодневни приправнички те-чај за чланове и чланице друштва у месецу марту, у*Соколском дому у Тузли. Овај је течај одржан у на-ставку течаја за чете, под вођ-ством жупског предњака брата Влатковића. Течај је полазило 16 браће и 10 сестара (досада најбољи одзив сестара). Течај је отворио стар. жупе бр. Н. Тодић. Успех је био врло добар као и дисциплина у течају. На кра-ју одржан је успешан испит. * 2 априла одржана је констуирају-ћа седница стручног одбора Сокол-ске жупе Тузла. Расправљана су многа важна питања за рад у иду-ћој години, нарочито с обзиром на рад Соколске Петрове петолетке. Закључено је да се одржи бицикли-стички течај и да се оснују отсеци при друштвима за бициклисте. Ст. Бојовић Sarajevsko Sokolstvo je u velikom broju učestvovalo proslavi pukovske slave »Takovskog«, X pešadiskog pu- ka. Pored izaslanstva župe i svih sarajevskih sokolskih društava, svečanosti su prisustvovale i delegacije mnogih sokolskih četa sa zastavama. Naročiti vod sokola seljaka stu-pao je u defile-u, zajedno za voj-skom, pored pretstavnika vlasti, pa je izazvao opštu pohvalu. Vod su sa-činjavali sokoli četa Kasindo, Semi-zovac, Koševo i llidža. * Sokolsko društvo Grosuplje (župa Ljubljana) je tudi v letošnji delovni dobi zelo agilno. Predvsem se je posvetil novi prosvetar vzgoji naraščaja. Cela vrsta prireditev pa je tudi široki javnosti izpričala, da društvo uspešno deluje. 26 marca je priredilo Jalnovo dramo »Bratje«, ki je prav dobro uspela. Naraščajski ot-sek pa pripravlja za nedeljo, 16 tm, proslavo 20-letnice smrti našega velikega Cankara, z izbranim programom. * Sokolsko društvo Maribor-Matica je, prilikom prolaska šest vlakova čeških izbeglica, koji su se, iz Karpatske Rusije, preko Rumunije vračali u domovinu, pogostilo češku braču dobrovoljnim prilozima svoga članstva i iz sredstava župe. Brača Cesi, medu kojima je bio dosta veliki broj Sokola, bili su srdačno pozdravljeni. * Rad u sokolskim četama u okolini Sarajeva postaje sve vidniji. Tako je na pr. ponovo oživela sokolska četa Janjiči, koja je bila prestala sa ra-dom, dok je Sokolska četa Kralupi, kod Visokog, za vreme trajanja po-kusnog roka, pokazala odlične rezultate. Ova četa je odlučila da, u okviru Petrove Petoljetke, izvrši či-tav niz korisnih radova. * Nedavno se, u selu Mramorka, u Banatu, dogodio nemio incidenat, da je Sokolsko društvo bilo napadnuto štapovima i ostalim oružjem, sa Strane izvesne skupine, koja pripada na-cionalnoj manjini u našoj zemlji, a koja je u našem selu uzela neprija-teljski stav prema Sokolstvu. Sokolsko članstvo je odlučno reagiralo i očekuje da če merodavni faktori sve nacionalne manjine, bez razlike, u našoj zemlji pozvati da poštuju ju-goslovenske nacionalne osečaje, čiji je Sokolstvo najizrazitiji pretstavnik. * Sokolsko društvo Čakovec je pret-stavom »Jurek dvorski liječnik«, za- ključio sezonu lutkarskog otseka. Svega je prikazano 6 pretstava, u kojima su saradivali naraštaj i vež-bače članstvo. U društvu je organi-zovan streljački otsek i naišao na veliki interes. Več je priredio zabavu s nagradnim gadanjem. Započeo je takoder i društveni tečaj za obuku prednjaštva. Polaznika ima 39 (članstvo i stariji naraštaj). * Sokolstvo društvo Čurug preduze- lo je akciju da podigne sokolski dom, pa je več počelo sakupljanjem dobrovoljnih priloga. Društvo se o-bratilo naročito imučnijim zemljaci-ma koji žive izvan Curuga, da ga po-mognu u tom preduhvatu. Proglas Sokolstva u Dravskoj banovini Mečtužupski odbor sokolskih župa Dravske banovine, objavio je sa datumom od 2 aprila ovaj proglas sokolskom članstvu : Bratje ! Sestre 1 Čim resnejši je čas, tem večje je naše zaupanje v življenjsko moč našega naroda, ki smo mi Sokoli in Sokolice, naraščaj in deca njegov sestavni del. Ve* narod kličemo pod sokolske zastave: Pridite vsi! Zovejo vas bratska srca! Združimo se složno v prostovoljno narodno vojsko ! Sokolska neprekinjena delavnost je neusahljiv vrelec svežosti in mladosti, zavesti in odpornosti, požrtvovanja in bratske ljubezni. Tako utrjujemo v nesebičnem prizadevanju temelje svoje domovine. Sokolstvo je izraz narodne volje in njegove pravice do svobodnega življenja. Domovino so nam priborile neštevilne žrtve vse od Kosova do sedanjosti — to je polnih 550 let. Sokolstvo hoče in mora v vseh okolnostih in za vsako ceno čuvati in braniti to krvavo daritev dolgih in težkih stoletij. Grobovi nas pozivajo k ponosu in zavednosti. Stojmo mi vsi, ki se ponašamo sokolskim imenom, v stalni pripravljenosti in v povečani delavnosti po vseh predelih naše zemlje! Vsa Jugoslavija je naš dom ! Ostanimo ena duša in eno srce, ena junačka volja ena tvorna moč za čast in veličino, za srečo in slavo Kralja, Naroda in Jugoslavije 1 Zdravo ! Župski prednjački tečaj u Tuzli. onal-socijalista?) Dalje veli: »Mož-da sam čak ja imao i tada više prava da govorim o »tonu« optuženog Dra Ćorovića nego on sad o mome?« »Da mi je pakost i »bockanje« u krvi, kako mi se sad podmeče, ja sam mogao i tad, a mogao bih i sad, mnogo toga reči Dru Ćoroviću«. I, dezavuišući i sebe i ceo svoj vele-izdajnički proces protiv »Prosvete«, on ovako naivno nastavlja: »mogao bih, naprimjer, uvjeravati danas i njega i našu patriotsku javnost, da sam tada — ispitujuči ga u banja-lučkom procesu —znao da je nedu-*an, te bih ga ja, da sam sudio, kao čisto »kulturnog radnika«, riješio bio optužbe. Pa bi na njemu bilo da se »rehabilitira!« Izgleda mi da je g. Čurčin najviše napakostio g. Pfefe-ru što je u svojoj uvodnoj reči po-•nenuo njegovu rehabilitaciju! Ona ga danas nekako ponajviše peče i Protiv nje se najviše ograduje, pa je, evo pokušava da prebaci čak i na Dra V. Ćorovića. U procesu protiv trojice pretstavnika »Prosvete«, osu-den je pok. Vasilj Grdič na smrt, Pok. Simo Mirkovič na 10 godina tamnice, a Dr. V. Ćorović na 5 godina. Da li bi, po logici g. Pfefera, trebao g. Dr. Ćorović pred patriot-8kom javnošču da pokuša da se sad rehabilituje i protiv ove gradacije kazne? lli, da li treba da nastoje dl ®e rehabilituju pred tom istom pa-triotskom javnošču, n. pr., Dr. Vaso Glušac, Dr. Vladimir Kujudžič, Dr. Stevo Moljevič, i svi oni koji u ba-njalučkom procesu nisu bili osudeni? G. Ivanu Kranjčeviču pomalo iza-zivački preti i poručuje da ga ne vu-če za jezik! Tom prilikom govori i 0 svojoj funkciji kao izaslanika bosanske vlade pri raspravi i sudenju atentatorima te, potvrdujuči svoju »svemoč«, ovako samosvesno veli: »Ja sam sjedio gdje sam htio; uz državnog odvjetnika ili uz novinare; il' sam i stajao, gdje sam htio i kada sam htio«. Za gdu Čubrilovič ovako neotme-no kaže: »Ja držim da sam bolje shvatio atentatore i njihove glavne saradnike nego gda čubrilovič koja 1 danas još tvrdi da su se od njih iznudavala priznanja i »zastrašiva-njem i lisičenjem« da, kao bajagi, ne stradaju nevini. Ni jedan se atentator nije dao zastrašiti, več su svi svojevoljno i hrabro dali svoja priznanja, nc samo da ne stradaju nevini (pa to je, zaboga, bila svaka treča reč g. Pfefera pri početku is-pitivanja gotovo svakoga od optuže-nih!) več i iz drugih razloga, koje gda Čubrilovič još i sada kao da ne shvata, obnevidla u osobnoj mržnji i nesvjesna, kako se čini, da se time ona ogriješuje ne samo o mene i moju knjigu več i o one mučenikeU Ovih nekoliko citata dovoljno je da se vidi sva ona »nadmenost« g. Pfefera o kojoj govori g. Dr. Čoro-vič i sva ona uobražena »svemoč« koju je spomenuo sam g. Pfefer. Misli li g. Pfefer na ovako arogantan način da polemiše sa svima nama koji napišemo koju reč protiv njegove ličnosti kao bivšeg suca-istražitelja? Misli li on za svakoga od nas reči da smo »obnevideli u osobnoj mržnji i nesvesni«, kao što je to rekao za gdu čubrilovič, ili sa svakim od nas razgovarati onim nadmenim ali nemočnim potcenjivanjem, kojim se je poslužio protiv Dra Čoroviča? Misli h on da je mišljenje svih nas o njemu onakvo, kakvo je mišljenje g. Branka Zagorca koji je, daleko od toga da shvati šta je to sudijsko »li-sičenje«, o kome je govorila gda Čubrilovič, rekao u jednom listu da »čovječniji istražitelj u sarajevskom atentatu nije mogao biti od g. Pfefera«, što s toliko uživanja i samo-dopadanja u celini citira g. Pfefer u 11 broju »Nove Evrope«? Medutim, da je g. Pfefer u stvari bio taj »čo-vječni istražitelj«, ne bi on danas imao nikakve potrebe da se ovoliko brani i pere, i da onako besomučno napada oko sebe sve koji mu, još i sada, ne povladuju. Koliko pak g. Pfefer zna zaista da »lisiči«, najbolji su dokaz ova tri primera njegovog reteriranja, kad ga dovedu u tesan sokak.Kad g. Čo-rovič pominje njegovu »nadmenost«, on se ovako uvija: »priznajem, uo-stalom, da sudac-istražitelj, prema izvjesnim optuženicima, odista dola- zi u iskušenje i u priliku, kada ih ispituje, da povisi ton i da se »nadme« — osobito još ako je u stanju da se uzdrži od prijetnja šamarima«, ali odmah dodaje, da on to nikad nije činio, što mu, veli, i g. Dr. Čo-rovič priznaje! Kad gda čubrilovič govori o njegovom »vikanju« i »de-ranju«, on odmah to ublažava ovim rečima: »Od rodenja sam nagluh i kao takav sam uvijek govorio glasno, da bi tim potakao i druge da samnom glasno i razgovjetno govore. Uostalom, takav je način govora pri istragama dobrodošao, iz više razloga. Uslijed toga činilo se gđi čubrilovič, a često i drugima, da sam a-rogantan, pa kaže, da sam se »de-rao!« Kad ga g. Dr. čorovič uhvati u očitoj laži da je u vozu, kojim je nas, 156 veleizdajnika, iz Sarajeva bilo prebačeno u Banja Luku, dao na-redenje da se Dru V. Ćoroviču, koji stvarno nije bio medu nama, ostave i dalje lanci na rukama zbog njegove renitentnosti, g. Pfefer detinjasto navodi da je to samo lapsus memo-riae i da se to, bez sumnje, odnosi na kojeg drugog veleizdajnika! Da-kle, što god se danas kaže i prigovori g. Pfeferu kao bivšem sucu-is-tiažitelju, a ništa nije tačno, ništa nije ispravno. Sve on pobija i sve hoče da izvrda, samo da njegov su-dijski autoritet i njegova ranija svemoč ne budu okrnjeni! Tako govori čovek koji ima smelosti da danas povlači paralelu izmedu sebe i Dra V. Čoroviča i izmedu svoga i njegovog današnjeg položaja. Da g. Pfefer, kao ličnost i kao sudac-istražitelj, nije bio onakav kakav je u stvari bio; da je napisao s^oju knjigu bez onolikog isticanja sebe kao neprikosnovene ličnosti, držeči se strogo samo stvari o kojoj govori; da nije bilo one nesrečne reči g. Čurčina o rehabilitaciji g. Pfefera; i najzad, da se g. Pfefer još i danas u svom polemisanju, ne ge-rira kao da još i sad vodi nad nama kakvu istragu u kojoj je on suvereni debater, do svega ovoga, izvesno, ne bi došlo. Ali i knjiga i polemički članci koje povodom nje piše, pokazali su jasno, da je g. Pfefer ostao onaj stari g. Pfefer, koji nije »ništa ni naučio niti šta zaboravio«. Mi se. svi još i danas dobro sečamo, kako se g. Pfefer ljutio i praskao kad je došlo naredenje da se mi, zbog objave rata od Strane Italije u godini 1915, preselimo iz Sarajeva u Banju Luku, i kako je tada javno govorio da mu je ovim transportom i seobom nas veleizdajnika pokvaren ceo njegov plan i pokvarena cela njegova istraga. Znamo mi još dobro koliko je on bio nezadovoljan našim smeštanjem u banjalučkoj »cr-noj kuči«, a naročito u artiljeriskoj kasarni na Vrbasu i relativno sno-šljivom »slobodom« koju smo uživali kroz celo vreme našeg boravka u Banjoj Luci, dok je bio pretsednik Razno iz Češke i o Česima Godišnja skupština župe Sušak-Rijeka Svi češki listovi, a naročito »Narodni Listy«, koji je postao centralni organ »Narodni souručenstvi«, jedine dozvoljene političke organizacije Čeha u Protektoratu, doneli su pre nekoliko dana upozorenje, u kome se kaže, da se u pojedinim krajevima dele proglasi i letci koji pozivaju narod da ne pristupa u »Narodni souručenstvi«, i u kojima se daje na-slutiti kao da bi mogle nastupiti pro-mene koje bi izazvale nove političke mogućnosti. U upozorenju se poziva narod, da ne naseda tim ve-stima, niti ikakvim potajnim glasi-nama ili proglasima. * Nemački jezik je uveden kao pot-puno jednakopravan sa češkim, na či-tavom teritoriju Českomoravskog protektorata. Osim toga če u Morav-skoj sve objave i reklame biti u oba jezika, takoder i u čisto češkim krajevima. Prema vestima čeških novi-na, Nemci su preuzeli u svoje ruke uprave gradova Brna, Olomuca, Ji-hlave i Budejovica, dok je u Pragu, za potpretsednika gradske opštine, postavljen Nemac. * »Militar Wochenblatt«, nemačka vojnička revija, piše u poslednjem broju, da Česi u českomoravskom protektoratu neče služiti u nemačkoj vojsci, ali da če u slučaju rata morati biti na raspoloženju nemačkoj vladi, za rad u fabrikama, rudnicima itd., da tako i oni doprinesu svoj deo za odbranu zajedničke otadžbine. * U londonskom Donjem Domu je bilo postavljeno pitanje, da li je tač-no da če izvesni bivši oficiri češke vojske biti primljeni u englesku vojskuj našto je zvanično odgovoreno, da če izvestan broj oficira biti prim-ljen, u koliko odgovore zahtevima i ukoliko budu poznavali engleski jezik. * Varšavski listovi javljaju, da je mnogo čeških izbeglica stiglo na poljski teritorij. U Krakovu je osnovan zaseban odbor za podupiranje tih izbeglica i za njihovo transporto-vanje u inozemstvo. Prvi transporti su več upučeni u London, a u Poljskoj čeka još oko 2500 izbeglica da budu upučeni u Englesku. * Češki listovi javljaju, da su u svim redakcijama postavljeni zasebni in-spektori koji če paziti na smer čeških listova. Večina čeških listova i dalje iz lazi, neki u smanjenom opsegu, ali pojedini ipak obustavljaju izlaženje. Pošto je u Češkoj zabranjen ulazak okružnog šuda čestiti g. Iržikovski, sa kojim je g. Pfefer dolazio u konflikt radi njegovog liberalnog i hu-manog postupanja prema nama. Znamo mi također i za ljutnju g. Pfefera kad su mu uskratili pravo da kao ekspert sedi u sudskom ko-legijumu i za vreme našeg sudenja u Banjoj Luci, kao što je to bio slučaj kod suđenja atentatorima, što je g. Pfefer sa neprikrivenim samodopa-danjem zabeležio i u svojoj knjiži, na jednoj fotografiji izmedu stranice 81 i 82, pod ovakvim natpisom: »Na raspravi (desno, sa strane , g. Pfefer)«. Eto, koliko mi sitnih ali karakterističnih detalja znamo o g. Pfeferu, pa zato nije čudo što se, pri govoru o njegovoj knjiži, mora najpre da osvetli sa svih strana on kao ličnost i kao delatnik. G. Pfefer tvrdi danas da je i on, u docnije doba, bio gotovo isti mučenik kao i mil On o torne veli o-vako: »G. Ćorovič ne vjeruje, da sam imao konflikt sa šefom Sud-stva radi tendencioznog pisanja no-vina. Ustvari, ja sam imao na stotine konflikata sa svojim šefovima i drugim pretpostavljenima, pa sam zato i bio tako dobro zapisan kod njihl Za svoju sudijsku »revnost« (kako bi rekao Dr. Ćorović) dobio sam na kraju krajeva »unaprede-nje«; premeštaj iz Sarajeva u Tuzlu (da bi me tamo pojela pomrčina); a imao sam i »odlikovanje«; ratni svima listovima, sem nemačkih i italijanskih, to je u njima vrlo malo citata iz stranih listova. Takoder i vesti koje češke novine donose, ve-likom večinom su uzete iz nemačke agencije »DNB«. Obustavljen je češki list na nemačkom jeziku, »Prager Tagblatt«, koji je bio zamenio »Prager Presse«; dok je naprotiv počeo izlaziti novi nemački list u Pragu, »Der Neue Tag«, kao nacionalsocija-listički organ. * Praški »Venkov« donosi zanimljiv članak Rudolfa Halika, iz koga se vidi da postoje struje koje namera-vaju da ograniče i slobodu literar-nog stvaranja u Češkoj, kao i slobodu čitanja čeških klasika. Iz toga članka vidi se da je objavljena neka vrsta »indeksa« čeških knjiga, koje treba zabraniti za čitanje; a medu tim knjigama nalaze se i dela dvaju najnacionalnijih i najpatriotskijih čeških književnika, Jiraseka i Havli-čeka. Nije jasno ko je objavio po-rnenuti indeks, ali prema članku u »Venkovu« izgleda, da je on potekao iz čeških reakcionarnih krugova, koji žele da se dodvore Nemcima, a pod izlikom da češki život treba »prepo-roditi u hriščanskom duhu«, dok su Havliček i Jirasek bili slobodoumni pisci. »Venkov« se pita zašto bi Nemci hteli da sprečavaju čitanje dela čeških klasika, pa upozorava na za-kutna anonimna nastojanja, koja se čine u tom pogledu. * »Lidove Noviny« postavljaju pitanje, da li če Ceško-moravski protektorat učestvovati na velikoj svetskoi izložbi u Njujorku, kao što je to, za vreme bivše Cehoslovačke republike, bilo odlučeno. Kao što je poznato, Nemački Rajh neče učestvovati na izložbi u Njujorku, i zato veli list — posle promene položaja nije još nikako osigurano učešče protektorata- na toj izložbi. Uskoro ima da padne odluka, da li če paviljon bivše Cehoslovačke ostati na izložbi u Njujorku, ili ne. SMRT MILANA ŠVARIĆA Milan Švarič, starešina Sokolskog društva Samobor i član uprave Sokolske župe Zagreb, preminuo je u Samo-boru, u 53 godini života. Po zanimanju ugledni industrijalac, brat Švarič je bio aktivni atletičar, a u Sokolstvu se isticao u prvim redovi-ma, i po svojoj tehničkoj spremi i po svojim rodoljubivim sklonostima. Bio je sem toga funkcioner Saveza sportskih društava i pretsednik Pli-vačkog saveza. križ, kao i svaki drugi »beamter«. 0 jadni g. Pfefer! Dakle, i on bio slradalnik, i njega jela pomrčina, i on dobio kao nagradu samo »ratni križ«! Kako li se sve ovo slaže sa rečima g. Ćurčina, da je g. Pfefer »uvek svoju službu savesno vršio i bio kao čovek na svom mestu«? O-dakle sad najedared ove »stotine konflikata« i »dobra zapisanost« g. Pfefera kod svojih šefova i drugih pretpostavljenih? Da nije i tome bila uzrok nadmenost g. Pfefera koju pominje g. Dr. Ćorovič? Jer, nama je to nekako teško verovati da je sve to imalo ma kakve veze sa »na-rodnom stvari«, koju je stidljivo spomenuo g. Pfefer, iako nas on, na strani 99 svoje knjige, uverava da je on čak i sa izaslanikom iz Be-ča, g. Viznerom, vodio veleizdajnič-ke razgovore, strašnije možda nego što smo ih mi svi zajedno medusob-no vodili, kad mu je — istina, na-pola u šali, kako to bržebolje doda-je g. Pfefer! — rekao; »da če Au-slrija, ako se čim prije ne uredi kao federativna država, propasti«! Dakle, iako mu to danas mnogo ne viedi, g. Pfefer je ipak napola u šali radio za »narodnu stvar« i napola u šali bio veleizdajnik kao 1 mi ! U svojoj knjiži, sem istrage kao glavne teme svoga pisanja, g. Pfefer je istakao i tri politička momenta i ukazao naročito prstom na njih, Pišu nam iz Sušaka; Sokolska župa »Sušak-Rijeka« u Sušaku, održala je 2 aprila 31 re-dovitu glavnu skupštinu, kojoj je pre-sedao starešina župe, brat Ivo Polič, dok je u ime Saveza SKJ bio prisu-tan brigadni deneral, brat Maksimovič. U prisutnosti malne svih delegata bratskih društava sa teritorija ove bratske župe, kao i nekojih od seo-skih četa, brat starešina je otvorio skupštinu značajnim govorom, u kome je istakao teško stanje pod kojim treba da se sokoluje u ovoj po-graničnoj župi. Pozivlje braču da po-rade na tome, kako bi se u punom broju odazvali pozivu za slet Sokolstva na Jadranu koji če se obaviti 15 i 16 jula u Sušaku. Iza kako su prihvačeni brzojavni pozdravi Nj. V. Kralju Petru II, kao našemu Prvome Starešini, g. ministru za fizičko va-spitanje naroda, te bratskom Savezu SKJ, uzeo. je reč brat Maksimovič koji je naročito istakao nacionalno vaspitanje današnje naše omladine, jer je u njezinim rukama budučnost Jugoslavije, dok je u bratskoj slozi spas naš i budučnost naša. Govor je bio prekidan živim aplauzom, jer je tekao iz srca brata koji je prošao svetski rat, noseči u svom srcu slobodu hrači. Iza vatrenih reči brata Jazbeca i-zabran bi odbor za sastav rezolucije, koja je prihvačena jednoglasno i uz največe oduševljenje, a u kojoj se i-stiče potreba, da se misao jugoslo-venskog narodnog i državnog jedin-stva čuva i jača, te da se Sokolstvo ne sprečava u slobodi rada na šire-nju jugoslovenske sokolske misli, kao što se to dogada u nekim krajevima, kao da njima hoče danas da reno-mira: 1) da sarajevski atentat nije izazvao rat (str. 6), 2) da srpski narod u Bosni i Hercegovini, kao celina, ne nosi odgovornost zbog atentata (str. 55), 3) da se iz istrage ne može ustanoviti veza atentatora sa zvaničnom Srbijom (str. 98,99)«. O ovome je i Dr. Vizner izvestio Beč, ali ipak nije mogao da spreči oda-šiljanje čuvenog ultimatuma Kraljevini Srbiji! Ni on, ni g. Pfefer! Kao što ranije rekoh, sve tri stvari odav-no su poznate. Ako ih ipak g. Pfefer, na osnovu provedene istrage, u-pisuje danas, naročito ovu treču, po-malo sebi u dobro, neka mu bude. Samo ja mislim da on ne sme da danas iz toga vuče nikakav naročiti kapital za se i za svoju rehabilitaci-ju, jer se to sve desilo i bez njegove zasluge i bez njegove krivice. Da reasimiram: g. Pfefer je dao jednu korisnu knjigu za našu naj-noviju nacionalnu istoriju. Ali, g. Pfefer je svojim pisanjem, naročito ovim najnovijim, dokazao za se lično da je kroz celo vreme promenio samo dlaku. I kad on ovakvim svojim pisanjem pokazuje jasne znake da hoče u našoj mladoj i nacional-noj državi da se povampiri, onda ja držim da je apsolutna dužnost svih nas, njegovih veleizdajnika, da to, u interesu višeg nacionalnog morala na svaki način sprečimo. Stevan Žakula svim mogučim sredstvima, uperenim protiv Sokolstva. U rezoluciji se ko-načno kaže, da Sokolstvo treba od-lučno da istupi i da zbije svoje redove na odbranu krvavo stečenih te-kovina jugoslovenskog naroda, ne za-ziruči ni od kakvih napora ili žrtava. Uz nekoje manje izmene, izabrana je jednoglasno stara uprava sa starešinom Poličem, načelnikom Bora-som, tajnikom Peltzerom, prosveta-rom Bačičem i ostalim članovima odbora. Sve je prošlo u redu, u bratskoj slozi, jednodušnosti i ljubavi. BUGARSKI GLAS O SLOVENSTVU Sofiski »Zlatorog« objavljuje in-formativan članak bugarskog pisca Bojana Bolgara pod natpisom »Magija Splita«. Autor veliča lepote Splita. Prea spomenikom Grgura Ninskog oduševljava se za slovenstvo, govoreči: »Pet prstiju na našoj ruci su pet slovenskih država: Rusija, Poljska, čehoslovačka, Jugoslavija i Bugarska. O, kada bi tih pet prstiju bilo stisnuto u pesni-cu, to bi bila najjača pesnica, koju pozna Evropa«. Sokolska župa Petrovgrad predu-zela je akciju da osnuje što veči broj narodno-odbranbenih i streljačkih ot-seka po svojim jedinicama, pa je u tu svrhu starešina župe, brat Dr. Miša Matič, obišao sokolske jedinice u Sanadu, Novom Kneževcu, Krsturu, Dali i Banatskom Arandelovcu. Brat F. kandare 60-godišnjak Koncem marta je jedan od najagil-njih pionira sokolstva u Slovenačkoj, brat Fran Kandare, proslavio 60-godišnjicu rodenja. Brat Kandare je još kao dak stu-pio u Sokolstvo i u različitim dru-štvima je vršio važne funkcije. U Velikovcu, u Koruškoj, osnovao je Sokolsko društvo odmah posle rata, ali se posle gubitka Koruške morao otseli-t> u Krško. Tamo je takoder bio jedan od vodečih članova u Sokolstvu, a kada se, kao odvokat, preselio u Ljubljanu, bio je izabran u upravu Jugoslovenskog Sokolskog Saveza i u upravu župe Ljubljana. Neko doba je bio i starešina župe i njen pravni referent. Sada je podstarešina župe u Ljubljani, te podpretsednik i pravni zastupnik Jugoslovenske Sokolske Matice. Zanosan vežbač i dobar govornik, brat Kandare je učestvovao u mnogim tečajevima i ostalim radovima Sokolstva, a isticao se i u ostalom nacionalnom životu. Mnogo je žrtvo-vao da koristi našoj narodnoj stvari u Koruškoj, a kao dobar Jugoslo-ven, za vreme rata, ostavio vrlo lep spomen medu stanovništvom u oku-piranom Novom Pazaru. Bratu Kandare želimo da još dugo poživi na korist Sokolstva! Iz slovenskog Sokolstva SMRT UGLEDNOG POLJSKOG SOKOLA Javljaju iz Varšave, da je u Krakovu preminuo Alfred Hamburger, ugledni sokolski radenik, načelnik šleske sokolske župe i zastupnik načelnika Saveza Poljskog Sokolstva. Brat Hamburger radio je na svim područjima sokolskog života i ste-kao je vrlo lep ugled u poljskim nacionalnim krugovima, jednako kao i u krugovima slovenskog Sakolstva. Zanimao se i sokolskom publicisti-kom te je bio redovit saradnik polj’ skog lista »Soko«. Bratu Hamburge-ru neka je večan spomen u sloven-skom Sokolstvu! IZ ČOS Sokolski listovi izlaze i dalje re* dovito u Češkoj. »Sokolski Vjesnik«, glavni organ ČOS, donosi na uvod-nom mestu članak o Tirševom kultu lepote, dok su ostali članci čisto teh-ničke prirode. Nema više ni vesti iz jugoslovenskog Sokolstva, ili ih je vrlo malo. U članku »Gledati ravno«! kaže se, da se danas radi o tome da se sačuva narod, nejgova kultura r njegov jezik. Treba očuvati decu, i zbog toga treba gledati stvarnosti u oči, radije nego li govoriti o razlo-zima koji su narod doveli do ova-kvog stanja. Članak veli, dalje, da sami Nemci treba da shvate žalost Čeha zbog gubitka slobode. A isto-rija če prosuditi ko je i koliko kriv što su je izgubili. Sada treba medu-tim raditi uporno, još više ne go fi ranije. Soko ne mora da se boji kontrole svoga rada jer je služio narodu i služiče mu dalje. I zato treba odstraniti svaku beznadežnost, treba gledati ravno i raditi. «Sokolski vzdelavatel« piše: »Mi moramo dokazati i sebi i čitavom svetu, da je narod večan i da se neda uništiti.« Ostali sokolski listovi izlaze u smanjenom opsegu i imaju prilično belina. Čak i »Telocvik«, tehnički organ ČOS, ima u čisto tehničkim član- cima čitave stavove brisane. »Lidove Novinv« javljaju da če na ovogodišnjem jubilarnom sletu u Ljubljani biti zastupljena i ČOS. Organizovanje „Kulturbunda“ u Sloveniji Nemački listovi, »Volkischer Beo-buchter«, »Tagespost« i dr. javljaju, da je 31. marta održana osnivačka glavna skupština »Kulturbunda« u brojnim opštinama Slovenije, te da so osnovane mesne organizacije u 32 slovenačka mesta. Medu njima Celje, Dravograd, Ljubljana, Kočevlje, Maribor, Rogatec itd. Nemački listovi vele da time počinje novo poglavlje u kulturnom životu nemačkih sunarod-nika u Sloveniji, i da je time učinjen kraj izvesnim postupciina upravnih vlasti u Ljubljani. Celjsko »Novo Doba« piše o istom predmetu i kaže: »Medu Nemcima i otpadnicima u Dravskoj banovini počela je živahna akcija da se obnove i ponovno ustanove u Sloveniji 32 podružnice organizacije »Schvvabischdeutscher Kultur-bund«. Od tih podružnica jedanaest ih je u Kočevskom kraju, a ostale su po drugim krajevima Dravske banovine. Spominju se na pr. Hrastnik, Šoštanj, Slovenjgradec, Rogatec, Slov. Konjice, Celje, Ptuj, Maribor, Sv. Lovrenc na Pohorju, Ljubljana, Dravo-giad, Cuštanj, Marenberg, Muta, Vuzenica, Pobrežje, Sladki vrh, Studenci pri Mariboru, Apače, Konjišče i Zi-berci v Apaškoj kotlini. Kao što je poznato, mnoge od tih podružnica bile su u svoje vreme zvanično raspuštene, jer su prekoračile delokrug i prelazile na političko po-dručje. Izmedu krajeva koje sada hoče. u punom protivrečju sa čistim na-rodnosnim načelom, da usreče sa tim veštačkim tvorevinama, nalaze se i takva mesta, u kojima pravih Nema-ca, čiste rase i krvi, nema ni koliko prstiju na ruci.« Ugledna slovenačka revija, »M i se I in delo« donosi u broju od meseca aprila, uvodni članak, koji završava ovim značajnim rečima : »Najgore je to, što gubimo sposobnost da razlikujemo istinu od laži. Moralna kriza je najstrašnija u tome, što je ljude odvikla da razlikuju izmedu dobra i zla. Sistematski rad pomoću radia, novina, govora i došaptavanja, izvršio je odlučno svoj zadatak u korist laži. Vrlo malo ih ima, koji pored grmljavine tog reklamnog aparata, još uspevaju da prepoznaju istinu i pravdu, koja danas može da se širi samo putem nečujnih valova misli. Na taj ničin- laž uspeva da svoje čete rekrutira iz redova onih, koji doduše mrze laž, ali nisu više u stanju da se snadu u svojoj okolini. Vojska laži vodena je od svesnih pokvarenjaka, dok je njeno mnoštvo sestavljeno iz ljudi koji su zaslepljeni. U tome i jest trenutačna moč laži, ali je u tome ujedno i garancija za njenu propast. Iz redova onih koji danas, u dobroj veri, služe laži, javiče se brzo otpor koji če strmoglaviti lažno gospodstvo, crpeči svoje snage iz najplemenitije osobine čovečjeg biča, iz ljubavi prema dobru i iz vere u istinu. Verujemo u uskrsnuče dobra!« Čitajući novme... Javljaju iz Čilipa u Konavlima, da je tamo uz iskreno saučešće konav-ljanskog pučanstva s shranjena udov a Martinac ledina pripadnica srpsko-Pravoslavne crkve u onom kraju. Napredni Čilipljani ne isključujući ni ta-■mošnjeg župnika, iskreno su ožalili ' ispratili svoju pravoslavnu sugra-Poslednji događaji su dragoceni, jer su nam oni pokazali da je bilo pogrešno verovati rečima • uzdati se u druge. Sad znamo kakav je naš položaj«. Znači, »progledao« je i g. Mach! •44 šta če biti kad jednom progleda 1 slovački narod i kad mu bude tresalo polagati račune za te fatalne •*Pogreške«, koje su ga tako skupo stajale?! * Svi sokolski listovi su nedavno zabeležili smrt uglednog Sokola, pred-njaka, tečajca i td., ističuči njegove zasluge za Sokolstvo. Medutim, o i-stom tom uzornom bratu, koji je či-tav živoi posvetio radu za Sokolstvo, donosi nekrolog i zagrebačka »Hr-Va*ska Straža«, ne spominjuči narav-s^' da je bio Soko, ali podvlačeči da Je bio »uzoran katolik, dobar rodoljub, savjestan u radu, koji je vršio sve svoje vjerske dužnosti.« Znači li i to, da je Sokolstvo »bez-božničko«? Hi obratno: da Soko ni-kome ne smeta da bude najbolji ver. nik, jednako kao što n. pr. Katolička Akcija ne može nikojeg svog člana da spreči da bude loš vernik?... X. Y. PROLETN.II CIKLUS RADIO PREDAVANJA SAVEZA SOKOLA K.J., 1939 GODINE 16 aprila, Jovan Radulovič, Mostar: O čuvanju naših nacionalnih osobina. 27 aprila. Curič Hajrudin, Sarajevo: Pogibija Zrinjskog i Frankopana. 7 maja, Miloje Pavlovič, Kragujevac: Župski slet Župe Kragujevac u Kruševcu. 11 maja, Vladimir Baljcar, Beograd: Značaj vojne obuke u .ruskom sokolstvu. 21 maja, ing. Gojmir Pehani, Ljubljana: Zgodovinska akcija društva Ljubi jana-Matica (Tehnički del. Iz Ljubljane.) 25 maja, Ivo Polič, Sušak: III slet Sokolstva na Jadranu i IX slet sokolske župe Sušak-Rijeka. 4 juna, ing. Gojmir Pehani, Ljubljana: Zgodovinska akcija društva Ljubljana-Matica. (Prosvetni del, iz Ljubljane.) 8 juna, Bogomil Turato, Sušak: Znamenitosti i lepote gornjega Jadrana. 18 juna, prof. Merčun Lojze, Ljubljana: Prosvetno delo v sok. župi Ljubljana. 22 juna, Deduš Vladimir, Varaždin: Oslobodenje Prekomurja. 20-sodišnjica sokoiskog pozorišta u Petrovsradu Sokolsko pozorište »Matica« u Petrovgradu proslavilo je za vreme uskršnjih praznika, na svečan način, dvadeset-godišnjicu postojanja. Na toj proslavi uzeli su učešča pretstav-nici Saveza SKJ, župe i svih sokolskih jedinica u Banatu. Sokolsko pozorište »Matica« osnovano je odmah posle oslobodenja, a prvi mu je osnivač bio profesor Miloš Stanojevič. Osnovano kao pozo-rišna sekcija »Kola mladih Srba u Temišvaru«, ono je, posle dodeljenja Temišvara Rumuniji, prešlo u Pe-trovgrad i več godine 1919 počelo priredivati pretstave. Pošto je i Sokolsko društvo takoder priredivalo pretstave, to je došlo do fuzije u krilu Sokola. U radu tog pozorišta uče-stvovalo je do sada oko 100 članova i 50 članica Sokola, a pozorište broj danas 38 članova, tamburaški orkestar i hor. Pretstave se daju re-dovito nedeljom po podne, a povre-meno i u veče. Više puta su gostovali i poznati članovi beogradskog Nar. pozorišta, a pre svake pretsta- Verovali, ili ne... U »Hrvatskoj straži«, i to u uskrš-njem broju, objavljen je na čelu u-skršnjeg priloga članak »Dinamika i panika«, od nekog g. Rimarića-Volinskog, u kome se sa oduševlje-njem govori o dinamičkoj grupi država u Evropi, a sa nipodaštava-njem o dinamičkoj. Zaključuje se, dalje, da je spas hrvatskog naroda u plivanju u vodama dina-mičkih država, i na koncu se, u tom centralnom organu katolicke hierarhije u našoj zemlji, i to u uskr-šnjem broju, koji bi trebao da sav odiše ljubavlju i mirom, piše od reči do reči ovako: »Uzalud je plakati nad sud-binom Češke. Uzalud je stenjati nad Tazbijenom vazom slaveno-filskih, moskvofilskih i francu-skofilskih iluzija. Rada se najno-vija Europa. Ona pomalo rniriše na željezo, na barul. Ali, hvala Bogu, ona najmanje mirile na ženevski rnirisavu (kao ružina vodica), ali otrovanu (kao ciankalij) limunadu « I tako ova gospoda, koja se drže kao da su uzeli monopol na Hrista, največeg protivnika gvožda i baruta, likuju i vesele se novoj Evropi že-ljeza i baruta, samo da mogu da vide pogažen ideal miroljubive sa-radnje i demokratije, kakav je bio zamišljen, ma da ne i ostvaren, u Ženevi. I lo čine u isto vreme, dok novi vrhovni poglavar katoličke crkve upučuje narodima uskršnju poslanicu, za ljubav, mir i napre-dak, a protiv gvožda i baruta. . . ve drže se sokolska predavanja. Za ovo vreme pozorište je dalo 597 pret-stava, večinom iz narodnog reper-toara, kao i dobrih komada iz Strane literature. Svečanosti su počele akademijom u Sokolskom domu, na kojoj je za-menik starešine, Milorad Bugarin, govorio o značenju proslave, a pretsednik pozorišnog odbora, Lazar Bogdanovič, izneo je pregled rada kroz lanjsku godinu. Izaslanik Saveza SKJ, Miroslav Vojinovič, izrazio je priznanje za ovaj požrtvovan rad i čestitao osnivaču pozorišta, profe-soru Milošu Stanojeviču. U ime Saveza je govorio i Mirko Mihaldžič, a starešina župe Petrovgrad, brat Matič naglasio je da je pozorište u Petrovgradu postalo uzorom za sva sokolska pozorišta u zemlji. U okviru proslave, pozorište je da-: lo pretstave »Krajiškinja« od Petra Krstonošiča, »Na ledima ježa« od St. Jakovljeviča, »Sveti plamen« od So-merseta i pojedine scene iz niza narodnih komada. U komadu »Na ledima Ježa« gostovao je g. Nikače-vič iz Beograda. Sem toga, prire-dena je i naročita izložba, koja prikazuje rad pozorišta kroz prošlih 20 godina. Sednica P.enuma uprave Saveza S. K. J. Sednica Plenuma Uprave Saveza Sokola K. J. sazvana je za dan 21 aprila 1939 g., u 15.30 časova, u pro-storijama Saveza. Ovo je poslednja sednica plenuma pred glavnu godišnju skupštinu, koja se drži 22 i 23 aprila. Slovenske izjave poljskih generala Poljski list »Slovo« donosi razgovor sa poljskim generalom Zeligov-skim, u kome general izjavljuje, da slovenska misao sve više zagrejava poljski narod i da je to ideal, u kome se ostvaruje smisao života u lju-bavi i pravičnosti. Govoreči o Beko-voj poseti Londonu, Zeligovski je iz-javio da je pun optimizma: »Ako u vreme čehoslovačke krize nismo u-meli nači sebe, sada stupamo na put aktivne poljske politike, koja je u-jedno i slovenska politika. Sada nismo više osamljeni, a poljski narod je jedinstven i ide putevima koji su nam pokazali najbolji sinovi našega naroda«. Drugi poljski list, »Polonia«, ob-javljuje članak generala Halera, u kome se kaže, da Poljaci neče niko-me ustupiti ni pedalj svoje zemlje: »Poljaci če uništiti sve protivnike koji bi dirnuli u poljsko zemljište i goniče ih do poslednje granice na kojoj žive Sloveni«. Zanimljivosti iz doma i sveta Iako su danas gotovo svuda poza-tvarana vrata stranoj radnoj snazi, ipak se je prošle, 1938 godine, ise-lilo iz Jugoslavije blizu 20.000 lica — skoro jednako kao 1937 godine. U istoj, 1938 godini vratilo se oko 15.000 lica, tako da je čist odliv oko 5.000 lica. Preko mora otišlo je 5620 lica (od toga u USA 2688, Kana-du 1005, Argentinu 768, Australiju 613. Novu Zelandiju 179, Južnu Afri-ku 99, Chile 80 itd.), a u evropske zemlje oko 13.500. Od tog u Nemač-ku 7627, Francusku 3700, Cehoslovač-ku 728, Belgiju 328 itd. Povratilo ih se, kako je več spomenuto, oko 15.000, najviše sa sezonskog rada iz Nemačke, Francuske itd. * Iz Julijske krajine javljaju, da je trščanski biskup Santin boravio u poslednje doba u Rimu, u vezi sa pitanjem upotrebe slovenačkog jezika u crkvama Julijske krajine. Javlja se, da je biskup bio primljen od samog pretsednika vlade, g. Musolina, i da je pretsednik vlade, na biskupovo pitanje, da li su dozvoljene slovenačke propovedi u Julijskoj krajini, odgo-vorio, da vlada nema ništa protiv toga. Na drugo pitanje, da li se, prema pravilima konkordata, veronauka sme poučavati na slovenačkom jeziku, pretsednik vlade je odgovorio da slovenački jezik nije zabranjen. Ljubljanski listovi javljaju, da su te izjave u Julijskoj krajini primljene sa zadovoljstvom. * Glavni organ nacionalsocijalističke stranke u Nemačkoj, »Volkischer Beobachter« piše uvodni članak pod naslovom »Put ka novoj Srednjoj E-vropi«, u kome kaže: »Stvaranje česko-moravskog protektorata i preuzimanje zaštite nad Slovačkom, učinilo je da je Treči Rajh napravio veliki deo puta ka stvara-ranju nove Srednje Evrope. U času kada je preko Beča zauzela Prag, i-storija je nemačku politiku sudbin-skom nuždom povela na stari put, koji traje stolečima i u kome je Nemač-ka na istoku i jugoistoku bila garant mira i poretka. Stvaranje široke češke avtonomije u Rajhu i stvaranje samostalne Slovačke, pod zaštitom Rajha, pretstavljaju prvi korak ka federalnem uredenju istočne Evrope«. * Pariški »Temps« piše o engleskim vojnim izdacima u prošloj godini i računa ih na 823,5 miliona funti, što znači preko 92 milijarde dinara. To daleko prevazilazi prvobitna predvi-rlanja engleske vlade. U prošloj bu-džetskoj godini bilo je utrošeno za vojsku samo 252 miliona funti, a godinu ranije samo 126 miliona. Prema tome se vidi, da su se poslednje godine vojni izdaci Engleske za 46% povisili prema predašnjoj godini. * Sada kada je španski gradanski rat završen, pravi se bilans žrtava i šteta, koje su zemlji nanete. To je bio najduži gradanski rat kroz poslednjih deset godina i trajao je tačno 989 dana. Stručnjaci cene da šteta od gradanskog rata u Španiji iznosi okruglo oko 150 milijardi dinara, dok čl broj ljudskih žrtava biti vrlo teško utvrditi. Na obim stranama poginulo je i teško ranjeno oko 800.000 ljudi, ali je veliki broj žrtava iz gradanskih krugova, naročito žena i dece. Broj tih žrtava računa se najmanje na 500.000. Pored svega toga, nastradale su mnogobrojne istorijske i umet-ničke zgrade, a gotovo jedna šestina španskog teritorija opustošena je od rata. * Agencija »C. P.« javlja: Graz, drugi po veličini grad Austrije beleži rekord u broju lica koja su istu-pila iz Katoličke Crkve. Ima svega 16.000 istupa. Glavni grad Štajerske od početka nacijonal-socijalističkog režima nazvan je »gradom nacional-nog podizanja«. Tamo je protucrk-vena agitacija jača nego u Beču. Sadržina sokolskih iistova »KNJIGA ZA SOKOLSKO SELO« Broj za mesec mart ovog organ« sokolske župe Mostar, donosi slede-ču sadržinu: Težina i dužnost današ-njice; — Proglas zagrebačkog Sokolstva; — Proglas akademikov v Ljubljani; — XX župska skupština; — Važna pitanja; — Narodnoj poeziji; — Post, uzda čovječija; -— Na mrtvoj straži; •— Vijesti iz jedinica i za je-dinice; — Kratka uputstva za pošu-mljavanje; - Bagremov rasadnik. »ČUVAJMO JUGOSLAVIJU» Broj za mesec mart, ovog vesnika sokolske župe Karlovac donosi ovaj zanimljiv sadržaj; M. R.: Veliki Petak Slavenstva; — M. R. Slovačka povijest; — Sokolstvo u Slovačkoj; — Urednik: Sestri Marti u Pragu; — M. R.: Osnovne sokolske ideje; — Slet u Sofiji; — Veljko Vrlinič: Sa glavne godišnje skupštine župe; — V. V.: Što stečeš vježbom, sačuvaj moralnim životom; — Mil. Milosavljevič: Brači načelnicima; — Kalendar utakmica naše župe; — Za Jugosla-viju i razne sokolske vesti. 1 »MLADI SOKO« izašao je broj za mart ovog lista naraštaja Sokoiskog društva u Splitu, koji sadrži ove članke: Daksa Uglje-šič: Cehoslovačka; — Vrcan Srdan: Sokolski cilj; — Mirjana Culic: Sokolstvo i žena; — Pera Davor: Sokolstvo i vjera: Na posao; — O slozi; Razvoj jugoslovenske misli; Hrvatski' ili srpski jezik; — Puharič Mirjana: — Jedna šetnja; Sokolsko ustrojstvo u pitanju i odgovoru; Povijest jugoslovenskog Sokolstva; — Lahman Natko: Grči i tje-lovežba; i sokolske vesti. »SOKOLSKI VESNIK« Izašao je broj za april ovog lista za sokolsko vaspitanje dece i naraštaja, koji izlazi u Srem. Mitroviči, a koji donosi ovu sadržinu: Ceda Milič: Največe bogatstvo, — Dr. Vojislav V. Rašič: (pesma) Bratu Radi Popoviču, — Branko J. Krčum: So-koli-ratari; — Pesme: Crkveno zvono, Pčela, Pre crkve, I ja sam Soko i druge; — Letovalište Jadranske Straže iz Beograda u Bijelo.i, — Istorija mesta Bosuta i razne vesti. IZMEDU ŠVAJCARSKE I FINSKE Takmičenje izmedu reprezentacije švajcarskih i finskih gimnastičara, koje se očekuje sa velikim interesom, neče se održati 7, več 14 maja u Bazelu. ŽUPSKI SOKOLSKI SLET U ZAGREBU Sokolska župa Zagreb održače župski slet u Zagrebu, 4 juna 1939. Posle velikog sleta 1934, to če biti pr-V4 veča sokolska priredba u Zagrebu. Osnovani su svi potrebni otseci, koji su počeli raditi. Do sada se prijavilo preko 3000 sokolskih pripadnika zagrebačke župe za sudelovanje na sletu, a pozvate su i sve okolne sokolske župe. Zatražena je povla-stica na železnicama. CASOVNIČAR i JUVELIR M. MITROVIČ TERAZIJE 22 (do Moskve) ima: švajcarskih ča-sovnika za ruku i džep, zlatnog nakita, kristala, srebra, p e ha ra i plaketa. Braći i sestrama popust Cene vrlo solidne. Stručan rod TraSIte cene za Izradu k I i n a c a I znaiaka. SflVEZ SOKOLft KRALJEVINE JUGOSLAVIJE javlja članstvu, naraštaju i deci tužnu vest, da je nesrečnim slučajem, prilikom utakmica u Zagrebu, njegov vrli član, — takmičar i borac brat BOŽIDAR ABADŽIJA član sokoiskog društva Beograd V vršeči sokolsku dužnost, ispustio svoju plemenitu dušu, dana 12 aprila u 6 časova. Savez Sokola Kraljevine Jugoslavije duboko žali za vrlim bratom Rbadžijom i sačuvače mu trajan spo-men medu svojim članstvom. Slava dičnom borcu i takmičaru! Slava bratu ftbadžiji! Beograd, 12 aprila 1939 SrtVEZ SOKOLft K. J. ШТШДРИЈД „ION БЕОГРАД • Телефон 24-689 • Грачаничка 14 Нзрађује првокласне штампане ствари KUPUJEMO DŽEZ-BUBANJ Ponude na Sokolsko društvo Čakovec ČUVENA RADNJA CIPELA NOVI BAZAR TERAZIJE 25 Дрво, угаљ, kokc, креч, испоручује поставно свака жељезничка станица целе вагонске пошиљке Браћа Крајачевић — Нови Сад Телефони 30-33 и 21-65 Braćo i sestre! U rasporedu takmičarskih vežbi za ovu godinu nalaze se i grane iz lake atletike i to : trčanje preko prepona, skok u daljinu, bacanje diska itd. Sokolska župa Split izdala je knjigu brata M. Dobrina „LAKA ATLETIKA” Cijena din. 6.—. Ista na shvatljiv i lak način opisuje sve grane lake atletike uz praktično i metodično tumačenje. Парна пивара, фа-брика слада и квасца Мих. Ј. Косовљанин Д. Д. У ЈДГОДИНИ препоручује своје чувено пиво Моравац(бело) Preporuča se knjiga brata Hrvo-ja Macanoviča: »Plivanje u Sokolu«. Cijena din. 15.—. Daje Косово (црно) upute u praktičnu izgradnju pli-vališta, način organizacije takmi-čenja i t. d. Knjiga se naručuje u knjižari »NAPREDAK«, Split, Sinjska ul. 2, uz unapred poslat novac ili pouzečem. и тиштени ква-сац за тесто. ТАМБУРЕ ИГИТАРЕ добикете нај-јевтиније и нгјбсље изра-вно из по-знатетворни-це тамбура ИВАН ВАРДИАН СИСАК — 445. Тражите нови ценовник. FABRIČNO STOVARIŠTE ŠTOFOVA I KROJAČKOG PRIBORA FRANJA ŠTAMBERGER i Komp. BEOGRAD Knez Mihailova 45 Telefon br. 26-676 Pošt. ček. 57.798 ФАБРИЧНО СТОВАРИШТЕ ЕНГЛЕСКО-ШКОТСКИХ ШТ0Ф0ВА je снабдевено и сортирано првокласним квалитетом и најмодернијим десенима. Оглед слободан, купња необавезна, цене при-ступачне ва свакога. Посетите нас и бићете пре-дусретљиво дочекани. ПРОДАЈА ЗАГОТОВО И УЗ ИАЈПОВОЉНИЈЕ ОТПЛАТНЕ УСЛОВЕ. Елек 3 1 новос трицитет у н а ч и н £ привреди i n p е д а к! Електрични погон оспособљава занатлије и малу индустрију као конкуренте великој индустрији. ДДСКО ШКТРИЧИО Д.Д. НОВИ Сод Електрично друштво i Д. Петровград ИОШШНШ UMI D. D. NOVI SAD Strojeve za kučanstvo Kuhinjske i balancvage Peči i štednjaci Trgovački leV Tegove žigosane Vrata za kaijeve peči za loženje i za dimnjake Ptibor za kanalizaciju (okviri, pokiopci i t. d.) Pribor za instalaciju (hidranti, sifoni i t. d.) Transmisije Mengele Šmrkovi (pumpe) ODELENJA ZA EMAJLIRANJE TUĆA I LIMA Sanitarni uređaj Kade emajlirane Peči za kupatilo Razni pribor za sanitarni ure daj Zidne školjke Umivaonici Uredaj za klozete (emajlirane školjke, čučavci stfoni) Praonici Konzole HROMOVANJE I N I K LO VA N J E Јидринскп пловидба Д. д. Врши ca својих 56 луксузних, путничких и трговачких бродова обалну службу у свима правцима нашег при-морја; одржава редовно : 1) Свакодневне путничке брзе пруге Сушак—Далмација —Јужни Јадран и натраг; 2) Недељне туристичке пруге са паушалним ценама: Горњи Јадран-—Далмација—Јужнп Приморје и натраг; 3) Брзе Путничке пруге: Венеција--Сплит—Дубровник—Котор—Будва и натраг; 4) Брзе путничке пруге : Сплит—Дубровник—Котор и натраг. 5) Путничко теретне пруге: Трст—Сушак—Далмација— Албанија—Грчка и натраг; 6) Локалне путничке и терет- не пруге између свих места нашега Приморја. БРОДАРСКО АКЦИОНАРСКО ДРУШТВО „Оцешјп” Одржава редовне трговачке линије: 1) Јадран—Марсељ —Шпанија—Северна Африка, Канарска острва и натраг; 2) Јадран—Малта—Шпанија—Мароко и натраг; 3) Ја-дран—Северна Африка—Валенција—Мароко и натраг; 4) Јадран—Лондон—Анверс—Хамбург и натраг. Ова пруга додирује успут све важније луке и то како у од-ласку тако и у повратку. Друштво са својим модерним прекоокеанским бродовима обавља на овим линијама све превозе, а на линији бр. 2 прима путнике на туристичка путовања уз најумереније цене. Југословенски Лојд Д. Д. Одржава: 1) Редовну месечну пругу између наших лука и Јужне Америке; 2) Позната луксузна кружна путовања дивним паробродом „Краљица Марија“ по Средоземном мору; за ова путовања се издају паушалне карте уз веома повољне цене; 3) Редовну петнаестодневну брзу пругу Јадран—Грчка—Палестина—Египат и натраг, лук-сузним паробродом „Принцеза Олга“; 4) Осталим бро-довима врши слободну пловидбу по морима целога света-Главно заступништво поморско паробродских друштава „Југословенски Лојд“ „Јадранска пловидба“ и „Оцеа-нија“ налази се у Београду, Кн. Микаилова бр. 8, где се врши и продаја путних карата, резервисање кабина и дају сва обавештења како о путничком, тако и о трго-вачком промету. ХОТЕЛ И РЕСТОРАН » БРИСТОЛ « ПРВОКЛАСНА КУЋА Izdaje Savez Sokola Kr. Jugoslavije (arh. M. Smiljanič, Alekse Nenadoviča 6) — Ureduje redakcioni odbor (Pretsednik Dr. Vlad. Belajčič) — Odgovorni urednik Dr. Tihomir Protič, Beograd, Prestolonaslednikov Trg 34 — Stamparija »Zora«, Kosmajska 24 — Telefon 29-920 — Beograd.