ANNALES ■ Ser. hist. sociol. ■ 26 ■ 2016 ■ 2
original scientific article	DOI 10.19233/ASHS.2016.18
received: 2016-02-01
POVIJESNI PREGLED RAZVOJA VRTLARSTVA I KRAJOBRAZNOG UREDENJA ŠIBENIKA I OKOLICE U RAZDOBLJU 1880.-1945. GODINE
Boris DORBIC
Veleučilište „Marko Marulic" Knin, Odjel Poljoprivrjeda krša, Petra Krešimira IV. 30, 22 300 Knin, Croatia
e-mail: bdorbic@veleknin.hr
Elma TEMIM
Univerzitet "Džemal Bijedic" u Mostaru, Agromediteranski fakultet, 88 104 Mostar-Bosnia and Herzegovina
e-mail: elma.temim@unmo.ba
IZVLEČEK
Neugodna gospodarska kriza v poznem 19. stoletju in v prvih desetletjih 20. stoletja ni bila ugodna za razvoj vrtnarstva in krajinskega oblikovanja na področju mesta Šibenika in okolice. Tradicija mestnih središč iz preteklosti, posvetna ali cerkvena, je pustila svoj pečat v poskusih lokalnega urbanega vrtnarstva in krajinskega oblikovanja. Ob koncu 19. stoletja pa se je slika gojenja mestnega tkiva začela spreminjati. Mesto se je nato urbaniziralo proti svojemu vzhodnemu delu. Počasi se je obnovila in izgradila komunalna infrastruktura, šole, bolnišnice, sodna stavba in vse večje so bile potrebe po večji »ozelenitvi«, pogozdovanju, gojenju nasadov in vzdrževanju mestnih krajinskih površin. Z delom je narejena analiza stanja urbanega vrtnarstva in krajinskega oblikovanja v obdobju 1880-1945. Pri razvoju skromne urbane krajine iz takratnega obdobja je pomembno izpostaviti vrtove Roberta Visianija, Luje Maruna in krajinske površine znotraj mestnih vil, občinskih objektov in mestne infrastrukture.
Ključne besede: Šibenik, pogozdovanje, urbano vrtnarstvo, urejanje krajine, izobraževanje
RASSEGNA STORICA DELLO SVILUPPO DEL GIARDINAGGIO E DELL ARTE AMBIENTALE DI SEBENICO E DEI SUOI DINTORNI DURANTE IL PERIODO 1945-1985
SINTESI
La crisi economica sfavorevole che ebbe luogo verso la fine del diciannovesimo secolo e nei primi decenni del ventesimo secolo non ha favorito allo sviluppo del giardinaggio e dell'architettura del paesaggio nel territorio della citta di Sebenico e nei suoi dintorni. La tradizione del nucleo urbano dalla storia, come quella mondana cos/ quella ecclesiastica, ha lasciato tracce nei tentativi del giardinaggio locale urbano e nell'architettura del paesaggio. Tuttavia, verso la fine del diciannovesimo secolo cominicia ad alterarsi considerevolmente l'immagine contadina del tessuto urbano. La citta si urbanizza verso le sue parti ad est. Lentamente si rinnova e costruisce l'infrastruttura comunale, le scuole, gli ospedali, l'edificio della corte e quidi c'era piu necessita per il rinverdimento, l'imboschimento, le pian-tagioni e la manutenzione delle aree del paesaggio urbano. L'articolo scientifico analizza lo stato del giardinaggio urbano e dell'architettura del paesaggio nel periodo tra l'anno 1880 e l'anno 1945. Nello sviluppo del modesto paesaggio urbano di quel periodo e importante mettere in rilievo i giardini pubblici di Roberto Visani e Lujo Marun, come pure le superfici del paesaggio all'interno delle ville urbane, degli edifici municipali e dell'infrastruttura urbana.
Parole chiave: Sebenico, imboschimento, giardinaggio urbano, architettura del paesaggio, educazione
227
ANNALES ■ Ser. hist. sociol. ■ 26 ■ 2016 ■ 2
Boris DORBIC & Elma TEMIM: POVIJESNI PREGLED RAZVOJA VRTLARSTVA I KRAJOBRAZNOG UREBENJA ..., 227-246
UVOD
Vrtovi i parkovi u prošlosti zasigurno nisu bili naj-važniji u komunalnom životu, gradova i naselja, ali su bili nezaobilazni i oduvijek prisutni u svijesti pučan-stva te u slici gradova (Ščitaroci, Ščitaroci, 1996, 90). Teška gospodarska kriza krajem 19. stoljeca i u prvim desetljecima 20 stoljeca otežavala je razvoj pejsažnog oblikovanja pa tako i na području Šibenika i njegove okolice. Šibenik ipak polako započinje mijenjati težač-ku sliku gradskog tkiva, širi se prema istočnim dijelovi-ma. Obnavlja se i izgraduje komunalna infrastruktura, škole, bolnice, sudska zgrada itd, a tirne rastu potrebe i za vecim „ozelenjivanjem", podizanjem nasada te odr-žavanjem pejsažnih površina.
Povijesna tradicija šibenske gradske sredine bilo svjetovne ili crkvene ostavila je traga u pokušajima lokalne hortikulture.
„U vrtovima, dvorištima i klaustrima samostana možemo pratiti nastanak i razvoj srednjovjekov-ne hortikulture i prve zametke vrtne umjetnosti europskog zapada." (Milic, 1993, 99).
Dio je tradicije preko baroknog razdoblja i ranog klasicizma na prijelazu 18.-19. stoljeca iznjedrio neka lokalna rješenja uredenja pejsaža oko dalmatinskih gradova, pa tako i Šibenika. Bio je to pokušaj stvaranja par-ka-šume tzv. „satro-bosco".
Javni parkovi javljaju se tek od 19. stoljeca, a od tada seže i početak uredenja zelenih površina na području Dalmacije i Šibenika (Piplovic, 2003, 85).
Razvoj krajobraznog uredenja, krajem 19. stoljeca na šibenskom području, dolazi iz mediteranskih arhitektonskih krugova i škola. Zbog toga se u ovom periodu javljaju strogo zadani parkovni stilovi (Fantulin, 1997, 8; Dunkic, 1998, 82).
Stilski karakteristični parkovi bili su brižljivo uklo-pljeni u krajobraznu sliku mediteranskog grada. Vrtlar-ski stručnjaci, arhitekti, projektanti i izvodači radova su dolazili vecinom u Šibenik iz srednjoeuropskih i mediteranskih zemalja (Austro-Ugarska, Italija itd). Njihovo stvaralaštvo i znanje za tadašnje gradansko poimanje bilo je iznenadujuce, nadasve vrijedno i korisno.
„Da bismo shvatili i pravilno primijenili parkov-nu arhitekturu u funkciji slike grada, potrebno ju je razlikovati od hortikulture i ozelenjavanja, na što smo nerijetko nailazili, osobito tijekom druge polovice 20. stoljeca. U tom ekološkom ozele-njavanju gradskog prostora bio je mnogo važniji broj kvadratnih metara po stanovniku grada, da-
kle kvantitativni kriterij, negoli kvaliteta i urbana kompozicija prostora čovjekova življenja. Vrtovi i parkovi uvijek su bili predmet zanimanja razli-čitih struka pa ih je moguce gledati i promišljati na različite načine. Naše razmišljanje o parkovnoj arhitekturi polazi od shvacanja da je vrt ili park arhitektura u organskom materijalu, dakle artifici-jelni prostor stvoren čovjekovim radom, znanjem i kremacijom." (Ščitaroci, Ščitaroci, 1996, 81)
Kao dio poljoprivredne djelatnosti vrtlarstvo, zahva-ljujuci „rasadnik" koji se nalazio u Šibeniku, utječe na početak razvoja krajobraznog uredenja i ukrasne hortikulture. Gradani su stvarali minijaturne ukrasne kuc-ne vrtove s povrcem ili bez njega. Oni bogatiji su imali bolje oblikovane ukrasne vrtove u prednjem planu i s korisnim vrtom u zaklonjenom dijelu kuce.
„Godine 1907. Središnja vlada u Beču donijela je opsežan program za gospodarsko unapredenje Dalmacije. Sadržavao je i djelovanje na organizaciji uzgoja cvijeca. U početku je država davala privatnim vrtlarima tj. uzgajačima cvijeca pomoc kroz subvencije. Taj način je 1910. godine napu-šten." (Piplovic, 2003, 89)
Edukacija stanovništva o vrtlarstvu se obavljala uglavnom usmenom predajom. Knjige i časopise su po-sjedovali tek oni učeniji i bogatiji, a nabava pisane riječi je dolazila iz Austrije, te iz talijanskih pokrajina i gradova (Venecija, Padova, Verona).
SAŽETI POVIJESNI PRIKAZ RAZVOJA KRAJOBRAZNOG UREBENJA ŠIBENIKA TIJEKOM 19. STOLJECA
Tijekom druge polovice 18. stoljeca i prvih decenija 19. stoljeca o vrtlarstvu, uzgoju bilja, hortikulturi i una-predenju poljodjelstva najviše se raspravljalo u obra-zovnim krugovima poljodjelskih akademija u Zadru i Splitu. Radilo se o europskim odrazima u dalmatinskoj zatvorenoj sredini onog pokreta koji je promicao ideje fiziokratizma pod utjecajem francuskih enciklopedista i tadašnje recentne prirodne znanosti u osvitu nove ere.1 Fiziokratizam je preko utjecaja Mletačke republike prešao i u Dalmaciju. U drugom dijelu 18. stoljeca niču u Dalmaciji (Split, Zadar, Trogir) akademije fiziokratske zamisli. Prva akademija osnovana je 1767. godine u Splitu (Božic-Bužančic, 1993, 281). Na šibenskom području od kraja 18. stoljeca nije bilo organiziranih pokušaja usmje-renih prema inovacijama toga tipa ili je bilo pojedinih pokušaja u vrtlarenju i unapredenju poljoprivrede. Ne-
1 Danica Božič-Buzančic, Južna Hrvatska u europskom fiziokratskom pokretu: pokret za obnovu gospodarstva, gospodarske akademije, ogledni vrtovi i poljodjelske škole druge polovice 18. i početka 19. stoljeca. Književni krug. Split, 1993. 1 767. godine Juraj Parčic, svečenik i šibenski plemic, dao je vlastima prijedlog o osnivanju poljodjelske škole u Šibeniku. Želio je da to bude škola ratarskoga tipa, namijenjena običnim težacima na hrvatskom jeziku, 266.
228
ANNALES ■ Ser. hist. sociol. ■ 26 ■ 2016 ■ 2
Boris DORBIC & Elma TEMIM: POVIJESNI PREGLED RAZVOJA VRTLARSTVA I KRAJOBRAZNOG UREBENJA ..., 227-246
Slika 1: Zapušteni vrt plemicke obitelji Divnic u šibenskom predjelu Gorica Izvor/Surce: Dorbic, 2015
PPM
dostatak kadra kao i nepostojanje poljoprivrednih škola uvjetovalo je stagnaciju u tom pogledu. Franjevci su pri pučkim nižerazrednim školama i nedjeljnim podukama pučanstvu prezentirali način i tehniku u vrtlarskim rad-njama, a u svezi povečanja prihoda. Pojedini plemiči kao npr: Galbiani, Divnič, Pinneli, Soppe-Papali i Cortellini promicali su nove ideje u potrebi naprednog educiranja gradskog težaštva i seoskog puka.2
U Dalmaciji se uzgoj cviječa tijekom 19. stolječa pra-tio putem intelektualnih krugova iz susjedne Italije, pogo-tovo trgovačkih veza za Ankonu, Rimini, Trst, Veneciju i putem pojedinaca koji su studirali u Padovi i Veroni.
Postojale su i želje za unapredenje postepenog uz-goja šafrana (Crocus sp.), koje su navedene u dopisu iz 1838. godine. Službe javnog informiranja Carstva Au-strijskog su svake godine povečavale uvoz novih količina šafrana (Crocus sp.) iz Francuske, Napulja i Turske u prehrambene, medicinske i tekstilne svrhe. Navodi se da se šafran može uspješno uzgajati na području Dalmacije gdje se takav može koristiti kao prvoklasna roba, kao lijek u farmaceutske svrhe te da je puno kvalitetniji
od onog koji dolazi iz Trsta. Uzgoj ove vrste u Dalmaciji je trebala spasiti mnoge siromašne obitelji.3
„Godine 1846. održana je u Padovi velika izložba rijetkih biljaka uzgojenih na području pokrajine Veneta po zamisli Šibenčanina Roberta Vissiani-ja. Ta manifestacia je potekla i osnivanje jednog novog društva kojemu je on bio predsjednikom. Oni su davali novčane priloge za unapredivanje hortikulture i organiziranje javnih izložba cviječa na kojima su nagradivani uzgajači najboljih pri-mjeraka." (Piplovič, 2003, 88)
Ranije, u godini 1827.-oj Visiani je s šibenskim liječ-nikom Vicom Giadorou i poduzetnim Antonijem Galbi-janijem pokušao osnovati Zavod za proučavanje prirode u Šibeniku, ali se to zbog njegova česta odsustva u Italiji nije ostvarilo. Inicijativa je polazila od potrebe da se uz tu ustanovu formira i stalni muzej4
Vrtal je izvorna riječ, u hrvatskoj pisano-govornoj tradiciji, a dolazi od glagola vrtiti. Vrtlarstvo je djelatnost
2	Dorbic (2015): Šibenska plemicka obitelj Divnic je pripadala istaknutom i bogatijem sloju gradskog šibenskog plemstva od sredine 15. stolječa. Isticali su se u obavljanju raznih svjetovnih-javnih, kulturnih i crkvenih funkcija, a pojedini članovi Šibenika i u obrani grada za vrijeme Turskih vojnih pohoda u Dalmaciji. Vrt obitelji Divnic čiji se ostaci i danas nalaze u šibenskom predjelu Gorica (Ex. Galera) iznad tzv. stuba Dragojevica je oblikovan u srednjevjekovnom stilu s centralnom osi i bočnim alejama odvojenim dvostrukom kolo-nadom kamenih stupica krajem 16. stoljeca (Slika 1.). Kao takav služio je kao dnevno odmaralište gradskog plemickog sloja. U vrtu su krajem 2015. godine popisane sljedece biljne vrste: smokva (Ficus carica L.), dud (Morus sp.), badem (Prunus dulcis (Mill.), šipak (Punica granatum L.), vinova loza (Vitis vinifera L.), bršljan (Hedera helix L.), kana (Canna sp.), perunika (Iris germanica L.), velika zimzelen (Vinka major L.). Sadašnje stanje ukrasnog bilja ukazuje na neujednačenost u opcoj kompoziciji biljnog materijala, buduci se posljednjih desetljeca vrt nestručno održavao.
3	DAŠI, Zbirka hortikultura, (dalje: ZH), Invito, perpromuovere la raccolta del Zafferano spontaneamente crescente, e la coltura regolare di questo prodotto indigeno in Dalmazia., 1838.
4	Milivoj Blaževic: Bilješke i zapisi o Šibeniku, rukopis.
229
ANNALES ■ Ser. hist. sociol. ■ 26 ■ 2016 ■ 2
Boris DORBIC & Elma TEMIM: POVIJESNI PREGLED RAZVOJA VRTLARSTVA I KRAJOBRAZNOG UREBENJA ..., 227-246
koja je u poratnom vremenu druge polovice 20. stoljeca s ubrzanom urbanizacijom grada, a i sela praktički nesta-la ili se infiltrirala u prigradsku infrastrukturu. U vrtu se moglo naci različitog povrca: blitva, rajčica, kupus, arti-čoka, salata, grah, grašak, bob, celer, peršin itd. Nadalje u vrtu je bilo neizostavno i ukrasno bilje: ruže, karanfili, lijepe kate, kadifice, neveni, oleandri, viole, šeboji5 itd te ljekovite vrste: metvica, bosiljak, lavanda, ružmarin i lovor. Od vocaka šipak ili mogranj je bio obavezan, dok su ostale vrste bile prisutne zavisno o veličini. Bilje se gnojilo prirodnim gnojivima i „lugom". Nisu se koristila kemijska zaštitna sredstva. Ono je zalijevano minimalno zbog oskudice vode (Grgurevic, 1983, 55).
„Poljoprivreda je značajno zanimanje velikog broja pučanstva grada Šibenika i njegove okoline u meduratnom razdoblju od 1918. do 1941. godine." (Blaževic, 2006, 645)
Nedostatak vode je ograničio vecu biljnu pa i cvjet-nu lokalnu produkciju u Šibeniku tijekom 30.-ih godina 20. stoljeca.6 Prve inicijative za vodu polaze od francu-ske vojne uprave 1808. godine na predjelu Rupine na Šubicevcu (Blaževic, 2009, 182-183).
Potrebe za vodom Šibenik je riješio tek 1879. godine u vrijeme opcinske narodne vlasti gradonačelnika Ante Šupuka.7
Uzgoj cvijeca na prozorima dalmatinskih kuca je vrlo star i spomije se vec u 15. i 16. stoljecu. Često su ispod prozora ugradene kamene konzole s letvama i ukrasnim gredicama na koju su nanizane razne cvjetne posude (Piplovic, 2003, 93).8
Tijekom prve polovice 19. stoljeca u Šibeniku su se u nekoliko navrata dodjeljivale i lokalne nagrade za ukrasno cvjetno uredenje na starim gotičkim i renesansnim pločama. Tradicija uredenja fasada i trgova u Šibeniku po ugledu na talijanske izvore potječe od sredine 18. stoljeca od kada su održavane gradske feste „Candelle e sardelle" Šibenski puk je na njima nagradivan hranom, a za uzvrat je grad uredivan girlandama cvjetnih buketa, vjenčicima i različitim ukrasnim biljem (lovorom (Laurus nobilis L.), maslinama (Olea europea L.), rakitom (Salix purpurea L.) itd.). Takovo je uresno uredenje šibenskih
trgovina i trgova nastavljeno u doba austrijske uprave u Dalmaciji od 1814. do 1848. godine. u prigodama proslava rodendana careva Franje I. i Ferdinanda IV., što se svjedoči u arhivskim izvorima.9
Povijesni pregled razvoja krajobraznog uredenja Šibenika i okolice u razdoblju 1880.-1945. godine
Gradsko pejsažno oblikovanje i uredenje Šibenika u razdoblju od 1880.-1945. godine. može se opisati i kroz sjecanja pojedinaca i starih fotografija. Grad je u tadašnjem vremenskom razdoblju odavao opcu sliku težačke sredine, ali je do kraja 19. stoljeca komunalno napredovao i izgledao poprilično težački. Od kraja 19. stoljeca zapaža se u Šibeniku interes za „vrtno i parkovno uredenje" kultiviranjem pejsaža i ozelenjava-njem urbanih cjelina, najčešce na inicijativu poduzet-nih gradana i Društva za uljepšavanje grada, u kojem je djelovao i vlč. don. Krsto Stošic (Markovic, 2009, 163-169).
Godine 1895. formira se gradski perivoj Roberta Vi-sianija na prostoru od Poljane do Šibenske obale. To je i najznačajniji park u povijesti krajobrazne arhitekture tog vremena. Pejsažni stil perivoja je nalikovao talijan-skim klasičnim perivojima, a za ondašnji Šibenik to je bio pravi kulturno-socijalni izazov za novi način života i doživljaja stvarnosti. Početak urbanizacije, izgradnja cesti, komunalne infrastrukture i pojedinih gradskih objekata takoder upotpunjuje ne odvec bogatu povijest pejsažnog oblikovanja i uredenja Šibenika.10
Značajno je spomenuti i poluurbanističko područje jugoistočne periferije grada u sklopu gradogradnje Šibenika. Za istaknuti je Vilu Pasini kao raskošnu jednokat-nicu s terasama zaklonjenim od prolaznika s pomno zasnovanim vrtom s karakterističnom kovanom ogradom, koja prati glavnu liniju uz cestu. Na istočnom rubu Poljane ugledni šibenski pravnik dr. Vice Iljadica-Grbešic 1911. godine je izgradio reprezentativnu trokatnicu. Uzduž glavne prometnice postepeno su se izdizale obi-teljske kuce s vrtovima, dok se na suprotnoj strani neu-rbanizirane periferije namjenjuje nova svrha za zgradu Okružnog suda (Slika 2. i 3.) i Pokrajinsku bolnicu (Slika 4. i 5.) (Markovic, 2009, 142-143).
5	Janko Lipovec, dipl. ing. iz Maribora, a koji se amaterski bavi proučavanjem šibenske povijesti, u intervjuu s autorima rada, obavljenim u kolovozu 2015. godine komparira naziv grada Šibenika s biljkom „šeboj" (Cheiranthus cheiri L.). Po Lipovcu šeboj (Cheiranthus cheiri L.) je uklesan na portalu ulaza kuce Jurja Dalmatinca. On je takoder uvidio da sve boje cvijeta navedene biljke ima i šibenska kapa. Njegove teze o porijeklu imena grada Šibenika uvrstio je pok. Milivoj Zenic u svoje djelo „Stari Šibenik, kalama, skalama i butama".
6	Dorbic, B., Pamukovic, A., Blaževic., M. (2014, 264): Uzgoj povrca je u Šibeniku tijekom 30.-ih godina 20. stoljeca bilo glavno gradsko zanimanje u poljoprivredi.
7	Milivoj Blaževic: Bilješke i zapisi o Šibeniku, rukopis.
8	DAŠI, ZH, Občina Šibenik, Dopis br. 361, Gosp. Tereši Striševič pok. Jerka iz Grada, Šibenik 28.9.1898. „Dopis upučen gosp. Tereži Striševič pok. Jerka iz Grada: Buduča da gosp. Tereža Striševic pok. Jerka netiti uzeti u nikakvom obziru poziv njoizi dojavljam dan 28/9 tek. god. Pod isti broj, to jest ukloniti cvjetnjak sa prizorišta mišinog pribivališta koi je u velikoj opasnosti padanja, nareduje se istoj gosp. Tereži Striševiča da kroz 24 sata ukloni cvjetnjak sa prizorišta stoječeg na drugi pod nješinog pribivališta u ovomu gradu pod broj 925 i u slučaju neposluha daje se njoizi na znanje da če ova občina rasporediti na nježine troškove za ukloniti gori rečeni cvjetnik sa onoga prizorišta.
9	DAŠI, Zbirka spisa o komunalijama u Šibeniku, 1 797.-1918, kutija 1.-4. (dalje: ZK).
10	Milivoj Blaževic: Bilješke i zapisi o Šibeniku, rukopis.
230
ANNALES ■ Ser. hist. sociol. ■ 26 ■ 2016 ■ 2
Boris DORBIC & Elma TEMIM: POVIJESNI PREGLED RAZVOJA VRTLARSTVA I KRAJOBRAZNOG UREBENJA ..., 227-246
Slika 2: Pejsažne površine ispred Okružnog suda u Šibeniku Izvor/Surce: Markovi c, 2009, 149
Slika 3: Pejsažne površine ispred Županijskog suda u Šibeniku, 2015. Izvor/Surce: Dorbic, 2015"
Slika 4: Zračni pogled na Pokrajinsku bolnicu u Šibeniku, 1895. Izvor/Surce: Markovi c, 2009, 145
Slika 5: Pejsažne površine ispred gradske bolnice u Šibeniku, 2015. Izvor/Surce: Dorbic, 2015
Za istaknuti su i pejsažne površine podignute na prostoru tadašnje Pokrajinske bolnice i umobolnice. Oko 1880. godine, na tom prostoru nalazilo se neuredeno zemljište i šuma u vlasništvu trgovačke obitelji Kovače-vic iz Šibenika. Nakon izgradnje bolnice 1883. godine kod zgrade njezine uprave nalazio se manji dio urede-nog vrta. Nasadi su podignuti i kod Dječjeg odjela od zapadne strane pa do zgrade Okružnog suda i istočno do Odjela za bolesti uha, grla i nosa. Ta površina se u
razdoblju od 1850.-1883. godine koristila kao vangrad-sko sastajalište, šetalište i dokonsko odmaralište gospod-skog dijela Šibenčana.1
Zapažaju se i različite pejsažne površine na drugim mjestima u gradu Šibeniku i u prigradskoj okolici. Tako npr, u predjelu Mandalina, ispred Vojnog objekta i Radio telegrafske stanice austrijske vojske u Šibeniku (Ex. Mandalina), a od 1945 do 1990. godine kasarne Ante Jonjic nalazio se planski uraden vrt na potezu od
11	Dorbic, (2015): Danas se uz zgradu Županijskog suda u Šibeniku uz lijepo zasnovan i održavan ukrasni travnjak nalaze sljedece drve-naste vrste u skupinama i kao živica: atlaski cedar Cedrus atlantica (Manetti ex Endl.) Carrière, juka (yuka sp.), lovor (Laurus nobilis L.), šimšir (Buxus sempervirens L.).
12	Milivoj Blaževic: Bilješke i zapisi o Šibeniku, rukopis.
231
ANNALES ■ Ser. hist. sociol. ■ 26 ■ 2016 ■ 2
Boris DORBIC & Elma TEMIM: POVIJESNI PREGLED RAZVOJA VRTLARSTVA I KRAJOBRAZNOG UREBENJA ..., 227-246
Slika 6: Vojni objekt u Mandalini Izvor/Surce: Dorbic, 2015
željezničkog prijelaza za Mandalinu do ceste pred remontnim vojnim zavodom (Velimir Škorpik) u Šibeniku (Slika 6.). Taj je prostor bio dužine 150 m i širine 15 m. Središnji dio ispred zgrade radio stanice bio je ureden u varijanti talijanskog stila s trokutastim i kvadratnim segmentima, te kružnim oblikom u sredini. Vrt je bio zasaden s različitim nižim i visočijim bjelogoričnim dr-venastim biljem.13
S obje strane ceste preko puta od željezničkog prijelaza do ulaza u zgradu remonta nalazio se drvored crnih i bijelih murvi (Morus sp.) te bagrema (Robinia pseudoacacia L.), koji su uglavnom zadovoljavajuce vitalnosti i danas, premda održavanje ovih drvenastih nasada za-htjeva vecu brigu gradske komunalne tvrtke „Zelenilo".
U Mornaričkoj kasarni tzv. „Kuline" na poluotoku Mandalina nalazio se i dio uredenog uzvišenog pej-sažnog prostora okrenutoga prema južnoj strani pored zgrade Prve komande Austro-ugarske mornarice u Šibe-
Slika 7: Uzvišeni pejsažni prostor kod Mornaričke kasarna „Kuline"-2015. godine Izvor/Surce: Dorbic, 2015
niku (Slika 7.). Donji dio zelene površine posaden je s ukrasnim grmljem, medu kojima je dominirao lovor (Laurus nobilis L.), a strmiji dio koji vodi do zgrade raznim egzotičnim biljem i agavama (Agave sp.), uz ure-deno stepenište i kapelicu s Bogorodicom u središnjem dijelu tog malog vrta. Navedeni prostor je često služio za odmor i sastajalište vojnog kadra. Iza objekta Kuli-na nalazilo se uredeno vježbalište za austrijsku vojsku s borovom šumom. Taj je dio sačuvan sve do današnjih dana kada je čitav prostor s okolišem temeljito preure-den u suvremeno hotelsko odredište obogaceno šumom alepskog bora (Pinus halapensis Mill.) i lavandinim (La-vandula sp.) nasadima.14
Vecina prigradskog stanovništva Šibenika se krajem 19. stoljeca bavila s vrtlarstvom kao jednom od primarnih grana poljoprivrede. Tada je to bio ekstenzivan pristup proizvodnje.15 Doktor Igor Belamaric u knjizi Šibenska sjecanja navodi: „Težačke kuce izvan grada, tj. na Plišcu, Baldekinu, Varošu, Škopincu, na Gradi i u Crnici... imale su ogradene obore, često s vecim ili ma-njim vrtom. U vrtlu pogotovo ako je veci i s dubljom zemljom, bilo je raznovrsnog povrca, a i po koje stablo smokve, bajame, vočke (breskve), murve i naročito odrine." (Belamaric, 2007, 55). Slike 8-13. predstavljaju tipične Šibenske vrtove (s povrcem i ponešto ukrasnog bilja i cvijeca), koji su danas u malom broju zabilježeni u starijim dijelovima gradskog tkiva.
Početkom 20. stoljeca se proizvodnjom cvjetnog rasada i opcenito vrtlarenjem, bavio i vrtlar Stipe Zoric iz Šibenika, koji je održavao i gradski perivoj.16 Rasadnik
13	DAŠI, Zbirka Vojništvo u Šibeniku 1884.-1918, kut 1, (dalje: VŠ).
14	Milivoj Blaževic: Bilješke i zapisi o Šibeniku, rukopis.
15	Vrtlarstvo je širok pojam a obuhvaca dvije grane poljoprivrede, uzgoj povrca i ukrasnog bilja. Ukrasno bilje se zatim dijeli na: Cvjecar-stvo, Parkovnu dendrologiju te Održavanje i njegu zelenih površina.
16	DAŠI, ZH, Troškovi za izradu vrtlarskog kioska Stipe Zorica na Poljani u Šibeniku. Iskopavanje temelja 12,90 x 0,80 x 0,50 5,16 m3 5,16 Jed.cijena 30,00, Ukupno din 154,80, 2). Izgradnja betonskog temelja u omjeru 1:4 12,90x0,70x0,50, jed. Mj 4,51 m3, količina 4,51, Jed .cijena 450,00, Ukupno din 2029,50, 3). Izgradnja betonskog zida u omjeru 1:4, debljina 0,25 m, m3 8,35, Jed. cijena 500,00, Ukupno
232
ANNALES ■ Ser. hist. sociol. ■ 26 ■ 2016 ■ 2
Boris DORBIC & Elma TEMIM: POVIJESNI PREGLED RAZVOJA VRTLARSTVA I KRAJOBRAZNOG UREBENJA ..., 227-246
Slika 8: Zapušteni vrt obitelji Škarica na Gorici Izvor/Surce: Dorbic, 2015 Slika 9: Zapušteni vrt Stanka Paica na Gorici Izvor/Surce: Dorbic, 2013
Slika 10: Zapušteni vrt pok. Šime Krnčevica na Gradi Izvor/Surce: Dorbic, 2013
Slika 11: Starinski vrt obitelji Livakovic na Gorici Izvor/Surce: Dorbic, 2013
Slika 12: Starinski vrt obitelji Livakovic na Gorici Izvor/Surce: Dorbic, 2013
Slika 13: Zapušteni vrt pok. Marije Bumber na Gorici Izvor/Surce: Dorbic, 2013
233
ANNALES ■ Ser. hist. sociol. ■ 26 ■ 2016 ■ 2
Boris DORBIC & Elma TEMIM: POVIJESNI PREGLED RAZVOJA VRTLARSTVA I KRAJOBRAZNOG UREBENJA ..., 227-246

Slika 14: Vrtlarstvo Zoric-oglas iz Narodne straže
Izvor/Surce: Anonymous, Uzorno vrtlarstvo Stipe Zoric Šibenik, Narodna straža, Broj 16, Šibenik, 1927. Slika 15:„ Vrtlarija" obitelji Zoric, fotografija iz 1932. godine Izvor/Surce: Milivoj Blaževic, 2013
Slika 16: Južni ulaz u Perivoj Roberta Visianija, krajem 19. stoljeca
Izvor/Surce: Markovic, 2009, 170
i vrt Zoric je unajmio od Vlasnika zemljišta i poslovne zgrade tvrtke „Inchiostri i sin", koji su od kraja 19. stoljeca, dugi niz godina i to kroz prvu polovicu godina 20. stoljeca proizvodili tjesteninu te se bavili vrtlarstvom i cvjecarstvom. Prvi zabilježeni vrtlari u razdoblju od 1925. do 1941. godine kod Zorica bili su Duje Grbac,
Ante Blaževic-Jurišic i Mate Bumber. Oni su bili prvi ši-benski educirani vrtlari za gradske javne potrebe raznih ustanova i gradskog parka te izradivači različitih cvjet-nih aranžmana za razne društvene i privatne potrebe.
U privatnom vrtu navedenih bila je radionica cvjet-nih aranžmana, rasadnik cvijeca i izrada vijenaca za pogrebe u Šibeniku (Slika 14. i 15.). Vrt je bio u funkciji vlasnika do 1948. godine, a onda je legaliziran kao državni monopol do 1962. godine.17
PERIVOJ ROBERTA VISSIANIJA U ŠIBENIKU
Zaslugom opcinskog povjerenika Frane Madirazze iniciranom, daleke 1890. godine, 1896. godine se za-počinje s izgradnjom šibenskog perivoja Roberta Visianija (Slika 16.). Perivoj ima površinu od 4163 m2. Sastoji se od tri dijela: gornjeg, središnjeg i donjeg koji se kaskadno spuštaju od Gradske poljane prema obali. Izduženog je pravokutnog oblika. Svi dijelovi perivoja su oblikovani kao zaseban kompozicijski element skladne perivojne cjeline (Sironic, Sironic & Mornar, 2008, 132).
Za ovo razdoblje u cilju usporedbe s parkovnim graditeljstvom susjednih hrvatskih gradova potrebno je navesti i Garanjinov park u Trogiru, kao i Marmonto-vom zaslugom početkom 19. stoljeca izgraden splitski perivoj na prostoru srušenih baroknih utvrda. Perivoj u
17
din 4175,00, 4). Izgradnja prednjeg drvenog kostura sa gredicama 15/15 prema proračunu ukupno din 1300, 5). Stakleniprozori sprijeda i sa strane u svjet 1,40/1,50 i jelova drva s željezarijom.kom 6, Jed. cijena 500, 00, Ukupno din 3000,00, 6). Krov od stakla položen na T-željezu profila 40 mm, s odnosnim štukom 5,40 x 8,80, m2 47,52, Jed. cijena 170,00, ukupno din 8078,00, 7). Vrata prosta od jelova drva svjet. 80/210 potpuno izradena i bojadisana, kom 1, Jed. cijena 400,00, ukupno din 400,00, 8). Bojadisanje staklenih okvira i drvenog kostura na 3 ruke uljenom bojom. 8,55 x 1,70, Jed. Mj 14,54 m2, Jed. cijena 30,00, ukupno din 436,20, 9). Bojadisanje prozora sa strane kao gore 1,50/1,50 2,25 m2, Jed. cijena 30,00, ukupno din 436,20, 10). Bojadisanje krovnog željeza minijem na 2 ruke te uljenom bojom na 2 ruke 124,20 m, Jed. cijena 2,00, ukupno din 248,40, Ukupni troškovi 19.889, 80 din.
Kazivanja mr. sc. Milivoja Blaževica: Vijenci za „slavoluk" su se izradivali pri dolasku kralja Aleksandra u Šibeniku na poljani i obali u Šibeniku. „Slavoluk" je izraden od drva i omotan cvjetnom dekoracijom, a projektirao ga je šibenski slikar Zvonimir Rakamaric rodom s otoka Zlarina.
234
ANNALES ■ Ser. hist. sociol. ■ 26 ■ 2016 ■ 2
Boris DORBIC & Elma TEMIM: POVIJESNI PREGLED RAZVOJA VRTLARSTVA I KRAJOBRAZNOG UREBENJA ..., 227-246
Slika 17: Plan restrukturiranja jugoistočnog dijela po-vijesne jezgre
Izvor/Surce: Markovic, 2009, 162.
Zadru 1829. godine na nasipu bastiona Grimani (Mar-kovic, 2009, 163).
Šibenski perivoj je nastao rušenjem bastiona Bernardi, te započinje nivelacija terena i cestovna regulacija prilazne ceste na obalu (Slika 17.).
Iz arhivskih podataka u različitim troškovnicima i ugovorima se doznaje da su gradevinski zahvati (ograd-ni zidovi) 1893. godine. povjereni Andriji Orlandiniju iz Pučišca na otoku Braču, na koju ce se nakon toga postaviti dekorativna čelična ograda u izradi šibenskih kovača.18 Parkovnu opremu poput ukrasne vodoskok fontane s ribnjakom izradila je tvrtka Juhasz iz Graza. Isti pro-izvodač je ugradio i dekorativne stupove od kovanog željeza s utilitarnom rasvjetom.19 Fontane su postavljene u sredini prvog i drugog dijela parka (Slika 18.). U pe-rivoju su takoder postavljene i kamene vaze za cvijece na rubnim dijelovima te dječje figure na dva mjesta.20
lako nedostaju izvorni grafički prikazi projekta, su-kladno sačuvanoj dokumentaciji, oblikovna koncepcija bila je bliska talijanskim uzorima javnih parkova. Parkovne površine su imale pravilan ortigonalan raster šetnica, koje su zauzimale polovicu ukupne površine parka, a cvjetne rondele su davale naglasak u središnjoj osi. Pojedine cjeline s drvecem i grmljem oblikovanim u stereometrijskim formama bile su omedene gustim bršljanom i živicom. Dominantni akcenti u rubnim zonama su postignuti uporabom stabala za mediteransko podneblje, uzgajanim u opcinskim rasadnicima ili uvozom iz talijanskih rasadnika (Markovic, 2009, 166-167).
Navedeno potkrijepljuju i arhivski podaci o nabavi 10.000 sadnica šimšira iz Splitskog rasadnika za urede-
Slika 18: Izvorna ukrasna fontana u perivoju Roberta Visianija
Izvor/Surce: Daši, Zh, Šibenski perivoj 1890.-1941.
nje Opcinskog perivoja.21 Značajno je spomenuti i in-terpolaciju tzv. upita za ponudu rasadnika iz Gorizzije kojom se željelo popuniti gradske nasade s 15 sadnica dudovca (Brussonetia papyrifera), od 6 cm promjera u deblu.22
Arhivski podaci govore o uporabi sljedecih izvornih dendroloških vrsta u perivoju:
Alepski bor (Pinus halapensis), platana (Platanus acerifolia), libanonski cedar (Cedrus libani), divlji kesten (Aesculus hippocastanum), pajavac (Acer negundo), atlaski cedar (Cedrus atlantica), koštela (Celtis australis), čempres (Cupressus sempervirens), očenašica (Melia azedarach), srebrna smreka (Picea pungens), japanska velelisna kalina (Ligustrum lucidum), javorlisna platana (Platanus acerifolia), bagrem (Robinia pseudoacacia), japanska sofora (Sophora japonica), tamaris (Tamarix sp.), žumara (Chamaerops sp.), brijest (Ulmus sp.) i grm lovor (Laurus nobilis), Šimšir (Buxus sempervirens), oleander
18	Daši, ZH, Šibenski perivoj 1890.-1941.
19	Daši, ZH, Šibenski perivoj 1890.-1941.
20	Daši, ZH, Šibenski perivoj 1890.-1941.
21	DAŠI, ZH, Br. 14578, Opcinskoj upravi Split, Opcinska uprava Sibenik, 13.1
22	DAŠI, ZH, Br.5045, Rasadniku u Goriziji.
1.1923.
235
ANNALES ■ Ser. hist. sociol. ■ 26 ■ 2016 ■ 2
Boris DORBIC & Elma TEMIM: POVIJESNI PREGLED RAZVOJA VRTLARSTVA I KRAJOBRAZNOG UREBENJA ..., 227-246
pi W?f i
Slika 19a: Perivoja Roberta Visianija-1996. godine Izvor/Surce:„Zelenilo d.o.o", 2014.
Slika 19b: Perivoja Roberta Visianija-1996.godine, nakon „obnove" 1996. godine Izvor/Surce: „Zelenilo d.o.o", 2014.
(Nerium oleander), pitospora (Pittosporum tobira), va-treni trn (Pyracantha coccinea), suručica (Spiraea sp.), lemprika (Viburnum tinus), juka (Yucca sp.), jasmin (Ja-sminum sp.), bršljan (Hedera helix) i dvornik (Polygonum sp.) (Markovic, 2009, 167).
U tadašnjem komunalnom održavanju perivoja sprovodene su stroge zaštitne mjere u zaštiti branja par-kovnog cvijeca, oštecenja stabala, grmova i parkovne opreme, sve do prijetnje globom u iznosu do 5 fiorina. Ulaz u park bio je dozvoljen "staloženim" osobama, pristojno odijevenim, a redarstvo je stalno pazilo na mir i red.23
"Prije Drugog svjetskog rata nedjeljom i praznikom, u srednjem dijelu Gradskog perivoja, svirala je šibenska glazba, a brojni šetaci su šetali širokim stazama. Nakon Drugog svjetskog rata perivoj je služio uglavnom kao okupljalište umirovljenika, odmaralište turista i polazišna točka otočanima na putu za brodske linije." (Dorbic, Temim, 2015, 334 u Fantulin, 1997).
Nedjeljna glazbena promenada upotpunjavala je romantični ukus vremena 19. stoljeca u fazi novofor-miranog ukusa nove generacije gradskog pučanstva. Spomenik Nikoli Tomaseu24, slavnom piscu i lingvisti
upotpunio je Ijepotu opce slike parka i ispunio njegov prostor prema morskoj obali i pristaništu brodova.25
Spomenik na visokom postolju (zajedno sa skulpturom do 5 m) zaista je stvorio scenografiju perivoja snažnog naboja i simbolike kojeg je upravo novo gradanska klasa srednjeg i bogatijeg sloja udahnula u onovremenu osebuj-nu šibensku slikovitost, a sve u trendu tadašnjeg recentnog ukusa oblikovanja raspoloživa gradskog prostora.
Perivoj je održavan od strane lokalnih obrtnika (kovači, zidari, bojadiseri), a prvih decenija 20. stoljeca članovi obitelji Inchiostri, koji su imali lokalni rasadnik u blizini Poljane. Od njih su pred Prvi svjetski rat 1914. godine po-slove održavanja preuzeli članovi obitelji Zoric koji su i u vrijeme izgradnje perivoja povremeno istog održavali.26 Zoricevim prestankom održavanja i upotpunjavanja pejsažnih površina s cvijecem, perivoj je zapušten do te mjere da se krajem 20. stoljeca moralo temeljito obnoviti isti (Slike 19a i 19b).27 Nestalo je mnogo perivojne opreme, a ponešto je i porušen (Sironic, Sironic & Mornar, 2008, 133).
POČECI GRADSKE URBANIZACIJE, ODRŽAVANJE NASADA I POŠUMLJAVANJE U ŠIBENIKU
Krajobrazna arhitektura je neposredno vezana s urbanizmom, gdje preobrazba hrvatskih gradova u sastavu Ha-
19a
23	Daši, ZH, Šibenski perivoj 1890.-1941.
24	Blaževic, M. (1996): Nicollo Tomasseo-Povodom 100. godina spomenika u Šibeniku., Šibenski list, Br. 1693, 8. VI., 6.-7.
25	Marijana Sironic, Dario Sironic, Nives Mornar, Gradski perivoj u Šibeniku-Metode i rezultati rekonstrukcije u 20. stoljecu, Prostor 1 (35) 16, Zagreb, 2008., 132. Nikola Tomasseo (1802.-1874), književnik, jezikoslovac, leksikograf, filozof, kritičar i prevoditelj. Najveci je tali-janski pisac 19. stoljeca s opusom vecim od 200 djela. Napisao je i poznato djelo na hrvatskom jeziku „Iskrice". Spomenik N. Tommaseu (autor Ettore Ximens), postavljen kod otvaranja perivoja 1896., uklonjen je 1945. godine. odlukom komunističkih vlasti.
26	Kazivanja mr. sc. Milivoja Blaževica.
27	Bojanic Obad Ščitaroci i Obad Ščitaroci (2004, 183): Zaključuju da iako je perivoj obnovljen prema povijesnoj matrici, sve je u perivoju novo, te da takav pristup uopce nije prihvatljiv, prvenstveno ako nema uporište u znanstvenom istraživanju i znanstvenoj podlozi ci-jeloga projekta.
236
ANNALES ■ Ser. hist. sociol. ■ 26 ■ 2016 ■ 2
Boris DORBIC & Elma TEMIM: POVIJESNI PREGLED RAZVOJA VRTLARSTVA I KRAJOBRAZNOG UREBENJA ..., 227-246
Slika 20: Privatni vrtovi kod šibenske gimnazije Izvor/Surce: Dorbic, 2016. Slika 21: Okoliš kod šibenske gimnazije Izvor/Surce: DAŠI, 2013.
Slika 22: Zelenilo na šibenskoj poljani Izvor/Surce: Belamaric, 2007, 10 Slika 23: Šibenska poljana i glavna cesta Izvor/Surce: Daši
bsburške monarhije slijede grado-graditeljske trendove28 ostalih europskih zemalja.29 Identitet Šibenika temeljio se na postulatima proširenja povijesnih struktura, u kojem poslu urbanisti u danim okolnostima pojedine gradske pozicije za strukturiranje nove pejsažne slikovitosti.
Medu ostalim naglašeno je i planiranje novih javnih prostora s estetskim nabojem (trgovi, parkovi, promenade, aleje). Policentrični karakter naselja u sred-
njovjekovnim okvirima održao se sve do sredine 19. stoljeca, kada doživljava svoju najvecu transformaciju s novim urbanističkim identitetom (Markovic, 2009). To se osobito zapaža od 1875. godine pa dalje sve do ure-denja obale do 1890. godine i rušenja gradskih bedema 1888.-1890. godine.30
Šibenik se širio prema agrarnim područjima na rubo-vima grada postepeno do 1918. godine i novom okru-
28	Urbanističkim temama Šibenika bavili su se: Peric, 1956., 233-271; Fiskovic, 1958., 45-60; Dujmovic, 1962., 439-1451; isti, 1976., 77120; Ivaniševic, 1963., 84-110; Babic, 1972., 440-4su se: Peric, 1956., 233-271; Fiskovic, 1958., 45-60; Dujmovic, 1962., 439-1451; isti, 1976., 77-120; Ivaniševic, 1963., 84-110; Babic, 1972., 440-443; isti, 1989., 7-25; I.Fiskovic, 1986., 387-413; isti, 1990., 103-134; Šprljan, 1988/1989., 85-95; isti, 1994.; Juras, 1997., 68-71., Tadic.Markovic-Horvat-Levaj, 1987., 5-29; Markovic, 1990., 199-201; Ista, 1997., 127-141.
29	Pederin (1 983)., u Markovic (2009); 122. Godine 1818 Car Franjo Josip posjetio je Šibenik. Posebno ga se tada dojmila tadašnja arhitektura i prirodni krajobraz, kanal sv. Ante i tvrdava sv. Nikole., 196-197.
30	Milivoj Blaževic: Bilješke i zapisi o Šibeniku, rukopis.
237
ANNALES ■ Ser. hist. sociol. ■ 26 ■ 2016 ■ 2
Boris DORBIC & Elma TEMIM: POVIJESNI PREGLED RAZVOJA VRTLARSTVA I KRAJOBRAZNOG UREBENJA ..., 227-246

Slika 24: Šibenska poljana, 2015. godine Izvor/Surce: Dorbic, 2015
ženju tijekom 1920.-1941. godine, istočno u pravcu uz glavnu cestu (Poljičak, 1995, 31).
Bliža pejsažna područja grada Šibenika kao npr. Brodarica, Ražine, Donje polje, Bilice, Njivice itd. sve do Šibenskog mosta bila su posadena poljoprivrednim kulturama vrtovima, izgradenim gusternama i bunarima. Kulti-virani prostor šibenskog gradskog i prigradskog težaka je ureden i priveden kulturi vinove loze i masline s značaj-nim prinosom. Gradski pejsaži su obilovali s održavanim
vrtovima manjih površina, u kojima su bile posadene ve-cinom povrtne kulture i to na prostoru od Buala do Varo-ša prema Crnici. Karakteristični su vrtovi bili na području ispod šibenske gimnazije, uredeni od 1936.-1941. godine (Slika 20.).
U polu koncentričnim krugovima oko zgrade Gimnazije zasadene su agave (Agava sp.) s ukrasnim biljem, lijevo i desno od centralnog stepeništa do školske zgrade (Slika 21.).31
Za povijesni prikaz tadašnjeg pejsažnog uredenja značajno je istaknuti i gradski dio uz tzv. „Stari pazar" i gradsku Poljanu (Slika 22., 23. i 24.). Uz cestu Starog pazara na potezu od kazališta do kuce obitelji Bogdan bila su posadena bjelogorična stabla.
Sjevernije od kuce obitelji Bogdan u podnožju sje-vernog zida tvrdave Sv. Mihovila uredivan je od 1890. godine tzv. Mrkičin gaj, nazvan po zaslužnom Kanoniku Josipu Mrkici poznatom dobrotvorcu i ljubitelju zaštite prirode (Slika 25. i 26.).32
Od kuce obitelji Juras do kuce Gospodnetic ispred tadašnje fontane bile su uredene pejsažne površine sa sezonskim cvijecem u razdoblju do 1945. godine, dje-lomično obnovljeno i u poratnom razdoblju socijali-stičke obnove novog komunalnog sustava nakon 1956. godine. Na Poljani su bili posadeni nizovi od dva drvo-reda sa sjeverne i južne strane, započevši od kazališta prema crkvi Blažene Djevice Marije, a izmedu stabla su bile postavljene kamene klupe, koje su zabilježene na
Slika 25: Šibenske gospode u Mrki činom gaj u Šibeniku, 1914. godine Izvor/Surce: Blaževič, 2014
Slika 26: Perivoj Ane Rukavine u Šibeniku, 2015. godine Izvor/Surce: Dorbič, 2015
31	Kazivanja Milivoja Blaževica.
32	Danas je donji dio parka obnovljen i prozvan po pokojnoj gdici. Ani Rukavini, a ostali prostor do Vatrogasnog doma ureden je kao manja park šuma, u kojoj su vecinom posadena stabla Alepskog bora (Pinus halapensis Mill.).
238
ANNALES ■ Ser. hist. sociol. ■ 26 ■ 2016 ■ 2
Boris DORBIC & Elma TEMIM: POVIJESNI PREGLED RAZVOJA VRTLARSTVA I KRAJOBRAZNOG UREBENJA ..., 227-246
Slika 27: Perivoj Luje Marune pogled s Gradske poljane
Izvor/Surce: DAŠI, 2015
Slika 28: Perivoj Luje Marune, 2015.
Izvor/Surce: Dorbic, 2015
slikama i fotografijama koje bilježe dolazak cara Franje Josipa u Šibenik, u travnju 1875. godine. Takoder se na tim fotografijama vidi i Bernardov zid koji je bio priključen na gradski bedem, a uklonjen je 1890. godine. Kameni materijal s tog bedema je bio koristen za dovr-šetak gradske obale u Šibeniku. Usmeni podatci govore da su kočijaši iz gradskih obitelji Junakovic, Bogdan i Mileta sproveli gotovo 1500 kareva (1 kar = 1000 kg) kamene grade na obalu . Šibenska Poljana se počela uredivati oko 1850. godine nasipanjem sitnog materija-la, a u to vrijeme je osim šetnice služila i kao trgovište za konje.33
Intenzivna trgovačka aktivnost na obali nalagala je proširenje luke, koju je 1875. godine financirao magnat Ante Makale za potrebe vlastitog poduzetništva (Marko-vic, 2009, 100).
Počeci održavanja pejsažnih površina mogu se povezati s 1889. godinom i gradskom čistocom te obvezama za gradane što iz toga proizlaze.34
Različitim komunalnim djelovanjima uspostavljaju se bolji uvjeti života u gradu, a provode se i mjere hi-gijenizacije.35 Neki od njih su bili angažirani i kao po-mocni vrtlari u gradskim parkovima.36
To se jednako odrazilo na ulice i trgove u centru grada, u Varošu i na tada izgradenoj gradskoj obali, što je bilo uvjetovano novoj prometno-trgovačkoj ulozi šiben-ske luke.37
Raspisivane su različite dražbe za koncesiju oko po-lijevanje grada, obale, poljane i glavnih ulica, te prila-znih cesta od 1. lipnja do 1. rujna tekuce godine.38
PERIVOJ LUJE MARUNE U ŠIBENIKU
Godine 1923. se na sadašnjem mjestu zgrade Finan-cijske agencije (Fine) gradila učiteljska Pedagoška pre-parandija, kao čvrsti i djelomično montažni objekt.
U donjem dijelu gradevnog sklopa prema gradskoj Poljani tada je ostala djelomično uredena pejsažna po-
33	Milivoj Blaževic: Bilješke i zapisi o Šibeniku, rukopis.
34	DAŠI, ZH, Oglas iz 1905. godine: O održavanju čistoče na području grada, a osobito predgrada Doca, Gorice i Varoša da brižno paze na čistoču svojih dvorišta, ulica, štala itd. U protivnom če se pristupiti prema zdravstveno-redarstvenom pravilniku.
35	Zelic (1995.)., u Markovic (2009.): U Varošu, Crnici i Docu bilo je dozvoljeno držanje krupne i sitne stoke, što gradu pridaje jednoznačno ruralno obilježje., 43.
36	DAŠI, ZH, Oglas iz 1909. godine: U prvom desetljecu 20. stoljeca birani su nadničari (pometači) koji su odvozili gradski otpad iz ku-canstava na udaljenija mjesta od grada pod odredenim uvjetima. Odvoz gnojiva bi se vršio jednom dnevno. Zakupniku se iznajmljuju opčinska kola. Sve moguče kvarove na kolima bi snosio zakupnik. Rok zakupa traje jednu godinu. Predaju se pismene i usmene ponude. Uplata če se obavljati kod opčinske blagajnice u jednakim mjesečnim ratama.
37	Više u Blaževic, M. (2007): Prilog za povijest lučko-trgovačkog i željezničkog prometa Šibenika od 1921. do 1941. godine. Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru., N0. 49., 583-643.
38	DAŠI, ZH, Načelnik opcine Šibenik izjavljuje: Uzet če se u obzir najpovoljnija po Opčinu ponuda, a pri tome če se gledati da li dotični pruža dovoljno jamstva. Ponude su usmene ili pismene. Polijevanje je uredno i obilno 2 x na dan, a prema potrebama opčine i više puta na dan. Naplata če biti 15-og u mjesecu i na koncu svakog mjeseca odbivši razmjerno kišne dane, Šibenik, 1912.
239
ANNALES ■ Ser. hist. sociol. ■ 26 ■ 2016 ■ 2
Boris DORBIC & Elma TEMIM: POVIJESNI PREGLED RAZVOJA VRTLARSTVA I KRAJOBRAZNOG UREBENJA ..., 227-246
'¿/¿i
;> n ' -y <Vf!.y A '.v/if -tr/l?( .yA/' / ^ '/	t /1'' 1 * l'	ffr/
S	•	^¿Vfvi iVi /.,i.	I-.. .
, t jAte/	/m •	C / ^ • ¿o ¿¿i fVin
_______ _______... ___ S/S0VJ
fe jbtilroM&m	/,lp
,-V ko.	■ ¿•¿¿jZrr-^-7 rčct.	'	¿: ? C/ i
' r.irttiafs/b/S J«1» «v' > > r /V'//"	txieù ¡¿fav/rtjš t'/rr'/r<<'<'<' /¡^¿J. rtr fc. yrx vlfr Ci /c/;
« fSretsryAm ' te rt-f ** îbc^îw«' Cii; i« t irt^ff^ i«	vmfycl *li>	¿> iV
^ÏÎWÎ^JIT- y,: f,' f .vi .j.i ..v .T.. ^ r/v/V/Vi. *j '
-J W t /. . *
-v isa	? J ry-/ '^yv • 11 ff
AS!	<■'
Slika 29: Dopis obcinskom šumaru, Šibenik, 7. listopa-da. 1895. godine
Izvor/Surce: Daši, Zbirka šumarstvo (dalje: Zš)
vršina, sadašnji Perivoj Luje Marune (Slika 27. i 28.).39 Na tom mjestu prije krajobraznog uredenja je bilo grad-sko groblje, tzv. šematorij, koji je izgraden u drugoj polovici 18. stoljeca. Na strani do glavne gradske ceste tzv. Splitskog puta u parku se nalazila kapela sa reljefom Blažene djevice Marije izradene u klasicističkom stilu. U sredini središnje osi prema Poljani nalazilo se sadaš-nje kameno stepenište. Kameni zid koji okružuje Perivoj Luje Marune bio je izraden od kamena sa otoka Brača. Perivoj je sadašnji oblik dobio zbog gradske prometnice
tzv. Splitski put koji se pružao od gradskog naselja Crni-ca kroz grad, pored Šibenskog pazara, Baldekina i dalje prema istočnom izlazu iz grada.40
POŠUMLJAVANJE ŠIBENSKOG
PODRUČJA TIJEKOM 19 I PRVE POLOVINE 20 STOLJECA
Od kraja 19. stoljeca započelo se s organiziranim radovima na pošumljavanju vecih površina u blizini i široj okolici Šibenika. Prvi akt za rasadnik u Šibeniku Br. 8359 donosi i troškovnik za pošumljavanje u Šibeniku i okolini za razdoblje do 1896. godine. Sve akcije zapo-čele su od 2. rujna. 1886. kao organizirane i podržava-ne od tadašnje opcinske uprave.41
U Šibenskom Državnom arhivu o tome tumači pro-naden spis u kome šumski povjerenik Mate Baranovic, dostavlja troškovnik opcinskoj upravi u Šibeniku u vezi za pošumljavanje tada pretežno ogoljelog i zapuštenog prigradskog krajobraza. Pošumljavanje bi se obavljalo u roku od 10 godina.42
Pošumljavanje oko Šibenika spominje i spis iz 1895. godine (Slika 29.).43
Godine 1894. započeto je organizirano pošumljavanje na području šibenskog kotara. Pregledavane su ne-pošumljene šumske površine Zatona, Srime i Pakline u zapadnom dijelu kanala Sv. Ante u Šibeniku. Dana 27 i 28. ožujka. 1894. godine pošumljivan je opcinski paš-njak „Rupina", na brdu iznad Varoša dio Šubicevca, za-tim pašnjaci u Slivnu i Vrpolju. 1894. godine i kroz 1895. godinu je pošumljavano područje „Kopar" kod Rogozni-ce. Izvršeno je i pošumljavanje površine od 10 jutara na otoku Kapriju. Za pošumljavanje Rogoznice i Kaprija opcinski je šumarski inženjer primio od Poglavarstva u Ma-karskoj 40 kg sjemena Alepskog bora (Pinus halapensis Mill.). Kaprije je bio zbog izuzetne ljepote prvi otok kojeg su opcinske vlasti počeli pošumljavati. Prvo pošumljavanje zelenih površina u istočnom dijelu Šibenika izvršeno je uz put do željezničke stanice 1885. godine i to je ura-dio tadašnji „obcinski vrtlar Mate Baranovic".44
Godine 1896. je započelo i uredenje gradskog parka, a istodobno su na adresu opcinskih vlasti stizala upozorenja izvjesnog gradanina da gosp Andelic nije imao kompetencije ni stručnosti za održavanje i oblikovanje gradskog perivoja.45
39	U perivoju su tijekom 2013. godine zabilježeni sljedeci grmovi: oleander (Nerium oleander L.), pitospora (Pittosporum tobira Thunb. ex Murray W. T. Aiton.), zimzelena kalina (Ligustrum ovalifolium Hassk), bazga (Sambucus nigra L.), japanska velelisna kalina (Ligustrum lucidum W. T. Aiton.), sirijski hibiskus (Hibiscus syriacus L.), te stabla: divljeg kestena (Aesculus hippocastanum L.), čempresa (Cupressus sempervirens L.). kelreuterija (Koelreuteria paniculata Laxm.), koštela (Celtis australis L.), smreka (Picea sp.), bagrema (Robinia pseudoacacia L.) i brijesta (Ulmus sp.) shodno istraženom stanju na terenu može se zaključiti da velika vecina dendrološkog bilja pripada izvornom zelenilu ovog perivoja (Dorbic, 2015).
40	Milivoj Blaževic: Bilješke i zapisi o Šibeniku, rukopis.
41	Milivoj Blaževic: Bilješke i zapisi o Šibeniku, rukopis.
42	DAŠI, ZH, Br. 835, Uglednom obcinskom upraviteljstvu, Kotarski poglavar, Sibenik 02.09.1886.
43	DAŠI, ZH, Br. 579, Opcinskom šumaru, Upravitelj kotarskog poglavarstva, Sibenik 07.10.1895.
44	Milivoj Blaževic: Bilješke i zapisi o Šibeniku, rukopis.
45	Daši, ZH, Uglednom opcinskom upraviteljstvu, 30.03.1896.
240
ANNALES ■ Ser. hist. sociol. ■ 26 ■ 2016 ■ 2
Boris DORBIC & Elma TEMIM: POVIJESNI PREGLED RAZVOJA VRTLARSTVA I KRAJOBRAZNOG UREBENJA ..., 227-246
Slika 30: Projekt regulacije gradskog kupališta na Jadriji iz 1939. godine Izvor/Surce: Daši, Zš.
U drugom desetljecu 20. stoljeca navode se i poda-ci o uporabi zaštitnih sredstava u urbanim prostorima i gradskim perivojima: „Ova operna namjerava izvesti i neke radnje kao čiščenje borovih stabala od gusjenica i zamagljivanje stabala u opcinskom perivoju, Mrkiči-nom gaju te vadenje nekih usalih stabala kao što i zamagljivanje Poljane Kralja Petra i drugih javnih mjesta u gradu. E, da bi opcini bude lakše izvesti te radnje umoljava se to predsjedništvo da bi se izjavilo bil bi ono bilo voljno dozvoliti da bi se te radnje izvele po-mocu užnika."46
„U isto doba se pripominje da bi bilo korisno po same radnje da bi se nadzor nad užnicima povjerio nad-ziratelju Vicku Jurasu."47
Do Drugog svjetskog rata uredivana je šuma i vidi-kovac oko tvrdave Sv. Mihovila, a nakon rata Vidilica, šibenske tvrdave te park-šuma Šubicevac i dio šumskog
kompleksa na prostoru izmedu tvrdava Barone (De-gelfeld) i Svetog Ivana, obje iznad gradskog predjela Va-roš (Anonymous, 2011, 48 i 49). Uredenje „Gradskog" kupalište Jadrija je započeto 1922. godine. Kupalište je otvoreno za javnost 1923. godine. Nakon toga su se ure-divale pejsažne površine oko kupališta i zasnivala šuma alepskog bora (Pinus halapensis Mill.) do 1941. godine (Slika 30.).
EDUKACIJA IZ PODRUČJA VRTLARSTVA, URBANOG ŠUMARSTVA I KRAJOBRAZNOG UREBENJA NA PODRUČJU ŠIBENIKA TIJEKOM DRUGE POLOVICE 19. STOLJECA I U PRVOJ POLOVICI 20. STOLJECA
Prije razvoja visokog školstva u Hrvatskoj naši struč-njaci i znanstvenici su se školovali prvenstveno u Italiji,
46	DAŠI, ZH, 14.12.1916. br. 34513/556: Opcinskom upravitelju u Sibeniku, Namjesništveni savjetnik. Uništavanje borovogprelca u opcin-skim borovim šumama 1917.
47	DAŠI, ZH, 8.12.1923, Predsjedništvu okružnog suda u Sibeniku, Predsjednik opcine.
241
ANNALES ■ Ser. hist. sociol. ■ 26 ■ 2016 ■ 2
Boris DORBIC & Elma TEMIM: POVIJESNI PREGLED RAZVOJA VRTLARSTVA I KRAJOBRAZNOG UREBENJA ..., 227-246
Austriji, Češkoj i Slovačkoj, a pojedinci u Njemačkoj ili u Francuskoj.48
U Splitu je osnovano 1767. godine Gospodarsko društvo (Societa economica di Spalato). Gospodar-sko-šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu 1905. godine. Poljodjelska škola i kušaona u Splitu 1902. godine. Kraljevsko gospodarsko učilište u Križevcima postaje Kraljevsko više gospodarsko učilište (Košutic, 2004, 18).
Tvrtke „Zelenilo" i „Šumarija" u Šibeniku nisu od-vec marile za kvalitetu primljenog kadra, što ne treba čuditi uzevši u odnos tadašnje društveno stanje.49 Bilo je tu različitih kadrova a ponajmanje specijalista sa solidnim inženjerskim znanjima iz područja proizvodnje i edukacijsko-znanstvene primjene (Šumarski inženjeri, inženjeri poljoprivrede VVVV smjera50, poljoprivredni tehničari, lugari51, vrtlari i poljoprivrednici-težaci).
Gospodarsko-šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu osnovan je 1919. godine.52
Na poljoprivrednom fakultetu u Zagrebu se 1937. godine osniva zavod za vrtlarstvo. Zadaca zavoda je bilo unapredenje vrtlarskih grana kao što su: cvjecar-stvo, povrcarstvo, vrtna dendrologija i vrtna arhitekturna (Sveučilište u Zagrebu, Agronomski fakultet, 2016).
Od poznatih Šibenčana, koji su se posredno ili neposredno doticali vrtlarstva i krajobrazne arhitekture mogu se izdvojiti: dr. Robert Vissiani, Petar Luka Biankini Mastličevic, Nikola Vežic, Mate Baranovic, vlč. don. Krsto Stošic, Ante Frua, Mate Rajčic i dr.
Dr. Robert Vissiani
Dr. Robert Vissiani roden je 9. travnja 1800. godine u Šibeniku, u kojem je završio osnovno školovanje. Gimnaziju je završio u splitskom sjemeništu. Zatim upi-suje studij medicine u Padovi, koji završava 1822. godine. Bio je asistent botanike na medicinskom fakultetu (Zenic, 2002, 266).
Godine 1826. objavljuje svoje prvo florističko djelo Ogled dalmatinskog bilja (Stirpium dalmaticarum specimen), napisano na latinskom jeziku." (Zenic, 2002, 268).
Kao liječnik deset je godina živio u Dalamciji-Šibe-niku, Splitu, Kotoru, Drnišu i Budvi. Za vrijeme službovanja u Drnišu od 1830.-1835. godine proučavao je dalmatinsku floru. Rezultat toga rada kapitalno je djelo „Flora Dalmatica" u tri toma, tiskana u Leipzigu 1842, 1847 i 1852. godine, drugi dio tiskan je 1882. godine. Flora Dalmatica s dodacima ima više od 1500 stranica (Zenic, 2002, 269).
Petar Luka Biankini Mastličevic
Medu pionire šibenskog vrtlarstva može se svrstati zasigurno i Petar Luka Biankini Mastličevic, koji je roden na Hvaru 14. listopada 1856. godine. Visoko obra-zovanje završava na Gospodarsko-Šumarskom učilištu u Križevcima. Nakon toga studije nastavlja na Poljodjel-skoj Madžarskoj akademiji u Magyardvaru. Potom prelazi u Beč na Visoku školu za kulturu tla, koju završava u 23 godini života. Najplodonosnije Biankinijevo djelo-vanje bilo je u Šibeniku (1878-1892. godine)
Biankini je u Šibeniku imenovan za nastavnika struč-nih poljoprivrednih predmeta na Gradanskoj školi. Tru-dio se i zalagao za unapredenje, tada zaostale mediteranske poljoprivrede. Organizirao je različite ratarske tečajeve, za ondašnje gospodarstvenike iz Šibenika i okolice. Osnovao je tzv. „Pokušališta" u kojima su bile formirane različite parcelice za pokusni uzgoj u intro-dukciji i uzgoju različitih ratarskih, vocarskih i vrtnih kultura (Matkovic, 1993, 17). Zalagao se i za unapredenje rasadničarske proizvodnje.53
Medu ostalim se bavio i znanstvenim radom. Pokazi-vao je izraziti smisao za kreativni rad, snažnu upornost i marljivost. U Šibeniku 1882. godine, u dobi od svega 26 godina je osnovao „Napredno gospodarsko glasilo-Gospo-darskipoučnik" koji je izlazio dva puta mjesečno na četiri
48	Košutic, ur., Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu 1994-2004; spomenica, Agronomski fakultet, Zagreb, 2004, U 12. stoljecu Herman Dalmatin iz Istre je pohadao predavanja u Chartresu i Parizu, napisao je oko 20 knjiga i prijevoda doprinijevši prirodoslovlju i egzaktnim znanostima u Europi., 13.
49	DAŠI, Zbirka šumarstvo (dalje: ZŠ), 3.9.1951, god je osnovana Šumarija Sibenik, ing. Mate Huljev njezin je prvi direktor. Sve do 1950. god šumarstvo je bilo kao odjel, odnosno odsjek kotara. 1951 se šumarstvo odvojilo od kotara te je osnovana šumarija.
50	DAŠI, ZŠ, Program predavanja o štetnicima i suzbijanju na vinovoj lozi iz 1910. godine.
51	DAŠI, ZP: Kao dnevničari ili radnici dok ne polože lugarske ispite imadu prednost lica, koja su učestvovala u narodnooslobodilačkoj borbi ili su suradivala sa narodno-oslobodilačkim pokretom.(KNO Sibenik, Odjel poljoprivrede i šumarstva 1946.). Kao stalni lugar bez obzira na starost moglo bi se primiti u službu lice, koje je ranije bilo lugar, imade lugarski ispit, nije se politički ogriješilo, a tjelesno je sposoban (NRH-MINPIŠ 1945).
52	Košutic, ur., Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu 1994-2004; spomenica, Agronomski fakultet, Zagreb, 2004., 18.
53	DAŠI, Kotarsko vijece, Uglednom Obcinskom Upraviteljstvu Sibenik Dopis Br. 422. Visoko c.k. dalmatinsko namjesniščstvo željelo bi, da se kod ratarskoga tečaja zametne rasadnik vocaka i drugih biljaka. Od različitih vocaka imalo bi se odgojiti svake godine do 3000 mladica, te bi sve bile na raspoloženje visokog Namjesništva uz sliedece ciiene:
a)	za jabuke, kruške, orahe, bajame, lješnjake po 10 novč. Komad;
b)	za trešnje, višnje i šljive po 15 novč;
c)	za breskve i kajsije po 20.
Osim toga imalo bi se odgojiti na godinu 10. 000 mladica u loncima, a to od vrsti: Pinus halapensis i pinea, Cupressus sempervirens horizontalis i pyramidalis, Thuja itd. Namjestništvo bi davalo potrebita sjemenja i lonaca. Za ostale potrebe: zemlju, gnjoj, sprave itd. imala bi se starati ratarska škola uz naknadu od 3 novč zagodišnju biljku koje bi se prve godine odgajale na lijama a druge godine u loncu.
242
ANNALES ■ Ser. hist. sociol. ■ 26 ■ 2016 ■ 2
Boris DORBIC & Elma TEMIM: POVIJESNI PREGLED RAZVOJA VRTLARSTVA I KRAJOBRAZNOG UREBENJA ..., 227-246
stranice. Napisao je i sljedeca vrtlarska djela: O uzgoju i njegovaju cvijeca, uresnog grmlja i drveca, Buhač itd. Ostala djela su bila iz ratarskog vinogradarskog i vocar-skog područja. Njegove knjige i studije bile su napisane na znastveno-stručni način te su predstavljale visok doprinos razvoju tadašnje poljoprivrede (Matkovic, 1993, 17).
Nikola Vežic
Jednako je za Šibenik značajan i Nikola Vežic, nad-šumarski djelatnik. Službovao je na poslovima šumar-skog stručnjaka od 1874.-1918. godine, kada je i umro u Zagrebu. „Radni vijek je službovao na Drniškom kr-šu."Na širem području Drniša putem uspostave šumskih zabrana i njege obnovio je više od 30 tisuca hektara terena, a borovih šuma bar 1500 ha. Može ga se svrstati u ondašnje pionire u podizanju borovih šuma ne samo na području Drniša vec i na području do Like i mora. U Šibeniku je podizao borove šume na Kršu u Kanalu Sv. Ante, na Šubicevcu, u Vrpolju, Perkovicu itd. Od 1887-1907. godine za područje Šibenika Vežic dobiva za vježbenika poznatog šibenskog šumara Matu Barano-vica (Rajčic, 1965, 4).
Mate Baranovic
Baranovic je roden 1867. godine u Šibeniku, a premi-nuo je u Zagrebu 1939. godine. Završio je šibensku Ra-tarsko-gospodarstvenu školu kao odličan učenik. Kao ta-kvog ga tadašnja uprava opcine Šibenik o svojem trošku upucuje na više gospodarsko-šumarske nauke u Križev-ce, na smjer šumarstvo. Nakon završenog višeg školova-nja vraca se u rodni grad u kojem radi na ozelenjivanju prigradskih šuma i krša punih 18 godina. Godine 1905 seli u Zagreb. Baranovic je za rada u Šibeniku ozelenio Paklinu, kanal sv. Ante, Šubicevac, kao i brojne parkove i zelene oaze na području grada Šibenika. Ovaj istaknuti Šibenčanin, pionir ozelenjivanja, otac je poznatog kom-pozitora Krešimira Baranovica (Rajčic, 1964, 7).
Vič. don. Krsto Stošic
Vlč. don. Krsto Stošic roden je u Šibeniku 1881. godine. Dolazi iz šibenske težačke obitelji. Gimnaziju je po-hadao u Sinju i Zadru u kojem je završio i studij teologije 1909. godine. Službovao je po različitim župama te je obavljao nastavu iz vjeronauka u šibenskim osnovnim i srednjim školama. Može se istaknuti i njegova dužnost u Jugoslavenskoj matici gdje je bio dugogodišnji potpred-sjednik. Bio je potpredsjednik i tajnik društva Šubicevac za poljepšavanje Šibenika i okolice (P, I, 1934).
Ante Frua
Ante Frua je roden 1889. godine, a potječe iz talijan-skog grada Padove. Bio je najistaknutiji i najstariji član društva „Šubicevac". Poslovno je suradivao s Šimom Grubišicem-Rovilom, koji je 1912. godine osnovao Društvo Šubicevac, s ciljem očuvanja gradske „hortikul-ture". Grubišic-Rovilo bavio se pošumljavanjem „brina" oko Skradinskog buka, Kanala sv. Ante i Martinske. Frua je s Grubišicem-Rovilom započeo s realizacijom projekta gradskog kupališta Jadrija. Osnovao je planinarsko društvo Kamenar čiji je bio dugogodišnji član, predsjed-nik i tajnik (Dorbic i Temim, 2015,).54 Do drugog svjet-skog rata uredio je staze, šumu i vidikovac oko Tvrdave Sv. Mihovila, a nakon rata se posvetio Vidilici, šibenskim tvrdavama te park-šumi Šubicevac (Anonymous, 2011, 48 i 49).
Mate Rajčic
Mate Rajčic je po zanimanju bio šumarski tehničar. Umro je 1989. godine. Svoj radni vijek proveo je u ši-benskoj šumariji. Radio je na pošumljavanju Šibenika i okolice. U slobodno vrijeme bavio se i uredenjima privatnih vrtova.55
Od edukativnih materijala u ondašnje vrijeme, Časopis i knjiga „Školski vrt" su bili dostupni Šibenčani-ma. Osobito i to veoma korisno sredstvo za promicanje pučke naobrazbe, jesu „Školski vrtovi,u kojih če djeca občeč s prirodom postati prijateljem prirode i u kojih če se pomočju obuke vrhu raznovrstnih promjena u prirodi moči mnogo lagnje odgojiti za zdrave, dobre i pametne ljude, negoli u samoj školskoj sobi. U svojem gore na-pomenutom djelu naznačio je Dr. Šwab, C. K, zemaljski nadzornik osobitu važnost tog sredstva za odgoj, te je u pomenutom djelu potanko razložio, kako školski vrt može biti školom pravoga i naravskoga suda i vrelo naj-čišče djetinske i nevine radosti i veselja naše omladine, a po tom kako može pučka učiona postati pravom po-lugom blagostanja narodnoga. Djelo obsizat če 2 tiskana arka u 8. Ni; biti če providjeno sa jednim bojisanim načrtom jednog školskog vrta; bude izdano posebno u talijanskom i u hrvatskom jeziku u prvoj polovici mjese-ca rujna t. g. a predplatna cijena je u Zadru 30 novčiča, van Zadra 35 novčiča, za svaki primjerak, budi u talijanskom, budi u hrvatskom prevodu."56
Časopis „Školski vrt" počeo je izlaziti kao mjeseč-nik od siječnja 1889. godine na 16 stranica formata 27,5x18 cm. Odgovorni urednik od 1894. godine bio je Miroslav Cugšvert, koji je bio učitelj. Članci su bili iz različitih područja šire hortikulture. Neki zapaženiji
54	Više u ZŠ.
55	Prema kazivanju Ante Dunkica, dipl. ing., Gosp. Mate Rajčic, iako marljiv i ustrajan u poslu nije imao smisla za estetsko oblikovanje prostora. Bez ikakvog razmišljanja bi združio različite vrste autohtonoh i alohtonog bilja u vrt: bor, platanu, palmu, brijest itd, što je možda donekle bilo smisleno i originalno, ali se nije moglo vezati uz dotadašnju ustaljenu tradiciju.
56	DAŠI, ZH, Letak poziv na predplatu za knjižicu „Školski vrt", Zadar 10.08.1872.
243
ANNALES ■ Ser. hist. sociol. ■ 26 ■ 2016 ■ 2
Boris DORBIC & Elma TEMIM: POVIJESNI PREGLED RAZVOJA VRTLARSTVA I KRAJOBRAZNOG UREBENJA ..., 227-246
članci iz vrtlarskog područja su: Ciganovic, J. (1899): „O važnosti školskih vrtova"; Štampar, I. (br. 6): „Uzorni školski vrt"; Ciganovic, J . br. 9: „Kako se imadu urediti školski vrtovi"; Matok, A.: „Gajenje ruža, br. 10, 11 i 12, kao opširan stručni rad". 1890 u br. 2 i 3 napisao je Josip Ciganovic: „Nešto iz povijesti vrtlarstva", u članku je prikazan povijesni prikaz vrtne umjetnosti. U godištu III, koji je izlazio 1891. godine tiskana je na prvoj stranici broja 1. Obavijest iz koje se zaključuje o visokom mišljenju zemaljske vlade o kvaliteti „Školskog vrta".57
ZAKLJUČAK
Razvoj vrtlarstva i krajobraznog uredenja na području Šibenika je započet krajem 19. stoljeca, projektiranjem, oblikovanjem i uredenjem gradskog perivoja Roberta Visianija u samom centru grada. Do tada su sporadično uredivani manji privatni vrtovi, uglavnom bogatijeg talijanskog gradanstva. Vecina zapisa o uzgo-ju ukrasnog bilja i krajobraznom uredenju u ovom razdobju su na talijanskom jeziku ili su tiskani u Italiji. Hrvatsko gradanstvo tada nije odvec marilo za ovom
djelatnošcu. Pučanstvo je preživljavalo, uzgojem veci-nom ratarskih i povrcarskih kultura.
Početkom 20. stoljeca grad se počinje polako urbanizirati, počinju se održavati gradske ulice i trgovi, gradi se Pokrajinska bolnica i sud itd. U tom vremenu je nedo-stajalo „vrtlarske struke". Pejsažne površine i nasadi su uglavnom održavale uglavnom osobe slabijeg socijalnog statusa, kao i oni s ruralnih dijelova grada i obližnjih mje-sta. Takoder se vršilo i pošumljavanje okolice Šibenika s alepskim borom (Pinus halapensis Mill.). U to vrijeme malo je bilo zapaženih stručnjaka na području ukrasne hortikulture i uredenja pejsaža. Od stručnjaka koji su dje-lovali u ovom području mogu se izdvojiti: Robert Visiani, Petar Luka Biankini Mastličevic, Vlč. don Krsto Stošic, Mate Baranovic, Nikola Vežic, Mate Rajčic i dr.
Recentne izvedbe oko centralnih gradskih parkova i pošumljavanja užeg gradskog područja (Šubicevac, dio Varoša) ukazuju na činjenicu da se i potkraj nedostatka lokalne tradicije vrtlarstva, uredenja pejsaža i šumarstva jasno održavaju u gradanskoj svijesti starog Šibenika, te se otkrica predstavljena u ovom istraživačkom radu daju kao potvrda tim dostignucima.
57 DAŠI, ZH.
244
ANNALES ■ Ser. hist. sociol. ■ 26 ■ 2016 ■ 2
Boris DORBIC & Elma TEMIM: POVIJESNI PREGLED RAZVOJA VRTLARSTVA I KRAJOBRAZNOG UREBENJA ..., 227-246
A HISTORICAL OVERVIEW OF THE DEVELOPMENT OF GARDENING AND LANDSCAPING IN SIBENIK AND ITS OUTSKIRTS DURING THE PERIOD 1880 TO 1945
Boris DORBIC
University of Applied Sciences „Marko Marulic" in Knin, Department of Karst agriculture, Petra Kresimira IV. 30, 22 300 Knin, Croatia
e-mail: bdorbic@veleknin.hr
Elma TEMIM
University „Dzemal Bijedic" Mostar, University campus, Agromediterranean faculty, 88 104 Mostar-Bosnia and Herzegovina
e-mail: elma.temim@unmo.ba
SUMMARY
The adverse economic crisis that occurred by the end of the 19th century and during the first decades of the 20th century did not contribute to the development of gardening and landscape architecture on the territory of the city of Sibenik and its surroundings. The tradition of urban nucleus from the past, both mundane and ecclesiastical, made a considerable impact on the attempts of local urban gardening and landscape architecture. Nevertheless, towards the end of the 19th century the agricultural image of urban tissue commenced undergoing changes. The city became urbanised towards its eastern parts. Communal infrastructure, schools, hospitals and the court building were slowly both reconstructed and constructed and consequently there were increasing requirements for large-scale greening, afforestation, newly planted plants and maintenance of urban landscape areas. The situation of urban gardening and landscape architecture during the period between 1880 and 1945 is analysed throughout the paper. In the development of modest urban landscape of that period it is important to highlight the public gardens by Roberto Visani and Lujo Marun, as well as landscape areas within urban villas, municipal facilities and urban infrastructure.
Keywords: Sibenik, afforestation, urban gardening, landscape architecture, education
245
ANNALES ■ Ser. hist. sociol. ■ 26 ■ 2016 ■ 2
Boris DORBIC & Elma TEMIM: POVIJESNI PREGLED RAZVOJA VRTLARSTVA I KRAJOBRAZNOG UREDENJA ..., 227-246
IZVORI I LITERATURA
DAŠI-ZP (Državni arhiv u Šibeniku-Zbirka poljoprivreda)
DAŠI-ZH (Državni arhiv u Šibeniku-Zbirka hortikul-tura)
DAŠI-ZŠ (Državni arhiv u Šibeniku-Zbirka šumar-stvo)
DAŠI-ZFR (Državni arhiv u Šibeniku-Zbirka fotografija i razglednica)
DAŠI-ZV (Državni arhiv u Šibeniku-Zbirka vojništvo u Šibeniku 1884.-1918.)
Anonymous (1927): Uzorno vrtlarstvo Stipe Zoric Šibenik. Narodna straža, 16, Šibenik.
Anonymous (2011): Ante Frua. Časopis za promica-nje zavičajnih vrijednosti i baštine, 9, 46.
Belamaric, I. (2007): Šibenska sjecanja. Gradska knjižnica „Juraj Šižgoric" - Šibenik, 55.
Blaževic, M. (1996): Nicollo Tomasseo-Povodom 100. godina spomenika u Šibeniku. Šibenski list, 1693, 8., VI., 6.-7.
Blaževic, M. (2007): Prilog za povijest lučko-trgo-vačkog i željezničkog prometa Šibenika od 1921. do 1941. godine. Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, 49, 583-643.
Blaževic, M. (2006): Prilog povijesti poljoprivrede šibenskog područja od 1921. do 1941. godine. Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, 49, 645.
Blaževic, M. (2009): Šibensko gospodarstvo od sredine 19. stoljeca do 1921. godine. Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, 51, 182-183.
Bojanic Obad Ščitaroci, B., Obad Ščitaroci, M. (2004): Gradski perivoji Hrvatske. Ščitaroci d.o.o., Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 183.
Božic-Buzančic, D. (1993): Južna Hrvatska u eu-ropskom fiziokratskom pokretu: pokret za obnovu gospodarstva, gospodarske akademije, ogledni vrtovi i poljodjelske škole druge polovice XVIII. I početka XIX. stoljeca. Split, 200-281.
Dorbic, B., Pamukovic, A. & M. Blaževic (2014): Prilog poznavanju povijesti hortikulturne i bilinogojstve-ne edukacije stanovništva šibenskog kotara u razdoblju 1920.-1939. godine. Radovi Zavoda za povijesne znanosti Hazu u Zadru, 56, 264.
Dorbic, B. (2015): Funkcionalna i estetska valorizacija tipičnih mediteranskih elemenata parkovne dendro-flore na području Šibensko-kninske županije. Doktorska disertacija, Agromediteranski fakultet Univerziteta „Džemal Bijedic" u Mostaru.
Dorbic, B., Temim, E. (2015): Utjecaj zelenila i par-kovnog modernizma na društveni život stanovnika Ši-
bensko-kninske županije. Agronomski glasnik, 76, 6, 327-348.
Dorbic, B., Temim, E. (2015): Povijesni pregled razvoja vrtlarstva i krajobraznog uredenja Šibenika i okolice u razdoblju 1945.-1985. godine. Annales, Anali za istrske in mediteranske študije, Series historia et sociologia Koper, 637-650.
Dunkic, A. (1998): Pregled povijesti zelenila grada Šibenika s osvrtom na perivoj R. Visianija. Zbornik simpozija Povijesni vrtovi, perivoji i parkovi primorske Hrvatske, 82.
Fantulin, J. (1997): Šibenski perivoj nekad. Šibenski list-Glasilo Šibensko-kninske županije, 35, 1737, 8-9.
Grgurevic, D. (1983): O primorskim vratovima. Hor-tikultura, 1-2, 55.
Košutic, S. (2004): Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu 1994-2004; spomenika. Zagreb, Agronomski fakultet, 13-18.
Milic, B. (1993): Vrtovi srednjeg vijeka. Prostor, 2, 1-2, 99.
Markovic, J. (2009): Šibenik u doba modernizacije. Institut za povijest umjetnosti-Zagreb i Gradska knjižnica „Juraj Šižgoric" - Šibenik, 27-122.
Matkovic, P. (1993): Petar Biankini Mastličevic-pio-nir našeg Vrtlarstva-O 60. Obljetnici smrti. Hortikultura, 1-2, 17.
Obad Ščitaroci, M., Bojanic Obad Ščitaroci, B. (1996): Parkovna arhitektura kao element slike grada. Prostor, 4, 1, 11, 90.
P, I. (1934): Prigodom velikog jubileja: vlč. don. Krste Stošica (1884-1909-1934). Narodna tribuna, 2, 8.
Piplovic, S. (2003): Cvijece na prostoru Dalmacije u XIX. Stoljecu. Agronomski glasnik, 65, 3-5, 85-93.
Poljičak, I. (1995): Šibenik na razmedu: socijalno-ekologijski ogled, Gradska knjižnica „ Juraj Šižgoric" -Šibenik, 31.
Rajčic, M. (1964): Mate Baranovic, zaslužni šumar iz Šibenika. Šibenski list-Organ socijalističkog saveza radnog naroda Opcine Šibenik, 13, 638, 7.
Rajčic, M. (1965): Čovjek mrtav spomenik mu živ!--Nikola Vežic. Šibenski list-Organ socijalističkog saveza radnog naroda Opcine Šibenik, 14, 4.
Sironic, M., Sironic, D. & N. Mornar (2008): Gradski perivoj u Šibeniku-Metode i rezultati rekonstrukcije u 20. stoljecu. Prostor, 1, 35, 16, 132-138.
Sveučilište u Zagrebu, Agronomski fakultet (2016): Zavod za ukrasno bilje, krajobraznu arhitekturu i vrtnu umjetnosti. www.agr.unizg.hr/hr/article/108/zavodza_ ukrasno_bilje_krajobraznu_arhitekturu_i_vrtnu_umje-tnost (15. 4. 2014).
246