Glas iz Dalmacije. Slogom rastu male stvari, a nesloga sve pokvari. Dalmatinski naš tovariš, gosp. Dorbic Vicko, je priobčil v karlovški »Školi" ta-le olanek, ki ga — srčno vzradoščeni — ponatiskujerno v svojem listu, da ga prečitajo z enakim veseljem tudi naši čitatelji. Lijep primjer vrijednosti sloge ostavi svojim sinovima moravski knez Svatopluk, sazvavši ih pred srart svoju i davši im snop šiba, da ga prelome. Djeca pokušala, ali ne mogoše. Tek jednu po jednu prelomiše. Poznato nam je, kakova je krasna pouka iz toga slijedila. Prevelika je raoc sloge, prevelika je korist bratskog udruženja. Kao vazda tako i danas pojedinac je ništa; udruženje — sloga to je napredak, to je spas svake kaste ljudi. Pa ako je sloga u svakorn radu, u svakom puthvatu potrebna, ako je bratsko udruženje svakom pa i najnižera stališu korisno, držimo, da je našera učiteljs.vu više no i komu od prijeke nužde i jedno i drugo. — Materijalno je stanje našeg učiteljs.va, kako danas stvari stoje, veoraa slabo, a maloj se je poraoci i nadati. — Sto u tom može pomoci pojedinac, što nas šačica nasložnjaka? — Dočim njemačkirn, českirn, poljskim učiteljiraa austrijskih pokrajina ranogo je bolje, jer su udruženi u bratske zajednice. Složno i uzajarano rade za boljak svoj i školstva, usavršuje, pomažu se i odlučno, iznose pravedne zahtjeve i tegobe svoje, tražeci da si oblakšaju. A rai? Eh, kod nas vlada ona nesretna naša, još zar iz starih doba, pratilica — nesloga. Nu, mogli bi se i mi jednom nje otresti, mogli bi i mi, da nam bolje bude. Srodna naša braca slovenski učitelji pomislili su na to. Velika je njihova zamisao: skupiti u jednu svezu sve učiteljstvo južnoslavenskih austrijskih pokrajina. Stupiti u bratsku svezu ne da bučirao i halabučimo. nego da se i moralno i materijalno potporaažerao. Ovakovi kakovi srao danas, nitko za nas i ne zna; na sve naše nevolje i togobe ne može nam se pomoči, jer koliko je nas, toliko je različitih i protivnih zahtjeva. Sve ovo imadahu na umu braca Slovenci, kad upraviše dalmatinskom učiteljstvu sliedeci poziv: flMi živimo u doba, kada se raznovrsni stališi združuju u svrhu, da omoguce svoj opstanak, da poboljšaju svoj položaj i da prisvoje nova prava. Pojedinac raalo može, dočim u udruženju je raoc i uspjeh. To nam dokazuje vrla organizacija do nedavna bespravnih i tlačenih radnika. I mi učitelji svoga naroda trpljivi smo radnici, naraa je naprceno puno dužnosti, a nasuprot uživamo raalo pravica. Mi imamo ranoga teška djela, a vrlo često — malo jela! Nije čudo, da se je konačno podignulo po svim stranaraa učiteljstvo, da se združi u tijelesne vrste, da stupi pred svoje djelodavce proseci — nel — zahtjevajuci, da rau dadu ono, što rau ide po božjern i čovječjem pravu! Izza českoga, njeraačkoga i poljskoga učiteljstva, organizirala se je od god. 1887. i BZaveza slovenskih učiteljskih društava u Ljubljani", koja je stupila pred svoje čitavo slovensko učiteljstvo. Kasnije pristupili su k toj nZavezi" i sva hrvatska uciteljska društva Istre, te srao uslijed toga promijenili društvo u »Zavezu avstrijskih jugoslavenskih učiteljskih društava", koji neka bratsko jugoslavensko učiteljstvo Koruške, Stajerske, Kranjske, Primorja i Dalmacije spaja u jednu samo mogucu falangu, da brani naše pravice naprarn svakomu nasilju i da se zajedno bori za sveopce poboljšanje našega stanja. Obracamo se stoga bratskorau našerau vrlomu dalraatinskomu učiteljstvu s pozivom, da izvoli pospješiti i popuniti organizaoiju južnoslavenskoga učiteljstva, tira da se združi u kotarska, odnosno u zernaljsko društvo i da uznastoji, neka da društva pristupe »Savezu austrijskih jugoslavenskih učiteljskih društava". Čim bude mogucnija, brojnija i velečastvenija naša vojska, tirn stalniji ce biti naši uspjesi — sigurnije cemo pobjediti u našim pravednim težnjarna i zahtjevima". * * Ovaj bratski poziv, kojega je uz vatren članak iznio naš »Učitejski Glas", najbolje razlaže i dokazuje. koliko bi vrijedno i korisno bilo stupiti u nerazdruživu zajednicu sa jednokrvnim učiteljstvom Kranjske, Primorja, Koruške i Štajerske. Pa to dobro preporuča poziv, da se organizujemo, stupajuci u kotarske sveze, ove bi stupile u pokrajinsku, a svi skupa u «Zavezu jugoslavensku". Ovom dakle plemenitom pozivu, koji ne stoji u oprijeci sa ikakovim dobrim namjerama boljitka školstva, mislimo da ce se dalraatinsko učiteljstvo odazvati onako, kako je i pozvano, nairae srdačno i bratski, uvidajuci iz te BZaveze" velike koristi našoj stvari. Pa kako je urečern za dan 9. rujna t. g. u Spljetu i veliki sastanak učiteljstva cijele Dalraacije, to držimo, da ce najzgodnije biti o tom predmetu raspravljati tuf i plenitoj namjeri brace Slovenaca jednodušno se odazvati. A dobri Bog, taj štitnik vjernih Slavena, blagoslovio te naše trude i oni urodili preobilnim plo.dom — korisnira i učiteljstvu i narodu, med kojim ono živi. — Složno braco, jer sloga je od Boga!