KRALJEVINA JUGOSLAVIJA
UPRAVA ZA ZAŠTITU
KLASA 72 (6).
INDUSTRISKE SVODINE
IZDAN 1 APRILA 1936.
PATENTNI SPIS BR. 12215
Actiengesellschaft C. P. Goerz Optische Anstalt — Actiova společnost’ K. P. Goerz opticky ustav, Bratislava Č S. R.
Postupak i uređaj za snimanje ortogonalnih koordinata tačke u prostoru i njihovo pretvaranje za prostorno udaljene operacione položaje u svrhu određivanja ortogonalnih
komponenata brzine cilja.
Prijava od 16 aprila 1934.	Važi od 1 aprila 1935.
U mnogim slučajevima osobito kod obrane protiv zračnih napadaja uputno je ortogonalne koordinate akustički ili optički promatrane tačke' cilja, koje su izmjerene s jednog zgodno postavljenog promatrališta obzirom na jedan horizontalni nul-smjer, prenijeti električnim putem na udaljene operacione položaje (baterije, reflektore, aparate za komandu) i njih tamo s obzirom na prostornu udaljenost i visinsku razliku obaju promatrališta automatski korigirati u tri međusobna okomita smjera, tako da se u ope-racionom položaju postavljeni uređaj za gađanje ne samo automatski udesi na onaj cilj, koji je u promatralištu \iziran, nego se također istodobno automatski registrira svako horizontalno gibanje stalno promatranog cilja i to pomoću dvaju međusobno okomitih komponenata brzine duž obaju odabranih koordinatnih smjerova.
Ova se svrha postizava prema pronalasku tako, da se u promatralištu kroz svaku od obadviju, u odabranim horizontalnim međusobno okomitim koordinatnim smjerovima postavljenu kardansku osovinu, koje upravljaju najmanje jednim kardanskim postavljenim dalekozorom (12), i kroz liniju cilja toga dalekozora postavi po jedna ravnina, čiji se kut nagiba prema horizontu uz stalno promatranje cilja prenosi na operacioni položaj električki, pomoću odašiljača kuteva postavljenog na kardanskim osovinama, na po jednu osovinu, koja leži u odabranom
smjeru koordinata, a na kojoj je po jedan prijemnik za kuteve. Na ovoj je osovini u-čvršćena po jedna prema njoj okomito postavljena poluga previđena s rasporom za vođenje, koja čini hipotenuzu svake trokutne projekcije cilja promatrališta. Ova poluga se zakreće prisilno pomoću zatika, koji zahvaća u njezin raspor u vertikalnom razmaku, koji odgovara visini cilja u promatralištu. Taj se zatik horizontalno prisilno pokreće pomoću osovine prijemnika kuteva, ako po jedan drugi s prvim zatikom čvrsto spojeni i od njega za odgovarajuću horizontalnu koordi-natnu udaljenost između promatrališta i ope-racionog položaja razmaknuti zatik zahvaća u raspor za vođenje jedne poluge, koja čini hipotenuzu vertikalne projekcije trokuta cilja, kako se on ukazuje u operacionom položaju. Ova poluga se naravnava prema podacima prijemnika kuteva, pri čemu se odmah automatski usmjeri prema stalno promatranom cilju dalekozor, koji je kardanski smješten na ovoj osovini poluge i na drugoj horizontalnoj a prema ovoj okomito postavljenoj osovini.
Da se sad dalje odrede komponente brzine, koje odgovaraju horizontalnim brzinama cilja, a koje padaju u oba horizontalna koordinatna smjera, to su horizontalni pomaci potrebni za udešavanje svake od obadviju međusobno okomitih projekcija stranica trokuta, koje tvore visinu cilja, upotrebljavaju za pomicanje po jedne pisaljke duž
Din. 15-
po jednog lagano rotirajućeg valjka za registraciju, tako da su označene komponente brzina cilja pomoću kuta uspona zavojnih linija, koje su nacrtale pisaljke na oba valjka za registraciju.
Predmet prijave je prikazan na priloženom nacrtu kao jedan primjer izvedbe, pa prikazuje:
Sl. 1 osnovicu mjerenja stanice za promatranje.
SI. 2 stanicu za promatranje i opera-cioni položaj sa njihovim koordinatnim razlikama.
SI. 3 osnovicu mjerenja opencionog položaja sa šematski prikazanim upravljanjem dalekozora za nišanjenje i uređaja za mjerenje brzine cilja.
SI. 4 uređaj stanice za promatranje.
Na sl. 1 je P mjesto promatranja, Z je cilj Z0 njegova projekcija na horizont promatranja, PY=x, VZ0 = y, Z0Z=z su prostorne ortogonalne koordinate cilja, a PZZ0 je trokut cilja s njegovim obadvjema međusobno okomitim projekcijama XZZo i YZZ0,
Konstruktivni uređaj pribora za promatranje mora se prema pronalasku tako u-desiti, đa se kod optičkog ili akustičkog promatranja cilja obe projekcije kuta položaja š, dakle kut a i kut p automatski namjeste.
Za operacioni položaj P’, koji je prostorno udaljen od mjesta promatranja P, imaju prema si. 2 isto značenje koordinate x’=x+dx, y’=y±Ay, z’=z+Az, već prema tome da li operacioni položaj leži dalje ili bliže odn. ispod ili iznad horizonta promatranja. (Da bi se izbjeglo nepregledno predočavanje na si. 2 izgleda kao da je trokut cilja operacionog položaja AZoP’Z’ s obe svoje projekcije Z0Y’Z’ spušten za visinsku razliku Az obaju mjesta prema trokutu pro-matrališta). Uređaj operacionog položaja mora biti prema pronalasku tako udešen, da se kod prenošenja projekcija kuta položaja a i (3 cilja iz promatrališta P mehanički udese obe upravo na operacioni položaj korigirane projekcije kuta položaja § cilja, dakle kut a’ i (3’ i da se prenesu na po dva para kardanskih osovina C, C’, K, K’ kardanski pričvršćenog dalekozora za nišanjenje Fi, F2, a te osovine padaju u oba horizontalna koordinatna smjera tako, da se tim oba dalekozora u-smjere prema cilju. U tu su svrhu prema
51.	3 u napravi pokretno smještena dva horizontalna međusobno okomita, u odabranim koordinatnim smjerovima položena vijka Sv
52,	na kojima se mogu pomicati ali ne i o-kretati vijčane matice X’ odn. Y’. U svakoj od ovih matica vrtivo je namješten po jedan vertikalni vijak V0 V2, koji treba da prikažu visine X’Z’a i Y’Z1’ trokutova iste veličine.
Namještanje matica Z\ i Ž2’ prema stranici trokuta z’ izvodi se kontinuirano pomoću mjerila visine, koje nije nacrtano. Ove matice Z’, Z2’ proviđene su sa po jednim horizontalnim zatikom, koji zahvaća u raspor po jedne poluge h/ odn. h*’, koja čini hipote-nuzu projekcije trokuta cilja operacionog položaja i ta je poluga vrtiva oko horizontalne kardanske osovine K’ odn. C’ dalekozora Ft odn. Fjj, koja stoji okomito na vijak odn. S2. Pri tom ta hipotenuza poluga zatvara s horizontalnom ravninom kuteva «’ odn. (3’. Da bi se ovi kutevi tačno naravnali prema odabranim koordinatnim razlikama Ax i Ay prenošenjem sa promatrališta njemu pripadnik projekcija kuteva položaja a i [3 predviđeni su na vertikalnim vijčanim vretenima vi. v2 P° jedan daljnji vijak St odn. s2, koji su paralelni s vijcima Sj odn. S2, a na kojima je namještena po jedna pomična matica Z[ odn. Z2, koja se ne može vrteti. Ove matice imaju isto tako po jedan horizontalni zatik, koji zahvaća u raspor po jedne druge poluge hj odn. h2, koja čini hipotenuzu projekcije trokuta cilja promatrališta, pri čem ta hipotenuzna poluga zatvara sa horizontom projekcije kuta položaja a odn. [3, a pri teme se horizontalno izmjerene udaljenosti zatika Z1 Z1’=Ax i Z, Za’=Ay i vertikalno mjereni razmak Pt Px’= P2 P2’=Az’kardanskih centara P^, P2’ naravnavaju pomoću pogonskih osovina Yt prema odabranim koordinatnim razlikama. Da se omogući cilj istovremeno vidi u oba dalekozora, koji su kardanski smješteni u operacionom priboru prenosi se svako zakretanje jednoga dalekozora oko jedne kardanske osovine direktno (na pr. pomoću kolutnica i čelične vrpce) na kardansku osovinu drugog dalekozora, koja je s prvom kardanskom osovinom paralelna.
Za određivanje komponente brzine, koja odgovara povoljnom horizontlanom gibanju cilja, spojeni su vijci Si, S2 direktno s vijcima S/ Sa’, koji su smješteni u nosaču svakog valjka za registraciju i to tako, da se mogu okretati ali ne i pomicati. Ovi vijci S,, S., imaju na sebi matice M2 koje se ne mogu okretati, te su proviđene pisaljkama i priljubljuju se prema valjcima za registraciju To, koji su prevučeni papirom, a rotiraju jednoliko pomoću električnog pogona. Već prema većoj ili manjoj obodnoj brzini ovih valjaka imaju i registrirane za-vojne linije veća ili manje uspone, koji se mogu odrediti kao mjera kojegod od dviju komponenata brzine i to pomoću priljubljenih mjerila nagiba.
Na SI. 4 vidi se potrebni pribor za mehaničko određivanje obaju komponenata a i (3 kuta položaja na samom mjestu promatranja.
U glavi stativa 1 sa horizontalno po-djejlenim krugom la učvršćen je vertikalni čeoni zatik lb u kojemu je smješten szimu-talno pokretni čaškasti ležaj 2, na kojem se nalaze četiri međusobno pod kutom od 90° postavljena ležajna tijela 2a, 2b. Ovaj zatik nosi na svojoj glavini podnožnu ploču 2c sa kazaljkom, a ta se ploča može učvrstiti na vertikalnom čepu stativa pomoću priteznog vijka, koji nije nacrtan. Na vertikalnoj glavini ležajnog tijela smješten je stremen 5 pokretno a može se i učvrstiti, a na njemu su dva dijametralna ležajna tijela 5b sa horizontalnim osima. Taj stremen ima na najdenjem kraju horizontalnu kružnu podjelu 5a. U izdubinama ležišta ovoga stremena, koja imaju zajedničku os leže dvije kratke osovine 6, na kojima je pričvršćena po jedna ručka 7, te imaju međusobno isti smjer. Obe ručke su čvrsto međusobno spojene pomoću u njima učvršćene polužne prečke 8. Ova ima na sredini učvršćenu, u središtu o svih osovina prelomljenu polugu 9—9a, čiji je prelomljeni i stanjeni dio 9a smješten tako, da može njihati u rasporima dvaju polukružnih stremenova 3a i 4a, od kojih je svaki pomoću pare zatika 3—3 odn. 4—4 postavljen da se može njihati u dva diametralna ležišta 2a—2a odn. 2b—2b tijela ležaja 2. Izvan obadvaju ležišta 5b učvršćen je na svakoj od obiju kratkih osovina 6 po ručni točak 14 odn. 15 sa priključenim kutnim dalekozorom 12 odn. 13 i to tako da linija cilja dalekozora leži paralelno sa prelomljenom ručkom 9a poluge 9—9a. Radi toga se postavljaju oba prorezana međusobno okomito postavljena stremena 3a, 4a tako, da njihovi kutevi priklona prema horizontu odgovaraju obadvjema međusobno okomitim projekcijama a i (3 kuta položaja £ smjera cilja, a te se veličine električki prenose na operacioni položaj pomoću oba odašiljača kuteva 10 i 11. Isto tako je između ploče 5a sa skalom za postrane kuteve, koja pripada stremenu 5, i ploče s kazaljkom 2c, koja pripada tijelu ležaja 2, ugrađen jedan odašiljač kuteva (koji se ne vidi), koji treba da prenese u operacioni položaj svaki postrani kut linije cilja.
Rukovanje s prije opisanim uređajima je ovo:
Pošto se postave kardanske osovine 3—3, 4—4 sprave za promatranje isto kao i vijci Sj, S2 operacione naprave u odabrane ordinate, udesi se na horizontalnom vijku Sj matica Z, sa zatikom prema ordinatnoj diferenciji Ax, a na vijku S2, koji je okomit prema prvom, udesi se zatična matica Z2 prema ordinatnoj diferenciji Ay, a na oba vertikalna vijka S8, S3’ udese se razmaci da-lekozorovih kardanskih osovina K’, C’ oba-
ju osovina prijemnika X„ Vi prema visinskoj razlici Az = Pj Pj’ == P, P,’. Zatim se odredi pomoću visinskog mjerila metrička visina cilja z’ nad operacionim položajem i prema tome se udese zatične matice Z1’, Z2’ koje su na vertikalnim vijcima v1, v2. Ako se sad u aparaturi za promatranje uhvati cilj pomoću jednog od oba dalekozora 12, 13 zakretanjem ručnog točka uz istovremeno horizontalno pomicanje, tada se pokazuju oba prorezana stremena 3a, 4a prema hori-zon'u pod kutevima a odn. p, koji se sad prenose pomoću odašiljača kuteva 10, 11 na operacioni položaj, gdje se vanjske kazaljke kutnih prijemnika Ea, Ep naravnaju prema ovim kutevima. Sad treba da jedan čovjek od posluge okretanjem ručnog točka Ha tako namjesti maticu vijka Y’ na vijku Sj odn. pom ću ručnog točka Hp maticu vijka X’ na vijku S2, da se tim prisilno proizvedenim zakretanjem hipotenuznih poluga h, odn. h2, koje su učvršćene na osovine X1, Yu te koje s prvim spojnim nutrašnjim kazaljkama obadvaju kutnih prijemnika Ea Ep kao kazaljkama slijeda dovedu se do pokrivanja s vanjskim električno reguliranim kazaljkama prijema. U isto se pak vrijeme nagnu prisilnim pogonom obe hipotenuzne poluge h/, h2’ za kut a’, P’ prema horizontu i tim uzrokuju isti za-kret s njim u paru spojenih međusobno paralelnih kardanskih osovina obaju dalekozora Ej, Ej. Pomoću opisanog veza čeličnom vrpcom svakih dviju paralelnih dalekozoro-vih kardanskih osovina postavljaju se vizir-ske linije obaju dalekozora pod kutem a’, p’ zajednički na promatrani cilj. A jer se zakretanjem vijaka Sj i S2 zakreću također i njihova produženja S/ i S2’, to se na ovim poslednjim pomiču vijčane matice Mi, M3 tako, da na njima pričvršćene pisaljke ispisuju zavojne linije na papirnim omotima va-Ijaka Tt, T2, koji se pod njima jednoliko c-kreću. Iz priklona ovih zavojnih linija prema izvodnicama valjka mogu se odrediti pomoću zgodno napravljenih mjerila priklona obje komponente brzine cilja, mjerene duž koordinatnih osovina.
Patentni zahtevi:
1.) Postupak za snimanje ortogonalnih koordinata tačke u prostoru i njihovo pretvaranje za prostorno udaljene operacione položaje u svrhu određivanja ortogonalnih komponenata brzine cilja, naznačen time, što je u promatralištu (P) smještena po jedna ravnina kroz po jednu od dviju kardanskih osovina, koje su postavljene u odabrane horizontalne, međusobno okomite koordinatne smjerove (PX, PY), a koje upravljaju linijom cilja (PZ) barem jednog kardinanski smjšte-
nog dalekozora (12), kroz čiju liniju cilja prolazi također ova ravnina; kutevi nagiba prema horizontu ove ravnine prenose se, uz stalno promatranje cilja, električnim putem pomoću po jednog na kardanskim osovinama (3_3; 4—4) namještenog odašiljača kuteva (10, 11) do operaciong položaja (P’) na po jednu osovinu, koja leži u odabranom koor-dinatnom smjeru, a previđena je sa po jednim prijemnikom kuteva (Ea, E|3); na ovoj osovini je učvršćena po jedna na njoj okomita, sa rasporima za vođenje proviđena poluga (h,, h2), koja čini hipotenuzu po jedne projekcije trokuta cilja promatrališta; ovu polugu prisilno zaokreće horizontalno pomični zatik (Zt, Z2), koji zahvaća u njezin raspor u vertikalnom razmaku (z) od osovine prijemnika kuteva (K, ¥,), a taj ražmak odgovara visini cilja u promatrališta; ovaj zatik se zakreće tada, kad u njega zahvaća s njim čvrsto spojeni zatik (Z/, Z.,’), koji je od njega udaljen u smjeru pomicanja za pripadnu horizontalnu koordinatnu razliku (Ax, Ay) između promatrališta i operacionog položaja; ovaj zatik opet zahvaća u klizni raspor jedne poluge (h’, h’2), koja pretstavlja hipotenuzu vertikalne projekcije trokuta cilja, kako se on pokazuje u operacionom položaju; ova se poluga naravnava prema podacima prijemnika kuteva (Ea. Ep), pri čem se automatski uperi na stalno promatrani cilj jddan dalekozor, koji je kardanski smješten na ovoj osovini poluge i na jednoj drugoj, koja je horizontalna i na njoj okomita.
2.	) Uređaj za provađanje postupka po zahtjevu 1, naznačen time, što se uređaj za promatranje sastoji iz dviju horizontalnih međusobno okomitih osovina (3—3, 4—4), koje se mogu orijentirati prema jednom horizontalnom nul-smjeru i koje se zajedno s vertikalnom osi aparata sijeku u jednoj tački; ove osovine imaju u ležištima (2a—2a i 2b—2b) sa zajedničkom osi po jedan polukružni stremen (3a, 3b) sa prorezom za vođenje, koji zajednički služe za vođenje po-lužnog zatika (9j), koji prolazi kroz središte osi (o); ovaj polužni zatik spojen je čvrsto s jednom horizontalnom motkom (8), koja je smještena tako, da se može pokretati oko jedne njoj paralelne osi, koja prolazi kroz par zatika (6—6), koji su smješteni u azi-mutalno pokretnom stremenu (5); na ovom paru zatika smješten je najmanje jedan ni-šanski dalekozor (12) i to tako, da je njegova nišanska linija paralelna sa spomenutim polužnim zatikom (9a).
3.	) Uređaj po zahtjevu 2 naznačen time, što se na svakoj od obadviju horizontalnih, međusobno okomitih kardanskih osovina (3—3, 4—4) uređaja za promatranje nalazi odašiljač kuteva (10, 11), koji ima električne kontakte, a koji je tako električno spo-
jen sa po jednim prijemnikom kuteva u operacionom položaju (P’) postavljenog uređaja, da je svaka od obiju osovina (Xt Y1), koje nose po jedan prijemnik kuteva (Ea, Ej), paralelno orijentirana prema jednoj od obe horizontalne kardanske osovine (3—3, 4—4) uređaja za promatranje.
4.	) Uređaj u operacionom položaju po stavljenih sprava po zahtjevu 3, naznačen time, što su predviđena dva, međusobno okomito smještena vijka (S, S2), koji se okomito ukrštavaju s obje osovine (X! Vj), na kojima se nalaze prijemnici kuteva (Ea E[j); svaki od ovih vijaka ima po jednu vijčanu maticu (X’, Y’), koja se ne može okretati, a na kojoj je smješten po jedan vertikalni obrtljivi vijak (V,, V2), koji predstavlja vertikalnu stranicu trokuta cilja, ovaj pak vijak sa svoje strane nosi vijčanu maticu (Z,’, Z-i’), koja se ne može zakretati, a ima na sebi horizontalni zatik, koji zahvaća u klizni raspor po jedne poluge (h,’, h2’), koja predstavlja hipotenuzu trokuta cilja za operacioni položaj, a pričvršćena je na svakoj horizontalnoj kardanskoj osovini (K’ C’) dalekozora (F,, F2), koja je okomita prema svakom vijaku (S,, S2); pri tome svaka od obe vijča-ne matice (Zt’, Z2’) nosi po ručku (si, s2), koja je paralelna s horizontalnim vijkom (S,, S2), koji leži ispod; dužina ove ručke da se udesiti prema pripadnim koordinatnim razlikama (Ax, Ay), a njezina krajna tačka (Z,, Z3) nosi horizontalni zatik, koji zahvata u raspor poluge (h,, h2.) koja je pričvršćena na svakoj od obiju osovina prijemnika kuteva (X,, Y,), te predstavlja hipotenuzu trokuta cilja za promatralište; pri tome odgovaraju vertikalni razmaci od po jednog od obaju horizontalnih kardanskih centara (P,’, P2’) dalekozora do njemu pripadne osovine (Xi, Yi) prijemnika kuteva vertikalnoj razlici visina (Az = Pi—P,’ — P2—P2’) između promatrališta i operacionog položaja.
5.	) Uređaj po zahtjevu 4, naznačen time, što se svako zakretanje jednog dalekozora oko jedne kardanske osovine, koje je prouzrokovano zakretanjem pripadne hipote-nuzne poluge (h/, h2’), prenosi istodobno i na kardansku njoj paralelnu osovinu drugog dalekozora.
6.	) Uređaj po zahtjevima 3 i 4, naznačen time, što se zakretanje svakog od oba horizontalna vijka (St , S2), prenosi na druga dva vijka (S2’, S2’) od kojih svaki pomiče po jednu pisaljkom previđenu maticu (M„ M2), koja se kliže, ali se ne može okretati, i pri tom bilježi liniju na po jednom cilindričnom bubnju (T^ Ts), koji jednoliko rotira, a os mu je vrtnje paralelna s vijkom, iz nagiba ove linije izračuna se bilo koja komponenta brzine cilja u smjeru pogonskog vijka (S1( Si).
Fia 2
Ad patbr.12215
UI|Nipp;iUIII4	"lil! -

... •,,. :