ANNALES • Ser. hist. sociol. • 12 • 2002 • 1
original scientific paper	UDK 94(497.5)"18/19":329.3
prejeto: 2002-04-16	929 Prodan I (1852-1933)
DON IVO PRODAN KAO POLITIČAR I ZASTUPNIK
Marjan DIKLIC
Zavod za povijesne znanosti HAZU u Zadru, HR-23000 Zadar, Obala kneza Trpimira 8
IZVLEČEK
V članku je prikazano življenje in delo don Iva Prodana (1852-1933), duhovnika in enega od prvakov pravškega gibanja v Dalmaciji v avstro-ogrskem obdobju. Razprava temelji na arhivskih in časopisnih virih, v središču avtorjevega zanimanja pa je Prodanova politična dejavnost, še zlasti parlamentarno delovanje v Dalmatinskem saboru in avstrijskem državnem zboru na Dunaju. V Dunajskem parlamentu je Prodan skupaj z drugimi pravaši iz Dalmacije in Istre sodeloval s slovenskimi poslanci iz vrst Slovenske ljudske stranke, s katerimi ga je družilo zagovarjanje trialističnega programa državnopravne reforme Habsburške Monarhije.
Ključne besede: Ivo Prodan, pravaštvo, Dalmacija, Habsburška Monarhija
DON IVO PRODAN - UOMO POLITICO E DEPUTATO
SINTESI
L'articolo illustra la vita e l'opera di don Ivo Prodan (1852-1933), sacerdote ed uno dei dirigenti del movimento legato ai partiti croati del Diritto nella Dalmazia austro-ungarica. Nel tratteggiare l'attivita politica dell'uomo politico, l'autore si e basato su fonti archivistiche e giornalistiche, trattando in particolare l'opera da lui svolta in veste di deputato alla Dieta Dalmata e alla Camera dei deputati austriaca. Assieme agli altri deputati dalmati e istriani dei partiti croati del Diritto al parlamento di Vienna, Prodan collaboro con i deputati del Partito Popolare Sloveno, sostenendo con loro il programma trialistico, volto a riformare l'assetto giuridico - statale della monarchia asburgica.
Parole chiave: Ivo Prodan, partiti croati del Diritto, Dalmazia, Monarchia asburgica
381
ANNALES • Ser. hist. sociol. • 12 • 2002 • 1
Marjan DIKLIC: DON IVO PRODAN KAO POLITICAR I ZASTUPNIK, 63-70
njegovu novinarskom i publicističkom radu pokazalo veoma dragocjenim iskustvom. Nakon završenog studija Prodan se zareduje za svečenika. Zaredio ga je 5. studenoga 1875. godine dubrovački biskup msgr. Ivan Zafron, nakon čega je prvu misu održao u svom rodnom mjest Janjini na poluotoku Pelješcu. Poslije zaredenja ne ostaje na službi kao svečenik u Dubrovačkoj biskupiji, nego po nalogu zadarskog nadbiskupa msgr. Pietra Doima Maupasa kratko radi kao profesor hrvatskog jezika u Zmajevičevu sjemeništu u Zadru; a zatim se posvečuje novinarstvu i politici, što je bila njegova životna želja. Svojim upornim i marljivim domoljubnim radom don Ivo Prodan i u novinarstvu i u politici postiže velik uspjeh. U Zadru osniva 1883. svoju tiskaru (Kato-lička hrvatska tiskarna), ureduje i tiska brojna hrvatsko-pravaška, vjerska i drga glasila (Katolička Dalmacija, Hrvatska kruna, Stekliš, Pravaš, Hrvatska i dr.), brošure i knjige, a u politici prihvača pravaštvo i širi pravaške misli posvuda u Dalmaciji. Ukratko, Prodan organizira i vodi prvu dalmatinsku pravašku skupinu; osniva Stranku prava i Cistu stranku prava u Dalmaciji; postaje njihov istaknuti voda, predsjednik dalmatinske Stranke prava i dugogodišnji zastupnik u Dalmatinskom saboru u Zadru i Carevinskom viječu u Beču, a jedno vrijeme bio je i dopredsjednik Svepravaške organizacije koja se odno-sila na sve hrvatske zemlje (Ob, 11. 3. 1933; HS, 1. 4. 1933; Ka, 1933; JD, 10. 3. 1936; GK, 13. 3. 1983; Jas-prica Mašinac, 1976, 61-67; Diklič 1992b; SD, 4. 3. 1993; Diklič, 1995; NL, 29. 3. 1996).
Gotovo šest punih desetlječa živio je i djelovao don Ivo Prodan u Zadru, glavnom gradu austrijske pokrajine Dalmacije; radeči uporno u hrvatskom nacionalnopo-litičkom i državotvornom duhu; boreči se stalno za jedinstvo, opstojnost i slobodu hrvatskog naroda i države; prkoseči u toj borbi za hrvatstvo i Hrvatsku, za ponarodenje i pohrvačenje Zadra, nekom čudesnom i nadljudskom snagom autonomaštvu, nijemstvu, ireden-tizmu, srpstvu i jugoslavenstvu, a ponekad i domačem narodnjaštvu, odnosno suprotstavljajuči se svemu što je u to vrijeme bilo protuhrvatsko. Hrvljuči se s močnim neprijateljima hrvatstva u Domovini i izvan nje, on se u toj velikoj borbi često sukobljavao ne samo sa svojim političkim protivnicima, nego i sa svjetovnim i crkvenim vlastima koje mu nisu praštale, redovito izvlačeči deblji kraj. Ipak, najteže od svega pogodila ga je vjerska disciplinska mjera "suspensio a divinis", to jest udaljenje od oltara i zabrana obavljanja crkvenog bogoslužja (mise), što mu je bila dvaput izrečena od zadarskih nadbiskupa P. D. Maupasa 1888. i Grgura Rajčeviča 1898. godine, koji se nikako nisu slagali s njegovim političkim radom i borbom za glagoljicu. Ali pred kraj te divovske borbe za hrvatstvo i Hrvatsku, kada je Zadar s dijelom jadranske obale i otoka poslije Prvoga svjetskog rata na temelju Londonskog (1915.) i kasnije Rapallskog (1920.) ugovora pripao Italiji, za don Ivu Prodana nastupili su teški dani. Unatoč svemu on ipak nije htio napustiti svoj
Don Ivo Prodan, istaknuti hrvatski publicist, političar i zastupnik u Dalmatinskom saboru i Carevinskom viječu, roden je u Janjini na poluotoku Pelješcu 31. prosinca 1852., a umro u Zadru 9. ožujka 1933. godine. Prodanovi su se (brača Ante i Mate) doselili u selo Janjinu na poluotok Pelješac iz Zagvozda kod Imotskog krajem tridesetih i na početku četrdesetih godina 19. stolječa i orodili se sa starom pelješkom obitelji Kala-fatoviča. Pučku školu pohadao je i završio mladi Ivo Prodan u Janjini, gimnaziju u Dubrovniku, a studij bogoslovije u Zadru. Skolovao se, misaono sazrijevao i politički razvijao pod idejnim utjecajem Katoličke crkve, osobito don Mihovila Pavlinoviča i njegove na-cionalnointegracijske ideologije s jedne strane, a s druge nalazio se pod snažnim idejnim utjecajem banovinskog pravaštva, posebice Ante Stračeviča i Eugena Kvater-nika, čije je ideje oduševljeno prihvačao i širio po Dalmaciji sedamdesetih i osamdesetih godina 19. stolječa (Diklič, 1992a; Diklič, 1998; Vekarič, 1993, 43; Veka-rič, 1996, 180-181).
Još kao student bogoslovije, sklon pravaškoj politici i novinarstvu, uredivao je u Zadru (1875./76.) studentsko vjersko-književno glasilo Harmonia, što se poslije u
SI. 1. / Fig. 1: Don Ivo Prodan (1852-1933)
382
ANNALES • Ser. hist. sociol. • 12 • 2002 • 1
SI. 2: Središnji državni Parlament u Beču. Fig. 2: The central State Parliament in Vienna.
voljeni Zadar, kao sto su to učinili mnogi hrvatski po-litičari iz tog Grada i drugih okupiranih krajeva, nego je pod cijenu života nastavio svoju staru borbu za Hrvat-sku, prkoseci uporno novopristiglim osvajačima. Medu-tim, pod pritiskom novih vlasti - a posebice pod nasiljem talijanskih iredentista i fašista, koji su ga stalno uzne-miravali, ugrožavali i onemogucavali u radu - morao je popustiti i svoju političku djelatnost, koja je prvenstveno bila namijenjena Hrvatima, zajedno sa svojom Katolič-kom hrvatskom tiskarnom, premjestiti u Preko na otok Ugljan. Preko se tada nalazilo u sastavu prve jugosla-venske države Kraljestva Srba, Hrvata i Slovenaca.
Prodanova Katolička hrvatska tiskarna, izuzetno zna-čajna za razvoj zadarskog tiskarstva i hrvatske nacionalne svijesti u Dalmaciji, radila je u Zadru od 1883. do konca 1925. godine. Poslije toga ju je don Ivo pod pritiskom talijanskih fašističkih vlasti morao premjestiti u Preko na Ugljan gdje je radila do početka 1929. godine, tiskajuci za hrvatski puk istoimeno glasilo Preko. Zbog starosti, bolesti i iznemoglosti Prodan je svoju tiskaru sredinom 1930. prodao fratrima franjevcima Samostana sv. Pavla na otočicu Galevcu. Fratri glagoljaši su je pre-mjestili na svoj otočic i smjestili u posebno opremljenu kucicu blizu ulaza u samostansku crkvu, gdje je uspješno radila još više od deset godina. Nakon pada fašističke Italije 1943. godine vecim dijelom su je pre-uzeli i poslije Drugoga svjetskog rata dokrajčili Titovi partizani (AKSPG; Galic, 1979, 66-69; Bacalja, 1988).
lako je neposredno poslije Prvoga svjetskog rata i talijanske okupacije Zadra živio teško Prodan je, ostavši dosljedan i vjeran sebi i svojim mladenačkim pravaškim idealima o ujedinjenoj i samostalnoj Hrvatskoj, odbio pomoc i mogucu mirovinu novostvorene jugoslavenske države, izrazivši samo želju da nakon smrti bude pokopan u hrvatsku zemlju, što mu se na kraju i ostvarilo. Iznemogao i u poodmaklim godinama on je sve više pobolijevao i, nakon jedne žešce upale pluca, umro je 9. ožujka 1933. u Zadru u 81. godini starosti. Nakon ve-ličanstvenog sprovoda u Zadru i Preku, kojeg su don Ivi Prodanu priredili njegovi brojni štovatelji, svecenici, po-litički istomišljenici, prijatelji i drugi hrvatski domoljubi, pokopan je 11. ožujka 1933. godine u groblju Samostana sv. Pavla na otočicu Galevcu, gdje i danas počiva u miru (HSm, 1. 4. 1933; HSt, 19. 3. 1933; GK, 13. 3. 1983).
Don Ivo Prodan se kao političar vrlo rano opre-djeljuje za pravaštvo, Starčevica i Stranku prava. Opre-dijelivši se za pravaštvo kao najdržavotvorniju hrvatsku ideologiju i politiku, on vec krajem sedamdesetih i na početku osamdesetih godina 19. stoljeca prihvaca i širi pravaške ideje koje su nezadrživo strujile iz Banske Hrvatske, formira u Zadru i zadarskim Arbanasima prvu dalmatinsku pravašku skupinu, piše i objavljuje njen politički program i pokrece prva čisto pravaška glasila (Stekliš i Pravaš) u Dalmaciji (Diklic, 1990). Svoj po-litički program, tiskan u Zadru na početku 1884. godine
383
ANNALES • Ser. hist. sociol. • 12 • 2002 • 1
Marjan DIKLIC: DON IVO PRODAN KAO POLITICAR I ZASTUPNIK, 63-70
pod naslovom Naš program, Prodan dijeli na dva bitna dijela. U prvom vjerskom i nepromjenljivom dijelu, pod naslovom Bog, on govori o Bogu i rimokatoličkoj vjeri kao najboljoj mogucoj vjeri za čovjeka. U drugom, političkom i promjenljivom dijelu programa, pod karakterističnim naslovom Hrvatska, Prodan raspravlja o rješavanju hrvatskoga nacionalnog i državnog pitanja na temeljima prirodnog i povijesnog hrvatskoga državnog prava. Rješenje tog problema - koji čini okosnicu, temelj, bit i smisao njegova programa i ukupnog po-litičkog djelovanja - Prodan vidi u postojecem držav-nom okviru i trijalističkom preustroju dvojne Austro-Ugarske Monarhije. Zbog toga se on zalaže za ukidanje dualizma i uspostavljanje složenijega trijalističkog su-stava vladavine, u kojem bi ujedinjena Hrvatska (uključujuci i slovenske zemlje koje je priželjkivao, ali na tome nije inzistirao), pored vec postojece Austrije i Ugarske, postala treca državna cjelina (Prodan, 1895a, 12-64; 1895b, 68-88; 1895c, 107-154).
Za razliku od izvornog banovinskog pravaštva Starčeviceva tipa koje nikako nije prihvacalo trijalizam, a osobito ne onaj koji se najavljivao iz Beča, Ivo Prodan je vec početkom osamdesetih godina 19. stoljeca bio voljan prihvatiti trijalizam, okvir Monarhije i dinastiju Habsburgovaca, ali pod uvjetom da unutar tog državnog okvira dode do rješenja hrvatskog pitanja. Dakle, Prodan je u skladu sa svojim temeljnim programskim političkim stajalištima uvjetno prihvacao okvir Monarhije i trijalizam kao moguce rješenje hrvatskoga nacio-nalnog i državnog pitanja, ali je istovremeno priželjkivao i samostalno rješenje izvan tog okvira. Stoga se bit njegova političkog programa iz 1884. može najkrace svesti na: Boga i rimokatoličku vjeru, hrvatstvo i Hrvatsku, prirodno i hrvatsko povijesno državno pravo, katolicizam i dinastičnost, te otvoreni protudualizam i državni trijalizam u okviru, a naslucivala se i pri-željkivala i puna samostalnost i neovisnost Hrvatske izvan toga državnog okvira, čemu je Prodan kao gorljivi Hrvat i pravi starčevicanac stvarno težio. Ali, bez obzira kako je zamišljao hrvatsku državnu samostalnost, potrebno je posebice naglasiti da don Ivo Prodan tu samostalnost ni u programu a ni u kasnijim spisima nikada nije zamišljao u nekakvoj š i roj jugoslavenskoj državnoj zajednici na Balkanu, a ponajmanje sa Srbima i Srbijom, što je više bila odlika stare narodnjačke ideologije i politike. Njega je kao pravaškog političara poglavito interesiralo ujedinjeno hrvatstvo i samostalna Hrvatska, ako mora uvjetno u postojecem državnom okviru trijalistički preustrojene Austro-Ugarske Monarhije, a ako ne, onda izvan tog državnog okvira, ali je-dino kao ujedinjena, slobodna, suverena i potpuno samostalna hrvatska država (Prodan, 1895a, 1-64).
Sredinom 1894. Prodan zajedno s Jurjom Bianki-nijem, Franom Supilom, Antom Trumbicem i Josipom Kaži mirom Ljubicem na Osnivačkoj konferenciji u Zadru ujedinjuje tri dalmatinske pravaške skupine i
osniva jedinstvenu Stranku prava u Dalmaciji. Ta stranka djelovala je pod Trumbicevim i Biankinijevim vodstvom do 27. travnja 1904. godine, kada se u Splitu ujedinjuje s ostacima stare Narodne hrvatske stranke u novu Hrvatsku stranku (SKS, AFAT; NL, 1894; PLKD, 1894). Nezadovoljan radom tek osnovane dalmatinske Stranke prava, a osobito nezadovoljan njezinim odnosom prema rascjepu u banovinskoj Stranci prava (1895.) i svojim statusom u novoformiranoj stranci, don Ivo Prodan, slijedeci privremeno Josipa Franka i njegovu Cistu stranku prava u Banovini u kojoj se pred smrt našao i bolesni Ante Starčevic, izaziva rascjep medu dalmatinskim pravašima i godine 1898. osniva Cistu stranku prava u Dalmaciji. Ta stranka samostalno dje-luje od 1898. do sredine 1906. godine, kada se u Dubrovniku ujedinjuje s preostalim dalmatinskim pra-vaškim skupinama u jedinstvenu Stranku prava u Dalmaciji pod Prodanovim vodstvom, koji tada postaje i sve do kraja 1918. ostaje njezin predsjednik (KS, 1898; DKCSP, 1900; ISSP, 1906; Diklic, 2000).
Tijekom rada Ciste stranke prava, a osobito potkraj 19. i na početki 20. stoljeca, Prodan se posebice borio za očuvanje i obnovu glagoljice te prava cjelokupnog hrvatskog naroda, a ne samo pojedinih župa kako je tada bilo predlagano s najvišeg mjesta u Katoličkoj crkvi, na njezinu neograničenu uporabu. Koncem zad-njeg desetljeca 19. stoljeca - nakon što je austrijska diplomacija i službena politika, koristeci se nedovoljnom brigom i popustljivošcu Vatikana, pokušala onemoguciti uporabu glagoljice u crkvenom bogoslužju, videci u njoj sasvim pogrešno opasni rusofilski utjecaj usmjeren protiv opstanka Monarhije - u njezinu obranu istupio je don Ivo Prodan i brojno niže dalmatinsko svecenstvo. U toj iscrpljujucoj borbi, koja se vodila i protiv Beča i protiv Rima, on je nekoliko godina predvodio nepopustljivi dalmatinski hrvatski puk i svecenike glagoljaše, protiveci se i zadarskom nadbiskupu Grguru Rajčevicu, koji je pod utjecajem Beča pokušao potpuno zabraniti uporabu glagoljice u Zadarskoj nadbiskupiji. Zalažuci se za glagoljicu kao najvecu kulturnu i duhovnu baštinu svoga naroda, u čiju obranu je napisao veliki broj novinskih članaka i dvije opsežne knjige zbog čega je najviše i bio kažnjen "suspensio a divinis", Prodan je bio posve uvjeren da se bori za hrvatski narod i državu, za njihovo jedinstvo, slobodu opstojnost i samostalnost, a protiv vjekovnih neprijatelja Hrvata i Hrvatske, što je u biti bilo točno i što se veoma dobro uklapalo u njegovu širu ideološku i političku koncepciju pravaške državotvorne politike (Prodan, 1900; 1904).
Na izborima za Dalmatinski sabor 1901. i 1908. go-dine don Ivo Prodan je kao pravaški kandidat, prvi put Ciste stranke prava a drugi put Stranke prava, bio iza-bran za zastupnika u izbornom kotaru Zadar-Pag-Rab-Biograd. Taj izborni kotar u sjevernoj Dalmaciji postao je i još dugo ostao njegovo glavno izborno uporište u kojem je više puta zaredom pobjedivao svoje protu-
384
ANNALES • Ser. hist. sociol. • 12 • 2002 • 1
Marjan DIKLIC: DON IVO PRODAN KAO POLITICAR I ZASTUPNIK, 63-70
kandidate i bio biran za zastupnika. Sudjelujuci u radu Dalmatinskog sabora u dva izborna mandata (1901.1908; 1908.-1912./18.), Prodan se isticao u obrani hrvatskih nacionalnopolitičkih, gospodarskih, prosvjet-nih, kulturnih i posebice državnih interesa. Medutim, njega je kao pravaša ipak najviše interesirala državotvorna politička problematika, odnosno borba za rje-šenje hrvatskoga državnog pitanja, koju je uporno vodio protiv vladajucega birokratskog austrougarskog režima, ali i protiv autonomaških i srpskih zastupnika u Saboru i izvan njega. Potrebno je naglasiti da u toj borbi nikada nije zanemarivao ni borbu za rješavanje drugih manje važnih životnih pitanja i problema. Zapravo, Prodanov politički interes u Dalmatinskom saboru kretao se od rješavanja onih najsloženijih i najtežih državnopravnih pitanja - vezanih isključivo uz opstanak, slobodu, uje-dinjenje i samostalnost hrvatske nacije i države - preko manje složenih, ali takoder važnih, kao što su: obnova vinogradarstva, pomorstva i brodarstva, ukidanje kmet-stva, brži razvoj poljoprivrede, industrije i prometa, veca izgradnja radničkih stanova, rješenje jezičnog pitanja, izborna reforma, te uvodenje opceg, jednakog i tajnog prava glasa; do onih najsitnijih i naoko manje važnih, koji u svakodnevnoj borbi za opstanak ponekad za čovjeka život znače, kao što su primjerice: pitka voda, škola, crkva, ambulanta, pošta, cesta ili pak uspo-stava brodske veze s kopnom za neko udaljenije otočno mjesto (Diklic, 2001).
Vec na početku svog zastupničkog rada, prigodom polaganja svečane prisege na vjernost austrijskom caru i poštivanje državnih zakona, Ivo Prodan 1902. ustaje protiv toga i predlaže da se hrvatski zastupnici zaklinju na vjernost samo hrvatskomu kralju (BI, 1902, 437-440). Naravno, taj prijedlog nije bio usvojen od vladajuce zastupničke vecine kao što nije bila usvojena ni pomno sastavljena Adresa pravaških zastpnika, naslovljena caru Franji Josipu I. 1902. godine, u kojoj su bili izneseni glavni politički i gospodarski problemi Dalmacije, ali i prijedlog za rješenje hrvatskoga državnog pitanja (BI, 422, 508-510).
Kada se na početku 20. stoljeca u Dalmatinskom saboru javlja politika novog kursa, koju uglavnom stvaraju i vode pravaški zastupnici, i don Ivo Prodan u početku podupire tu protuaustrijsku hrvatsku politiku. To osobito dolazi do izražaja u njegovu govoru kojeg je održao u Dalmatinskom saboru 8. studenoga 1903. godine (PHK, 1903). U tom govoru on se, uz Antu Trumbica i Jurja Biankinija, pretvara u najoštrijeg kri-tičara austrijske politike i uprave u Dalmaciji. Medu ostalim, traži hitno rješenje hrvatskog pitanja na te-meljima prirodnog i povijesnoga hrvatskog državnog prava, a uvjetno čak i smjenu vladajuce dinastije Habs-burgovaca. To je bila najžešca kritika ikad izrečena od strane jednoga hrvatskog zastupnika u Dalmatinskom saboru protiv austrijske vladavine u toj pokrajini. Do-duše, bilo je i drugih veoma oštrih kritika na račun
austrijske uprave u Dalmaciji, ali nikada i nitko u Dalmatinskom saboru nije išao toliko oštro i toliko daleko da je, ako hrvatsko nacionalno i državno pitanje uskoro ne bude riješeno, otvoreno najavio mogucnost promje-ne vladajuce dinastije. Osim zastupnika Prodana, to se nitko usudio učiniti nije, iako je bilo još dosta onih koji su mislili isto ili slično kao on (BI, 1903, 689-700).
U isto vrijeme Prodan podupire narodni pokret u Banskoj Hrvatskoj 1903./1904. godine; ustaje protiv nasilja bana "krvnika" Karolya Khuena Hedervarya; sudjeluje u dalmatinskom zastupstvu koje želi upoznati cara Franju Josipa I. na nepodnošljivi teror Madara u Hrvatskoj i s tim u svezi prosvjeduje u Beču pred licem Europe protiv tog nasilja (u sastavu dalmatinskog zastupstva, čiju audijenciju je car Franjo Josip I. iz straha od Madara odbio 1903. godine, pored hrvatskih zastupnika iz Dalmacije i Istre, nalazila su se i dvojica slovenskih zastupnika iz Trsta dr. Otokar Ribar i Ivan Gorjup); a u Dalmatinskom saboru aktivno sudjeluje u rušenju namjesnika Erasma Handela, koji je zbog uvrede nanesene Dalmatincima (posumnjavši u njihovu poštenu riječ) morao napustiti Dalmaciju 1904. godine (BI, 1905, 925-927; Diklic, 2001).
Sl. 3: Brzopisna izvješca XXVIII zasjedanja Pokrajin-skoga sabora Dalmatinskoga, Zadar 1903. Fig. 3: Telegraphic reports on the 28th session of the Regional Parliament of Dalmatia, Zadar 1903.
385
ANNALES • Ser. hist. sociol. • 12 • 2002 • 1
Marjan DIKLIC: DON IVO PRODAN KAO POLITICAR I ZASTUPNIK, 63-70
SI. 4: Bista don Ive Prodana, nedavno postavljena u Perivoju Gospe od Zdravlja u Zadru. Fig 4: Bust of don Ivo Prodan, recently erected in the Gospa od Zdravlja Park in Zadar.
Iako su sve to bili početni elementi i prvi uspješni koraci politike novog kursa, u čijem stvaranju je na početku i osobno sudjelovao, on se ubrzo distancira i pretvara u jednog od najoštrijih kritičara te politike. Kada su 1905. pobornici politke novog kursa (novo-kursaši) u potpunosti iznjedrili svoju novu politiku kroz poznatu Riječku i Zadarsku rezoluciju i Hrvatsko-srpski sporazum, želeci hrvatsko pitanje riješiti postupno, u etapama, ali uz podršku Madara i Srba, tome se oštro suprotstavio don Ivo Prodan. Osobito oštro kritizirao je Riječku rezoluciji u Dalmatinskom saboru jer nije vje-rovao u mogucnost ostvarenja takve politike, a nije štedio ni Zadarsku rezoluciju i Hrvatsko-srpski sporazum, premda mu se svidala ideja o potpori Srba i srp-skih političkih stranaka ujedinjenju Dalmacije s Hrvatskom. Prodan je takoder kao i novokursaši smatrao da treba iskoristiti krizu dualizma u Monarhiji za rješa-vanje hrvatskog pitanja, ali da Hrvati u tome ne smiju pristajati ni uz Beč ni uz Peštu, vec da se trebaju sa-mostalno boriti za ujedinjenje i oslobodenje svih hrvatskih zemalja. U borbi novokursaša i Madara protiv
Beča pribojavao se uspjeha Madara i još veceg pot-činjavanja Hrvata od strane Ugarske. Tvrdio je da Riječka rezolucija polazi s nagodbenih stajališta, sto je za njega kao pravaša neprihvatljivo, te da neopravdano zanemaruje cjelovitost hrvatskih zemalja i traži ujedinjenje samo Dalmacije s Banskom Hrvatskom, čime se u cjelini ne rješava hrvatsko nacionalno i državno pitanje. Zapravo, Prodan nikako nije mogao zamisliti niti jednu hrvatsku politiku, pa ni politiku novog kursa, koja bi hrvatsko pitanje - a to znači ujedinjenje hrvatskog naroda i stvaranje samostalne hrvatske države -mogla uspješno riješiti na temeljima nekakve reformirane Hrvatsko-ugarske nagodbe, te uz potporu Madara, Srba i eventualno dalmatinskih autonomaša, jer su svi oni bili neprijatelji Hrvata i ujedinjene Hrvatske (BI, 1905, 1345-1469; Diklic, 1998a, 385-387).
Godine 1907. don Ivo Prodan je u svom starom iz-bornom kotaru Zadar-Pag-Rab-Biograd, a takvih izbornih kotareva u Dalmaciji bilo je tada jedanaest, bio prvi put izabran za zastupnika u Carevinsko vijece u Beču. Stu-pivši nakon izbora u taj državni Parlament, u kojem se zbog njegove glomaznosti i velikog broja zastupnika teš-ko dolazilo do riječi, on blisko suraduje sa svim južno-slavenskim, a osobito sa slovenskim zastupnicima s ko-jima se povremeno nalazio i u zajedničjkom Slovensko-hrvatskom klubu ili Svezi južnoslavenskih zastupnika. Zajedno s hrvatskim zastupnicima iz Dalmacije Prodan odmah potpisuje zajedničku državnopravnu ogradu u obliku posebne Deklaracije. U toj Deklaraciji posebice se naglašava kako dolazak i rad hrvatskih zastupnika u središnji državni Parlament u Beč nikako ne prejudicira državnopravni položaj Dalmacije. Stoga Prodan i drugi dalmatinski zastupnici smatraju svojom dužnošcu izjaviti kako Kraljevina Dalmacija, iako de facto spada u zemlje zastupane u Carevinskom vijecu, de jure i dalje ostaje sastavni dio stare Kraljevine Hrvatske.
Sudjelujuci u opcoj raspravi o državnom proračunu, a posebice o prijedlogu Vlade ministra predsjednika Maxa Becka za produljenje financijske nagodbe, koja se s Madarima obnavljala svakih deset godina, Ivo Prodan je 9. prosinca 1907. godine održao u Carevinskom vije-cu svoj najveci i najznačajniji parlamentarni govor (HK, 1907-1908; Prodan, 1908). U njemu je kritizirao cjelo-kupnu austrijsku upravu i politiku prema Hrvatima, a osobito oštro kritizirao je odnos Monarhije prema Dalmaciji, te iznio svoja stajališta prema gotovo svim važnijim onovremenim pitanjima i problemima hrvatske politike u okviru dvojne Habsburške Monarhije, nagla-šavajuci posebice potrebu trajnog rješenja hrvatskog državnog pitanja. To je nedvojbeno njegov ponajbolji govor - sav prožet hrvatskom državotvornošcu, u kojem se s hrvatskih nacionalnopolitičkih pozicija nastoje rasčistiti vrlo složeni austrijsko-hrvatski i hrvatsko-ugar-ski odnosi - a vjerojatno i najbolji govor kojeg je ikada održao jedan od hrvatskih zastupnika u Carevinskom vijecu u Beču (Prodan, 1908).
386
ANNALES • Ser. hist. sociol. • 12 • 2002 • 1
Marjan DIKLIC: DON IVO PRODAN KAO POLITICAR I ZASTUPNIK, 63-70
Nakon aneksije Bosne i Hercegovine 1908. i pre-vladavanja aneksijske krize 1909., don Ivo Prodan se s hrvatskim zastupnicima iz Dalmacije i Istre u Care-vinskom vijecu još više zalagao za ujedinjenje svih hrvatskih zemalja u okviru Dvojne Monarhije, uključu-juci i novoanektiranu Bosnu, u jednu jedinstvenu administrativno-upravnu i državnu cjelinu pod upravom hrvatskog bana i Hrvatskog sabora. A kada u tome nije uspio pokušao je bar okupiti pravaške zastupnike iz svih hrvatskih zemalja i njihovih sabora, te objediniti sve pravaške političke stranke u jednu jedinstvenu pravašku organizaciju, koja ce koordinirati i voditi ukupnu hrvatsku državnu politiku. Najviše na njegov poticaj, iako su u tome participirali i drugi pojedinci pa i predstavnici velikoaustrijskog kruga, bila je sredinom 1911. godine stvorena u Zagrebu Svepravaška organizacija. Ona je okupljala pravaše iz Dalmacije, Istre, Hrvatske, Slavonije i Bosne i Hercegovine, a nastojalo se privuci i Slovensku pučku stranku dr. Ivana Sus-teršiča. Na čelu te jedinstvene pravaške organizacije (ujedinjenog pravaštva) nalazila se Vrhovna uprava s predsjednikom dr. Milom Starčevicem, a jedan od dopredsjednika zaduženih posebice za Dalmaciju bio je Ivo Prodan. Nakon što je drugi put bio biran za zastupnika u Dalmatinski sabor 1908. i Carevinsko vijece 1911. godine, te nakon što se kao predsjednik učvrstio na čelu obnovljene Stranke prava u Dalmaciji i postao član Vrhovne uprave i dopredsjednik Svepra-vaške organizacije, on uoči balkanskih ratova dostiže i postiže vrhunac u svojoj parlamentarnoj i ukupnoj političkoj karijeri (Diklic, 1998).
Dakle, don Ivo Prodan se i kao političar i kao pravaški zastupnik u Dalmatinskom saboru u Zadru i Carevinskom vijecu u Beču stalno zalagao i borio za rješavanje važnih gospodarskih, političkih, kulturnih, prosvjetnih, nacionalnih, socijalnih, jezičnih, prometnih
i mnogih drugih pitanja i problema, a posebice se zalagao za ujedinjenje hrvatskog naroda i svih hrvatskih zemalja, odnosno za što cjelovitije rješenje hrvatskoga nacionalnog i državnog pitanja u Austro-Ugarskoj Monarhiji, ali i izvan nje. Gotovo da nema niti jenoga veceg mjesta u njegovu izbornom kotaru u sjevernoj Dalmaciji, pa i šire, čije probleme on nije dobro po-znavao i za čija rješenja se nije zalagao u Dalma-tinskom saboru i Carevinskom vijecu, te kod vlada u Zadru i Beču. I upravo baš u rješavanju tih samo naoko malih, ali u biti za život običnog čovjeka veoma važnih problema, Prodan je imao i najviše uspjeha, iako je kao pravaški političar cijeli svoj život težio za rješavanjem hrvatskoga državnog pitanja.
Potkraj Prvoga svjetskog rata, kada nakon smrti cara Franje Josipa I. dolazi do obnavljanja rada Carevinskog vijeca, Prodan zajedno s drugim južnoslavenskim zastupnicima sudjeluje 1917. godine u Beču u izradi i donošenju Svibanjske deklaracije. Njome se na te-meljima "narodnog načela" i hrvatskoga povijesnog državnog prava traži ujedinjenje svih južnoslavenskih zemalja u sastavu Austro-Ugarske Monarhije u jedno posebno državno tijelo. Don Ivo Prodan se krajem rata oštro protivio Trumbic-Pašicevoj Krfskoj deklaraciji i koncepcijama Jugoslavenskog odbora u inozemstvu, a zalagao se za rješavanje hrvatskog pitanja na temeljima samoodredenja naroda, hvatskoga povijesnog državnog prava i Svibanjske deklaracije. On stoga oduševljeno pozdravlja povijesnu odluku Hrvatskog sabora od 29. listpada 1918. o otcjepljenju hrvatskih zemalja od Austro-Ugarske Monarhije, te njihovo ujedinjenje i priključenje novostvorenoj Državi Slovenaca, Hrvata i Srba sa središtem u Zagrebu; a istovremeno se protivi brzopletom stupanju te države u prvu južnoslavensku državnu zajednicu, odnosno Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca s dinastijom Karadordevica na čelu.
DON IVO PRODAN AS A POLITICIAN AND REPRESENTATIVE
Marjan DIKLIC
Institute of Historical Sciences of the Croatian Academy of Sciences and Arts Zadar, HR-23000 Zadar, Obala kneza Trpimira 8
SUMMARY
Don Ivo Prodan (1852-1933) was a prominent Dalmatian politician and a member of the Dalmatian Parliament in Zadar and of the Emperors Council in Vienna. He was meritorious for the spreading of the first ideas of the Croatian Party of Rights, for the founding of its first groups, political parties and party papers in Dalmatia. The present paper, which deals with Prodan and his role as a politician and a prominent representative of the Party of Rights, was divided into three parts by the author.
In the introductory part the author presents Prodan's short biography with some of the most important details about his origin, education and intellectual development. In the second part of the article the author writes about Prodan's political work and his struggle for the solution of the Croatian national and state question. In the third part
387
ANNALES • Ser. hist. sociol. • 12 • 2002 • 1
Marjan DIKLIC: DON IVO PRODAN KAO POLITICAR I ZASTUPNIK, 63-70
the author argues about Prodan's parliamentary work, both as a member of the Dalmatian Parliament in Zadar and of the Emperors Council in Vienna. In the end there is a short conclusion where Prodan's opinion about the creation of the State of the Slovenes, Croats, and Serbs with the capital in Zagreb with the National Council at the head, and the Kingdom of the Serbs, Croats, and Slovenes with the capital in Belgrade and the Karadordevic Dynasty on the throne is discussed.
Key words: Ivo Prodan, Party of Rights, Dalmatia, Habsburg monarchy
KRATICE
AKSPG - Arhiva Knjižnice Samostana sv. Pavla na Ga-levcu, fasc. XIX/C-II-59, fasc. XIX/C-II-60. BI (1902-1905) - Brzopisna izvješca Pokrajinskoga sabora dalmatinskoga. Zadar.
DKCSP (1900) - Druga konferencija Ciste stranke prava. Zadar.
GK (1983) - Glas koncila. Zagreb.
HK (l907-1908) - Hrvatska kruna. Zadar.
HSm (1933) - Hrvatska smotra. Zagreb.
HSt (1933) - Hrvatska straža. Split.
ISSP (1906) - Izvješce o skupštini stranke prava dne 12
svibnja 1906 u Dubrovniku. Zadar.
JD (1936) - Jadranski dnevnik. Split.
Ka (1933) - Katolik. Šibenik.
KS (1898) - Konferencija starčevicanaca na 19 listopada 1898 u Arbanasima. Zadar. NL (1894, 1996) - Narodni list. Zadar. Ob (1933) - Obzor. Zagreb.
PHK (1903) - Prilog Hrvatskoj kruni, br. 101. Zadar. PLKD (1894) - Prilog listu Katolička Dalmacija, br. 6366. Zadar.
SD (1993) - Slobodna Dalmacija. Split.
SKS, AFAT - Sveučilišna knjižnica Split, Arhivski fond
Ante Trumbic, M. 410/43, M. 431/35.
LITERATURA
Bacalja, R. (1988): List "Preko" (1928, 1929). Zadarska revija, 5-6/1988. Zadar, Matica Hrvatska, Ogranak Zadar, 461-466.
Diklič, M. (1990): Pojava pravaštva i nastanak stranke prava u Dalmaciji. Radovi Zavoda za povijesne znanosti JAZU u Zadru, sv. 32. Zadar, 5-20. Diklič, M. (1992a): Pravaštvo u zadarskim Arbanasima. Zadar, Mjesna zajednica Arbanasi.
Diklič, M. (1992b): Don Ivo Prodan. Zadarska smotra, 4-5/1992. Zadar, Matica Hrvatska, Ogranak Zadar, 247249.
Diklič, M. (1995): Na grobu don Ive Prodana. U: Zbornik Zora dalmatinska. Zadar, Matica Hrvatska, 467469.
Diklič, M. (1998a): Pravaštvo u Dalmaciji do kraja Prvoga svjetskog rata. Zadar, Matica Hrvatska i Zavod za povijesne znanosti HAZU.
Diklič, M. (1998b): Pravaštvo don Ive Prodana. Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, sv. 40. Zadar, 385-396.
Diklič, M. (2000): Cista stranka prava u Dalmaciji.
Vladavina prava, 1/2000. Zagreb, 77-93.
Diklič, M. (2001): Don Ivo Prodan u Dalmatinskom
saboru. Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u
Zadru, sv. 43. Zagreb-Zadar, 389-458.
Galič, P. (1979): Povijest zadarskih tiskara. Zagreb.
Jasprica Mašinac, V. (1976): Povijesna kronika Janjine.
Rijeka.
Prodan, I. (1895a): Uspomene I. Naš program. Zadar (II. izdanje).
Prodan, I. (1895b): Uspomene II. Obseg ujedinjene Hrvatske. Zadar (II. izdanje).
Prodan, I. (1895c): Uspomene IV. Hrvatsko državno pravo. Zadar (III. izdanje).
Prodan, I. (1900): Uspomene X. Borba za glagolicu. 1.
dio. Povijest glagolice i nje izvori. Zadar.
Prodan, I. (1904): Je li glagolica pravo svih Hrvata".
Zadar.
Prodan, I. (1908): Programni govor zast[upnika] D. I. Prodana dne 9 prosinca 1907 u Cesarevinskom viecu. Zadar.
Vekarič, N. (1996): Pelješki rodovi, sv. 2. Dubrovnik. Vekarič, N. (1993): Stanovništvo poluotoka Pelješca, sv. 1 -2. Dubrovnik.
388