_'Kongres pravnika i naše zakonodav-sr.yrj. 197
Kongres pravnika i naše zakonodavstvo.
Dr. Ivo Politeo, odv-jetnik u Zagrebu.
U oči druge glavne skupštine Kongresa Pravnika Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca bit če dobiro, pa čak i potrebno, da se ispita, koliko je rad Kongresa imao dosad stvar-nog uspjeha obzirom na onu od njegovih svrha, koja je u ^-u 1. Statuta opisana ovim riječima:
»... i da sudjeluju u pripravljanju razboritoga zakono-davstva Kraljevine na svim područjima prava, i to bilo tako da upozore na mane zakona, što su več na snazi, i na sredstva, kako bi se one mogle otstraniti, bilo opet tako da davaju inicijativu za izdavanje novih zakona za cijelu Kraljevinu, stavljajuči za njih več gotove konkretne predloge.«
Još Ijepše, još jasnije, još zornije no što to može suhoparna stihzacija statuta, opisao je istu svrhu Dr. Majaron na prvome Zboru Pravnik^ u Zagrebu g. 1924. ovim riječima:
»Potrebna je višja tribuna za sve pravnike države zajedno, tribuna na kojoj bi se sa višjeg i opčeg gledišta ras-pravljalo o pravnim problemima i na kojoj bi se stvarala »communis opinio« za pravne reforme — složan apel na zakonodavne faktore da se otstrani ono što je loše a dobro, da se nadomjesti boljim.«
Kongres je raspravljao. Kongres je apelirao. Kongres je upozoravao na mane i na sredstva, Kongres je davao inicijativu. Kongres je stavljao konkretne predloge —¦ ali sve to s kakvim i kolikim uspjehom?
Eto, to je pitanje na koje želimo i moramo odgovoriti!
Idimo redom!
Več na prvome Zboru pravnika ovi na usta referenata Dra. Arandjeloviča i Dra. Dolenca upozoruju na brojne mane
198 Kongres pravnika i naše zakonodavstvi..
zakonodavne tehnike kod nas, i Zbor se potpuno sa-glašava s njihovim predlozima za usavr-,enjc zakonodavne tehnike. — Premda je mnoge od tih predloga bilo vrlo lako prevesti, ipak je naša zakonodavna tehnika proslijedila i dalje svojim lošim i krivim putem.
Na istome zboru dr. Janko Babnik, uz saradnju Dra. Ja-n!čiie Jovanoviča i Dra. Milana Majera, donasa gotov predlog zakonske osnove o p r a v n o j o o m o j i u državi. Osnova je besprikorna, kratka, vrlo lako provediva — pa ipak: Pa ipak ne samo da nije postala zakonom, nego nijedna od naših brojnih vlada nije ju još usvojila ni predložila Na-rodnoj Skupštini! A praksa opet mjevrimico još jačc grijcši protiv principa koje je zbor jednoglasno prihvatio sa samom osnovom i povodom debate o njoj.
Vrlo aktualno pitanje — prinudna nagoda izvan stečaja — bilo je takodjer raspravljeno na prvom Zboru pravnika. Kolikogod se raziilazila mišljenja učesnika o tome institutu, ipak se svi složiše u jednome: u tome, da vanste-čajnu prinudnu nagodu kao načelno korisnu ustanovu treba održati, doduše uz reformu zakona, koji ju je doveo u život. Ali što vidimo? Vidimo ne reformu, več stavljanje izvan snage čitavog zakona. Institut, priznat po svim pravnicima 1 po večini privrednog svijeta kao koristan i potreban — več se za par meseci, 'kao uprkos onoj rezoluciji, ukida!
Čini dojam prividnog uspjeha to, što je osnova o d -vjetničikog zalkiona — koji se tako;djer nalazio na dnevnome redu prvoga Zbora pravnika g. 1924 — konačno redigovana i predložena zakonodavnome odboru. No to je samo prividno. Kad se predloig osnove pomnije analizuje, vidjet če se da je ona usvojila tek manji dio korektura, koje je Zbor bio preporučio na temelju referata Dra. Mil. Škerlja. (In parenthesi primječujem, da je Zbor s Kongresom dao ipak potstreka da se mobilizuju sve one ostale sile, koje su doprinijele tome da predlog osnove zakona o advokatima dojde pred Narodnu Skupštinu.)
Lanjska glavna skupština Kongresa u Beogradu ostavila je, doduše, riješenje nekih pftanja in suspenso, aH se zato opet o nekima — kao npr. o zadružnome i nasljednome pravu
Kongres pravnika i naše zakonodavsivo 199
— izrazila vrlo pozitivno i konkretno. Ipak, sav taj njezin rad nije našao nikakva odjeka u našemu zakonodavstvu.
I tako, uporedjujuči točku po točku djelovanja Kongresa resp. Zbora pravnika s utjecajem, što bi ga on imao vršiti na naše zakonodavstvo, vidiimo da je taj uitjecaj skoro nikakav i da pače zakonodavni faktori, kad se iznimno pokažu aktivni, donose odluke upravo protivne zahtjevima cjelokupnosti našili pravnika. Kraj takvog stanja stvari oovjek i najbolje volje i najsklonije vjere mora da postane vrlo skeptičan prema rije-čima ministra g. Uzunoviča, kojima je lani otvorio skupštinu Kongresa u Beogradu. »Uveren sam — reče tadanji zastupnik ministra pravde a današnji ministar predsjednik — da Kraljevska vlada prati s pažnjom Vaš rad od začetka delanja Pravničkoga društva do sada a prati ga i danas. Kraljevska vlada uverava vas da če znati ceniti vaš rad na konsolidaciji pravnih odnosa i naše zemlje uopšte.«
Sile jednoga čovieka, pisca ovakvog kritičkog pregleda, ne dostaju da učine više no da konstatuju ovakav neuspjeh Kongresa obzirom na citovanu njegovu svrhu. Da se tim ne-uspjesima predusretne da se uzmogne faktično ostvariti sve svrhe kongresa u njihovoj potpunosti — tome su potrebne udružene sile ne samo svih pravnika, več eventualno i svih ili bar večine državljana. Ipak, Kongres uprkos tome ne gubi svoj raison d'etre; ipak Kongres nesmije u svome radu zastati ili mailaksati, jer bi to značilo — medju ostalim — i ispad iz onog udruženja sila, slabljenje tih sila samih. A jer je i vlada (po kralju) zakonodavni faktor, izrekao bih na koncu jednu zelju: da bar oni njezini članovi, koji so proistekli iz prav-ničkog stališa, ostanu i na vlasti pravnici, da u svojim djelima ostanu dosljedni pravnim principima, koje Kongres praivnika ima da promiče u teoriji, ali — za p r a k s u. Kad bi se bar ta želja o^tvarila, nestato bi, uvjeren sam, razloga da se o Kongresu onako piše, kako sam ovdje, nažalost, bio prisiljen učiniti.