received: 2011-10-06	UDK 314.114:551.583.16(497.571)"1929"
original scientific article
"SIBIRSKA" VELJAČA 1929. U ISTARSKOJ POKRAJINI - OSVRT NA OSNOVNE SOCIJALNE, ZDRAVSTVENE, DEMOGRAFSKE I GOSPODARSKE IMPLIKACIJE
Milan RADOŠEVIC
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zavod za povijesne i društvene znanosti u Rijeci, Područna jedinica u Puli, Prilaz kod kazališta 2, 52100 Pula, Hrvatska e-mail: mrados@hazu.hr
IZVLEČEK
V delu skuša avtor skozi arhivsko in časopisno gradivo rekonstruirati osnovne implikacije snežnega neurja v Istri med 10. in 15. februarjem 1929 na socialni, zdravstveni, demografski in gospodarski ravni. Tekom in takoj po izjemno hladnih dneh se jasno izrišejo obstoječe razlike med urbano-obalnim in ruralno-celinskim delom istrskega polotoka. Kažejo se v finančnih in komunikacijskih zmožnostih posameznih občin ter obsegu njihove pomoči lokalnemu prebivalstvu. Te razlike je dodatno potenciral tudi dominantni medijski diskurz fašistične socialne politike v Istri z marginalizacijo kratkoročnih in dolgoročnih posledic na vaseh, pomembnih potencialnih vzrokov demografskih sprememb.
Ključne besede: meteorologija, Istra, zdravstvo, demografija, gospodarstvo, kmetijstvo, 1929
IL FEBBRAIO SIBERIANO DEL 1929 IN ISTRIA - UNO SGUARDO ALLE CONSEGUENZE SOCIALI, SANITARIE, DEMOGRAFICHE ED ECONOMICHE
SINTESI
Esaminando materiali d'archivio e quotidiani dell'epoca, l'autore si propone di ri-costruire le conseguenze piu rilevanti dell'ondata di neve che colpi l'Istria dal 10 al 15 febbraio 1929, dal punto di vista del piano sociale, sanitario, demografico ed economico. Durante e immediatamente dopo le giornate di freddo estremo, si evidenziano chiaramen-te le differenze che esistevano tra la parte urbana-costiera e quella rurale-continentale della penisola istriana. Esse si manifestano nelle capacitafinanziarie e di comunicazione dei singoli comuni e nel loro livello di assistenza alle comunita locali. Queste differenze sono state ulteriormente potenziate dal discorso nei media, al tempo dominato dalla politica sociale fascista in Istria, con la marginalizzazione delle conseguenze a breve e a lungo termine sui villaggi, potenziali cause d'importanti mutamenti demografici.
Parole chiave: meteorologia, Istria, sanita, demografia, economia, agricoltura, 1929
Milan RADOŠEVIC: "SIBIRSKA" VELJAČA 1929. U ISTARSKOJ POKRAJINI - OSVRT NA OSNOVNE SOCIJALNE, ...
UVOD
Suše, olujni vjetrovi, kišna i snježna nevremena od pamtivijeka su prisutne klimatske pojave zabilježene i na obalama jadranskoga bazena, o čemu svjedoče brojni kroničarski zapisi.1 U historijskim istraživanjima, kojima nije cilj proučavati klimatske varijacije u užem smislu, vremenske neprilike promatraju se u vidu utjecaja na društvena gibanja i čine predmet istraživanja demografske, gospodarske i socijalne historije. Još je francuska škola Annales od 20-ih godina XX. st. svoje zanimanje okrenula, medu ostalim, povezanosti klimatskih ciklusa s cijenama, nadnicama, urodima, gospodarskim i demografskim kretanjima. Najvažniji predstavnici toga smjera bili su Georges Lefebvre i C. E. Labro-usse. Medutim, znanstvena historiografska legitimacija povezivanja klimatskih varijacija i socio-ekonomskih prilika ostvarena je tek s istraživanjima Emmanuela Le Roya Lad-uriea, pripadnika treče generacije annalista (Le Roy Ladurie, 1982; Bertoša, 2002, 284, 286; Gross, 2001, 259). Godine 1967. Ladurie piše knjigu o povijesti klime Histoire du climat depuis l'an mil (Povijest klime od tisučite godine), a šest godina kasnije i knjigu Le terittoire de l'historien (Teritorij povjesničara), unutar koje dva poglavlja posvečuje upravo mogučnostima istraživanja povijesti klime. Ladurie je osnovnu zadaču povjesničara pri istraživanju povijesti klime vidio u potrebi rekonstrukcije promjena klimatskih obrazaca kroz duža vremenska razdoblja. Ipak, otvorio je i mogučnost istraživanja klime u vidu utjecaja na društvo, kao uzroka gladi i epidemija (Le Roy Ladurie, 1982, 295). Ti su radovi otvorili prostor za nova istraživanja i utjecaje na opča društvena kretanja. Primjerice, Wolfgang Behringer ukazao je na iznimno širok utjecaj klimatskih prilika u Europi u vrijeme maloga ledenog doba od XVI. do XIX. st.; od promjena u svakodnevici do utjecaja na poljoprivredne kulture (Behringer, 2010).
Miroslav Bertoša je mišljenja da je izmedu biologa, geografa, meteorologa i geo-fizičara upravo povjesničar jedini koji uspijeva u vrelima pronači "ne samo žalopojke seljaka o sušama ili preobilnim kišama, o neuobičajeno hladnim zimama [...] več i o posljedicama takvih vremenskih prilika." (Glas Istre, 4. 1. 1995, 4). Dakle, kao čim-benici "povijesti dugoga trajanja" klimatske su posljedice imale potencijal pokrenuti duboke demografske, socijalne i gospodarske promjene. U publicističkim i znanstvenim historiografskim radovima o Istri u XX. st., razdoblju kojim če se baviti ovaj članak, njima je posvečena tek marginalna uloga unutar širega promišljanja o gospodarskim problemima istarskih seljaka.2 Zasebnih istraživanja koja bi se bavila tim uzročno-po-sljedičnim vezama još nema.
Uz procese dugoga trajanja, društvene su se promjene dogadale i za samoga zbivanja poremečenih i iznenadnih vremenskih ciklusa. Primjerice, hladne fronte donosile su po-mutnju i strah u životnu svakodnevicu, dovodile su do prekida prometnih i trgovačkih komunikacija, bile su uzrokom gladi i patnji, borbe za goli život uslijed smrzavanja i
1	O največim klimatskim anomalijama na Jadranu kroz povijest više u: Sijerkovič, 2008.
2	O gospodarskim i(li) zdravstvenim problemima meduratne Istre uzrokovanim djelomično i klimatskim neprilikama više u: Buršič, 1979, 172-175, 180; Buršič, 1972, knjiga 3, 79; Dukovski, 1997, 103; Millo, 1985, 113; Vanello, 1971, 231; Milanovič, 1973, 70-71; Mirkovič, 1981, 178-179.
Milan RADOSEVIC: "SIBIRSKA" VELJACA 1929. U ISTARSKOJ POKRAJINI - OSVRT NA OSNOVNE SOCIJALNE,
Sl. 1: Temperature u Europi 11. veljače 1929 (Vesmir, 8, 1929). Fig. 1: Temperatures in Europe, 11th February 1929 (Vesmir, 8, 1929).
Milan RADOŠEVIČ: "SIBIRSKA" VELJAČA 1929. U ISTARSKOJ POKRAJINI - OSVRT NA OSNOVNE SOCIJALNE, ...
nemogucnosti liječenja. Kada je riječ o mediteranskom području, pa tako i o istarskom poluotoku, nenaviknutom na takve nepogode, posebnu su poteškocu, uza suše, predstavljale niske temperature koje su smrzavanjem sjemenja poljoprivrednih kultura, ošteciva-njem maslina i vinove loze, kao i ostalih kultura, seljaku zadavale egzistencijalne brige.
Cilj je ovoga članka rekonstruirati kratkoročne implikacije klimatskih (ne)prilika u Istri3 tijekom zime 1928./1929. s posebnim naglaskom na mjesec veljaču i snježno ne-vrijeme od 10. do 15. dana toga mjeseca, vezane uza socijalnu dinamiku te zdravstvene, demografske i gospodarske aspekte. Pritom ce posebno biti promatrane razlike izmedu urbane i ruralne Istre po tim pitanjima.
Najhladnija zima XX. st. pogodila je čitavu Europu, posebno njezin centralni dio (Sijerkovic, 2008, 104; Faško et al., 2009, 39). U susjednoj Kraljevini Jugoslaviji sre-dinom veljače 1929. zabilježene su temperature izmedu 25 i 35 stupnjeva Celzija ispod ništice, Sava se nakon 44 godine zaledila, škole su bile zatvorene, a promet vecim dijelom prekinut.4 Željeznički promet sa snijegom okovanim Istanbulom bio je preki-nut osam dana; u Hamburgu nisu mogli pristati prekooceanski brodovi zbog preniske razine rijeke Labe; u Rigi se zaledio čitav zaljev (Il Piccolo, 12. 2. 1929, 3). Ledeni val nije zaobišao ni istarski poluotok: u sjevernim mjestima bilježila se temperatura i do -22 stupnja Celzija, što je uz nanose snijega i do tri metra i snažne udare bure značilo potpunu izolaciju istarskih mjesta (Istarski list, 11. 4. 1929, 6; Sijerkovic, 2007, 145). Klimatske neprilike zadesile su Istru u razdoblju završetka procesa institucionalizacije fašizma i stvaranja totalitarne korporativne države. Istra je unutar Kraljevine Italije bila pogranična pokrajina, marginalizirana u širim gospodarskim i trgovačkim okvirima, a kao izrazito agrarno područje, ovisila je o poljoprivrednoj proizvodnji (Dukovski, 1998, 159). U tom su vidu klimatske prilike, a posebice klimatske anomalije, igrale značajnu ulogu u opcem gospodarstvu.
Iz arhivskih se izvora5 iščitava ozbiljnost situacije u Istri tijekom "sibirskoga tje-dna" 1929.; kroz telegrame i pisma načelnika istarskih opcina upucenih prefekturi u Puli opisuje se prekid svih prometnih komunikacija, nedostatak osnovnih prehrambenih namirnica, šteta koja je nevrijeme donijelo poljoprivrednicima i vijesti o smrtnim sluča-jevima uslijed navedenih problema. Vodece istarske novine,6 dnevnik Corriere Istriano, o najtežim "sibirskim" danima od 10. do 15. veljače 1929. svakodnevno su donosile vijesti osvrcuci se pritom najviše na meteorološke podatke i narušenu svakodnevnicu Puljana, a zapostavljajuci opce istarske zdravstvene neprilike kao i gospodarske posljedice koje su zaledeni maslinici, vinogradi i smrznuta sjemenja kulture krumpira dali nagovijestiti. Urbana i ruralna Istra bila je, dakle, osim na nacionalnom, podijeljena i na medijsko-me planu, pa se podaci o poljoprivrednim, ali i socijalno-zdravstvenim posljedicama ruralnih krajeva, u danima nakon sedmodnevne "kataklizme" mogu pronaci u spome-
3	Pod pojmom Istre podrazumijeva se administrativna cjelina Istarska pokrajina.
4	S pravom se zato mjesec veljača u hrvatskim krajevima često naziva "prevrtačom" - zbog svojih velikih vremenskih obrata. Naime, razlika u srednjoj mjesečnoj temperaturni izmedu dosad najhladnije veljače u Zagrebu (1929.) i najtoplije (1966.) iznosi čak 16 stupnjeva Celzija. U: Sijerkovic, 1996, 70-71.
5	Korištena arhivska grada nalazi se u fondu Prefekture Istre u Puli u Državnom arhivu u Pazinu.
6	Korištena novinska grada nalazi se u fondu Histrica Sveučilišne knjižnice u Puli.
Milan RADOŠEVIČ: "SIBIRSKA" VELJAČA 1929. U ISTARSKOJ POKRAJINI - OSVRT NA OSNOVNE SOCIJALNE, ...
nutom dnevniku tek u kracim crtama. Djelomice se ta činjenica može pripisati prekidu svih komunikacija. Nešto opsežnije informacije mogu se iščitati iz dvotjednika L'Istria Agricola i Istarskoga lista koji su u nadolazecim tjednima objavljivali dopise seljaka i njihova opažanja o zimskim neprilikama i posljedicama po poljoprivredu i zdravstvo. Stoga socijalna, zdravstvena i gospodarska zbilja u kratkom razdoblju polarnoga tjedna u veljači 1929. ne ukazuje samo na "opipljive" posljedice koje je ona donijela na tom planu vec i duboke paradigmatske razlike urbane i ruralne Istre podijeljene slikovito rečeno izmedu "narušene svakodnevice gradana i egzistencijalnih strahova seljaka".
NAJHLADNIJI DANI XX. ST. U ISTRI: SOCIJALNA DINAMIKA U ISTARSKIM GRADOVIMA I SELIMA OD 10. DO 15. VELJAČE 1929. GODINE
"Dne 4. i 5. siječnja padao je kod nas snijeg, ali buduci da je bila zemlja mokra, nije zameo nego oko 15 cm. Iza toga je bilo oštro, ali lijepo vrijeme sve do dana obracenja sv. Pavla 25. siječnja. Onda je opet padao snijeg. Bilo je vrijeme tiho, pa je snijeg zameo preko 30 cm debljine. Toga je dana bilo jako studeno. Ljudi su govorili da ne pamte takve zime u ovim krajevima. Iza toga je opet nastupilo lijepo, ali oštro vrijeme, koje je potrajalo sve do 11. veljače.". Tim je riječima dopisnik Istarskoga lista iz Barbana,7 u broju od 11. travnja 1929. opisao vremenske prilike koje su prethodile dodatnom pogor-šavanju vremena na poluotoku (Istarski list, 11. 4. 1929, 5). Iz barbanskoga svjedočanstva iščitavamo kako je i siječanj 1929. godine u Istri bio neobično hladan. Pula je jutro 26. siječnja dočekala s pet stupnjeva ispod ništice, a toga je datuma snijeg zabijelio čitav istarski poluotok. Na sjeveru, u Bujama i Roču palo je do 30 cm snijega, a u južnijim krajevima, Rovinju, Balama, Labinu tek nešto manje (Il Piccolo, 26. 1. 1929, Cinque gradi sotto zero a Pola, 3; L'Istria Agricola, 31. 1. 1929, 33, 35-37). Glavne istarske prometnice ipak su u kratkom roku očišcene i osposobljene za prometovanje. Medutim, ono što je uslijedilo nakon 10. veljače potpuno je promijenilo pojam hladnoce u Istrana te na marginama ostavilo čitavo razdoblje koje mu je prethodilo. Diljem Istarske pokrajine s večernjim je satima 10. veljače 1929. nastupio izraziti pad temperature pracen snažnim padalinama. Barbanski dopisnik zapisao je: "Toga smo dana vidjeli nešto neobično u ovim našim krajevima. U 1 sat ujutro [s nedjelje 10. na ponedjeljak 11. veljače 1929., op. M. R.] počeo je mesti snijeg pracen strahovitom vijavicom i padalo je 4 dana. Kad je prestalo sniježiti bilo je na mjestima do 2 i pol metra snijega. [...] Toplomjer je pokazi-vao od 14 do 17 stupnjeva Celzija ispod ništice" (Istarski list, 11. 4. 1929, 6). Iz ostalih istarskih mjesta zabilježena su slična svjedočanstva, s tim da je s juga prema sjeveru izmjerena temperatura bila sve niža: u Cresu i Malom Lošinju zabilježeno je izmedu -14 i - 16, u Puli - 15, u Tinjanu, Svetvinčentu i Kopru - 17, u Vižinadi i Umagu - 18, u Oprtlju - 19, a u Hrpelju-Kozini, najsjevernijoj istarskoj opcini 22 stupnja ispod ništice (Corriere Istriano, 14. 2. 1929, 2; 19. 2. 1929, 3; 20. 2. 1929, 3; 21. 2. 1929, 2). Te su izmjerene vrijednosti bile najniže izmjerene na poluotoku. Stoga su učestali napisi u is-tarskim tiskanim medijima o tome kako ni najstariji stanovnici ne pamte takvu zimu bili
7 Mjesto Barban, kao i sva ostala spomenuta mjesta u članku označeno je na karti 2.
Milan RADOŠEVIČ: "SIBIRSKA" VELJAČA 1929. U ISTARSKOJ POKRAJINI - OSVRT NA OSNOVNE SOCIJALNE, ...
vjerodostojni i lišeni subjektivnih interpretacija kojim su inače mediji, senzacionalizma radi, težili (Corriere Istriano, 12. 2. 1929, La tormenta di neve di ieri, 3; Istarski list, 11. 4. 1929, 1). Socijalna konfiguracija istarskoga poluotoka uvelike se razlikovala izmedu urbanih, pretežno talijanskih te ruralnih, pretežno slavenskih sredina, pa se i implikacije koje je klimatska anomalija u tom pogledu donijela Istri jasno ocrtavaju, što kroz realne socijalno-egzistencijalne probleme što kroz medijski diskurs koji je favorizirao jedne, a zanemarivao druge.
Kombinacija ekstremno niskih temperatura, dubokih nanosa snijega i jakih udara bure vec je od ponedjeljka, 11. veljače potpuno blokirala sve prometne putove u Istri. Corriere Istriano od početka je ledene stihije posvetio najvecu pozornost stanju u Puli obavještavajuci svakodnevno javnost o meteorološkim podacima i prognozama te opcim stanjem u gradu. Zbog oštecenja glavnih električnih kabela u Celliniju, regiji Furlaniji i sjevernoj Istri, došlo je do dvodnevnoga nestanka električne energije, što je najteže pogodilo pulska industrijska postrojenja. Vecina poslova morala je biti odgodena počevši s "bijelim" ponedjeljkom: nastava u školama je obustavljena, javni gradski prijevoz, tramvaji i autobusi prestali su voziti, ribarski brodovi zbog jakog vjetra nisu mogli isploviti iz luke, polovica je gradskih trgovina bila zatvorena, a svi su poljoprivredni radovi u predgradu s prvim snijegom potpuno prestali. Pulski je podestat Luigi Bilucaglia u svrhu normalizacije prometa 14. veljače u dogovoru s predstavnicima lokalnih vojnih snaga (Commando Regia Marina, Commando Divisi-one) zaposlio 500 vojnika u raščišcavanju gradskih ulica i trgova (Corriere Istriano, 12. 2. 1929, La tormenta di neve di ieri, 2.).
Jedan od ključnih socijalnih problema bila je nabava prehrambenih namirnica. Po-vrce, jaja, mlijeko nestali su s prodajnih stolova pulske tržnice, a slično stanje možemo pretpostaviti i za ostale istarske gradove lišene trgovine sa seoskim zaledem. Nedostatku osnovnih prehrambenih namirnica treba pridodati još jedan važan aspekt; on se zbog smrzavanja i pucanja vodovodnih cijevi ogledao u nedostatku pitke, tekuce vode. Jedino logično rješenje našlo se u otapanju snijega korištenjem vatre (Corriere Istriano, 13. 2. 1929, 2.). Najpogodenijim siromasima u istarskim gradovima nastojalo se pomoci dije-leci besplatne tople obroke; pulska je javna kuhinja (Cucina di Beneficenza) povecala broj toplih obroka i dodatno zagrijala svoje prostorije kako bi pomogla brojnim potre-bitima (Corriere Istriano, 12. 2. 1929, La tormenta di neve di ieri, 2.). Obližnje je selo Medulin, kao i čitavu Puljštinu zahvatio nešto slabiji ledeni val, koji je mjerio u prosjeku do 5 stupnjeva višu temperaturu nego sjever Istre, a situiranost na moru pružala je jedan dodatan vid prehranjivanja, što nije bio slučaj kod sela u unutrašnjosti poluotoka. Iako je od polarnih istarskih dana u veljači 1929. prošlo više od 80 godina, kod današnjega starijega stanovništva - tadašnje djece - ti su se dogadaji i prizori urezali u pamcenje što nam ukazuje na dubok društveni i vizualni utisak klimatskoga fenomena kojem su svjedočili. P. R. (86) iz Medulina o tim danima kazuje: "U zavjetrini je snijeg zapao i do 2-3 metra, no ne sjecam se toliko hladnoce, nitko se nije smrznuo koliko ja znam. Ljudi su se kretali ugibanim stazama izmedu snježnih nanosa. U obližnjoj pomerskoj Funtani lovile su se ribe, jer se tamo u doticaju izvora slatke vode i mora topio led." (Radoševic, 2009).
Milan RADOŠEVIČ: "SIBIRSKA" VELJAČA 1929. U ISTARSKOJ POKRAJINI - OSVRT NA OSNOVNE SOCIJALNE, ...
Uz Pulu, i u ostalim se večim obalnim gradovima nastojalo pomoči hladnočom zatečenim stanovnicima. U Rovinju je od 14. do 28. veljače 1929. dnevno dijeljeno 250 porcija maneštre da bi se ublažila glad. "Maneštra za siromašne", kako je tada bila zvana, u tom je zapadnoistarskom gradu financirana dobrotvornim davanjima gradana i obrtničkih udruženja. Obrok su pripremili fratri Sv. Franje, a največi broj korisnika zabilježen je medu djecom (DAPA-PIP, f. X-4/2, n. 994). Uzmemo li u obzir da je rovinjska opčina iz popisa 1931. godine imala 10.917 stanovnika, zaključujemo da je gotovo svaki 40. stanovnik opčine bio prisiljen prehranjivati se na taj način (Perselli, 1993, 285). U Malom Lošinju, uz podjelu toplih obroka za siromašne, pokušalo se direktno doči i do zabačenih okolnih mjesta i opskrbiti najugroženije stanovništvo hranom i ogrjevom. Posebno se to odnosilo na starce, udovice i siročad, koji su zbog razumljivih razloga teže rješavali te egzistencijalne probleme. Lošinjski je Municipij stoga več 12. veljače, dva dana nakon početka snježnoga nevremena, zaposlio više od stotinu do tada nezaposlenih radnika koji su uz pomoč lokalnih pripadnika milicije (Milizia Volontaria per la Sicurezza Nazionale) i članova lokalne fašističke sekcije čistili putove do tih kuča. Dana 19. veljače cesta Mali Lošinj - Veli Lošinj bila je otvorena za promet (malobrojnim) automobilima. Financijski trošak koji je Opčina u tu svrhu utrošila iznosio je 6.000 lira.8 U Umagu je veliko olakšanje za stanovništvo bila odluka Municipija o dijeljenju hrane brojnim gradskim siromasima, "od kojih su neki umirali od gladi". Nezaposlenima je plačen rad na čiščenju snijega, pa se i na taj način nastojalo izači iz krize (Corriere Istriano, 20. 2. 1929, 3). Koparski je Municipij uz besplatne obroke dijelio najsiromašnijima i drva za ogrjev. Najteže pogodeni nevremenom bili su lokalni ribari koji nisu mogli isploviti zbog jake bure. Ribolov su bili prisiljeni zamijeniti golorukim lovom na divlje patke na zaledenoj rivi te saku-pljanjem nasukanih riba i sipa na obali (Corriere Istriano, 19. 2. 1929, 3). Iz Pazina, osim uobičajenih vijesti o velikoj hladnoči, visini snijega koja je u prosjeku prelazila jedan metar, zaledivanju slavina, zatvaranju škola, nedostatku drva za ogrjev zbog prekida putova, nema informacija o skrbi za siromašne. Zanimljivo je tek istaknuti da su se za funkcioniranje dostave pošte i vijesti u obližnja sela umjesto motornih vozila, koja su proklizivala na snijegu i ledu, koristili magarcima (Il Piccolo, 15. 2. 1929, 7; Corriere Istriano, 23. 2. 1929, Da Pisino - la posta primordiale, 3). Iz svega reče-noga je jasno kako su veči obalni istarski gradovi iz svojih proračuna mogli izdvojiti toliko nužna sredstva da bi se unajmila radna snaga, očistili putovi i pružila pomoč najugroženijim žiteljima, a lokalno stanovništvo u tim je naporima i samo sudjelovalo kroz dobrotvorne novčane priloge.
Za razliku od urbanih, razvijenijih i financijski stabilnijih obalnih istarskih opčina i gradova poput Pule, Rovinja, Kopra, Labina, u kojima su industrija i trgovina imale značajan i(li) večinski udio u gospodarstvu, manje seoske sredine, tradicionalno slabije razvijene nisu uspijevale vlastitim financijama zaposliti radnu snagu ili ponuditi utočište i hranu potrebitima, kao što če nam pokazati sljedeči primjeri. Tamošnje stanovništvo,
8 Radi usporedbe vrijednosti lire možemo navesti podatak kako je u to vrijeme cijena novina bila 0,25 - 1 lira, a cijena litre vina 1 - 1,5 lira.
Milan RADOŠEVIČ: "SIBIRSKA" VELJAČA 1929. U ISTARSKOJ POKRAJINI - OSVRT NA OSNOVNE SOCIJALNE, ...
pogotovo ono udaljenije od večih urbanih sredina, trpjelo je dvostruke posljedice: one uzrokovane izolacijom zbog nanosa snijega koji su sami bez novčane naknade morali ukloniti te one od ekonomskoga kraha prouzročenoga nemogučnošču rada na polju i plasiranja svojih proizvoda na tržišta urbanih sredina. Usporedba položaja stanovnika grada Rovinja i Rovinjskoga Sela u njegovu zaledu lapidaran je primjer tih razlika: dok su u gradu snježne nanose s mjesnih ulica čistili plačeni radnici, seljani su bili prisiljeni besplatno probijati "trgovačke" putove koji su vodili do njega (Corriere Istriano, 20. 2. 1929, 3).
Administrativni čelnici manjih istarskih mjesta u unutrašnjosti tražili su financijsku podršku od pokrajinskih vlasti; kršanski je podestat 15. veljače brzojavom javio prefek-turi u Puli kako u lokalnom proračunu nema sredstava da se plati zapošljavanje radnika za čiščenje cesta i traži pomoč u iznosu 5.000 lira (DAPA-PIP, f. XXVII-15/10, 15. 2. 1929). Na zahtjev istarskoga prefekta, talijanski je ministar unutrašnjih poslova Bianchi u brzojavu od 18 veljače odobrio iznos od "samo" 20.000 lira za pomoč najpogodenijim i najsiromašnijim opčinama, nedovoljan da se udovolji svim molbama (DAPA-PIP, f. XXVII-15/10, 18. 2. 1929). Podestati su, stoga, bili prisiljeni mobilizirati lokalno stanov-ništvo; u Svetvinčentu su mobilizirani svi muškarci izmedu 18 i 60 godina kako bi se raščistile lokalne i pokrajinske ceste. Do 21. veljače, uz organizacijsku pomoč lokalnih pripadnika milicije i karabinjera, otvorena je dionica ceste do Vodnjana, time i do Pule, ključna za nabavu/razmjenu namirnica i trgovačku aktivnost opčenito (DAPA-PIP, f. XXVII-15/10, n. 521).
Ukupno gledano, socijalnu dinamiku u "polarnom tjednu" teže je, zbog oskudnijih pisanih izvora, rekonstruirati na istarskom selu. Dostupni podaci iz dnevnoga tiska i dvotjednih listova namijenjenih ruralnom stanovništvu datiraju ili s 12. veljače, odnosno s prvim naletima snježne fronte ili pak s tjednom nakon nevremena, pa su naoko manje bitne svakodnevne socijalne situacije i problemi ustupili mjesto snažnim utiscima o nezapamčenoj hladnoči ili osvrtima na posljedice koje su se nazirale u pol-joprivredi. Ono što se može ustvrditi jest činjenica da su atmosferske neprilike pogodile čitavu regiju, pa su problemi s prehranjivanjem i grijanjem bili svugdje prisutni. Pitanje jest samo kako su pojedine sredine uslijed specifičnih ekonomskih i komunikacijskih uvjeta uspjele prebroditi veliku studen. U Valturi, selu 10 km udaljenom od Pule, le-dile su se namirnice: jaja, mlijeko i vino, a unatoč blizini glavnoga grada, moglo mu se pristupiti tek 16. veljače. Iz Tinjana u središnjoj Istri uza spomenute se namirnice smrzavao i kruh u pojedinim kuhinjama. U selu Lubenice na Cresu zaledili su se gotovo svi bunari, ali i vino u bačvama. Ti nas podaci vode zaključku kako se temperatura unutar nekih kuča spustila ispod 6 stupnjeva Celzija, koliko iznosi granica smrzavanja vina. Putovi su, kao i drugdje, bili potpuno blokirani, što je otežavalo i sahranjivanje preminulih. Tako je zabilježeno da je izvjesna Ivana udova Ratkovič iz sela Podol(ič) umrla na Pust, ali je njezino tijelo ostalo tri dana "zarobljeno" u kuči jer zbog snijega nije mogla biti pokopana u Lubenicama (Istarski list, 11. 4. 1929, 6; L'Istria Agricola, 28. 2. 1929, 85). Nadalje, zabilježen je i jedan takav slučaj u zaledu mjesta Cres gdje je truplo muškarca bilo nemoguče sahraniti na mjesnom groblju zbog neprehodnih snježnih nanosa (DAPA-PIP, f. XXVII-15/10, n. 653/39-G; Corriere Istriano, 20. 2.
Milan RADOŠEVIČ: "SIBIRSKA" VELJAČA 1929. U ISTARSKOJ POKRAJINI - OSVRT NA OSNOVNE SOCIJALNE, ...
1929, 3). Raščišcavanju cesta u manjim selima prionuli su dobrovoljno sami mještani, a onim najsiromašnijima umjesto organizirane javne kuhinje pomagali su susjedi, kao što ukazuje slučaj Tinjana: "Čitave porodice slabo su zašticene, sa snijegom nagomilanim na krovovima, bez drva i bez kruha. Milostivi sumještani spasili su ih kako su najbolje mogli" (Corriere Istriano, 21. 2. 1929, 3). Upravo se u različitim mogucnostima novčane ocrtavaju osnovne razlike ekonomske moci sela i grada u meduratnoj Istri. Naime, organizacija javne kuhinje bila je moguca u gradovima zahvaljujuci novčanoj pomoci opcinske uprave i stanovništva, dok su seoska gospodarstva opterecena često agrarnim kreditima svoju pomoc - ukoliko su bila u stanju - mogla iskazati samo u naturalnim davanjima (Buršic, 1972, 69). Kako su zalihe hrane bile dijelom zaledene, i ta je pomoc bila dovedena u pitanje.
PROMETNA IZOLACIJA I NISKE TEMPERATURE - UTJECAJ NA SMANJENJE BROJA HOSPITALIZACIJA I PORAST OPČEGA MORTALITETA
Zdravstvene prilike u Istri krajem 20-ih godina bile su nepovoljne, uzrokovane ponaj-prije socio-ekonomskim, a potom i infrastukturnim uvjetima. Najveci socijalni problem 20-ih godina XX. st. bio je nedostatak vode za pice te za održavanje osobne i stambene higijene. Nadalje, sustav zdravstvenoga prosvjecivanja bio je slabo razvijen, što je bio dobar temelj za širenje zaraznih bolesti (Dukovski, 1997, 102-103). Prometni komunikacijski putovi bili su zastarjeli i nedostatni, a jedina suvremena bolnica nalazila se u Puli. Obavezni zdravstveni sustav osiguranja protiv bolesti nije postojao pa je vecina Istrana bila prisiljena placati liječenje. Siromašnim bolesnicima liječenje su prema zakonu trebale placati opcine, no zbog nedostatnih proračuna ta se obaveza nastojala često izbjeci, na štetu oboljelih (L'Azione, 3. 4. 1927, II Consorzio Antitubercolare Provinciale dell'Istria nella relazione del Segretario del Consorzio, 3; Vinci, 1985, 233, 277-278). Tuberkuloza, najsmrtonosnija zarazna bolest meduratne Kraljevine Italije, upravo je u Istri bilježila najpogubnije rezultate, u iznosu mortaliteta od 1,7 promila za 1929., dok je na državnoj razini ona iznosila 1,21 promila (Radoševic, 2010a, 134). Primjer visokoga mortaliteta od tuberkuloze, kao "markera" socio-patoloških čimbenika, ali i povremenih epidemija tifusa, šarlaha, malarije, ukazuje nam na veliki utjecaj socijalnih i ekonomskih utjecaja na zdravstvene prilike istarskoga stanovništva (Dukovski, 1997, 107-108). Prekid prometnih komunikacija te znatno ograničena mogucnost bolničkoga liječenja, uz potencijalnu malnutriciju, bili su čimbenici koji u takvim uvjetima nisu mogli proci bez posljedica ni na zdravstvenom polju Istrana.
Snježno nevrijeme u Istarskoj pokrajini od 10. do 15. veljače 1929. potpuno je obustavilo prometne komunikacije. Tek u tjednu nakon toga očiščena je vecina glavnih prometnica južnoga dijela poluotoka, čime je postupno mogla oživjeti razmjena trgovač-kih (prehrambenih) dobara, prijevoz putnika, ali i prihvat istarskih bolesnika u pulsku Pokrajinsku bolnicu.9 Koristeci se Registrom bolesnika pulske bolnice u trotjednom razdoblju 3. - 23. veljače 1929. možemo rekonstruirati i dovesti u vezu prekid prometnih
9 Više o djelovanju pulske Pokrajinske bolnice izmedu dva svjetska rata u: Radoševic, 2010b, 179-199.
Milan RADOŠEVIC: "SIBIRSKA" VELJAČA 1929. U ISTARSKOJ POKRAJINI - OSVRT NA OSNOVNE SOCIJALNE, ...
Graf 1: Provenijencija hospitaliziranih bolesnika u pulskoj Pokrajinskoj bolnici od 3. do 23. veljace 1929. godine (apsolutne brojke) (Registro, 1929).
Graph 1: The provenance of hospitalized patients in the Pula Provincial Hospital from 3rd to 23rd February 1929 (absolute figures) (Registro, 1929).
3.-9. veljače 10.-16. 1929. veljače 1929.
Opčina Pula
Ostatak Istarske pokrajine
veza s hospitalizacijom Istrana u pulskoj Pokrajinskoj bolnici (Ospedale Provinciale) te pokušati ustanoviti koje bolesti i u kojem omjeru možemo povezati s klimatskim neprilikama.
Podaci iz grafa 1. odnose se na tri sukcesivna tjedna tijekom veljače 1929. godine, a možemo ih uvjetno opisati na sljedeči način: 1. tjedan (3. - 9. veljače) - razdoblje prohodnosti glavnih istarskih prometnih veza, 2. tjedan (10. - 16. veljače) - razdoblje potpunoga prekida svih komunikacijskih putova uslijed obilnih snježnih padalina, 3. tjedan (17. - 23. veljače) - razdoblje otvaranja glavnih južnoistarskih prometnih veza uslijed čiščenja snijega. Za vrijeme prvoga tjedna iz grafičke analize iščitavamo da je omjer bolesnika u pulskoj Pokrajinskoj bolnici bio uravnotežen, pa tako osim Puljana bilježimo i hospitalizaciju osoba pristiglih iz Vodnjana, zatim Rovinja, Poreča, Pazina, Labina, Grožnjana, Motovuna i Dekana na sjeverozapadu istarskoga poluotoka. To nam govori da su putovi na poluotoku bili prohodni. Medutim, s početkom drugoga tjedna i prvih obilnih snježnih padalina brojčani odnos u pulskoj bolnici potpuno se promijenio "u korist" Puljana; prihvat bolesnika iz Pule povečao se za gotovo trečinu, a hospitaliziranih bolesnika iz ostatka Pokrajine bilo je za dvije trečine manje nego u prethodnom tjednu. Uslijed potpune blokade prometnica, cestovnih i željezničkih, pitanje je kako su sedmorica Istrana uopče prevezena u pulsku bolnicu. Slučajeve dolaska iz obližnjega Vodnjana, pa i iz Poreča i Vrsara zbog povezanosti morskim putem možemo relativno lako objasniti. No, za bolesnike iz Bala, Pazina, Svetvinčenta i Tinjana teže je dati odgovor. Jedino logično objašnjenje leži u mogučnosti da su, iako prijavljeni kao stanovnici
Milan RADOŠEVIČ: "SIBIRSKA" VELJAČA 1929. U ISTARSKOJ POKRAJINI - OSVRT NA OSNOVNE SOCIJALNE, ...
Sl. 2: Cestovna mreža Istarske pokrajine 1929. godine (Corriere Istriano, 6. 2. 1929, 3). Fig. 2: Road network of the Istrian region in 1929 (Corriere Istriano, 6 February 1929, 3).
* Karta je prilagodena, a toponimi su s talijanskoga prevedeni na hrvatski jezik. ** The map is adapted and place names were translated from Italian into Croatian.
Milan RADOŠEVIČ: "SIBIRSKA" VELJAČA 1929. U ISTARSKOJ POKRAJINI - OSVRT NA OSNOVNE SOCIJALNE, ...
spomenutih mjesta, iz raznih razloga u to vrijeme boravili u Puli (Registar bolesnika pulske Pokrajinske bolnice, 1929).
S trecim tjednom i stabilizacijom klimatskih prilika otvoren je tek dio glavnih prometnih dionica, što se prvenstveno odnosilo na Puljštinu i obližnje zaseoke. Žminjski župnik 21. veljače upucuje pismo istarskom prefektu u Pulu u kojem piše kako je pokrajinska cesta Pazin-Žminj-Pula još uvijek neprohodna (DAPA-PIP, f. XXVII-15/10, 21. 2. 1929). Nadalje, cesta Labin-Pula otvorena je za promet tek 22. veljače (vidi: karta 2) (DAPA-PIP, f. XXVII-15/10, 21. 2. 1929). Jedino je željeznička linija Trst-Pula uspjela biti prometna od 18. veljače (Corriere Istriano 15. 2. 1929, 3; 22. 2. 1929, Strade sgomberate in Istria, 3). Bez obzira na te činjenice, porast hospi-taliziranih bolesnika u pulskoj bolnici pristiglih iz južne i središnje Istre višestruko ce porasti. Sa sjevera Istre dolazaka nece biti, što možemo povezati s neprohodnim dionicama od Vižinade prema jugu, te prohodni(ji)m cestama prema Trstu i tamošnjoj bolnici (usporedi: karta 2). Iz rečenoga je jasno da su u tjednu polarne zime Istra-ni, izuzev Puljana, bili potpuno prometno odsječeni i lišeni mogucnosti kliničkoga bolničkog liječenja u Pokrajinskoj bolnici, neophodnoga za teže slučajeve. Dolazak težih bolesnika iz središnje Istre vec nakon 16. veljače indicira da je uslijed niskih temperatura i slabe opskrbljenosti hranom porastao i broj bolesnika koji su unatoč nesigurnim cestama prevezeni i hospitalizirani u pulskoj bolnici. Njih je sigurno bilo višestruko više, no što zbog zakrčenih putova, a što zbog sasvim drugoga razloga - nemogucnosti placanja liječenja, do Pule nisu stigli. Tu nam tvrdnju dokazuje i brzojav labinskoga vicepodestata koji 19. veljače 1929. Pokrajinsku administraciju u Puli obavještava kako su četiri stanovnika iz Labina i(li) okolice umrla bez liječničke pomoci (DAPA-PIP, f. XXVII-15/10, 19. 2. 1929). Vijest treba povezati isključivo s prekidom komunikacijskih putova jer o drugim, financijskim aspektima (ne)mogucno-sti liječenja pulska se administracija ne bi obavještavala.
Kroz trotjedno promatrano razdoblje Registra bolesnika Pokrajinske bolnice u Puli može se iščitati visok postotak bolesti dišnih sustava koje direktno možemo povezati s niskim temperaturama.10 Najčešce se kao pojedinačne bolesti pojavljuju bronhitis,11 upala pluca,12 tuberkuloza pluca, koje uz teže smrzotine i frakture uslijed padova na snijegu/ ledu čine gotovo trecinu svih liječenih bolesti. Medutim, potrebno je napomenuti kako hladni dani nisu direktno uzrokovali obolijevanje od tuberkuloze, vec su pospješili razvoj bolesti. Slučajevi smrzavanja zabilježeni su najčešce kod starijih, nemočnih osoba. Na-vodimo slučaj 85-godišnje Puljanke Caterine Bolanaz, pronadene smrznute u "bijednom tavanskom stanu" (Corriere Istriano, 14. 2. 1929, Una nuova tormenta di neve s'abbatte sulla citta, 2). Potrebno je napomenuti da je takvih slučajeva bilo zasigurno mnogo više
10	Zahvaljujem dr. med. Ani Dunatov na stručnoj pomoči oko zdravstvene terminologije i klasifikacije bolesti te upučivanja na osnovnu medicinsku literaturu.
11	Akutni bronhitis je mala kratkotrajna upala bronhalne sluznice, javlja se češče u hladnim mjesecima. Više u: Hadžič et al., 1990, 426.
12	Primarna virusna pneumonija (upala pluča) obično je izazvana influencom kao posljedicom izvanbolničkoga zimskog infekta. Više u: Isselbacher et al., 1997, 1035 (izvorno izdanje Harrison's principles of internal medicine, London, 1994).
Milan RADOŠEVIČ: "SIBIRSKA" VELJAČA 1929. U ISTARSKOJ POKRAJINI - OSVRT NA OSNOVNE SOCIJALNE, ...
nego što se može iščitati iz medija i bolničkih dokumenata, no nisu svi prijavljeni ili pak liječeni. Osim tih i zabilježene reumatske bolesti, neuralgije, kao i bolesti srca i krvnih žila mogu se povezati s iznimno hladnim vremenom, no bila bi potrebna mnogo šira medicinska i temporalno-serijska analiza da bi ih se znanstveno postavilo u kvantitativni kontekst i suodnos s klimatskim varijacijama.
Činjenici da su spomenute bolesti respiratornoga sustava bile najčešce na pulskim bolničkim odjelima, ide u prilog i vijest iz Tinjana iz koje iščitavamo kako su tijekom zime "nekoji pošli od sušice [tuberkuloze, op. M. R.], nekoji od upale pluci, a nekoji i od starosti [...]" (Istarski list, 11. 4. 1929, 5). Taj nam iskaz daje do znanja od čega su ljudi u tom mjestu (i vjerojatno ne samo u tom) najviše umirali, ali ukazuje i na to da se od tih bolesti nisu liječili u bolnici. Naime, u razdoblju najvece zime od 3. do 23. veljače 1929. u pulskoj bolnici nailazimo na samo dva bolesnika pristigla iz Tinjana, od kojih su obojica uspješno liječena, a nijedan nije bolovao od spomenutih bolesti (Registar bolesnika pulske Pokrajinske bolnice, 1929). Zašto je tomu tako, odnosno zašto i ostali bolesnici nisu bili liječeni? Velik dio Istrana nije si opcenito zbog siromaštva mogao priuštiti bolničko liječenje, a i posjeti liječnika u zabačena mjesta bili su, i kada nije bilo klimatskih nepogoda, rijetki (L'Azione, 25. 3. 1925, Anche in Istria si muore di tubercolosi, 3). Ti su razlozi, kojima trebamo pridodati neprohodnost komunikacijskih putova, doveli do smrti kod onih slučajeva koji bi, kako nam pokazuje primjer pulske bolnice, potencijalno mogli imati pozitivan ishod liječenja.
Podatak koliko je osoba umrlo u istarskim selima i gradovima za vrijeme "polarno-ga" tjedna i opcenito u siječnju i veljači, odnosno je li i koliko stopa mortaliteta bila povečana u tom razdoblju, može se rekonstruirati iz matičnih knjiga umrlih. U tom je smislu potrebno obaviti "terensko" istraživanje i zasebnu vecu demografsku studiju. No, vec iz početnih, parcijalnih i geografski ograničenih istraživanja dolazimo do podataka koji potvrduju postavljenju hipotezu. Naime, uzmemo li u spektar istraživanja opci mor-talitet u Istri u siječnju i veljači 1929. dolazimo do pojedinih primjera koji nam ukazuju na potencijalni utjecaj u povecanju godišnje stope opcega mortaliteta. Najkonkretniju potvrdu te hipoteze, temeljenu na podacima iz matične knjige umrlih, možemo prikazati na primjeru pulske opcine (graf 2).
Iz grafički predstavljene statistike jasno se ocrtava značajan porast broja umrlih osoba u pulskoj opcini tijekom veljače 1929. godine u odnosu na jednako razdoblje u dvije prethodne i dvije slijedece godine. Tako je, usporedimo li ga sa 1927., povecanje iznosilo 62,5%, a sa 1930. čak 200%! Slične omjere mortaliteta iščitavamo i kad uzmemo u obzir samo razdoblje od 10. do 15. veljače. Za razliku od izrazito hladne veljače 1929., u petogodišnjoj se analizi ne uočavaju znatne oscilacije u mortalitetu. Spoznaja u vidu visokoga i nagloga porasta mortaliteta u usporedbi siječnja i veljače 1929. godine (77-postotno povecanje), jasno nam potvrduje da su u tome niske temperature popracene obilnim snijegom bile glavni čimbenik (MUP-RM, 1927-1931). Naravno, to povecanje ne trebamo gledati kao direktan rezultat hladnoce u smislu smrzavanja stanovnika, vec kao indirektnu posljedicu koju je oštra zima donijela sa sobom u vidu pojava prije spomenutih bolesti, smanjene mogucnosti grijanja stambenih prostora, nedostatka nekih prehrambenih namirnica, pada imuniteta, ograničenosti rada i sl.
Milan RADOŠEVIČ: "SIBIRSKA" VELJAČA 1929. U ISTARSKOJ POKRAJINI - OSVRT NA OSNOVNE SOCIJALNE, ...
Graf 2: Broj umrlih u pulskoj opcini u sijecnju i veljaci 1927. - 1931. godine (apsolutne brojke) (MUP-RM, 1927-1931).
Graph 2: Number of deaths in the Pula municipality in January and February 1927-1931 (absolute figures) (MUP-RM, 1927-1931).
Mjesec siječanj Mjesec veljača
1927. 1928. 1929. 1930. 1931.
Drugu potvrdu hipoteze o uskoj povezanosti klime i povecanoga mortaliteta u Istri tijekom veljače 1929. pružaju nam i izvještaji dopisnika Istarskoga lista iz Sv. Donata kod Buzeta: "Ove je zime smrt poprilično kosila. U opcini buzetskoj umrlo ih je samo u januaru i februaru oko osamdesetak, ponajviše staraca" (Istarski list, 18. 2. 1929, 5). Tijekom čitave godine, usporedbe radi, u toj je opcini umrlo 225 osoba, a Opcina Bu-zet prema podacima Pokrajinskoga ekonomskoga savjeta u Puli (Consiglio Provinciale dell'economia di Pola) godine 1929. godine brojala je 10.923 stanovnika (Consiglio Provinciale dell'economia di Pola, 1929; Calderato, 1936, 20-21). Dakle, te je godine opci mortalitet iznosio 20,5 promila, a u odnosu na prethodnu godinu, kada je zabilježen mortalitet od 13,7 promila, bio je veci za 50 posto (Consiglio Provinciale dell'economia di Pola, 1928-1929). Nadalje, možemo pretpostaviti da je upravo iznadprosječno visok mortalitet tijekom zime 1928./1929. jedan od glavnih razloga što je u Opcini Buzet upravo za 1929. zabilježena najveca godišnja stopa mortaliteta u razdoblju 1927. - 1935. godine. U Žminju je pak tijekom zimskoga godišnjeg doba umrlo više od 50 osoba, u najvecem dijelu staraca i djece ispod deset godina, što je iznosilo 50 posto ukupnih godišnjih smrtnih slučajeva, odnosno za petinu veci broj godišnjih smrtnih slučajeva u odnosu na prethodne dvije godine. Na razini Istarske pokrajine za 1929. zabilježena je stopa mortaliteta od 15,2 promila, tek nešto viša od 1928. kada je iznosila 14,8 promila, no i dalje najviša u spomenutom razdoblju, 1927. - 1935. godine. (Istarski list, 9. 5. 1929, 6; Calderato, 1936, 34-35, 44-45). Metodom generalizacije možemo pretpostaviti da je u Istarskoj pokrajini tijekom siječnja i veljače, uslijed iznimno hladne zime i njezinih širokih posljedica, opca stopa mortaliteta u pojedinim opcinama, kako nam pokazuju primjeri Pule i Buzeta, porasla i posljedično utjecala na blagi zabilježeni po-
Milan RADOŠEVIČ: "SIBIRSKA" VELJAČA 1929. U ISTARSKOJ POKRAJINI - OSVRT NA OSNOVNE SOCIJALNE, ...
rast opčega godišnjeg mortaliteta Istarske pokrajine za 1929. godinu (Calderato, 1936, 34-35, 44-45).
Uz povečanu stopu mortaliteta, ukupnu demografsku sliku Istarske pokrajine poten-cijalno su mogle promijeniti i druge posljedice teške zime 1929., ponajprije (e)migra-cijska kretanja kao posljedica egzistencijalnih problema koje je ona donijela istarskoj poljoprivredi, što je potrebno tek dovesti u direktnu uzročno-posljedičnu vezu u budučim znanstvenim istraživanjima.
PRVI IZVJEŠTAJI O ŠTETAMA U POLJOPRIVREDI
U Istarskoj je pokrajini, prema službenom popisu stanovništva iz 1931. godine, 178.575 stanovnika, odnosno 62,4 posto ukupne istarske populacije prema ekonomskoj osnovi pripadalo poljoprivrednoj grani, tj. ratarstvu i stočarstvu (Legovič, 1989, 270271). Taj podatak ukazuje na važnost poljoprivredne proizvodnje u opčem gospodarstvu Istre kao izvora egzistencije njezinih žitelja. Istarski se seljak krajem 20-ih godina XX. st. teško prilagodavao smjernicama talijanske poljoprivrede, opterečen novim porezima i ograničen unutar talijanskoga tržišta bio je prisiljen preorijentirati se na sijanje pšenice nauštrb tradicionalnih kultura vinove loze i masline. Kriza je posebno bila prisutna kod sitnih posjednika, čija je egzistencija ovisila o urodu, odnosno o povoljnim vremenskim uvjetima. Slabi urod sitnim posjednicima (do 3 hektara zemlje), koji su činili gotovo 50 posto seoskih gospodarstava Istre, značio je i nemogučnost vračanja kredita, pa su njihova imanja uslijed toga završavala na dražbama (Vanello, 1981, 233-235, 239; Šetič, 2008, 75; Dukovski, 1998, 142).
Kratkoročne posljedice nevremena po istarsku poljoprivredu, mogle su se, stoga, uočiti neposredno nakon hladnih dana od 10. do 15. veljače 1929., a moguče ih je djelomično rekonstruirati iz tadašnjih brojeva L 'Istria Agricole i Istarskoga lista te iz arhivske grade - izvještaja agrarnih inspektora pokrajinskim vlastima. Iščitavajuči te izvore uočava se iznimno teško stanje poljoprivrede na poluotoku, kojoj su velike suše iz 1927. i 1928. več donijele ogromne štete. Istarski je seljak, nadajuči se povoljnijim klimatskim uvjetima, sredinom siječnja 1929. počeo s pripremama za sjetvu pšenice i sadnju krumpira. Izvještaji seoskih dopisnika ukazuju nam na dvije stvari u tom periodu; opče siromaštvo te optimizam zbog nadolazečih ratarskih radova. U Krasici na Bujštini vladala je velika bijeda uzrokovana sušom iz prethodne godine, a javni radovi koji su trebali zaposliti lokalno stanovništvo i tako mu pružiti bar minimalna primanja nisu pokrenuti. Slična je situacija bila i u Kašteliru gdje, navodi izvjestitelj, "svi očekuju radove na novim cestama, no do sada nitko nije primljen na posao neovisno o tome što su prijave završene još prije nekoliko mjeseci". I u ostalim selima i gradičima okrenutim poljoprivredi stanje nije bilo bolje. Nedostajalo je hrane za domače životinje, a vino se veoma slabo prodavalo (L'Istria Agricola, 15. 1. 1929, 15-16). Tako od dopisnika L'Istrie Agricole iz Gračišča, sela smještena desetak kilometara jugoistočno od Pazina, dolaze vijesti kako seljak živi u bijedi zbog velike suše iz prethodne godine, pšenice nema dovoljno ni za sjetvu, a zbog nedostatka javnih radova nema ni novaca za prehra-njivanje (L'Istria Agricola, 15. 1. 1929, 16). Uzmemo li u obzir subjektivnost pojedinih
Milan RADOŠEVIC: "SIBIRSKA" VELJAČA 1929. U ISTARSKOJ POKRAJINI - OSVRT NA OSNOVNE SOCIJALNE, ...
izvjestitelja koji su možda malo i preuveličavali težinu situacije radi večega utiska na pokrajinske vlasti, nepobitno je ipak da su ekonomske prilike uslijed teških klimatskih posljedica prošlih godina dovodile seljaka do egzistencijalnoga ruba.
Unatoč spomenutim prilikama na istarskom selu, postojala su dva moguča "izlaza".13 Prvi se odnosio na potragu za boljim životom u emigraciji, a drugi, koji čemo ovdje razmotriti, bio je vezan uz mukotrpan rad na zemlji i nadu da če vremenske prilike napokon pogodovati obilnijem urodu.
Iz kratkoga pregleda poljoprivrednih prilika iz siječnja 1929. godine vidljivo je da se istarski seljak nakon teške suše i ponajprije slabe prodaje vina nadao pogodnijim klimatskim prilikama u novoj godini. Zasijana je več bila pšenica, a počele su i pripreme za sadnju krumpira, posebice u sjevernim predjelima. Nadanja su se ugasila s prvim danima ledene stihije koja se nadvila na istarski poluotok uvečer 10. veljače. Več iz prvih izvještaja iščitava se depresija zbog vidljivih posljedica po poljoprivredu. Največe su kratkoročne štete na poluotoku bile vezane uz propali sjemenski krumpir, posebice u unutrašnjosti te na sjeveru Istre, odnosno njezinu kontinentalnom i kontinentalno-pla-ninskom području u kojem je ta kultura bila veoma zastupljena (Legovič, 1989, 275). Molbe za financijsku pomoč, upučene od lokalnih poljoprivrednih povjerenika i gradskih podestata pokrajinskim vlastima jasno ocrtavaju ekonomske posljedice u tim krajevima. Od Dekana, preko Mareziga i Šmarja do Kopra, Izole i Pirana uz vinovu je lozu upravo uzgoj ranoga krumpira bio najvažniji prihod poljoprivrednika. Taj se proizvod prodavao tržištima Čehoslovačke, Austrije i Njemačke, a proizvodnja je na tom području dosezala do deset tisuča tona godišnje. Stoga je zaista katastrofalno za lokalno stanovništvo bilo saznanje da je nakon snježnoga nevremena oko 700 tona sjemenskoga krumpira, odnosno veči dio, uništen zbog zaledivanja. Preračunato, šteta je iznosila oko 800.000 lira (DAPA-PIP, f. X-4/2, n. 867-869)! Nameče se pitanje zašto taj krumpir nije mogao biti sačuvan u toplijim prostorijama. Ogrjevni materijal bilo je gotovo nemoguče nabaviti uslijed prekida komunikacija i povečane potrošnje, a nedostajalo je i zatvorenih spremi-šta. Buduči da seljaci nisu imali sredstava da kupe novi krumpir za sadnju, podestati su tražili od istarskoga prefekta financijsku pomoč za tu svrhu. Več 22. veljače u Puli se istarski prefekt našao s čelnicima pokrajinskih poljoprivrednih i financijskih institucija i sindikata te je, medu ostalim, odlučeno da če se seljacima dati kredit za kupnju novoga sjemenskog krumpira s počekom otplačivanja od sljedečeg uroda. Krediti su im pruženi i za kupnju pšenice uz jednake uvjete (L'Istria Agricola, 28. 2. 1929, Provvedimenti per lenire i danni causati dalla siccita e dal gelo, 86-87).
Štete su bile odmah vidljive i u maslinicima. Dio stabala iznad snijega se osušio, a velike grane i sama stabla su slomljeni. Prema prvim procjenama trebalo je značajno rezati grane stabala, a očekivalo se da če za nove urode trebati čekati dvije do tri godine. Vinova je loza takoder osjetila posljedice niskih temperatura, no za dugotrajne prognoze još je bilo rano. Stradale su i ostale kulture, vočke, od kojih posebice breskve, dok je
13 Postojala je i teoretska mogučnost da talijanska vlada financijskom intervencijom revitalizira istarsku poljoprivredu, no s obzirom na dotadašnju gospodarsku politiku Italije spram Istre te potom izbijanje opče ekonomske krize, ne iznenaduje izostanak znatnije financijske pomoči.
Milan RADOŠEVIČ: "SIBIRSKA" VELJAČA 1929. U ISTARSKOJ POKRAJINI - OSVRT NA OSNOVNE SOCIJALNE, ...
zasijana pšenica bila potpuno uništena. Na jugu poluotoka najviše brige ratarima zada-valo je stanje maslina i vinove loze. Tek se u ožujku moglo bolje procijeniti koliko ce prošla zima utjecati na njihov urod, a prve prognoze nisu bile povoljne: "Pretrpljena šteta u maslinicima zbog izvanredne hladnoce može se tek sada procijeniti; ona je ogromna, sva stabla imaju požutjelo i potamnjelo lišce i postoji strah da ce sljedece godine dati minimalan urod. Ništa manja šteta nije primijecena ni kod mlade vinove loze i pšenice" (L'Istria Agricola, 31. 3. 1929, 133).
Kao da polarni tjedan sredinom veljače nije donio dovoljno štete, krajem mjeseca Koparštinu je "zaposjela" i jaka bura s udarima od 140-150 km na sat. Koparski dopisnik L 'Istrie Agricole, Vibiolo Travaini plastično je opisao posljedice zime: "Seljak više nema nikakve nade; kuce su prazne i gole. Kukuruza nema [...]. Seljak u nedostatku stočne hrane, opterecen dugovima učinjenim u trgovinama tijekom zime, mora prodavati svoju stoku" (DAPA-PIP, f. X-4/2, n. 867-869; f. X-4/2, n. 874).
Uz ratarstvo, i stočarstvo je pretrpjelo velike štete. Najviše je bio pogoden otok Cres gdje je uginulo nekoliko tisuca ovaca, smrznutih pod snijegom. Razlog tomu bio je pastirski primitivni način bavljenja ovčarstvom okrenut slobodnoj ispaši bez krme u stajama, čijom su primjenom pak stočari na Puljštini uspjeli izbjeci katastrofu. Pojedini creski stočari izgubili su od 20 do 40 posto stada, a ukupna šteta računala se iznad mi-lijun lira. Dodatnu poteškocu nakon smirivanja vremena predstavljao je visok mortalitet janjadi; ovce nisu mogle davati mlijeko uslijed proživljenih patnji tijekom teške zime pa su odbacivale svoje mlade koji bi potom ugibali. Iz podatka Pokrajinskoga ekonomskog savjeta u Puli vezanoga uz ovčarstvo iščitavamo da je 1926. godine na Cresu zabilježeno 40.000 grla, a 1929. tek 15.350 grla, što ukazuje na težinu problema s kojim su se otočki stočari morali suočiti (Consiglio Provinciale dell'economia di Pola, 1928-1929). Na istarskom je poluotoku bilo, prema izvještajima seoskih dopisnika, bolje stanje po tom pitanju (L'Istria Agricola, 25. 2. 1929, 85; 31. 3. 1929, 131; Istarski list, 30. 5. 1929, 4).
Važno je naglasiti da situacija u poljoprivredi, kojom se, ponovit cemo, bavila vecina istarskoga stanovništva, nije gotovo uopce bila zastupljena u medijskom diskursu, odno-sno fašističkoj reprezentaciji istarske socijalne i ekonomske stvarnosti. Dok je L'Istria Agricola u broju od 15. veljače 1929., dakle u smiraj snježnoga nevremena, objavila prva zapažanja seljaka o stanju prometnih komunikacija i prenijela crne slutnje vezane uz smrznuto krumpirovo sjemenje i zaledena polja, "gradanski" je dnevnik Corriere Istriano istoga dana objavio članak naslovljen "Monte Zaro - skijaška staza". Tršcanski dnevnik Il Piccolo objavio je pak 13. veljače članak o javnim grijanim prostorima u Trstu (Il Piccolo, 13. 2. 1929, I riscaldatori pubblici e i posti di soccorso, 6). Stanovnici manjih istarskih mjesta teško su se mirili da ih tisak sasvim zaobilazi, dok je istovremeno gradanima Trsta i Pule s bogatijim lokalnim vlastima, prema pisanju novina, pruženo više pažnje, brige i pomoci. Zbog takvoga je pristupa dopisnik L 'Istrie Agricole iz Pirana oštro reagirao započevši članak sljedecim opažanjem: "Dok dnevne novine [misleci ponajprije na Il Piccolo, a potom i na Corriere, op. M. R.] pune čitave stranice novostima o sibirskoj hladnoci koja prolazi i kroz našu regiju te pišu o rijekama punča i čaja koje se toče u kavanama i barovima da bi se ugrijali stomaci uhranjenim i toplo odjevenim gradanima, nema ni jedne riječi o posljedicama hladnoce na naša polja." (L'Istria Agricola, 15. 2.
Milan RADOŠEVIC: "SIBIRSKA" VELJAČA 1929. U ISTARSKOJ POKRAJINI - OSVRT NA OSNOVNE SOCIJALNE, ...
1929, 60). Zaista, konzultirajuci Corriere Istriano od 14. veljače 1929., uz izostanak osvrta na stanje u kontinentalnoj Istri, iščitavamo sljedece "Opci entuzijazam za veoma zdravi sport; mnoge dame i gospoda s nestrpljenjem čekaju dolazak vlakova, koji ce im dovesti naručene skije iz Trsta, jer su zalihe u Puli prodane" (Corriere Istriano, 14. 2. 1929, Monte Zaro pista di sciatori, 3). Tršcanski Il Piccolo posvetio je istoga dana tek nekoliko rečenica potencijalnim problemima koji očekuju poljoprivredu, pritom poku-šavajuci ublažiti realne poteškoce s kojima su se poljoprivrednici suočavali: "Konkretne vijesti o posljedicama iznimne hladnoce na polja ne možemo danas dati. U teoriji, poput uništenja ličinki [misli se na ličinke komaraca, prijenosnika malarije, op. M. R.], velika zima povoljan je i održavajuci čimbenik. Pozitivna teorija podložna je naravno ograni-čenjima mnogih drugih slučajeva, koji su se u prijašnjim slučajevima hladnoce, čak i kasnijima, pokazali manje nesretnim nego što se predvidalo [...]. Ipak, kasniji dolazak proljeca i bujanja vegetacije, kao što je bilo 1907. godine, razumno je očekivati." (Il Piccolo, 15. 2. 1929, 5). Kratke obavijesti o stanju u poljoprivredi, i predvidanjima o šteti u maslinicima i vinogradima mogle su se naci tek nakon snježnoga nevremena i to tek za Oprtalj, Cres i Mali Lošinj (Corriere Istriano, 19. 2. 1929, 3; 21. 2. 1929, 3) . U sljedecim tjednima o direktnim posljedicama na selu u dnevnom tisku nije bilo ni riječi.
Stav Il Piccola da posljedice nece nužno biti toliko loše po poljoprivredu djelomično se i obistinio. Najvažnija kultura, vinova loza, dala je ovisno o području, prosječne, odnosno tek nešto iznadprosječne i(li) ispodprosječne plodove. Izuzetak je tek otok Susak gdje je grožda bilo upola manje nego prethodne godine. Uzroci osrednje berbe nisu traženi prvenstveno u hladnoj zimi, vec u ljetnoj suši, a najveci problem seljaci su imali pri slaboj prodaji i niskim cijenama otkupa (L'Istria Agricola, 15. 9 1929, 388-389; 15. 10. 1929, 434-435, 437, 439; 31. 10. 1929, 463). Nedvojbeno su najteže štete pretrpjele masline, pogotovo na sjeveru poluotoka gdje su i temperature bile najniže. Dopisnik L 'Istrie Agricole iz Krasice u nekoliko je tekstova pišuci o maslinama ponavljao: "O urodu maslina niti se ne govori jer je prošlogodišnja zima doslovno zaledila naše maslinike. Tko zna za koliko cemo godina moci ponovno vidjeti njihove plodove." Iz susjednoga Grožnjana tijekom studenoga dolaze vijesti da se umjesto 20 do 25 kvintala (2 do 2 i pol tone) maslina može očekivati tek 1 do 2 kvintala. U obalnom i južnom dijelu Poluotoka, od Izole i Umaga na zapadu, Labina na istoku, do Bala, preko Vodnjana do Maloga Lošinja situacija se poboljšavala, urod je bio veoma skroman, i brojao je tek deset posto spram prethodne godine, no stabla su se dobro oporavljala i očekivao se bolji urod sljedecih godina (L'Istria Agricola, 15. 11. 1929, 484-486; 30. 11. 1929, 506; 15. 12. 1929, 524-525, 527).
Ipak, navedene posljedice nisu se mogle točno prognozirati odmah nakon zimskih vremenskih neprilika i ne mijenjaju činjenicu da su istarski mediji marginalizirali pitanje realnih i potencijalnih šteta u poljoprivredi, izvora egzistencije večinske ruralne populacije Istre. Nezadovoljstvo dijela poljoprivrednika takvim medijskim i političkim pristupom ne trebamo, stoga, promatrati kao izolirani slučaj, potaknut klimatskim anomalijama, vec kao iskaz istarske meduratne realnosti i podjele poluotoka na ruralne i urbane dijelove, a koja se u medijima, posebice onim dominantnim ogledala u favoriziranju urbanih sredina na svim životnim i društvenim područjima.
Milan RADOŠEVIČ: "SIBIRSKA" VELJAČA 1929. U ISTARSKOJ POKRAJINI - OSVRT NA OSNOVNE SOCIJALNE, ...
ZAKLJUČAK
Razdoblje od 10. do 16. veljače 1929. godine u Istri je, kao i velikom dijelu europ-skoga kontinenta, bilo obilježeno "sibirskom" hladnocom i temperaturama do -22 stu-pnja Celzija te obilnim snježnim padalinama. Taj je tjedan bio samo vrhunac glasovite, "zloglasne" i najjače zime u XX. st. U Istarskoj pokrajini koju su uz istarski poluotok činili i Cres, Lošinj, Susak, Unije i okolni manji otoci, neuobičajeno hladni dani potpu-no su prekinuli prometnu komunikaciju, poremetili svakodnevicu i socijalnu dinamiku, onemogucili nabavu prehrambenih namirnica i ogrjevnoga materijala, što se odrazilo i na zdravstvenu sliku njezinih stanovnika. Velike štete pretrpjela je i poljoprivreda.
Po pitanju svakodnevice narušene izvanrednim okolnostima istarski dnevnik Corriere Istriano punio je novinske stupce izvještajima o stanju u Puli, opisujuci dječju igru, sanjkanje po pulskim brežuljcima, izvještavajuci pritom i o objektivnim problemima koji su nastali u opskrbi električnom energijom, hranom i ogrjevnim materijalom te o prekidu funkcioniranja javnoga prijevoza u gradu. Snježne neprilike "zatekle" su tako i glavni istarski medij koji je opčinjen bijelim pokrivačem gotovo s ushicenjem danima pisao o (ne)prilikama u gradu, zanemarujuci pritom velike i ozbiljne teškoce s kojima se suočilo stanovništvo diljem istarskoga poluotoka i kvarnerskih otoka. Tek ce po svršetku nevremena u dnevniku biti objavljene krace vijesti o problemima nastalim u ostatku poluotoka. "Sibirska" ce zima tako razlike izmedu sela i grada, ruralne i urbane Istre dodatno potencirati.
Kratkoročne posljedice zime osjetit ce se i na zdravstvenom i na demografskom planu. Primjer izrazito visokoga opceg mortaliteta u pulskoj opcini tijekom veljače 1929., koji je u odnosu na prethodni mjesec siječanj bilježio povecanje od 77 posto, ukazuje nam na demografske implikacije klimatskih nepogoda. Pulski primjer samo je indicija o širem demografskom poremecaju koju se kroz konzultaciju matičnih knjiga umrlih na području svih opcina Istarske pokrajine ima istražiti.
Nevrijeme je, klimatski i gospodarski gledano, najviše pogodilo središnju i sjevernu Istru te kvarnerske otoke. Financijski udar na ratarstvo i stočarstvo Istarske pokrajine koji je donijelo snježno nevrijeme i niske temperature treba sagledavati u milijunima lira. Poljoprivredne štete bile su najprimjetnije na sjeveru Istre, u području Kopra i zaleda u kojem je radi smrzavanja stradao najveci dio sjemenja krumpira, veoma važne kulture toga područja. Dvostruko veci novčani danak pretrpjeli su stočari na Cresu, kojima je pod snijegom ostalo nekoliko tisuca ovaca. Dugoročno gledano, najviše je bila pogodena kultura masline, koja je 1929. dala prosječno tek oko deset posto uroda prethodne godine, a u sjevernim je krajevima Poluotoka veci dio stabala uslijed smrzavanja dao naznake da plodova nece biti još godinama.
Dakle, nepredvidljivi "deterministički kaos" u obliku meteoroloških anomalija znatno je utjecao na zdravstveno-demografske i ekonomske prilike Istre, posebice njezina ruralnoga dijela. Te su kratkoročne posljedice bile tek uvod u dugoročnije probleme koji su se naslucivali u vidu potencijalnoga slabijeg uroda maslina i vinove loze, važnoga izvora prihoda istarskoga seljaka. Koliko su vremenske neprilike iz veljače 1929. pokre-nule domino-efekt otvorivši medu ostalim i vrata emigraciji kao alternativnom rješenju,
Milan RADOŠEVIČ: "SIBIRSKA" VELJAČA 1929. U ISTARSKOJ POKRAJINI - OSVRT NA OSNOVNE SOCIJALNE, ...
potrebno je tek odgovoriti u novim studijama. Ovo če istraživanje u tom kontekstu poslužiti kao skroman poticaj u istraživanju povezanosti klimatskih nepogoda s širim društvenim promjenama u Istri.
"SIBERIAN" FEBRUARY 1929 IN THE ISTRIAN PROVINCE - A REVIEW OF THE SOCIAL, HEALTHCARE, ECONOMIC AND DEMOGRAPHIC
CONSEQUENCES
Milan RADOŠEVIČ
Croatian Academy of Sciences and Arts, The Institute for Historical and Social Sciences in Rijeka, Regional unit in Pula, Prilaz kod kazališta 2, 52100 Pula, Croatia e-mail: mrados@hazu.hr
SUMMARY
The present paper discusses the short-term social, health, demographic and economic implications of the coldest winter in Istria in the twentieth century with reference to archival material and newspaper sources. From the 10th to the 15th of February 1929, Istria was gripped by an extraordinarily cold winter front; temperatures in the north of the peninsula dropped to -22 degrees Celsius, which, together with a snow layer of an average height of one meter and strong north wind, created considerable problems for residents. These harsh winter conditions were primarily reflected in the complete interruption of traffic communications, leading to an inability to supply basic foodstuffs. While streets and squares in Pula were being cleaned by military units on the order of the Prefect, this work was carried out in other cities by hired labour and smaller towns while villages were forced to rely on their own resources. However, the severe weather conditions caused much more serious consequences for the local healthcare policy; the snowed--up roads prevented the admission of patients to Pula hospital and it was impossible for municipal doctors to provide medical assistance to the residents of nearby villages. In combination with other social factors, this led to an increased overall mortality. Far-reaching consequences were also visible in the economy, particularly in livestock farming and crop production, which were at that time still recovering from a major drought that had afflicted the region in 1928. The conditions were hardest in northern Istria, where frost had ruined most of the seed potatoes - a significant resource for the agrarian population - and on the island of Cres, where thousands of sheep died under the snow. The damaged olives and grapes - the main crops in the Istrian region - brought a low yield and forebode a hard autumn.
Key words: meteorology, Istria, health, demography, economy, agriculture, 1929
Milan RADOŠEVIČ: "SIBIRSKA" VELJAČA 1929. U ISTARSKOJ POKRAJINI - OSVRT NA OSNOVNE SOCIJALNE, ...
IZVORI I LITERATURA
L'Azione. Pula, Societa editrice L'Azione - L'Unione Editrice Istriana, 1919-1929.
Consiglio Provinciale dell'economia di Pola - Le condizioni economiche della Provincia dell'Istria, 1928-1929.
Corriere Istriano. Pula, L'Unione Editrice Istriana, 1929-1945.
DAPA-PIP - Državni arhiv u Pazinu (DAPA), f. 89: Prefektura Istre u Puli (PIP).
Glas Istre. Pula, Glas Istre, 1944-.
Istarski list. Gorica, 1929-1930.
L'Istria Agricola: bollettino dell'Istituto agrario provinciale e del Consorzio per la trans-formazione fondiaria dell'Istria. Parenzo, S.n., Stab. tip. G. Cona & Figli, 1908-1940.
MUP-RM - Matični ured Pula (MUP), Registro degli atti di morte (RM) - Comune di Pola, I-II, 1928-1933.
Il Piccolo. Trieste, S.P.E., 1881-.
Radoševic, P. (2010): Petar Radoševic, r. 1925., stanovnik Medulina. Usmeno svjedo-čanstvo, Transkript iz intervjua vodenog u njegovu domu.
Registro (1929): Registro generale (Registar bolesnika pulske Pokrajinske bolnice). Pula, Opca bolnica Pula.
Bertoša, M. (2002): Izazovi povijesnog zanata. Zagreb, Antibarbarus.
Buršic, H. (1972): Nekoliko činjenica o gospodarskom položaju Pazinštine izmedu dva svjetska rata. Pazinski memorijal, 3, 1, 77-81.
Buršic, H. (1979): Gospodarske prilike istarskog sela izmedu dva svjetska rata i asimilacija 'inorodaca'. Pazinski memorijal, 9, 169-185.
Calderato, V. (1936): La tubercolosi in Istria. Pola, Consorzio Provinciale antituber-colare dell'Istria.
Dukovski, D. (1997): Svi svjetovi istarski. Pula, C.A.S.H.
Dukovski, D. (1998): Fašizam u Istri. Pula, C.A.S.H.
Faško, P., Matejovič, P., Pecho, J. (2009): Najtuhšia zima 20. storočia na Slovensku. Meteorologicky časopis, 12, 1, 37-41.
Gross, M. (2001): Suvremena historiografija. Zagreb, Novi Liber.
Hadžic, N. et al. (1990): Priručnik interne medicine. Zagreb, Školska knjiga.
Isselbacher, J. J. et al. (ur.) (1997): Principi interne medicine. Split, Placebo.
Legovic, M. (1989): Poljoprivreda Istre izmedu dva rata. Jadranski zbornik, 13, 1, 270-271.
Le Roy Ladurie, E. (1982): The Territory of the Historian. Brighton, Harvester Press.
Milanovic, B. (1973): Hrvatski narodni preporod. Vol. 2. Pazin, Istarsko književno društvo sv. Cirila i Metoda.
Millo, A. (1985): L'industra marginale e il governo del sottosviluppo. U: L'Istria fra le due guerre. Roma, Ediesse.
Milan RADOŠEVIC: "SIBIRSKA" VELJAČA 1929. U ISTARSKOJ POKRAJINI - OSVRT NA OSNOVNE SOCIJALNE, ...
Mirkovic, M. (1981): Puna je Pula. Pula - Rijeka - Libumija - Rovinj - Zagreb, Čaka-vski sabor - Istarska naklada - Otokar Kersovani - Edit - Centro di ricerche storiche - Mladost.
Perselli, G. (1993): I censimenti della popolazione dell'Istria, con Fiume e Trieste, e di alcune citta della Dalmazia tra il 1850 e il 1936. Rovigno, Centro di ricerche storiche Rovigno.
Radoševic, M. (2010a): Pomor od tuberkuloze u Istri izmedu 1918. i 1935. godine -osvrt na statistička i analitička izvješca istarskih liječnika. U: Škrobonja, A. (ur.): Zarazne bolesti u Istri tijekom 19. i 20. stoljeca. Koper, Histria editiones, 113-139.
Radoševic, M. (2010b): Pulski dnevnik L'azione (Corriere Istriano) o istarskim zdravstvenim uvjetima u meduracu (1919. - 1940.) - osvrt na pojedine probleme. Vjesnik istarskog arhiva, 17, 179-199.
Sijerkovic, M. (1996): Pučko vremenoslovlje. Zagreb, Otvoreno sveučilište.
Sijerkovic, M. (2007): Zimski mrazovi i snjegovi u prošlost. Franina i Jurina, 85, 53, 142-145.
Sijerkovic, M. (2008): Istarska meteorološka škrinjica. Buzet, Reprezent.
Šetic, N. (2008): Istra za talijanske uprave. Zagreb, Dom i svijet.
Vanello, L. (1971): Razmišljanja o istarskoj poljoprivrednoj stvarnosti u osvit 30-ih godina. U: Vorano, T. (ur.): Radnički pokret Labinštine 1921.-1941. Labin.
Vanello, L. (1981): Razmišljanja o istarskoj poljoprivrednoj stvarnosti u osvit 30-ih godina. U: Vorano, T. (ur.): Labinski zbornik 2. Labin - Rijeka, Odbor za proslavu 60. godišnjice Labinske republike i Proštinske bune i Radničko sveučilište - Narodni muzej Labin, 229-242.
Vinci, A. M. (1985): Malattie e societa: il caso istriano. U: Istria tra le due guerre. Roma, Ediesse, 225-280.