Jedna marljiva, svestrana i vrlo plodna radenica — naša drugarica. (Dalje.) Njeno delovanje je pedagoško beletrističko i etnografsko. Na francuski jc prevela naše narodne pripovedke i kosovske pesme. U Sarajevu se 1906. upoznala sa francus. književnicom Matildom groficom Kolon dela Roka Cezari. koja je od nje zamolila te radove. Nekoliko njenih pripovedaka iz zbirke »Hrvat. želice« prevela ie Gizy Berler, učiteljica u Aleksandriji za jedan engleski list. Radila je mnogo za prof. dr. Fr. Krausom (Beč). sa Zorž Like-om (DyaiFrancuska). sa R- Corsom (Rim), sa dr. Tomsonom (Oksford). sa hčerju Leoparda Hekslia iz Londona, sa Halerom (Paris) itd. Možda nije suviše smeia tvrdnja, ako reknemo, da nikoja od naših žena nijc stajala u tako opsežnoj korespondenciji sa obrazovanim ljudima iz čitavog sveta kao ona. Reputacija Belovičkina tolika je u nemačkim naučnim krugovima. da se niko protiv nje ne dižo. Od odbora za izložbe veza bejaše pozivana u Beč. Berlin, Dresden. Lavov. Paris, Miinchen itd. God 1912. kad su sjajne pobjede srpske vojske zainteresovale čitavu Evropu, dobije J. B. od »Frankfurter Zeitunge« poziv, da napiše dva članka o srpski ženi i srp. jtmaku. Ta dva članka iz »Fr. Zeit.« preštampale su mnoge novine iz Reicha i Avstrije. Jednoga dana piše kontrolni list »Die Feder« iz Berlina, da če pokupiti už 2% nagrade sve Iionorare od tih listova, ako J. B. privoli nato. Tako ie dobila relativno dosta veliku svotu. koja ie otišla za Beograd njezinoj prijateljici g. Lukovič za blagrad bolnice »Kola Srp. Ses.«. Na ženskom problemu vazda ie radila iz nutranje potrebe da radi. Zato njezine radove rado čitaju male kevice, divlji dečaci. zaljubljene gospodice, zreli mladiči. ozbiljni naučenjaci, dobre kučanice. majke uzgajateljke. pobožne opatice i — prostitutke. Iz svih tih krugova stizala su joj pisma. (U knjizi je pismo jedne prostitutke!). (Dalje prih.)