Zb. gozdarstva in lesarstva, L. 19, št; 1, s. 205 - 214, Ljubljana 1981 UDK:634.0.232 REKULTIVACIJE ŠLJUNČARAMA OŠTECENIH ŠUMSKIH POVRŠINA KOD ZAGREBA Branimir MAYER*, Nikola KOMLENOVIc**, Petar RASTOVSKI*** IZVOD Na šumskim površinama oštecenim pozajmištima šljunka kod Zagreba prevedene su mjere tehničke i biološke rekultivacije. Na novoformi- ranom tlu deposolu na šljunku nakon prevedbe pedoloških i biljno- hranidbenih istraživanja osnovane su kulture ekonomski važnih vrsta šumskog drveca. Mjerama rekultivacije poboljšana je šumsko-proiz- vodna sposobnost staništa u odnosu na prethodno stanje. ABSTRACT On the forest areas damaged by the gravel borrowings near Zagreb, the measures of technical and biological recultivation had been carred out. On the newlyformed soil of deposol on the gravel, after the pedologic and plant-nutritional investigations, the cultures of economically important species of forest trees were found. Along with the recultivation measures, the forestproductive ability of stands was improved, compared to the previous state, UVOD Eksploatacija šljunaka iz savskih aluvijalnih naplavina kod Zagre- ba poprima sve šire razmjere na račun prigradskih poljoprivrednih površina i šumskih ekološko zaštitnih zona. Napuštene šljunčare izležene su zabarivanju, deponiranju otpadaka ili se pretvaraju u vece vodene plohe što pred urbaniste i ekologe postavlja problem revalorizacije prostora i preraspodjele u odnosu na korisnike, a šumarska operativa poduzima akcije u pravcu rekul- tivacije oštecenih površina. Suradnici Šumarskog instituta iz Jastrebarskog preveli su tijekom 1978/79. godine u okviru osnovnih faza rekultivacije istraživačke radove za šumarije Remetinec i Veliku Goricu na lokacijama Lučko i Sasi (80 ha) radi davanja preporuka za izbor vrsta drveca, obradu tla i fertilizaciju. * ** *** Znanstveni asistent, mr pedoloških zn.,dipl.ing.šum.,Šrntarski institut Jastrebarsko Viši znanstveni suradnik, dr mr fiziologije i ishrane, dipl.ing.šun., šumarski institut Jastrebarsko znanstveni asistent, mr fiziologije i ishrane, dipl.ing.šum., šumarski institut Jastrebarsko 205 METODE ISTRAŽIVANJA Izbor metoda istraživanja bio je prilagodjen specifičnostima pos- tavljenog zadatka. Započelo se pracenjem rada vec aktiviranih šljunčara, registracijom stanja okolne šumske vegetacije, pedološkim istraživanjima okolnog neoštecenog pojasa i periodičnim snimanjem nivoa vodnog lica u is- kopima. Istovremeno su prikupljani postojeci hidrološki, hidrogeo- loški i drugi relevantni podaci. Po završetku eksploatacije šljunka i saniranja pozajmišta na novo- formiranom tlu prevedena su detaljna pedološka i biljnohranidbena istraživanja uz izradu namjenskih karata podobnosti tla za uzgoj odgovarajucih vrsta šumskog drveca s preporukama za fertilizaciju. Utvrdjivani su dubina novoformiranog sloja povrh šljunka, njezin mehanički sastav, pH, caco3 , KzO, humus i dušiku pojedinačnim i prosječnim površinskim uzorcima. Posebna je pažnja poklonjena proučavanju režima podzemnih i povr- šinskih voda zbog čega su naknadno na lokaciji Lučko instalirane tri vodomjerne cijevi. Uslijedilo je pracenje uspijevanja osnova- nih kultura uz utvrdjivanje njihovog stanja ishrane. Na osnovu rezultata ovih istraživanja,davane su proporuke za prihranjivanje mineralnim gnojivima. REZULTATI ISTRAŽIVANJA Lokacije istraživanih šumskih površina oštecenih pozajmištima šljunka kod Lučkog i Sasa leže neposredno uz južnu obalu rijeke Save u široj zagrebačkoj okolici. Litološku podlogu izgradjuju vodonosni aluvijalni pješčano-šljun­ čani nanosi kroz koje podzemna voda iz zaobalja direktno komuni- cira s površinskim tokom rijeke Save. Prije eksploatacije šljunka, dominirala su aluvijalna (fluvija- tivna) karbonantna pjeskovito ilovasta tla na šljunku uz karakte- rističnu popratnu prostornu varijabilnost debljine sloja iznad šljunka u rasponu od nekoliko desetaka centimetara pa do cca jed- nog metra. Ova su tla bila periodično plavljena nebranjenim sav- skim vodama sve do prije desetak godina, kada su podignuti nasipi. Prirodna šumska vegetacija sastojala se iz devastiranih vrbika i topolika ispresijecanih rukavcima, sprudovima i iskopima priručnih šljunčara. Aktiviranje pozajmišta šljunka obuhvatilo je slijedece faze: - krčenje postojece vegetacije, - skidanje humusnoakumulativnog horizonta i slojeva sve do šljunka, - eksploatacija šljunka po nivoima i kopovima. 206 Slijedile su faze rekultivacije: - poravnavanje šljunčanog sloja na kote prosječno 1 do 3 m niže od ranijih, - razgrtanje deponiranih površinskih slojeva uz formiranje deposola jednolične dubine, - prevedba pedoloških i biljnohranidbenih istraživanja uz izradu namjenskih karata krupnog mjerila (1:5000) s prijedlogom izbora vrsta drve6a, osnivanje šurnskih kultura i njihov daljnji uzgoj. za procjenu proizvodne sposobnosti deposola u odnosu na potencijal- ni izbor vrsta šurnskog drve6a uvažavani su slijede6i glavni krite- riji: 'dubina deposola do šljunka, količina šljunka u novoformiranom sloju, tekstura, reakcija tla, sadržaj vapna, ukupnog dušika, te fiziološki aktivnog fosfora i kalija, režim vlažnosti na osnovi ko- lebanja nivoa podzemnih i površinskih voda, te razlike u mirko-me- zo reljefu. Kopanjem prikopki i sondiranjem u pravcima utvrdjeno je da se du- bina deposola iznad šljunka najčeš6e kre6e izmedju 40 i 60 cm. srednje vrijednosti rezultata kemijskih i mehaničkih analiza tla prikazane su u tabeli br. l. Uočljiv je lagan mehanički sastav, visok sadržaj caco3 , alkalna i jako alkalna reakcija tla i velike količine organske tvari ravnomjerno rasporedjene po čitavoj dubini deposola. C:N odnos tla dosta je širok obzirom na velik udio travnjačke i druge vegetacije. Taksonomska pripadnost novoformiranog tla definirana je kao depo- sol, karbonatni, srednje duboki, skeletoidni na šljunku iz fluvi- sola. Sniženje prosječnih kota terena za 1 do 3 m znatno je približilo kolebanje nivoa podzemne vode površini tla. Prije rekultivacije na istraživanim objektima postojali su mjestimice uvjeti za razvoj automorfnih tala na kojima se uspješno uzgajao crni bor. Na osnovi pijezometarskih podataka,vlastitih opažanja i naknadnih mjerenja u postavljenim vodomjernim cijevima, moglo se zaključiti da se na srednjim kotama terena kolebanje nivoa podzemne vode odvija u prvih 150 cm od površine tla. Dva do tri puta godišnje dolazi do plavljenja nižih dijelova terena. Hidrogeološka istraživanja Mile- ti6a i Borči6 (1967) ukazuju na dosta brzu pretočnost podzemnih voda, što pogoduje njihovem oboga6ivanju kisikom. Takodjer nije zanemariva filtraciona sposobnost tla za onečiš6enu vodu koja pri- tječe iz korita rijeke Save. Novostvoreni deposol, prema rezultatima pedoloških i hidropedološ- kih istraživanja, predstavlja znatno poboljšanje u odnosu na pret- hodno stanje, Edafsko-ekološki uvjeti omogu6uju uspješniji uzgoj ekonomski važnih vrsta šurnskog drve6a, kao što su npr. euroamerič­ ke topole, stablaste vrbe, crna joha, hrast lužnjak, poljski jasen, 207 Srednje vrijednosti rezultata kemijskih i mehaničkih analiza tla deposola lokacija Lučko i Sasi (dubina 0-40/60 cm) Average values of chemical and mechanic soil deposol analysis rezults at the Lučko and Sasi location (depth 0-40/60 cm) Tabela 1 Table 1 "" pH o 00 Lokali tet Broj uzoraka Caco3 H2o KCl P205· K2O Organska C:N % gline % šljunka Locality Number of mg/100 gr(AL) tvar % of clay (cejena) samples Organic % gravel matter Lučko 12 40,2 8,0 7,4 1,8 5,4 4,1 21,9 16,3 10-35% Sasi 33 27,3 7,6 7,2 0,9 5,1 3,0 19,7 12,4 10-20% a na višim kotama bagrema, crnog oraha i drugih. Osnivanju šumskih kultura na lokalitetu u Lučkom pristupilo se u proljece 1978. godine. Na najvecem dijelu uredjene površine zasa- djena je euroamerička topola, klon I-214, a samo na najnižim dije- lovima stablaste vrbe. Primjenjena je uobičajena metodologija osni- vanja kultura, s tim da je topola prihranjivana u dva navrata, i to kompleksnim gnojivom 7:14:21 i KAN-om. Primanje biljaka bilo je praktički potpuno, a početni rast vrlo intenzivan. Medjutim, o zdravstvenom stanju sadnica niJe se vodila dovoljna briga, pa je iz rasadnika unesen štetnik Saperda populnea koji je počinio velike štete na novoosnovanoj kulturi topole. Na najvecem dijelu rekultivirane površine masovno se pojavio bujan podm1adak vrbe, a u manjoj mjeri i podmladak bijele topole. Da se