MESARSKI LIST Stručni list za mesarski i kobasičarski obrt. Iidaja: Konzorcij Mesarski List. $t. Vid nad Ljubljano. - Predstavnik i odgovorni urednik Grudnik Rudolf, Dravlje 103 (Tel. 22-89). Tiskarna „Slovenija" v Ljubljani. Predstavnik Albert Kolman. Ljubljana, Celovika cesta 61. Izlazi mjesetno. — Uprava Dravlje 103. p. St.Vid nad Ljubljano. Tel. 22-89. Oglasi po cjeniku. — Pretplata za žitavu godinu 30 Din. Mesarski obrt i trgovina sirovih koža. Trgovina sirovih koža iziskava veći kapital, a u svojoj primitivnosti i nečistoči već od najranijeg doba i početka kada se je roba morala sakupiti kolima od sela do s«!a bez dobrih puteva, domaćem je čovjeku naše ravne Slavonije bio taj posao nesimpatičan i nenaviknut nanj nije se htio s njim baviti. Zato je ostala trgovina sirovih koža u tukama stranog elementa koji nije dobio ni kasnije sve do sadašnjice takmaca u našem narodnom domaćem čovjeku, i ako je posao vrlo unosan. Konkurencije nije bilo, a trgovac je plaćao za kožu koliko je on htio, jer ie mesar pojedinac bib zadovoljan ako je dobio makar i najmanju svoticu i tako se na udoban način moga« riješiti sirove kože koju je trgovac odmah i odvezao. Osobito u ljetno doba kada je sirova koža izložena toplini i raspadanju. Danas, što se tiče aktera, ista su lica, ali su se životne prilike promijenile. Mesar ima da snaša velike terete podavanja državnog, banovinskog i gradskog. Zato on nemože svoj inače skupocjeni domaći proizvod pošto poto pokioniti, već traži bolja Vrela prihoda u borbi za opstanak ... inače Propada. Današnja ovisnost mesarskog obrta od iz prakse Uputstvo za spremanje mesa za prav-tienje trajnih salama (magjarskih). Svinja se ne sme klati dok se nije dva dana odmorila. Polutke se očiste i puste, ako barem mo-Suče, jedan, dva pa i čak osam dana smrznuti. Kada su smrzle, nosi ih se u jedno mlako odelenje, gde se očiste hrskavice, žila, s"ve masti i iseče u krupnoću malog jaja. Ovo sečeno meso stavi se na koso postavljani stol 24 sati, da se ocedi te ga u me-djuvremenu više puta promešamo. Nakon "vih 24 sati iseče se meso na ploči od 12 mm, ntetne u košare, pod koje smo podmetii Pfveće, da ne stoje na zemlji te napravi u ^so rupe, da se dobro iscedi 24 sati. Pa-mora se na to, da se meso medju occ-,aniem ne smrzne. .. Uputstvo za začinjavanje mesa kod prav-*®n.ia trajnih salama. Odnosi se na 100 kg Jnesa. — Oko tri kila soli, 45 deka belog sit-bibera, 30 deka salitre, 25 deka sitnog ^vera, 15 deka isečenog belog luka, 5 deka mlevenog korijandera. Ovaj začin se bjjnro izmeša, baci na meso i lagano raširuje wmesu. Onaj, koji raspolaže sa njrhaćim tftvima, neka iseče meso na njima i to dj^ko, da seče 20 kg mesa 40 minuta. Me-č/,. tečenjem na njihaćim noževima se za-ne* već sam’ dobro umeša u meso. Ko ItJj^ nihaćih noževa, seče meso na Wo!fu n,.0* Ploču od 3 mm. Posle sečenja metne se kri?0 u Posudu, se dobro rukom izgneči, po-|J!e sa platnom ali ostavi u takovom ode-Puir Kd,e ,le smrzne, 48 sati. Pbsle toga Kove*® 11 konjska, ako pak nema ovih, u kida ,a creva- Salame se povežu, ostavi 11 dan, da se ocede na vazduhu. trgovine sirovih koža postala je tako očajna i nesnosna, jer ova trgovina u svojoj gramzljivosti i nesavjesnosti izrabljuje bez konkurencije naš nezaštićen} nacijonalni domaći mesarski obrt. Vrhunac je postignut god. 1932., kada je trgovac sirovih koža u Osijeku mesarima plaćao za 1 kg govedje kože dinara 3.—, a za 1 kg teleće kože dinara 5.—. Mesari u Osijeku dosad nesložni, jedan drugom zavidni i zavadjeni u medjusobnoj konkurenciji imali su dovoljan razlog da su se u očaju i nevolji svojoj našli na ukupu te u smislu § 362. tačka 10, dana 22. januara 1933. god. osnovali svoju »Mesarsku i suvičarsku zadrugu u Osijeku« koja će obuhvatiti sve obrtnike ove struke na čitavom području osječke zanatske komore. Svrha te zadruge će biti u glavnom: produkte svojih zadrugara kao kože, mast i slaninu zajedno prodati. U vodstvu zadruge na čelu sa gosp. Dragutinom Grabićem su izabrani, ljudi koji će svojom čestitošću i stečenim iskustvom poraditi na procvat te zadruge. za praksu. drugi dan pak metne nad vatru ali jako visoko, da ih vatra ne uhvati. Zimska salama ne sme znojiti, što je od velike važnosti. Ovo držanje nad vatrom traje vrlo kratko vreme te se nakon toga puste ohladiti. Onda ih nosimo na zračno mesto, gde je temperatura tri do četiri gradi, pazi, da nema promaje i moraju stajati tu 30 dana. Postati će bele. Zbog toga ili očetkamo i metnemo na toplije mesto, gde je temperatura 6—7 gradi, gde će opet svetati. Opet ih pak moramo čuvati od promaje. Prozor i vrata se smeju otvoriti samo tada, kad je lepo vreme. J magla ne sme uhvatiti salama, jer se tada koža gulji. Držimo ih ovako do aprila. U aprilu ih skidamo i nosimo u zračan podrum ovako, da su nekoliko na mraku, čuvamo ih od sunca te septembra meseca metnemo u suh pesak. Ovaj postupak je ovakav: u sanduk damo jedan red peska, jedan red salama, pa opet jedan red peska i nakon toga jedan red salama. Najglavnije je, da su salame na hladnom, gde toplota ne dodiruje. DIMLJENJE SALAMA. Velika poduzeća imaju naročite prostorije za dimljenje, koja imadu 4 do1 5 spra-tova. U njima se proizvodi dim eventualno odozgo ili pak u svakom spratu za sebe. U ovu svrhu natrese se pilovina u posebne, baš za ovu svrhu napravljene gvozdene ili kamenaste posude te se pilovinu u njima zaipali na više mesta, da počne žariti i dimiti. Za manje radnje je dovoljan jedan prostor za dimljenje .Svakako; pak nije to od tolike važnosti koliko činjenica, da ova ■ prostorija nije vlažna te da je izolovana od vanjske temperature. Takodje je sporedna stvar, dali je ova prostorija u podzemlju, u prizemlju ili u spratu. Što bliže patosa neka budu otvori, kroz koje može dolaziti vazduh. Takodje mora biti oskrbljeno za promaju, za koju moraju biti u dovoljnoj visini namešteni dimnjaci, koji neka budu sa regulatorima za uravnavanje promaje. Nikad pak ne sme biti prostorija studena. Gde nema plinske, parne ili električke naprave za ogrev i loženje, tamo zapalimo malu vatru sa bukovim drvom pre dimljenja mesnih proizvoda. Za obične kobasice dovoljno je dimljenje jedne noći u dimu od 15 do 18 gradi Celzija, samo se mora roba, prije dimljenja dobro osušiti. Kobasice za kuhanje kao bravnšvajgerca. pečenica i slične smeju se dimiti tek tada. kad su pravilno osušene i kroz lepe crvene boje. Dim može u prvoj noći dostići temperaturu 18 gradi Celzija koja može kod daljeg dimljenja; nekoliko porasti. Kad želimo postići: dobar proizvod, preporučivo je, da držimo prostoriju posle izgorenja pilovine svakog dana 4 do 6 sati otvorenu, što ovako dolazi dovoljno vazduha. Dovoljno dimljeni proizvod ostavimo u prostoriji za dimljenje toliko dugo, da se sasma ohladi. Pilovina je najbolja od" bukovog drva, kojoj smo pridodali jednu šaku svežih jagoda oci borovice. Kad pak nemamo ovih jagoda ili grančica, možemo upotrebiti grančice od drugih četinara. Ne sme se pak upotrebiti ovih grančica ili jagoda kod dimljenja kobasica za kuhanje. Roba, koja se prodava tek kroz nekoliko dana mora se spremiti u srednje toploj, tamnoj prostoriji, koja se zrači svakog dana nekoliko sati. Tako za vreme dimljenja kao i kod spremljanja mora se mesni proizvod čuvati promaje kao i previsoke temperature. VRUĆE DIMLJENJE Prostorije za vruće dimljenje su samo manje, da se u njima dim koncentriše. Najbolje su plinske dimnjače, a gde nema mogućnosti za ove, zadovoljimo se sa prostorijama, koje dimimo nad žarom od bukovog drva. Ove prostorije su najpogodnije u sledečim dimenzijama: 80cm široke, 80 cm duboke te cirka 220—260 cm visoke. Tu je umesna naprava sa rešetkom pod kojom imamo pepeonicii, kod koje je naprava za uravnavanje vatre. Nekako jedan metar nad vatrom napravimo 80 cm do jedan metar visoka vrata. Ako su donja (takozvana vrata za loženje) vrata dignuta, gori vatra unazad. Što bolje su Zatvorena, to jače gori vatra prema prednjem delu. Isti je slučaj kod gornjih dvostrukih vrata. Jesu-li jedna zatvorena t druga nekoliko otvorena, tada gori vatra uvek prema onoj strani, gde su vrata zatvorena. Gore na stropu i to nekako u sredini, namešten je dimni propuh, koji neka ima 25 cm svetlog promera (bolji je širi). Sprava za vešanje ravnja se prema načinu fabrikadje. Ponajviše se uzidaju u razmacima od 25 cm. Iznad peči za dimljenje mora biti namešten jedan regulator za propuštanje dima. I kod vrućeg dimljenja preporučivo je. da kobasice prije osušimo Mijo Pasarič tajnik mesarske i suvičarske zadruge u Osijeku. nego što ih metnemo u dimnjaču a ovo činimo kod napola otvorenih gornjih vrata. Vatru udešavamo onako da su sve kobasice podjednako suhe. KOD LOŽENJA SA DRVOM naslagama dva reda srednjih bukovih drva jedan na drugog te ih pustimo kod napola otvorenih vrata da se dovoljno upale. Sada naložimo na drvo jedan sloj strugotine a na ovaj sloj strugotina nakvašenu običnu pilovinu, sa bukovom pilovinom. Dimnjača mora biti dobro zatvorena a naprava za uravnavanje vatre otvorena. Regulator promaje ne srne biti potpuno zatvoren. Ovako ostavimo kobasice prema njihovoj debljini nekih dvadeset minuta (lovačku kobasicu tri četvrt sata). Regulator za promaju se nakon toga otvori te, ako je pilovina već mnogo izgorena, dopustimo, da vatra pregori. Kod naraščanja vručine postanu kobasice naduvenc te žute. Ovakve kobasice održe dugo doba svoju unutrašnju i vanjsku boju. Sa dimljenjem postignemo prvovrsno konzerviranje. — Kod dimljenja sa plinskim napravama trebamo upotrebiti samo finu rešetku te vatru smanjiti. Upotrebimo pak tu samo nakvašenu pilovinu, pomešanu sa nekoliko strugotine. Kad su se kobasice nadu-nule, uzmemo ih vani a moramo pripaziti, da dimnjača u doba vešanja nije prehladna a takodje ne prevruća. Način eksporta salama (shodan i za prekomorske zemlje). Naprave se modle od gipsa i to za svaku salamu posebna. Pre nego što mečemo salamu u modlu, napravimo puder i to: 1 kg suhog gipsa, 1 kg pepela od tvrdog drveta, dobro prosejanog. Salamu namažemo sa ovim puderom, turimo salamu u tu modlu odozgo, zatvorimo sa gipsom i ju možemo ovako sačuvati čak pet godina. DJULAJSKA MADJARSKA SALAMA. Kad svinju zakoljemo, svučemo slaninu sa nje te pustimo da se meso dva dana liladi i oeedi. Nakon toga meso očistimo od kosti, žilica te svega drugog, sasečemo meso u veličini jaja te raširimo na stolu, da uvene preko noći. Sledećeg dana iseoemo meso na ploči od 12 mm, metnemo na sto i začinimo sa: X> kg slatke paprike, 40 deka belog samlevenog bibeira, 20 deka isečenog beiog luka, 15 deka šećera, 30 deka salitre, oko tri kg soli i 7 deka korijandera. Sada se sve dobro promeša a se ne sme ribati. Posle toga sečemo meso na ploči od 10 mm i dobro zgnečimo te metnemo u posudu a pazimo, da ne bude vazduha u njemu. Drugi dan punimo u govedja creva tako tvrdo, koliko podnese crevo a creva ne masiramo. Sledeči dan obesimo salamu u hladan dim pet dana. Posle toga metnemo salame na tavan na sveži vazduh i tako ih ostavimo do početka meseca maja. Salamu moramo čuvati od sunca. Posle svega toga ju metnemo u magazin, čime je gotova. ERDELJSKA ZIMSKA SALAMA. 50 kg svinjskog mesa, isečenog na krup-noću jaja, i 50 kg bivoljskog mesa, kome smo oduzeli žile i loj. Ovo izmešamo i ise-čemo na kocke i sečemo kroz ploču od 12 mm te metnemo odmah u posudu za mešanje. Začinimo sada odmah sa: oko tri kg soli, 25 deka šećera, 30 deka salitre, 45 deka belog samlevenog bibera, 7 deka korijandera, 25 deka fino isečenog belog luka, 5 deka celog kima, 5 deka salicina te jedan deci čistog špiritusa, jakog 90 procenata. Sve skupa smesimo, isečemo kroz ploču od 3 mm i dobro izgnečimo u jednu posudu. Meso pokrijemo sa platnom, pustimo dva dana ležati, treći dan pak punimo tvrdo u konjska creva i dobro masiramo. Vežimo čvrsto, napravimo u a salamu više poveza i obesimo je odmah na jedno mesto 40 dana na zimovanje. Onda im spremi- mo drugo mesto i tamo ih ostavimo, nakon 50 dana pak ih mečemo u beli pergament i u podrum, te ih predavamo. Za pošiljanje naslagamo ih u sanducima, koji imaju vazduh, ovako: jedan red suhe iverije. posle jedan red salame i tako dok sanduk ne bude pun. ERDELJSKA ZIMSKA CARSKA SALAMA. Karmonadle u duljini sa belom pečenicom. do vrata zasolimo barem četiri komada i to ovakoc 10 kg soli, jedan kg sitnog šećera, X- kg salitre, 20 deka samlevenog belog bibera, dva deka isijoda, dva deka orašića i pet deka cimeta. Sve skupa pomešamo. izribamo, da nema po soli gru-tnenja. Ovaj začin uribamo u meso, ne tre-samo ga i metnemo ga u jedan ćošak. Neka leži tri nedelje. Nakon deset dana ležanja okrenemo jedanput a posle trih nedelja iz-! vadimo i operemo u toploj vodi. Dok su i vruće, skinemo onu kožicu a onda potpuno i zamotamo u soljenu slaninu, tanku kao pa-I pir. Karmonadle složimo ovako: tanji, kraj I nuz deblji u par, složimo sve dugačke na I plosnatu stranu, sa saitlingom dobro umotamo, uzmemo najširi kular, nakvasimo ga i pustimo unutra. Onda ga vežemo što čvršće i metnemo na hladan dim. Njima zima ne škodi. Do maja meseca nosimo ih u podrum, u augustu meseca pak su već dobre, jako sočne i ukusne. ČABAJSKA ZIMSKA SALAMA. 40 kg svinjskog izmrznutog mesa, oči-! šćenog kosti, žilica itsl., 40 kg hladnog bi-j kovog mesa i 20 kg najtvrdje slanine. Sve I ovo isečemo u manje komadiće. Nakon to-I ga sečemo kroz ploču od 12 mm, metnemo I u posudu te začinimo' sa: oko tri kg soli, j 45 deka belog samlevenog bibera, 5 deka j istucanog klinčića, 5 deka pimenta, 5 deka ‘ isijoda, jedan dek kardonoma, 5 deka ko-j rijandera, tri deka celog kima, 25 deka ise-| čenog belog luka te jedan litar belog vina, po mogućnosti muškatela. Svu ovu mirodiju promešamo a ne ribamo, joj dodamo 25 de-,ka šećera te 25 deka salitre te isečemo na ploči od 5—6 mm. Nakon toga punimo u debela govedja creva a ne masiramo. Neka vise salame nakon toga u mlakoj sobi dva dana, da se dobro ocede i slegnu. Onda ih metnemo u hladan dim šest do sedam dana, da postanu crno-crvene a posle toga ih nosimo na tavan, gde nema velike promaje a ima topline od dva grada Celzija. Na tavanu ili ostavimo trideset dana te su onda već sposobne za prodaju i eksport. SEKUNDA SALAMA. Meso, kako je bilo pripremljeno za zimsku salamu, se smesi sa 30% govedjeg mesa, u kojem nema loja, uredi isto onako kao kod spomenutih salama, to jest, se šeće na ploči od 12 cm, cedi u korpi a nakon toga seče na ploči od 4 mm. Začini se sledeče: oko tri kila soli, 40 deka fino samlevenog belog bibera, 10 deka sladke paprike, 5 deka pimenta, 2 deka isijoda te dva deci na-jačeg ruma. Ovaj rum meće se u meso zato, da se bolje konzervira te dobije lepštt boju. Dalje se doda 5 deka korijandera, 20 deka fino isečenog belog luka, 25 deka šećera te dva deka kalisalitre. Sve to se dobro izgneči u posudi za mešanje, ostavi dva dana da leži te ondak puni meko i u gove-dje crevo, ako nema drugog pri ruci. Kobasice se slože u posudu u tri do 4 reda, pokriju se jednim poklopcem, koji dobro pasira te opterete sa makar 100 kg težine. Pod ovim teretom neka budu 24 sati, čime ostanu četverouglate. Dime se u hladnom dimu dok nisu crvenkaste. Čuvati je treba, da dim nije topao. Nosi se ih međju druge salame, gde ostanu 30 dana te se nakon toga mogu upotrebiti. Metnemo pak ih u podrum odmah nakon ovih 30 dana. DANSKA KOBASICA. Uzmemo 50 kg svinjskog mesa i metnemo u lagani pac. jak 8 gradi. Tamo ga ostavimo 24 sati da stoji, uzmemo 50 kg obležane govediine, iz koje ne povadimo žilica nego ga onakvoga kakvo je, propuštamo na kvee tri puta. Onda sve to skupa bacimo u posudu i začinimo sledeče: beo samleven biber prema potrebi, nešto' malo isijoda i pola deka muškatnog cveta. To sve dobro izmešamo i sečemo kroz ploču od 12 mm. ostavimo 24 sati u posudi dobro gnječenog, da ne dodje vazduh, a soli, šećera i salitre mečemo prema potrebi. Posle toga punimo u okrugla govedja creva a onda dimimo. DANSKA SALAMA. Uzmemo 50 kg svinjskog mesa te 25 kg govedjeg a najbolje od bika. To isečemo u krupnoću jaja te dodamo još 25 kg slanine. Sve zajedno sečemo kroz ploču od 12 mm i bacimo u sud za mešanje. Začinimo ova-koc oko tri kg soli. 45 deka samlevenog belog bibera i jedan dek kardonoma. Posle to smešamo' i sečemo kroz ploču od 6—8 mm, zgnečimo u jednu posudu tako da iz smese izidje vazduh i uležavamo 24 sati. Nakon toga punimo u tanke kularije. Kad ih vadimo iz pušnice, metnemo ih na tavan te, kada se na njima pojavljuje ples, sposobne su za prodaju. DANSKA TURISTIČKA SALAMA. Najdeblje govedje meso isečemo na krupnoću jaja i sečemo kroz ploču od 3—4 mm. Posle toga bacimo meso u sud za mešanje, dodamo 15 deka sitnog belog luka, 20 deka španjolske paprike. 30 deka španjolskog crnog samlevenog bibera, 25 deka sitnog šećera, tri deka salitre, oko tri kg soli i jedan litar jakog vina te dobro izmešamo. Nakon toga punimo te prevežemo crevo dva puta da izgleda kao tri kobasice. Posle nosimo na tavan, gde je promaja i sušimo 50 dana. Nakon 50 dana ih metnemo na hladno i prodavamo. Salama od konjskog, magarećeg i sličnog rnesa: Za ovu vrst salame upotrebljava se isključivo meso od butova (šunke). Meso se očisti pomno od masti i tvrdih delova i ise-če u male komadiće te stavi na koso postavljeni stol. 50 kg mesa nasoli se sa jedan i pol kg soli, šest i pol deka salitre i pusti tri dana na miru. Nakon ovih tri dana meso se otarc krpama i fino iseče. Sada se začini sa tri kg soli. 70 deka šećera, 70 deka bibera, šest deka belog samlevenog gjum-bira (ingver), pol deka samlevenog karanfila i osam do 12 češnjeva belog luka. Ova) začin se dobro umeša mesu. Iseče se 90 kg potrbušine od debelih svinja u 12 do 15 cm dugačke trakove. Ovi trakovi unese, se sa mesom u jednoličnu smesti i ova puni meko u debela govedja creva. Kobasice se om©: taju sa čvrstom vrpcom i provide sa pO' vezom te drže obešene u ledenici osam dana. Posle ovoga stavljaju se u prostoriju za odležanje a nakon toga dime. U nekim vrstama ruskih salama se slanina odnosno' po-trbušina stavlja u salamu na isti način. Naime, slanina se ne iseče u stroju, nego se seče u duge trakove, rezance, ovi rezanci pak se izmešaju sa fino isečenim mesoin-Ovaj način praktičan je u svima onim fj'1.' čajevima, gde se upotrebljava potrbiiširI _ i meka slanina, pošto se ova u stroju siX sina razdrobi. — Ko može, neka si nabar sremske svinje, jer je njihovo meso za o'ru vrst salama najbolje.__________________ Ko još nema srpsko-hrvatsku mesarsko-kobasičarsku stručnu knjigu, neka ju odman naruči, dok zaliha još traje. Broširana stou Din 120. ukoričena u crvene platnene kor ce pak Din 160 franko Vaša pošta. Naruč© prima uprava »Mesarskog lista«, Št. Vid na Ljubljano. Kramer Johann, mesar It Nemačke Crnje. .k°ii ic izdao »Jugoslovenski Mesarsko-Ko-“asičarski GLASNIK« 20. januara 1933 u "pogradu, tražio je veze sa našom redak-l'iom i upravom sa nametom na fuziju na-'■'eg lista sa njegovim, do čega pak iz raznih Razloga nikako nije moglo, niti će ikad do ,(>ga doći. Beogradski list »Zanatlija« đo-;j)io je u svome 50. broju iz godine 1932., "Sna ih decembra jedan članak, kojim Udruženje Mesara i Kobasičara u Beogra-d'i opoziva g. Kramera. 'Izjava Udruženja mesara i kobasičara u Beogradu. Upravi ovog udruženja saopšteno je iz rtlt|ogih mesta, a naročito iz pojedinih mc-u Banatu, da neki Johann Kramer primkom prikupljavanja pretplate i priloga za ‘‘'Mesarski list«, vara lakoverni svet i pri tom se služi imenom g. Krste Ginovića, pr-M>g potpredsednika Uprave ovog Udruženja, kao da je tobož naše udruženje vlasnik toga lista. ' Kao ni ovo udruženje, ni g. Krsta Gino-Aie nemaju nikakve veze sa pomenutim ‘Aramerom niti su ga ovlastili da se služi ^jhienom organizacije Udruženja mesara i ko-'»asičara u Beogradu iii imenom g. Krste (ii-^ovića, to ni sa svima njegovim mahinaci-'iarna, u ma kom bilo vidu, takodje nemaju Nikakve veze, te stoca udruženje daje ovu Tiavu radi obaveštenja članova ovog Udruženja i ostalih mesara i kobasičara u zemlji. I Uvodni članak u prvom broju lista, koji pokušao da, izdaje g. Kramer, napisan je !W g. Krste Ginovića na višestruku molbu, ,l» i bez ikakvih daljih obaveza i ovlašćenja sam list i njegovog vlasnika. ' Ako Udruženje sazna, da se g. Kramer i ®aJje služi imenom ove organizacije ili ma njenog funkcijonera, tražiće intervenciju policijskih vlasti, što se saopštava svima ^interesov aiii ma. . iz kancelarije Udruženja mesara i ko-Aasičara u Beogradu. v 8. novembra 1932. god. Br. 680. 1 Jer je u tome članku spomenuto ime '^Mesarski List«, smatramo za svoju dužnost, N>t obavestimo • naše čitaoce, što Kramer ne-'ha sa »Mesarskim Listom« nikakve veze te takodje nije nikad izdao. Još manje pak on opravdan k tome, da bi se kod osva-.■^oja eventualnih žrtava pozivao na naš llst kao to spomenuje »Zanatlija«. I l$9kup inesarshili je stvar poverenja Onaj, koji polaže važnost na kvalitet neka traži samo noževe, ,jer su isti izradjeni iz prvovrstnih sirovina. Syaka oštrina kovana je ručno te . izvedena najvećom pažnjom. Zbog toga odgovaraju u svakom pogledu, što dc?kaže upotreba. Naše specijalitete: mesarski noževi, masati, nehrcfjajiići 1 noževi, noževi za klanje, kuhinjski noževi, makaze Kod kupovanja pazite na zaMtnUrdiftrku koja jamči za dobar kvalitet. Kupiti ll|ccfftot£te u svim specijalnim radnjama kao i trgovinama; svo-ždjenom robon - W /gfijpiir KOtH*:»fOCK RMSCHEID. Naši proizvipdi su- iz najtioljeg materijala te dajemo punu garanciju za svaki komad Zahtevajte ponude i cijenik! Naručite jedanput za pokus i ostati ćete naša mušterija. O < 03 O s n' «e O a m m i K>i> p II O 3 4« r% Os m «5 3 o> rn IP m — 5 - % I Der Name „OICK-STAHL“ ist ein Oualitatsbegriff die ličarke ^ F.BICK eine Vertrauensmarke! I Sie allein verbiirgt den echten „DICK“ - Stahl, I PAUL F. DICK - Esslingen A. N. - Oberal! ethalflitli! | Najčuveniji masati i noževi su samo oni, sa poznatom svetskom markom ^ F. DICK! Zato tražite svuda samo Dickove masate i noževe, jer su najbolji samo oni, sa markom strelice Dick! Širimo „Mesarski list CQ m Z «g & S naš jedini stružni glasnik pretplata samo 30 Din godišnje. Nalidealnile adhezijsko kao i sredstvo za konzerviranje gonilnog remenja (kaiša) jeste i ostaje »MOLOT« ulje za remenje 17 Skladište: SCHENKER&CO. MARIBOR HERMAN ITTER, CRONENBERG NEMACKA specijalna tvornica mesarskih testera (pila) kradjujemo mesarske testere svih veličina najboljeg kvaliteta, obične, poniklane kao i nehrdja-juće. TRAŽITE CENIK! © I :E= (0 > J* > o > u a 'p' 9 o S cd C5 f / T>