Pošlarina plaćena u golovu 3ož'c, -4.IX Ш1 Krati ж m Cena Din 2. SOKOLSKI GLASILO SAVEZA SOKOLA KRALJEVINE JUGOSLAVIJE Mesečni pril »Sokolska God. II. - BroJ 30. Ljubljana, 3. septembra 1031. I*la»i svakog četvrtka • Godišnja pretplata 50 Din • Uredništvo nalazi se u Učiteljskoj tiskari, Frančiškanska ulica 6, telefon broj 2312, uprava u Narodnom domu, telefon broj 2543 — Ljubljana • Račun poštanske štedionice broj 12.943 • Oglasi po ceniku • Rokopisi se ne vračaju Novi ustav kraljevine Jugoslavije Proklamacija Nj. Vel. Kralja Na istorijskoj sednici proširene nacionalne vlade, koja se je pod pretsedaryem Nj. VeL Kralja održala dne 2. o. m. u 7 sati naveče u kraljevskom dvorcu na Dedinju, Nj. Vel. Kralj proglasio je novi ustav kraljevine Jugoslavije. Novi jugoslovenski ustav zasnovan je na Širokim demokratskim principima i stvara čvrstu podlogu trajnog, zdravog i solidnog državnog i narodnog života, podajuči sve uslove za punu narodnu saradnju u cilju opšteg prosperiteta i konsolidacije. Proglašujući novi državni ustav, Nj. Vel. Kralj upravio je narodu sledeču proklamaciju t Mome dragom narodu! Čuvanje jedinstva narodnega i državne celine Moja je sveta dužnost i najviši cilj Moje vladavine. To je bila pobuda i stvarni zadatak režima, koji sam zaveo 6 januara 1929 godine. U Svojoj reči, koju Mi je nalagala ljubav prema Otadžbini, Ja sam Momu dragom narodu otvoreno izneo sve teškoče i opasnosti u koje je bio doveden naš nacionalni život i državna celina. Te su teškoče bile toliko velike, opasnost tako ozbiljna, da su duboko zabrinjavale sve rodoljube i razdirale dušu naroda. Da, ceo narod video je, što je uzrok zlu i bio je svestan veličine zla te je razumeo i s punim poverenjem prihvatio Moju odluku. Visoka nacionalna svest i zdravo rasudjivanje su odlike, što ih je naš narod uvek pokazivao u odlučnom momentu svoje historije. Moje pouzdanje u ljubav naroda i njegovu moralnu snagu pružilo Mi je siguran oslonac za sve pothvate za sredjivanje prilika u zemlji. Srečan sam i ponosan, što je sav Moj dragi narod od prvoga trenutka shvatio Moje pobude i jednodušnim javnim odobravanjem snažno pripomogao izvodjenju Mojih odluka. Uz tu veliku i široku moralnu pomoč naroda, kojoj odajem hvalu i priznanje, uspelo se za srazmerno kratko vreme da se posvršavaju krupni nacionalni i državni zadaci i postave trajni osnovi zdravoga državnoga života. Kraljevini Jugoslaviji, prihvačenoj svom toplinom nacionalne duše svega jugoslovenskoga naroda, osigurani su potrebni uslovi za snažan polet i veliku nacionalnu budučnost. Pun uverenja, da do sada postignuti rezultati rada, zdrava politička i nacionalna svest i iskustvo naroda dopuštaju, da se pristupi ostvarenju i definitivnoj organizaciji onih ustanova i onoga državnog uredjenja, koje če najbolje odgovarati narodnim potrebama i državnim intereslma, odlučio sam, da dosadanji rad i izvodjenje nacionalne i državne politike postavim na šire osnove neposredne narodne saradnje. S verom u Boga i srečnu budučnost Kraljevine Jugoslavije dajem ustav Kraljevini Jugoslaviji. Beograd, 3. septembra 1931. asi i Aleksandar s. r. Jugoslovensko učiteljstvo i Sokolstvo U danima 23. i 24. o. g. zasedao jc u Beogradu kongres Udruženja ju* goslovenskih učiteija iz cele države. Na tom kongresu Savez Sokola kraljevine Jugoslavije pretstavljao je II. zamenik starešine Saveza SKJ brat Dura P a u n k o v i c. Ceneči veliko narodno delo, koje učiteljstvo kao žiža naše narodne prosvete neumorno provodi u jugosloven-skom narodu, podajuči najmladem na* rodnom naraštaju, mladeži našoj, p >* četno znanje i vaspitujuči je u čislom nacionalnom duhu, Savez Sokola kra* ijcvine Jugoslavije vidi ujedno u ju-goslovenskom učiteljstvu svog najpre-danijcg saradnika i pomagača na pro* micanju visokih sokolskih eiljeva me du najšire slojeve našega naroda. Provodeči time uzajamnim silama delo svcopčeg preporoda našeg narodnog i državnog života u punom duhu integralnog Jugoslovcnstva, ju* goslovensko učiteljstvo shvatilo je duboki značaj Sokolstva i njegovih nastojanja, koja teže za fizičkim, moralnim i nacionalnim pridizanjem či* tavog naroda te je prionulo uz taj rad požrtvovno i s oduševljenjem, sma* trajuči ga nerazdelivim delom svoga visokog poziva i svoje prve naeipnal* ne dužnosti. Dokaz su torne mnogo* hrojne sokolske jedinice, rašircne da nas po svim krajevima naše otadžbi-ne, u kojima baš naše svcsno učitelj* stvo, naročito na selu, ističc se kao postojan pionir i propagator Sokolstva i sokolske ideje. Odavajuči vidno priznanje našem učiteljstvu za njegov požrtvovni i ne* sebični rad na jačanju i širenju sokolske ideje, zamenik starešine Save* za br. Paunkovič pozdravio je u ime Saveza Sokola kraljevine Jugoslavije kongres Udruženja jugoslovanskih učitelja rečima, koje izražavaju osebje i misli celokupnog našeg Sokol* stva, koje ono gaji prema našem sves* uom jugoslovenskom učiteljstvu. Rozdravljajuči kongres, bv. Paun* ković re'kao je sledeče: Gospodine izaslaniče Nj. Vel. Kralja, gospodine Ministre, sestre i bračo! U ime Saveza Sokola kraljevine Jugoslavije meni je čast da najsrdačnije pozdravim Kongres značajne staleške organizacije našeg narodnog učiteljstva, a isto-vrčtneno i sve prisutne učesnike i učesnice na njemu. Ako iko može, pri ovakvim manifcstacionim skupovima da od srca pozdravi naše narodno učiteljstvo, to izvan svake sumnje može da učini naše ujedinjeno Sokolstvo, jer je narodno učiteljstvo, u ogromnom svome broju, u stvari deo našega Sokolstva, i nije daleko vreme, kada če sc moči da kaže, da je naše narodno učiteljstvo isto što i samo Sokolstvo. Savez Sokola kraljevine Jugoslavije zna vrlo dobro da oceni vašu ulogu, brače i sestre, u radu našega Sokolstva. Vi, dajuči osnovne pojmove našoj dragoj de-ci u prosvečivanju duše, dajete im istovremeno i prva sistematska uputstva za telesno vežbanje. Pravilno, u sistem složeno i uspešno negovanje tela i fizičke snage naše omladine, u vašim je rukama, bračo i sestre. Zato vas mi i ne smatramo inačije, nego najrođe-nijim i najprisnijim svojim delom. Ne samo da nam je teško i gotovo ncmoguče zamisliti bez vas naš rad medu našim sokolskim podmlatkom, nego nam je bez vas naročito ncmoguče zamisliti i naš rad na selu. U doba kada se Sokolstvo naše sa tako rapidnom snagom širi u zaparlo-žena i gotovo zaboravljena naša sela, kada broj naših scoskih sokolskih četa broji impozantnu ci-tru od 580 jedinica, i kada broj taj ide za tim da prestigne čak i broj naših sokolskih društava po varošima, Vi ste, bračo i sestre, opet najaktivniji naši saradnici i u torne blagoslovenom poslu. Spomenuvši, sem svega drugo-ga, samo ovo dvoje, ja mislim da sam vas dovolj no uverio, zašto je naše Sokolstvo nerazdvojno od vas, bračo i sestre, zašto vas Savez Sokola kraljevine Jugoslavije na moja usta najsrdačnije pozdravlja i zašto vam na ovom svečanom skupu kliče: Srečan vam rad. Zdravo! Biskup krčki Srebrnič protestira proliv naziva Sokolskog doma u Rabu imenom dr. Miroslava Tyrša — Odgovor opčine Rab Povodom najavljene velike svečanosti Sokolstva na Rabu dana 6. septembra o. g. na rodendan Nj. Vis. prestolonaslednika Petra, starešine Saveza Sokola kraljevine Jugoslavije, kojega če se dana svečano otvoriti novo sagradeni Sokolski dom u Rabu i razviti društveni bar jak, kojemu ku muje ban brat dr. Ivo Perovič, primila je uprava Sokolskog društva radosnu obavest, da če na svečanosti prisu* stvovati izaslanik Njegovoga Veličan* stva našega kralja Aleksandra I. Tolika pažnja sokolskom radu i sokolskom napretku u Rabu na obalama našega Jadrana sa najvišeg mesta pronela se jc celim mestom Rabom i otokom za čas. Sa pripremama sveča* nosti radi se ubrzano i nakon ove ve* sti naročitom pažnjom i brigom. Rođendan prestolonaslednika Petra, starešine Savesza Sokola kraljevine J S)ne 6. septembra navršava Nj. Ф'is. prestolonaslednik Petar, starešina Saveza Sokola kraljevine Jugoslavije, osmu godinu Svog mladenačkog života. Jugoslovensko Sokolstvo neobično je srečno i ponosno, što može da pozdravi Prvenca Sina svog uzvišenog Kralja, ^Naslednika Prestola naše Kraljevine i svog milog Starešinu, onom sokolskom bratskom odanošču i onom neograničenom ljubavlju, koju čitavo jugoslovensko Sokolstvo duboko gaji i visoko uznosi prema viteškom Pomu naše kraljevske, narodne dinastije Kara-đorđevića. ^ezujući sve svoje najlepše nade, misli i osečaje uz svoga Prestolonaslednika i Starešinu, Sokoli i Sokolice kraljevine Jugoslavije gledaju u Njemu, u Njegov oj cvetnoj mladosti, simbol zdravlja, lepote i radosti, gledaju u Njemu oživotvorenje svih svojih čeznuča, sokolskih ideala i eiljeva, uvek upravljenih na slavu i čast, sreču i dobrobit svoga Kralja, Noroda i Otadžbine. 41 jedinstvenom otkucaju srca, celokupno jugoslovensko Sokolstvo prilazi svome Prestolonasledniku, ljubimcu svoga naroda i svome Starešini i prinosi Niu bratske čestitke, koje sagorevaju neugasivim plamenovima želja i nada, da bi nas uvek predvodio pod sjujnom zastavom Sokolstva i Jugoslovenstva! Z d r a v o Uporedo sa ovom radosnom vešču Maršalata Njegovoga Veličanstva Kralja primilo je pak Opčinsko poglavarstvo u Rabu pismeni protest bisku* pa u Krku dra. Srebrniča protiv na* živa novog Sokolskog doma u Rabu imenom osnivača Sokolstva dr. Miro* slava Tyrša. U pismenom protestu biskup krčki Srebrnič razlaže ateizam Miroslava Tyrša i medu ostalim nadalje veli: »Tyrš je dakle po svojim nazori-ma ateista, a po djelovanju u smislu svojih nazora neprijatelj katoličke crkve. — Rab je od pamtivjeka visoko ejenio svoje katoličanstvo, a i danas je on čisto katoličko mjesto, koje to u raznim prilikama vjerskog života oči-to i rado pokazuje. Radi toga je nazi-van je Sokolskog doma u Rabu imenom dr. Miroslava Tyrša pravi izazov i vredanjc katoličke tradicije i katolič* kog uvjerenja grada i otoka, s čime bi bez daljnjeg njegovi pretstavnici ima* H računati i ovakvom se pokušaju odupreti. S toga ja kao biskup moram sa svom odlučnošču kod toga Na* slova (Opčinskog poglavarstva) pro* svjedovati što se dopusta, da se Sokolski dom u Rabu posvečuje uspo* meni čovjeka bezvjerca. U tome vidim izazivanje dobrog katoličkog pučan* stva na otoku Rabu i otvorenu propa-gandu ,da se mladež odgaja za ideje Tyrševe, t. j. za ateizem i za djelova- ROSI JA - FONSIER ♦ DRUŠTVO ZA OSIGURANJE I REOSIGURANJE ♦ BEOGRAD oje protiv naše starodrevne svete ka* toličke vjere. Ujedno molim taj Naslov (Op* činsko poglavarstvo) da poduzme sve shodno da se ime Miroslava Tyrša iz programa proslave posve isključi, to više jer ima naša domača jugoslaven* ska prošlost bezbroj muževa, koji su za ^п.а.*и °^adžbinu neprimjerno za-služniji nego je to tudinac Tyrš, koji je našoj jugoslavenskoj prošlosti posve nepoznat, te je pored toga prota* gonista za ateizam i otpad od katolič-ke kjere. U Krku, 28. augusta 1931. Biskup Josip dr. Srebrnič. Na ovaj protest biskupa krčkoga odlučila jc Opčinska uprava u Rabu da korporativno sudeluje kod sokolske svečanosti i da gradane i seljake pozove na ovu proslavu te da svoje domove okite zastavama i navečer rasvetle, kako se i dolikuje nacional* nom rapskom kraju i nacionalnom sokolskom pučanstvu na našim obalama plavog Jadrana. Francusko odlikovanje brala dr. V. Murnika Ovih dana saznali smo putem francuskog konzulata u Ljubljani, da je pretsednik Francuske republike prilikom ovogodišnjih proslava fran* cuskih gimnasta i Medunarodne telo-vežbačke federacije u Parizu odliko-vao redom viteza legije časti bivšeg načelnika Saveza SKJ brata dr. Viki tora Murnika, koji je več dugo godina član biroa Medunarodne telovežbačke federacije. Odličnom bratu na tom visokom zasluženom odlikovanju iskreno cesti* tamo. Zdravo! VOJISLAV BOGIĆEVIĆ (Tuzla): 0 svem’ i svačem’ i još o nečem’ Mnogo puta sam učestvovao u raznim sokolskim povorkama u našoj župi i van nje i opazio sam, da reži-seri povorke gotovo nikad nisu načisto s tim, kakav poredak treba da bude u povorci. Češče puta dode i do otvo-renog protesta, jer se je ovaj ili onaj našao zapostavljenim. Povorka se uvek svrstala po uvidavnosti, tako da žup-ski starešina ide nekad sam za načelnikom pred povorkom, a nekad ide sa starešinstvom ili upravom župe. Nc-kad se opet uprava župe izmeša sa ostalim članstvom itd. Načelnici dru-štava ili idu po strani svoga društva, ili idu pred društvom. i Isti je slučaj i sa zastavama. Još je teži slučaj sa župom, ako se nalazi u scdištu društva, a to je uvek. Kako se trctiraju članovi župe, da li kao članovi društva i idu u povorci iza dru* štvenog starešinstva, ako ono prire-duje povorku ili idu odvojeno. Nebi bilo zgore, kad bi br. načelništvo Saveza izradilo jedan pravilnik, koji bi predvideo i utvrdio sve slučajcve, jer pravilnik za javne nastupe nije pot-pun. Mi Sokoli propovedamo uzvišena načela demokratije, koja je temelj nauke dr. Miroslava Tyrša. Druga je stvar, kako mi tu demokratiju shva-čamo i kako je provodimo u delo. Ista je stvar i sa pojmom aristokratije, koja kod nas češče igra znatnu ulogu. Aristokratija duha, što je zapravo i pravi smisao te reči, potpuno je pod-redena aristokratiji koja se ocenjuje prema društvenom položaju ili bogastvu. Nije ni čudo, da se i u Sokolstvu, koje poznaje samo moralnu ne-poročnost svoga pripadnika, stvaraju kaste. Ako sc stavi kakva primedba, dobije se uvek isti odgovor: U prirodi nema jednakosti, pa ni u Sokolstvu. Ali, Sokolstvo ipak mora težiti, da suzbija razlike umetno stvorene, ako več nije u mogučnosti da teži k jedna-kosti. Zar je onda čudo, da se na ulici čuju bratski pozdravi: »Sluga poko-ran« — »Klanjam se« — »Gospodine« . — »Milostiva« itd. Nas nikako ne dira servilnost ovih izraza, ako ih upotrebljujemo kao Sokoli. Znam jedan slučaj, gde je neki brat, funkcioner u nekoj sokolskoj je-dinici rekao članu: »Kad ste sa mnom u službenim odnosima, onda sam ja za vas i vi za mene samo »Vi« — van toga kako vam je drago«. Nije čudo, ako mnogi sokolski radnik bude u svojim osečajima po* vreden, jer je hotimično zapostavljen radi toga, što ne nosi neku praznu titulu. Sve to sliči onoj duhovitoj priči 0 Nasradin-hodži: Nasradin-hodža važio je u svomc mestu kao veoma učen čovek. Jednoga dana pozove ga njegov komšija na neku gozbu. Soba je bila puna uglednih uzvanika, a na svakom je bilo praz-ničko odelo i čurak. Jedini hodža do* šao je bez čurka. Videvši ga takvog, odvede ga sused u jedan budžak (ugao) 1 dok je ostalim služeno jelo u srebrenim sahanima, njemu donesoše u nekom drvenom čanku. Nije dugo pro-šlo, pozove isti sused ponovo hodžu na gozbu. Ovaj put obuče hodža naj-svečanije ruho i čohali čurak. Cim ga sused spazi, uze ga ispod ruke i izme-du s vib gostij u, odvede ga pravo u pročelje. Kati hodža dode na odrede-no mesto, skida sa sebe čurak i pred svima gostima poče zamakati rukav otl čurka o jelo, koje je za njega bilo postavljeno u srebrenom sahanu, govoreči neprekidno: »Bujrum čurak efendija! Bujrum čurak efendija!« Svi sc zabezeknuli gledajuči šla hodža radi. a kad ga sused upita, šta to znuei, hodža mu mudro odgovori: »Ovo mesto, na koje si me danas doveo, nije meni namenjeno no mome curku, a moje je mesto tamo u onome budža-ku«. ♦ Interesantno bi bilo provesti statistiku, koliko je članova društvenih uprava, a negde možda i župskih, videlo svojim očima sokolsku »Organi-zaciju«, a da se i ne govori o torne, koliko ih je tu knjigu nabavilo ili pro-čitalo. Šta bi se onda moglo reči o knjigama idejne sadržine i o poznavanju suštine Sokolstva od mnogih i mnogih, koji zauzimaju ugledna mesta u upravama župa i društava. Razmišljajuai o torne, došao sam na ideju, da nebi bilo zgoreg ustanoviti neke vrste ispita za sve članove društvenih, župskih i savezne uprave. Blagajnik bi morao na pr. polagati is-pit iz svoje uže struke, poznavanje sokolske ideje i koliko je najpotrebnije iz tehničkog sokolskog vaspitanja, kako se danas običava reči. Tako isto tajnik, prosvetar, matičar, a ostali čla* novi uprave, sve osim stručnih predmeta. Verujem, da se tada nebi mogao desiti slučaj, da prosvetar nekoga društva drži dva sata predavanje o »Firštu i Tigneru«, a posle predavanja da mu jedan slušalac dobaci: »Pa dokle češ nam, bre brate, govoriti o tim Šva-bama!« * Jedan ugledan brat pisao je nedavno članak, u kojem je izneo po-delu nas Sokola u »administrativce« i »tehničarc«. Uveren sam, da on nije te nazive, koji nas dele kineskim zidom, sam izmislio. Njih su stvorile prilike i način našega rada. A ako bu-demo u takvom radu ustrajali, onda ee-mo ubrzo dobiti i treču kastu, a to su »prosvetari«, ili kako ih neki zovu: »ideolozi«. Nije doduše čudo i sedište našega br. Saveza ne možemo da koncentri-šemo na jednom mestu: u Beogradu su administrativci, u Ljubljani tehničari, a u Novom Sadu prosvetari. Pa i naša administracija i sav rad pojedinih otseka posve jc odeljen od celine. Niti prosvetari znadu šta rade tehničari, niti znadu administrativci šta radi ovi dvoje. Svako ima svoju administraciji! i svoje poslovanje, pa još ako se na sednicama podnose ka-kvi mršavi izveštaji, onda je to tek »smjašenije jazikov«. * Kažu da se u Americi svaki veei uspeh pripisuje reklami. Reklama je vele svuda: u trgovini, industriji, umetnosti, pa čak i u nauči. Izgleda da smo i mi u najnovije doba počeli imitirati Ameriku, samo u obratnom smislu, jer činimo reklamu sebi, a ne stvari za ko ju radimo. Ccščc puta čitamo u dnevnim listovima takvih napisa, u ko-jiina se govori o Sokolstvu, da njihova sadržina vreda ne samo princip skromnosti, nego li prelazi u najobičniju banalnost. Prošle godine nadoh u nekom nemačkom ilustrovanom listu na dve cele stranc dve slike. .Tedna je prestavljala savršeno razvijcna čoveka, a to je savršenstvo postignuto sistemat-skom telesnom vežbom. Druga slika je prikazivala nerazmerno razvijcnog čoveka, kojemu su na račun gornjeg dela tela do neukusnosti razvijenc noge. To jc neki futbalista. Ovc dve slike više su kazale i veču reklamu načinile nemačkom turnerstvu, nego li hiljada ma beznačajnih sednica, šupljih fraza i samohvalisanju po novinama. * Shvačajuči ulogu štampe, a naposc sokolske, napišem ponckad, kad imam vremena članak za »Sokolski Glasnik«. Ali sam na žalost primetio, da se una-zad dužega vremena, mnogo ponav-Ijaju jedna te ista imena. Saradnika biva sve manje iako naš Savez ima 180.000 pripadnika, medu kojima je veliki broj pismenih Sokola, koji bi mogli perom mnogo da doprinosu. Ovakva apatija od stranc te brače, sili i ovu manjinu na razmišljanje: Ne pišemo li mi možda sami sebi i da li ima uopšte smisla što pišemo? Možda današnji format i uredivanje našega lista nc odgovara sadanjim potrebama? Ako je to, zašto se nebi o tomc povela anketa? Pitanje je opet, da li bi na takvu anketu stigao i jedan odgovor,>kao što se to desilo toliko puta, kad su potaknuta razna veoma važna pitanja o unapredenju sokolskoga rada. ♦ Sokolstvo se naglo razvija. Raste sve veča potreba za velikim brojem sposobnih prednjaka. Tečajevi, koji se mogu održavati, ako ima dovoljno ma-terijalnih sretstava, ne mogu ni iz da-leka podmiriti ni najnužniju potrebu. Nebi li naše vodstvo moglo proučiti pitanje dopisnih škola bar za proste i redovne vežbe, koje su svakako najpotrebnije za rad na selu. Mi nemarno dovoljno literature, koja bi mogla podmiriti tu potrebu, niti čemo je skoro imati. * Naše su svečane odore dosta lepe, svojom sličnošču sa odorama osta* lih slovenskih Sokola imaju neke kop-če medu nama, ali njihova estetska strana daleko izostaje prema praktič-noj upotrebi. One bi potpuno odgova-rale za divno doba romantizma, ali danas u ovo praktično doba, trebalo bi izmisliti i praktičniju odoru i to takvu, koja bi se mogla nositi ne samo u svečanim prilikama, nego i sva-kodnevno, izuzev slučajeve koji bi nje-nu važnost mogli profanisati. Kažu, da su naše Sokole u Parizu ljudi po-smatrali sa nekim čudenjem. Neki su čak pitali, da li su Bugari. Ne znam, na osnovu čega su mogli stvoriti taj zaključak. * Sokolstvo jc vaspitna organizacija, koja iako nije radikalno rešila an-tialkoholno pitanje, ipak nastoji da svoje članstvo što više otuđi od alkohola. Dešava se ipak mnogo slučajeva da neki članovi uprava ne mogu da prednjače dobrim primerom. Moglo bi se ipak, a da se stvar iz nekih obzira ne prešučuje, povesti o tome računa. Dosl jedno osveštanoj istini o psihologiji gomila, mi iz godine u godinu izglasavamo, biramo ili predlažemo na važna mesta u upravama sokolskih je-dinica, ljude sa »tradicijama« — »ugledne ljude, koji znadu reprezenti-rati« iako svakodnevno vidimo, da pod njihovim upravama te jedinice ili ve-getiraju ili propadaju. Ponavlja se to i/. godine u godinu. Uvek nas vežu neki obziri, a uvek na štetu celine. Zar se nebi mogla ustanoviti tačna bilanca pozitivnih rezultata u radu, ne samo celokupne jedinice, nego i pojedinih ljudi, pa ako je ta bilanca pasivna, da takav funkcioner gubi pravo na svoj položaj. Za ispitivanje takve bi-lanse, trebalo bi načiniti jedan niz pitanja, na koje bi se sa argumentima moralo odgovoriti. Sve bi se to opet dalo, kad bi se provela interesantna statistika, iz koje bi se ustanovilo, koliko smo od oslobodenja do danas rc* šili skupštinskih zaključaka, o koje su se satima i satima lomila kopija. Možda bi i ovo ostalo mrtvo slovo na papiru. * Komična je stvar, kad jedan član, na pr. trgovac iza tezge, kakav zanatli-ja ili činovnik iz prašljivih arhiva obuče sokolsku odoru i dode u povorku. Ne poznaje on ni komande, niti se znadc okrenuti. Kako bi i znao, kad nije nikad zavirio u sokolanu, niti je služio u vojsei. Nije dakle on kriv. Na izgovorenu komandu, vidiš jedno snebivanje. Ne znaju ljudi kud če, levo ili desno, napred ili natrag. Nastane jedno komešanje, koje kod publike izaziva smeh. Pa tek, kad se počne stupati! Neke bi čovek mogao naučiti tek kad bi im na noge svezao slamu i seno, kao što su to nama _Bo-sancima i Hercegovcima vezivali Švabe u svoje vreme. Sta čemo, nismo mi krivi! * Na koncu da rečem jednu o upo-trebljavanju stranih reči i stranih jezika. I ja sam tu doduše medu ostalim grešnicima, ali nastojim da se toga koliko je moguec oslobodim, jer ima zaista izraza, koje čovek ne može mimoići'. Ali, da te Bog sačuva mnogo učev-nih članaka, koje čovek mora da prevodi sa rečnikom stranih reči! I to sliči onoj priči o Bošnjaku, kad se je vratio iz švahske vojske (čulo se, ne povratilo se!). Sedne on s ocem na meraju, pa izvadi duvansku kutiju i da se načini učevan, reče ocu: »Zapuši eaea ovo tabak!« — Napuni čača lulu i zapali pa če sinu: »Vala ti dragi:sine, a ovaj vaš tabak, isti k’o naš duvan«. Tako je i sa stranim jczicima. Mnogi ih upotrebljuju i gde treba i gde nc treba. Samo da izgledaju inte-ligentniji. Jedna je država u svoje vreme provela žestoku borbu protiv upo-trebe stranih reči i tudeg govora. Vele, da je to bilo od velike koristi. Mi Sokoli trebali bi u tome da prednjačimo. Možda sam mnogoj brači —■ koja su čitala ovaj članak i koja su u sebi pomislila: Otkada je ovaj u sebi sve to kupio! — pružio iepu priliku za vežbanje strpljivosti, a na to njihovo pitanje, mogao bi odgovoriti sa rečima: Nastaviče se. Iz načelništva SIK J Sokolstvo pri olkritu spomenika Kralju Petru I. Velikom Oslobodiocu u Ljubljani Sokolstvo župa Dravske banovi- | ne učestvovače u punom broju velikoj narodnoj proslavi dne 6. o. m. u Ljubljani prigodom otkriča spomenika Kralju Petru I. Velikom Oslobodiocu. Svi članovi iz svih sokolskih dru* štava sakupiče se u svečanim odorama toga dana u Ljubljani, da pokažu veličinu Sokolstva i da na najsvečaniji način manifestuju svoju duboku postu prema velikom borcu slobode i ujedi-njenja jugoslovenskog naroda. Sokol* ske čete sa svojim zastavama iskazače čast i hvalu Onome, koji je izbavio naš narod iz dugotrajnog ropstva. So* kolska svest nam nalaže, da se oda-zove svaki Soko, Sokolstvo sakupiče se na vežbali* štu Ljubljanskog Sokola u 8T5 sati iz* jutra. Tu če svaka župa imati svoj tačno odredeni prostor, gde če se članstvo svake župe razvrstiti u vo* dove po 10 četverostupa. Svaki župski načelnik javiče po postrojenju svoje župe broj članova i zastava bratu Je* sihu, koji vodi brigu oko celokupnog uredenja. Župe stupače u povorci po abecednom redu. Sokolska konjiča sabrače sc na ces’ti kod bivšeg kina »Tivoli« sa čelom prema železničkoj pruzi. Vršni red povorke je sledeči: Sokolska konjiča, glazba, savezni načelnik, savezno načelništvo i savezni tehnički odbor, savezno starešin* stvo. zatim slede župe po abecednom redu i to: župski načelnik, župski tehnični odbor, zastave župa i pojedinih društava, župsko starešinstvo, vodnik prvoga voda, prvi vod i t d. U 9 sati krenuti če povorka sa sabirališta po ovim ulicama: Blei\veisova cesta, Gosposvetska cesta, Dunajska cesta, Tavčarjeva ulica, Komenskega ulica, Resljeva cesta, Jubilejni most, Kopitarjeva ulica, Kre* kov trg, Vodnikov trg, Pred škofijo. Sve’ članstvo več na sabiralištu razdeliče se u 4 jednakc kolone bez obzira kojoj župi pripada. Te 4 kolone kada stignu u ulicu Pred škofiju po* staviče se jedna pored druge s desna na levo zatvarajuči celu ulicu. Konjiča če se zaustaviti u Medarskoj ulici i ukoliko tu nebi bilo prostora još u Lingerejevoj ulici. Barjaktari poči če sa zastavama pred spomenik. Po otkriču spomenika vratiče se zastave opet na svoja prvotna mesta. Konjiča če se opet postaviti na čelo povorke, našto če Sokolstvo, u istom redu kao što se je nalazilo postrojeno i pre, proči u defileu pored spomenika i dalje se vračati ulicama: Mesni trg, Stari trg, Št. Jakobski most, Gojzova cesta. Emonska cesta, Rimska i Blei-\veisova cesta natrag na vežbalište Ljubljanskog Sokola, gde če biti razlaz. Upozorava se članstvo, da če se otkriče spomenika provesti po sva* kom vremenu. Legitimacije za vožnju pribaviče pojedina društva kod svojih opština ili neposredno kod Odbora za otkriče spomenika u Ljubljani. Za po* vratak vrediče samo one legitimacije, koje su overovljene po Odboru za otkriče spomenika, da je dotičnik bio na svečanosti. U ime celokupnog Sokolstva polo* žice na spomenik venac sam Savez. Iz^prosvetnogjodiboraSKJ Program i raspored predavanja na Tyrševom tečaju od 5. i 6. septembra 1931. u Saveznoj prosvetnoj školi u Novom Sadu Subota 5. septembra 1931. Od 7.-8.: gimnastički čas (br. Milan Teodorovič, načelnik Sokolske žu* pe Novi Sad. Od 8.-9.: Otvaranje tečaja i pre* davanje: Tvrševo Sokolstvo (br. En-gelbert Gangl, I. zamenik starešine Saveza SKJ). Od 9,—10.: Prilike u kojima se ja* vio Tyrš (br. dr. Milan Prelog, prof. univerziteta u Skoplju). Od 10.—11.: Život i rad dr. Miro* slava Tyrša (br. dr. Vladimir Belajčič, pretsednik SPO). Od 11,—12.: Preteče dr. Miroslava Tyrša (br. prof. Franja Malin, urednik »Sokolske Prosvete«). Odmor. Od 15.—16.: Tyrševi najbliži sa-radnici (br. prof. dr. Maks Kovačič). Od 16.—17.: Sokolstvo do god. 1882. (br. prof. Bogoljub Krcjčfk). Od 17.—18.: Sistem i metodika Tyrševog sokolskog telesnog vežbanja (brat Milan Teodorovič, načelnik So* kolske župe Novi Sad). Od 18.—19.: Uzorna predavanja uz upotrebu filma i diapozitiva za so* kolsku decu i naraštaj. Odmor. Od 21.—23.: Sokolsko selo Sokol* skog društva Novi Sad sa predavanjem br. Veljc Popoviča, uz prikazi-vanjc filma Savcznog prosvetnog odbora o letovanju i naraštajskoj školi društva Subotica na Sokolovem Nedelja 6. septembru 1931. Od 7.—8.: Gimnastički čas (br. Milan Teodorovič, načelnik Sokolske župe Novi Sad). Od 8—10.: Pogledi i ideje dr. Mi* roslava Tvrša (br. dr. Niko Mrvoš, tajnik SPO). Od 10.— U : Slovenstvo i Sokol* stvo (br. Vincenc štčpanck, tajnik Saveza Slovenskog Sokolstva u Pragu). Od 11.—12.: Socijalni i nacionalni značaj Tyrševog Sokolstva (br. ing. Kosta Petrovič, starešina Sokolskog društva Subotica). Odmor. Qd 15.—17. Prosvetna konferen* cija: a) O Tyrševoj proslavi; b) O organizaciji upotrebe filmo* va i diapozitiva u sokolskom prosvet-nom radu. Br. 1702/31. Natječajni oglas na mjesfo strojara općinskog vodovoda Raspisuje se natečaj na mje-sto strojara opčinskog vodovodu pri ovoj opčini uz mjeseČnu pla* tu od Din 1500. Natjecatelji imaju priložiti molbi: domovnicu, krštenicu, uvjerenje o moralnom i političkotn ponašanju, uvjerenje o sposobno* sti i uvjerenje o dosadanjem služ bovanju. Poželjno je da bude sokolski prednjak. Rok natječaja trajc do 1. oktobra o. g. Nastup službe dana 29. okro* bra o. g. Opčinska Uprava. Novalju, dne 30. aug. 1031. Dr. 1. M a r k o v i n a s. r. trni Župa Karlovac SOKOLSKO DRUŠTVO PLAŠKI. Dan 10. augusta prilikom 10 go* dišnjice vladanja Nj. Vel. kralja Aleksandra ovo je Sokolsko društvo svečano dočekalo i proslavilo. Posle svečane službe božje, kojoj su prisustvovali pretstavnici svih ure-da i društava, održao je sokolski pro* svetar br. Majo Kosanovie divno pre* davanje o značenju ovoga dana, pr:* kazujuči rad Nj. Vel. Kralja za korist i napredak naše mlade otadžbine, pot-ertavajuči, kako se naša država nebi mogla ni zamisliti bez slavnoga pra* unuka Vožda Karadorda. Za vreme govora burno se klicalo Nj. Vel. Kra* lju, kraljevskom Domu i Jugoslaviji Govor je primljen sa velikim odušev-ljenjem. Zatim je sokolska glazba pod vodstvom kapelnika brata Milana Pu-hara otsvirala državnu himnu, sokolski marš i druge nacionalno-patriot* ske pesme. Posle toga pošli su pretstavnici u sokolsku vežbaonu, gde se je uz pratnju sokolske glazbe razvila lepa zabava sa plesom. Ž.upa Maribor SOKOLSKO DRUŠTVO GUŠTANJ. Po uspelih pogajanjih s krajnim šolskim odborom smo začetkom av* gusta pričeli graditi Sokolski dom, v katerem bo obenem tudi šolska telo* vadnica. Stavbišče je darovala jeklarna grofa Thurna, d d., na Ravnah. Za to, našemu kraju tako potrebno zgradbo, se je z vso vnemo zavzemal tudi tukajšnji župan g. Fr. Šuler. Naša občina je izmed podeželskih naj* brže prva, ki je obvezo zidanja šolske telovadnice izvedla na tako ugoden in vsem ustrezajoči način. Proslavo 10 letnice vladanja Nj. Vel. Kralja je organiziralo društvo skupaj s ferijalno kolonijo podmladka Rdečega križa iz Bjelovara dne 16. avgusta. Prireditev, ki je bila zamišljen na na prostem, sc je vsled dežja morala vršiti v Lečnikovi dvorani. Soko* liči in Sokoličice iz Bjelovara so pod vodstvom njih voditeljev br. St. Ra-dotiča in L. Ratkoviča zadivili s svo* jimi spretno in ljubko izvajanimi pevskimi, rajalnimi in telovadnimi točka* mi vse navzoče. Kozaški ples so mo= rali ponoviti. Moralni uspeh manifestacije našemu kralju je povečevalo dejstvo, da je v obmejnem Guštanju ob tej priliki nastopila v korist gradnji Sokolskega doma hrvatska in srbska deca in s tem dokazala globoko in bratsko ju-goslovensko sokolsko zavest. SOKOLSKO DRUŠTVO TEZNO. Sokolsko društvo Tezno pri Ma* riboru priredi v nedeljo dne 6 septembra t. 1., oziroma v slučaju slabega vremena v nedeljo dne 13. septembra t 1. ob 15. uri otvoritev svojega Tyr* ševega letnega telovadišča, združeno s prvim javnim telovadnim nastopom. Tezno pri Mariboru je izrazito industrijski kraj ter je tamkaj »Sokol« za naš narod tim večjega pome* na, ker se nahaja v kraju samem in okolici še znaten preostanek predvojnih neslovenskih elementov. Mlado društvo si je z izredno pridnostjo ter vztrajnostjo uredilo svoje potom kr e* dita nabavljeno letno telovadišče ter je opravljalo vse članstvo dolgo časa »kuluk« glede planiranja istega ter trpežne ograje. Da bo to mlado dru* štvo lahko vršilo svojo sokolsko na* logo na tako važnem mestu z isto vnemo naprej kot dosedaj, prosi Oko* liška bratska društva ter ostalo cenj. občinstvo, naj to prvo prireditev Sokola Tezno počastijo po možnosti polnoštevilno s svojim bratskim obiskom. Telovadišče se nahaja tik šole na Tez* nu. Zdravo! Ž.upa Mostar SOKOLSKO DRUŠTVO BLATO NA KORČULI. Proslava društvene 25 godišnjice. Dne 14 i 15. pr. m. naše je društvo proslavilo 25godišnjieu svoga rada i postojanja. Svečanost je otpočela 14. augusta naveče, sa povorkom kroz mesto, predvodenom od inesne Opšt. narodne glazbe, u 10 sati priredena je na te* rasi hotela »Zagreb« svečana akade* inija, koju je otvorio brat prosvetar N. Batistič lepim proslovom o značaju proslave Nakon toga redalo se je u dobroj izvedbi 10 probranih program* skih tačaka. Na ovoj akademiji, koja je bila dobro posečena i sa interesom p,'a« čena, svirala je Opšt. nar. glazba Sutradan ujutro mesna Opšt. nar. glazba obišla je svirajuči mesto, a zatim je od S. do 9. sati bio doček go- stiju. U 9 sati održane su zadušnice za urnrlu braču i sestre, posle čega bila je velika povorka kroz mesto, predvodena od sokolske glazbe iz Ve* leluke i mesne Opšt nar. glazbe, uz učestvovanje celog našeg društva, Sokolske čete iz Smokvice, izaslanika Sokolske župe Mostar, Sokolskih društava Velaluka i Korčula, mesnih dru* štava i ustanova, te brojnog opštin* stva, tako da je to bila jedna inpo-zantna revija sokolske snage i snažna manifestacija sokolske i jugosloven* ske ideje. — U 10-30 sati održana je svečana sednica u sokolskoj dvorani, koju je otvorio brat zamenik stareši* ne dr. N. Baničevič, pozdravivši pri sutne, naročito goste, ko ji vodeni pra vom sokolskom idejom nisu žalili truda, da nas ovako brojno posete i tim uveličaju našu proslavu. Ističe položaj našeg društva na ovoj izloženoj tačei našeg Jadrana, te podvlačeči snažan razvitak društva kroz ovih 25 godina, pozivlje mladu braču, da poletno i muško pregnu za što jači dalj* nji napredak, vodeni velikim idealima Sokolstva. Zatim potstarešina brat A. Cetinič predlaže brzojavne pozdrave Nj. Vel. Kralju i bratu starešini Nj. Vis. prestolonasledniku Petru što je sa oduševljenjem bilo prihvačeno. Prikazavši zatim u glavnim črtama osnivanje i rad društva, apeluje na mlade da produže radom na sokolskom polju. Nakon toga, pozdravili su društvo srdaenim i lepim rečima: brat M. Jelačič, župni statističar i član sa-vezne uprave, u ime Sokolske župe Mostar, br. I. Kalodera u ime Sokol* skog društva Korčula, br. I. Padovan u ime Sokolskog društva Velaluka, br. M. Baničevič u ime Sokolske čete Smokvica, br. K. Andrijič u ime Ju* goslov. Čitaonicc u Blatu i br. M. Ra-dimiri u ime mesnog Glazbenog dru* štva. Posle sednice bio je položen venac na grob odbornika prvog uprav nog odbora pok. Kuzme Bosnič. Na banketu u hotelu »Zagreb« govorili su, ističuči značaj proslave, starešina dr. F. Cetinič, izaslanik župe brat M Jelačič, član prvog društvenog upravnog odbora i današnji prosvetar N. Batistič, pretstavnik mesne Opšti ne J. Prižmič i ostali, Posle podne, u 5 sati, održana je javna vežba, koju je otvorio župski tajnik i delegat br. H. Đikić lepim i stvarnim govorom o važnosti i zna* čaju ove proslave u vezi sa opštim sokolskim radom i ciljevima. Pretsed-nik učiteljske ferijalne kolonije u Ve-lojluci spontanim i zanosnim rečima preporučio je sokolski rad na ostva* rcnju velikih ideala Sokolstva. Iza toga izvedene su ove tačke: 1. N. Bosnič: Inicijal 25 godišnjice — sve kategorije (oko 200). 2. V.^ Bareza: Vežbe sa zastavicama — muška deca (46). 3. I Skeitova: Proste vežbe ženska deca (28). 4. A. Tomaseo: Vežbe sa batinama — muški naraštaj (44). 5. V. Landahauser: Proste vežbe ženski naraštaj (14). 6. Vežbe na spravama — prednjački zbor i članovi. 7. Karišik nar. plesova i igara —-muška i ženska deca. 8 Hočevar: Vežbe sa čunjevima sleta Split — članice. 9. L. Prnjatovič: Proste vežbe — Sokolska četa Smokvica (48), 10. F. Lhotsky: Proste vežbe sleta Split — članovi (32). 11. J. Kwokal: Slikovite skupinske vežbe — muške kategorije. Sve su ove tačke, koje su bile pračene od mesne i velolučke glazbe (sokolske), bile sigurno i dobro izve* dene, a osobito je oduševljenje iza* zvala disciplinovana i poletna Sokolska četa Smokvica, koja je svojim nastupom učinila najlepši utisak. Posle javne vežbe bila je povorka kroz mesto, a naveče, na mesnoj plo* kati (trgu) velika akademija sa lepim i odlično izvedenim programom od 15 tačaka. Na obema akademijama vežbe je pratio na klaviru brat P. Lisičar. Programi priredenih akademija i javne vežbe zadivili su svojom odlič* nom sadržinom, lepom i preciznom iz* vedbom, za što pripada osobita zaslu* ga br. podnačelniku J. Kwokalu i sestri M. Kalodera, kao i neumornom prednjaku br. M. Andrijiču. Za čitav pak uspeh proslave mnogo je dopri-neo agilni starešina i pretsednik pro* slavnog odbora br. dn F. Cetinič. Sa ovom svojom proslavom, koja za naše mesto pretstavlja jedan retki i značajni sokolsko-nacionalni dogo-daj, naše je društvo vidno i snažno posvedočilo svoju sokolsku snagu. Za* grejano i osnaženo velikim sokolskim idejama, ono čc neumorno i sa verom u uspeh produžiti radom na širenju Sokolstva i za ostvarenje svoga dav* noga cilja: gradnje svog Sokolskog doma, koji če biti neosvojiva tvrdava Sokolstva i Jugoslovenstva, ovde na ovoj ugroženoj obali našeg Jadrana. Da čemo u tome uspeti, daje nam vere i ova naša proslava, i zato smelo i predano napred, držeči se one na* šeg velikog Njegoša: »Bez muke se pjesma ne ispoja, Bez muke se sablja ne sakova^..« SOKOLSKO DRUŠTVO LJUBI NJE. Dne 13. jula o. g. održana je jav* na vežba ovog društva sa njegovim četama iz Uboskog i Krajpolja. Pri* sustvovala je i sokolska muzika brat-skog društva iz Stoca, te je time ovo sokolsko slavlje bilo još bolje i «zanos* nije. Na ovaj dan pada godišnji der* nek (crkveni zbor) u Ljubinju, pa je velika masa seoskog sveta iz okolnih sela pridošla i prisustvovala ovoj so* kolskoj manifestaciji, što je ovim mnogo prodonešeno za sokolsku pro* pagandu na selu. Društvo je uložilo mnogo truda i rada u pripremanju za ovu javnu vež-bu. Program je bio obilan i potpun, a izveden je u potpunosti precizno i tako kako se samo može poželeti. Naročito su se istakle naše mlade čete Ubosko i Krajpolje, kojima je ovo prvi javni nastup. Čelu publi* ku zadivilo je, kako mladi i snažni naši seljaci vežbaju u skladu sa zvu-cima sokolske muzike. Materijalni uspeh ove javne vež-be bio je odličan. Nastupi sviju kategorija i izvo* denje vežbi bili su u pravom smislu sokolski. Sve je proteklo u najlepšem odu* ševljenju i sokolska ideja se manife-stovala kao nikad prc u ovom malom mestu. (Izveštaje sa ovolikim zadoc* njenjem u buduče ne možemo obja* viti. — Op. uri). SOKOLSKO DRUŠTVO OPUZEN* PODGRADINA. Dana 8. augusta o. g. nesretnim slučajem izgubilo je ovo društvo iz svog krila dve male Sokolice, dve ne* vine duše, koje proguta nezasitna Neretva, a koje osim nas oplakuju ueviljeni roditelji i celo mesto. Naraštajnica Juračič Jelka i sok. dete Franičevič Lirka pošle su kao obično oko 18 sati u Podgradinu po mleko, te se usput navratile na t. z. žensku pržinadu da sc okupaju, Neki očevidci govore, da su pokojnice na pličini od pola metra igrale kolo, ali kako niko nije slutio da bi se mogla dogoditi tako strašna nesreča, nije ni svračao pažnju na njih tim više, što se svakodnevno vida po stotinu dece kako se po Neretvi pračakaju. Pošto se iste nisu u običajno vreme povra* tile kučama, pošli su ih roditelji tra-žiti ne sluteči ništa zla. Slučajem nai-šao je ne vse/j vrsl po ■foiog rafij a Au ati risbah, i ivri uje najs