iiiiii|]|iiiiiiiiiiiiii!iiiii!iui!ii!ii!iiiiiii!iiiii!i Istarska priča. iiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiniiiiiNiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii Napisao Vladimir Nazor Izdalo: Društvo sv. Mohora za Isftru. Godina 1928. Tisak Kafoličke tiskare u Gorici. 126960 VLADIMIR NAZOR, profesor i književnik. Do tri puta, u tri sela, a pred tri krčme nade se nočas kumpar Zvane, jadan i sam, na prašnoi cesti, ko j a vodi iz grada u njegovo seoce. Iz prve ga oštarije potjeraše, iz dru* ge ga grubo izguraše, a iz treče ga baci krčmar takvom šilom napolje, da je brižni kumpare lupnuo o zemlju kao klada. Ležao je neko vrijeme pred tom trečom krčmom, ali je carska cesta tvrda postelja, pa se pjani kmet diže iz prašine na mršave noge, koje ne če da ga noše, nego mu sve klecaju i ševrdaju. Čudan li vam je u ovaj tren kumpar Zvane Grb= Ijina — brada mu je čupava, nos izmrcvaren, oči podbuhle i mutne, a vas je bijel, kao da je iz mlina došao. Napreže se kmet, da kor akne što čvršče i sigurnije, ali kao da se nočas sve urotilo protiv njega. Izdadoše ga več davno koljena, zaljuljala se pod njim zemlja, a iz gloga i kupina uz cestu pružaju se ruke, koje ga hvataju za skut odijela i pregone ga čas desnome čas lijevome plotu. Ali se Zvanei ipak ne ljuti ni na koljena ni na cestu, pa ni na taj prokleti pitat, što ga vuče k sebi, da mu ogrebe lice. Znade on, da se i najkukavniji kmet mora vratiti iz sajma u selo jedino s veseljem u srcu i s pjesmom na ustima. Istina, da* nas je okusio mnogu gorku i na podeštariji, i na sajmu, i u krčmama, ali osječa, da se je baš pošteno nakresao dobroga vina, pa zašto da se sada ljuti? Ta čemu bi onda pio? — I kumpar se Zvane istrgnu iznova dračama glogova plota, udari ljuljajuči se sredinom ceste, dignu nos i zapjeva: — Oj divojko jedrna, Hodi z manom po drva! — Ali kao da se na hrapavi kmetov glas još gore uzbibala ona prokleta cesta, i stotinu je vukodlaka pražilo iz plota na njega dračave prste ... 4 Hoče kmet, da pjesmom rasprši tugu i potjera strah; gega se i dreči: — Sam si suknju razdrla. Dajte, mamo, iglicu, Da si krpam suknjiču! — — Si pjan! Si pjan! ozivlju mu se glasovi iz gloga, a ruke ga vuku na onaj drugi plot. Pritegle ga, zabile mu nokte u obraze, u lakte i bedra; drže ga čvrsto, kao da su gvozdene. — Pustite me, vragi! Ča ste se mene prijeli? — Si pjan, Zvane! šapču oni u glogu i udaraju ga gran* čicama. — Ja nišam pjan, nego sam jadan i brižan. Pustite me da grem. Čeka me doma moja Barbara. Al je sada jače zašuštilo u plotu. Svinjske glave vire iz* medu grana, zubi se kese, oči plamsaju, a medvjede šape pa* daju kmetu na ramena. Glasovi šapču: — Kuma Barbara! A kadi su stomanje i facoli, ča si reka, da češ joj donest iz grada? Kadi su boči, ča si jih dobi za kravu? S čim češ platit šteuru, trgovce i dužnike?... Če te izgrdit kuma Barbara,.. Ne hodi doma, Zvane!... Češ spat s nami u ovem plotu, češ spat. Leži kumpar Zvane, povaljen na ivici kao odsječena grana; zinuo je i bulji u nebo. Uštap se pomolio za gonom i srebrna rijeka svjetlosti razlila se dragom ispod puta. U vedroj noči rišu se na pla* vetnilu biokovi i glavice bregova. Črne se na njima šume; amo tamo bjelasaju se raštrkane kučice — sve je nepomično i kao začarano, ali oni visoki čempresi i cerovi, što se nižu baš na rubovima brežuljaka, kao da se noeas pomamiše: kla* njaju se jedan drugome, savijaju i grče pred mutnim očima kumpar*Zvanetovim, plesu kao pjane žene i stvaraju se na* jedamput u vještice, koje jašu duge metle i lete kao ptiču* rine prema zvjezdama i mjesecu. Gleda Zvane u dolinu i ču* di se magli, što se po n joj vuče. I ona Se sada uznemirila i zatalasala; spustila se naniže, sva obasjana mjesečinom, a iz nje se pomolio seoski zvonik, bio kao' snijeg, šiljat kao rog. To je naš turan! Sam valje doma!... mrmlje Zvane i pruža noge, da korakne na cestu. — Stoj! Ča češ doma, pijanac? Ti se spi... zašuštiu plo* tu i drvene one ruke stiska ju jače i snažni j e. Gleda kmet u snu, kako se sada magla mota okolo zvo* nika. Skupila se i digla; otkrila je seoce i usko grobište s čempresima i lokvu i dio poljane pred crkvicom. Diže se sve naviše, vijuči se okolo tornja. Srebrna joj se boja prelijeva 5 u sivomrku, jedan joj se pramen pružio i bacio prema zem« Iji čctiri stupa kao četiri noge, a drugi se zadblio, pa malko savio i splosnuo — sliči kravljoj glavi na golemu tijelu. Gle, krava je okrenula glavu prema kmetu, gleda ga izdaleka i — muce. — Boškarina! Boškarina! kliče kumpar Zvanc i otimlje se plotu. — Si p jan! Si munjen! šušti glog i one mu ruke drmaju nogama. — Pustite me! Ste je vidili? Ja sam je jutros proda na samnju za nič, jer mi je nisu premijali, a ona je pobegla. Kli« če me, čeka me ... I kmet na preže sve svoje sile; čini mu se u snu, kao da se je istrgnuo dračama i da juri cestom, kao da ga vile noše. Povratila mu se snaga; srce mu se uznijelo', razvedrila duša, razbistrila glava. Vukodlaci vrebaju još uvijek iz gloga, čuje, kakoi krše grančice, jureči za njim lijevo i desno u onome nesretnome plotu, kao veliki psi, ali Boškarina muče, a to ga potiče i hrabri. Posrnuo je dva tri puta, udario nosom o zem« lju, ali nista zato; digao> se i jurnuo naprijed. Da se liši vu* kodlaka, plota i ceste i da škrati put, udario je stramputk com, ravno prema selu. Staža je puna kamenja, razrovana i strma, ali kumpar*Zvanetu je sada nešto bolje, može da gazi i da misli. — Sam reka ja, — govori u snu — sam reka. ja onoj go« spodi od komešijuni, da je Bog pravedan, da se to ne more tako finit! Nisu mi je premijali, kupili su mi je za nič, zatrla su me siromaha, a ona im je pobegla, vrnula se nazad. Opi sam se od žalosti, ispati se kako beštija, ma sad je sve pa« salo. Moja je jopet Boškarina, moja i nijednega. drugega. Ide kumpar Zvane stazom, lomi noge po onome kam e« nju i šipragu, i pruža ruke prema kravi, koje mu prikaza po« staje sve jasnija u onome moru srebrne svjetlosti, u vedrini čarobne noči. — Oj, Bošfcarina, blago moje! Otkini se od trna! Pridi dole tvojemu gospodaru! Kao da je životinja zbilja čula poziv kmetov; okrenula se prema njemu, spustila se niza zvonik i jurnula preko kum« paru ususret. Zvane je stao, topi se od milinja i vabi kravu. — Boškarina, blago moje! Ali što se krava više penje, to ozbiljnije postaje kmeto« vo lice. Čudno! Pričinja mu se, da u svome trku biva ta ve« lika životinja sve manja, sve crnja, življa i bjesnija. Gleda Zvane, kako joj se rogovi stvaraju malo pomalo u kratke 6 šil j ate uši; trbuh joj se ugiba, nestaje ga; bokovi joj se sploš« njuju kao daske, vrat joj se spruživa i skračava, gubica se pretvara u’njušku s malim očima, kao u gladna vuka, i s grd* nim ustima, iz kojih visi jezičina, okružena velikim žutim zubima. Zvane se uozbiljio, uprepastio, skamenio — eto, pred njim na staži stoji sada crn pas i upire u n j mrk pogled, kao da bi ga htio živa progutati. Razočaranje i strah kao da je začas rastrijeznilo pjanoga kumpara. Stisnuo je noge, usiljava se, da stoji uspravan i hoče, da što mirnije i treznije progovori tomu novom na* pašniku. — Znam, ki si: vero ja, da znam. Baščane Furlaniču, ne« moj me i ti jadit! Ma ča mi se sve ni danas pripetilo, meni, brižnemu siromahu! ... Ku si ti mrak, napastuj druge, a ne mene siromaha, ki ti nišam nikad ča zlo napravi, ali ča grde« ga reka ... Su ti morda povidali, da sam ti ja ukra onu balu sena, da hranim s njom blago? Ma, veruj, to ni istina — pa ku bi to bilo, biš me za to nočas goni, kako beštiju, i dignu kako perje u ariju, i najzad me hiti s visokega u koju jamu, kako da ne bih ja bi krščan? ... Si ču, kumpare Baščane, pusti me, da grem doma — ako i si mrak, nisi hudoba pa« klena- Tako govori kmet gotovo kroz plač, ali pas ne svrče s puta; reži i laje na Zvana, ko ji se ne miče, jer znade, da se pred mrakom ne srni j e bježati, da ga se još gore ne ražesti. Znade kumpar Zvane, da taj pakleni skot ne če nauditi krščenoj duši, sve dok čovjeku ne skoči izmedu noge, pa se sve muči i napreže, da ih skupa drži. Ali su uprav nočas te nesretne noge njegovi največi dušmani. Stoji kmet ukočenih nogu usred staže pred onim črnim psom, ali trup mu se lju« lja; glava mu posrče i klima kao prazna tikva na kocu usred usjeva. Najednom mu se pričini, da se zemlja okrenu okolo njega; jauknu, zatetura se i raširi noge, da ne padne, ali prije, no če se iznova razabrati, osjeti, da mu je nešto živo skočilo medu noge, i da ga ono ščepalo snažno za bedra, pa ruknulo kao bik te se nadulo kao mješina i diglo ga uvis. II. Visoko u zrak nosi mrak kumpar«Zvana Grbljinu. Leži kmet potrbuške na hrptu črnoga psa; stiska čvrsto nogama pasju trbušinu, prianja prsima o mrakova leda, drži se grče« vito za one dlakave oštrljate uši, usteže disanje i sklapa oči, jer osječa, da bi ga inače spopala vrtoglavica, te bi popuz« nuo niz grdesijinu kožu i strmeknuo ko panj s neba na zem« 7 lju. Let, zrak i vjetar, što mu šiba lice i razgaljene prsi, ras* pršuju malo pomalo u kmetovoj glavi i posljednje dimove nesretnoga vina, koje ga danas tako ljuto prevarilo, mjesto da ga raznježi i razveseli, kako je to dosada gotovo uvijek bivalo. Čuči kumpar Zvane na pasjem hrptu, stiska oči kao opareni rnačak i razmišlja o svome novome jadu. Nema više sumnje: pjan ni je, pa sve to, što se s njime zbiva, nije sanja nego java. On jaši na mraku, onako kako je čuo, da su i neki, drugi nesretni u njegovu selu katkad jašili. Ali koji je to mrak?... Zar zbilja Baščan Furlanič, onaj šepavi njegov susjed, koji ga kleveče, da mu je ukrao breme si jena? Vele težaci, da se Baščan promeče često u psa te da napastuje nočne putnike. No mrak je i stari Miča Ša« tina i zvonar Jože. Ali ova dvojica s kumpar«Zvanetom rado druguju, iigraju i piju, zašto bi ga onda nočas progonili i mu« čili? Grbavi trgovčič šjor Toni, to ti je isto na glasu mrak i Zvanetov najžešči neprijatelj. Avaj Zvanetu, ako sada sjedi na šjor«Tonetovim ledima. Leden znoj spopada kmeta na tu pomisao. Stiska kol j ena, grči sake, kao da bi rad istrgnuti onoj nemani oba uha, i od veljega straha grči usta i beči oči. Pas ispružio vrat i gubicu, lapče jezičinom, vesla no« gama i pliva po zraku kao riba u vodi. Obasjana mjesečinom prostire se pod kmetom široka draga. Ravna je kao dlan, tamno«modra kao more, ka'd puše prva jesenja bura,'a niz nju se Ijeska i vijuga rijeka poput srebrne zmijurine. — Mankor da bi me hiti u tu reku! Bilo bi meče, sanja kumpar Zvane. Ali črni pas, koji je onako nadut nalik na konja splo« snuta hrpta, kratkih nogu i repa i oštre gubice, leti sada sve naniže prema oblacima dima, štono sukljaju iz šume pokraj rijeke. Sada se bolje raspoznavaju kučice raštrkane po dragi i stabla na sjenokošama. Lete oni naniže, ali kmetov strah postaje sve veči. Jablani na brijegu rijeke strše prema nje« mu kao koci, pače kao ražnji, posadeni tu, da ga dočekaju u padu i probodu skroz i skroz, još živa i svijesna; osušene bare zinuše pod Zvanetom kao čeljusti nemani, spremne da ga prime u žvala, zdrobe i progutaju; a oni prameni magle, štono se još vuku po dolini, primaju oblike morina i vuko« dlaka, koji dižu glave i sve čekaju, da im kmet pane s visoka u naručaj. — Pomagaj Isus i Marija! šapče kmet i hoče da se pre« krsti, ali mu se ruke prilijepile na onim ušima; ne može ni da prstom gane. 8 Mrak leti; šuma je sve bliža. Rijedak, ali smrdljiv dim vije se okolo kumpara. kolje ga za oči, guši ga u grlu. — Če me hitit u oganj, če me ispee živa! jadikuje kmet. Sjor Toni, hitite me raje u reku. Ne morem več; ču znorit, brižan. Pas se opet digao naviše i obuzdao svoj let. Stoj dima prostire se nadaleko i široko pod kumpar*Zvanetom, a ispod te sive koprene vidi se taJasanje hrastove šume uz žubor i šuštanje. Čudne stvari gleda kmet u onome moru ispod sebe. Ne* stalo je najedamput šume pod vetom dima — sajam je to, ma baš onaj isti sajam, na kojemu se jutros Zvane toliko izjadao' i rastužio. Gle, oni isti težaci, isto blago, isti kupci iz grada mešetari, pa ona ista gospoda od komisije za na* gradu bikova i krava muzara. Čudi se naš kmet, jer vidi u onome komešanju i sebe istoga, da, baš sebe, kumpara Zva* neta Grbljinu, u šivu klobuku, što ga je kupio lani u Puli, i u novome modrom odijelu, što mu ga žena Barbara skrojila, gdje vodi preko poljane svoju Boškarinu. Svi ljudi na sajmu okrenuše glavu prema njegovoj mršavoj kravi. Gledaju je kao zapanjeni, čude se i posmjehuju. A on — da, baš on, jer ni je više p jan i zdrave ga oči ne varaju — vuče dalje kravu i približava se daščari, u kojoj stoje gospoda od komisije i promatraju gojne i lijepe krave, medu kojima če izabrati onu, što če je nagraditi. Dječurlija i kupci jate se okolo Zva* neta i njegove Boškarine i bulje u kravu kao u čudo. Djeca zvižde, a trgovci udaraju u smijeh. Boškarina se pokunjila od srama, oborila je i glavu i rep, a kmet se ljuti. Gleda Zvane sa mraka, kako onaj drugi Zvane dolje na sajmištu maše rukama, psuje i kune i vuče jadnu kravu sve do plo* tiča pred daščarom. Ali gospoda od komisije kao da su i ona danas obijesne volje. Veterinar, član poljodjelskoga viječa, prisjednik pokrajinskoga odbora i načelnik gradski smiju se i rugaju njegovoj kravi i mašu mu u znak, da se okani šale i da odmakne od daščare; jedino lihvar šjor Momolo gleda dugo u Boškarinu, žmireči lukavo sivim očima i čupajuči prstima ono par dlačica povrh usne. Zvane se ne da zbuniti od gospode, nego boči prša, diže glavu, maše rukama kao vjetrenjača krilima i sve im nešto govori i govori, kao da bi svakako htio, da ih o nečemu uvjeri, da od njih nešto ispro* si, pa čak da ih na nešto prisili. Trgovci se uto tiskaju prema njemu, da mu se bolje narugaju, a dječurlija je zaplesala koto oko Boškarine — stoji buka, metež i gužvanje. Ali sko* čilo najedamput nekoliko stražara, pa raspršilo gomilu, uda* rilo nogama kravu u bokove i gurnulo daleko Zvaneta. 9 Mrak leti dalje i dalje čeprkajuči nogama po površini one sive pare. Pod koprenom dima biva uvijek tamnije. Ne* stade sajma, mukanja i galame. Na dnu onoga mora vidi sada kumpar Zvane gradsko predgrade rasvijetljeno posljed* njim zrakama ljetnoga sutona. U polumraku ugledao je opet svoju sliku i priliku, gdje, mračna i žalosna, sjedi pokraj krčme i bulji u Boškarinu, koja stoji uz njega. Gle, pred kmeta banu čovjek lukavih očiju i rijetka brka — šjor Mo* molo. Lihvar se približio kmetu, tucka ga rukom po plečima i nešto mu govori. Znade naš kumpar Zvane, što ono šjor Momolo veli sada njegovo! slici i prilici, dolje pod kopre* nom toga dima — ta i njega je večeras sreo šjor ma baš na onome istome putu, pred onom istom krčmom, pa ga tuknuo po ramenu i stao da mu govori. Reče, da ga žali, jer da zna, kako je kmet Zvane Grbljina nevoljnik Lsiromah. Ali zašto je zapustio svoju kravu? Takve krave ne smiju ni da oru, ni da vuku. I još ju je kmet poveo na sajam i pred komisiju, da mu se svijet ruga. ŽaO' je sve to šjor Momolu, jer da je kumpar Zvane imao više soli u glavi, bio bi drukčije uzgojio kravu, koja je bolje domače pasmine, pa bi kmet bio sigurno dobio nagradu te podmirio onaj stari dug, zbog koga če on, šjor Momolo, biti prije ili kasnije prisiljen, da Zvaneta su* dom tjera. Ali ništa zato, počekat če ga još mjesec dana, ali duže nikako. Šjor Momolu je žao kmeta, ne če da se Zvane vrati večeras kuči praznih ruku i osramočen, ne če da ga izruži žena, koja se nočas sigurno nada daru od muža — eto, kupit če mu on tu nesretnu kravu, što ne vrijedi ni pišljiva boba. Služit če mu, da vuče sijeno, jer mu je prekjucer lipsao osao. Nudi mu za kravu tri srebrna krunaša, a četvrti mu dariva, da lakše preboli današnju sramotu. — To sada govori šjor Momolo' Zvanetu*sjeni, a kmet pristale, diže se, prima novac, ljubi Boškarinu u čelo i srče u krčmu, da uguši jad i čemer svoj. Mrak je dipnuo kao konj, digao se visoko u zrak i uda* rio drugim pravcem. Prohtjelo se psu da projuri preko po* Ijane, da mine krševitu neku strminu i da se lati gorske kose. — Sad če me ... šapče kumpar Zvane u smrtnome stra* hu i stiska opet oči, jer drži, da če tako* mimije poginuti. Pas je pružiO' noge, duge kao jambori na brodu, tanke kao koci, a svaka na tri zgloba kao one u muhe, pa juri po kosi gorsko j. Mrak*pas stvorio se najedamput u golema mraka*pauka. U ludome trku proletje nakaza gorska bila sve naokolo' drage, a kad stiže na kuk povrh Zvanetova sela, prometnu 10 se iznova u psa i udari zrakom prema seoskome zvoniku* koji, rasvijetljen mjesecem, baca preko trga i kučica de* belu sjenu. III. Mjesec zapada za gorom. Iz gudura i jama po dragi iz* viru bujice tame i sjene; razlijevaju se po sjenokošama, pe* nju se malo pomalo uza strmine i poplavljuju dolinu. Sve postaje j oš tajanstvenije i strašni j e u to j povampirenoj no* či. Plima tmina diže se kao more pod udarcima jugovine. prodire u klance, guta poljane, pljuska, udara i penje se uz bokove brežuljaka. Kao da čada suklja negdje iz ponora i bezdana, da proždre dolinu. Svuda pustoš i tarna; jedino je Zvanetovo seoce još uvijek rasvijetljeno kao usred dana.. Sve je mirno, mrtvo, pače kao ukočeno i začarano u selu; samo su ona četiri jablana na uglovima kumpar*Zvanetove kučice počela odjednoč da trepere lističima i da tresu kroš* njom. Potamnješe kao stoljetni hrastovi, zaobliše se u sre* dini, dobiše po jednu visoku kvrgu na vrhu, isturiše još jedno deblo prema zemlji i pružiše put kmetove kuče po dvije grane, slične ručetinama. Da, četiri visoka diva strše sada na uglovima kuče i gleda ju u mraka, koji lebdi nad njihovim glavama s kumpar*Zvanetom na hrptu. Pas zalaje, a divovi se dočepaše četiriju ugala krova i digoše ga u zrak. Kumpar*Zvanetova je kuča puna ljudi kao šipak zrnja. Stoji vika i graja. Svi se tiskaju i guraju oko kume Barbare, koja sjedi na ognjištu, lije suze i krije rukama lice, da ne vidi svu onu rulju. Raspoznaje Zvane sva ta lica: — to su kumparovi vjerovnici, a medu njima i Keko, šjor^Momolov glavni sluga, pa onda četa poreznih poslužnika, fanata sa suda, sluga i redara, opčinskih financijera, odvjetničkih pU sarčiča i lugara. Vojska navaljuje na Ženu i traži od nje, da joj plati dug, porez, globu, napojnicu, mito i što ti ga ja znam, a Barbara kuka i moli, da se strpe. — Doči če Zvane 'sa sajma, donijet če nagradu, jer je njihova Boškarina čudo od krave, pa če isplatiti sve najedamput; dat če im on cijelu nagradu, a do potrebe i košuliu sa sebe i njezine srebrne naušnice, suknje i nove postole — ta, njih se dvoje ne boje siromaštva, dok im je živa i zdrava krava Boškarina. — Tako govori kuma Barbara, ali onaj mrski Keko, sluga i pro* dana duša šjor*Momola, udara u porogljiv smijeh i dere se na nju. Kakav Zvane, kakva nagrada, kakva Boškarina! Zvane se opio nočas kao čep i mrak ga ponio povrh Učke, da ga strovali u guduru. Nagradu je dobio jutros netko* 11 drugi, a njihovu Boškarmu izviždala dječurlija na sajmu. Zvane je prodao tu svoju sramotu za tri srebrna krunaša, o kojima Keko sumnja, da če mu Barbara u džepu još jedan nači, ako mu potraži sjutra razlupanu lešinu, jer je nesretni kmet polokao nočas po krčmama puno vedro vina. Barbara skoči na noge, kao da je guja ujela. Prodao je Boškarinu? Nema u svoj Istri zlata, što bi je isplatilo. Što su ono sedam gojnih krava, što ih je Faraun u snu gledao na misirskim pašnjacima, prema Boškarini? Nije Zvane pošao jutros s kravom u grad, da je proda, nego samo da dobije za nju nagradu. Laže Keko, taj bezdušnik; Zvane če do koji čas stignuti doma, i sve če da bude opet mimo i za* dovoljno. Ali ona rulja navaljuje na Ženu; ruga joj se i psuje. Kad ona reče, da nema ni prebijene pare, uskomeša se gomila kao pčelinji roj, kad baciš kamen u košnicu, i poče da pli* jeni i hara po kuči. Rastaviše postelje, otvoriše i prevrnuše skrinje, skinuše lopiže sa zida, komoštre s verižnjače, svi* ječe i lemeš sa stropa te provališe u staju, da kotrljaju u dvorište bačve i badnje, da svrgnu turanj i ponesu napolje kamenice, brente, vedra, sijeno i gnoj. Ostade kuča gola i pusta. Ali još su mnogi od njih praznoruci, pa u divljoj srdžbi istavljaju vrata, čupaju okvire s prozora, a jer je kuča sagradena jedrim kamenjem, lačaju se poluga i mašklina pa ruše zidove: sore, razvaljuju, lome, cijepaju i noše tko prag, tko gredu, tko kamen, tko dasku. Sliči kumpar*Zvanetova kuča humku na mravinjaku. kad ono navaljuje na nj mrav* lja vojska, da ga makne i raznese: — Nestade kuče, kao da ju je vihor odnio: sve je mrtvo i pusto; jedino kuma Bar* bara sjedi na razorenu ognjištu i kuka kao kukavica. —- Brižna moja Barbara! kliče Zvane s visoka. Žena se trgnula, skočila na noge i skamenila se u prvi mah od čuda i straha. Ali se Barbara razabira i udara u viku. — Sam rekla je, da Keko laže!... Si ti to, Zvane, na na* šoj Boškarini? ... Su te napastovali na putu, pa se pripetii^ čudo i si zleti po ariji... Dojdi, Zvane; dojdi dole. To je sve nič, kad nam Boškarina ni zgmula ... Čemo napravit s njom novu hižu i čemo kupit novu bombilju... O, Zvane, moj! O, Boškarina zlatna! Na, na, moje blago! — Znorila mi žena! ječa kumpar Zvane na mrakovim ledima, a onaj črni se pas spusta polako prema kumi Bar* bari, da ga žena bolje ugleda i da je možda zgrabi za kose svojim dugim noktima. Barbara bulji u mraka, mršti čelo, mijenja se u licu i kriješti obrazima crvenim od srdžbe. 12 — Zvane, gnjus!... Si je dakle proda? .. Si nas za* tra!... I Bog te je kaštiga: opi si se; capa te mrak... Pa neka te nosi, kad si takov; neka te pur hiti u jamu, i tako je za nas sve finilo ... Zvane, gade! ... Zvane, pojela!... Bijesni i dreči se žena kao srda. Mrak sve drži jadnoga kmeta povrh njezine glave, a kad i njega ogluši ona ženska vika, diže se opet uvis i zaroni u tamu. — Neka te, huncut! Neka te muči i ubije! ... Zginu kako brek!... Ne premuda nočas, Zvane, livu s desnom i desnu s livom!... čuje se još za koji trenutak, kako žena kliče mužu. Kumpar Zvane leti u tami, ne vidi više ni zvijezde na nebu ni vatre na zemlji; ne čuje drugoga šuma do tihoga klopotanja pasjih nogu, a osječa jadan, da če mu sad kuc* nuti posljednji čas, jer ga mrak napokon nosi tamo k uvali. Nikada do te strašne noči ne zadrhta kumpar Zvane od po* misli na smrt i ne osjeti čežnju, da se spasi i živi kao u ovaj posljednji trenutak. Zna, da je za njega sve svršilo, da je upropašten i osramočen, da mu je smrt jedini spas od po* ruge svijeta, od hajke vjerovnika, od prosjačenja, gladi, žedi i zime, ali žena mu želi smrt, i upravo zato kumpar Zvane ne če da strada, ne če da pogine, Viknula mu je: »Zginu kako brek! Ne prčmuda nočas livu s desnom i desnu s livom!« i kmet razmišlja, kako bi i u torne slučaju mogao da uradi sve protivno, negoli to želi njegova žena Barbara, to više, što ovoga puta ima još važnijih uzroka, da je ne posluša i da je razjadi. I uoči smrti drži se kumpar Zvane svoga staroga načela: Čini baš ono, što tvoja žena ne če da uradiš, pa če ti dobro biti! ... Zna kumnar Zvane, što bi u ovome slučaju bilo protivno od one: »Zginu kako brek!« — bogme, spasiti se i živjeti kao bubreg u loju, alj mu ne ide za rukom od* gonenuti smisao one druge: »Ne premuda nočas livu s de* snom i desnu s livom!« eda bi zatim učinio baš ono, što nje* gova žena ne bi htjela, da uradi uoči grozne smrti. Neman leti, a kumpar Zvane čuči na pasjemu hrptu i napinje možak, da ude u trag zagonetnim riječima. Uoči pogibije mrakova ga leda ne drže onako čvrsto kao prvo; snaga je popustila, možda navlaš, da ga do koji čas pas lakše strese s leda i sunovrati u dragu, pa se kumpar Zvane sve sllobodnije miče na onome hrptu. Oprezno i polako, da se ne* man ne dosjeti, zamijenio je desni rukav lijevim, svukavši i obukavši ga naopako. Uspielo mu napokon, da uradi isto i svojim širokim hlačama, ali mrak jednako leti i več se u ta* mi bjelasaju oštre hridine i škrape na dnu jaruge. 13 — Prokleta baba! uzdiše kumpar Zvane u smrtnome strahu. — Prevarila me je i ta put. Ono kamenje na dnu uvale pričinja se kmetu kao gole* mi bijeli zubi, što rastu u tami, spremni, da ga dočekaju i da ga zdrobe kao orah. — Ha, škornje! šapče kumpare i posljednja mu nada sinu u očima. Drščuči od straha i naprežuči se, da ne izgubi ravnote* žja, izuva kmet svoje visoke čizme, pa ih opet obuva pro* mijenivši lijevu na desnu; hvata se zgrčenim šakama za mra* kove uši i upire pogled u ponor, koji sada otvara svoje ka* meno žvalo baš ispod njih. Pas se ustavlja, laje i trese svom snagom glavom i ledi* ma, baš onako, kao što ono kučak čini, pošto je izašao iz vode; — kumpar Zvane se ne miče. Mrak riče kao bik, grči se, poskakuje, dipi i drma cije* lim tijelom svojim; — kumpar Zvane jaši na njemu kao sla* van konjanik i udara u pobjedonosan smijeh. — He, he, šjor Toni, je vas prevarjia kuma Barbara, moja dobra žena! Ca niste zna, da kada se premuda na mra* ku livu s desnom i desnu s livom, da on, mrak, gubi svoju moč i mora služit onemu, ki ga jaše? Ej, šjor Toni, ča čete mi dat, da vas ne mučim sve dokle petehi ne zakantaju, i da vas valje pustim libero? ... Ste vi to, šjor Toni, ča ne? ... Pas lebdi u zraku, ne miče se: krotak je kao jagnje; pi* skuti j iv tužan glas dopire do kmetova uha. — Kumpare Zvane, ču te popeljat u motovunsku bošku, kadi je poli crikvice zakopano zlato, sve benečanski cikini i taleri. — To su tati ukrali i skrili. Ga ne ču, šjor Toni, ga ne ču ... — Ču te popeljat na Učku, kadi plešu Vile, neka te pre* mudaju u mladiča, pa če te lipa Ruža Baščanova zet za muža. — Sam več dosta živi, šjor Toni, i moja Barbara ima dosta široke boke i prša. — Ču te ponest u Benece, da jih vidiš; ču ti darovat uru od zlata; ču ti dat jednu travu, pak če ti Barbara rodit sina; ču ti još, kumpare, ču ti još ... — Ne, ne, nego ja ču premiju za Boškarinu! Ja ču, da mi vrnu čas’ i poštenje. Nič drugega, šjor Toni, nič drugega. — A baš to ne morem. Ne gre, kumpare... Krava ti je za nič. — Peljaj me u grad! Ja ču da vidim komešijun i Boška* rinu! kliče kmet i udara mrak nogom u trbuh. Neman dipi i leti kao strijela prema gorama na zapadu. 14 IV. Široka, okrugla kotlina leži pod kumpar*Zvanetom. Ru* bovi gorski uhvatili se kamenim zubima neba naokolo. — Dole u grad!... zapovijeda kmet mraku. Gorski se rubovi dižu naglo uvis, i oni propadaju u tamu, koja je sve crnja i sve gluša. Zvane gleda, kako se sužuje planinski obruč nad njegovo-m glavom; krešti prestrašeno: »Pelješ me u pakal!« i udara nogama mraka, da se iznova digne. Po? slušna je neman stala i počela da drukčije vesla nogama, ali upravo u taj čas začu se čudan glas. Dolie iz ponorske dubi* ne, iz brda naokolo ili iz utrobe zemaljske prodire daleko, snažno mukanje, pa se kao očajan poziv razliježe po kotlini. Nevidljiv je neki val zapljuskao o zidove ponora. Zatalasalo se mračno, mrtvo more; gotovo čuješ, kako se kidaju sve naokolo črne niti na tkivu gluhe noči. — Boškarina! Boškarina! kliče kmet i goni opet mraka na dno kotline. Okolo mračne kule nad nekim ponorom zgurila se tiha varoš. Ulice gradske, ceste iz obližnjih najesta, putovi sa sela i staže s poljskih po jata svršavaju se kao napeti konci u dvo* rištu kuče. Pričinja se kumpar*Zvanetu, da gleda veliku pau* kovu mrežu: kula*pauk črni se u sredini, a sve su one kuče, pojate i kolibice ulovljen plijen, o-vdje več isisan i gnjio, ta* mo još ovit nježnom paučinom. Pauk od sura kamenja bdi u kasnoj noči. Nakazni mu hrbat strši uviš, a sitne mu oči rasvjetljuju vrt pokraj po* nora. Četiri druga sjede pod doksatom za punim stolom. Čla* novi komisije za nagradivanje bikova i krava muzara goste se nočas kod šjor Momola, koji je sav sretan, što je njegova krava Roša dobila danas prvu nagradu. Gospodin prisjednik zemaljskoga odbora, gradski načelnik i veterinar spominju onu mršavu i gnjusnu kravu, što je jutros neki kmet poveo pred komisiju na opču sablazan i ruglo, pa se čude ludome seljaku. — Ona vam je krava, gospodo moja... veli načelnik, prava slika i prilika gospodarske snage ovdještijeg seljaka. Veterinar srče refošk i govori: — Gospodin je Momolo kupio za skupe novce, u kmeta Grbljine onu smiješnu kravu, samo da pomogne težaku. Gosti hvale i slave domačina, a ovaj nazdravlja p ris jed* niku. Gotovo pleše od sreče, što- mu se prizna je, da jo čo* vjek, koji se čak žrtvuje za siromaha. 15 Šjor Momolo umuknu, čaše zazvečiše za posljednji put i gospoda ustadoše. Ali upravo sada začu se žamor u tami pred vrtnim plo« tom i zaori hrapav glas. — Počekajte me! Počekajte me! kliče netko, sjedeči na hrptu neke životinje, koju gospoda ne mogu dobro vidjeti, ali rekao bih, da je nalik više na črna psa negoli na konja. S one životinje, koja se boji švjetlosti pa odmiče natra« ške, neko je sišao, zatrčao se prema plotu, preskočio ga i banuo pred stol. — Ti si to, kumparsZvane? Jesi li poludio? Što je? veli šjor Momolo. A kumpar Zvane Grbljina raščešljane kose, čupave bra* de, krvava nosa, prašan i čudnovato obučen, žmiri očima, kopa rukama po džepovima, vadi nekoliko krunaša, pa ih baca na stol ispred šjor Momola. — Zvane, jesi li p jan ili lud? — Ni pjan, ni munjen, šjor Momolo! Nego sam doša, da mi date premiju ili da mi vrnete nazad Boškarinu. — Ali čovječe Božji, miri šjor Momolo seljaka, nagradu je dobila moja Roša, a Boškarinu si mi prodao. — Ča je njihova Roša dobila premiju?... To ne gre, gospodine; to ni pravo!... Da oni dobiju sve one beče, a ja nič ... Su se morda oni trudili poli svoje Roše, kako ja brižan poli Boškarine? ... Najprvo, oni su kupili tu kravu u tujoj zemlji, a Boškarina je naše domače blago: zlegla je je Beluša, ku je kupi moj pokojni otac na Poreščini... Oni imaju lipu štalu, i čuda sena i čuda hlapci, ki gledaju blago; i moreju špendat za medežiju, kad blago oboli; i moreju se sakakp pomoč, kad dojde po liti suša i po zimi velika zima — a ja siromah, ča ču .ja, kad je blago lačno, žejno i bolno? ... Ča da dobiju vajka premiju oni, ki su bogati i ki imaju sega? ... Ne znaju oni, da smo ja i moja Barbara trpili več puti glad i žeju, samo da nam Boškarina ne krepa. Ne znaju oni, ko= liko smo se mi za nju mučili, kad smo iskali za nju seno, tra* vu i vodu .. . Mi smo zmršavili, samo da se ona podebeli — a oni, šjor Momolo, ča su oni storili za svoju Rošu? Ma baš nič... Ni krave na svitu, kakova je moja Boškarina, pa meni gre premija, a ne njima ... Delajte po pravici, šjor M