l PREDSJEDNIK HRVAT. PEDAGOŠKOKNJIŽEVNOGA ZBORA U ZAGREBU. Nema ga više! Nemila smrt otela nam ga jednoga dana na koncu prošloga mjeseca baš u osam sati ujutru; dakle u vrijerae, kad se obično opremao u školu, gdje je najradije boravio- i uživao svu sreču ovoga života. Sad se opremio u školu, u kojoj če vječno boraviti, i gdje ga ne če moriti nikakve brige ni boli. Nema ga više! Ostavio nas je tužne i žalosne najmiliji drug i prijatelj, u koga je duša bila vedra i čista poput alema. Nema više poštenjaka, koji nigda ni pred kim nije ustuknuo, niti se igda ikomu umiljavao. Za istinu i uvjerenje svoje bio je spreman svaka želju pregorjeti i bol pretrpjeti. Nema ga više! Izgubili smo zauvjek umnoga i savjesnog radnika našeg, koji je mnogim krasnim prinosom okitio list naš, te je bio ponos i dika naša. Tko če nam ga nadomjestiti; gdje čemo mu premca nači! Nigda ga prežaliti ne možemo i ne čemo. A sad ne preostaje drugo, nego da kliknemo dičnomu pokojniku: Bog Ti platio! Slava Ti vječna! »Napredak«.