Godina 4 / Broj 7/ 2021. C:\Users\zohercigo\Desktop\cc1.jpg Varaždinski ucitelj digitalni strucni casopis za odgoj i obrazovanje Varaždin, studeni 2021. ISSN 2623-7237 Nakladnik Varaždinski ucitelj-digitalni strucni casopis za odgoj i obrazovanje Glavni i izvršni urednik Zoran Hercigonja, mag.edu.inf. Graficka priprema i dizajn Zoran Hercigonja Izdanje casopisa Godina 4 / Broj 7/ 2021. Kontakt e-mail: zoran.hercigonja@gmail.com ISSN 2623-7237 Sadržaj: 1.NATALIJA KRSTIC RANT-SUDJELOVANJE PRVOŠKOLACA U PROJEKTU ODRŽIVA MOBILNOST [6] 2.BARBARA TURINEK- KAKO DJECU S POSEBNIM POTREBAMA POUCAVATI NA DALJINU BEZ STRESA? POUCAVATI NA DALJINU BEZ STRESA? [16] 3.ANA VELICKI-OBRADA PJESME KORIŠTENJEM STRATEGIJE VŽN [22] 4.LANA KLOPCIC-KAKVU VRSTU AUTORITETA BI TREBAO USPOSTAVLJATI MODERNI UCITELJ? [31] 5.VANJA KACIC-PROJEKT - KULTURNA BAŠTINA U 3. RAZREDU [44] 6.LAURA MOHORKO KUMER-DRUGACIJI SAT POVIJESTI: »IGRAM ULOGU, POVJESNICAR SAM!«[54] 7.ADRIJANA SKOK-PRIMJER DOBRE PRAKSE: ZOOM SATOVI CITANJA TIJEKOM NASTAVE NA DALJINU [65] 8.BOJANA POSAVEC VAUPOTIC-RAZVOJ DJECE S POSEBNIM POTREBAMA KROZ CETIRI GODINE ŠKOLOVANJA [70] 9.IGORCHO ANGELOV-KORIŠTENJE DIDAKTICKOG PRIBORA U RADU S DOSELJENOM DJECOM [80] 10.IGORCHO ANGELOV-KULTURNE AKTIVNOSTI U 3. RAZREDU ZA VRIJEME COVID-19 [93] 11.MARJETKA HOCEVAR-ŠKOLARCI RURALNIH PODRUCJA U EPIDEMIJI [102] 12.MARJETKA HOCEVAR-MEĐUPREDMETNA NASTAVA NA OTVORENOM [108] 13.IRENA MORI-NASTAVA NA DALJINU – IZAZOV ZA NASTAVNIKE I SREDNJOŠKOLCE [116] 14.DR. ALEŠ MARĐETKO-OD IDEJE U UCIONICI DO EUROPSKOG PARLAMENTA [124] 15.VALENTINA BATAGELJ-INTERVJU NA DALJINU NA ENGLESKOM JEZIKU [135] 16.MATEJA REPOVŽ LISEC-DIGITALNA OSPOSOBLJENOST UCITELJA U EPIDEMIJI [145] 17.DR.ALEŠ MARĐETKO-IZRADA TAKTILNIH KARATA KONTINENTA [150] 18.ALEKSANDRA ŠPARL-MAGNETNA DRŽAVA PRVAŠICA NA JUTARNJEM CUVANJU [161] 19.IRENA MORI-VAŽNOST CITANJA ZA TECNOST GOVORA STRANOG JEZIKA I RAZVIJANJE KOMUNIKACIJSKIH VJEŠTINA [171] 20.VIDA HOCEVAR-KULTURNA BAŠTINA – ISTRAŽIVANJE I UPOZNAVANJE NA TERENU [177] 21.ZINKA VIDOVIC-KOMUNIKACIJA I RAZVOJ SAMOPOŠTOVANJA KOD DJECE [187] 22.ALENKA BENKO-CITANJE NA DALJINU U VRIJEME EPIDEMIJE [198] 23.ALBINA FIFER-TEHNICKI DAN -VOZILA OD OTPADNOG MATERIJALA [204] 24.MARTINA CURK-GLAS TIŠINE [212] 25.MARTINA CURK-GLUHI UCENIK S UMJETNOM PUŽNICOM U OSNOVNOJ ŠKOLI [218] 26.VALENTINA BATAGELJ-TEHNICKI ASPEKTI PROVOĐENJA ONLINE NASTAVE ILI IZRADE SNIMAKA [225] 27.IGOR KUCAN, IVANA KUCAN, KRISTINA HORVAT-PRAKTICNA NASTAVA U ONLINE OKRUŽENJU [230] 28.NATAŠA BEZIC-PRAKTICNA NASTAVA U ONLINE OKRUŽENJU [236] 29.LUKA HUZJAK-FORMIRANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH SKUPINA U IZBORNOJ NASTAVI DRUGOG STRANOG JEZIKA – KRATKI PREGLED [245] 30.JADRANKA DIMIC PERKOVIC-POBOLJŠANJE SATI UCENJA KREATIVNIM POKRETOM [256] 31.METKA LAKOTA-KULTURA U OSNOVNOJ ŠKOLI [263] 32.VIDA HOCEVAR-INTERDISCIPLINARNO POVEZIVANJE U NASTAVI POVIJESTI [271] 33.ANDREJA BOGATAJ RANT-NEOBAVEZNI IZBORNI PREDMET »UMJETNOST« [283] 34.NINA LEBAN-UTJECAJ KRETANJA U ŠKOLSKOM RAZDOBLJU [294] 35.POLONCA GREGORCIC-KAKO NA ŠTO UCINKOVITIJI I DJETETU UGODAN NACIN PRISTUPITI K POCETNOM OPISMENJAVANJU [303] 36.MONIKA RAVNIKAR BOBNAR-DAN SPORTA NA DALJINU [314] 37.ANICA GLOBAN KOVACIC-ŠKOLSKI PROJEKT „KAJ JE KAJ?“ [321] 38.STANKA ERJAVEC-PROJEKTNA NASTAVA „OD IDEJE DO PROIZVODA” [329] 39.NIVES GROS-DAN AKTIVNOSTI NA TEMU EKSPERIMENATA [337] 40.JANJA KAJNIK-KAKO POSUDITI E-KNJIGU? [345] 41.LUCIJA JELENC-PRIMJER PROGRAMA DODATNE PONUDE SPORTA U OŠ VALENTINA VODNIKA [351] 42.ANICA GLOBAN-ŠKOLSKI PROJEKT „PTICOLJUPCI U AKCIJI“ [362] 43.LUKA HUZJAK-ISPIS UCENIKA, IZBORNI DRUGI STRANI JEZIK – KRATAK PREGLED [373] 44.ANICA KATIC HOCEVAR-PRIMJER NASTAVE NA OTVORENOM [382] 45.TINA ŠIFRER GAZVODA-ŠKOLOVANJE TIJEKOM EPIDEMIJE U SLOVENIJI [389] 46.TINA ŠIFRER GAZVODA-KAKO TRENIRATI BICIKLISTE U SLOVENSKIM ŠKOLAMA [396] 47.JASMINA KRIŽAJ GRUŠOVNIK-POMNOST U DJECE [406] 48.JASMINA KRIŽAJ GRUŠOVNIK-IGROM DO IZVRSNOG ZNANJA ENGLESKOG JEZIKA [411] 49.JASMINA KRIŽAJ GRUŠOVNIK-PRIMJENA PROGRAMA BRAIN GYM U RAZREDNOJ NASTAVI [417] 50.BOJANA MURKO-RAD NA DALJINU S ROMSKOM DJECOM [422] 51.BOJANA MURKO-POVIJEST 7 RAZRED + HOLLYWOOD [430] 52.DR.ALEŠ MARĐETKO-PRIMJER KORIŠTENJA FORMATIVNOG PRACENJA I STRATEGIJE MATRICE USPOREĐIVANJA NA SATU POVIJESTI U 9. RAZREDU [441] 53.TATJANA HREN-KORIŠTENJE OTPADNOG MATERIJALA U NASTAVI [450] 54.KATJA JANIC-PROVEDBA ŠKOLSKOG NOVINARSTVA TIJEKOM NASTAVE NA DALJINU [461] 55.SILVIJA PERMOSER-NEKA UCENJE CITANJA POSTANE ZABAVNO [468] 56.SILVIJA PERMOSER-RAZVIJANJE PREDVJEŠTINA PISANJA KROZ KRETANJE I IGRU [476] 57.BREDA GRUDEN-KRETANJE I ISTRAŽIVANJE U ŠUMI [485] 58.MATEJA ŠILAK-UCVRŠCIVANJE S DOMINOM [492] 59.METKA FINŽGAR-DJECA S DIJABETESOM U OSNOVNOJ ŠKOLI [503] 60.METKA FINŽGAR-MEĐUGENARACIJSKA SURADNJA – POŠALJIMO VJETRIC PRIJATELJSTVA [509] 61.VESNA PENEC-ZNACENJE PISANJA RUKOM [518] 62. VESNA PENEC-KAKO ZAINTERESIRATI UCENIKE ZA CITANJE OBAVEZNE LEKTIRE [526] 63.STANKA ERJAVEC-EMOCIONALNA INTELIGENCIJA [535] 64.MARIJA OSTOVRŠNIK LILIJA-SURADNICKO UCENJE-JE LI TO UOPCE JOŠ AKTUALNO [543] 65.ERIK KURBOS-PROJEKT „ZELENA LIZIKA“ [551] 66.ANJA VALENCIC ŠTEMBERGAR-MIŠLJENJA RODITELJA PREDŠKOLSKE DJECE O SURADNJI S ODGOJITELJIMA U VRTICU [559] 67.MOJCA CIMERMAN GALUN – POJAVA NASILJA MEĐU UCENICIMA TIJEKOM KORONAVIRUSA [569] 68.KATJA REK – PRAVDANJE IZOSTANAKA KAO PRIMJER DOBRE PRAKSE [579] 69. MARJAN ŠENET-PRAKTICNA PRIMJENA METODE PAMCENJA U OSNOVNOJ ŠKOLI [589] 70.MATEJA ERJAVEC MIHOVEC – MATEMATICKE IGRE U 3. RAZREDU [596] 71.ANITA ROMIH – IZMEĐU IGRE I UCENJA [606] 72.ANITA ROMIH -TEHNICKI DANI-IZRAĐIVANJE OD OTPADNOG MATERIJALA [617] 73.VLASTA GONDIC-S DIJAFRAGMALNIM DISANJEM PROTIV STRESA [626] 74.ANJA VALENCIC ŠTEMBERGAR-INFORMIRANOST PEDAGOŠKIH RADNIKA ZA RAD S DAROVITOM DJECOM U SLOVENIJI [630] 75. DARJA MILOŠIC-PODIZANJE CITALACKE PISMENOSTI I MOTIVACIJA ZA CITANJE KOD UCENIKA [642] 76.DARJA MILOŠIC-POSEBNI ODGOJNO-OBRAZOVNI OBLIK RADA U 1.TRIJADI [648] 77.ANDREJA BOGATAJ RANT – MOTIVACIJA I NASTAVA NA DALJINU U 5. RAZREDU [654] 78.TANJA AVSEC-POTICANJE GLAZBENO NADARENIH UCENIKA NA RAZVOJ TALENTA U OSNOVNOJ ŠKOLI[662] 79.MANCA MOŠKON-INTERESNA DJELATNOST-SATI KRETANJA [672] 80.URŠKA KOSI-KAKO POTAKNUTI KRETANJE UCENIKA I NJIHOVIH RODITELJA [678] 81.IRENA MORI-VAŽNOST NATJECANJA ZA UCENIKE SREDNJIH ŠKOLA I NJIHOVE MENTORE [687] 82.ALJA BENKOC SUŠNIK – POZITIVNI UCINCI PROJEKTA ODRŽIVA MOBILNOST [693] 83.UVOĐENJE POBOLJŠANJA NA PODRUCJU CITALACKE PISMENOSTI [699] 84.VLASTA GODNIC -URAVNOTEŽENA PREHRANA ZA ZDRAV MOZAK [707] 85.MARJANCA TOMAŽIN-NASTAVA NA DALJINU S KRONICNO BOLESNIM ROMSKIM UCENIKOM [712] 86.ANKA JEMENŠEK-CITALACKE NAVIKE SREDNJOŠKOLACA U MARIBORU [716] 87.ANTONIJA BUKŠA – ANALIZA ISTRAŽIVANJA O NAVIKAMA UCENJA [727] 88.NATAŠA BABIC-GLAZBOM I POKRETOM DO BOLJIH ODNOSA-BIODANZA ZA ŠKOLSKU DJECU [737] 89.ZORAN HERCIGONJA-PISANJE NA LEĐIMA [747] Strucni rad SUDJELOVANJE PRVOŠKOLACA U PROJEKTU ODRŽIVA MOBILNOST Natalija Krstic Rant, dipl. odgajateljica u prvom razredu OŠ Osnovna škola Škofja Loka - Mesto Sažetak Osnovna svrha projekta je osvijestiti ucenike i njihove roditelje o važnosti hodanja, vožnje biciklom i korištenja javnog prijevoza u svakodnevnom životu. Sam projekt potice promjenu putnickih navika i posljedicno smanjenje motoriziranog prometa u okolici škola te je fokusiran na svakodnevno kretanje djece, što doprinosi zdravom nacinu života i brizi o zdravom okolišu. Cilj koji smo sebi postavili u projektu održive mobilnosti je povecanje dolazaka u školu na održiv nacin za barem 7% u odnosu na pocetno stanje. S obzirom na to da se i u našoj školi naglašava važnost sigurnog i odgovornog postupanja u prometu, prošle smo se školske godine odlucili ukljuciti u projekt Održiva mobilnost. U prvom smo razredu iz predmeta Upoznavanje okoliša u sklopu nastavnog programa odabrali ciljeve i aktivnosti u okviru kojih smo obradivali sadržaje o temama koje se odnose na promet i sigurnost prometa. Svrha nastavnih sati, aktivnosti i djelatnosti koje su predstavljale dio projekta bila je da ucenici razmisle i obrazuju se o održivoj mobilnosti te, naravno, implementiraju steceno znanje i uvažavaju ga nakon izvedene aktivnosti Idemo pješice s kokoškom Rozi. Kljucne rijeci: putne navike, idemo pješice, briga o zdravlju, briga o okolišu 1.Uvod Održiva mobilnost Održiva mobilnost predstavlja nacin života kojim se poticu hodanje, biciklizam, korištenje javnog putnickog prijevoza i alternativni oblici mobilnosti, cime se doprinosi smanjenju emisija staklenickih plinova, cišcem gradskom zraku, poboljšanju kvalitete života i na taj se nacin potice zdrav nacina života. Cilj projekta je osigurati uvjete za povecanje udjela putovanja na održiv nacin, poput poticanja djece i osoblja da u školu dolaze pješice, biciklom, romobilom te autobusom umjesto automobilom. Na prvom roditeljskom sastanku roditeljima djece koju poducavam predstavila sam projekt Održiva mobilnost. Tijekom predstavljanja projekta nije bilo nikakvih prigovora od strane roditelja, tematski smo se dotakli malo opasnijih putova u okolici škole, ali samo u dobroj namjeri. Roditelji su projekt prihvatili kao pozitivan izazov. Tijekom tjedna mobilnosti, tocnije od 16. rujna 2019. do 22. rujna 2019., upoznala sam s gradivom i svoje prvaše te im objasnila na koje cemo se aktivnosti i djelatnosti fokusirati u sklopu projekta, uz pomoc kokoške Rozi, koja ce nam pomoci da promijenimo svoje putnicke navike na nacin da budemo što odgovorniji te poštujemo sebe i prirodu. 2. Aktivnosti koje su ucenici izvodili na nastavi 2.1.Tehnicki dan Promet i sigurnost u prometu U prvom tjednu rujna 2019. održali smo Tehnicki dan prometa i sigurnosti prometa u sklopu Tjedna održive mobilnosti. Razgovarali smo s ucenicima o tome zašto je potrebno nositi žutu maramu, pogledali reflektore na školskim torbama i spomenuli koji su odjevni predmeti vidljiviji na cesti. Nakon uvodnog dijela, posjetila nas je gospoda policajka iz Policijske postaje Škofja Loka. Gda policajka je ucenicima objasnila kako se u prometu ponašati kao pješak, kao suputnik u automobilu i autobusu. Koristeci slike pokazala nam je prometne znakove koje moramo uvažavati kao pješaci. Upozorila nas je da je u vozilima uvijek potrebno vezati sigurnosni pojas. Zatim smo zajedno krenuli u šetnju i pogledali prometne znakove te sigurne rute u okolici naše škole. Svi su ucenici policajki pokazali kako sigurno prijeci pješacki prijelaz, tako da su najprije prešli cestu u pratnji policajke, a zatim to ponovili sami. U konkretnim situacijama naucili su i pravila sigurnog hodanja (grupno, s odraslom osobom, plocnikom ...) Nakon zajednicke šetnje uslijedio je razgovor tijekom kojeg smo ponovili sve što smo naucili i usvojili u šetnji namijenjenoj ucenju. Ucenici su igrali razne igre kako bi ucvrstili steceno znanje. Jedna od igara bila je: KOLIKO DOBRO POZNAJEŠ PROMETNA PRAVILA Nakon izgovaranja tocnih odgovora ucenici su skocili, a u slucaju netocnog odgovora cucnuli su. Po svršetku igre ucenici su objasnili razloge tocnosti ili netocnosti odgovora. Primjeri: • PLOCNICI SU NAMIJENJENI PJEŠACIMA. • U TAMI NOSIŠ 'KRIJESNICICU'. • NOCU SI ODJEVEN(-A) U SVIJETLU ODJECU KAKO BI TE VOZACI BOLJE VIDJELI. • KADA PRELAZIŠ CESTU, MOŽEŠ JU SAMO PRETRCATI. • KAO SUPUTNIK U AUTU MOŽEŠ SJEDITI NA PREDNJEM SJEDALU, S VEZANIM SIGURNOSNIM POJASOM. • U AUTU SI UVIJEK VEZAN (-A) SIGURNOSNIM POJASOM. • KADA VOZIM BICIKL ILI ROLERE, MORAM NOSITI KACIGU. • PJEŠACI NE MORAJU UVAŽAVATI PROMETNE ZNAKOVE. • NOGOMET IGRAM NA CESTI, JER JE DOVOLJNO ŠIROKA. • PROMETNE ZNAKOVE MOGU GAĐATI KAMENJEM, JER SU IZRAĐENI OD ŽELJEZA. • PAZIM DA NE OŠTETIM SJEDALA U AUTOBUSU. • SIGURNOSNI POJAS MORAM KORISTITI I U AUTOBUSU. • CESTU PRELAZIM TAMO GDJE JE NACRTANA ZEBRA. • CESTU PRELAZIM BILO GDJE JER SE AUTOMOBIL MOŽE ODMAH ZAUSTAVITI. • ZADATAK POLICAJCA JE DA POMAŽE LJUDIMA. • AKO NOSIM 'KRIJESNICICU', NITKO ME NE VIDI. Slika 1: Pravilno prelaženje pješackog prijelaza Ciljevi koje smo postavili za dan aktivnosti bili su sljedeci: • promatranje i upoznavanje prometne rute u okolici škole, • ucenici usvajaju pravila sigurnog hodanja (hodanje u grupi, s odraslom osobom, plocnikom, tamo gdje nema plocnika, prelazak ceste itd.), • ucenici upoznaju prometne znakove u blizini škole koji su važni za pješake i bicikliste, • ucenici razumiju važnost vidljivosti u prometu, u vezi sa zaustavljanjem vozila i nošenjem žute marame te 'krijesnice', • usvajaju znanja o nacinima na koje oni i drugi sudionici u prometu mogu aktivno pridonijeti zaštiti i ocuvanju prirodnog okoliša u kojem žive. 2.2. Nastavni sadržaj Onecišcenje i promet Na nastavi upoznavanja okoliša razgovarali smo o nastavnom sadržaju na temu Onecišcenje i promet. S ucenicima smo razgovarali o tome kako, na koji nacin bi mogli dolaziti u školu, a da bi pri tome što manje onecišcivali okoliš. Zadali smo si operativne ciljeve: • kako mi i drugi ljudi možemo utjecati na prirodu; • kako možemo aktivno pridonijeti zaštiti i ocuvanju prirodnog okoliša u kojem živimo. Razgovarali smo i o tome zašto je smisleno dolaziti u školu na tako održiv mobilni nacin. Zahvaljujuci promatranju i brojenju na podrucju prometa te prikupljanju podataka, ucenici su se upoznali s problematikom onecišcenja te interveniranja u okoliš zbog razvoja prometa. Procitali smo eko pricicu Mojiceje Podgoršek pod naslovom Eko zmajic. Pogledali smo kontejnere za odvajanje otpada ispred naše škole. Razgovarali smo i o tome kako sami možemo doprinijeti brizi o okolišu. 2.3. »Idemo pješice s kokoškom Rozi« U travnju 2019. izveli smo aktivnost „Idemo pješice s kokoškom Rozi“, a odvijale su se i dodatne aktivnosti. Tijekom tjedna prije izvodenja spomenute aktivnosti, rješavanjem ankete upoznali smo putne navike ucenika. Prije pocetka provodenja aktivnosti ucenici su dobili Dnevnik mojih aktivnosti u kojem su prikupljeni kratki zadaci koji su ucenike potaknuli na razmišljanja o održivoj mobilnosti. Zadatke su rješavali tijekom i nakon aktivnosti. Uz podršku roditelja, ucenici su se trudili svakodnevno dolaziti u školu na održiv nacin, kao i vracati se iz škole kucama, te se na taj nacin kretati i u poslijepodnevnim satima. U projekt su bili ukljuceni takoder bake i djedovi koji su u školu dolazili zajedno s unucima i unukama na održiv mobilni nacin. Tijekom tjedna održive mobilnosti s ucenicima smo svakodnevno bilježili u tablicu i na plakat kako i na koji nacin smo dolazili u školu. Pri tome smo razgovarali i o razlozima smislenosti dolaska u školu na ovaj nacin. Tijekom spomenutog tjedna svojim smo primjerom uspjeli uvjeriti neke osobe da promijene putne navike. Ucitelji u školi takoder su se pobrinuli da u školu dolazimo na što održiviji mobilni nacin i pokušali su biti primjeri svojim ucenicima. Slika 2. Razredni plakat« Idemo pješice« Slika 3. Bilježenje nacina dolaženja ucenika u školu Osim redovitog bilježenja u tablicu, ucenici su igrali i razne kartaške igre. Jako su uživali u tim igrama. Oni koji su u školu dolazili na održiv nacin, dobili su karte s likom kokoške Rozi odnosno raznim ilustracijama, ovisno o vrsti aktivnosti: kokoška koja ide pješice i zviždi (pješaci do škole); kokoška Rozi na biciklu, na romobilu, u autobusu, u grupi s automobilom; kokoška Rozi s ruksakom (popodnevna šetnja u okolici kuce ili uspon na brdo - najmanje 2 km); a za posebne zasluge dobiva se kokoška Rozi s krunom. Karta za igru sa slikom zlatnog jajeta bila bi osvojena kada bi svi ucenici odjeljenja došli pješice u školu istog dana, ali se, nažalost, to nije dogodilo, unatoc osviještenosti. Karte za igru ucenici su tijekom djecje kartaške igre koristili na nacine koji su im bili poznati. 1. igra: Lažljivac Ucenici su medusobno razdijelili karte (tako da je svatko imao jednak broj karata). Prvi koji je zapoceo igru rekao je i koju je kartu položio: npr. kartu s likom kokoške na biciklu ili kokoške s ruksakom, ... Ostali igraci morali su staviti ovu kartu (kokoška na biciklu ili kokoška s ruksakom, ...) na njegovu. Medutim, buduci da se radi o igri pod nazivom 'Lažljivac', igraci ne moraju položiti jednaku kartu, mogu položiti onu koju žele. U ovoj igri drugi igrac može prethodnom reci da je lažljivac. To se izgovara kada misli da drugi igrac nije dao pravu kartu vec je položio svoju. Ucenici su imali sve kokoške u igri i takoder su ih koristili. Ako je prvi igrac bio u pravu kada je proglasio prethodnog lažljivcem, prethodni je igrac morao pokupiti sve karte koje su bile na hrpi. Medutim, ako je prvi igrac pogriješio u vezi s prethodnim, a prethodni je stavio pravu kartu na hrpu, on je morao pokupiti sve karte s hrpe. 2. igra: Crni Petar Ucenike sam podijelio u nekoliko manjih skupina, po cetvero. Igrali smo igru na slican nacin kao što smo to cinili tijekom igre Crni Petar. Pobijedio je ucenik koji je najbrže prikupio sve parove i ostao bez karata. Slika 4. Djecja kartaška igra 3. igra: Zamijeni i imenuj Ucenici su se po mojim uputama kretali u prostoriji na razlicite nacine (trcanje, hodanje, skakanje na jednoj nozi, skakanje na drugoj nozi, ...). Pritom su morali obratiti pažnju na pravilo: "brzo, vješto, tiho!". Nakon udarca tamburina svatko od njih morao se zaustaviti ispred najbližeg školskog kolege, nakon cega su jedan drugom rekli što predstavljaju kokoške na njihovim kartama, a zatim su razmijenili spomenute karte (npr. ''U ruci držim kokošku s rolerima, a ti, što imaš ti?''). Nastavili su igru kad su zaculi udarac bubnja. Buduci da se igra ucenicima jako svidjela, morali smo je ponoviti nekoliko puta. 3. Zakljucak Projekt je imao velik utjecaj na sve nas koji smo u njemu sudjelovali. Nakon njegove provedbe, nastavili smo i ustrajali na razlicitim nacinima dolaska u školu. Imam želju da se u bližoj buducnosti unutar školskog prostora ukažu mnoge prilike za sudjelovanje u takvim projektima, jer poticu razvoj osjecaja za okoliš. Ako s djetetom dodemo pješice u školu, zajedno s njim zapažamo sigurne i opasne putove na relaciji do škole, razgovaramo s djetetom o onome što nam kao sudionicima u prometu porucuju prometni znakovi. Krecuci se putem možemo jedni drugima ispricati puno lijepoga, rješavati trenutne probleme, slušati cvrkut ptica, udahnuti svjež zrak i pobrinuti se za svoje zdravlje. Zahvaljujuci ovakvom nacinu dolaska u školu djeca ce postati odgovornija, neovisnija kao sudionici u prometu, povecat ce se njihova socijalna ukljucenost (npr. druženje sa školskim kolegama tijekom pješacenja do škole) i ojacati njihovo zdravlje. Osim toga, ovim cemo omoguciti da se u okolici škole odvija manje motoriziranog prometa i na taj nacin doprinijeti smanjenju opterecenja okoliša. Ako se slicne teme budu uvodile u školski prostor, ucenici ce moci puno nauciti, a usvojene navike postat ce dio njihovog svakidašnjeg života. 4. Literatura [1.] Ministrstvo za infrastrukturo. URL: http://sptm.si/wp-content/uploads/2019/09/dnevnik_1-3-RAZRED_PRESS.pdf (20.4.2021) [2.] Ogrin, M., Resnik, T., Klun, M., Plevnik, A. (2013). Trajnostna mobilnost. Prirocnik za ucitelje v osnovnih šolah. Ministrstvo za infrastrukturo Strucni rad KAKO DJECU S POSEBNIM POTREBAMA POUCAVATI NA DALJINU BEZ STRESA? mag. Turinek Barbara Osnovna škola Karla Destovnika-Kajuha, Šoštanj Sažetak Sati dodatne strucne pomoci pri poucavanju djece s posebnim potrebama na daljinu mogu biti vrlo naporni. Okruženje za ucenje koje ucenici imaju kod kuce nije uvijek idealno. Takav sat može za nas kao ucitelje biti vrlo stresan, osobito zato što nas na takve sate nitko nije pripremio. Uz pomoc knjige Sjediti mirno kao žaba upoznala sam pojam pomnosti ili pune svjesnosti (nazvane i usredotocena svjesnost, engl. mindfulness) te nekoliko osnovnih vježbi koje sam upotrijebila za uspješno prevladavanje stresa. Kljucne rijeci: stres, pomnost, pažnja, disanje 1. Uvod Rad od kuce može biti vrlo stresan, posebice u individualnom radu s djecom s posebnim potrebama. Pri poucavanju na daljinu u programu Microsoft Teams bili smo baceni u za nas novo okruženje. Tako nastavi ponekad nije prisustvovao samo ucenik, vec i njegova cijela obitelj. Zamislite buku troje brace i majke koja radi umjesto kceri, zapisuje u bilježnicu te unatoc upozorenjima ne prestaje. Nitko nas nije pripremio na takve sate nakon kojih smo iscrpljeni, katkad cak i pregorjeli. U takvim trenucima trebamo nešto na što se možemo osloniti, što nam može pomoci preživjeti takav sat. Meni su pomogli pojam pomnosti i vježbe koje sam izvodila. Ideju sam dobila u knjizi Sjediti mirno kao žaba. 2. Što za nas znaci stres? Stres je rijec koju u posljednje vrijeme cesto cujem, posebno kad razgovaram s uciteljicama i uciteljima. NIJZ (Nacionalni institut za javno zdravstvo) definira stres kao „normalnu reakciju pojedinca kada mu je fizicka ili psihicka ravnoteža privremeno poremecena zbog unutarnjih ili vanjskih utjecaja (stresora). Stresori mogu dolaziti u razlicitim oblicima. Mogu biti manji (npr. gužva na cesti) ili veci (npr. smrt u obitelji), vanjski (npr. kratak rok za odredeni zadatak) ili unutarnji (npr. brige, crne misli), negativni (npr. prometna nesreca) ili cak pozitivni (npr. rodenje djeteta)” [2.] Stoga stres nekim osobama može predstavljati poticaj, a drugima stresor. Problem se ne javlja kada pojedinac kontrolira situaciju. Problem nastaje kad pojedinac osjeti kako mu je ravnoteža toliko narušena da više ne može ici dalje. Da se našao u situaciji s kojom se ne zna nositi. A ponekad je stresnih situacija jednostavno previše. Na mrežnoj stranici NIJZ-a možemo procitati kako se „neugodni simptomi stresa odražavaju na sva cetiri aspekta pojedinca – na tijelu, emocijama, ponašanju i mislima. Karakterizira ga ubrzani rad srca, glavobolja ili probavne smetnje; napetost, utucenost, razdražljivost; nedostatak volje, poteškoce sa spavanjem i pažnjom, kao i negativne misli (npr. 'Ja ovo ne mogu').” [2.] Svakako je važno da stres, odnosno stresore koji ga uzrokuju, na vrijeme prepoznamo, jer mogu eskalirati i prouzrociti smanjenje imuniteta, a to posljedicno može dovesti do oboljenja. NIJZ preporucuje pronaci odgovarajuci nacin za ovladavanje stresnim situacijama, tijekom kojih je dobro poznavati razne tehnike opuštanja koje možemo upotrijebiti. 3. Pojam pomnosti Naše je okruženje preplavljeno tehnikama meditacije, vježbama opuštanja i mnogim slicnim aktivnostima. Svima nam je vec poznato koliko je važno pravilno disanje, koliko je važno znati se zaustaviti i opustiti. Ali svaki rad na sebi iziskuje trening i dosljednost. Vježbe koji bi nam trebale pomoci pri opuštanju cesto propustimo upravo zato što u svakodnevnom ritmu ne nalazimo ili ne izdvojimo dovoljno vremena za njih. Zato nam je ponekad kakva precica narocito dobrodošla. Na rijec pomnost prvi sam put naišla u knjizi Sjediti mirno kao žaba [3.]. Autorica kaže kako „pomnost nije ništa drugo nego svijest o prisutnosti u datom trenutku, otvorena i ugodna spremnost na razumijevanje stvari koje se dogadaju u vama i oko vas. To znaci živjeti u sadašnjem trenutku (što nije isto što i razmišljati o sadašnjem trenutku) bez da se stvari osuduju, namjerno previdaju ili izgubi ravnoteža pod pritiscima svakodnevnog života.” [3.] Na mrežnoj stranici Društva za razvoj pomnosti o pomnosti navode: „Pomnost je duševna sposobnost svakog covjeka. Ona takoder oznacava skup tehnika i metoda kojima sustavno razvijamo tu svijest. Pritom razlikujemo (a) formalne vježbe (meditaciju), poput minute za disanje, pregleda tijela, jednostavne prisutnosti i pomnosti u kretanju i (b) neformalne vježbe, gdje pomnom svjesnošcu obavljamo aktivnosti svakodnevnog života kao što su pranje zubi, razgovor, vožnja automobila, cekanje u redu, šetnja gradom, vožnja autobusom i sl. Svim vježbama povecavamo razinu pomne svjesnosti u životu opcenito.” [1.] Istraživanje rijeci pomnost vodi nas do vrlo detaljnih definicija i odredenja. Ako se zamislimo nad samom rijecju, otvara nam se horizont njezinih dimenzija, koje nisu tako jednostavne kao što se na prvi pogled cini. Knjiga Sjediti mirno kao žaba namijenjena je djeci i njihovim roditeljima, pa je zato možda napisana na popularniji nacin i pojam pomnosti približava svakome. „Pomnost nije samo tehnika, vec proces spoznaje, prihvacanja i mijenjanja. Nacin je života koji se ogleda u svim podrucjima našeg života. Sve jasnije opažanje i razlikovanje dogadaja u okviru naših doživljaja omogucuje nam put osobnog rasta koji je kod svakoga jedinstven. Pogledajmo primjerice osobnu pripovijest o tome tko smo, što smijemo i što bismo trebali biti. Svjesnost o tome omogucuje nam iskorak iz ustaljenog nacina djelovanja i priliku za stjecanje novih iskustava.” [1.] Pažnja zapocinje disanjem, sa sviješcu o tome da dišemo. Svi, naravno, znamo da dišemo, ali jesmo li toga svjesni? Snel kaže: „Disanje se ne može zaboraviti, ostaviti ili odgoditi. Dišete dok ste živi. Dišete i u ovom trenutku. Osjecate li? Vaše vam disanje može otkriti mnogo toga. Može vam reci jeste li napeti, smireni ili nemirni i nije važno zadržavate li dah ili dišete spontano. Kad pocnete opažati svoje disanje, postajete sve svjesniji svog unutarnjeg svijeta, usmjerivši pažnju na ovdje i sada. To je ujedno i prvi korak prema razvoju koncentracije.” [3.] Snel upozorava da nam snaga disanja može u velikoj mjeri pomoci u stresnim trenucima kao što je vrijeme neposredno prije ispita ili nakon teškog razgovora. Disanje nam može pomoci da u situaciji koja izaziva intenzivne emocije ostanemo mirni. Snel upozorava: „Fokus na disanje uvijek funkcionira – djeluje na djecu, roditelje, kao i bake i djedove, bilo da se radi o manjem ili vecem nesretnom slucaju. Ovo je prvi i ujedno najvažniji korak prema pomnoj reakciji. Kad se suocavamo s teškom ili zastrašujucom preprekom: umjesto da odmah reagirate, najprije se usredotocite na disanje i nekoliko planiranih udisaja i izdisaja.” [3.] 4. Kako uz pomoc pomnosti ovladati stres? Prethodno je navedeno znacenje pojma stresa i stresora. U mome slucaju stres izazvan individualnim satima dodatne strucne pomoci nije bio uvijek pozitivan. Štoviše, stres se iz sata u sat povecavao kako su se nagomilavali i stresori koje je pojedini sat donio. Neke od njih ucenica i ja uspješno smo riješile, dok kod drugih nismo bile tako uspješne. Tijekom sati stresor je bila majka koja je radila umjesto kceri. Kad kcerki nije išlo, uzela joj je olovku i zapisala umjesto nje. Tijekom sljedecih nekoliko sati stresori su se gomilali u obliku brace koja su stvarala takvu buku da ucenicu više puta nisam cula. Nastavno gradivo koje sam željela objasniti ili utvrditi morala sam nekoliko puta ponoviti da bi me ucenica cula. Stres i nemoc nakupljali su se i na kraju svakog sata bila sam sve više iscrpljena. Procitala sam knjigu Sjediti mirno kao žaba i preslušala vježbe na priloženom CD-u. Vježbe su namijenjene djeci mladoj od 12 godina i željela sam ih iskušati u razredu. Najzanimljivija mi je bila ideja da „oluju” misli u glavi preusmjerimo na trbuh, gdje se koncentriramo samo na disanje. Tako se polako opuštamo. Nekoliko odlomaka iz 3. vježbe na CD-u: „3. VJEŽBA: FOKUS NA DISANJE: Najbolji nacin da istreniraš svoju pažnju jest da se usredotociš na disanje. Zašto? Jer je tvoje disanje uvijek uz tebe... S radoznalošcu prouci svoje disanje. Što se u ovom trenutku dogada s tvojim disanjem? Što ti porucuje? Sve što trebaš uciniti jest opažati ga. Ništa drugo. Poput stražara... samo nekoliko puta dublje udahni. Što se dogodi kad duboko udahneš, a što kad duboko izdahneš? Ne trebaš to raditi na silu ili uciniti nešto posebno. Dovoljno je da uhvatiš nešto više zraka u svoj trbuh, bez naprezanja. Dozvoli da u tvoj trbuh ude malo više zraka, a zatim ga polako izdahni. Tvoje je disanje mirno i sve sporije. Postaje dublje i ujednacenije. Nastavi s disanjem. Duboko i postojano... cim primijetiš da zbog teških misli više ne obracaš pažnju na disanje, možeš je ponovo usmjeriti. Natrag na mirno disanje u tvome trbuhu...” [3.] I upravo mi je ta ideja sinula za vrijeme sata dodatne strucne pomoci ucenici drugog razreda u programu Microsoft Teams. Obradivali smo nastavnu temu o danima, mjesecima i orijentaciji na kalendaru. Cijelo je vrijeme bila prisutna majka, neprestano dajuci primjedbe... Nakon upozorenja da ucenica sama potraži rješenje, majka je tvrdila joj ona ništa ne pomaže. Bila sam uistinu bijesna jer cula sam je i vidjela kako piše i traži umjesto ucenice. Tada sam se prisjetila vježbe i na trenutak samo usredotocila na disanje. To sam tijekom sata više puta ponovila. Prvi put u dva mjeseca nakon toga sata nisam osjetila glavobolju. I za vrijeme sljedecih sati, kad god sam se u situaciji osjecala bespomocno, koristila sam ovu vježbu. Kad me je nešto „izbacilo iz takta”, nekoliko sam se sekundi usredotocila na podizanje i spuštanje trbuha, odnosno na disanje. Iza sebe imam vec cetiri sata tijekom kojih sam upotrijebila ovu vježbu. Moj rad se nije promijenio, kao ni okruženje kod ucenice. Zbog nekoliko sekundi koje izdvojim tijekom sata nitko nije uskracen, a ja se na kraju sata osjecam znatno bolje. 5. Zakljucak Okruženje za ucenje ne možemo birati, ali se na njega možemo pripremiti. Vježbe pomnosti mogu biti dio ove pripreme, jer ucitelju u stresnoj situaciji pomažu da mirno diše i nastavi s nastavom cak i kada sve nije idealno i kada postoje mnogi cimbenici koji uzrokuju smetnje – negativni stresori. 6. Literatura [1.] Društvo za razvijanje cujecnosti. URL: https://www.cujecnost.org/cujecnost/ (11.1.2021.) [2.] NIJZ. URL: https://www.nijz.si/sl/stres (9.1.2021.) [3.] Snel, E. (2019). Sedeti pri miru kot žaba. Zavod Gaia planet. Celje. Strucni rad OBRADA PJESME KORIŠTENJEM STRATEGIJE VŽN Ana Velicki, prof. Osnovna šola Karla Destovnika-Kajuha Šoštanj Sažetak U ovom clanku cu prikazati kako razvijati vještine citanja korištenjem strategije VŽN prilikom obrade pjesme napisane na engleskom jeziku. Primjena ove metode prikazana je na prakticnom primjeru provodenja nastave s ucenicima u razredu. Korištenjem ove metode ucenici su pokazali svoje predznanje, uvježbavali vještine citanja, da bi na kraju postigli zadani cilj nastavnog sata - razumijevanje i tumacenje teksta. Kljucne rijeci: citanje, citalacka pismenost, strategije citanja, razumijevanje, tumacenje 1. Uvod Prije nekoliko godina ucitelji u našoj osnovnoj školi pohadali su obuku "Citalacka pismenost - strategije ucenja citanja" u organizaciji Zavoda za školstvo Republike Slovenije. Upoznali smo se s razlicitim strategijama ucenja citanja. Tijekom obuke najviše me zainteresirala tzv. strategija VŽN koju sam primijenila i u nastavi engleskog jezika u 9. razredu prilikom obrade pjesme "Good Hope", autora Benjamina Zephaniaha, da bih je potom dalje koristila još dugi niz godina. U ovom clanku cu detaljnije predstaviti strategiju VŽN i potkrijepiti je prikazom primjera iz prakse. 2. Što je citanje? Citanje je složena mentalna aktivnost koja zahtijeva mnogo vještine. Ucimo ga od malih nogu, a dobra tehnika citanja omogucava lakše ucenje i u kasnijem razdoblju. Kad naucimo tecno citati, pocinjemo razmišljati o znacenju procitanog teksta, razvijamo vlastite stavove i oblikujemo vlastiti svjetonazor. "Pismena osoba u stanju je fleksibilno koristiti razlicite tehnike citanja ovisno o vrsti materijala i cilju citanja." [1] Kad citanje postane sredstvo za stjecanje znanja, ucenici prvo prosuduju tekst na temelju autorovog gledišta, da bi kasnije, nakon što svladaju složenije metode citanja, vec mogli samostalno analizirati tekst, sintetizirati ga i kriticki se osvrnuti na procitani sadržaj. Bitan proces tijekom ucenja citanja je postavljanje pitanja prije, tijekom i nakon citanja te pronalaženje odgovora na njih. Razumijevanje teksta možemo podijeliti u tri razine: - izravno razumijevanje (prepoznavanje jednostavnih podataka - tko, što, kada, gdje, koliko?) - razumijevanje rasudivanjem (percepcija suštine, prepoznavanje povezanosti dijelova teksta, rasudivanje i prosudba na temelju podataka, razlaganje) - kriticko i kreativno razumijevanje (sposobnost transformacije teksta i interpretacije vlastitim rijecima, objašnjavanje metafora i simbola, analiza teksta, korištenje cinjenica za rješavanje novih problema). 3. Strategije ucenja citanja Strategije ucenja citanja samo su jedna od strategija ucenja cija je primarna aktivnost usvajanje novog gradiva citanjem. Postoji veliki broj razlicitih strategija citanja (VŽN metoda, Paukova strategija, PV3P metoda, reciprocno poucavanje), unutar kojih možemo pratiti razlicite vrste aktivnosti: - aktivnosti prije citanja, koje "ucenicima pomažu u usvajanju novih rijeci, odredivanju svrhe/cilja citanja i predvidanjima u vezi s procitanim gradivom." [2] - aktivnosti tijekom citanja, koje "karakterizira cinjenica da pomocu njih ucenik provjerava tocnost vlastitih predvidanja koja je dao prije citanja te iznosi nova predvidanja" [2] - aktivnosti nakon citanja, koje koristimo "u svrhu organiziranja, restrukturiranja i procjene podataka iz teksta" [2] 4. VŽN strategija - prakticki prikaz Strategija VŽN vrlo je pogodna za poducavanje cijelog razreda ili vece grupe ucenika. Povezuje se s gradivom u školskim udžbenicima i osigurava aktivnost svih ucenika u razredu. Ucenicima nudi model aktivnog citanja tijekom samostalnog ucenja i razne mogucnosti pismenog izražavanja. Ova metoda je prikladna za uporabu u svim dobnim skupinama, obuhvaca sve faze procesa citanja i može se primjenjivati u vecini sklopova ucenja. VŽN strategija se temelji na tri osnovna pitanja: što znamo? što želimo saznati? što smo naucili? U radu sam se koristila donjom tablicom. V: Ž: N Oluja mozgova kategorizacija predvidanja postavljanje pitanja pisanje odgovora ili sažetaka CITANJE Tablica 1: Model za primjenu strategije VŽN U sklopu udžbenickog kompleta Messages 4, na satu engleskog jezika u 9. razredu razgovarali smo o pjesmi pod nazivom "Good Hope" [3]. Raspravu sam podijelila u tri odvojene faze: prije, tijekom i nakon citanja. V: oluja mozgova, kategorizacija Prije citanja, u razredu smo prvo izveli oluju mozgova (brainstorming). Ucenici su izmedu sebe izabrali svoju predstavnicu koja je na školskoj ploci zapisivala rijeci koje su ih asocirale na naziv pjesme; u iznošenju ideja sudjelovali su svi ucenici, svatko od njih morao je iznijeti barem jednu asocijaciju. Odredene pojmove potom smo grupirali u smislene cjeline (npr. pozitivne i negativne rijeci). Ova strategija aktivno potice ucenike na razmišljanje o tocno odredenoj temi, a ucitelju nudi uvid u ucenikovo predznanje, što predstavlja dobro polazište za prilagodbu uciteljevog tumacenja. Slika 1 i 2 Oluja mozgova (brainstorming). V: positive ideas: peace, planet, food, people, children, oluja mozgova kategorizacija Ž: predvidanja, postavljanje pitanja Kad bi skupili veci broj rijeci, postavila bih im pitanja, primjerice Što je zajednicko ovim rijecima? Što mislite o cemu govori ova pjesma? Što cemo nauciti iz ovog teksta? Što biste željeli saznati? Najprije smo razgovarali o cilju citanja. Ucenike sam pokušala motivirati da sami kažu što žele saznati. Razgovarali smo o tome kako skrenuti pozornost na dijelove teksta koji ce im dati odgovore na njihova pitanja. Proucili smo strukturu teksta, što im je pomoglo u tecnijem citanju teksta i, posljedicno, boljem razumijevanju pjesme. U udžbeniku smo procitali i kratki opis autora teksta, koji je takoder naznacio znacenje pjesme. Ž: predictions: positive view of life, wishing for brighter predvidanja postavljanje pitanja CITANJE: Nakon toga uslijedilo je citanje pjesme naglas. Tekst smo citali polako i tocno, a sve nove rijeci zapisivali u bilježnice. Nakon svake procitane strofe bismo se zaustavili i razgovarali o njezinom sadržaju. Svaka je strofa imala odgovarajucu ilustraciju. Raspravljali smo o tome zašto je za neku strofu upotrijebljena odredena ilustracija. Napravili bismo kratki sažetak svake pojedine strofe, po potrebi smo si pomogli i prijevodima na slovenski jezik. Prije citanja, uvijek smo vodili racuna o primjerenosti našeg predvidanja teksta. Slika 3 Citanje teksta. Slika 4 Tekst u udžbeniku. (Izvor: udžbenik Messages 4) N: pisanje odgovora Zatim sam ucenike podijelila u manje skupine. Ucenici su birali uloge (imenovali su zapisnicara, nekoga tko je pazio na vrijeme i izvjestitelja) te im postavljali pitanja kao npr. Mislite li isto kao i pjesnik? Slažete li se s njegovim uvjerenjima? Zašto? Ucenici su u tekstu tražili bitne detalje, saželi ga, utvrdili poruku pjesme i razgovarali o autorovom pogledu na buducnost. Ucenici su se medusobno savjetovali i zapisivali svoje odgovore. Zatim su odabrali predstavnika koji ce izvijestiti o njihovim zakljuccima. Ucenicima sam dala i zadatak vezan uz razumijevanje i korištenje rjecnika, koji je ukljucivao pretvaranje pridjeva u imenice (word formation), na pr. I believe in being patient. . patience I believe in being kind. . kindness Zatim smo izvršili zadatak ponovnog stvaranja. Ucenici su morali izmisliti i zapisati dvije vlastite strofe, od kojih je jedna zapocinjala s "I believe...", a druga s "I know...". Ucenici su pokazali svoju kreativnost, vlastito mišljenje, koristili su slicne rime. Potom su svoje pjesme predstavili ostalim ucenicima iz razreda. Slika 5: Primjeri pitanja. Slika 6: Izvještavanje o odgovorima. N The poem is about world problems, what problems we pisanje odgovora ili sažetaka 4. Peaceful / peace 6. Respectful / respect 7. Friendly / friend I believe That love Can heal every soul. I know That a healed heart Can give us hope for more. 5. Zakljucak Zadatak ucitelja u nastavi je korištenje razlicitih nacina poucavanja jer su i ucenici medusobno razliciti. Da bismo razvili vještine citanja, dobro je poznavati složenije strategije citanja putem kojih ucenike osposobljavamo za razumijevanje i tumacenje procitanog teksta. VŽN strateija je samo jedna od njih, koja može biti vrlo ucinkovita u nastavi jer povezuje sve ucenike u razredu, svi slušaju ideje pojedinog ucenika i tako mogu poboljšati vlastitu percepciju. 6. Literatura [1] Gradišar, Ana; Pecjak, Sonja (2012): Bralne ucne strategije. Ljubljana: Zavod republike Slovenije za šolstvo. [2] Pecjak, Sonja (1995): Ravni razumevanja in strategije branja. Trzin: Založba Different, d.o.o. [3] Goody, Diana; Goody, Noel; Lvey Meredith (2016): Messages 4. Ucbenik za anglešcino v 9. razredu osnovne šole: New edition. Ljubljana: Rokus Klett. Strucni rad KAKVU VRSTU AUTORITETA BI TREBAO USPOSTAVLJATI MODERNI UCITELJ? Lana Klopcic, Osnovna škola Dob Sažetak Svrha našeg istraživanja bila je rasvijetliti pitanje uspostavljanja autoriteta ucitelja u osnovnoj školi i utvrditi kako ucenici doživljavaju i vrednuju autoritet ucitelja. Glavna svrha našeg empirijskog istraživanja bila je usporediti razlicite nacine uspostavljanja autoriteta ucitelja u osnovnoj školi i utvrditi postoje li ucitelji s razlicitim nacinima uspostavljanja autoriteta u odredenoj osnovnoj školi i u kojoj mjeri te razlike ucenici uocavaju. Proveli smo empirijsko istraživanje korištenjem kvantitativne metode prikupljanja podataka s upitnikom za nastavnike i ucenike, sa slucajnim uzorkom u jednoj od prigradskih osnovnih škola u Sloveniji. Rezultati dobiveni faktorskom analizom skupova pokazatelja za definiranje vrste uciteljskog autoriteta potvrdili su i utemeljili vrijednost postojanja tri glavna tipa uciteljskog autoriteta i jasnu korelaciju izmedu predvidenih teorijskih okvira odredene vrste uciteljskog autoriteta. Kljucne rijeci: autoritet, vrste autoriteta ucitelja, nacini uspostavljanja autoriteta ucitelja u razredu, faktorska analiza 1. Uvod Sam naslov sugerira, da je središnja tema ovog rada autoritet ucitelja. Svjesni smo, da je odabrana tema jako aktualna, jer se sa pitanjima u vezi s njom svakodnevno susrecu i roditelji i zaposlenici škole ili pojedinci na rukovodecim položajima. Cinjenica je, da je autoritet danas problem obrazovanja, jer cesto cujemo da ucitelji i drugi strucnjaci u školama imaju raznih poteškoca u uspostavljanju i održavanju autoriteta. Fenomen slabljenja autoriteta ucitelja u društvu treba shvatiti šire, kako bi se definirala ideološka polazišta ovog teksta. Današnji položaj ucitelja u društvu usko je povezan s opcenitim zamagljivanjem znacenja samog znanja, „kriza autoriteta je prije svega kriza normi i vrijednosti koje su nekada davale autoritet uciteljima. Kad su sve te norme i vrijednosti još uvijek bile na snazi, manje-više svi ucitelji bili su nositelji vlasti, ukljucujuci i one koji su bili tako malo obdareni ‘prirodnim’ autoritetom« [2]. Temeljna smjernica našeg teorijskog uvoda je stajalište, „da je za uciteljev autoritet bitno da stekne autoritet sa mjesta znanja u ocima ucenika, ko onaj, za kojeg se pretpostavlja, da zna i u kojeg ucenici vjeruju jer vjeruju u njegovo znanje i / ili zato što ga zbog njegovih postupaka poštuju kao osobu “[9]. Dakle, ako preciznije definiramo autoritet ucitelja kao promjenljivi dvosmjerni proces, kao odnos izmedu ucenika i ucitelja, govorimo o transfernom odnosu, koji se, medutim, odvija na institucionalnoj razini u odredenim okvirima. “Drugim rijecima, autoritet ucitelja mora se temeljiti na onome što cemo nazvati transfernim odnosom izmedu ucitelja i ucenika. Istodobno, ucitelj ne smije zanemariti cinjenicu, da njegov autoritet u javnoj školi ukljucuje odnos izmedu ucitelja i ucenika, definiran hijerarhijom, što znaci, da je ucitelj u odnosu na ucenika u nadredenom položaju “[9]. Izraz autoritet u tom tekstu ne odnosi se na staticki status, ali u našem kontekstu ovaj pojam definira aktivnost, odnos izmedu dva pola, pa je to odnos koji ima svoja pravila: „Nejednaki odnos u kojem nadredeni pol odreduje sadržaj odnosa. Podredeni spol, unatoc nejednakom statusu, igra aktivnu ulogu i njegova je aktivnost moguca samo kada prepoznaje nadmoc nadredenog pola. U sažetom obliku možemo oblikovati kratku definiciju autoriteta: "Moc, koja omogucuje, da jedan cimbenik utjece na druge, u prvom redu bez upotrebe ocite prisile" [10]. Autoritet je proces, to je živi pojam moci, koji treba stalno održavati. Moramo istaknuti cinjenicu, da su se kritike permisivnog obrazovanja pojavile vec pocetkom 1980-ih. Christopher Lasch (2012) povezao je ulogu permisivnog obrazovanja s pojavom novog oblika psihološke subjektivnosti - patološkog narcizma. „Lachova temeljna teza je, da je u patološkom narcizmu ideal sebstva, predstavljen internaliziranim ocekivanjima drugih, zamijenjen agresivnim, autodestruktivnim superegom. Stoga je prekid vlasti stvorio pojedinca koji ne internalizira zakon i više nije vezan vanjskim, traženim moralnim normama (ideal sebstva) […] Subjekt prema tome više nije podložan nicemu izvan sebe i razviju se vlastiti potencijali, bez vanjske represije“[13]. Permisivno obrazovanje ne samo da potkopava autoritet ucitelja na odredenim mjestima, vec takoder obrazuje pojedince, koji se razvijaju zbog nedostatka jasno definiranih pravila u nesigurne osobnosti, što je još više zabrinjavajuce za suživot u društvu poštovanja. Lasch takoder ukazuje na cinjenicu da „iskustvo autoriteta - u školi, na poslu, na politickoj pozornici - tada samo završava obuku gradana u tihom, ali neugodnom prihvacanju oblika kontrole. Medutim, ovdje socijalna kontrola opet ne potice niti neograniceno zadovoljenje vlastitih potreba niti samokriticni osjecaj krivnje koji je nekada nametala moralisticka nadmoc, vec tjeskobu, neizvjesnost i stalno nezadovoljstvo. Vlasti u školama, poslovnim korporacijama i sudovima skrivaju svoju moc pod maskom dobrocinstva “[11]. S obzirom na razlicitost percepcija koncepta uciteljskog autoriteta tijekom vremena, uocavamo, da u modernom društvu postoji mnogo cimbenika koji na njega izravno ili neizravno utjecu. Nas uglavnom zanima, kako razliciti nacini uspostavljanja autoriteta ucitelja utjecu na simbolicku evaluaciju koncepta autoriteta kod ucenika. 2. Nacini uspostavljanja uciteljskog autoriteta i vrste uciteljskog autoriteta Iako nikada ne možemo odrediti i propisati korake pomocu kojih ucitelj u ucionici može osigurati uspješnu i jedinu ispravnu vrstu autoriteta i tako omoguciti ucenicima najucinkovitije stjecanje znanja, usporedbom razlicitih nacina uspostavljanja možemo odrediti razlicite vrste uciteljevog autoriteta. U svojoj knjizi Schulern Gerecht werden (1996.) C. M. Charles analizira, izmedu ostalog, Dreikursov model, koji pretpostavlja tri vrste ucitelja u skladu s nacinom provodenja procesa ucenja: autoritarni, permisivni i demokratski tip. Autoritarnog ucitelja Dreikurs definira kao zapovjednika, jer vrši pritisak, dominantan je, namece svoje ideje, zahtijeva suradnju, predan je, da se ucenici ponašaju samo u skladu s njegovim nacelima. Nikad ne raspravlja o zajednickim nacelima, ne voli protivljenje, uvjeren je, da je uvijek u pravu. Nikad ne odstupa od svojih principa, cak i ako su neprimjereni. Takav ucitelj ucenicima ne pruža mogucnosti za dijalog i izražavanje vlastitog mišljenja. Druga vrsta ucitelja je njegova suprotnost, to je popustljivi ucitelj koji omogucava ucenicima, da rade što žele i ne prisiljava ih nicemu. Ako ucenika predmet ne zanima, iskljuce ga. Ne inzistira na svojim odlukama i na neki nacin stalno prebacuje odgovornost za aktivnosti tijekom nastave na ucenike. Nema jasne ciljeve i ne disciplinira ucenike niti postavlja granice. Stvara okruženje za ucenje u kojem ucenicima nije jasno, što ucitelj ocekuje od njih i želi li doista da udovolje njegovim zahtjevima. Stoga ucenici ne razumiju, da bi se ponekad trebali potruditi, iako ih odredena tema možda ne zanima. Treci tip je demokratski ucitelj, koji je suprotan i prvom i drugom tipu, jer u ucionici stvara ozracje uzajamnog poštovanja, suradnje i dogovora. Njeguje poticajno i dinamicno okruženje za ucenje, teži podjeli odgovornosti za procese ucenja izmedu ucitelja i ucenika i neprestano informira ucenike o onome što znaju, kao i onome što još ne znaju. U takvom okruženju ucenici razvijaju vrijednosti uzajamne pomoci i preuzimanja odgovornosti za vlastiti napredak. U Schulern Gerecht werden (1976), Dreikurs naglašava važnost demokratskog tipa ucitelja i opisuje ovaj nacin vodenja ucenika kao najucinkovitiji za holisticki razvoj ucenika, buduci da se ucenik razvija u aktivnu licnost s razvijenim osjecajem za kriticko mišljenje i suživot u društvu. Bernstein (2013) dublje definira razlicite tipe ucitelja, opisujuci autoritarnog ucitelja kao principijelnu osobu sa visokim ocekivanjima i jasno definiranim ciljevima, ponekad cak i previše jasnom, jer od njih nikada ne odstupa. Kategorizira ga kao ucitelja koji ucenike nagraduje samo dobrim ocjenama, ali ne podupire vlastite pedagoške aktivnosti poticuci ucenike na samostalno djelovanje i zanimajuci se za osobni razvoj ucenika. Drži se distancirano i ne zanimaju ga potencijalni problemi ucenika. Strog je, dosljedan, ne cuje molbe ucenika za pomoc. Njega ne zanima ucenje slabijih ucenika, uvjeren je u svoje pravo, a ako ucenici ne slijede njegov pedagoški i profesionalni diskurs, to vidi iskljucivo kao njihov problem. Drugi, permisivni tip ucitelja, po Bernsteinu (2013) razlikuje se u dvije podskupine. Prvi je onaj, koji zanemaruje obrazovni proces i svoju pedagošku aktivnost i odnos s ucenicima i ne zalaže se u njega, koristi ista nastavna sredstva i pristupe iz godine u godinu, radi na liniji najmanjeg otpora i ocekuje isto od svojih ucenika. Ne razmišlja o svom radu i koegzistira sa ucenicima u nekom nenapisanom kompromisnom ozracju neaktivnosti. U takvom okruženju za ucenje nema izazova, a nastavnik ignorira probleme u ponašanju. Kada bi trebao uložiti više truda u postizanje postavljenih ciljeva s ucenicima, više voli odustati i ne biti opterecen posljedicama. Ovu vrstu popustljivog tipa ucitelja u našem istraživanju nazvat cemo permisivnim nezainteresiranim uciteljem. Druga podskupina definira popustljivi ucitelj, koji je inace marljiv i aktivan, ali se boji utjecati na ucenike s negativnim iskustvima u obrazovnom procesu, vrlo opcenito govoreci, mogli bismo reci da uvijek želi biti jednostavno ‘ljubazan’ i uslužan. Boji se, da ce uceniki biti svladani, dopušta im, da sami odluce kako i kada ce biti ocijenjeni, ne vrednuje njihova postignuca, vec sam trud. Pojednostavljuje nastavna sredstva, kako se ucenici ne bi previše trudili, da ih razumiju. Nazvat cemo ga permisivnim popustljivim uciteljem. Ova vrsta ucitelja osjeca strah od uspostavljanja mira i tišine, boji se povrijediti ucenike svojom ozbiljnošcu. Ustrucava se uspostaviti red u ucionici, cak i ako neki ucenici to ocito ocekuju od njega. Na kraju, ali ne najmanje važno, Bernstein (2013) takoder definira autoritativni tip ucitelja, koji se po svojim temeljnim obilježjima podudara s Dreikursovim konceptom demokratskog ucitelja. Ova vrsta ucitelja izuzetno je predana hijerarhijskom odnosu s ucenicima i neprestano mu teži, prodire u odnos s ucenicima i stoji iza svojih postupaka koji su uvijek smisleni i sposobni za raspravu. Ucenicima unaprijed predstavlja školska pravila i objašnjava zašto su hitno potrebni i koje su njihove dimenzije. Ako je potrebno, ukljucuje ucenike u oblikovanje razrednih pravila, tako da zajednickim dogovorom zajedno dodu do konacnog oblika, iako ovaj proces zahtijeva više vremena i uciteljeve reakcije. Ocjenjuje uspjeh ucenika, a ne samo njihov trud, i potice ucenike, da uvijek iznova postižu više ciljeve. Ciljevi su objektivno definirani, a napori ucenika realno se vrednuju. Ucenicima nudi motivirano okruženje za ucenje u kojem je potrebno profesionalno djelovanje svih ukljucenih, što, prema našem mišljenju, posljedicno dovodi i do medusobnih odnosa s poštovanjem izmedu sudionika u procesu ucenja. Takav ucitelj ne samo da potice ucenike da pamte njegove fraze, vec ih poziva da izraze vlastita mišljenja o školskim temama, zanimaju ga stavovi ucenika prema predmetu. Autoritativni ucitelj ucenicima gradi pozitivnu sliku omogucavanjem njihovih postignuca u ucenju i na prvo mjesto stavlja zajednicke ciljeve u grupi. U takvom okruženju za ucenje manje je mjesta za nezdravu konkurenciju i kruto pamcenje sadržaja koji uceniku sami po sebi ne znace ništa. Definiciju demokratskog tipa ucitelja kao kooperativnog i poticajnog za aktivnosti ucenika spominje i Pšunder (1994, str. 33), koji demokratski obrazovni stil opisuje kao partnera, u kojem su „komunikacije dvosmjerne, ucenik je u položaju subjekta. Ucitelj potice ucenike da sudjeluju u izlaganju gradiva, potice ih, postavlja pitanja i zajedno koracaju put do cilja. Autoritativni ili demokratski ucitelj stoga nastoji obrazovati aktivne ucenike, koji su svjesni da su dio zajednice. Tako je neophodno da svaki clan grupe u njoj pronade mjesto za djelovanje i izražavanje. U empirijskom dijelu teze predstavit cemo našu kategorizaciju tipova uciteljskog autoriteta, u kojoj smo se oslanjali na te autore i usredotocili se na tri osnovne vrste uciteljskog autoriteta: autoritarni, permisivni (popustljiv i nezainteresiran tip), autoritativni ili demokratski tip uciteljskog autoriteta. Za svaku vrstu uciteljskog autoriteta utvrdili smo 5 pokazatelja koji, prema našem mišljenju, najbolje definiraju i sažimaju njegov nacin uspostavljanja autoriteta. Slijedi lista teorijski predvidenih pokazatelja, koje smo odabrali za odredivanje pojedinacne vrste autoriteta ucitelja: Autoritarni tip uciteljskog autoriteta - Ne zanima ga je li nam teško, ocekuje da damo sve od sebe. - Voli samo ucenike koji se pokoravaju, drugi mu smetaju, ne voli ih. - Ucitelj ucenicima sam predstavi pravila, o njima nema rasprave i nikada ne odstupa od tih pravila. - Ucitelj ne podnosi da mu se itko suprotstavlja. - Ucitelj ocekuje da ga slušamo, iako njegove odluke nisu poštene. Autoritativni ili demokratski tip uciteljskog autoriteta - Ucitelj nas cesto iznenadi svojim znanjem. - Prvo razgovaramo o pravilima, ali onda više ne možemo pregovarati o njima. - Imamo povjerenje u ucitelja, jer se uvijek razumno drži dogovorenih pravila. - Ucitelja poštujemo, ali ga i volimo, jer se trudi za nas. - Ucitelj nas potice na ucenje, iako je istinut i objašnjava nam što znamo, a i što ne. Permisivno popustljiv tip uciteljskog autoriteta - Ucitelj nam dopušta slobodu, jer pravila za njega nisu važna. - Ucitelj nas nikad ne prisiljava da radimo nešto što ne želimo na nastavi. - Ucenici mogu sa uciteljem pregovarati o svemu. - Ucenici imaju moc u ucionici, a ne ucitelj. - Ucitelju ne smetaju nemiri u ucionici, važnije mu je, da radimo ono što želimo. Permisivno nezainteresirani tip uciteljskog autoriteta - Ucitelja više zanimaju sve druge stvari nego škola i uceniki. - Ako bi se ucitelj trebao potruditi za postici nešto u odnosu sa ucenikima, radije im popusti. - Radije ne mari za neprikladno ponašanje ucenika, nego da bi pokušavao uspostaviti red. - Ucitelj nije zahtjevan i nije ga briga hocemo li se dosadivati na nastavi. - Ucitelja u biti nije briga radimo li što ili ne. 3. Metodologija 3.1 Istraživacko pitanje, metoda, istraživacki pristup Cilj empirijskog istraživanja bio je utvrditi koju vrstu uciteljskog autoriteta uspostavljaju pojedini predmetni ucitelji u odredenoj školi svojim djelovanjem. U istraživanju smo odlucili konceptualizirati autoritet s cetiri osnovne vrste autoriteta ucitelja. Stoga smo, na temelju procjena ucenika o ponašanju ucitelja, željeli provjeriti postojanje cetiri vrste uciteljskog autoriteta na uzorku školskih ucitelja: autoritarni, popustljivo popustljivi, popustljivo nezainteresirani i autoritativni tip uciteljskog autoriteta. Na temelju rezultata želimo predstaviti nacine uspostavljanja uciteljskog autoriteta ili, ukratko, sažeti cinjenice iz prakse koje bi mogle biti korisne profesionalcima u podizanju svijesti o uspostavljanju i održavanju vlastitog autoriteta. Kvantitativno istraživanje temeljilo se na ne slucajnom uzorku ucenika od 5. do 9. razreda jedne od prigradskih osnovnih škola u Sloveniji. Velicina uzorka tako predstavlja 270 ucenika. 3.3 Postupak prikupljanja i obrade podataka Koristili smo kvantitativnu metodu prikupljanja podataka i kao alat koristili anonimni upitnik na mreži. Popunjavanje internetskog upitnika odvijalo se prema preliminarnom rasporedu u školi. U ispitivanju hipoteza koristili smo statisticke postupke obrade podataka u programu SPSS (Statisticki paket za društvene znanosti) i faktorsku analizu kako bismo utvrdili vrstu autoriteta ucitelja na temelju pokazatelja (ponašanje ucitelja) koji su korišteni za neizravno odredivanje vrsta autoriteta. Za potrebe faktorske analize korišteni su samo odgovori anketiranih ucenika predmetne nastave - ukupno 205 ucenika od 6. do 9. razreda; ucenici 6. razreda, 59 ucenika 7. razreda, 54 ucenika 8. razreda i 50 ucenika 9. razreda, koji su odgovorili na set pitanja iz upitnika koji su se odnosili na ponašanje ucitelja tijekom nastave, dvaput. 4. Rezultati Vrijednosti pondera pored varijabli, koje cine svaki faktor izveden iz pokazatelja, prikazane su u tablici na sljedecoj stranici. Svaki niz teoretski osmišljenih pokazatelja, koji prema našem teorijskom konceptu definiraju odredenu vrstu uciteljskog autoriteta i koje smo vec spomenuli u uvodnom dijelu, u tablici je oznacen drugom bojom. Crvena oznacava indikatore za autoritarni tip uciteljskog autoriteta, plava za permisivno uskladen tip uciteljskog autoriteta, siva za permisivni nezainteresirani tip uciteljskog autoriteta i žuta za autoritativni ili demokratski tip uciteljskog autoriteta. Imena cimbenika su: faktor 1 - permisivni tip autoriteta ucitelja, faktor 2 - autoritativni ili demokratski tip uciteljskog autoriteta i faktor 3 - autoritarni tip uciteljskog autoriteta. Cetvrti faktor definiraju samo dvije negativne vrijednosti, zato smo ga u interpretaciji zanemarili i zakljucili, da je faktorska analiza u relevantnom okviru pokazala samo tri osnovna cimbenika, a ne cetiri, kako je teoretski predvideno. Slika 3: Prikaz vrijednosti pondera dobivenih cimbenika Faktor 1 2 3 4 Ucitelj nas cesto iznenadi svojim znanjem. ,498 Ucitelja više od škole i ucenika zanimaju sve druge stvari. ,443 ,331 Ne zanima ga je li nam teško, ocekuje da damo sve od sebe. ,467 Prvo razgovaramo o pravilima, a onda više ne možemo pregovarati o njima -,417 Ucitelj nam dopušta slobodu jer pravila za njega nisu važna. ,659 Voli samo ucenike koji se pokoravaju, drugi mu smetaju, ne voli ih. ,379 Imamo poverjenje u ucitelja, jer se uvijek razumno drži dogovorenih pravila. ,682 Ucitelj ucenicima sam predstavi pravila, o njima nema rasprave i nikada ne odstupa od tih pravila. ,460 Ako bi se ucitelj trebao potruditi za postici nešto u odnosu sa ucenikima, radije popusti. ,516 -,313 Ucitelja poštujemo, ali ga i volimo, jer se za nas trudi. ,818 Ucitelj nas nikad ne prisiljava da radimo nešto što ne želimo na nastavi. ,356 ,375 Ucitelj ne podnosi, da mu se itko suprotstavlja.. ,615 Radije ne mari za neprikladno ponašanje ucenika, nego da bi pokušavao uspostaviti red. ,553 Ucenici mogu sa uciteljem o svemu pregovarati ,408 Ucitelj nije zahtjevan i nije ga briga hocemo li se dosadivati tijekom nastave. ,511 Ucitelj nas potice na ucenje, iako je istinut, i objašnjava nam što znamo, a što ne ,658 Ucenici imaju moc u ucionici, a ne ucitelj. ,652 Ucitelj ocekuje da ga slušamo, cak i ako njegove odluke nisu poštene. ,489 Ucitelja ne smeta nemir u ucionici, važnije mu je da radimo ono što želimo. ,779 Ucitelja u osnovi nije briga radimo li što ili ne, ,737 Dobiveni faktori su: Prvi cimbenik: permisivna vrsta autoriteta ucitelja, granicna vrijednost> 0,44 Izvuceni pokazatelji i njihove težinske vrijednosti: - Ucitelju ne smetaju nemiri u ucionici, važnije mu je, da radimo ono što želimo (0,779). - Ucitelja u osnovi nije briga radimo li što ili ne (0,737). - Ucitelj nam dopušta slobodu, jer mu pravila nisu važna (0,659). - Ucenici imaju moc u ucionici, a ne ucitelj (0,652). - Radije ne mari za neprikladno ponašanje ucenika, nego da bi pokušavao uspostaviti red (0,533). - Ako bi se ucitelj trebao potruditi za postici nešto u odnosu sa ucenikima, radije im popusti (0,516). - Ucitelj nije zahtjevan i nije ga briga hocemo li se dosadivati tijekom nastave (0,511). - Ucitelje više zanimaju sve druge stvari nego škola i uceniki (0,443). Drugi faktor: demokratski ili autoritativni tip autoriteta ucitelja, granicna vrijednost> 0,49 - Ucitelja poštujemo, ali ga i volimo, jer se trudi za nas. (0,818). - Imamo povjerjenje u ucitelja, jer se uvijek drži dogovorenih pravila (0,682). - Ucitelj nas potice da ucimo, iako je istinut, i objašnjava nam što znamo, a i što ne (0,658). - Ucitelj nas cesto iznenadi svojim znanjem (0,498). Treci faktor: autoritarni tip autoriteta ucitelja, granicna vrijednost> 0,3 - Ucitelj ne podnosi da mu se itko suprostavlja (0,615). - Ucitelj ocekuje da ga slušamo, iako njegove odluke nisu poštene (0,489). - Ne zanima ga je li nam teško, ocekuje da damo sve od sebe (0,467). - Ucitelj ucenicima sam predstavi pravila, o njima nema rasprave i nikada ne odstupa od tih pravila (0, 460). - Voli samo ucenike koji se pokoravaju, drugi mu smetaju, ne voli ih (0,379). Cetvrti faktor: zanemareno - Prvo razgovaramo o pravilima, ali onda više ne možemo pregovarati o njima (-0,417). - Ako bi se ucitelj trebao potruditi za postici nešto u odnosu sa ucenikima, radije im popusti (-0,313). 5. Rasprava Faktorska analiza odgovora ucenika o vrstama uciteljskog autoriteta pokazala je, da postoji jasna korelacija izmedu gore navedenih pokazatelja, koje smo oblikovali u skupove za definiranje odredene vrste uciteljskog autoriteta. Sve cetiri (ili u osnovi tri: permisivna, demokratska i autoritarna) teorijski utemeljene vrste uciteljskog autoriteta bile su jasno ucrtane, a gornja tablica pokazuje da je faktor 1 - permisivni tip uciteljskog autoriteta - ucrtan s najvišim vrijednostima. U ovom faktoru prepoznajemo uobicajenu permisivnu vrstu uciteljskog autoriteta, i popustljivu i nezainteresiranu. Na temelju dobivenih podataka možemo zakljuciti, da je analiza podataka potvrdila postojanje tri osnovne vrste uciteljskog autoriteta, a ne cetiri. Iznenaduju nas visoke vrijednosti prvog faktora, koji predstavlja skup pokazatelja permisivnog tipa uciteljskog autoriteta. Pitamo se, je li ovo dovoljno konstruktivna osnova za formiranje samopouzdanih, samoinicijativnih, kreativnih osoba, motiviranih za ucenje? Koji razlozi mogu objasniti takav rezultat? Možda ucenici prebrzo zakljuce o uciteljevoj nezainteresiranosti ili popustljivosti - ako su navikli samo na pretjerano pamcenje cinjenica i naglašavanje gole poslušnosti, svaki poziv na autonomno i kreativno ucenje može ih podsjetiti na gluposti ili na nešto što nije ni vrijedno truda. S druge strane, dobiveni rezultati govore nam da ucitelji iz ovog ili onog razloga sve više popuštaju trendovima popustljivosti i održavaju svoja nacela samo na formalnoj razini. U drugom faktoru, prema rezultatima faktorske analize, prepoznajemo demokratski odn. autoritativni tip uciteljskog autoriteta. U ovom se faktoru najjace prepoznaje pokazatelj Ucitelja poštujemo, ali ga i volimo, jer se trudi za nas (0,818). ucrtana s najvecom vrijednošcu pondera cijele analize. Ovi podaci sugeriraju da ucenici ne samo da razumiju da odredeni ucitelj naporno radi na njihovom napretku, vec ga i najviše cijene. Slijedom toga, percepcija nastavnikovih napora za uspjeh u ucenju takoder budi visok stupanj povjerjenja kod ucenika prema ovoj vrsti ucitelja. Unatoc cinjenici da cesto mislimo da je mlade ljude lako prevariti praznim rijecima i lijepim rijecima, prema našim podacima to nije slucaj. Pokazatelji ovog cimbenika objašnjavaju da ucenici najviše vjeruju ucitelju, koji je istinoljubiv i realno im govori što znaju, a što ne. U trecem je faktoru ocrtan autoritarni tip uciteljskog autoriteta. Iz prikazanih vrijednosti razumijemo da je ovaj tip ucitelja krajnje beskompromisan i svojeglav u formuliranju i poštivanju razrednih pravila, pa prema našem mišljenju ne može steci povjerjenje ucenika. Unatoc cinjenici da autoritarni tip uciteljskog autoriteta najbliže obuhvaca tradicionalni tip nastave i cesto je kritiziran, vrijednosti pored pokazatelja koji ukazuju na ovu vrstu ucitelja su visoke i veza izmedu zahtjeva je jasna. Stoga vidimo da je, unatoc svim kritikama koje smatramo relevantnima, ova vrsta uciteljskog autoriteta ucenicima jasna i smislena. Pojednostavljeno, s ovom vrstom uciteljskog autoriteta ucenici vrlo brzo znaju što smiju i ne trebaju ulagati napor u odnos s njim. U drugim vrstama izgradnje autoriteta koje teže zajednickom radu i pronalaženju zajednickog jezika, ta je jasnoca malo zamagljena, nema toliko puno crno-bijelih aspekata. U cetvrtom faktoru nije zacrtana pozitivna vrijednost pondera u izjavama. Zakljucujemo da je to povezano s jakim vrijednošcima u izjavama permisivnog ucitelja u prvom faktoru, koji je pretpostavio reprezentativnost mogucih utega u teoretski predvidenoj drugoj podvrsti permisivnog ucitelja (permisivni nezainteresirani tip uciteljskog autoriteta). Stoga možemo reci da postoje samo tri osnovne vrste autoriteta ucitelja u percepciji ucenika. Drugi od dva pokazatelja Ako bi se ucitelj trebao potruditi postici nešto u odnosu sa ucenikima, radije bi im popustio. (–0.313) s negativnom vrijednošcu u cetvrtom faktoru ne uzima se u obzir, jer smo taj pokazatelj i njegovu vrijednost vec ukljucili u interpretaciju prvog faktora. Iznenadeni smo visokom negativnom vrijednošcu prvog ucrtanog pokazatelja cetvrtog faktora, Prvo razgovaramo o pravilima, ali onda više ne možemo pregovarati o njima. (–0,417), koji ni u jednom drugom faktoru nije ucrtan s pozitivnom vrijednošcu. Buduci da je u cetvrtom faktoru samo ovaj pokazatelj, izvucen s negativnom vrijednošcu, relevantan, o njegovu sadržaju ne možemo napisati ništa potvrdno. Možemo samo zapisati što ovaj faktor nije, naime da pokazatelj Prvo razgovaramo o pravilima, a onda više ne možemo pregovarati o njima. (–0.417) ne definira ovu vrstu ovlasti. Suprotno ocekivanjima, cetvrti faktor otvara nam se kao prostor koji je sadržajno neispunjen, o cemu možemo pisati samo ono što ne ukljucuje. Pitamo se da li nas, unatoc cinjenici da ne možemo zakljuciti vrstu autoriteta iz jedne negativne vrijednosti, ta vrijednost, samo kao podatak, a ne kao faktor, ne poziva na dublje promišljanje. Može nam skrenuti pozornost na cinjenicu da, unatoc poslovicno rastucem ukljucivanju ucenika u sustvaranje pedagoškog procesa, studenti ne osjecaju taj napor. Zanima nas, kako bismo mogli potaknuti stvarno ukljucivanje ucenika u važne odluke koje se doticu suživota u školskom prostoru. Pitamo se govore li nam ove informacije da ucitelji ne razgovaraju s ucenicima o pravilima ili. dogovaraju li se? Postavlja se, dakle, pitanje kako je prezentacija i formuliranje školskih pravila u školi? Može li se zakljuciti da ucitelji ucenicima samo predstavljaju pravila, jer nema dovoljno vremena za zajednicki dogovor? S obzirom na spremnost ucenika da prenose svoja razmišljanja o tome što se dogada u školi, što su takoder potvrdili sudjelujuci u našem istraživanju, vjerujemo, da bi mogli konstruktivno doprinijeti sustvaranju školskih pravila. 6. Zakljucak Fenomen istraživanja autoriteta ucitelja jest uocavanje složenog pitanja obrazovanja koje je razapeto izmedu nužnosti prisutnosti autoriteta za djetetov osobni razvoj i otpora koji podredeni pol osjeca na putu prema neovisnosti i oslobodenju. Autoritet je neophodan i neizbježan za uspješno vodenje ucenika, ali se može uspostaviti na razne nacine. U svakom slucaju, mora se uspostaviti autoritet u smislu superiornog pola, jer je samo tako omogucen odnos, primjeran za osobni razvoj pojedinca. Pojedinac se može uspostaviti kao slobodan i samostalan subjekt samo odredenim pritiskom koja se ocituje u obliku vlasti. Rezultati faktorske analize pokazali su da postoji empirijski provjerljiva veza izmedu pokazatelja koje smo osmislili kako bismo konceptualizirali odredenu vrstu ucitelja. Tako smo dobili potvrdu naše teorijske definicije vrsta autoriteta ucitelja. Rezultati potvrduju, da smo na odgovarajuci nacin, odnosno uglavnom dovoljno precizno i dubinski, osmislili karakteristike koje odražavaju svaku vrstu autoriteta. Provjerom naših teorijskih polazišta faktorskom analizom dobili smo vrlo indikativne rezultate. Dobiveni podaci otkrili su, da je razlika izmedu dvije podvrste permisivnog tipa autoriteta ucitelja, tocnije izmedu popustljivog i nezainteresiranog permisivnog tipa autoriteta ucitelja, moguca na konceptualnoj razini, dok su u percepciji ucenika te granice nejasne i da u praksi obje vrste imaju zajednicke ucinke. Rezultati dobiveni faktorskom analizom skupova pokazatelja za definiranje vrsta uciteljskog autoriteta potvrdili su i utemeljili vrijednost postojanja tri glavna tipa uciteljskog autoriteta i jasnu korelaciju izmedu predvidenih teorijskih okvira odredene vrste uciteljskog autoriteta. Faktorska analiza vrsta uciteljskog autoriteta takoder nam je omogucila da formuliramo ideološke smjernice za razvoj pojedinog vrsta autoriteta ucitelja u razlicitim pedagoškim procesima. U tom obziru, nadamo se, da ce u buducnosti biti veca prisutnost demokratskog tipa uciteljskog autoriteta u osnovnim školama. Vjerujemo da ovaj profil uzima u obzir znanje i položaj ucitelja kao nositelja funkcije znanja u odnosu sa ucenikovom potrebom po sigurnošci i ljubavi, a kasnije i željom za neovisnocu. Teorijska obrada odredenih pojmova iz psihoanalize otkrila nam je važnu cinjenicu o ucitelju kao onome, za kojeg se pretpostavlja, da zna. Ovom funkcijom ucitelju se daje i moc koju ima nad onim s kim je u ovom odnosu. Stoga ucitelj mora biti osoba koja je svjesna svoje uloge i odgovornosti. Posebna emocionalna dinamika, koja se odvija izmedu ucitelja i ucenika ima neprocjenjivu važnost u uspostavljanju uciteljevog autoriteta u ucionici. Unatoc prikupljenim dokazima ili cinjenicama, koje nam je donijela interpretacija dobivenih podataka, isticemo da još uvijek ne vidimo jednoznacan ili jednostavan odgovor na pitanje kako definirati najprikladniji nacin uspostavljanja autoriteta ucitelja u razredu. U svakom slucaju, želimo da ovaj koncept u buducnosti zadrži svoju kljucnu ulogu u školskom prostoru, jer je to po našem mišljenju nužan uvjet za razvoj autonomnih i mislecih pojedinaca. Istraživanje je takoder utvrdilo, da su prema ucenicima najcešca permisivna ponašanja ucitelja, zatim autoritarna ponašanja, a najmanje prisutna je vrsta autoritativnog ili demokratskog ponašanja. Možda bi imalo smisla, da osnovne škole ukljuce dodatni odgojni zadatak ucitelja u svoj obrazovni koncept i da svi pokušaju djelovati na odgojni nacin u skladu s mjerodavnim ili demokratskmi tipom vlasti, za koji vjerujemo, da ga nacrtani pokazatelji tocno definiraju. Dakle, ucitelji i drugi strucnjaci u osnovnim školama mogli bi se nositi s negativnim ucincima permisivnog obrazovanja spomenutim u uvodu kroz svoju koordiniranu obrazovnu praksu. Na taj bi nacin ucenici mogli poceti konstruktivno oblikovati svoju osnovnu strukturu licnosti odmah nakon ulaska u školu. Uspostavljanjem autoriteta na ovaj nacin, ucitelji bi podržali moralni razvoj ucenika i holisticki razvoj njegove osobnosti, što bi osnažilo ucenike za kasniji poštovan i konstruktivan suživot u modernom društvu. 7. Bibliografija [1.] Bernstein, D. A. (3. 8. 2018). Parenting and teaching: What's the connection in our classrooms? Psychology Teacher Network. Pridobljeno s: http://www.apa.org/ed/precollege/ptn/2013/09/parenting-teaching.aspx [2.] Blais, M. C., Gauchet, M., Ottawi, D. (2011). O pogojih vzgoje. Ljubljana: Založba Krtina. [3.] Charels, C. M. (1996). Building classroom discipline. White Plains, N.Y.: Longman. [4.] Cohen, L., Manion, L., Morrison, K. (2011). Research methods in Education 7. Routledge: New York. [5.] Dreikurs, R., Grunwald, B., Pepper, F. (1976). Schulern gerecht werden: [6.] Verhaltenshygiene im Schulalltag. Munchen, Berlin, Dunaj: Urban und Schwarzenberg. [7.] Glasser, W. (1994). Ucitelj v dobri šoli. Radovljica: Regionalni izobraževalni center. [8.] Gogala, S. (2005). Izbrani spisi. Ljubljana: Društvo 2000. [9.] Kovac Šebart, M., Krek, J. (2009). Vzgojna zasnova javne šole. Ljubljana: Pedagoška fakulteta – Univerza v Ljubljani. [10.] Kroflic, R. (1997). Avtoriteta v vzgoji. Ljubljana: Znanstveno in publicisticno središce. [11.] Lasch, C. (2012). Kultura narcisizma. Ljubljana: Mladinska knjiga. [12.] Pšunder, M. (1994). Knjižica za ucitelje in starše. Maribor: Obzorja. [13.] Salecl, R. (2010). Disciplina kot pogoj svobode. Ljubljana: Založba Krtina. Strucni rad PROJEKT - KULTURNA BAŠTINA U 3. RAZREDU Vanja Kacic, uciteljica razredne nastave Osnovna škola Koroški jeklarji, podružnica Kotlje, Slovenija Sažetak Cesto se pitam kako djeci prve trijade na što zanimljiviji nacin približiti sadržaje koji se odnose na živote ljudi u prošlosti. Teško im je shvatiti da su se životi ljudi u prošlosti poprilicno razlikovali od današnjih, jer nemaju takva životna iskustva. Moj cilj je nauciti djecu da cijene i cuvaju svoju kulturnu baštinu. Stoga ovoj temi moramo pristupiti vrlo odgovorno kako bi djeca pojmila njen znacaj. Kljucne rijeci: doživljaj prošlosti, kulturna baština, projekt, Festival durdica 1.UVOD Kulturna baština predstavlja dio nas, dio okoliša i društva u kojem živimo. Pomaže nam razumjeti prošlost i stvara bolju buducnost. Kulturna baština je vrijednost. Predstavlja važnu komponentu lokalnog, regionalnog, nacionalnog, europskog i globalnog identiteta. Baština je stvorena zahvaljujuci znanju i ponašanju pojedinaca i društva, koji ju prepoznaju i cuvaju. Covjecanstvo je zapamtilo povijesna dogadanja i prenosilo ih s koljena na koljeno u svojim pripovijestima. Ovo je važan prijenos bogatog znanja na mlade generacije. Baštinu nikada ne smijemo shvatiti samo kao oblik prošlosti, vec prije svega kao kombinaciju oblika sadašnjosti i suvremenosti uz uvažavanje dimenzije povijesti. Cesto se pitam kako djeci u prvom odgojno-obrazovnom razdoblju na najzanimljiviji nacin približiti sadržaje koji se odnose na živote ljudi u prošlosti, kako postici postavljene ciljeve. Umjesto tradicionalne frontalne nastave, bolje je uvesti nove metode koje omogucuju da ucenici preuzmu aktivne uloge u procesu ucenja. Za što jasnije prenošenje znanja koristim razne materijale, poput filmova, knjiga, fotografija ... Ucenike vodim u obilazak muzeja i dvoraca. Svake godine u školu pozivamo bake i djedove koji djeci prepricavaju doživljaje iz svog djetinjstva. Smatram da bi integriranjem komponenata baštine u školovanje razne povremene akcije i projekte trebali zamijeniti trajni oblici koji su povezani s otkrivanjem i istraživanjem. U ovom cu clanku predstaviti jedan od mogucih nacina za razvijanje osjecaja zahvaljujuci kojem djeca uz vlastitu aktivnost upoznaju svoje neposredno okruženje, lokalnu zajednicu i njenu prošlost. NAŠ PROJEKT: »BAŠTINA KOTLJA« ODJELJENJE DJECE: 3.k DOB DJECE: 8, 9 godina TRAJANJE: školska godina 2020./2021. (ožujak, travanj, svibanj) SVRHA PROJEKTA . motivirati djecu i roditelje da upoznaju posebnosti našeg mjesta i okolice, . pobuditi zanimanje za poznavanje našeg rodnog mjesta i ocuvanje naše kulturne baštine, . povezati istraživanje našeg mjesta i okolice s umjetnickim i drugim podrucjima (likovna umjetnost, glazba, drama i jezik). CILJEVI PROJEKTA . upoznati karakteristike našeg okoliša, mjesta i neposrednog okruženja škole (prirodnu i kulturnu baštinu), . upoznati rad pojedinih institucija u mjestu, . potaknuti roditelje na suoblikovanje naših aktivnosti, povezanih s upoznavanjem našega mjesta, . spoznavati o pozitivnom znacenju i dimenzijama kulture. 2.OPIS PROVEDBE PROJEKTA I POJEDINACNIH AKTIVNOSTI Provedba projekta odvijala se tijekom cijele godine. Pocetak školske godine bio je posvecen planiranju provedbe projekta. U ožujku, travnju i svibnju posvetili smo se istraživanju kulturne i prirodne baštine Kotlja. Projekt smo završili sudjelovanjem na Festivalu durdica (Festival solzic). Djeca su zadatke odradila s oduševljenjem i entuzijazmom. Razvila su sposobnost samostalnog promatranja, usporedivanja, povezivanja i logicnog zakljucivanja, kao i sposobnost samostalnog izvještavanja. U projektnom radu pružena im je mogucnost razvijanja opuštenog izražavanja pogleda, mišljenja i stavova. Otvorenost, kreativnost i inovativnost kljucne su prednosti projektnog rada, predstavljaju izazove za sve sudionike i definitivno obogacuju školsku godinu. Projektni rad nadilazi okvire nastave. Put cjelokupnog projektnog rada nije lak. Cijelo sam vrijeme poticala i usmjeravala aktivnosti ucenika prema postavljenim ciljevima, što je vrlo zamorno i zahtijeva fleksibilnost te strucno, metodološko-didakticko i psihološko znanje ucitelja. S ucenicima 3.k razreda Podružnicke škole Kotlje u ožujku sam tijekom njihovog upoznavanja okoliša obradivala temu Baština. Najprije smo obavili intervjue s bakama i djedovima o prošlosti naše škole i našeg mjesta. Doznali smo puno novih stvari. Posjetili smo kulturne institucije i stvarali na poljima umjetnosti, književnosti i glazbe. Posjetili smo Korušku središnju knjižnicu dr. Franca Sušnika i razgledali Prežihovu sobu, njegova djela te naucili mnogo toga o njegovom životu. Ucenici su bili oduševljeni jer su puno naucili. O Prežihu smo razgovarali i na satima slovenskog jezika. Citali smo knjigu Đurdice u kojoj književnik Prežihov Voranc opisuje život i rad ljudi u Kotlju. Te crtice imaju poseban životni vijek, naime prelaze od usta do usta. Ucenica Naja predstavila je knjigu Drvene klompe, koju je na koruškom dijalektu napisala njezina baka Bojana Verdinek. Bilo nam je zabavno citati na koruškom dijalektu. Saznali smo da su dijalekti kolijevka slovenskog jezika. Na kraju projekta napravili smo pravu maketu Kotlja i nacrtali naše mjesto. Prilikom crtanja naglasili smo odakle potjece ime mjesta Kotlje. Takoder smo se pobrinuli za zabavu i otplesali nekoliko narodnih plesova te naucili plesati pravu polku, karakteristicnu za Kotlje. Slika 1. Maketa Kotlja (izvor: osobna arhiva 2021.) Krenuli smo u istraživanje poznatom Vorancevom stazom.Djeca su informacije dobivala iz knjiga, biltena s odgovarajucom tematikom i razgovora s bakama i djedovima. Sa zanimanjem su listali i Školske kronike. S obzirom na to da kulturna baština pokriva sva podrucja ljudskog djelovanja, ona je isprepletena s prakticki svim, razlicitim segmentima odgoja i obrazovanja. U prvoj je trijadi prisutna u svim predmetima i dnevnim aktivnostima. Stoga može postati poveznica na kojoj se susrecu sadržaji svih školskih predmeta i školskih aktivnosti. Medu operativnim ciljevima prvog odgojno-obrazovnog razdoblja, pri spoznavanju okoliša možemo zapaziti sljedece ciljeve u okviru tematskog sklopa Vrijeme: Ucenici: . znaju razlikovati prošlost i sadašnjost u svojim životima i spoznaju da su životi ljudi bili drugaciji u prošlosti, . upoznaju vidike života ljudi u prošlosti i danas (boravak, prehrana, odjeca, posao, prijevoz), . spoznaju znacaj baštine, . upoznaju i vrednuju promjene u njihovom mjestu na osnovu razlicitih izvora, . znaju opisati vremenski tijek pojava. U svibnju, kada pod Uršljom gorom zamirišu durdice, u Kotlju se tradicionalno održava Festival durdica. Nakon prošlogodišnje pauze zbog epidemije, ponovno su pripremili program za posjetitelje. Ove godine smo sedmi put izvodili svoje aktivnosti tijekom sudjelovanja na Festivalu durdica, koji predstavlja posvetu tradiciji, narodnom predanju. Festival durdica koruška je kulturno-turisticka manifestacija koja se nadovezuje na baštinu rijeci (Đurdice, crtica Prežiha Voranca). Treci vikend u svibnju rezerviran je za festival koji zahvaljujuci manifestacijama u mjestima Ravne i Kotlje te u kuci Prežiha Voranca odražava puls života u Koruškoj i poziva vas da to doživite i uživate u druženju uz glazbu, pjesmu, ples, folklor, kulinarstvo, literaturu , korušku tržnicu ... Ove godine ucenici podružnicke škole Kotlje takoder su sudjelovali na sedmom Festivalu durdica. Festival se održavao od 21. do 23. svibnja 2021. Tijekom cijelog svibnja ucenici podružnicke škole Kotlje pripremali su se za ovogodišnji Festival durdica, posvecen kulturnoj i prirodnoj baštini, u suradnji s vrticem i Danicom Hudrap, unukom Kuharovog Anzana. Citali smo djela Prežiha Voranca i stvarali na podrucjima umjetnosti, plesa i glazbe. Slika 2. Ples (izvor: osobna arhiva 2021.) Festival smo obogatili crtežima durdica i poznatim likovima iz Prežihovih crtica, koje su visjele u Kotlju, podsjecajuci tako mještane na mjesec svibanj i pocetak festivala. Zbog sigurnosti i "djecjeg mjehurica" izložba je pripremljena iza ograde naše škole i na mostovima prema Prežihovini. Tijekom našeg kreiranja bili smo pocašceni posjetom nacelnika Opcine Ravne na Koroškem Tomaža Rožena, ravnatelja Osnovne škole Koroški jeklarji Aljaža Banka, Mateje Hovnik, ravnateljice Vrtica Ravne i Danice Hudrap iz opcine Ravne na Koroškem. Ovaj kulturni dogadaj zakljucen je pripovijedanjem odnosno pažljivim djecjim slušanjem najpopularnije Prežihove pripovijetke, Levi devžej (Lijevi džep). Da je pripovijedanje jedinstvena umjetnost i da to nije odlika svakoga, uvjerilo nas je iskustvo pripovijedanja Danice Hudrap. Djeca su odmah osjetila emociju i vlastitu notu koje je unijela u pripovijetku. Mirko Osojnik, veliki poznavatelj života Lovre Kuhara i njegove brace, predstavio nam je svoju osobnu pricu o starom selu Kotlje i hotuljskoj školi. Slika 3. Levi devžej (izvor: osobna arhiva 2021.) 3.ŠTO SU DJECA STEKLA SUDJELOVANJEM U PROJEKTU? Kulturna baština dio je nas, dio okoliša i društva u kojem živimo. Pomaže nam razumjeti prošlost i stvara bolju buducnost. Djeca su stekla mnogo iskustva i znanja na polju spoznavanja odnosno upoznavanja domaceg društvenog okruženja. Upoznata su s radom pojedinih institucija u mjestu, razgovarala su s ljudima koji rade u tim institucijama i stekla puno informacija. Upoznala su prirodnu i kulturnu baštinu svog rodnog mjesta. Okušala su se u nekoliko umjetnickih aktivnosti (kazališna predstava, pjevanje, narodni ples, likovno stvaralaštvo ...). Djeca su bila sukreatori makete Kotlja te su tako mnogo naucila o našem kraju. Informacije, nova, stecena znanja i iskustva cesto su dijelila s drugom djecom, s njihovim roditeljima i mještanima Kotlja. U projektu su vrlo rado sudjelovala. Stoga se radujemo novim izazovima i ovakvim lijepim iskustvima u buducnosti. 4.ZAKLJUCAK Narodna tradicija (predanje) - domaci obrt, kazališna predstava, djecje igre, folklor, narodni obicaji, šale i navike - sve je to odraz stalne ljudske kreativnosti i slike ljudi u Sloveniji. Te aktivnosti utjecu na našu prepoznatljivost, dio su naše tradicije i kulturne baštine, koje se medusobno ispreplicu i nadopunjuju te nas obogacuju. Predstavljaju tradiciju koja se prenosi s koljena na koljeno. Narodna tradicija takoder živi kroz igru i zabavu. Potonje su prijeko potrebne, jer predstavljaju aktivnosti kroz koje se takoder odvija ucenje, aktivnosti koje opuštaju i zahvaljujuci kojima se ukazuje na znacaj grupnog, timskog rada. Ocuvanjem kulturne baštine na ovaj nacin potice se poštivanje generacija koje dolaze, istodobno osiguravajuci da te aktivnosti budu prepoznate i sacuvane od strane buducih generacija. Odaziv djece je pozitivan, dapace, oduševljena su nad drugacijim nacinom rada. Moja želja je da se projektni nacin rada razvija i ubuduce, jer time doprinosimo ocuvanju važnog dijela naše kulturne baštine. Smatram da škola ne predstavlja samo ucenje vec i odgoj. Svrha nam je bila osvijestiti ljude o cinjenici da današnjeg razvoja ne bi bilo bez rada naših predaka. Dakle, pobrinimo se za ocuvanje kulturne i prirodne baštine. 5.LITERATURA [1.] Kunaver, Dušica (2019): Slovenska ljudska dedišcina prirocnik. Ljubljana: Turisticno in kulturno društvo Naše gore list [2.] Zbicajnik, KIA Klavdija (2020): Prežihovi odtisi-Voranceva pot. Ravne na Koroškem: Prežihova ustanova [3.] Oder, Irena …et al. (2013): 120 Voranc…in tece življenje pod Goro…:Obcina Ravne na Koroškem: Prežihova ustanova [4.] Medvešek, Vanja…et al. (2007): 100 let moje šole. OŠ Koroški jeklarji podružnica Kotlje [5.] Verdinek, Bojana (2002): Lesene cokle. Ljubljana: Kmecki glas [6.] Bogataj, Janez (1992): Sto srecanj z dedišcino na Slovenskem. Ljubljana: Prešernova družba Strucni rad DRUGACIJI SAT POVIJESTI: »IGRAM ULOGU, POVJESNICAR SAM!« Laura Mohorko Kumer, uciteljica slovenskog jezika i povijesti OŠ Cirkulane-Zavrc Sažetak Ucitelji postajemo svjesni važnosti igre uloga na nastavi povijesti tek kada je izvodimo. Radi se o snažnoj aktivaciji misaonih procesa koja u ucenicima pobuduju zanimanje i na taj nacin steceno znanje ucenik ne zaboravlja. Simulacija odnosno igranje uloga na nastavi povijesti može se izvoditi od prvih nastavnih sadržaja u 6. razredu i sigurna sam da izvrsno služi u nastavnim sadržajima ucenika. Uz pomoc ove vrste iskustvene situacije, ucenici ce lako osvijestiti povijesnu temu, možda je lakše nauciti i shvatiti posljedicu dogadaja/situacije u odabranom prostoru i vremenu. Ne samo da povezuje ucenike, cesto opušta i monotonu atmosferu koja je najveci inhibitor ucenicke znatiželje. Igra uloga kod ucenika potice najviše misaone procese i pomaže da se nastavno gradivo internalizira. Ne smijemo zaboraviti cinjenicu da je u ovoj vrsti nastavne metode ucenik aktivni sudionik procesa ucenja, što u njemu pobuduje dodatnu motivaciju za rad. Igranje uloga pokazalo se ucinkovitim sredstvom poucavanja povijesti medu mojim ucenicima, a u ovom clanku predstavljam nekoliko scenarija za nastavne teme kod kojih je moguca primjena takve metode ucenja. Kljucne rijeci: suvremene nastavne metode, nastava povijesti, igra uloga, scenariji za nastavu, zanimljiva nastava 1. UVOD Na nastavi povijesti ucitelji neprestano pokušavamo gradivo približiti ucenicima. To je s opsežnim kurikulumom povijesti u osnovnoj školi cesto teško. Stoga moramo koristiti nastavne metode s kojima ucenicima približimo povijest i nastavu ucinimo još zanimljivijom. Danas je važno da nastava povijesti nije samo frontalna prezentacija nastavnog gradiva, vec da su ukljuceni svi sudionici u procesu ucenja. S time mislim na ucenike koji sudjeluju u nastavnom procesu. Ucitelj treba dobro razmisliti o tome koji nastavni sadržaj ce ucenicima približiti malo drugacije. To može uciniti igrom uloga. Igra uloga ne mora se izvoditi u ucionici, može se i u drugom okruženju. Suvremene nastavne metode ukljucuju one uz pomoc kojih nastava povijesti nije samo vitalnija, vec je na nastavi moguca takoder veca aktivacija i individualizacija [2]. 2. ZAŠTO JE IGRA ULOGA VAŽNA NASTAVNA METODA? Proces ucenja je kvalitetan kada ucenik podjednako razvija sve dimenzije spoznaje, perceptivno i emocionalno, simbolicki i akcijski. O ucinkovitosti takve vrste iskustvenog ucenja govorimo kada je u prvom planu ucenje koje ukljucuje emocije i intelekt [5]. Medutim, potrebno je razlikovati igru uloga i simulaciju. U prvom slucaju ucenik preuzme identitet neke osobe ili grupe te su u njega uživi. Kod simulacije se radi o zadržavanju vlastitog identiteta, pomocu kojega se može uživjeti u zamišljenu situaciju. Igra uloga odvija se razlicito. Ucitelj može podijeliti uloge tako da igraju svi ucenici u razredu. S druge strane igru uloga izvode pojedini ucenici, a ostali svoju aktivnost održavaju komentiranjem, analizom, brigom o didaskalijama, glazbi i scenografiji. [1] Vrlo je važno da se ucenici osjecaju dobro tijekom igre uloga, a mi nastavnici pomažemo u stvaranju opuštene atmosfere. Jasnim definiranjem uloga, uputa i zadataka, ucitelj takoder sprjecava neugodne trenutke (ucenici pogreške ne ismijavaju ili se rugaju). Koji su ciljevi ove metode? Osim ostvarivanja odgojno-obrazovnih ciljeva, ukljucuju se takoder razliciti procesi složenog ucenja. Ciljevi su usmjereni na: • vježbanje vec naucene teorije, • povecanje motivacije za ucenje, • aktiviranje svijesti o vlastitim osjecajima i doživljajima, • izražajnost problematike medusobnih odnosa, • izravno izražavanje problema, dogadaja, • razvoj empatije. [4] 3. KAKO MOŽEMO IZVESTI IGRU ULOGA NA SATU POVIJESTI? Postoji više nacina na koje se izvodi igra uloga. Najcešci je sigurno okrugli stol. Izvodi se tako da za stolom sjede aktivni pojedinci koji razgovaraju, formiraju svoje stavove te s razlicitim mišljenjima prodiru u središnja pitanja povijesnog dogadaja ili procesa. Promatraci mogu argumentirati dogadanje i sudjeluju u dijalogu postavljajuci pitanja. Sljedeci je nacin za i protiv, koji nudi priliku za rješavanje raznih, osobito socijalnih tematika. Može se izvoditi frontalno, udvoje ili u manjim skupinama. Rijec je o davanju mogucnosti pojedincu da brani ideju, argumentirajuci je, a druga strana ima priliku osporiti ideju ili je zagovarati. Igra uloga takoder se može izvoditi u obliku radijske emisije. U prvom je planu moderator koji može pozvati gosta koji komentira dogadaj ili situaciju, a ucenici promatraci sposobni su takav dijalog aktivno komentirati, pripremiti pitanja itd. Nacin igranja uloga takoder je kongres odnosno konzultacije. Ucenici prisustvuju susretu i nakon uvida u središnju povijesnu temu predstavljaju svoj rad. Može se odvijati frontalno, a ucenici se moraju pripremiti. Ucitelj im pomaže pripremajuci pomagala (karte, pomagala za izradu vanjske prezentacije itd.). Unatoc malom broju sudionika sudjelovati mogu svi ucenici jer je uloge moguce mijenjati. U tom okviru smijemo zaboraviti takoder na demonstraciju principa koji je moguce primijeniti u vecini povijesnih situacija i koji takoder sama koristim. Ucenici nauce gradivo te ga uprizore pomocu scenarija koji je pripremio ucitelj ili oni sami. Ovakva igra uloga odlicna je za kreativnost ucenika uz pomoc koje povijesna tema oživi u zamišljenoj situaciji. [4] Ucenici se udube u pojedine povijesne situacije i licnosti, preuzimaju identitet odredenih aktera i lakše svladaju nauceno gradivo. Igru uloga pripremila sam prema demonstraciji principa. Takav nacin iskustvenog ucenja odabrala sam u 8. i 9. razredu. 4. PRAKTICNI PRIMJERI 4.1. USPON I PAD NAPOLEONA, 8. RAZRED Slika 1: Ucenici 8. razreda tijekom predstavljanja nastavne teme o Napoleonu. Tema koju smo predstavili na okruglom stolu kroz igru uloga obavezna je tema u 8. razredu: Od feudalne rascjepkanosti do kraja starog poretka, gdje smo obradivali nastavni sadržaj Napoleon i njegovi ratovi. Ucenici su izradili zastave zemalja sudionica u vezi s usponom Napoleonove Francuske i te su sudjelovali u pisanju scenarija. Takoder su se pobrinuli za Napoleonov izgled i napravili prepoznatljiva pokrivala za glavu i reprezentativne simbole zemalja. Uz pomoc situacija objasnili su kako je Napoleon širio svoje ideje diljem Europe [5]. SCENARIJ: Napoleon: »Sada cu iskoristiti revoluciju i zavladati Europom. Izvršit cu državni udar i doci na vlast. Najprije cu napasti Englesku.« Engleska: »Neceš uspjeti, postali smo parlamentarna monarhija. Sada imamo jaku vojsku.« Napoleon: »Za kaznu cu vam zabraniti trgovanje s Europom i uvesti kontinentalnu blokadu.« Kralj Portugala: »O, ti francuski uzvišeni care! Nastavit cemo trgovati s Engleskom.« Kralj Španjolske: »Takoder mi necemo popustiti. Uzeo si nam papu, ali doci ce dan kada više necemo biti pod francuskom vlašcu.« Engleska (uzvišeno): »Nema veze, trgovat cemo s drugim kontinentima, npr. s Azijom ili Afrikom.« Austrijski car: »Napadni nas ako se usudiš. Krvavo cemo te pobijediti.« Napoleon (bori se s Austrijom): »Tako, sada cete vidjeti!« (bori se s Austrijom i trijumfalno je pobjeduje). »Juhuhu, pobijedio sam i osnovao Ilirske pokrajine u srednjoeuropskim zemljama.« Napoleon (ponosno): »Osvojio sam Prusku, a sada idemo protiv Rusije! Cijela Europa ce bit moja.« Rusija (ljutito): »Što si mislio kada si nam zabranio trgovanje s Engleskom, sada imamo još više siromaštva. Oduprijet cemo se svom snagom, majka priroda je s nama.« Napoleon i tri vojnika (marširajuci prema Moskvi, cuju se koraci): »Još malo i Rusija je moja.« Francuska vojska i Napoleon: »Brrrr, ne možemo više, prehladno je i u papucama smo kao na francuskoj obali.« Španjolska, Pruska, Rusija, Švedska, Austrija i Engleska: »Još uvijek imamo nadu ... izgubio je! Napoleone, izazivamo te na Bitku naroda kod Leipziga u Austriji.« Godina 1813. – francuski i drugi vojnici vode bitku... Španjolska, Pruska, Rusija, Švedska, Austrija i Engleska: »Pobijedili smo, previše nas je, prejaki smo! A sada brzo prema Parizu da zauzmemo Francusku (koracaju u Pariz i nareduju Napoleonu). Odustani od prijestolja, odmah!« Napoleon: »Neeee, necu se odreci svoje Europe.« Španjolska, Pruska, Rusija, Švedska, Austrija i Engleska: »Deportirat cemo te na otok Elbu i mirno živjeti u Europi. Konacno! Slika 2: »Napoleon« prijeti Engleskoj kontinentalnom blokadom. 4.2. TRIDENTINSKI KONCIL Sljedeca važna tema, o kojoj smo razgovarali metodom igranja uloga, takoder je obavezna tema u 8. razredu – Promijenjena politicka i vjerska slika Europe. Ucenici su u ovoj temi istaknuli važan sastanak crkvenog vrha u 16. stoljecu koji je (kao odgovor na Reformaciju) donio mnoge promjene u vjersku sliku Europe. SCENARIJ: Papa Pavao III. (saziva koncil na kojem nije bio prisutan): »Izgubili smo puno vjernika, zbog toga su potrebne promjene. Crkvi su potrebne nove, cvrste smjernice. Usvojiti moramo brojne reforme.« Koncilu prisustvuju brojni biskupi koji cak 18 godina prihvacaju reforme u Crkvi i traže odgovore na Reformaciju. Biskup 1: »Bdjet cemo nad vjerskim životom u Europi i tako vidjeti svoje istinske vjernike. Važno je obrazovanje svecenika!« Biskup 2: »Imenovat cu predstavnike u zemljama koji ce paziti na vjernike da ne vrše pobunu. Što još?« Biskup 3: »Potvrdujemo latinski prijevod Biblije koji je jedini pravi.« Biskup 4: »Tocno tako. Takoder cemo uvesti knjigu rodenih i vjencanih. Još nešto?« Biskup 3: »Takoder potvrdujemo da se mi svecenici ne smijemo vjencati jer moramo biti vjerni samo Bogu.« Biskup 1: »Takoder moramo bilježiti broj rodenih i umrlih. Stoga je hitno potrebno uvodenje maticnih knjiga.« 4.3. PARIŠKA MIROVNA KONFERENCIJA U 9. razredu usredotocili smo se na razdoblje nakon Prvog svjetskog rata jer smo željeli zaokružiti znanje o Pariškom mirovnom ugovoru iz 1919. godine. Ucenici su sami analizirali sastanak u Parizu i predvidjeli posljedice koje je donio. Sadržaj ucenja uvrštava se u temu Politicke karakteristike 20. stoljeca i pruža uvid u kraj Prvog svjetskog rata. Prikazuje ukljucene aktere, zemlje i obilježja poslijeratnog politickog sastanka. [5] SCENARIJ: PARIŠKA MIROVNA KONFERENCIJA – igra uloga (pet ucenika dolazi pred plocu, razgovaraju i raspravljaju sjedeci na stolicama) Ucenik citatelj: Nakon Prvog svjetskog rata 1919. godine u Versajskoj palaci u Parizu okupili su se predstavnici pobjednickih zemalja Prvog svjetskog rata: SAD, Francuska, Velika Britanija i Italija. Okupljeni za stolom, sjede u krugu i raspravljaju. WILSON (SAD): »Juhuhu, drago mi je da smo pobijedili i bacili gubitnike na koljena!« CLEMENCEAU (FR): »Zapamtimo da je glavni krivac za Prvi svjetski rat bila Njemacka! Uzet cemo njihove kolonije i želimo natrag naš istocni dio teritorija!« GEORGE (UK): »Hej ti, Njemacka nije bila samo krivac za rat, sada ce platiti takoder milijunsku odštetu. Znate što, uzmimo im oružje i vojsku!« CLEMENCEAU (FR): »Proglašavam takoder raspad Austro-Ugarske i raspad Turskog carstva. Kao središnje snage su naime sramotno sudjelovale s Nijemcima i nanijele golemu štetu posebno na Balkanu.« WILSON (SAD): »Osnovati moramo takoder društvo koje ce sprijeciti daljnje ratove i osigurati mir u svijetu. Neka to bude društvo svih naroda!« GEORGE (UK): »Jako sam sretan što smo Njemacku bacili na koljena!« NJEMACKA (stoji pored, tužna i ljuta kada kod kuce cuje što se dogodilo): »Obecavamo da cemo se jednom osvetiti za Pariški ugovor iz 1919. godine!« Slika 3: Ucenici tijekom demonstracije mirovne konferencije u Parizu 5. ZAKLJUCAK Kroz proces ucenja otkrivam da je igranje uloga važna i nezamjenjiva metoda na nastavi povijesti. Donosi novu dinamiku u ucionicu, budi mnoge misaone procese i cini nastavu povijesti još privlacnijom za ucenika. Izmedu ucitelja i ucenika takoder može docarati nov, prekrasan odnos koji ucenici ne zaboravljaju tako lako. Igra uloga korisna je u svim fazama nastave; za motivaciju, u središnjem dijelu, korisna je takoder kao sredstvo za utvrdivanje ili provjeru znanja. [3] Važno jest da ucenicima znamo predstaviti povijest kao zanimljiv predmet i razbiti mit o monotoniji. 6. IZVORI I LITERATURA [1] Karba, P. (2005). Zgodovina v šoli v 21. stoletju – vse življenje uporabna popotnica. Ljubljana, Zavod Republike Slovenije za šolstvo, str. 87. [2] Potocnik, D. (2017). Sodobne ucne metode pri pouku zgodovine. Annales. Series historia et sociologia, svezak 27, broj 4, str. 838–839. [3] Potocnik, D. (2009). Zgodovina uciteljica življenja. Maribor, Izdavacka kuca Pivec, str. 125–126. [4] Rupnik Vec T. (2003). Igra vlog in simulacija kot ucna metoda: prirocnik za ucitelje psihologije in drugih družboslovnih predmetov ter razrednike, str. 11–27. [5] Kurikulum za povijest. Dostupno na: https://www.gov.si/assets/ministrstva/MIZS/Dokumenti/Osnovna-sola/Ucni-nacrti/obvezni/UN_zgodovina.pdf (posjet 15. 6. 2021.) Strucni rad PRIMJER DOBRE PRAKSE: ZOOM SATOVI CITANJA TIJEKOM NASTAVE NA DALJINU Adrijana Skok, mag. prof. spec. i reh. ped. Osnovna škola France Bevk Tolmin, Slovenija Sažetak Citanje je jedna od osnovnih vještina koja je covjeku potrebna za samostalan i kompetentan život. U procesu školovanja citanje je jedna od vještina koja ima veliki utjecaj na uspješnost ucenja. Ucenje citanja sustavno se razvija u prve tri godine obrazovanja. Redovito vježbanje citanja presudno je za automatizaciju tehnike citanja, što je preduvjet za razvoj razumijevanja citanja. Provedba treninga citanja kod kuce i kontinuirano provodenje razlicitih citateljskih aktivnosti u školi, imaju znacajan utjecaj na razvoj tecnosti citanja do razine automatizacije. Korištenje vremenski ogranicenih tekstova za citanje u svrhu pracenja razvoja citateljskih sposobnosti omogucuje stvaranje brzih oblika pomoci ucenicima prve trijade kojima je potrebna dodatna pomoc u ucenju citanja. Zatvaranje škola zbog epidemije koronavirusa posljedicno je utjecalo na oblikovanje satova citanja i pomoc u razvoju tecnosti citanja putem aplikacije Zoom. Održavanje satova citanja putem aplikacije Zoom pozitivno je utjecalo na usvajanje i automatizaciju citanja ukljucenih ucenika. Znatno se je poboljšala takoder njihova motivacija za citanjem. Istodobno, satovi citanja pozitivno su prihvaceni kao jedan od mogucih oblika druženja i održavanja socijalnih kontakata ucenika tijekom nastave na daljinu. Kljucne rijeci tehnika citanja, prva trijada, trening citanja, Zoom satovi citanja. 1. Uvod Citalacka pismenost, kao najviši stupanj u razvoju citalackih vještina, karakterizira se kao sposobnost brzog citanja s razumijevanjem i sposobnost fleksibilnog i kritickog pristupa gradivu [2]. Put do postizanja krajnjeg cilja, odnosno samostalnog citanja, zapocinje postupkom sustavnog opismenjavanja djece u prve tri godine osnovne škole [3]. Cilj je u prve tri godine školovanja razviti automatiziranu tehniku citanja s odgovarajucim razumijevanjem citanja [4]. Redovito i kontinuirano provodenje citalackih aktivnosti u školskom okruženju, uz istodobno izvodenje vježbi glasnog i tihog citanja u kucnom okruženju, znacajno doprinose usvajanju i automatizaciji tehnike citanja. Tecno citanje preduvjet je dobrog razumijevanja procitanog. Dobro razumijevanje citanja naime omogucuje citanje za ucenje i primjenu informacija ili znanja u novim situacijama [2]. 2. Satovi citanja u školi U svrhu razvijanja citalackih vještina ucenika prve trijade, prije cetiri godine smo na školi formirali tzv. Projekt citanja u prvoj trijadi. Održava se cijelu školsku godinu i organiziran je u cetiri ciklusa citanja. Svaki ciklus citanja traje cetiri tjedna. Ukljucuje ciljane citateljske aktivnosti za razvijanje tecnosti citanja i razumijevanja citanja, koje se istovremeno odvijaju na tri razine: • u školi, u okviru nastave, • kod kuce, u obliku treninga citanja koji ucenici provode uz pomoc roditelja i • u školi, u obliku satova citanja, koji su namijenjeni ucenicima kojima su potrebne usmjerene vježbe za svladavanje tecnog citanja. 2.1. Zoom satovi citanja Posebna se pažnja posvecuje pracenju napretka ucenika u citanju, što nam omogucuje osmišljavanje odgovarajucih oblika pomoci i ukljucivanje ucenika u daljnje citanje. Ucenici, kojima treba više vježbi glasnog citanja kako bi savladali tehniku citanja, razvrstani su u skupine prema postignutoj razini citanja. U okviru satova citanja citaju, uce i vježbaju tehniku glasnog citanja, obogacuju svoj rjecnik i razvijaju razumijevanje citanja te poboljšavaju motivaciju za citanje. Održavaju se izvan nastave, tri puta tjedno. Održavanje satova citanja u školi sprijeceno je zbog jesensko-zimskog (od studenog 2020. do veljace 2021.) zatvaranja škola radi kontrole širenja zaraze koronavirusom. Novonastala situacija dovela je do odluke da se planirani satovi citanja održavaju putem aplikacije za videokonferencije Zoom. Buduci da je organizacija i provodenje Zoom satova citanja na daljinu zahtijevala više strucne podrške, u provedbu su, uz specijalne pedagoge, bili ukljuceni takoder razrednici i ucitelji produženog boravka. Ucenicima prve trijade je prilikom korištenja mrežnih alata bila potrebna pomoc i podrška roditelja ili druge odrasle osobe, zbog toga je bio termin održavanja satova citanja uvijek unaprijed dogovoren. Zoom satovi citanja održavali su se tri puta tjedno, a pojedino citanje trajalo je od 15 do 20 minuta. Osnovni ciljevi održavanja Zoom satova citanja bili su razviti tecnost citanja i razumijevanje citanja. Istodobno, pažnja nam je bila usmjerena na obogacivanje rjecnika i održavanje motivacije za citanje. Ucenici su citali tekstove u tiskanim materijalima koji su im bili dostupni kod kuce. Najcešce su koristili citanke, radne bilježnice i udžbenike. S obzirom na potrebe i citateljske mogucnosti pojedinih citateljskih skupina, pripremljeni su prilagodeni materijali za citanje. Tekstove su nadogradivali razliciti zadaci za razvijanje razumijevanja citanja. 2. 2. Tijek Zoom satova citanja Uvodnih nekoliko minuta bilo je posveceno kratkom razgovoru, dogovaranju redoslijeda citanja i izvodenju vježbi za „zagrijavanje“ ociju (igre ocima). Citajuci naslov i imenujuci autora teksta, ucitelj se obratio ucenicima i skrenuo im pažnju na odabrani tekst. Nakon toga uslijedio je brzi pregled teksta, opis ilustracija i rasprava o naslovu i mogucoj temi teksta. Uslijedilo je glasno citanje ucenika po unaprijed dogovorenom redoslijedu. Kraci tekstovi procitani su više puta. Istraživanja naime pokazuju da je ponavljanje citanja istog teksta ucinkovito za ucenike s poteškocama u citanju jer citanje sa svakim ponavljanjem postaje lakše, manje naporno i brže [2]. Nakon citanja ucenici su u tekstu tražili kljucne informacije. Imenovali su i opisali glavne književne osobe, odredili mjesto i vrijeme dogadaja, saželi su suštinu price uz pomoc ilustracija i nastavnikovih smjernica te dali mišljenja o procitanom sadržaju. Ponekad su bili utisci procitanog teksta nadahnuce za umjetnicko i dramsko stvaralaštvo ucenika. Zoom satovi citanja završavali su raznim igrama rijeci i citanja radi obogacivanja rjecnika. 3. Zakljucak Možemo zakljuciti da su ucenicima potrebne svakodnevne vježbe citanja u trajanju od najviše deset minuta dnevno kako bi razvili tehniku citanja. Dobro je da se vježbe citanja u prve tri godine obrazovanja, koje se smatra najosjetljivijim razvojnim razdobljem za svladavanje tehnika citanja, odvijaju istovremeno u školi i kod kuce. Važan cimbenik u razvoju tehnike citanja je glasno citanje drugima. Sa Zoom satima citanja potaknuto je glasno grupno citanje. Glasno citanje dokazano potice razvoj jezika i pismenosti, a kasnije pozitivno utjece na bolje razumijevanje procitanog i uspjeh [1]. Ukljuceni ucenici i njihovi roditelji prihvatili su održavanje Zoom satova citanja tijekom nastave na daljinu kao pozitivno iskustvo. Izvijestili su da primjecuju napredak u citanju i bolju motivaciju za citanje kod ukljucene djece. Spomenuli su da su njihova djeca voljela citati vršnjacima i uciteljima, iako su s njima bili povezani samo putem racunalnih ekrana. Uz sve nabrojane pozitivne ucinke dodali su visoku dodanu vrijednost satima citanja jer su spomenuti kao jedan od mogucih oblika druženja i održavanja socijalnih kontakata medu ucenicima tijekom nastave na daljinu. Ucitelji koji smo vodili i izvodili Zoom satove citanja uocavamo poboljšanje u razvoju tehnike citanja kod ukljucenih ucenika. Smatramo da je ovaj oblik poticanja ucenika u pocetnom procesu citanja bio ucinkovit, fleksibilan i praktican. Istodobno je omogucena diferencijacija u izboru lektire za ucenike prema razlicitim razinama citanja. 4. Popis literature [1.] Kesic Dimic, K. (2010.). Prirocnik o branju. Ljubljana. Alba 2000 založba,d.o.o. [2.] Marjanovic Umek L., Fekonja Peklaj U. i Pecjak, S. (2012.). Govor in branje otrok: ocenjevanje in spodbujanje. Ljubljana. Center za psihološko merjenje in svetovanje oddelka za psihologijo Filozofske fakultete. [3.] Pecjak, S. (1996.). Kako do boljšega branja: tehnike in metode za izboljšanje bralne ucinkovitosti. Ljubljana. Zavod Republike Slovenije za šolstvo in šport. [4.] Pecjak, S., Magajna, L., Podlesek, A. (2012.). Ocenjevalna shema bralnih zmožnosti ucencev 1.-3. razreda. OSBZ. Ljubljana. Center za psihološko merjenje in svetovanje oddelka za psihologijo Filozofske fakultete. Strucni rad RAZVOJ DJECE S POSEBNIM POTREBAMA KROZ CETIRI GODINE ŠKOLOVANJA Bojana Posavec Vaupotic, univ. dipl. ped. III. gimnazija Maribor, Slovenija Sažetak Svakodnevno se susrecemo s raznolikošcu. Pogotovo kada promatramo podrucje posebnih potreba djece. Svaki je pojedinac sam po sebi drugaciji. Prihvatila sam se studije slucaja ucenika III. gimnazije, koja ima odluku djeteta s posebnim potrebama. Odredena je kao dijete s govorno-jezicnim poremecajem i kao dijete s nedostacima u pojedinim podrucjima ucenja. To je jedan od primjera koji imaju pozitivan i uspješan zakljucak. Predstavila sam povijest slucaja, a zatim i nastavak školovanja kod nas. Put nije bio lak, i zato smo zadovoljni sa završetkom. Ucenica je uspješno razvila socijalni dio koji je bio vrlo slab i podrucje ucenja. Povezala se sa školskim kolegama i uspjela steci Velik napredak je postignut u podrucju stjecanja znanja. Kroz godine školovanja u posljednjih godinu dana ucenica je sve obaveze izvršavala potpuno samostalno. Uspjela je postati samostalna i odgovorna osoba s vrlo dobrom slikom o sebi. Kjucne rijeci: posebne potrebe, ucenik, škola, napredak 1.Uvod Svake godine susrecemo sa sve vecim brojem djece s posebnim potrebama. Obrazovanje ove djece vrlo je aktualno pitanje u današnjem školstvu. Glavna svrha ukljucivanja nije ispravljanje ucenika s posebnim potrebama u smislu njegovih nedostataka i invaliditeta, vec usredotocenost na njegove sposobnosti. [4]. Nedostaci su podijeljeni u razlicite kategorije. Usredotocit cu se na dva nedostatka, a to su umjereni poremecaji govora i jezika te nedostaci u pojedinim podrucjima ucenja. Usredotocila sam se na navedene nedostatke zato što cu predstaviti rad i razvoj ucenice Ane kroz cetverogodišnje školovanje na III. gimnaziji Maribor. Ucenica je kategorizirana kao dijete s govorno-jezicnim poremecajima i dijete s nedostacima u pojedinim podrucjima ucenja. Ucenica dolazi iz vrlo specificnog okruženja s izrazito slabim socijalnim vještinama. Jako je umjetnicki nadarena, ali jezicno vrlo slaba zbog integracije obitelji u drugo vjersko okruženje u Sloveniji. Medutim, u razdoblju od cetiri godine postigla je velik napredak, konsolidirala se i izrasla u neovisnu i odgovornu osobu. To je primjer dobre prakse, gdje se mnoge stvari mogu postici uz pomoc prilagodbi i individualne strucne pomoci. Put nije bio lak, ali je bio uspješan. 1.1.Govorno-jezicni poremecaj Govorno-jezicni poremecaj predstavlja poremecaj pri usvajanju i razumijevanju te govornom izražavanju. Poremecaj se ocituje u razumijevanju govora i govorno-jezicnog izražavanja, kao i u neskladu izmedu verbalnih i neverbalnih sposobnosti. To rezultira poremecajima citanja, pisanja i ucenja u cjelini. [3] Govorno-jezicni poremecaje dijelimo u cetiri stupnja: . blagi poremecaji govora i jezika - takva djeca odstupaju od prosjeka u govornoj i jezicnoj komunikaciji u jednom podrucju i mogu se služiti pismenom komunikacijom s odgovarajucim prilagodbama, . umjereni govorno-jezicni poremecaji - takva djeca odstupaju od prosjeka u govorno-jezicnoj komunikaciji u svim podrucjima (izgovor, morfologija, semantika i sintaksa), pismena komunikacija je ogranicena, mogu se koristiti alternativnom i komplementarnom komunikacijom, . teži poremecaji govora i jezika - komunikacija takve djece vrlo je ogranicena, potrebna su stalna vodstva i razlicite razine pomoci. Sposobni su koristiti jednostavnu alternativnu i komplementarnu komunikaciju kojom komuniciraju s ljudima iz bliže okolice, . teški poremecaji govora i jezika - takva djeca uglavnom komuniciraju govorom tijela. Alternativna i komplementarna komunikacija ogranicena je na ponavljajuce situacije i zadovoljavanje najosnovnijih potreba. Poteškoca i oblik govorno-jezicnih poremecaja u djece takoder se razlikuju ovisno o dobi i drugim sposobnostima djeteta. Govorno-jezicni razvoj je brz u djece predškolske dobi, teško je otkriti poremecaje govorno-jezicnog jezika, a logoped je cesto potreban za dijagnosticiranje poremecaja. U školske djece raspon simptoma poremecaja govora i pisanja može biti vrlo raznolik, važna je dobra dijagnostika i pravilno prilagoden program za optimalan napredak djece. Slika 4: logoped[5] Djeca s govornim poremecajem ne izgovaraju jedan ili više glasova niti ih zamjenjuju drugim glasovima kao rezultat poremecaja artikulacije govora. Takoder mogu biti prisutni nedostaci u upotrebi glasa (promukli glas) ili ritma ili tempa (mucanje). Medutim, djeca s jezicnim poremecajem imaju poteškoca u razumijevanju i korištenju govornog, pisanog ili drugog komunikacijsko simbolickog sustava. Takva djeca slabo komuniciraju, moguce da uopce ne govore. Govorni i jezicni poremecaji djeteta takoder mogu utjecati na njegov uspjeh u ucenju, jer velik dio znanja u školi stjece se govorom i pisanim jezikom. Stoga ucitelj mora takvom djetetu približiti takav sadržaj na odgovarajuci nacin u prilagodbama. Takva djeca obicno imaju i niže samopoštovanje, pa ucitelj to mora uciniti vrlo diskretno. Pravilnik o postupku usmjeravanja djece s posebnim potrebama odreduje kako postupiti da dijete dobije odluku i rješenje da je djete s posebnim potrebama. Roditelji ili zakonski zastupnici djeteta prvo se prijavljuju za odluku o djetetu s posebnim potrebama. [1] Na temelju stjecanja ovoga izraduje se individualizirani program. Tim ucitelja, roditelja ili skrbnika, savjetnika i ostalih strucnjaka razvija individualizirani program (IP) koji opisuje snage i slabosti djetetovih sposobnosti, funkcioniranja i znanja, kao i ciljeve i odgovarajuce korake koji vode do tih ciljeva. Cilj je individualiziranog programa je prilagoditi predmet djetetu, nacine i uvjete pizvodenja programa i ciljeva prema njegovim mogucnostima, funkcioniranju, interesima i napretku. Ciljevi trebaju biti povezani s djetetovim poremecajem, jasni i mjerljivi i ne smiju biti ograniceni na stjecanje minimalnih standarda znanja. [2] Djetetu se takoder može pružiti dodatna strucna pomoc. Važna je i evaluacija individualiziranog programa, koja se obicno provodi na kraju polugodišta i na kraju školske godine. Vezana je za ciljeve navedene u IP-u. Procjena napretka, izmedu ostalog, govori nam je li dijete usmjereno na odgovarajuci program, kakav je njegov napredak i kako postaviti ciljeve za buducnost. 1.2.Djeca s nedostacima u pojedinim podrucjima ucenja Ovo je heterogena skupina djece koja zbog poremecaja središnjeg živcanog sustava imaju izražene probleme citanja, pisanja i racunanja te zastoje u razvoju pažnje, pamcenja, razmišljanja, koordinacije, komunikacije, socijalnih vještina i emocionalnog sazrijevanja. Problemi traju cijeli život i utjecu na ucenje i ponašanje. [3] Poteškoce u ucenju možemo podijeliti u dvije velike skupine: . opcenite, . specificne. Neka djeca imaju samo opce poteškoce u ucenju, neka samo specificne, a mnoga djeca imaju poteškoce u ucenju obje vrste. Odredene poteškoce u ucenju mogu biti lakše, umjerene, teže ili najteže; njihovo prepoznavanje je presudno u usmjeravanju djece na odgovarajuce obrazovne programe. Škola, zajedno s djecom i njihovim roditeljima, mora prilagoditi ili uskladiti obrazovni proces kako bi postigla jednak obrazovni standard. Specificne poteškoce u ucenju ukljucuju: . poremecaji citanja, pisanja i racunanja, . legasthenia, . diskalkulija, . disortografija, . disgrafija, . dispraksija, . poremecaji pažnje i . hiperaktivnost. [3] Dijete se lako može prepoznati kao dijete s nedostacima u pojedinim podrucjima ucenja samo kada su se poteškoce u ucenju vec ocitovale u ranijem školovanju. Za identifikaciju djece s nedostacima u pojedinim podrucjima ucenja relevantni su ne samo neuspjeh u ucenju, vec i neki drugi kriteriji. Nedostaci u pojedinim podrucjima ucenja ocituju se na razlicite nacine tijekom školovanja i takoder se mogu isprepletati. Neuspjesi zbog nedostataka u pojedinim podrucjima ucenja uzrokuju frustraciju, nisku razinu samopoštovanja i dovode do izbjegavanja aktivnosti koje zahtijevaju upotrebu slabih podrucja. Ucinkoviti opci nastavni postupci nisu prikladni; potrebni su pažljivo planirani i ciljani oblici pomoci koji koriste posebne nastavne tehnike, a njih treba kombinirati sa strategijama koje omogucuju ukljucivanje jakih podrucja. Za vecinu djece s poteškocama u ucenju podrška odraslih i vršnjaka je vrlo važna. Ocjenjivanje djece s nedostacima u pojedinim podrucjima ucenja još je uvijek problematicna, ali na tom je podrucju postignut izuzetan napredak. Osnova za nepristrane, objektivne, ucinkovite i valjane metode provjere i ocjenjivanja su kompetencije i znanje strucnjaka. Medutim, postavlja se pitanje koju ocjenu ucenik može dobiti ako su izvršene prilagodbe u ocjenjivanju znanja. Prilagodavanje može biti samo alat ili izvor znanja, ali u svakom slucaju ucenik mora biti u mogucnosti steci znanje koje ne udovoljava samo minimalnim standardima. [3] Slika 5: djeca s posebnim potrebama[6] OTROCI S POSEBNIMI POTREBAMI – Vrtec Ljutomer 2.Empirijski dio Vec nekoliko godina, uz razne zadatke, pružam dodatnu strucnu pomoc ucenicima s posebnim potrebama. Pratim njihov razvoj kroz cetverogodišnje školovanje i željela bih vas upoznati s radom s ucenicom s kojom smo imali tjedne sastanke u sklopu strucne pomoci. U školskoj 2017/18. godini ucenica Ana (ime je izmišljeno) upisala se u program predškolskog odgoja i obrazovanja u 1. godinu. Odluku o djetetu s posebnim potrebama imala je vec u osnovnoj školi i oni su podnijeli zahtjev za dobivanje istog u srednjoj školi. U odluci se dijete s posebnim potrebama klasificira kao dijete s umjerenim govorno-jezicnim poremecajima i kao dijete s nedostacima u pojedinim podrucjima ucenja. U mjesecu kolovozu 2017. prvi put sam pozvala Anu i njezinu majku na sastanak savjetodavne službe. Namjera mi je bila dobiti uvid u situaciju. Djevojcica je na prvom sastanku bila vrlo živahna i znatiželjna. Veoma se radovala 1. rujnu kada pocinje nastava. 2.1.Povijest obrazovanja ucenice Ucenica je osnovnu školu pocela pohadati u školi u svom rodnom gradu. Uspješno je završila prvi razred, ali u drugom je razredu prekvalificirana zbog poteškoca u prilagodenom programu s jednakim obrazovnim standardom u Centru za sluh i govor. Problemi su nastali uglavnom s izgovaranjem rijeci i fraza te sa koncentracijom i pažnjom. Djevojcica je odrasla u kucnom okruženju s ljudima koji su govorili strani jezik, što je rezultiralo njenim slabim poznavanjem slovenskog jezika. Vrlo je komunikativna, ali koristi vrlo jednostavne recenice skromnog rjecnika. Matematicko znanje je takoder vrlo slabo. Raspoloženje joj povremeno jako varira od euforicnog do depresivnog stanja. Njezino samopoštovanje vrlo je krhko, pa potvrdu cesto traži od drugih ljudi. Iz toga proizlazi da ima pravo na 3 sata dodatne strucne pomoci tjedno. Od toga se jedan sat pruža kao savjetodavna usluga, a dva sata kao pomoc u prevladavanju nedostataka, prepreka ili poremecaja koje pruža pedagog ili psiholog. Odlucili smo da ce svaki tjedan imati na raspolaganju jedan sat pedagoga i jedan sat psihologa. Nakon uvodnog sastanka i razgovora, strucna skupina je zajedno s roditeljima odlucila kako postaviti Ani individualizirani program. 2.2.Utvrdivanje uvjeta za provedbu predloženog programa Nastava se održava u uobicajenim školskim prostorijama. Ani se preporucuje sjedenje na nastavi na mjestu koje joj pomaže ostati usredotocenoj na rad u školi (blizu ploce, dalje od prozora i vrata). Takoder je važno da joj je ucitelj blizu, što joj omogucava zadržavanje pažnje i primanje informacija. Ucenica bi takoder trebala sjediti u blizini kolega iz razreda koji su joj voljni pomoci i podržati je u konkretnim zadacima i poteškocama (pomoc u citanju i razumijevanju uputa). Ucitelji bi trebali poticati, voditi i voditi Anu u ucionici da bolje tolerira pogreške koje se javljaju kao rezultat nedostataka. Korištenje pomagala za našu ucenicu: . kalkulator, . rjecnik na stranim jezicima, . moderna IKT oprema, . po potrebi fotokopije dužih bilješki. 2.3.Planiranje rada a) Ciljevi: . planiranje obrazovnog rada na nacin da se postignu osnovni ciljevi ucenja i steknu osnovna znanja te vještine, . uspješno završena 1., 2., 3. i 4. godina. b) Prilagodbe pri provjeravanju i ocjenjivanju znanja: . produženo vrijeme za pismeni i usmeni ispit i ocjenjivanje znanja, . sjedenje blizu ucitelja, . razumijevanje se provjerava kontinuirano i pruža se kontinuirano tumacenje stvari, . upute treba dati konkretno, kratko i jasno, . tekstove treba prilagoditi u smislu jednostavnije strukture, upotrebe poznatog rjecnika, . potrebno više vremena za primanje i obradu informacija i formuliranje odgovora, i više vremena za razumijevanje, objedinjavanje i ispunjavanje novih uvjeta, . opsežnije materijale treba podijeliti na krace dijelove, . istaknuti kljucne rijeci . testovi bi trebali sadržavati nekoliko pitanja neobaveznog tipa, . provjeravanje i ocjenjivanje znanja provoditi ako je potrebno i izvan odjela, . testovi bi trebali biti rasporedeni na razuman nacin kako se ne bi preopteretili ucenicu, . veci razmak izmedu redaka, . uvažavanje diskalkulije, . istaknuti kljucne rijeci u uputama . ukljucivanje ilustriranih primjera ili slucajeva rješavanja, . u usmenom provjeravanju znanja ne uzimati u obzir nacin verbalnog izražavanja ili izricanja vec ispravno iznošenje cinjenica. Ocjenjivanja smo provodili dva puta svake školske godine. Jedno na polugodištu i jedno na kraju predavanja. 2.3.Zakljucci 1. godina: Za Anu je ukljucivanje u srednjoškolsko obrazovanje bio veliki šok. Morala se prilagoditi novoj okolini i novom nacinu rada. Jako se je trudila. Sama nije mogla prevladati sva opterecenja, zato joj je pri ucenju pomagala mama. Bila je radno uspješna. U drugoj polovici 1. godine je bila previše opterecena te je stoga hospitalizirana na Pedopsihijatriji na tri tjedna. Bila je vrlo depresivna i njezino raspoloženje je osciliralo. Nakon povratka u školu, napravili smo plan dobivanja ocjena u skladu s mogucnostima. Stanje se s vremenom poboljšalo u dobivanju ocjena koje smo produžili do kraja školske godine. Normalno je prihvacala sve oblike pomoci i redovito je pohadala nastavu dodatne strucne pomoci kod pedagoga i psihologa. U razredu se pojavilo nekoliko problema s vršnjacima i prihvacanjem Ane kao suucenice Bila je drugacija i zato više puta neshvacena. Njezini roditelji su se trudili, da Ana zadrži distancu do suucenika te je cak i u slobodno vrijeme bila ogranicena na kontakte kod kuce. Medutim, s puno truda uspješno je završila 1. godinu. 2.godina: Uspješno je zapocela školsku godinu. Pojavila su se depresivna razdoblja. Problemi su nastali uglavnom u socijalnim kontaktima sa školskim kolegama. Ana je reagirala vrlo agresivno. Takoder nije prihvatila kolege iz razreda. Izuzeli su je iz njezine sredine. Na nastavi smo provodili razne radionice za prihvacanje neistomišljenika, igranje uloga. Na pojedinacnim smo satima Ana i ja proveli prilicno vremena povezujuci se sa školskim kolegama i uceci cinjenice da joj ne žele ništa loše. Ana je stres doživljavala i kod kuce jer su je roditelji htjeli zaštititi od vanjskih utjecaja, pa je vecinu vremena provodila kod kuce. Pocele su se javljati tendencije druženja s vršnjacima. Nakon malih koraka oslobodila se primarne okoline. Postajala je neovisnija i vec je sama dolazila u školu. Složenost programa i dalje je bila vrlo visoka. Na polugodištu su neki ispitanici bili negativni. Unatoc napornom radu, stvari nisu bile najbolje. Najviše problema bilo je sa slovenskim jezikom. Njezin je rjecnik bio vrlo jednostavan, a korištenje stranog jezika za komunikaciju i dalje je bio veliki problem. Profesori su nudili individualne sate pomoci. Kod kuce je još uvijek imala pomoc u ucenju. Ipak, pred kraj nastave je bila preopterecena i ponovno je hospitalizirana. Školovanje je nastavila u bolnickoj školi. Po povratku na nastavu njezino je mentalno stanje bilo znatno stabilnije. Na kraju nastave imala je još dvije negativne ocjene. Jedan popravni ispit položila je u lipnju, drugi u kolovozu. 3. godina Uspješno je nastavila školovanje. Veliki napredak bio je taj što se vec znala organizirati i napraviti plan ucenja. Bila je još samostalnija. U ucionici su nesuglasice još uvijek postojale, ali su bile rijetke. Poceli su se medusobno prihvacati. Zbližila se i s nekolicinom ucenika iz razreda. Ocjene su postajale sve bolje i ona je sve više i više obveza mogla obavljati sama. Na slovenskom je bilo najteže, ali je postalo bolje. Pocela je stjecati samopouzdanje i vjerovati u sebe. Veliki napredak zabilježen je u socijalnim kontaktima i postala je vrlo socijalizirana. Svaki je tjedan išla na individualnu strucnu pomoc i postigla vidljiv napredak. Pocela se osjecati dobro u nastavi. Godinu je uspješno završila s odredenim prilagodbama, koje su joj trebale u sve manjoj mjeri. 4. godina Posljednju godinu škole zapocela je vrlo uspješno. Ucila je posve sama. Koristila je individualne sate dodatne strucne pomoci pedagoga i psihologa. Kao prilagodbu koristila je produženo vrijeme, a ostalo po potrebi i to vrlo malo. Iskreno je kontaktirala sa školskom kolegicom, s kojom se družila i nakon škole. Bila je ukljucena u razrednu zajednicu i njezini su je kolege prihvatili kao svoju, a takoder su joj rado pomagali. Godinu je završila vrlo uspješno samostalnim radom. Naucila je uciti i planirati vrijeme za ucenje. Bilo je prilicno iscrpljujuce, ali razvila se u prekrasnu djevojku. Uspješno je pristupila strukovnoj maturi i uspješno je završila s prilagodbama poput produženog vremena pisanja i pisanja u posebnoj sobi. 3.Zakljucak Opisala sam primjer dobre prakse djeteta s posebnim potrebama u III. gimnaziji Maribor. Pratila sam Anu sve cetiri godine školovanja sa svim usponima i padovima. Vidali smo se svaki tjedan na satu dodatne strucne pomoci kako bismo prevladali nedostatke, prepreke ili smetnje. To je slucaj kada je napredak tijekom školovanja bio ogroman. S obzirom na to da je djevojcica bila drugacijeg porijekla i morala se boriti s predrasudama, teškim zadacima i okolinom, ucinila je sjajan posao. Prevladala je mnoge prepreke, naucila samostalno funkcionirati i uspostaviti kontakte s vanjskim svijetom i sa svojim školskim kolegama. Razvila je svoje talente i posvetila se crtanju. Nastala su nevjerojatna umjetnicka djela. Postajala je samopouzdanija, a depresivna razdoblja doslovno su nestala do cetvrte godine. Napredovala je iz svih predmeta, posebno iz slovenskog, što joj je bilo najteže medu školskim predmetima. Primijetio sam najveci napredak u njezinom razmišljanju. Shvatila je da su i ljudi dobri i da joj žele sve najbolje. Vrijedno se pripremala i za strukovnu maturu. Prilagodbe koje je željela na strukovnoj maturi su joj bile date u obliku produženog vremena pisanja i posebnog prostora zbog bolje koncentracije i usredotocenosti na pismeni test. Opisala sam slucaj djevojke kojoj je uspjelo nešto što nitko pri ulasku u srednju školu ne bi primijetio. Nije bilo lako, ali uspjela je ustrajno i uz pomoc drugih. Još jednom se potvrdila izreka da je sve moguce, samo moramo vjerovati. 4.Literatura [1] https://www.uradni-list.si/glasilo-uradni-list-rs/vsebina/2003-01-2704/pravilnik-o-postopku-usmerjanja-otrok-s-posebnimi-potrebami (8.6.2021) [2] http://www.pisrs.si/Pis.web/pregledPredpisa?id=ZAKO5896 (7.6.2021) [3] Delo z otroki s posebnimi potrebami, ucnimi težavami in posebaj nadarjenimi ucenci, Natalija Vovko Ornik. Tatjana Murn in drugi, Založba Forum Media, Maribor, 2014 [4] Inkluzija in inkluzivnost, Model nudenja pomoci uciteljem pri delu z dijaki s posebnimi potrebami, ki so integrirani v redne oddelke,d. Dušan Rutar, Jelka Drobne in drugi avtorji, Center RS za poklicno izobraževanje, Ljubljana, 2010 [5] https://www.center-motus.si/logoped-kdo-je-in-kdaj-ga-obiskati (15.6.2021) [6] https://www.vrtec-ljutomer.si/otroci-s-posebnimi-potrebami (15.6.2021) Strucni rad KORIŠTENJE DIDAKTICKOG PRIBORA U RADU S DOSELJENOM DJECOM Igorcho Angelov Osnovna šola Hinka Smrekarja, Ljubljana, R. Slovenija Sažetak Ukljucivanje djece imigranata nije jednostavan proces i s osobnog je gledišta vrlo zahtjevan proces. Sama odluka o preseljenju iz drugacijeg okruženja u slovenski prostor zamorni je, stresni i vrlo uplivan na psiho-socijalne promjene koji covjek može doživjeti u životu. Cak i dijete koje se s obitelji preselilo na teritorij Republike Slovenije ali bilo koje države može zbog selidbe promijeniti svoje mentalno stanje, jer dijete ne zna kakav je svijet / okolina u koju je došlo. Izazovi usvajanja novih principa, nove kulture, ukljucivanja vaših socijalnih vještina u novo okruženje, ucenja novog jezika mogu dovesti do problema u razlicitim podrucjima ucenja, socijalizacije i asimilacije vrijednosti, pravila i principa. Uz to, rad s imigrantskim djetetom cesto je izazov za sve koji su ukljuceni u njegov život (obitelj, susjedstvo, školski radnici). Profesionalci se takoder trebaju pripremiti za rad s njim. Moraju osmisliti i nadograditi svoj rad kako bi pomogli djetetu da se integrira u proces ucenja i socijalizira u novom okruženju. Svrha ovog rada je prikazati vlastiti nacin prilagodbe životu u Republici Sloveniji i osmišljen odgojno-obrazovni rad za integraciju djece imigranata u obrazovne ustanove i uporabu didaktickog materijala za brzo ucenje slovenskog, slovenske kulture i asimilacije u okolina u kojoj dijete živi. Cilj je rada predstaviti razlicite didakticke alate za interaktivni rad sa ucenicima doseljenicima na razlicitim razinama, u razlicitim podrucjima i na razlicite nacine. Kljucne rijeci: imigranti, poteškoce u ucenju, didakticka pomagala, individualizirani plan. 1.UVOD Kada izvodimo interaktivni rad sa ucenicima imigrantima, možemo se koristiti razlicitim metodama, kao što su: metoda razgovora, metoda objašnjenja, demonstracijska metoda. S njima bi se trebao odvijati individualni oblik rada u tumacenju vlastitih vizija useljavanja i asimilacije useljenika na teritoriju Republike Slovenije te ukljucivanja u obrazovni proces. Interaktivni razgovor trebao bi se odvijati uz pomoc motivacijskih pitanja. Za jedinstven i jedinstven rad u jednoj školi potrebno je provoditi radionice, seminare, projekte medu uciteljima, gdje ce u parovima ili u skupinama predstaviti inovativan rad s imigrantskim ucenicima. Svrha ovoga trebala bi biti uporaba razlicitih iskustava, znanja i nadogradnja njihovih socijalnih kompetencija. U ovom clanku takoder pokušavamo razjasniti odredena podrucja koja treba naglasiti u radu s inozemnim djetetom, kao što su: psihofizicki razvoj, jako podrucje, biološko-fiziološko stanje, funkcionalno stanje u ucionici, jezicno podrucje. Utvrdujem ali je potrebno svaku stvar segmentirati i zabilježiti u individualiziranom planu za strance i na koji nacin. 2.TEORIJSKE VEZE Da bi olakšao prezentaciju teorijskih polazišta, strucnjak mora ispitati pravnu osnovu putem koje ce se prilagoditi, organizirati i upoznati s mogucnostima, metodama i integracijom imigranata i ucenjem rada s njim na teritoriju Republike Slovenije. U nastavku donosim neke teorijske pravne osnove o odredenoj temi. Ministarstvo obrazovanja, znanosti i sporta kaže da su „imigranti u Republici Sloveniji podijeljeni u nekoliko skupina prema definiciji u Strategiji [3]: - bivši imigranti koji imaju slovensko državljanstvo: to su osobe rodene u Republici Sloveniji i koje ovdje žive od rodenja (druga i treca generacija imigranata - njihov materinski jezik nije slovenski), ili osobe koje nisu rodene u Sloveniji i steceno državljanstvo; - osobe koje nemaju slovensko državljanstvo, odnosno osobe s dozvolom stalnog boravka u Republici Sloveniji i osobe s dozvolom privremenog boravka u Republici Sloveniji; - podnositelji zahtjeva za medunarodnu zaštitu i osobe s medunarodnom zaštitom; - državljani država clanica Europske unije; - djeca slovenskih emigranata i iseljenika (sa slovenskim državljanstvom ili bez slovenskog državljanstva) koja su se vratila u domovinu ”. Zakon o osnovnoj školi (Službeni glasnik Republike Slovenije, br. 81/06 - službeni procišceni tekst, 102/07, 107/10, 87/11, 40/12 - ZUJF, 63/13 i 46/16 - ZOFVI- L) u clanku 10. stoji da: „Djeca koja su strani državljani ili osobe bez državljanstva s prebivalištem u Republici Sloveniji imaju pravo na obvezno osnovno obrazovanje pod istim uvjetima kao i državljani Republike Slovenije” [5]. Clanak 8. (dopunsko obrazovanje) Zakona o osnovnoj školi (2016.) kaže da: „za djecu koja borave u Republici Sloveniji ciji materinji jezik nije slovenski satovi slovenskog jezika i kulture organiziraju se po ukljucivanju u osnovnu školu, suradnjom sa zemljama porijekla, kao i poducavanje materinjeg jezika i kulture [5]. Clanak 12. (obrazovanje ucenika s posebnim potrebama) Zakona o osnovnoj školi kaže da: „Ucenici s posebnim potrebama su ucenici kojima je potrebna prilagodena provedba programa osnovne škole uz dodatnu strucnu pomoc ili prilagodeni programi osnovne škole ili obrazovanje posebnog programa . Ovisno o vrsti i razini deficita, prepreka ili poremecaja, ti su ucenici definirani zakonom kojim se ureduje usmjeravanje djece s posebnim potrebama. Obrazovanje ucenika s posebnim potrebama iz prvog stavka ovog clanka provodi se u skladu s ovim Zakonom i drugim propisima [5]. Zakon o osnovnoj školi u clanku 12.a (obrazovanje ucenika s poteškocama u ucenju) kaže da: „Ucenici s poteškocama u ucenju su ucenici koji bez prilagodavanja metoda i oblika rada u nastavi teško postižu standarde znanja. Škole metode i oblike rada u ovim odjeljenjima prilagodavaju tim ucenicima i omogucuju im ukljucivanje u dopunsku nastavu i druge oblike individualne i grupne pomoci [5]. Prema clanku 49. (ucenici s posebnim potrebama) Zakona o osnovnoj školi, „roditelji imaju pravo upisati dijete s posebnim potrebama iz prvog stavka clanka 12. ovoga Zakona u osnovnu školu u školi, kvart u kojem dijete ima prebivalište, osim ako je djetetom odlukom o orijentaciji dodijeljena druga odgovarajuca osnovna škola [5]. Prema objašnjenjima Ministarstva obrazovanja, znanosti i športa, evidentno je da „škole koje imaju ucenike imigrante ukljucene u prvu i drugu godinu školovanja nude sate dodatne strucne pomoci u ucenju slovenskog jezika te da važeci zakoni u clanku 81. Zakona o ustrojstvu i financiranju obrazovanja, daje normativnu osnovu za osiguravanje sredstava iz državnog proracuna za ucenje slovenskog jezika kao i poducavanje materinjeg jezika za imigrantske ucenike i ucence ukljucene u redovno osnovno i srednje obrazovanje [3]. Objašnjenja Ministarstva obrazovanja, znanosti i kulture pokazuju da je „dodatna strucna pomoc (u daljnjem tekstu DSP) u ucenju slovenskog jezika pružena ucenicima doseljenicima koji studiraju u Republici Sloveniji prve godine od kraja 1990-ih. Takoder pruža takvu pomoc ucenicima imigrantima u drugoj godini školovanja. Na temelju zahtjeva koje su škole zaprimile za odobravanje dodatne strucne sati za ucenike imigrante, vidljivo je da je prosjecno godišnje u osnovnu školu upisano oko tisucu djece prve godine, a druge godine 500 do 800 djece imigranata [3]. Prema objašnjenjima Ministarstva obrazovanja, znanosti i kulture, Pravilnik o ispitivanju i ocjenjivanju znanja i napretka ucenika u osnovnim školama takoder ukljucuje odredbu koja dopušta mogucnost prilagodavanja procjene za ucenike imigrante [4]. Sukladno Pravilniku o ocjenjivanju i napredovanju ucenika u osnovnoj školi, metode i rokovi za ocjenjivanje znanja, broj ocjena itd. Mogu se prilagoditi ucenicima koji su strani državljani ili osobe bez državljanstva s prebivalištem u Republici Sloveniji. Znanje imigrantskog ucenika može se procijeniti prema njegovom / njenom napretku u postizanju ciljeva ili standarda znanja definiranih kurikuluma. O prilagodbama odlucuje nastavno osoblje. Prilagodbe za ocjenu znanja uzimaju se u obzir tijekom najviše dvije školske godine. Ucenici imigranti iz drugih zemalja mogu se na kraju nastave u školskoj godini u kojoj su prvi put upisani u osnovnu školu u Republici Sloveniji, ocjenjivati iz pojedinih predmeta i prelaziti u sljedeci razred. Nastavno osoblje odlucuje o unapredenju na prijedlog razrednika “ [3]. Clanak 36. (individualizirani program) ZUOPP-1 (2011) kaže da: » 1. Obrazovna ustanova ili ustanova socijalne skrbi mora pripremiti individualizirani program za dijete s posebnim potrebama najkasnije 30 dana nakon pravomocnosti odluke [6]. 2. Individualizirani program u programu s prilagodenom provedbom i dodatnom strucnom pomoci odreduje organizaciju i provedbu dodatne strucne pomoci za: - prevladavanje deficita, - pružanje savjetodavnih usluga, - primjena sredstava za ucenje [6]. 3. Individualizirani program rada odreduje: - ciljevi i oblici rada u pojedinim obrazovnim poljima, - strategije za integraciju djeteta s posebnim potrebama u grupu, - potrebne prilagodbe u ispitivanju i ocjenjivanju znanja, postizanju standarda i napretku, - korištenje prilagodene i pomocne obrazovne tehnologije, - pružanje fizicke pomoci, - tumacenje na slovenskom znakovnom jeziku, - prijelaz izmedu programa i potrebnih prilagodbi u organizaciji, - raspored sati, - vještine za maksimalnu neovisnost u životu (vještine prilagodbe) i plan za ukljucivanje u posao [6]. 4. Roditelji i djeca s posebnim potrebama moraju biti ukljuceni u pripremu i pracenje individualiziranog programa s obzirom na njegovu zrelost i dob. Individualizirani program mora se vrednovati barem u svakom obrazovnom razdoblju i, ako je potrebno, mijenjati ”[6]. Kako bi identificirali, planirali i organizirali pomoc ucenicima s poteškocama u ucenju i ucenicima imigrantima, istraživaci su ucinkovitije podijelili poteškoce u ucenju na opce i specificne probleme [1]. Opci problemi prema Magajni tipicni su za ucenike koji imaju znatno vece poteškoce od svojih vršnjaka u stjecanju odredenih znanja iz nekih predmeta, kao i vještina iz drugih predmeta [1]. Ovi problemi mogu biti posljedica unutarnjih i vanjskih cimbenika kao što su: poremecaj hiperaktivnosti s nedostatkom pažnje, ispodprosjecne i granicne intelektualne sposobnosti, prepreke socio-emocionalnoj prilagodbi, nedostatak motivacije, slabije razvijene samoregulacijske vještine, drugi jezik, socio-kulturološki raznolikost i socijalno-ekonomski hendikepi [1]. Specificne poteškoce u ucenju ukljucuju heterogene skupine deficita koji se ocituju u podrucjima pažnje, pamcenja, razmišljanja, koordinacije, komunikacije, citanja, pisanja, pravopisa, racunanja, socijalne kompetencije i emocionalnog sazrijevanja [1]. Prema Magajni, poteškoce u ucenju podijeljene su u dvije glavne skupine, i to (Magajna 2008): specificni deficiti na razini slušno-vizualnih procesa i specificni nedostaci na razini vizualno-motorickih procesa [1]. Karakteristike ucenika s poteškocama u ucenju prema Ysseldykeu i Algozzineu mogu se podijeliti u pet podrucja, i to: kognitivno podrucje, školsko podrucje, fizicko podrucje, podrucje ponašanja i podrucje komunikacije [7]. Magajna, specificne poteškoce u ucenju definira kao „ucenici sa specificnim poteškocama u ucenju ili teškocama u ucenju specificne prirode vrlo su raznolika skupina ucenika koji zbog poznatih i nepoznatih poremecaja ili razlika u funkcioniranju središnjeg živcanog sustava unatoc prosjeku ili iznad prosjeku intelektualne sposobnosti ozbiljne poteškoce u citanju, pisanju, pravopisu i racunanju. Tu su i razvojni zastoji i deficiti pažnje, pamcenja, razmišljanja, koordinacije, komunikacije, socijalnih vještina i emocionalnog sazrijevanja “ [2]. 3.DIDAKTICNI PRIBOR ZA INTERAKTIVNI RAD S DOSELJENIM STUDENTIMA Kroz teorijska polazišta, clanak predstavlja koncept socijalizacije i integracije u Republici Sloveniji, kao i prilagodbu, obrazovanje, osposobljavanje, ucenje slovenskog jezika i strucna znanja u podrucju obrazovanja. Profesionalci u interaktivnom radu sa studentima imigrantima trebaju koristiti razlicite metode rada, kao što su: metoda objašnjenja, metoda intervjua i metoda demonstracije. Zanimanje koje koristim su neke od najdivnijih stvari koje su mi se dogodile u životu. Kao pojedinac koji se iz Republike Sjeverne Makedonije preselio u Republiku Sloveniju, mogu reci da sam se prvo morao prilagoditi novom okruženju, kako bih upoznao razlike u razlicitim podrucjima. Morao sam puno nauciti, prvo upoznati novu kulturu, religiju i prije svega obrazovne sustave. Moj osobni put ucenja i prilagodbe na teritoriju Slovenije dao mi je ideju da moram pomoci i svojim studentima koji dolaze iz inozemstva u adaptaciji i obrazovanju na teritoriju Slovenije. Kad sam se prije nekoliko godina zaposlio u školi u kojoj trenutno radim, prvo sam upoznao ljude s kojima radim, zatim djecu. Dakle, poceo sam graditi novi nacin ponašanja, prihvacajuci razlike i razlicitosti, gradeci drugaciji stav i uceci slovenski. Zapravo sam se morao naviknuti na novi nacin života koji mi nudi nova sredina. Moje prilagodbeno i obrazovno putovanje bilo je jako dugo. Ulagao sam puno truda, ali uvijek me vodila želja da uspijem i da mogu pomoci ljudima koji ce me trebati u buducnosti da im olakšam život i obrazovni put do Slovenije. U želji da im pomognem, pokušao sam u svoj rad nauciti razne nove nacine ucenja. Za rad sa ucenicima, imigrantima, uvijek sam pripremao individualizirani plan za strance, što mi je bio izazov. Individualizirani plan za strance predstavlja nastavnikov plan za nastavno-obrazovni i funkcionalni rad s imigrantskim studentom. Strucnjaci u ovom planu trebali bi opisati i napisati analizu kako vide ucenika u ucionici, njegove funkcionalne, obrazovne i obrazovne performanse u ucionici i u okruženju u kojem on trenutno živi. Strucnjak mora obaviti analizu i sintezu. Na kraju sve to povezuje s prilagodbama, s razlicitim nacinima i pristupima, koje pokušava uvesti u proces ucenja s ucenikom. U ovom se planu usredotocuje na razlicita podrucja i prilagodava sadržaje ucenja i pristupe radu, uglavnom na podrucju gdje su vidljivi nedostaci. U 3. razredu osnovne škole radio sam s nekoliko ucenika imigranata. Iz toga je takoder dobio ideju da predstavi set didaktickih pomagala koja pomažu djetetu kako u poucavanju i obrazovanju, tako i u izgradnji psihofizickog i socijalnog razvoja. Djeca kojima sam poducavao i pomagao im da se prilagode životu u Sloveniji dolaze iz Bosne, Sjeverne Makedonije, Rusije, Srbije i Gane. Za nastavi sam stvorio razlicite obrasce mišljenja za ucenike, koristio multisenzorna sredstva, razlicite pristupe i metode ucenja. Rad u parovima ili u grupama bio je najuspješniji kada su se ucenici osjecali uspješno u svom radu kao ucenici povezani sa školskim kolegama i na taj nacin pokazali svoje snage. Dakle, ucili su jedni od drugih. Zajedno su izradivali plakate na razne teme, crtali, slikali, odgovarali na pitanja, pregledavali svjetsku mrežu, tražili nove rijeci u SSKJ i pdb. U samostalnom radu, posebno u matematici, ucenju o okolišu i slovenskom jeziku, pomogli su mi didakticki materijali i didakticka pomagala koja koristim kao strategije za rad s ucenicima doseljenicima. Vecinu nastavnih sredstava sam kupio sam i koristio na razlicite nacine. Takoder sam i sam izradio odredene nastavne dodatke. U nastavku predstavljam nekoliko didaktickih pribora koji pomažu profesionalcima u procesu ucenja i obrazovanja s imigrantskim ucenicima. Pri ucenju jezika uciteljima pomažu didakticka kutija ili društvena igra BrainBox abc i didakticka kutija ABC-igralnica pomocu koje ucenici mogu pomoci djeci da nauce nove rijeci, nauce pisati rijeci i tako obogacuju rjecnik na slovenskom jeziku. Kada koriste kartice, ucenici jacaju svoje kognitivne sposobnosti, pišu, citaju, razmišljaju i traže odgovore na pitanja. C:\Users\Igor\Desktop\RAYHAN\20190313_081544.jpg Slika 1, 2 i 3, su vlastitog izvora, kartice iz kutije MINI TRAVEL 1. Primjer rada: Na pocetku razgovaramo sa ucenikom na slovenskom jeziku i pokušavamo mu predstaviti didakticke kutije, a i on sve što zna govori na slovenski. Ocekuje se da ucenik ne može ništa govoriti ili govori s mnogim nedostacima u izgovoru rijeci na slovenskom jeziku. - Ucenik si najprije izvana gleda didakticku igru. - Ucenik vadi kartice iz kutije prema mojim uputama. - Složi ih na školsku klupu. - Odabere najzanimljivije kartice. - Ucenik gleda karte po mojim uputama. - Imenuje rijeci koje zna na slovenskom. - Imenujem rijeci koje nije znao na slovenskom. - Ucenik ponavlja za mnom. - Nekoliko puta zajedno imenujemo rijeci. - Ucenik sam imenuje sve rijeci. - Ucenik rijeci koje vidi / izgovori i poslje s velikim slovima upisuje u bilježnicu. - Ucenik cita rijeci. - Vodimo ga cijelo vrijeme i pomažemo mu da izgovara i piše rijeci pišuci joj odredene rijeci kako bi ih mogao pravilno napisati. Uz pomoc karticama sa slikama ucenik izgovara nove rijeci na slovenskom jeziku, nauci se izgovarati rijeci koje vidi na kartici, uci pisati rijeci na slovenskom jeziku. - Sljedeca aktivnost može biti stvaranje recenica od rijeci. Ucenik oblikuje recenice od napisanih rijeci u granicama svojih mogucnosti i rjecnika. - Poslije ucenik cita napisane recenice. a. Razvoj rjecnika na slovenskom jeziku: b. Bogati rjecnik na slovenskom. Slika 4: Vlastitog izvor, kartice iz kutije BrainBox ABC 2. Primjer rada: - ucenik izgovara rijeci v materinim jeziku, - imenuje rijeci na slovenskom (one koje zna) - Citam rijeci na slovenskom - ponavlja rijeci na slovenskom - razvija fonološki izgovor - Ucenik uci izgovarati nove rijeci na slovenskom jeziku pomocu slikovnih karata. - Naucite izgovarati rijeci na kartici. Za predmet matematika predlažem da nastavnici koriste sljedece didakticke priloge kako bi pomogli ucenicima u ucenju brojeva, usvajanju numerickih pojmova i ucenju osnovnih aritmetickih operacija. To su: Facta, slika, matematicka kutija, stoti kvadrat brojanja, plastificirani trening s grofom. Slike 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, su vlastiti izvor, kutiju Figuro, plasticne caše, slamke, igra 3. Primjer rada: Na stolu je 10 plasticnih caša. Ucenik dobiva zadatak da uzme jednu cašu i u njega stavi 9 slamke. Razgovor - koliko lonaca je na stolu, koliko je slamka u njemu. Za situaciju nalazimo karticu s odgovarajucim racunom iz didakticke igre Facto. Tako dobivamo sve racune broja 9, stavljali smo ih na stol jedan po jedan. Na kraju pregledamo sve racune i saznajemo koje vec znamo iz prethodno razmotrenih brojeva. Citamo višekratnike broja 9. Unos u bilježnicu Racune slikovno kopira s ploce. 1 · 9 = 9, 2 · 9 = 18, 3 · 9 = 27, … Rezultate zapisujemo u drugu boju. Na kraju citamo samo rezultate koji se povecavaju za devet - višekratnike broja 9. Ucenici su naucili citati uz pomoc okvira Ucim citati. Uz njegovu pomoc ucenici su naucili pravopis, slogovno citanje i na kraju tecno citanje kratkih recenica. Dakle, predlažem ucenje kroz postupak koji ovaj okvir omogucuje. Kad studenti nauce slova i tecno citaju, set razlicitih knjiga pomaže im u daljnjem radu, kao što su: Nocne lucke, Povej mi s pravljico, Beri mi in se pogovarjaj z mano, Drevo Krištof, Lovro in Matej: Moj stari hrast , Rdeca žoga… Slika 5: Kutija UCIM SE BRATI: Dostupno na spletu: http://url.sio.si/EXm Slika 6. Kutija UCIM SE BRATI: Dostupno na spletu: http://url.sio.si/EXk U radu s ucenicima imigrantima ne smije izostati rad na emocionalnom polju i ukljucivanje ucenika u proces ucenja i društvenog života. U tu svrhu potrebno je revidirati knjige Emocionalna inteligencija i posredovanje za djecu. U ucionicu je potrebno ukljuciti razne društvene i društvene igre kako bi se ucenici mogli opustiti i sudjelovati najbolje što mogu. Prijedlozi za profesionalce: Uz cinjenicu da bi profesionalci u jednoj školi mogli ucinkovito provoditi rad s ucenicima imigrantima, vrlo je dobro svake godine organizirati razne medusobne seminare, radionice i projekte putem kojih ce dijeliti iskustva, znanja i tako graditi svoje profesionalne kompetencije . Predlažem dvije radionice, i to: - Prva radionica bila bi za nastavnike na diskusiji o didaktickim materijalima i didaktickim igrama i njihovoj uporabi u nastavnom i obrazovnom procesu. Interakcija bi se trebala odvijati kroz sljedeca pitanja: - Imate li ucenika imigranata u osnovnoj školi u kojoj radite? - Kako su ukljuceni u obrazovni proces? - Kakav je proces rada s djecom imigrantima u vašoj školi? - Kako se nosite s tim problemom ili. raditi s imigrantima? - Pripremate li individualni plan za imigrante / strance? - Što sadrži individualizirani plan? - Jesu li roditelji ukljuceni u proces ucenja i kako? Ocekuje se da ce svaki sudionik metodom objašnjenja objasniti na koji su nacin studenti imigranti ukljuceni u obrazovni proces, kakva je njihova asimilacija i na što moramo obratiti pažnju kada radimo s njima. Dogovaram da jedan od sudionika napiše odredene sidrišta. Ostali svoj rad zapisuju na list A4. - Druga radionica trebao bi biti rad u parovima, gdje ce profesionalci u parovima na plakatima pisati kako rade sa studentima imigrantima i koja nastavna sredstva koriste za rad s njima. Ocekuju se izvrsni napori ukljucenih i uspješno pripremljeni plakati i objašnjenja te prezentacija didaktickih materijala i didaktickih pomagala za rad sa studentima doseljenicima. Sudionici odgovaraju na sljedece pitanje: - Kako se ponašate, radite i koje didakticke materijale i didakticka pomagala koristite za rad s djecom imigrantima? Nakon završetka posla, plakati bi trebali biti predstavljeni, ocijenjeni i raspravljeni. 4.ZAKLJUCAK Nauciti raditi s djecom imigrantima nije lak proces. U nastavi nastavnik mora biti predan ucenicima, mora pronaci razlicite metode, pristupe i nacine rada s njima. Strucnjak mora upoznati ucenika u školskom i kucnom okruženju kako bi u individualnom planu mogao što tocnije predstaviti studentsko funkcionalno, ucenje i obrazovno podrucje. Strucnjak mora procitati i istražiti cjelokupnu pravnu osnovu i pronaci što više nacina kako djetetu pomoci da se prilagodi životu u Sloveniji, a zatim i životu u školi, upoznavanju kolega iz razreda, razlicitosti, razlicitosti i posebno novom jeziku. U podrucju ucenja strucnjak mora koristiti didakticka pomagala i materijale kako bi mogao pomoci djeci u razlicitim podrucjima ucenja. Multisenzorna pomagala pomažu djetetu da nauci o sadržajima ucenja u razlicitim podrucjima. Profesionalci bi trebali organizirati rad u parovima ili u skupinama. Pojedinacni radni ili frontalni tecajevi trebaju biti svedeni na najmanju mogucu mjeru, jer se imigrantska djeca brže druže kroz igru, druženje i suradnju sa školskim kolegama. Svoj jezik i matematicko znanje mogu obogatiti uz pomoc razlicitih didaktickih pomagala. Kao što sam sugerirao, vrlo je važno da ucitelji u školi vode medusobne sastanke, radionice ili seminare na kojima prezentiraju didakticka pomagala i razlicite nacine rada s imigrantima. Na taj nacin pomogli bi jedni drugima i poboljšali nastavni i obrazovni proces u školi. Takoder je važno raditi s roditeljima i prezentirati odgojno-obrazovni rad s njihovim djetetom. Svrha ovog rada je da citatelj stekne inovativne ideje i upozna mali set didaktickih pomagala za rad s djecom imigrantima. 5.LITERATURA [1] Magajna, L. (2008). Ucne težave v osnovni šoli : koncept dela. Ljubljana: Zavod Republike Slovenije za šolstvo. [2] Magajna, L. (2011). Ucenci z ucnimi težavami. Prepoznavanje in diagnosticno ocenjevanje. Ljubljana: Pedagoška fakulteta. [3] MIZŠ. (2017). Vkljucevanje otrok priseljencev v slovenski vzgojno-izobraževalni sistem. Ljubljana: MIZŠ. Pristupano 21. 1. 2020, dostupno na: http://www.medkulturnost.si/wp-content/uploads/2013/11/Vkljucevanje_otrok_priseljencev_v_VIZ_marec_2017.doc [4] Pravilnik o preverjanju znanja in napredovanju ucencev v osnovni šoli. (2013). Pristupano 21. 1. 2020, dostupno na:: http://www.pisrs.si/Pis.web/pregledPredpisa?id=PRAV11583 [5] Uradni list Republika Slovenija. (2016). Zos-NPB14. Pristupano 21. 1. 2020, dostupno na: http://www.pisrs.si/Pis.web/pregledPredpisa?id=PRAV11583 [6] Uradni list Republika Slovenija. (2011). ZUOPP-1. Pristupano 21. 1. 2020, dostupno na: https://www.uradni-list.si/glasilo-uradni-listrs/vsebina?urlid=201158&stevilka=271 [7] Ysseldyke, J. E. in Algozzune, B. (2006). Teacing students with learning disabilities: a practical guide for every teacher. California: Corwin Press. Strucni rad KULTURNE AKTIVNOSTI U 3. RAZREDU ZA VRIJEME COVID-19 Igorcho Angelov Osnovna šola Hinka Smrekarja, Ljubljana, R. Slovenija Sažetak Strucnjaci u podrucju obrazovanja ukljucuju i realiziraju razlicite sadržaje ucenja u proces ucenja, kroz koje obogacujemo ucenikovo znanje iz razlicitih podrucja. Sadržaji ucenja su interdisciplinarno povezani, nadopunjuju se i nadograduju. Ucenici od najranije dobi ili od prve trijade ucimo i ucvršcujemo njihova znanja na polju kulture. Ucenici uce elemente kulture u obiteljskom okruženju, ali zbog migracije naroda, razlika, razlika i utjecaja razlicitih cimbenika na cjelokupno funkcioniranje sustava širom svijeta, ne uspijevaju nauciti sve što trebaju znati o svojoj kulturi . Iz tog je razloga ucenicima i roditeljima vrlo važno da obrazovne ustanove odnosno profesionalci omogucuju i nadograduju svoje znanje iz razlicitih podrucja, u našem slucaju u podrucju kulture. Iz tog razloga, kao ucitelj u osnovnoj školi, obogacuje znanje ucenika u podrucju kulture i mnogih drugih segmenata kroz razlicite interdisciplinarne veze sadržaja i projekata. U ovom radu predstavljam primjer održivog razvoja obogacivanjem znanja o ucenju u podrucju kulture kroz sadržaje ucenja dana aktivnosti s interdisciplinarnom vezom s drugim predmetima (sportski ples, stvaranje slovenskog teksta, crtanje i slikanje). Kljucne rijeci: kulturni dani aktivnosti, umjetnost, interdisciplinarna povezanost 1.UVOD Cesto se dogodi da mnogi ljudi zbog svog socijalno-ekonomskog statusa u obitelji ne mogu priuštiti posjet kulturnim institucijama u zemlji u kojoj žive. Iz tog je razloga potrebno da školsko okruženje odnosno ukljuciti sadržaje iz podrucja kulture u proces ucenja kako bi se organizirali razni dogadaji, dogadaji kroz koje ce studenti upoznati razlicite sadržaje ucenja u razlicitim podrucjima. Zbog razlika izmedu kultura i religija svake nacije, nismo u mogucnosti slijediti bonton svake zemlje. Stoga je vrlo važno da djeca od ranog djetinjstva nauce bonton svoje zemlje, zemlja u kojoj provode veci dio svog života. Ako profesionalci slijede ovaj trend, uspješno cemo poducavati svoje buduce generacije osnovnim elementima vecine kultura. Iz tog razloga u ovom clanku predstavljam kulturne aktivnosti koje smo realizirali u 3. razredu u našoj školi i na taj nacin omogucavam ucenicima da obogate svoje znanje na jezicnom, duhovnom, kulturnom, glazbenom, sportskom i drugim poljima. Svrha nam je bila povezati ucenike, ojacati društvenu klimu u ucionici, medugeneracijske odnose u obitelji i obogatiti ucenike u tim podrucjima. Želio sam da ucenici shvate da je kultura važan dio našeg života, našeg angažmana i da shvate da je ocuvanje tradicionalnih vrijednosti važan temelj koji nas vodi u modernost [1]. 2.TEORIJSKE VEZE Prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o osnovnoj školi (u daljnjem tekstu ZOsn-H), dani aktivnosti ukljuceni su u dio obveznog programa osnovne škole. Prema ovom zakonu, profesionalcima u obrazovanju omoguceno je interdisciplinarno povezivanje sadržaja ucenja razlicitih predmeta [1]. 1998. godine Nacionalno vijece za kurikulum i strucno vijece Republike Slovenije za opce obrazovanje usvojili su koncept dana aktivnosti u osnovnoj školi. Utvrdili su da dani aktivnosti zauzimaju dio obveznog programa osnovne škole, kroz koji su interdisciplinarna razlicita predmetna podrucja, koja su takoder ukljucena u nastavni plan i program osnovne škole. Njihova organizacija i sadržaj ukljuceni su u godišnji plan rada škole. Medutim, oni su važni ucenicima jer im omogucuju obogacivanje, nadogradnju i ucvršcivanje stecenih znanja iz odredenih predmeta i predmetnih podrucja. Sadržajima su ojacani u psiho-fizickom, ali i kognitivnom i socijalnom podrucju [2]. Kulturni dani obogacuju ucenike na jezicnom, društvenom i umjetnickom polju. Ucenici razvijaju svoje jezicne vještine, doživljavaju umjetnicke rijeci, boje, oblike, zvuk i kretanje. Oni su s tim povezani generacijski. Za realizaciju svih planiranih aktivnosti, strucnjaci u podrucju obrazovanja, kao i roditelji i ucenici trebali bi znati što znaci pojam kultura. Znamo samo da je pojam kulture vrlo širok i da se uvijek mora dopunjavati. Obuhvaca razlicite oblike umjetnickog stvaranja u glazbi, književnosti, kao i u umjetnosti i drugim podrucjima ljudskog stvaralaštva i dostignuca. U normativnom smislu obuhvaca kulturu pijenja, kulturu govora, kulturu odijevanja, kulturno ponašanje i slicno. O sociološkom znacaju govorimo kada ukljucujemo sve materijalne i duhovne tvorevine: vrijednosti, moralni sud, pravila, obicaje i navike [3]. 3.PRAKTICNE AKTIVNOSTI Znamo da je kultura širok pojam i da zauzima širok raspon razlicitih sadržaja, od stvaranja, ponašanja do izgradnje osobnosti. S ovog aspekta, potrebno je slijediti nove trendove i graditi svoju osobnost. Mnogi ljudi putuju svijetom, upoznaju razlicite ljude, nacionalnosti, religije i kulture, ali u kratkom vremenu ne uspijevaju upoznati bonton odredene zemlje. S obzirom na to da našu školu pohadaju ucenici iz razlicitih zemalja, moramo poducavati ucenike drugih kultura, nacionalnosti slovenskom bontonu i kulturi. Kako bih obogatio nastavno znanje na temu kulture, sam ja, kao razrednik, u proces ucenja 3. razreda školske godine 2020./2021 ukljucio razlicite sadržaje ucenja UNESCO-ovih projekata, kao što so: Što bih znao? Narodna pjesma, Od pšenice do potice, UNESCO-ovi vrtovi, Stablo=Života, Poboljšanje odnosa prema hrani, Kako je divan ovaj svijet? Sadržaj ucenja povezali smo i putem medunarodnog projekta Naša mala knjižnica, Unicef i nacionalnog projekta Promicanje prijateljstva. Ucenje, gdje smo kroz medupredmetnu integraciju i ukljucivanje razlicitih sadržaja ucenja u proces ucenja, u 3. razredu dostupno je na sljedecoj web stranici: http://osljhism1.splet.arnes.si/projekti/unesco/ ). Kroz interdisciplinarne veze želio sam da studenti uce o raznolikosti, povežu tradicionalno s modernim, nauce nove slovenske recepte, dijele recepte iz razlicitih zemalja, dijele mišljenja i kreativne ideje. S obzirom na trenutnu situaciju zbog epidemije (Covid-19), bili smo prisiljeni preoblikovati odredene sadržaje ucenja i obradivati ih u virtualnom okruženju putem rada na daljinu. Naravno, ovo nam nije bila prepreka, vec vrlo dobar izazov, jer smo pokazali da roditelji, bake i djedovi, ucenici i ucitelji s dobrim timskim radom znaju i sposobni stvoriti izvrstan proces ucenja koji je ucenike 3. A obogatio s puno znanje i medugeneracijsko druženje. Osvrcuci se na sve ono što smo radili, možemo biti zaista sretni što smo obogatili svoje znanje ove školske godine dodavanjem razlicitih sadržaja za ucenje koji su obogatili naš svakodnevni život. Posebno možemo istaknuti da naša škola ima ucenike razlicitih nacionalnosti s razlicitim kulturama i vjerovanjima, što ne predstavlja prepreku obogacivanju njihove kulture kroz proces ucenja i nadogradnji novim kognitivnim elementima naše kulture šireci ih u njihov proces ucenja. Ove školske godine zbog epidemije nismo imali priliku posjetiti nijednu kulturnu ustanovu izvan školskih prostorija s ucenicima 3. razreda. Iz tog razloga smo mi ucitelji organizirali razna dogadanja u ucionicama, kroz koje smo obogatili kulturni sadržaj. U 3. A razredu pokazali smo kako je svijet lijep, iako smo zakljucani u svojoj ugodnoj ucionici, kroz dane kulturnih aktivnosti, projekt Naša mala knjižnica, UNESCO-ove projekte i UNICEF-ove projekte. U ucionici smo održavali razne kulturne dane. Prvi kulturni dan tijekom epidemije održane u školi bio je na temu filmskog obrazovanja. Ucenicima sam predstavio ppt prezentaciju. Gledali smo nekoliko videozapisa koje su pripremili Firbcologi (https://otroski.rtvslo.si/firbcologi/izkaznica). Zatim smo spustili prozorske rolete, ukljucili racunalo i projektor te ucenicima pokazali dva vrlo uspješna filma Gajin svijet i Košarkaš treba biti 2, kroz koja su ucenici obogatili i stekli znanje vezano uz trenutnu situaciju i ojacali svoje vještine kako na društvenom tako i na kulturnom planu polje. Slike od 1 do 15: Kulturni dan: Filmska obrazovanije, vlastiti izvor 24. svibnja 2021. obavijestio sam ucenice da ulazimo u Tjedan kulture. U tu svrhu jedan smo dan preusmjerili na kulturni dan aktivnosti. Cijeli smo tjedan proveli na glazbenim sadržajima i ucenju nekih elemenata bontona. Ovaj dan aktivnosti bio je posvecen glazbi. Kroz prezentaciju pptx ponovili smo i ucvrstili vec steceno znanje sa ucenicima. Dok su gledali i slušali video zapise Policijskog orkestra i Policijske bajke, upoznali su zvuk pojedinih instrumenata i kako sviraju na razlicitim instrumentima. Slike od 16 do 27: Tjedan kulture, Glazbena bajka, vlastiti izvor Uz to, ucenici su tijekom jutarnje njege, nastave i produženog boravka stvorili i obogatili svoje znanje na temu kulture. Pored svega su ucenici ucili o nekim elementima bontona putem raznih plakata, bontona u kazalištu, kinu, na koncertu i slicno. Za uvod smo procitali neke sadržaje iz knjige "Bonton v školi". Razgovarali smo i razmjenjivali razlicita mišljenja o knjizi. Tada smo na velikom kartonskom plakatu napisali bonton ponašanja u našem razredu i izradili plakat na temu ponašanja (bontona) u knjižnici, ponašanja (bontona) na koncertu i u blagovaonici. Slušajuci razne glazbene sadržaje i upoznavajuci glazbeni žanr i glazbene instrumente, ucenici su stvorili vlastitu glazbenu radionicu koju smo obogatili radnim listovima i raznim crtežima. U glazbenoj radionici zapisali su važne sadržaje za ucenje koje sam ja napisao za njih. Na kraju glazbene radionice svatko je napisao svoju glazbenu bajku. U lipnju smo s ucenicima posjetili knjižnicu Šiška, gdje smo upoznali rad u knjižnici i pravila ponašanja u knjižnici. U školi smo osmislili razlicita književna i umjetnicka djela kroz koja su ucenici pokazali svoja stecena znanja. U ucionici smo svoje bilježnice, panoe obogatili umjetnicki, književno, glazbeno i kreativno, obogacujuci tako svoje kognitivne, psihofizicke i socijalne sposobnosti. Evo nekih naših proizvoda: 4.ZAKLJUCAK U zakljucku mogu sažeti da su ucenici 3. A razreda, bez obzira na epidemiološku situaciju, ove školske godine naucili puno o kulturi razlicitih naroda. Moje je mišljenje da ucenici mogu puno nauciti ako im to dozvole samo ucitelji i ponuditi im zanimljiv sadržaj koji obogacuje njihovo znanje. Svaka nacija ima svoju kulturu. Važno je da kulturu upoznajemo, obogacujemo i nadogradujemo te je uspješno prenosimo s generacije na generaciju. 5.LITERATURA [1] ZOsn-H, (2011). Zakon o spremembah in dopolnitvah zakona o osnovni šoli (ZOsn-H). Pristupano 30. 5. 2021, dostupno na:.https://zakonodaja.com/zakon/zosn/19a-clen-dnevi-dejavnosti [2] MIZŠ, 1998. Dnevi dejavnosti. Pristupano 30. 5. 2021., dostupno na: https://www.gov.si/assets/ministrstva/MIZS/Dokumenti/Osnovna-sola/Ucni-nacrti/Drugi-konceptualni-dokumenti/Dnevi_dejavnosti.pdf [3] Pockar M., Andolšek S., Popit T., Lakota Barle, A., (2009). Uvod v sociologijo. Ljubljana: DZS. Pristupano 30. 5. 2021, dostupno na: http://vedez.dzs.si/datoteke/uvod-v-soc-2.pdf Strucni rad ŠKOLARCI RURALNIH PODRUCJA U EPIDEMIJI Marjetka Hocevar OŠ Tržišce, Tržišce 47, 8295 Tržišce Sažetak Pandemija virusa COVID-19 u potpunosti je promijenila funkcioniranje društva u protekloj godini. Nastava je zbog zatvaranja obrazovnih ustanova prešla u kucno okruženje. Mi, ucitelji, smo se malo bolje pripremili za ponovno zatvaranje zbog iskustva iz proljeca. A što s roditeljima? Jesu li oni takoder bili pripremljeni? U istraživanju sam se usredotocila na obiteljski život i provodenje zajednickog vremena u drugom valu epidemije. Rezultati su pokazali da su ucenici OŠ Tržišce u tom razdoblju proveli više korisnog vremena s roditeljima nego inace. Vjerujem da ce to iskustvo doprinijeti cjelovitijem razvoju djece i boljem uspjehu ucenika, kako na nastavnom tako i na cjeloživotnom podrucju. Kljucne rijeci: nastava od kuce, ruralno podrucje, obiteljski život, slobodno vrijeme 1.Uvod Zaustavljanje javnog života i usredotocenost na sebe, na obitelj, najuže clanove obitelji te na svoje kucno okruženje mnogima je promijenila pogled na svijet. Preko noci smo bili prisiljeni sve vrijeme provoditi kuci, sa svojim najbližima. Mnogi ce reci da je to vrijeme darovano obitelji. Medutim, u praksi je došlo do razlicitih odstupanja od ideala obiteljskog života. Ja sam se konkretno usredotocila na ucenike naše osnovne škole Tržišce i njihov obiteljski život za vrijeme drugog razdoblja u kojem su škole bile zatvorene. Tržišce je manje ruralno naselje u jugozapadnom dijelu Slovenije, u opcini Sevnica. Iako se u toj okolini mnogo ljudi dodatno bavi poljoprivredom, ne smijemo previdjeti cinjenicu da je u tom razdoblju znatan dio roditelja radio, da su radili brojni gospodarski i drugi objekti gdje su odlazili na posao. Mene je zanimalo koliko vremena su djeca provela zajedno s roditeljima te kako su ga proveli, što su u tom razdoblju radili te je li im to zajednicko vrijeme bilo znacajno kao vrijednost. 2.Nastava na daljinu Desmond Keegan je definirao obrazovanje na daljinu kao oblik obrazovanja za kojeg je karakteristicno da su ucitelji i ucenici uglavnom prostorno i vremenski odvojeni, da obrazovni postupak, za razliku od samostalnog ucenja, organizira obrazovna ustanova, da se obrazovanje odvija uz pomoc razlicitih medija, da škola ucenicima nudi mogucnost dvosmjerne komunikacije te time uceniku omogucuje da ravnopravno sudjeluje u procesu ucenja. [2] Ucitelji su u našoj školi brzo prilagodili proces ucenja radu na daljinu. Prema preciznim uputama i smjernicama ministarstva i zavoda za školstvo, sve svoje znanje i poznavanje razlicitih nacina poducavanja usmjerili smo u planiranje aktivnosti koje su prikladne za rad od kuce pomocu suvremene komunikacijske tehnologije. Bilo je bitno da su aktivnosti pomno osmišljene, planirane i kontinuirano vrednovane. Sve aktivnosti morale su biti planirane tako da u najvecoj mogucoj mjeri uzimaju u obzir cjelokupan proces ucenja i dobrobit ucenika. Pri tome smo cijelo vrijeme imali u vidu ucenike koji kod kuce imaju jako razlicite uvjete za rad. Bilo je potrebno uzeti u obzir razlicite strategije ucenja, od vizualnih, auditivnih do kinestetickih tipova ucenja kod ucenika do poznavanja i rukovanja s racunalnom i elektronickom opremom, prostornih uvjeta, uskladivanja s drugom djecom školskog uzrasta u obitelji te s roditeljima koji su obavljali rad od kuce i dr. [6] 3.Obitelj i njene vrijednosti Musek je definirao pojam obitelji kao jedan od najbitnijih cimbenika socijalizacije, barem dok dijete ne krene u vrtic ili pocne pohadati školu. U njoj se pojedinac razvija kako biološki i društveno tako i u duhovno bice, dakle, razvija svoju osobnost [3]. Obitelj je takoder prva ljudska zajednica u kojoj se dijete zatekne. U njoj stjece prva iskustva o životnim vrijednostima, ljudima i njihovom ponašanju, shvacanja o životnim problemima, o davanju i prihvacanju, o pravima i dužnostima, ravnopravnosti i vlastitoj vrijednosti. Dijete u obitelji gradi svoj temeljni odnos prema ljudima i životu u ljudskoj zajednici. Obitelj pojedincu daje okrilje u kojem može doživjeti ljubav i prihvacanje te u kojem se može osjecati poželjno i sigurno. Juul u svojoj knjizi istice da bi se obitelji morale temeljiti na vrijednostima koje omogucuju razvoj osobno i društveno odgovornih pojedinaca [1]. Cesto je mišljenje da obitelj u takvom životu koji se brzo mijenja gubi na znacenju i izumire kao vrijednost [5]. Mišljenje je Peric da obitelj treba formirati svoje vrijednosti, ali i stajati iza njih [5]. Vjerojatno mogu tvrditi da svi roditelji žele da se djeca razviju u samostalne, odgovorne, autenticne i uspješne osobnosti. To im usadujemo vec od ranog djetinjstva, buduci da je cilj odgoja osposobiti dijete za samostalan život u ljudskom društvu. 4.Istraživanje U istraživanju sam uz pomoc anketnog upitnika dobila podatke o obiteljskom životu djece iz ruralnog podrucja za vrijeme drugog razdoblja u kojem su škole bile zatvorene, konkretnije iz OŠ Tržišce. Zanimalo me koliko vremena su djeca provela zajedno sa svojim roditeljima za vrijeme drugog vala epidemije te što su u tom razdoblju radili. Na pocetku me zanimalo što djeca i roditelji obicno rade kod kuce kada se vrate iz škole ili s posla. Identicno pitanje odnosilo se i na vrijeme obrazovanja na daljinu. Sljedece pitanje koje me zanimalo odnosilo se na to jesu li roditelji za vrijeme dok su škole po drugi put bile zatvorene bili kod kuce, na poslu ili su radili od kuce. Potom sam u istraživanju postavila nekoliko tvrdnji u vezi kojih su ucenici izrazili stupanj slaganja. Neke od njih su: Svidjela mi se nastava kod kuce. U nastavi na daljinu trebalo mi je manje vremena nego inace. Roditelji su me poticali i nadzirali u školskim obavezama. U tom razdoblju proveo sam više vremena vani na otvorenom. Mnogo smo se šetali i kretali vani s roditeljima. Pomagao sam roditeljima u poslu vani (poljoprivredni poslovi), kao i u kucanskim poslovima. Na kraju sam ucenike još pitala o tome koliko im je drago što su se vratili u školu. 5.Zakljucci i spoznaje - Kod gotovo polovice ucenika oba roditelja bila su na radnom mjestu za vrijeme drugog razdoblja u kojem su škole bile zatvorene. Nije bilo nijednog slucaja medu ispitanicima u kojem su oba roditelja bila kod kuce u tom razdoblju. - Dvije trecine ucenika se u razdoblju nastave kod kuce osjecalo loše ili jako loše, stoga nije iznenadujuci podatak da su se gotovo svi ispitanici jako razveselili zbog povratka u školu. - Isto tako, gotovo nitko od ispitanih ucenika u buducnosti više ne želi nastavu na daljinu. - Velika vecina ucenika je obaveze nastave od kuce izvršila u kracem vremenu nego u školi, a rezultat toga je da su imali više slobodnog vremena. - Ohrabrujuci podatak je da su ucenici u vecini slucajeva kod kuce imali pomoc roditelja u školskim obavezama. - Vrlo malen dio (3/25) ucenika je u tom razdoblju igrao više igara na telefonu ili racunalu te se koristio YouTubeom. - Ucenici su u tom razdoblju nešto više gledali televiziju. 25 % ispitanika gledalo je televiziju cešce nego inace. - Velika vecina ucenika je u razdoblju dok su škole bile zatvorene pomagala roditeljima u radu vani (u poljoprivredi, u vrtu, slaganju drva, cišcenju snijega...). - Isto tako, ucenici su bili marljivi i aktivni u obavljanju kucanskih poslova (kuhanje rucka, postavljanje stola, pospremanje, slaganje posuda, metenje...), buduci da je više od polovice ispitanika cešce pomagalo roditeljima nego prije koronavirusa. - Iz odgovora ucenika mogu zakljuciti da su se djeca u tom razdoblju s roditeljima mnogo kretala vani na otvorenom te su se zajedno igrali. Nerijetko se takoder dogodilo da su se djeca sama igrala, a roditelji su obavljali druge poslove. - U tom razdoblju ucenici nisu previše cesto igrali društvene igre s roditeljima. Barem ne više nego uobicajeno. - Polovica ispitanih ucenika smatra da su u tom razdoblju proveli više korisnog vremena s roditeljima nego inace. 6.Zakljucak Rezultati su pokazali da su ucenici OŠ Tržišce tijekom drugog vala epidemije proveli više korisnog vremena s roditeljima nego inace. Zajedno su obavljali školske obaveze, mnogo su se kretali na otvorenom, zajedno su se igrali i obavljali razne poslove, kako kucanske tako i poljoprivredne. Vjerujem da ce to iskustvo doprinijeti cjelovitijem razvoju djece i boljem uspjehu ucenika, kako na nastavnom tako i na cjeloživotnom podrucju. 7.Popis literature [1.] Juul, J. (2009). Družinske vrednote. Radovljica: Didakta. [2.] Keegan, D. (1996). Foundations of Distance Education. London: Routledge. [3.] Musek, J. (1995). Ljubezen, družina, vrednote. Ljubljana: Educy. [4.] Musek, J. (2000). Nova psihološka teorija vrednot. Ljubljana: Educy. [5.] Peric, M. (2010). Družina v sodobnem svetu. Ljubljana: Zavod IRC. [6.] Zavod Republike Slovenije za školstvo. URL: https://www.zrss.si/zrss/wp-content/uploads/2020-11-05-priporocila-uciteljem-rp-za-izvajanje-pouka-na-daljavo-1.pdf (28. 4. 2021.) Strucni rad MEĐUPREDMETNA NASTAVA NA OTVORENOM Marjetka Hocevar OŠ Tržišce, Tržišce 47, 8295 Tržišce Sažetak U clanku želim predstaviti iskustvo održavanja nastave na otvorenom koje se pokazalo kao primjer dobre prakse. U trenutnim vremenima epidemije to iskustvo je možda cak i dragocjenije, buduci da je usmjereno na održavanje nastave u prirodi. Ucenici drugog razreda OŠ Tržišce jako se raduju cjeloživotnom obrazovanju i cesto se njime služe. Jedna od takvih aktivnosti bila je medupredmetna poveznica s nastavom upoznavanja okoliša, književnosti i tjelesnog odgoja koju smo proveli na livadi i u šumi. Tog dana je dodatna vrijednost odgoja bio zakljucak kada smo si skuhali ljekoviti ekološki caj. Tog dana smo zaista mnogo uživali s ucenicima, stekli mnogo prakticnog znanja te, prije svega, mnogo se kretali na otvorenom. Kljucne rijeci: nastava na otvorenom, iskustveno ucenje, domaci caj 1.Uvod Povratak ucenika u školu nakon što su one bile zatvorene gotovo cetiri mjeseca donijelo je veliku radost, nešto briga i, istovremeno, veliku brigu na teret uciteljima. Kao ucitelji, u brizi za zdravlje svih osoba ukljucenih u rad odgojno-obrazovnih ustanova dužni smo se pridržavati velikog broja preporuka i uputa za sprecavanje zaraze novim koronavirusom Jedna od tih je što cešce izvodenje nastave na otvorenom, ako je to moguce. Svi mi koji se bavimo odgojem i obrazovanjem znamo da aktivnosti na otvorenom znacajno pomažu zdravom razvoju osobnosti [1]. Ucitelji mogu takvu nastavu pripremiti tako da bude jeftina, zdrava, zabavna i u skladu s održivim razvojem. Pored toga, to ce pomoci u osobnom i društvenom razvoju djece i postizanju drugih ciljeva. 2.Nastava izvan ucionice U literaturi se upotrebljavaju razlicite definicije za nastavu na otvorenom. Skribe-Dimec navodi da je to organizirano obrazovanje koje se odvija izvan školskih zgrada [1]. Možemo ju izvoditi na razlicitim lokacijama: u okolici škole, u prirodu, u urbanim okruženjima, na poljoprivrednim gospodarstvima, u parkovima ili u ustanovama koje se bave nastavom na otvorenom (CŠOD, poljoprivredne škole), u zoološkim i botanickim vrtovima, u muzejima, kazalištima, galerijama, itd. Iz navedenoga možemo vidjeti kako je nastava na otvorenom vrlo širok pojam koji ukljucuje opsežan spektar aktivnosti. Ucitelji moraju biti svjesni te cinjenice i cešce približiti prirodu i kretanje ucenicima. 3. Prednosti nastave na otvorenom Izvodenje nastave na otvorenom ima brojne pozitivne ucinke na dijete, njegov kognitivni, emocionalni i društveni razvoj te na njegovo zdravlje. Sve više strucnjaka zalaže se za nastavu na otvorenom, buduci da priroda ucenicima pomaže razumjeti okoliš i prirodu te ih potice na fizicku aktivnost. Vrijeme provedeno u prirodi pozitivno utjece na zdravlje i dobrobit te ucenicima omogucuje da nauce procjenjivati i upravljati rizicima [2]. 4.Provedene aktivnosti U nastavku cu predstaviti primjer dobre prakse te kako smo u 2. razredu OŠ Tržišce proveli aktivnosti cjeloživotnog ucenja. Medupredmetno smo povezali nastavu književnosti, upoznavanja okoliša te tjelesnog odgoja. U razredu smo s ucenicima najprije procitali slikovnicu Mojiceje Podgoršek, naslova „Eko carovniška škola“ (Eko-škola za carobnjake). Detaljno smo razgovarali o procitanoj knjizi, objasnili nepoznate rijeci, potražili glavnu temu bajke i povezali je sa svakodnevnim životom. Bajku su ucenici takoder nacrtali u bilježnicu. Potom smo razgovarali o biljkama u vrtu, što sve sadimo i sijemo kod kuce te koje biljke naši roditelji upotrebljavaju u kuhanju. Nakon toga smo razgovor usmjerili na prirodu. Detaljnije nas je zanimalo koje biljke možemo naci u prirodi, a mogu se upotrijebiti ili konzumirati. Moramo samo prepoznati i zgrabiti sve što nam priroda nudi. Nakon toga smo prikupljali prijedloge što si sve možemo sami pripremiti iz samoniklih, ekoloških biljaka koje možemo naci u prirodi. Došli smo na ideju da cemo negdje nakon epidemije, kada budemo narocito morali brinuti za svoje zdravlje i zdravlje svih drugih, pripremiti caj od svježe ubranih biljaka. Tako cemo krenuti u bitku s virusima koji nas u tom trenutku okružuju sa svih strana. Potom smo otišli u proljetnu šetnju na obližnje brdo. Put nas je vodio kroz šumu i livade. Promatrali smo prirodu koja se još uvijek budi. Divili smo se pupoljcima na drvecu i grmlju te njihovom otvaranju, promatrali smo vrijeme koje postaje sve ljepše, a temperature sve više. Pritom smo se pošteno razgibali, uživali u svježem zraku, upoznali mnogo novog cvijece i, prije svega, ubrali svježe biljke za pripremu caja. Ubrali smo cvjetove jaglaca, ljubicica, podbijela, tratincica, cvjetove maslacka, mlade listove šumskih jagoda i ljekoviti plucnjak. Upoznali smo još mnogo drugih vjesnika proljeca koje nismo dodali u caj: šafran, kukurijek, ciklama, bijela šumarica, i dr. U šetnji smo razgovarali o prirodi te kako možemo i sami pomoci da okoliš bude cišci. Nažalost, na putu smo vidjeli previše otpada. Ucenici su samoinicijativno dali prijedlog da sljedeci put sa sobom uzmemo vrece za smece i ocistimo put. Vrlo rado cemo to uciniti cim nam se pruži prva prilika. Slika 1. Ljubicice Slika 2. Jaglaci Slika 3. Plucnjak Nakon toga smo u školi prokuhali vodu i od svježe ubranih biljaka pripremili odlican caj. Dodali smo mu i domaci med od lokalnih proizvodaca i limun. Jedva smo cekali da se ohladi kako bi mogli nazdraviti ekološkim, ljekovitim i proljetnim napitkom. Slika 4. Priprema caja Slika 5. Živjeli! Tog dana su i uciteljica i ucenici uživali u nastavi. Najbolje od svega je da smo pritom mnogo toga naucili. 5.Poveznica s nastavnim planom i programom Aktivnosti koje sam opisala kao primjer dobre prakse povezuju se s nastavnim planom i programom i ukljucuju važne obrazovne ciljeve (Interaktivni nastavni plan i program). Slovenski jezik - književnost: Ucenici: - usvajaju i doživljavaju interpretativno procitanu bajku; - produbljuju iskustva i razumijevanje te izražavaju mišljenja o procitanoj prici; - navode razloge zbog kojih smatraju da je ekološko ponašanje junaka u književnom djelu važno. Upoznavanje okoliša: Ucenici: - znaju objasniti kako sami aktivno doprinose zaštiti i održavanju prirodnog okoliša te uredivanju okoliša u kojem živimo; - uce da im zdrava prehrana i tjelesne vježbe omogucavaju rast i razvoj te da im pomažu ocuvati zdravlje; - znaju prepoznati, navesti naziv i usporedivati razlicita živa bica i okoliš. Tjelesni odgoj Ucenici: - opušteno izvode prirodne oblike kretanja (razlicite oblike hodanja, trcanja i skokova); - sigurno izvode jednostavne zadatke kretanja; - upotrebljavaju osnovnu opremu za putovanje i poštuju pravila za sigurno hodanje. 6.Zakljucak Ucenici su bili izrazito motivirani za rad pri izvodenju nastave u prirodi. Za vrijeme poducavanja su aktivno sudjelovali i samoinicijativno predlagali neke aktivnosti. Priroda, konkretnije šuma i livada, nude nam okruženje za ucenje koje kod ucenika budi pozitivne osjecaje, kreativne ideje, umiruje ih i pomaže im otkriti vlastite mogucnosti stvaranja. Smatram da bi svi ucitelji trebali biti svjesni tih cinjenica i cešce se služiti nastavom izvan ucionica. 7.Popis literature [1.] Skribe-Dimec, D. (2014). Pouk na prostem (doktorska disertacija). Ljubljana: Sveucilište u Ljubljani, Pedagoški fakultet. [2.] Mramor, Š. (2015). Pouk na prostem pri predmetu spoznavanje okolja v drugem razredu osnovne šole (diplomski rad). Ljubljana: Sveucilište u Ljubljani, Pedagoški fakultet. [3.] Interaktivni nastavni plan i program. URL: https://dun.zrss.augmentech.si/#/ (16. 5. 2021.) Strucni rad NASTAVA NA DALJINU – IZAZOV ZA NASTAVNIKE I SREDNJOŠKOLCE Irena Mori SŠ Josipa Jurcica Ivancna Gorica Sažetak Clanak se temelji na upitniku za ucenike gimnazije poslije povratka u školu nakon završetka drugog zatvaranja škola. Zakljucci koji proizlaze iz odgovora srednjoškolaca i njihovih roditelja daju nam prilicno realnu ocjenu ucenja na daljinu. Srednjoškolci su bili manje izloženi stresu, imali su više slobodnog vremena, a glavni nedostaci bili su nedostatak druženja sa školskim kolegama, previše sjedenja pred racunalnim ekranom i pad motivacije za školski rad. Kljucne rijeci: zatvaranje škola, prednosti i nedostaci, virtualna ucionica Zoom. 1. Uvod Pandemija covid-19 utjecala je na sve aspekte našeg života te je u velikoj mjeri promijenila nacin predavanja na svim razinama školovanja - od osnovne škole do sveucilišta. Zatvaranje škola, koje je zapocelo u ožujku prošle školske godine i nastavilo se u ovoj školskoj godini od listopada 2020. do veljace 2021. te još dva tjedna u travnju, trajalo je s prekidima oko sedam mjeseci i drasticno je utjecalo na izvodenje nastave. Unatoc cinjenici da su mnogi strucnjaci i roditelji bili kriticni prema ucenju na daljinu i izrazili zabrinutost zbog svakojakih posljedica, vecina srednjoškolaca koji su sudjelovali u istraživanju ima pozitivnije mišljenje. 2. Upitnik Šezdeset ucenika druge i cetvrte godine gimnazije ispunilo je upitnik u ožujku 2021. godine. Odgovarali su na slijedeca pitanja: 1Ako usporediš ucenje na daljinu u prethodnoj školskoj godini s ovom godinom, kakva je tvoja procjena? Koji nacin se ti više svidio i zašto? 2Koje su prema tvom mišljenju prednosti i koji nedostaci ucenja na daljinu? 3Koje si probleme imao/-la tijekom ucenja na daljinu (pristup racunalu, internet, tiskanje gradiva …) 4Što ti je najviše nedostajalo tijekom ucenja na daljinu? 5 Da li si za ucenje potrošio/-la više ili manje vremena nego prije? Zašto? 6Koje si ocjene dobio/-la tijekom ucenja na daljinu: usmene ili pismene? 7Da li misliš da je tvoje znanje mnogo lošije nego da si cijelo to vrijeme bio u školi? Zašto? 8Kojepromijene bi želio/-jela ako bi se ponovno morao/-la uciti na daljinu? 9Kakvo je mišljenje tvojih roditelja o nastavi na daljinu? 2.1. Usporedba školovanja u školskoj godini 2019./2020. sa školovanjem u školskoj godini 2020./2021. Otprilike tri cetvrtine ucenika preferiralo je ucenje na daljinu ove školske godine iz prije svega dva razloga: bolje organizacije nastave i upotrebe Zoom videokonferencijskog sustava. Naime, Arnes je ove školske godine kupnjom licenci omogucio svim nastavnicima u slovenskim osnovnim i srednjim školama besplatno korištenje sustava. Ucenici ulaze u virtualnu ucionicu putem veze koju im je poslao ucitelj koji može vidjeti i cuti sve ucenike koji imaju ukljucenu kameru ili mikrofon. Buduci da Zoom omogucava kvalitetno dijeljenje slike, zvuka i ekrana, videokonferencijska nastava vrlo je slicna nastavi u pravoj ucionici. Samo je dobra cetvrtina srednjoškolaca bila zadovoljnija prošle školske godine, kada su dobili više pripremljenih gradiva za ucenje u e-ucionici, a uz to je bilo i znatno manje videokonferencijskih sastanaka, pa su zato imali više slobode u organizaciji rada za školu. 2.2. Prednosti i nedostaci ucenja na daljinu Srednjoškolci su naveli više pozitivnih nego negativnih strana ucenja na daljinu. Vecina kao glavnu prednost navodi više slobodnog vremena i manje stresa, dok glavne nedostatke vide u predugom sjedenju ispred monitora, nedostatku osobnog kontakta sa školskim kolegama i profesorima te takoder u slabijem znanju. PREDNOSTI NEDOSTACI + nema vožnje u školu i natrag + kraci casovi + manje pisanja + više slobodnog vremena i spavanja + manji umor + veci osjecaj sigurnosti + pristup mnogim gradivom za ucenje + manje ocjenjivanja + opuštenije, mirnije + manje stresa + ljubazniji profesori + lakša organizacija popodnevnog rada - nedostatak motivacije i koncentracije - krace i slabije usmeno izlaganje - slabije znanje - nedostatak pravog kontakta s školskim kolegama i nastavnicima, nema druženja - usamljenost - fizicki napornije zbog sjedenja ispred racunala - zdravstveni problemi: oštecenje vida, glavobolje, bolovi u ledima ... - narušavanje privatnosti. kamere - problem sa racunalima u obiteljima + mogucnost samostalnog rada + stjecanje novih racunalnih vještina + bolji obiteljski odnosi koje imaju više djece što pohadaju školu - gubitak kondicije za ucenje - nejednake mogucnosti - premalo ocjenjivanja, koja bi te prisilila na redovit rad (srednjoškolci 4. godine) 2.3. Problemi s ucenjem na daljinu Posebnih poteškoca u izvodenju nastave na daljinu nije bilo jer je škola osigurala prijenosna racunala srednjoškolcima što ih nisu imali. Nekoliko tehnickih problema prouzrocio je, barem u pocetku, preoptereceni sustav ucenja na daljinu–eAssistant, sustav koji pokriva sve kljucne procese u školi (dnevnik, raspored casova, komunikacija ...) i Zoom– mrežna platforma za audio i video komunikaciju, stoga im ponekad nije bilo moguce pristupiti. Gotovo svi srednjoškolci barem su povremeno imali problema s internetskom vezom i probleme s tiskovinama - lošiji pisaci, velika potrošnja papira i uložaka. Mnogi su se srednjoškolci teško privikli na novi nacin rada. 2.4. Što je srednjoškolcima nedostajalo tijekom zatvaranja škole? Mladi se vole družiti, pa je zato najcešci odgovor na ovo pitanje bio ocekivan: druženje i razgovor sa školskim kolegama, prijateljima i vršnjacima opcenito. Osim osobnih kontakata, nedostajali su im i izleti i školski tematski dani, a onima koji se bave s portom najviše su nedostajali treninzi. Nekima ucenicima nedostajao je školski rucak, a nekima ništa. Odgovori srednjoškolaca pokazuju da im škola kao takva nije nedostajala, nedostajalo im je samo druženje sa školskim kolegama i one aktivnosti koje smatraju opuštajucima - izleti i strucne ekskurzije. 2.5. Vrijeme posveceno ucenju Otprilike trecina srednjoškolaca potrošila je na ucenje istu kolicinu vremena koliko i prije zatvaranja škola. Druga trecina posvecivala je više sati dnevno ucenju jer su bili manje umorni nakon nastave, jer su imali više slobodnog vremena i zato što je bilo teže razumjeti gradivo. Dobrih trideset posto ucenika je medutim posvetilo ucenju manje vremena nego prije iz tri razloga: manje pismenih ocjena, manje motivacije za ucenje i vece popustljivosti nastavnika. Odgovor dviju trecina ucenika na ovo pitanje pomalo je iznenadiv. Naime, ocekivala sam da su svi posvetili manje vremena ucenju nego inace, jer testova prakticki nisu pisali, ali se ispostavilo suprotno. 2.6. Ocjenjivanje Za vrijeme nastave na daljinu srednjoškolci su dobili usmene ocjene iz svih predmeta, samo su iz jednog pisali i test. Buduci da su sami mogli odabrati datum ocjenjivanja, mogli su se dobro pripremiti za ocjenjivanje, zbog cega su ocjene bile malo više nego inace. Pismene ocjene se moglo dobiti koristeci internet stranicu Exam.net, ali se ta nije pokazala kao najbolji nacin pismenog ocjenjivanja jer je dopuštala prijevare i zbog toga je bila zabranjena. Neosporiva je cinjenica da ocjene iz testova realnije prikazuju znanje ucenika, jer moraju svi nauciti jednaku kolicinu gradiva i odgovarati na ista pitanja. Buduci da za vrijeme trajanja nastave na daljinu nije bilo moguce realno pismeno utvrditi znanje ucenika, bili su pismeno ocjenjivani nakon povratku u školu. 2.7. Steceno znanje Nešto manje od trecine srednjoškolaca vjeruje da je njihovo znanje isto kao da su imali redovitu nastavu, jer su redovito radili domace zadace, rješavali vježbe i ucili se. Dobra trecina anketiranih ucenika vjeruje da je njihovo znanje lošije jer nije bilo pismenih ocjenjivanja, zbog manje kvalitete nastave, jer je bila manje motivacije za ucenje i jer su nastavnici manje zahtijevali od njih. Medutim, oko trideset posto ucenika vjeruje da je njihovo znanje bolje jer su se mogli duže vremena uciti za usmeno ocjenjivanje, zbog cega je njihovo znanje više produbljeno i utvrdeno. Buduci da su opcenito bili manje umorni, bilo im je i lakše pripremiti se za ocjenjivanje. Nakon završetka nastave na daljinu i povratka u školu svi su ucenici iz svih predmeta bili barem jednom ili dva puta ocijenjeni pismeno. Rezultati ispitivanja u razdoblju do lipnja i prosjecni konacni školski uspjeh pokazali su da je znanje srednjoškolaca vrlo dobro unatoc nekoliko mjeseci ucenja na daljinu. 2.8. Preporuke i želje naših srednjoškolaca u slucaju zatvaranja škola u novoj školskoj godini Ako se škole na jesen ponovo zatvore zbog epidemiološke situacije, ucenici bi željeli poneke promjene u vezi s ucenjem na daljinu: .manje videokonferencija kod predmeta kod kojih usmeno objašnjenje nije potrebno za razumijevanje gradiva (povijest, geografija, sociologija …), . gradivo neka se obraduje sporije i više utvrduje, .manje domace zadace, .manje tiskanih gradiva, .pravovremeno slanje radnih listova, . više vježbi na internetu, . dobivanje pismenih, ne samo usmenih ocjena, .zanimljivije lekcije, . niža ocekivanja nastavnika. Medutim, neki srednjoškolci su potpuno zadovoljni sa dosadašnjim radom i ne bi ništa mijenjali. 2.9. Ocjena roditelja Vecina roditelja pohvalila je organizaciju nastave na daljinu u našojškoli i razumije da je takav nacin poducavanja bio neophodan zbog epidemije, iako bi radije vidjeli da su njihova djeca pohadala obicnu školu. Istakli su da se je povecala ovisnost o racunalu, a strahuju da je i znanje djece lošije što ce se utvrditi na maturi. Medutim, vrlo je malo roditelja izjavilo da im se takav nacin školovanja ne svida. Svi roditelji vide glavni plusu cinjenici da su djeca bila manje izložena stresu. Ukratko, velika vecina roditelja bila je vrlo zadovoljna nastavom na daljinu u našoj školi, jer je bila dobro organizirana, a osim toga je takav nacin za srednjoškolce bio puno manje stresan. 3. Zakljucak Svi ukljuceni u obrazovni proces jednoglasnog smo mišljenja, da nastava na daljinu nije idealno, ali je u danoj situaciji najoptimalnije rješenje, još posebno za srednjoškolce, koji obicno imaju tehnicka sredstva, potrebno znanje i samostalnost za rad na ovaj nacin. Strucni rad OD IDEJE U UCIONICI DO EUROPSKOG PARLAMENTA dr. Aleš Mardetko: OŠ dr. Franjo Žgec Dornava Sažetak Svrha clanka je pokazati kako su autor kao ucitelj i dvoje nadarenih ucenica 8. i 9. razreda osnovne škole iz jednostavne ideje ili inicijative uspjeli stvoriti zbirku od tri slikovnice o novijoj povijesti Slovenije. To su sadržaji o stvaranju neovisne Slovenije, ratu za Sloveniju i ulasku Slovenije u Europsku uniju. Spomenute slikovnice osobno je primio predsjednik Borut Pahor, koji nas je i osobno primio. Slikovnice su medu 5000 knjiga koje godišnje izdaju djecja književnost u izdavackim kucama u Sloveniji i jedine su s ovom vrstom sadržaja; mogu se naci na policama gotovo svih knjižnica u Sloveniji i redoviti su vodic školama u stvaranju proslava povodom državnih praznika. Predstavljene su na slovenskom sajmu knjiga, slikovnica Miha spozna Evropsko unijo predstavljena je i u Europskom parlamentu u Bruxellesu. U clanku su predstavljene metode, oblici i metode rada koji su korišteni u izradi slikovnica, kao i poprecne vještine koje smo razvili tijekom rada i prezentacije naših slikovnica. Kljucne rijeci: nadareni ucenici, rad s nadarenim ucenicima, metode rada, poprecne vještine, nacionalna povijest, slikovnice, životna iskustva 1. Uvod Tko su nadareni ili koji su ucenici nadareni? Talent se razlicito definira u razlicitim zemljama te u socijalnom i civilizacijsko-kulturnom okruženju. Isti se pojmovi cesto koriste u razlicitim znacenjima. Definicije nisu ujednacene ni u europskim zemljama. U principu razumijemo kao talentirane one pojedince koji pokazuju iznimna postignuca na polju mišljenja. Talentirana osoba nije ona koja je pokazala iznadprosjecna postignuca u odredenom podrucju kognitivne ucinkovitosti ili opce inteligencije, vec postignuce koje je svrstava u sam vrh raspodjele postignuca u ovoj sposobnosti (obicno izmedu 5 i 10 posto najucinkovitijih). Talent je dakle dio inteligencije (kao izuzetno visoke inteligencije) i obrnuto, inteligencija je dio talenta [1]. Talenat dakle znaci izvrsnost u odredenom podrucju djelovanja ili u nekoliko aktivnosti istodobno; je razvojna osobina koja se u pocetnim fazama, u djetinjstvu, ocituje kao potencijal, tj. kao karakteristicno ponašanje, dok se u adolescenciji i ranoj odrasloj dobi smatra prepoznatim postignucem ili proizvodom koji prepoznajemo kao izniman. S potpuno razvijenim talentom, tj. u odrasloj dobi, može se govoriti o izvrsnosti koja je rezultat talenta ili o izvrsnoj, visoko natprosjecnoj, iznimnoj ili eminentnoj razini postignuca. To znaci da je pojedinac razvio neovisne, inovativne strategije, koje se prepoznaju kao iznimne ili izvrsne, razvojem svojih potencijala i postizanjem iznimnih postignuca. Postignuce ili proizvod smatra se iznimnim (posebno ovo se smatra kreativnim) ako je originalan i ako je njegova vrijednost evidentna ili prepoznata te se cijeni u odredenom kulturnom okruženju. Izuzetan je, dakle, onaj pojedinac koji je viši od vecine, a ne samo iznad prosjeka [1]. Daroviti ucenici ili. studenti su ona djeca i adolescenti koji pokazuju izrazito natprosjecne (iznimne) osobine [1]: - u intelektualnom (opcenitom ili specificnom) polju, što se uglavnom odražava u konvergentnom razmišljanju; - u nastavi (opcenito ili specificno - jezicne, matematicke, društvene znanosti, prirodno, tehnicko itd.) polje; - u kreativnosti ili u inovativnim rješenjima na raznim poljima (u umjetnosti, znanosti, tehnologiji ili sportu), što se uglavnom ogleda u divergentnom, kreativnom razmišljanju, originalnosti i inovativnosti, fleksibilnosti i fluidnosti; - u talentima, u jednom od umjetnickih podrucja - u glazbi, plesu, umjetnosti, drami, filmu, književnosti itd .; - na psihomotornom i senzomotornom (ili fizicko-motorickom ili sportskom) polju; U socijalnim vještinama (npr. vještine vodenja) i - na podrucju samoregulacije (motivacija, emocije, metakognicija). Kako navodi dr. Juriševic, nadarene ucenike treba smatrati neovisnom skupinom ucenika koja ima iznimne potencijale ili postignuca na polju ucenja, koja opravdavaju individualizirane prilagodbe unutar ru obrazovanje [2]. Daroviti ucenici trebaju drugacija prilagodavanja od ostalih ucenika. Treba im posvetiti dovoljno vremena i pažnje, a to je uciteljima ponekad teže ili potpuno nemoguce u kontekstu redovite nastave, gdje su ukljucene i druge skupine ucenika. Zbog toga sam zagovornik dodatnih sati koji se izvode izvan redovne nastave, gdje nadareni ucenici mogu maksimalno pokazati i razviti svoja jaka podrucja uz vodstvo ucitelja. Proizvodi koji bi nastali koristili bi ucenicima i nastavnicima. Sve tri slikovnice takoder su nastale tijekom dodatnih sati, izvan sati i izvan redovnog rasporeda. 2. Ideja za sadržaj slikovnica Glavni motiv za pocetak rada bilo je otkrice ucenica da danas ima malo mladih koji pocinju pisati o domoljublju i nastanku države Slovenije. O ovoj temi postoji ogromna kolicina literature, ali ona je previše profesionalna ili preopširna za mlade, pa je ne vole upotrebljavati ili jih zbog opširnosti cak odvrati od citanja ili ucenja. Avtorice slikovnica je spomenuta tema jako zanimala, a i same su se susretale sa navedenim problemima, pa su odlucile izraditi obrazovni materijal koji ce ponuditi znanje o nastanku države Slovenije svima - djeci, mladima i odraslima. 3. O autoricama Autorice slikovnica o Mihecu i njegovom poznavanju novije slovenske povijesti su Jana Meško i Tajda Špes. Danas su uspješne studentice, u vrijeme stvaranja prve dvije slikovnice bile su ucenice 8. i 9. razreda osnovne škole, a prilikom pisanja posljednje slikovnice bile su srednjoškolke. Registrirane su kao nadarene u 4. razredu osnovne škole. Podrucja njihova talenta bila su opcenito intelektualno, kreativno, voditeljsko, sportsko, glazbeno, umjetnicko, književno i dramsko. 4. O sadržaju slikovnica 4.1. Miha spozna kako je nastala Slovenija (Miha sazna kako je nastala Slovenija) 4.2. Miha spozna kako je potekala vojna za Slovenijo (Miha sazna kako je tekao rat za Sloveniju) 4.3. Miha spozna Evropsko unijo (Miha upoznaje Europsku uniju) Slikovnica pokriva povijesnu kronologiju stvaranja Republike Slovenije, što bi moglo znaciti da su autori prihvatili stereotipni opis, što nije istina. Pristup pisanju je drugaciji, originalan, jedinstven. U slikovnici su posebno fascinantne ilustracije, koje su takoder djelo autorica. Crteži su doista jednostavni, ali izuzetno ucinkoviti, razumljivi i na mjestima gdje ih citatelj knjige ocekuje. Na pocetku knjige ucenici pitaju citatelja: „Što radite kad pada kiša i ne igrate se? ”Na sljedecoj stranici slijedi njihov odgovor. Iz nje saznajemo da ce naslovni lik uz pomoc sjecanja svog djeda otkriti tajne i istinu prošlosti i sadašnjosti. Autorima ne ponestaje mašte ili ozbiljnosti u opisivanju dogadaja. Opisivanje povijesnih cinjenica nije suho i dosadno. Slikovnica s godinom izdanja 2015. napisana je na jeziku djece osnovnoškolskog uzrasta, ponekad cak prelazi ovu dobnu razinu, ali to joj ne nanosi »štetu«; štoviše: citatelj ima osjecaj da autori ne samo da poznaju povijest i prošlost, vec su upoznati i sa trenutnim dogadajima. Knjiga je izvrstan alat za predmete u kojima se osnovci upoznaju s društvom, domacim okolišem i poviješcu. Ako dode u ruke ucitelja likovne kulture, zasigurno ce biti dobrodošao i u ovom predmetu. Ilustracije su izražajne, s jasnom porukom i umjetnicki savršene. Jana Meško i Tajda Špes crteže su obogatile fotografijama i drugim umjetnickim izrazima, što znaci da u knjizi možemo pronaci i kolaže. Slikovnica je zasigurno važan knjižni doprinos razumijevanju slovenske povijesti i neovisnosti. Njegova je vrijednost takoder velika jer su je napisali osnovnoškolci. Knjiga je dokaz da ne trebaju presude i predrasude o osnovnoškolskoj djeci i mladima, da ne znaju dovoljno o povijesti svoje zemlje i njenim simbolima. Slika 1: Naslovnica slikovnice Miha spozna kako je nastala Slovenija Junak knjige, osmogodišnji Miha, nakon razgovora sa djedom o ratu za Sloveniju nije mogao cijelu noc zatvoriti oci. Kroz glavu su mu sijevale slike tenkova, pušaka, vojnika i prestrašenih ljudi. Odmah ujutro otišao je do kuce u kojoj su živjeli djed i baka kako bi mu djed mogao reci više o ratu u kojem se borio i za neovisnu Sloveniju. Knjižica je nastavak slikanice Miha saznaje kako je nastala Slovenija [3]. Autori su otkrili da mnogi mladi ljudi ne znaju pricu o onome što se dogodilo tijekom rata za neovisnost Slovenije. Mladi prihvacaju rat 1991. godine kao povijesnu cinjenicu koju su im prezentirali njihovi ucitelji na satima povijesti. Oni koji su to iskusili, medutim, puni su emocionalne empatije, ponosa i poštovanja. Autori su primijetili da jedna knjižica može imati ogroman utjecaj i da se svijest o domovini može proširiti. Slika 2: Naslovnica slikovnice Miha spozna kako je potekala vojna za Slovenijo Slikovnica Miha upoznaje Europsku uniju [5] nastavlja pricu iz prve dvije knjižice i djeluje svježe i razigrano. Knjižica govori o stvaranju Europske unije, karakteristikama, idejama i ciljevima Europske unije. Uz pomoc europarlamentarca Franca Bogovica poucna knjižica došla je u svaku slovensku osnovnu školu i knjižnicu. Slika 3: Naslovnica slikovnice Miha spozna Evropsko unijo 5. "Glas ucenica" tokom stvaranja slikovnica Naša škola, nazvana po poznatom pedagogu, domacinu dr. Franjo Žgec, slijedi svoje glavne smjernice o tome kako bi ucenici trebali raditi u školi: "Ucenik treba biti sukreator u procesu ucenja, a ne samo slušatelj (Franjo Žgec, 1923)!" Kao ucitelj nastojim što više slijediti Žgeceve smjernice; kako tijekom redovnog školskog rada u ucionici, tako i tijekom pedagoških aktivnosti izvan redovne nastave. Za mene je tako u odabiru projekta kljucna suradnja ucenika. Siguran sam, da je kljuc poticanja djece na dodatni posao da im se i projekt svida. Da projekt osjecaju kao nešto svoje. Da je koncept rada sastavljen na takav nacin da se osjecaju odgovornima za uspjehe, pogreške, rezultate. Da postoji jasan cilj i nagrada. Ucenici to onda stvarno uzimaju zdravo za gotovo, a ne samo kao nezanimljivu dodatnu obvezu. Zbog takvog nacina rada inicijatori nekih dodatnih poslova cesto su i sami ucenici. Kad daju ideju, razgovaramo zajedno, predstavljamo ciljeve, biramo metode, konvergiramo stavove, prilagodavamo se, dijelimo posao i provodimo stvar. To je bio slucaj i sa stvaranjem slikovnica. Ucenice su do mene došle vec sa jasnom idejom o cemu ce biti rijeci u slikovnicama. Vec su imale razraden koncept sadržaja i idejni dizajn za izgled slikovnica. Tijekom rada samie su bile odgovorne za odabir relevantne literature. Kao mentor djelovao sam samo kao njihov vodic, posebno u vodenju djela u svjetlu svijesti da ce slikovnice biti namijenjene prvenstveno mladim ucenicima. Uputio sam ih uciteljima koji predaju u nižim razredima kako bi stekli kurikulum za predmete Društvo (za 4. i 5. razred) i Ucenje o okolišu (za 1., 2. i 3. razred). Zatim su preucile gore spomenute nastavne planove i programe za sve razrede, izvršile redukciju teksta i odabrale sadržaj prikladan za slikovnice. Takoder su bile potpuno neovisne u stvaranju ilustracija, posebno u odabiru oblika izražavanja i umjetnicke tehnike. Takoder su bile uvelike neovisne u osmišljavanju programa na promocijama slikovnica. Ucenice su tako bile glavni izvodaci i stvaratelji u procesu stvaranja slikovnica, od idejnog rješenja do objavljivanja i javne promocije. 6. Korištene metode Tijekom našeg stvaranja korištene su mnoge metode rada, i to: - Metoda objašnjenja: Nakon što su ucenice dale svoju ideju, zajedno smo je ispitali i razgovarali o relevantnim podacima dostupnim za rad na sadržaju slikovnica. Kao mentor objasnio sam im dogadanja u periodu koji su željele prikazati u slikovnicama. Tako su stekle potrebna dodatna znanja, koja su im donijela zaokruženu percepciju sadržaja, suocile su se sa složenošcu teme, a dobile su i smjernice za dodatno samostalno razmišljanje i daljnji individualni rad. - Metoda intervjua: na temelju vlastitog iskustva, razumijevanja i ponašanja ucenice su aktivno sudjelovale u stvaranju sadržaja. Kao ucitelj komentirao sam, dopunjavao i sažimao njihove informacije i ideje u ciljanu ili željenu cjelinu. - Metoda rasprave: kao logican nastavak rada koristili smo i metodu rasprave. Pritom smo uskladili sva oprecna mišljenja, objasnili pružene informacije i stavove, stekli nova znanja i produbili razumijevanje za tijek rada. - Moždane oluje / brainstorming: nezamjenjiva u našem radu bila je metoda brainstorminga. Razmjenjivali smo ideje o temama, sadržaju, ilustracijama, tehnikama ilustracija, isticali probleme i tražili rješenja. Ideje smo zapisali na papir ili na plocu. - Metoda rada sa slikama, kartama i fotografijama: ucenice su ovu metodu shvatile kao svoju i pažljivo je primijenile, jer su slike i fotografije koje prikazuju dogadaje u vremenu povezane s temom bile važan izvor za pisanje sadržaja. Takoder su poslužile kao konceptualna osnova za ilustracije. Za vecu transparentnost i preglednost sadržaja slikovnica, ucenice su uz pomoc mentora izradivale i karte. - Metoda „bilanca uspjeha“: tijekom rada koristili smo ovu metodu kako bismo nekoliko puta procijenili obavljeni posao, izrazili kritiku i poticali jedni druge. Izvršili smo osvrt na obradeni sadržaj i osmislili put prema naprijed. - Metoda evaluacije rada: na kraju rada predstavili smo rezultate, saznali što smo naucili ili naucili, cime smo bili zadovoljni, gdje su tocke koje smo lošije izveli i koje cemo morati eliminirati u daljnjem radu . Takoder smo procijenili kako ce nova znanja i iskustva utjecati na naš buduci život – ucenje za život. 7. Korištene poprecne vještine U radu smo koristili i razvili sljedece poprecne vještine: - Argumentacija: posebno pri odabiru teme, bitnih izvora, pri odabiru sadržaja ilustracija i sortiranju podataka koje smo smjestili u sadržaj. - Rad sa izvorima i istraživanje: definitivno potrebna vještina u našem radu. Bilo je potrebno odabrati prave i korisne izvore, kriticki ih procijeniti, procijeniti njihovu vrijednost za naš rad i istražiti povijesne fakte vremenskog okvira o kojem govore slikovnice. Slijedila je prezentacija slijeda i uzrocno-posljedicne povezanosti dogadaja u Sloveniji i Jugoslaviji sa dogadajima u svijetu i Europi. - Suradnja i komunikacija: izmedu nas, glavnih aktera stvaranja, i komunikacija s izdavackom kucom, ostalim uciteljima, sponzorima ... - Kreativnost: to se pokazalo u izboru teksta, dizajnu teksta, izradi ilustracija, izboru tehnike izrade ilustracija i dizajnu slikovnice za tisak. - Samoregulacija: unatoc fleksibilnom rasporedu rada i radu izvan redovne nastave, tempo rada morao se prilagoditi rokovima izdavacke kuce, rad na samoj slikovnici trebao se smjestiti uz ostale izvannastavne aktivnosti i redovite obveze škola. - Upotreba informacijske i komunikacijske tehnologije (IKT): upotreba IKT bila je neophodna za pisanje teksta, dizajniranje i pripremu ilustracija te pripremu slikovnica za tisak. 8. Mišljenje autorica Tajda i Jana: »Osjecaji izrade slikovnica bili su živopisno obojeni. S jedne strane, bili su uzbudljivi jer u pocetku nismo postavljali detaljne ciljeve. Nismo ni sanjali što ce biti od svega ovoga. S druge strane, ponekad je bilo prilicno zamorno, jer smo povijesne cinjenice morali uvrštavati u slikovnice i na zanimljiv nacin ih ugradivati u price. Takoder je bilo potrebno postici ocjene iz razlicitih predmeta, zbog cega je pisanje izvan nastave u to vrijeme bilo toliko teže i dugotrajnije. Stekli smo puno pozitivnih iskustava. Ucili smo o povijesnim dogadajima i cinjenicama za koje nismo niti culi u prošlosti, poboljšali smo pisanje prica, bili smo spremni uciniti više i s više žara. Stvaranje slikovnica pridonijelo je cinjenici da danas imamo drugaciji pogled na nacionalnu povijest. Najljepši osjecaji pojavili su se nakon zadnjeg pregleda svake slikovnice i kad smo ih svježe dobili iz tiskare. Pri izradi ilustracija bili smo motivirani i sabrani, osjecaji su bili sjajni. Crtanje na odredenoj temi, udubljivanje u nju i istodobno bilježenje svih detalja bilo je teško, ali uzbudljivo. Bili smo svjesni da stvaramo proizvod kojim se želimo ponositi. Ilustracijom knjiga stekli smo puno znanja i iskustva na polju crtanja.« 9. Dokazi o našem radu O uspjehu obavljenog posla govore sljedeci dokazi: vlasnik svih slikovnica je predsjednik Borut Pahor; Medu 5000 knjiga koje godišnje izdaju djecja književnost u izdavackim kucama u Sloveniji, slikovnice su jedine s ovom vrstom sadržaja; mogu se naci na policama gotovo svih knjižnica u Sloveniji; oni služe kao pomoc i vodic školama u stvaranju proslava na državne praznike. Slikovnice su predstavljene na Slovenskom sajmu knjiga u Ljubljani i u Europskom parlamentu u Bruxellesu. 10. Zakljucak Rad s nadarenim ucenicima nije se temeljio na propisanim smjernicama i utvrdenim obrascima. Bilo je tu još nešto. Zajedno smo si dopustili biti odvažni, biti drugaciji. Usudili smo se. Ovo je, barem za mene kao mentora, suština rada s nadarenima - biti izvan okvira, ici dalje od rutine redovitog školskog rada. Na taj su nacin nadareni ucenici pokazali svoje znanje, sposobnosti, motivaciju, radni žar ... Opravdali su status nadarenih osnovnoškolki. I na kraju, ali ne najmanje važno, ovakvim nacinom rada stekli smo cjeloživotna iskustva i nova ponašanja koja ce nesumnjivo pozitivno pridonijeti razvoju polja karijere i osobnom razvoju osobe. Dokazi o našem radu nalaze se na policama s knjigama u cijeloj Sloveniji. 11. Literatura [1] Bezic, T. i sur. (2019.): Strucna polazišta za ažuriranje koncepta otkrivanja darovite djece, ucenika i studenata i obrazovnog rada s njima. Ljubljana: Zavod Republike Slovenije za obrazovanje. https://www.zrss.si/pdf/strokovna_izhodisca_nadarjeni.pdf (12. 2. 2020). [2] Juriševic, M. (2011): Obrazovanje darovitih. Ljubljana: Zavod Republike Slovenije za obrazovanje. http://pefprints.pef.uni-lj.si/1200/1/pp_329-345.pdf (12. 2. 2020). [3] Mardetko, A., Meško, J., Špes, T. (2015): Miha spozna, kako je nastala Slovenija. Biš: Pika; Dornava: OŠ dr. Franja Žgeca. [4] Mardetko, A., Meško, J., Špes, T. (2016): Miha spozna, kako je potekala vojna za Slovenijo. Biš: Pika. [5] Mardetko, A., Meško, J., Špes, T. (2017): Miha spozna Evropsko unijo. Biš: Pika. Strucni rad INTERVJU NA DALJINU NA ENGLESKOM JEZIKU Valentina Batagelj Osnovna škola Frana Erjavca Nova Gorica Sažetak Održati intervju na daljinu s izvornim govornikom engleskog jezika omogucuje savršenu priliku, da ucenici engleskog dodu ne samo u izravan doticaj s engleskim jezikom, vec i govornikovom kulturnom baštinom. Kako organizirati takav intervju nakon procitanog teksta vezano uz neku temu? Kako postici, da razgovor protekne glatko? Kako omoguciti, da ucenici iz toga dobiju što je više moguce? Kljucne rijeci: na daljinu, engleski jezik, nastava, intervju, kulturna baština 1. Intervju za ucenje engleskog jezika na daljinu U svibnju 2020, tema festivala iz cijelog svijeta obradivala se na satovima engleskog jezika ucenika cetvrtih razreda. Susreli smo se s Diwali, festivalom svjetla. Kako puno putujem pa imam prijatelje po cijelom svijetu, sjetila sam se Nire koja potjece sa Sri Lanke, a živi u Londonu. Zbog pandemije smo sva naša predavanja prebacili na daljinu što se pokazalo odlicnom prilikom, da se pozove Nira i pridruži jednom našem satu. Dobiti priliku pricati s izvornim govornikom pruža sasvim drugaciji aspekt ucenja engleskoj jezika, osobito za mlade ucenike. Imati takav razgovor s toliko sudionika (75 ucenika, plus nas dvije) može zvucati zastrašujuce, zato ovdje nudimo nekoliko savjeta i trikova: Slika 1 Nekoliko minuta prije poziva izmedu Nire i ucenika 1. Zamolite ucenike, da pripreme pitanja za gosta. To ce ih prvenstveno potaknuti, da razmisle kako osmisliti pitanje na engleskom jeziku. Trebat ce još nekoliko puta pregledati tekst koji je procitan na satu. Nakon toga, pošaljite pitanja osobi koju namjeravate intervjuirati kako bi se mogla unaprijed pripremiti. 2. Pripremite svu tehnologiju tjedan dana prije intervjua. Provjerite, da ucenici i osoba koju cete intervjuirati dobiju poveznicu na vrijeme. To osobito vrijedi za mlade ucenike koji nisu toliko vicni pri upotrebi tehnologije. Stoga pošaljite još jednom poveznicu prije intervjua, u slucaju da ju je netko u meduvremenu zagubio. U našem slucaju, koristili smo aplikaciju ZOOM. Osigurajte, da svi budu na pozivu najmanje 15 minuta prije samog poziva, za slucaj eventualnih tehnickih poteškoca. Pokrenite poziv 20 minuta prije samog poziva kako biste pripremili sve što treba. Uvježbajte s ucenicima prije sata kako se utišati i ukljuciti zvuk, kako podici svoju virtualnu ruku ako imaju neko pitanje. Na pocetku sata svih utišajte, osobito ako je broj ucenika velik kao u našem slucaju. 3. Odjenite se službeno i izgledajte primjereno. Dajte si truda i odjenite lijepu službenu odjecu te pridajte pažnju detaljima. Sjednite za racunalo i uklonite iz pozadine sve što bi moglo odvratiti pažnju gledatelja. Slika 2 Fotografija Nirinog racunala i njen pogled na intervju 4. Obavijestite intervjuiranog o ucenickoj razini znanja engleskog jezika kako bi mogli prilagoditi svoj rjecnik i brzinu govora. Ucenici cetvrtih razreda u Sloveniji uce engleski od drugog razreda (neki od prvog razreda). Dobro bi bilo procitati tekst o temi o kojoj ce se govoriti te provjeriti rjecnik kako bi ucenici znali što mogu ocekivati i kako bi lakše pratili. U našem primjeru raspravljali smo o odjeci i nacinu na koji se slavi festival Diwali, pa je veliki naglasak bio na razgovoru o tome što nose na festivalu i na vjencanju te kako ih slave. Ako imate neki drugi rjecnik kojeg ste obradili u prethodnim lekcijama ili prethodnih godina, možete ga ukljuciti u intervju. Ucenici su postavljali i pitanja o hrani što smo temeljito obradivali godinu ranije. Osim toga, Nira je napravila obilazak kuce, pa smo koristili rjecnik vezano uz namještaj i kucu što smo obradivali u trecem razredu. Životinje takoder cine važan dio njihove kulture, pa je razgovorom o tome provjeren rjecnik prve i druge školske godine. Ovaj intervju je bio savršena prilika da ucenici provjere rjecnik i nadograde ga uz pomoc fotografija. Ucenici su vec poznavali dio rjecnika, ali su još puno novoga naucili, primjerice boju "paunovo plava". 5. Osigurajte vizualnu podršku. Ako postoji potreba za upotrebom odredenog rjecnika, intervjuirana osoba ili vi pripremite fotografije kako biste poduprli ono što opisujete, osobito pri razgovoru s mladim ucenicima. Zamolite osobu koju intervjuirate, da pošalje fotografije vezane uz temu koja ce se obradivati tijekom intervjua. Spremite ih u zasebnu mapu i imajte ih pri ruci kako biste ih mogli otvoriti bez pretjeranog traženja. U našem primjeru je Nira pripremila fotografije s proslave Diwali i vjencanja. Upotrijebite Google karte ako možete. Slika 3 Nira nam pokazuje selo u kojem se rodila, a mi koristimo Google karte kako bi ga pronašli Slika 4 Nirina obitelj slavi festival Diwali uz svijece te noseci tradicionalnu odjecu Slika 5 Nira pali svijece ispred svoje kuce kako bi proslavila Diwali Slika 6 Stvaranje slika s pijeskom kao dio festivala Slika 7 Paljenje vatrometa za Diwali Slika 8 Vjersko vjencanje Slika 9 Registrirani brak 6. Obavijestite osobu koju intervjuirate i ucenike o trajanju poziva i poštujte najavljeno vrijeme. Nemojte poziv uciniti predugim ili ga produžiti ako ima dodatnih pitanja. Intervjuirani i ucenici imaju druge odgovornosti. Ako se razgovor produži jer su ucenici radoznali, te intervjuirani ima vremena, svakako dodajte mogucnost ostanka na pozivu dulje od predvidenog uz mogucnost odlaska iz poziva u slucaju drugih obaveza. 7. Omogucite mirno mjesto za vodenje intervjua i iskljucite sve ostale tehnicke uredaje kako ne biste omeli razgovor. Ako je moguce, prije poziva testirajte svoju tehnologiju s prijateljem ili suradnikom. 8. Provjerite znate li kako podijeliti ekran kako biste mogli podijeliti fotografije, karte i sl. bez gubljenja vremena. 9. Zatvorite sve druge prozore i kartice koje ste otvorili na racunalu kako ne biste omeli publiku. 10. Pokažite da Vam je stalo: budite živahni, angažirani i nasmiješite se. 11. Ako intervjuirani ima jaki naglasak, obavijestite ucenike o tome i unaprijed ih pripremite. Ovo je savršena prilika da ucenici cuju i nauce razlicite varijante engleskog jezika (s cime se susrecu samo tijekom izvanškolskih ispitivanja). 12. Napravite ispis zaslona poziva i zalijepite fotografije u prazan dokument kojeg ste prethodno pripremili. 13. Zamolite intervjuiranog i ucenike, da napišu nešto o ovom iskustvu nakon završetka poziva. Ako je moguce, objavite njihova iskustva u školskim novinama. Ukoliko namjeravate objaviti ucenicke radove, zatražite dozvolu roditelja. Ukoliko su vidljiva lica ucenika na ekranu, potrebno je zamutiti ih ili zatražiti njihove roditelje za dozvolu za objavljivanje u clanku. Zamolite ucenike, da napišu jednu pojedinost koja im se urezala u pamcenje i koja im se najviše svidjela i objedinite dobivene odgovore. 2. Povratne informacije nakon intervjua Evo što je Nira napisala nakon poziva: “Pred tjedan dana me Valentina pozvala u ZOOM poziv s njenim ucenicima iz osnovne škole Fran Erjavac iz Slovenije. Otkad se COVID-19 proširio i na Sloveniju, ucenici pohadaju nastavu na daljinu te cesto koriste ZOOM pozive. Imaju 10 ili 11 godina te su na satu engleskog kojeg predaje Valentina pricali o Diwali, festivalu koji se slavi u našoj kulturi. Rijec je o festivalu svjetla, vatrometa i obiteljskog zajedništva. Razgovarali smo i tradicionalnom vjencanju te sam im pokazala nekoliko slika. Pricala sam im o Sri Lanki i pokazala im neke fotografije. Imali su puno pitanja te smo tako mogli nastaviti pricati danima. Pisali su o svemu tome i rekli. da im je bilo zaista lijepo sa mnom, a ja sam uživala pricati o svojoj kulturi s Valentinom i njenim ucenicima. Rekli su. da nikad prije nisu iskusili takvo što. Jedna ucenica je rekla, da joj se jako svidio sari kojeg sam nosila jer je jako šaren. Svidjelo im se što je paunovo plave boje. Bilo im je zanimljivo, da se boja može nazvati prema životinji. Pokazala sam im našu kucu i okucnicu. Najviše ih je zanimala prostorija za molitvu u kojoj je bila fotografija mog oca. Sat vremena je proletjelo za cas.” Jedna ucenica odgovorila je sljedece: “U srijedu, 13. svibnja, razgovarali smo s Nirom uz pomoc aplikacije ZOOM. Zaista mi se svidjela njena haljina. Bila je glamurozna, šarena i ukrašena svjetlucavim nitima. Imala je bijelu tocku na svom celu. Pokazala nam je svoj stan u Londonu. Na mene je ostavila dojam fotografija njenog oca koji je preminuo. Bila je postavljena na radnom stolu prekrivena drvenom ogrlicom. U Indiji je krava sveta životinja. Drže je na ogradi trijema. Bilo je zanimljivo cuti kako krave leže po cesti u Indiji. Ovaj sat je proletio u trenu.” Valentina, 4.B 3. Zakljucak Zakljucujemo, da je održati intervju na daljinu na engleskom, kao dio ucenja engleskog jezika, inovativan nacin održavanja predavanja zanimljivim, provjeravanja vec naucenog rjecnika i obogacivanja postojeceg. Razina motivacije je visoka jer ucenici aktivno sudjeluju u procesu nastave, poznaju teme iz školskih lekcija pa mogu pratiti razgovor s lakocom. Imaju mogucnost upoznati prave ljude i pratiti razgovor uz vizualnu podršku. Na kraju, imaju priliku izravno upoznati kulturnu baštinu drugih i pritom nešto napisati o tome. Fotografije: privatna zbirka Strucni rad DIGITALNA OSPOSOBLJENOST UCITELJA U EPIDEMIJI mag. Mateja Repovž Lisec OŠ Tržišce, Slovenija Sažetak Obrazovanje na daljinu se vrlo uskladeno odvijalo u Osnovnoj školi Tržišce. Rezultati su pokazali da su ucitelji i ucenici bili svakodnevno u kontaktu ili barem dva ili više puta na tjedan putem videokonferencija ili uputa za usmjeravanje preko mrežne nastave. Pri korištenju digitalnom tehnologijom, ucitelji su ponajviše napredovali na svim podrucjima digitalnih kompetencija te imaju vještine potrebne za upotrebu razlicitih internetskih alata. Ucitelji smatraju da ce i u poucavanju u školi zadržati neke od pristupa poucavanja. Kljucne rijeci: poucavanja, informacijsko-komunikacijska tehnologija, profesionalni razvoj, nastava na daljinu 1.Uvod Raširenost virusa COVID-19 i proglašenje epidemije je po cijelom svijetu prouzrocilo masivno zatvaranje škola, kako u prvom tako i u drugom valu epidemije. S obzirom na trenutno stanje digitalne osposobljenosti ucitelja i opremljenost škola digitalnom tehnologijom, škole su se morale snaci preko noci, a sve to utjecalo je na ucinkovitu domišljatost ucitelja i prilagodbu stanju u kojem smo se našli. U zadatku sam proucila digitalnu osposobljenost ucitelja Osnovne škole Tržišce u obrazovanju na daljinu te na koji nacin i koliko cesto su ucitelji uspostavljali kontakt s ucenicima. Rezultati istraživanja pružili su uvid u upotrebu internetskog alata od strane ucitelja, a posebno osposobljenost za rukovanje razlicitim internetskim alatima u Osnovnoj školi Tržišce. 2.Prezentacija prikupljenih podataka o primjeru iz prakse Osnovna škola Tržišce manja je škola u Opcini Sevnica. Škola ima 122 ucenika i 17 ucitelja. Svi ucitelji u školi imaju racunala u ucionicama te interaktivne ploce koje se upotrebljavaju u nastavi u razredu. Na taj nacin svakodnevno i u nastavi u razredu privikavamo ucenike na upotrebu razlicitih internetskih okruženja, kao i na upotrebu razlicitih aplikacija u racunalnoj ucionici koja ima 25 racunala. Svi ucitelji i ucenici Osnovne škole Tržišce dobili su odgovarajuca racunala i kamere, a isto tako, svima smo takoder osigurali modeme za nesmetano obrazovanje na daljinu. Vodstvo je takoder osiguralo odgovarajucu tehnicku podršku uciteljima i ucenicima. Na razini škole dogovorili smo jedinstveni komunikacijski kanal poducavanja na daljinu od 1. do 5. razreda te od 6. do 9. razreda. Od 1. do 5. razreda u obrazovanju na daljinu upotrebljavali smo internetsko okruženje Google Classroom, a videokonferencije smo obavljali preko sustava za videokonferencije Zoom. Od 6. do 9. razreda sve aktivnosti obavljali smo preko internetskog okruženja za ucenje MS Teams. Pored jedinstvenog sustava obrazovanja, uskladili smo i raspored sati te ga prilagodili tako da smo uveli blok-satove. Time smo htjeli izbjeci situaciju u kojoj bi ucenici u rasporedu sati imali previše razlicitih predmeta u jednom danu. Vodstvo škole je ucitelje koji provode nastavu u odjelima produženog boravka preraspodijelilo tako da su poducavali ucenike s poteškocama u ucenju. 3.Rezultati i rasprava Podaci su prikupljeni putem upitnika. U tu svrhu pripremila sam vec postojeci upitnik kojeg su autori Rupnik Vec i drugi [1] upotrijebili u istraživanju naziva Analiza obrazovanja na daljinu za vrijeme prvog vala epidemije COVID-19 u Sloveniji 2020. godine (Analiza izobraževanja na daljavo v casu prvega vala epidemije covida-19 v Sloveniji v letu 2020). 3.1.Uspostavljanje kontakata s ucenicima Vecina ucitelja razredne nastave (71 %) je u radu na daljinu kombinirao izvodenje nastave putem videokonferencije i usmjeravanje ucenja preko pisanih uputa i aktivnosti u Google Classroomu, dok je vecina predmetnih ucitelja (70 %) nastavu izvodila tako da su s ucenicima uspostavili kontakt putem videokonferencija (MS Teams). Nijedan od ucitelja nije samo prosljedivao pisane upute ucenicima za samostalan rad putem elektronicke pošte. Tako su ucitelji razredne nastave (57 %), kao i predmetni ucitelji (90 %) na tjednoj razini najcešce upotrebljavali videokonferencije preko Zooma ili MS Teamsa za uspostavljanje kontakta s ucenicima, dok je otprilike jedna trecina ucitelja razredne nastave najcešce pružala upute i aktivnosti pomocu internetskog okruženja za ucenje Google Classroom. Cak 86 % ucitelja razredne nastave bilo je u svakodnevnom kontaktu s vecinom ucenika, a vecina predmetnih ucitelja (70 %) je s vecinom ucenika bila u kontaktu dva ili tri puta na tjedan. Smatram da je to posljedica cinjenice da predmetni ucitelji prema rasporedu sati imaju manje sati s ucenicima za pojedinacne predmete. Kao primjer mogu navesti prirodne znanosti koje su prema rasporedu sati samo dva ili tri puta na tjedan te je stoga uciteljica prirodnih znanosti bila u kontaktu s ucenicima samo dva ili tri puta na tjedan, buduci da tako zahtijeva priroda posla. Na razini razreda, ucitelji iz odjela produženog boravka koji su za vrijeme epidemije preuzeli rad s ucenicima koji imaju poteškoce u ucenju susretali su se s pojedinim ucenicima dva ili tri puta na tjedan. Razumljivo je da su predmetni ucitelji, kao ucitelji predmetne nastave, bili manje u kontaktu sa svim ucenicima, buduci da je svaki ucitelj poducavao samo nekoliko sati na tjedan po predmetu, a istovremeno je do toga došlo takoder zbog reorganizacije rasporeda sati. 3.2.Osposobljenost ucitelja Sljedeci odjeljak odnosio se na osposobljenost ucitelja na podrucju digitalne tehnologije u nastavi na daljinu. Pitanja su bila usmjerena na traženje odgovora na kojim podrucjima digitalnih kompetencija su ucitelji napredovali za vrijeme obrazovanja na daljinu te koliko su digitalno pismeni. 41 % ucitelja izjavilo je da su znatno napredovali u upotrebi digitalne tehnologije pri aktivnom ukljucivanju ucenika, 41 % ucitelja da su jako napredovali u odabiru razlicitih digitalnih izvora za poducavanje i ucenje, a 41 % ucitelja je umjereno napredovalo u upotrebi digitalne tehnologije za povratne informacije ucenicima. Ucitelji su manje napredovali u upotrebi digitalne tehnologije za poboljšanje komuniciranja s ucenicima, suradnicima i roditeljima, u upotrebi tehnologije za diferencijaciju i individualizaciju, u izradi i reprodukciji digitalnih izvora u svrhe poducavanja te u upotrebi digitalne tehnologije za poboljšanje sudjelovanja ucenika. Najmanje su napredovali u upotrebi digitalne tehnologije za formativno i sumativno vrednovanje te u poštivanju sigurnosti i zaštite na internetu. Smatram da su ucitelji bili primorani usavršiti znanje na podrucju upotrebe digitalne tehnologije i uspostavljanja komunikacije s ucenicima te su na tim podrucjima takoder najviše napredovali. S obzirom na to da su ucitelji ocekivali da ce se škole ubrzo otvoriti, potrebne ocjene dobili su tijekom nastave u razredu, stoga se ucitelji nisu osposobili na tom podrucju. U skladu s preporukama za ocjenjivanje znanja u osnovnim školama, iz ZRSŠ-a su naglasili da ucitelji ocjenjuju znanje koje je na odgovarajuci nacin obradeno, utvrdeno te takoder provjereno pomocu razlicitih nacina i metoda. Neki ucitelji su takoder svu utvrdenu materiju ocjenjivali usmeno putem videokonferencija, uzimajuci u obzir da je znanje prethodno ponovljeno, utvrdeno i provjereno. Jesu li ucitelji ocjenjivali steceno znanje ili ne ovisilo je o odluci pojedinog ucitelja i razreda. 4.Zakljucak U današnje vrijeme, ucitelji moraju sva stecena znanja smisleno ukljuciti u nastavu i poticati ucenike na aktivno sudjelovanje i na daljinu. Poducavanje ne smije biti monotono, stoga ucitelji moraju objašnjavanje preko videokonferencija ili u internetskim okruženjima obogatiti interaktivnim elementima koji ce ucenike dodatno motivirati u njihovom radu. Snažno se preporucuje imati ujednacenu upotrebu okruženja za ucenje i videokonferencija u školi, a što se ustanovilo kroz epidemiju. Ucitelji trebaju isprobati razlicite nacine metode rada s ucenicima. Kao što svaki ucitelj, tako i svaka grupa, razred razlicito funkcionira u razredu i u nastavi na daljinu. Ucitelji trebaju izabrati one internetske alate koji odgovaraju njihovim vještinama te si trebaju omoguciti vlastiti tempo pracenja promjena, u skladu sa svojim mogucnostima i interesom. Mogu isprobati koristiti razlicite internetske alate i tako oduševiti svoje ucenike, a isto tako mogu dijeliti svoja znanja sa suradnicima u timu i u školi. 5.Literatura [1] Rupnik Vec, T. i drugi (2020). Analiza izobraževanja na daljavo v casu prvega vala epidemije covida-19 v Sloveniji. Ljubljana: Zavod Republike Slovenije za školstvo. Dostupno na adresi https://www.zrss.si/digitalnaknjiznica/IzobrazevanjeNaDaljavo_Dec2020/, 24. 4. 2021. Strucni rad IZRADA TAKTILNIH KARATA KONTINENTA POMAGALO ZA BOLJE UCENJE GEOGRAFIJE TE POMOC SLIJEPIM I SLABOVIDNIM UCENICIMA dr. Aleš Mardetko: OŠ dr. Franjo Žgec Dornava Sažetak Glavna svrha clanka je prezentirati izradu pomagala - taktilnih karata biljnih pojaseva na pojedinim kontinentima, koje bi služile boljoj prezentaciji ucenicima, a ujedno bi te karte bile nastavno pomagalo slijepim ili slabovidnim ucenicima. Izrada karata odvijala se krajem školske godine na satovima geografije u 8. razredu. Izrada karata zahtijevala je dosta pripreme i domišljatosti. Medutim, konacni proizvodi su korisno i primjereno pomagalo slijepim ili slabovidnim ucenicima te takoder zanimljivi i korisni drugim ucenicima. Potonji su tijekom izrade ponovili i ucvrstili svoja znanja o geografiji, a istodobno su izradili i vrlo korisno nastavno sredstvo. Prednosti taktilne karte su u tome što slijepi i slabovidni ucenici s tipom osjecaju oblik kontinenata, osjecaju i upoznaju bitne karakteristike prirodnih biljaka. Uz pomoc dodavanja predmeta za miris (zacinsko bilje, kava, cokolada, ..) i na kraju sata i kušanja, možemo kod ucenika samo obogatiti doživljaj svijeta. Kljucne rijeci: zemljopis, taktilna karta, nastavna sredstva, slijepi i slabovidni ucenici, prakticno ucenje, raznolikost nastave 1. Uvod Geografija je predmet u kojemu su jasnoca, promatranje i percepcija svijeta, prirode i fenomena, prostornog prikaza i udaljenosti vrlo važni. U vecini slucajeva gradivo se ucenicima predstavlja uz pomoc karata, fotografija, skica, video zapisa itd. Zato je utoliko važnije nastavu geografije prilagoditi slijepim i slabovidnim osobama uz pomoc konkretnih predmeta, taktilnih karata, modela. Pojave se insceniraju uz pomoc zvucnih i taktilnih efekata, koristimo se razlicitim modelima i taktilnim slikama. Najvažnije u svemu tome je da se pomagala za slijepe i slabovidne mogu koristiti i za druge ucenike. Primjena nacela jasnoce i iskustvenog ucenja vrlo je važna za ucenike. Objašnjenje je potpunije ako ucitelj koristi odgovarajuca nastavna sredstva i alate, a iskustveno ucenje se postiže te ako ucenik sudjeluje u izradi tih alata odnosno pomagala. Aktivni rad ucenika u procesu ucenja potice motivaciju, kreativnost i trajno pamcenje ucenika. Slijepi ili slabovidni ucenici mogu percipirati svijet drugim osjetilima mnogo intenzivnije od ljudi koji nemaju tih problema. Ljudi bez poteškoca sa vidom skoro se iskljucivo oslanjaju na svoje oci. Mnogo puta tako previše vjerujemo ocima umjesto da koristimo druga osjetila. Za slijepe i slabovidne osobe druga osjetila poput tipa, mirisa i sluha vrlo su važna, jer je to jedini medij putem kojeg mogu upoznati svijet oko sebe. Vid je naše najrazvijenije osjetilo, na koje se najviše oslanjamo [7]. Stoga je potpuno razumljivo da se osoba oznacena rijecju slijepi prepoznaje kao osobu s jednim od najtežih poremecaja. Opce je mišljenje, da su slijepi ljudi nemocni, ovisni i nesposobni biti sretni, a još manje da žive sami. U definiranju sljepoce i slabovidnosti najcešce se pojavljuju medicinske i pedagoške definicije. U školama postoji pedagoška definicija: ako ucenik može citati crni tisak (vidljivi font), iako uvecan, on je u pedagoškom smislu slabovidan [7]. Pedagoška definicija takoder sadrži prilagodbe koje su djetetu potrebne u školi. 2. Slijepi i slabovidni na satovima geografije Geografija je mocan obrazovni medij i puno doprinosi poznavanju okoliša i razvoja. Geografsko obrazovanje omogucuje pojedincu da bude svjestan svojih postupaka i djelovanja u društvu [1]. Geografija je važna za cjelovit razvoj osobnosti slijepog i slabovidnog ucenika. Slijepi i slabovidni stjecu znanja i prakticno iskustvo u nastavi geografije, što im pomaže u razumijevanju i stjecanju znanja o svemiru i okolišu. Ciljevi ucenja, sadržaj i standardi znanja iz predmeta geografija isti su za slijepe i slabovidne ucenike kao i za ostale. Kurikulum zemljopisa - prilagodbe za slijepu i slabovidnu djecu isti je kao i za ostale ucenike u redovnim osnovnim školama, ali sadrži potrebne prilagodbe [8]. Geografija je živa, aktualna znanost koja se dinamicno razvija, svojevrsni prozor kroz koji upoznajemo svoju okolinu i svijet. Nastava zemljopisa za slijepe i slabovidne ucenike jedinstvena je u odnosu na redovnu osnovnu školu, ali ne smije odstupati od ustaljenih nacela opce didaktike i pedagogije. Samo su putovi i pristupi posebni, jer je potrebno izmedu ostalog uzeti u obzir nacela prilagodbe percepciji slijepih i slabovidnih, jasnocu, bliskost životu, generalizaciju i individualizaciju [3]. Nastava geografije u školi u kojoj su ucenici slijepi i slabovidni izazov je i ujedno velika odgovornost. Do slijepog ili slabovidnog ucenika nikako ne možemo pristupiti samo utvrdenim putovima opce zemljopisne prakse. Potreban nam je pristup koji se temelji na tiflopedagogiji. Za slijepe osobe potrebno je pronaci, izraditi ili na drugi nacin prikazati alternativne podatke za slikovni i graficki materijal. To mogu biti taktilne slike, grafikoni, prilagodena taktilna percepcija, modeli, dodirne karte, planovi ili zvucno taktilna slika na racunalu. Za studente koji imaju minimalni vid i prakticki su slijepi, koristimo razlicite šarene taktilne predloške, kao i odgovarajuci vizualni materijal prilagoden oslabljenoj vizualnoj percepciji (generaliziran i graficki prilagoden). Rad s maketom, modelom, reljefom neophodan je kada je objekt promatranja izvan dosega ruki, ili je prevelik je ili je to prirodna pojava odnosno proces [2]. Pri upoznavanju i opisivanju veceg objekta, prirodne znamenitosti, zemljopisnog fenomena ili neke druge znacajke u svemiru, obracamo pažnju na sljedece: Slijepog ucenika ne možemo prepustiti njegovoj domišljatosti ili samostalnosti, vec mu moramo pružiti ruku i dovesti ga do objekta. Objekt promatranja ili proucavanja objašnjavamo mu neizravno ili mu ga stavljamo u ruku. Istodobno moramo usporediti osnovne karakteristike promatranog objekta, njegove dimenzije i smjestiti ga u zemljopisni prostor. Prilikom definiranja pojma, pojave ili procesa upute moraju biti jasne i nedvosmislene. Razumijevanje predmeta ili pojave bit ce jasnije ako ga slijepom uceniku objasnimo odgovarajucim modelom, reljefom ili uz taktilnu kartu. Uz taktilnu kartu zajedno sa ucenicima pripremamo plan rute, sadržaj i opseg rada, postavljamo ciljeve i nositelje za pojedine aktivnosti [2]. Fotografija 1: Taktilna karta Avstralije (foto: Aleš Mardetko) 3. Didakticka pomagala za slijepe ili slabovidne ucenike u nastavi geografije Predavanje geografije izazov je za svaku temu ucenja. Pitanje je kako slijepim ucenicima prezentirati, objasniti ili opisati koncept, dijagram, sliku, grafikon ili tablicu. Slabovidnim osobama može pomoci povecalo ili elektronicko povecalo, no slijepima je svaka graficka slika samo pojam bez vrijednosti. Jedino rješenje može biti izrada taktilne slike ili taktilno otkrivanje pristupacnog modela ili dijagrama. Taktilne ili dodirne karte, planovi i skice najprepoznatljiviji su element u nastavi geografije za slijepe ucenike. Didakticka taktilna pomagala temelj su uspješne nastave geografije. Rješenje može biti jednostavno, ali zahtijeva prilicno domišljatosti. Elementi svakog prikaza moraju biti jasni i prilagodeni taktilnoj i smanjenoj vizualnoj percepciji. Materijal od kojeg izradujemo prikaz mora nalikovati stvarnoj slici objekta ili pojma koji prikazujemo. Neki graficki pojmovi, slikovni materijal, procesi ili nacrtani modeli ne mogu biti napisani brajicom ili se prilagoditi u opipljive slike. One moraju biti izradene na takav nacin da su pristupacne za percepciju tipa i smanjenu vizualnu percepciju [2]. Slijepim i slabovidnim ucenicima omogucujemo rad s nastavnim sredstvima i pomagalima prilagodenim vrsti, sluhu ili smanjenoj vizualnoj percepciji. Razlicite karte, globusi, telurij, kompas, planovi i razni mjerni instrumenti vec su prilagodeni za potrebe slijepih i slabovidnih ucenika. Taktilne slike i modeli koji omogucuju razumijevanje složenih pojmova i sadržaja matematicke geografije takoder su važni [5]. Fotografija 2: Dvije taktilne karte Srednje Amerike (Foto: Aleš Mardetko) 4. Taktilne karte Taktilna kartografija posebna je grana kartografije koja slijepim osobama omogucuje da upoznaju prostor i odnose u njemu s dogovorenim taktilnim znakovima. Taktilne karte niso preradene standardne karte, vec je gustoca dogovorenih znakova na njima niža. Sadržaj se prikazuje uzdignutim ili uvucenim dogovorenim znakovima prilagodenim za citanje sa dodirom. Taktilni prikazi prikladni za poucavanje slijepih i slabovidnih ne mogu se kupiti u trgovini, pa je njihova izrada cesto prepuštena domišljatosti i marljivosti pedagoga. Nije svaki reljefni prikaz prikladan za taktilnu percepciju slijepih. Na uobicajenim reljefima, unatoc dovoljnoj raznolikosti, premalo je generaliziranja sadržaja. Oni su takoder nedostupni taktilnim prikazima rijeka, drugih vodnih tijela, mjesta i njihovih naziva, cesta, željeznica, granica i drugih pojava [3]. Taktilne karte posebno su prilagodene za citanje slovima. Opremljeni su dogovorenim fontovima i natpisima na Brailovom pismu. Generiramo taktilne karte i prilagodavamo sadržaj, reljef, obalu i drugo. Taktilni prikazi, poput karata, planova, tlocrta, mogu se izraditi u razlicitim tehnikama. Nastava geografije zahtijeva puno jasnoce i prakticnog rada. Prostorni prikazi vrlo su važni. Stoga je još važnije pripremiti taktilno pomagalo za slijepog ili slabovidnog ucenika [4]. Fotografija 3: Taktilne karte Sjeverne in Južne Amerike (Foto: Aleš Mardetko) 5. Izrada taktilnih karata kontinenata 5.1. Ideja i svrha Ideja je nastala spontano. Moja je osobna želja bila je stvoriti pomagalo koje bi ucenicima povecalo predstavnost prirodnih biljaka na razlicitim dijelovima svijeta. Vec ucenici koje nemaju poteškoca sa vidom teško zamišljaju kako izgledaju savana, pustinja, mediteranska vegetacija i tropska šuma. Medutim, lakše im je objasniti stvar pomocu slikovnog materijala; Medutim slijepi i slabovidni lišeni su te mogucnosti. Drugi motiv bila je raznolikost nastave geografije u 8. razredu, u smislu rada u kojem bi ucenici bili aktivni u procesu nastave i istovremeno bi u tom radu stekli nova znanja ili ponovili vec steceno gradivo. Svrha izradenih taktilnih karata je napraviti didakticko pomagalo sa kojim bi slijepi ili slabovidni, kao i drugi ucenici, putem taktilnih osjetila ucili o karakteristicnom prirodnom rastlinju odredenog kontinenta. 5.2. Proces izrade - Prije pocetka izrade karata ucenici 8. razreda su se sami podijelili u šest skupina. Svaka grupa je sama odabrala svoj kontinent. - Prije pocetka izrade narucio sam šest stiropora debljine 10 cm. Svaka pojedina grupa primila je jedan stiropor. - Zatim sam naprintao karte pojedinih kontinenata u formatu A3. Svaka je skupina uzela kartu svog kontinenta i obrezala je uz granice. - Izrezanu su karta zatim stavili na plocu stiropora na kojeg su iscrtali obris karte odnosno kontinenta. - Nakon iscrtavanja na stiropor pomucu olfa noža ucenici su izrezali oblik kontinenta. - Izrezane kontinente tempernim bojama obojali su pojase vegetacije na »svom« kontinetu. Pri tome su kao pomoc koristili karte vegetacije svakog pojedinog kontinenta, koje su pronašli u udžbeniku ili atlasu. - Ucenici su dobili i karton koji su obojili u plavo, predstavljajuci more koje okružuje svaki kontinent. - Zatim su na karton koji predstavlja more zalijepili foliju za hranu kako bi se povecao taktilni ucinak mora i valova. - Na tu »morsku« podlugu Mekol lijepilom zalijepili su model konetinenta. - U onim dijelovima pojedinih kontinenata gdje postoje pustinje (npr. u sjevernom dijelu Afrike), izrezali su rupu i u nju umetnuli dno od plasticne boce, cime su prikazali oaze usred pustinje. - Zadnji korak izrade bilo je lijepljenje i stavlajnje vegetacije na pojedine dijelove modela. Koristili su ljepilo Mekol, a za probušenje stiropora koristili su crtace igle. Ucenici su rastlinje donijeli u školu od kuce ili ga sakupili u prirodi. Pijesak je izvaden iz pješcanika u vrticu i pomiješan s pšenicnom krupicom kako bi se djelovi razlicitih velicina pijeska bolje osjecali. - Nakon par dana sušenja izradene karte bile su gotove. Uceneci su jih izložili u avli škole gdje su jih vidjeli ostali ucenici škole i ostali zapsolenici te posjetitelji škole. Fotografija 4: Taktilna karta Afrike (Foto: Aleš Mardetko) 6. Zakljucak Izrada taktilnih karata zahtijevala je poprilicnu pripremu i domišljatost, ali rezultat je izrada odgovarajucih pomagala za slijepe ili slabovidne ucenke, te didkticnih pomagala koja su takoder zanimljiva i korisna za ostale ucenike. S izradenim kartama svi ucenici mogu vidjeti, a slijepi ili slabovidni mogu i osjetiti oblik pojedinih kontinenata, upoznati te osjetiti prirodno rastlinje na pojedinim kontinentima. Uz pomoc dodavanja predmeta za miris (zacinsko bilje, kava, cokolada, ..) i na kraju sata takoder kušanja, još jasnije postižemo operativne ciljeve ucenja. Jedina mana koju primjecujemo kod naših taktilnih karata je ta što je potrebno svake toliko vremena nabavljati svježe lišce i sirovine za kušanje. Medutim, to su male stvari koje ne ometaju svrhu i bit izradenog didakticnog pomagala. 7.Literatura [1] Brinovec, S. (2004): Kako poucevati geografijo: didaktika pouka. Ljubljana: Zavod Republike Slovenije za šolstvo. [2] Brvar, R. Iz prakse za prakso. https://vkljucitev.wordpress.com/geografija-nekoliko-drugace/. (10. 8. 2021). [3] Brvar, R. (2000): Geografija nekoliko drugace: didaktika in metode pouka geografije za slepe in slabovidne ucence. Ljubljana: Zavod Republike Slovenije za šolstvo. [4] Brvar, R. (2010): Dotik znanja: slepi in slabovidni ucenci v inkluzivni šoli. Ljubljana: Modrijan. [5] Cunder, K., Brvar, R: Ucni nacrt – prilagoditve za slepe in slabovidne otroke. Geografija. http://curricula-depot.gei.de/bitstream/handle/11163/2242/795252137_1998_A.pdf?sequence=2. (8. 8. 2021). [6] Kacic, M.(2007): Ocenjevanje samostojnosti odraslih slepih in slabovidnih. Socialno delo=Social work, 46(3), 145-155. [7] Kermauner, A. (2010): Fenomenologija samogenerirane slepote. Doktorska dizertacija. Ljubljana: Univerza v Ljubljani, Pedagoška fakulteta. https://www.dlib.si/details/URN:NBN:SI:DOC-OTYUEG7Z. (9. 8. 2021). [8] Kussel, P. (2015): Izdelava tipnih ucil za slepe in slabovidne pri pouku geografije. Magistrsko delo. Koper: Univerza na Primorskem, Pedagoška fakulteta. https://share.upr.si/PEF/EDIPLOME/MAGISTRSKA_DELA/Kussel_Polona_2015.pdf. (30. 7. 2021). Strucni rad MAGNETNA DRŽAVA PRVAŠICA NA JUTARNJEM CUVANJU Aleksandra Šparl, odgojiteljica predškolske djece Osnovna škola Sticna, Ivancna Gorica Slovenija Sažetak Magneti nas posvuda okružuju u životu. Tajanstveni su. Carobni. Prilogom Magnetna država prvašica na jutarnjem cuvanju željela sam svojim prvašicima približiti rad magneta i njihovu nevidljivu moc. Kao uciteljica na jutarnjem cuvanju imala sam potpunu slobodu glede izbora aktivnosti. Bila sam svjesna da je djecja otvorenost za nova iskustva, planove i tajne života svemoguca, pa sam im kroz igru pokušala docarati ovaj cudesni svijet. I upravo se putem igre odvijala spoznaja ucenika. Putem nje su uvježbavali društvene vještine, razvijali govor i artikulaciju, tkali dijaloge, razvijali matematicke vještine, istraživali prirodu, upoznavali fizikalna svojstva i tako sami došli do razlicitih otkrica, spoznaja i utvrdenja. Istodobno su zakljucivanjem, predvidanjem, formiranjem pretpostavki i istraživanjem razvijali sposobnosti, vještine, kao i prirodno-znanstvene postupke, te produbljivali znanje o prirodnim znanostima i povezivali sadržaje razlicitih predmeta. Kljucne rijeci: jutarnje cuvanje, magneti, magnetsko polje, magnetske sile, istraživacke kutije 1. UVOD Jutarnje cuvanje dio je proširenog programa osnovne škole. To je oblik odgojnog rada koji se zbog potreba roditelja za ucenike 1. razreda organizira prije nastave. Ucenicima na jutarnjem cuvanju treba osigurati sigurno i poticajno okruženje u kojem mogu ocekivati nastavu, organizirati odmor ili aktivnosti koje ih vesele, opuštaju i aktiviraju za nastavu te pružiti pomoc u nastavi ako izraze želju za njom [4]. I sama sam se s prvašicima na jutarnjem cuvanju u školskoj godini 2020./21. susretala jednom tjedno. Ucenici su na jutarnje cuvanje dolazili u razlicite dane i u razlicite sate. Ponekad im je bilo teško rano ujutro docarati atmosferu koja bi ih potaknula na ranu aktivnost. Medutim, dogodilo se da su ucenici, koji su se neprestano igrali s magnetima, sastavljali ih u vrtloge i druge kreativne oblike, nizali magnetska slova i od njih sastavljali imena i krace rijeci, stvarajuci zanimljive figure od magnetskih geometrijskih figura, pobudili u meni ideju da za ucenike na jutarnjem cuvanju pripremim istraživacke kutije s magnetima. Jedan od njih cak je pronašao nacin da jednim magnetom odbija drugoga, što je bilo izvrsno polazište i ujedno dodatna motivacija za pocetak otkrivanja carobnih magneta. Naime, nastavni plan i program za 1. razred ne obuhvaca sadržaje o magnetizmu pa mi se ucinilo da ce ucenike zanimati tema magneta i da im ih mogu jako približiti kroz igru. Tako je petak bio rezerviran za igru s magnetima. 2. Planiranje aktivnosti 2.1. Istraživacke kutije za igru 2.1.1. Bijela istraživacka kutija: MAGNETSKA PRIVLACNOST Vecina djece je po prirodi znatiželjna. U sebi nose istinski istraživacki duh. Izražavanje želja za objašnjenjem pojava i pojašnjavanjem njima nerazumljivih stvari dio je njihovog svakodnevnog života. Postavljajuci pitanja, ti mladi entuzijasti ne ocekuju od nas izravne odgovore koji bi riješili problem, vec podršku i poticaje za daljnja istraživanja, za proces u kojem su sami aktivni, u kojem mogu promatrati, usporedivati, testirati, predvidati. Moja namjera u pripremi aktivnosti nije bila da djeca uce o magnetizmu, vec da se igraju zajedno, te kao rezultat toga saznaju i spoznaju više o magnetima i njihovom djelovanju, a prije svega da tijekom igre dožive osjecaj srece izazvan endorfinima. Zato nisam postavljala nikakve posebne ciljeve. Moja glavna smjernica bila je da uživaju u igri. Odmah sam se pocela upoznavati sa strucnom literaturom na temu magnetizma. Na temelju toga odabrala sam aktivnosti za koje sam smatrala da su prikladne za dobnu skupinu od 6-7 godina i svaki petak isprobavala dvije s djecom. Prije nego što sam krenula s planom, prvo sam prikupila i pripremila sva potrebna pomocna sredstva te sama testirala zadatke. Zatim sam potražila kutije razlicitih boja. Znala sam da ce potaknuti ucenike na otkrivanje, opažanje, istraživanje, samostalni rad i doživljaj zadovoljstva. Ova školska godina bila je posebna zbog stanja u kojem smo se našli te time i nepovoljne epidemiološke situacije zbog Covid-a 19. Stoga je relativno malo djece dolazilo na jutarnje cuvanje, a cak su i on bili rasporedeni u mjehurice. Tako sam mogla iskoristiti priliku i potpuno se individualnim pristupom posvetiti djeci. Kad su djeca pojedinacno dolazila na jutarnje cuvanje, medu njima nije bilo djeteta koje nije privukla kutija s vrpcom u kojoj su bili tajanstveni predmeti. Prvi petak u ucionicu sam donijela bijelu i narancastu kutiju. Bijela istraživacka kutija sadržavala je veliki skup sitnih predmeta. Slika 1: Bijela istraživacka kutija Slika 2: Razliciti predmeti Ucenici su prvo pogledali sve predmete, opipali ih, mirisali, testirali njihovu težinu... Aktivnost, koju sam pritom zacrtala, bila je slaganje predmeta koje magnet privlaci na jednu hrpu, a na drugu predmeta koje magnet ne privlaci. Sama sam ih poticala pitanjima: • Što si utvrdio/la rješavanjem zadatka? • Od kojih materijala su izradeni predmeti koje magnet privlaci, a od kojih oni koje magnet nije privukao? Nakon što su ucenici utvrdili od kojeg materijala moraju biti predmeti kako bi ih magnet privukao, došlo je vrijeme da pogledamo i upoznamo razlicite magnete. Pokušali smo opisati njihova svojstva i pojave u odnosu na magnetska svojstva predmeta. Uz pomoc željeznih strugotina ucenicima sam prikazala djelovanje magnetskih sila. Eksperiment im je bio toliko zanimljiv da su zanijemili promatrajuci kretanje željeznih strugotina. Slika 3: Magnetsko polje šipkastog magneta možemo promatrati pomocu željeznih strugotina. Za decka koji nije mogao razumjeti zašto se magneti jednom privlace, a drugi puta odbijaju, pogledali smo zakonitost djelovanja magnetskih sila. Za to nam je bilo potrebno: . šipkasti magneti s oznacenim polovima . željezne strugotine . veci plasticni poklopac 2.1.2. Narancasta istraživacka kutija: KOLIKO SU MAGNETI SNAŽNI Prvo sam u strugotine uronila sjeverni, a zatim i južni pol (slika 4). Zatim sam magnete približavala (slika 5). Zatim sam magnete malo razmaknula. Strugotine su ostale visjeti u zraku (slika 6). Konacno sam uronila oba sjeverna pola u strugotine. Strugotine su bile usmjerene dalje jedna od druge (slika 7). Slika 4: Uranjanje kraja magneta u strugotine Slika 5: Prikaz magnetskog polja koje zadržava strugotine. Slika 6: Prikaz strugotine oko magnetskih polja Slika 7: Prikaz magnetskog polja koje odgurava strugotinu. U narancastoj istraživackoj kutiji bili su: . spajalice za papir, . razni magneti, . manja bijela ploca s nacrtanim magnetima, . flomasteri. Slika 8: Razni magneti, spajalice za papir i bijela ploca Aktivnost je od ucenika zahtijevala da vrhom magneta pokupe spajalice za papir. Zatim su ih s magneta uklanjali i postavljali u stupcasti prikaz na bijelu plocu. Neki su spajalice prebrojali i broj spajalica, koje bi neki magnet mogao podici, zapisali simbolom (s tockicama, crtama) ili brojkom. Na pitanja • Što ce se dogoditi kada ponovno obaviš pokus sa svakim magnetom u kolekciji? • Jesu li svi magneti jednako snažni? 2.1.3. Zelena istraživacka kutija: PREGRADA ZA MAGNETSKU SILU ucenici su nizali razlicite pretpostavke. Slika 9: Polaganje spajalica na bijelu plocu. Drugi petak bio je rezerviran za zelenu i plavu istraživacku kutiju. Zelena istraživacka kutija sadržavala je: . rupcic od tkanine, . aluminijsku foliju, . plasticnu vrecicu, . papir, . spajalice za papir, . magnet. 2.1.4. Plava istraživacka kutija: LEPTIR 2.1.5. Ljubicasta istraživacka kutija: TRIK SA SPOJNICOM ZA PAPIR I VODU Uputa, koju sam dala ucenicima, bila je da omotaju magnet u svaku od ovih prepreka i pokušaju njome podignuti spajalicu za papir. Slika 10: Predmeti iz zelene kutije Ucenici su utvrdivali mogu li magnetsku silu zaustaviti s nekom od ovih prepreka. Slika 11: Izvodenje pokusa: "Koja prepreka može zaustaviti magnetsku silu"? Predmeti u mirnoj plavoj istraživackoj kutiji pobudili su veliko zanimanje djece. Ucenici su odmah odabrali svaki svog papirnatog leptira i ukrasili ga bojicama na svoj nacin. Na leptira su nataknuli spajalicu za papir. Zatim su jednom rukom pridržali leptira na prednjoj strani kartona, a drugom rukom približavali magnet na stražnjoj strani kartona. Pitanje je glasilo: "Što misliš da ce se dogoditi?“ Kad su poceli pomicati magnet po kartonu, s entuzijazmom su davali kratke i jasne izjave: "Vau, leptir se krece." "I moj isto." "Da, uspjelo mi je." "Moj jednostavno leti." Svi su bili mišljenja da magnetna sila djeluje i kroz karton. Sliki 12, 13: Predmeti iz plave istraživacke kutije i prikaz postavljanja kartona Zadnji petak ucenici su otkrivali ljubicastu i žutu istraživacku kutiju. Predmeti u ljubicastoj istraživackoj kutiji: . staklenka, . spajalica za papir, . magnet. 2.1.6. Žuta istraživacka kutija: ZABAVNE RIBE Slika 14: Predmeti za trik sa spajalicom i vodom Slika 15: Izvodenje pokusa Ucenici su napunili staklenku gotovo do vrha vodom i u nju spustili spajalicu za papir. Ona je ostala ležati na dnu caše. Pitanje koje sam postavila ucenicima bilo je: "Kako možemo izvaditi spajalicu iz caše bez dodirivanja vode?" Predmeti u žutoj istraživackoj kutiji: . plasticna posuda s vodom, . ribe od papira u boji, . spajalice za papir, . ljepljiva traka, . uzica, . drveni štapici, . magneti. Slika 16: Plasticna posuda s vodom, ribe, spajalice za papir, magnetski štapovi za pecanje Ucenici su se zabavljali jednostavnom natjecateljskom igrom, a istodobno trenirali u preciznosti i ustrajnosti i navikavali primjereno se nositi s porazom. Natjecali su se tko ce biti najbolji ribar koji ce uloviti najviše ribe. Spoznali su da magnet djeluje i kroz vodu. Slika 17: Igra: Zabavne ribe 3. ZAKLJUCAK Djeca se medusobno jako razlikuju. Svako je svijet za sebe. Sazrijevaju razlicitim brzinama i razlicitim intenzitetom. Medutim, ne možemo zanemariti cinjenicu da im je za optimalan razvoj potrebno vrijeme, prostor, sloboda i igra. Sama se uvijek zauzimam za to da ucenicima ponudim puno nestrukturiranog materijala i sitnih predmeta jer samo na takav nacin mogu razviti rucne vještine i maštu. Nestrukturirani materijal pruža ucenicima bezbroj mogucnosti za igru. Moji ucenici magnetske su štapice odmah pretvorili u maceve, vrtuljke, zmije, psice, tvrdave, nebodere, kišobrane... Kad sam svoje vrijeme jutarnjeg cuvanja posvecivala ucenicima, u samom ih radu nisam previše usmjeravala, vec sam željela da sami dodu do novih spoznaja, inace bi izgubili znatiželju i želju za istraživanjem, koja je prirodno u njima. Tako su ucenici spontano naucili mnogo o magnetima, magnetskim silama i njihovom djelovanju te postigli ciljeve koje sam tiho postavila. 4. LITERATURA [1.] Ardley, N. (1995.). Spoznavajmo znanost. Magneti. Ljubljana: Mladinska knjiga. [2.] Cash, T. in Taylor, B. (1992.). Veselje z znanostjo. Elektrika in magnetizem. Murska Sobota: Pomurska založba. [3.] Eciklopedija za mlade. LAROUSSE. Energija in snov. Nova Gorica: EDUCA. (1998.). [4.] [Delovna skupina za pripravo koncepta podaljšanega bivanja Blaj, B. et al.] – 1. tisak. (2003.). Razširjeni program osnovnošolskega izobraževanja. Podaljšano bivanje in razlicne oblike varstva ucencev v devetletni šoli. Ljubljana: Ministarstvo obrazovanja, znanosti i sporta. Zavod RS za školstvo. [5.] Hrvatin, L. (2000.). Raziskovalne škatle v razredu. Naravoslovna solnica, godina 5, br. 1, jesen 2000., str. 22 – 25 [6.] Bohinc, N. (2010) Privlacni magneti - Mali znanstvenik. URL: http://www.mali-znanstvenik.si/mali-znanstvenik-odkriva/privlacni-magneti (9. ožujak 2010.) [7.] Izvori fotografija: osobni arhiv Strucni rad VAŽNOST CITANJA ZA TECNOST GOVORA STRANOG JEZIKA I RAZVIJANJE KOMUNIKACIJSKIH VJEŠTINA Irena Mori SŠ Josipa Jurcica Ivancna Gorica Sažetak Clanak se bavi pozitivnim posljedicama citanja, posebice važnošcu citanja literature na stranom jeziku za ucenike i srednjoškolce. Naime, citanje na stranom jeziku od kljucne je važnosti za razvoj tecnog govora, jer ucenik citanjem obogacuje svoj vokabular, usvaja stalne fraze, idiome i jaca gramaticke strukture, što njegov govor cini prirodnijim, opuštenijim i tecnijim. Kljucne rijeci: tekst, citanje, vokabular, komunikacija, govorna tecnost. 1. Uvod Noam Chomsky, svjetski poznati profesor lingvistike, u svom se djelu Poznavanje jezika: o prirodi, izvoru i upotrebi jezika (Knowledge of Language: Its Nature, Origin, and Use) zapitao tri pitanja o prirodi, podrijetlu i upotrebi jezika: 1. Što je znanje jezika? 2. Kako usvajamo znanje jezika? 3. Kako upotrebljavamo znanje jezika? Nas prvenstveno zanima odgovor na drugo pitanje. Chomsky je tvrdio, da se svako dijete rada sa znanjem univerzalne gramatike, što mu omogucuje, da brzo i bez puno napora uci strane jezike. Medutim, ono što mora nauciti je gramatika pojedinog jezika. U gramatici je odredeno koji niz rijeci su moguce jezicne recenice. Mnogi se lingvisti ne slažu s njegovom teorijom. Mišljenja su, da jezike ucimo kao i sve ostale stvari - zbog izloženosti razlicitim podražajima u našem okruženju. No, što bi ucitelji odgovorili na isto pitanje? Ucitelji stranih jezika djelomicno bi se složili s time. Cinjenica je da mlada djeca lakše nauce jezik nego adolescenti ili starije odrasle osobe. Osim gramatike pojedinog jezika, koja je relativno laka, dodali bi ucitelji stranih jezika, potrebno je nauciti i mnogo rijeci, što uopce nije tako jednostavan proces. Kako nauciti štoviše rijeci? Kako povecati svoj vokabular kako bi vaše komunikacijske vještine bile što bolje, a govor tecniji? Naime, srednjoškolci koji pohadaju gimnazijsko obrazovanje moraju nakon završene cetvrte godine položiti maturu odnosno državni ispit koji se sastoji od dva izborna predmeta i tri obvezna: materinji jezik, matematika i strani jezik, što je uglavnom engleski. Maturski ispit iz engleskog jezika zahtijeva od ucenika puno znanja s podrucja korištenja jezika: glagolsko vrijeme u kontekstu, tvorba rijeci, citanje s razumijevanjem, slušno razumijevanje, pisanje kratkih pisanih sastavaka i eseja, razgovor s ispitivacem u usmenom dijelu ispita. Kako postici tako visoku razinu znanja? Odgovor je jednostavan: puno gramatickih vježbi, pisanja, komunikacije i citanja. 2. Citanje je nužnost “Stog molimo vas, molimo sve, bacite odmah svoj TeVe, umjesto njega, nemajte brige, polica ce vam stati za knjige.”— Roald Dahl Citanje koristi svima. Osim toga da je odlicno za opuštanje i dokazano smanjuje stres, ima i pozitivan ucinak na naš mozak, otvara nam vrata u nov svijet, druge kulture, drugaciji nacin razmišljanja, proširuje nam vidike i cini nas tolerantnijima prema razlicitim okolinama i ljudima. Onaj tko voli knjige nije nikad sam, uvijek je u društvu ovakvih ili onakvih književnih junaka i njihovih prica. Medutim, citanje tekstova na stranom jeziku pomaže nam u ucenju jezika. Citanje nas tjera na stalno razmišljanje i utvrdivanje - tako gramaticke strukture kao i vokabulara, što poboljšava naše pamcenje. Redovitim citanjem bogatimo naš vokabular i poboljšavamo jezicne vještine, a pored toga razvijamo i osjecaj za to što u stranom jeziku zvuci prirodno, a što ne. Zbog svih navedenih razloga, ucitelji neprestano isticemo važnost citanja i poticemo srednjoškolce da svoje slobodno vrijeme barem povremeno posvete knjizi, vijestima, blogu ili clanku na stranom jeziku. 2. 1. Što i kako citamo na nastavi George Bernard Shaw jednom je napisao, kako djetetu nikada ne bismo trebali davati knjigu koju sami ne bismo citali, zato se u školi trudimo ucenicima ponuditi knjige i clanke koji se nama, uciteljima, cine zanimljivi i poucni. Nažalost, studenti nisu uvijek istog mišljenja. U nižim godinama pocinjemo s lakšim tekstovima koji su dio udžbenika ili ih pronalazimo na internetu te ih prilagodavamo njihovom znanju: tekstovi pjesma, clanci,novele, basne, bajke, krace vijesti. To znaci da ih pojednostavimo (uklonimo teže rijeci, pronademo sinonime itd.) i skratimo (izbrišemo recenice, dijelove recenica ili odlomke koji nisu bitni za pricu). Medutim, u višim godinama citamo izvorne clanke iz engleskih internetskih novina. Što utjece na odabir clanaka? Prije svega, aktualnost i tema clanka. Na maturi iz engleskog jezika pismeni se zadaci odnose na odredena tematska podrucja, a na usmenom ispitu ucenici maturanti razgovaraju sa svojim ispitivacem o neki od sljedecih tema: prijatelji, obitelj, slobodno vrijeme, putovanja, ucenje jezika, ovisnost, škola i obrazovanje, zdravlje i medicina, urbani i ruralni život, priroda, ugrožene životinjske vrste, komunikacija, mediji, rad, planovi za buducnost, kultura, umjetnost, znanost, tehnologija, globalizacija, migracije, okoliš, zagadenje, hrana, poremecaj ishrane ... U pravilu, u završnoj godini za svaku od tema na maturi srednjoškolci dobivaju clanak koji je vezan za odredenu od njih, tako da kroz cijelu školsku godinu obradimo odnosno utvrdimo sve teme. Kako citamo tekstove? a) U nižim godinama tekstove obicno citamo zajedno na casu. Citamo po odlomcima, zapisujemo i objašnjavamo nepoznate rijeci. Ucenici moraju na kraju odgovoriti na pitanja o tekstu, a za domacu zadacu moraju napisati kratak sažetak ili upotrijebiti nove rijeci ili idiome u recenicama. b) U završnoj godini srednjoškolci obicno sami procitaju clanak kod kuce, u rjecniku potraže nove rijeci te ih prevedu, odgovore na pitanja i ukratko sažmu suštinu teksta. Na nastavi odgovaraju na razlicita pitanja vezana na tekst i time dokazuju da su pomocu prevodenja ili upotrebe rijeci u vlastitim recenicama ovladali novim rijecima. Uz to, takoder uvijek raspravljamo o temi clanka kako bi studenti mogli iznijeti svoje mišljenje. Ova se metoda pokazala vrlo dobrom jer ucenici utvrde tako gramatiku kao i vokabular o razlicitim tematskim podrucjima. 2. 2. Citanje beletristickih djela za maturu Citanje romana za maturu takoder znacajno doprinosi širenju vokabulara jer su to izvorna djela autora što pišu na engleskom jeziku. Ucenicima savjetujemo neka prvi put procitaju djelo na svom materinjem jeziku, a drugo, dubinsko citanje neka bude na engleskom jeziku. Djela uvijek stavljamo u povijesni kontekst, kažemo nešto o autoru, tako da je usvojeni vokabular još raznovrsniji. Ucenici procitaju djelo, potraže nepoznate rijeci u rjecniku, napišu sažetak poglavlja odnosno cina ukoliko je pitanje o dramskom djelu. Zatim moraju raspravljati o samom djelu, glavnim likovima, njihovim odnosima, temama i simbolima. Naravno, od njih se ocekuje i korištenje novostecenog vokabulara. 2.3. Citalacka znacka Cilj natjecanja u citalackoj znacki na stranom jeziku je promicanje citanja. Željeli bi da bi svake godine sve više ucenika citalo i natjecalo se, ali stvarnost je drugacija. Broj srednjoškolaca koji si odvaja vrijeme za citanje opada svake godine. Potrebno je procitati cak tri knjižice i otpisati test, gdje se provjerava tako poznavanje djela kao i jezika, osobito vokabulara. Ponekad je poticaj za lijepo postignuce na natjecanju lijepa ocjena. Srednjoškolci knjige citaju u svom slobodnom vremenu, a ponekad u prvoj ili drugoj godini odaberemo neku zanimljivu knjigu koju moraju procitati svi ucenici. Iako se radi o pojednostavljenim izvornim djelima, mi ih tretiramo slicno kao djela za maturu – citamo ih od poglavlja do poglavlja, objašnjavamo nove rijeci, sažimamo pricu, razgovaramo o protagonistima i antagonistima, raspravljamo o temama, ucenici izražavaju svoje mišljenje o procitanom djelu. 3. Zakljucak Ukratko: ako želimo svladati strani jezik, tecno i spontano komunicirati na stranom jeziku, moramo citati - citati puno i redovito. Važno je citati clanke o raznim temama i sve vrste beletristike. Citajuci, ucenici obogacuju svoj vokabular, što im omogucuje ne samo tecniji govor vec i bolje pisanje i razumijevanje tekstova tena kraju krajeva, što nije zanemarivo, i bolji rezultat na maturi na stranom jeziku. 4.Literatura [1.] Chomsky, N. (2002). Knowledge of Language: Its Nature, Origin, and Use, New York: Praeger, 1986 [2.] Jezik in slovstvo. URL: https://www.jezikinslovstvo.com/ff_arhiv/lat2/044/66c01.htm (16. 8. 2021) [3.] RIC in Splošna matura. URL: https://www.ric.si/splosna_matura/splosne_informacije/ (16. 8. 2021) Strucni rad KULTURNA BAŠTINA – ISTRAŽIVANJE I UPOZNAVANJE NA TERENU VIDA HOCEVAR, prof. zgodovine in sociologije SREDNJA ŠOLA JOSIPA JURCICA IVANCNA GORICA Sažetak: Kulturna baština je dobro naslijedeno iz prošlosti, koje definiramo kao odraz i izraz vrijednosti, identiteta, etnicke pripadnosti, vjerskih i drugih uvjerenja, znanja i tradicija. Ukljucuje aspekte okoline što proizlaze iz medusobne interakcije izmedu ljudi i prostora tijekom vrijeme. Baština je dokument o postojanju nacionalne i državne zajednice. Kulturnu baštinu cjelovito održavamo i promicemo je kao izvor gospodarskog, društvenog i lokalnog razvoja. Dužnost je svakog pojedinca da štiti, održava i prenosi baštinu mladim generacijama.Zakon o zaštiti kulturne baštine odreduje nacine zaštite kulturne baštine i nadležnosti u njenoj zaštiti s svrhom omogucavanja cjelovitog ocuvanja baštine. Kljucne rijeci: kulturna baština, povijesno vrijeme i prostor, iskustveno ucenje, usmeni izvori 1. UVOD Opcina Ivancna Gorica ima vrlo bogatu kulturnu baštinu. S ucenicima SŠ JJ Ivancna Gorica odlucili smo se da cemo pogledati i istražiti najvažnije kulturno – povijesne znamenitosti u školskoj okolini. Kulturno – povijesne znamenitosti odnose se na razlicita povijesna razdoblja: prapovijesti, narocito željezno doba, kada su na ovom podrucju živjeli Iliri, doba Rimljana, iz koje ima mnogo materijalnih ostataka, razdoblje srednjeg vijeka pa sve do današnjih dana. Kulturna baština: - Kojina i važnost Ilirskih pokrajina - Sticna i cistercitski samostan Sticna - Virsko mesto i tumulusi - Pristava nad Sticno, goticka crkvica sv. Lamberta - Šimenkovo brezno ili Lavriceva jama - Ivancna Gorica i važnost Rimljana - Šentvid pri Sticni i tabor slovenskih zborova - Malo Hudo i dr. Gregor Fedran - Višnja Gora, srednjovjekovni grad - Muljava, Josip Jurcic - Gorenja vas, rodna kuca Mihe Kastelica, urednik Kranjske cbelice - Krka, krška jama i turizam na rijeci Krki 2. UPOZNAVANJE KULTURNE BAŠTINE Ucenici su odabrali baštinu prema tome gdje žive kako bi mogli odredenu znamenitost i sami pogledati, fotografirati i pitati stanovnike za važne informacije. S ucenicima sam išla i sama na teren. Podatke su tražili u literaturi, na internetu, i konacno, i na terenu. Podatke su pomno bilježili i rezultate rada više puta donosili na uvid. Zatim smo ih zajedno pregledali i dodali nove upute i smjernice za rad. Nastala su vrlo bogata i slikovita pisana djela. Vrlo važne kompetencije za njihov rad bile su: iskustveno ucenje, kreativnost, rad s drugima, motivacija i ustrajnost, aktivacija resursa. Medutim, buduci da je poznato da covjek najviše zapamti nešto ako to i vidi, zajedno smo pogledali neke od znamenitosti u blizini škole. Ucenici su svoj rad predstavili u razredu pomocu PPT prezentacije. Obilazak znamenitosti poceli smo pred SŠ JJ Ivancna Gorica. Prešli smo preko brdašca zvanog Kojina do cistercitskog samostana u Sticni, nastavili do Vira pri Sticni, gdje smo se popeli na Cvinger pa zatim u Ivancnu Goricu do željeznickog i autobusnog kolodvora pored kružnog toka, gdje se (odnedavno) nalazi rimski miljokaz. U nastavku su predstavljeni kratki sažeci zadataka koje su pripremili i prezentirali ucenici. KOJINA je zaselak Vira pri Sticni na kršnoj površini sjeverno od osnovne i srednje škole. U zaseoku možemo vidjeti nekoliko starih stabla kruške tepke koja nas podsjecaju na prošla vremena i treba ih smatrati slovenskom kulturnom baštinom. Tepka je vocka koja u Sloveniji raste od 18. stoljeca, kada je njezinu sadnju i upotrebu zapovjedila austrijska carica Marija Terezija. Poljoprivrednik koji nije poštovao njezine naredbe bio je zbog toga pretucen - otuda i naziv stabla. Takoder je naredila da se ih zasadi uz glavne putove kako bi putnici mogli jesti plodove. Svojom naredbom carica je htjela smanjiti glad medu obicnim ljudima. [8] Prema mišljenju stanovništva ime zaseoka Kojina formirano je pocetkom 19. stoljeca, to je za vrijeme Ilirskih pokrajina, zahvaljujuci Francuzima koji su se tada nalazili u našim krajevima, buduci da se pretpostavlja da su na podrucju zaseoka ili u njegovoj blizini pokopavali konje. [10] Put nas je dalje vodio do cistercitskog samostana u Sticni koji smo takoder posjetili pod vodstvom kustosa. Culi smo zanimljivo izlaganje o nastanku, djelovanju, privremenom zatvaranju samostana i njegovoj današnjoj svrsi. STIŠKA OPATIJA (STICKA OPATIJA) pocela se graditi 1132. godine. Za pravnu uspostavu u godinama 1135./1136. pobrinuo se akvilejski patrijarh Peregrin. Prvi redovnici došli su u Sticnu iz Burgundije, što je bila domovina cistercitskog reda. Turske provale u drugoj polovini 15. stoljeca nanijele se samostanu puno štete. U 17. stoljecu doživio je veliki procvat, no 6. listopada 1784. godine austrijski ga je car Josip II. raspustio. Obnovom 1898. godine u njemu se ponovno nastavio redoviti redovnicki život. Kroz cijelu svoju povijest samostan nije bio samo vjersko nego i kulturno i umjetnicko žarište. [7] U 15. stoljecu u samostanu je nastao poznati Sticki rukopis. U samostanu je djelovala i glazbena škola u sklopu teološke škole za obrazovanje svecenika u kojoj je skladatelj Jakob Gallus Petelin vjerojatno stekao prvo glazbeno obrazovanje. U samostanu se nalazi vjerski muzej koji je odraz slovenske vjerske kulture kroz stoljeca. [9] Sticki redovnici bavili su se i ljekarstvom, a najpoznatiji je bio otac Simon Ašic. Danas, unatoc malom broju redovnika, Sticna živi i razvija se u važno duhovno i kulturno središte. U Sticni se svake godine okuplja i katolicka mladež. Nakon obilaska samostana nastavili smo put prema Viru pri Sticni, gdje smo posjetili Virski mjesto. Fotografija br. 1: Ucenici na samostanskom dvorištu. VIRSKO MESTO bilo je najvece naselje na podrucju Slovenije u doba Ilira, bilo je mnogo vece od kasnije rimske Emone. Prapovijesno naselje (vrijeme starije željezne dobe) s lokalnim imenom Cvinger leži na niskom planinskom grebenu iznad Vira pri Sticni. Okruženo je zidom koji je prepoznatljiv kao mocni nasip visok do 6 m ili kao izrazita terasa, a duljine je 2,04 km. Tumulusi, koji pripadaju naselju, imaju oko 130 humaka smještenih južno od gradine. [8] Nakon posjete Virskom mestu otišli smo do centra Ivancne Gorice, gdje smo vidjeli rimski miljokaz. Rimljani su kamene MILJOKAZE postavili tijekom gradnje cesta i njima su oznacavali udaljenost izmedu rimskih gradova i Rima. Na podrucju današnje Ivancne Gorice sacuvano je više arheoloških nalaza koji svjedoce o rimskoj cesti. Ovdje je tekla trasa rimske ceste Emona – Neviodunum što je povezivala današnju Ljubljanu i Drnovo pri Krškem. Miljokaz je sacuvan zahvaljujuci stickom opatu Lovrencu Zupanu koji ga je dao preoblikovati u obilježje, stoga je nazvan i opatovo obilježje. [8] PRISTAVA NAD STICNO poznata je kao lijepa izletnicka tocka i vidikovac. Iznad sela nalazi se Partizanski dom, izgraden 1963. godine u spomen na herojske dogadaje u Drugom svjetskom ratu. U tom su domu Igor Bavcar, Vinko Beznik, Janez Janša, Jože Kolenc i Tone Krkovic kao zapovjedništvo Manevrske strukture Narodne zašcite RS (Manevarske strukture Narodne obrane RS) usvojili prvi tajni plan upotrebe jedinica što je predvidao obranu Slovenije u slucaju agresije JLA. Ideje plana ostvarene su u ratu za Sloveniju u lipnju i srpnju 1991. godine. [5] Na Pristavi se nalazi crkva sv. Lamberta. Podignuta je na mjestu nekadašnjeg dvorca u kojem je boravila takozvana „Gospoda od Pristave“, vojvotkinja Virida Visconti iz Milana. Bila je supruga austrijskoga vojvode Leopolda III., posljednjeg vojvode Koruške, koji je 1414. godine ustolicen na Gosposvetskom polju prema tradicionalnom nacinu ustolicivanja vojvoda Koruške. Bila je dobrotvorka sirotinji, a svoju je imovinu ostavila samostanu u Sticni. Sahranjena je u samostanskoj crkvi u Sticni. [4] Fotografija br. 2: Partizanski dom u Pristavi. Fotografija br. 3: Crkva sv. Lamberta. ŠIMENKOVO BREZNO (ŠIMENKOV PONOR) ili LAVRICEVA JAMA u Mekinjah nad Sticnom Prvi podaci o istraživanju špilja pojavili su se u novinama 1933./34., a istraživaci su bili tamošnji stanovnici, no njihova imena nisu poznata. Speleolozi Jamarskog kluba Železnicar (Speleološkog kluba Železnicar) iz Ljubljane latili su se istraživanja 1993. godine. Iste godine oko ulaza u špilju izliven je betonski okvir i postavljena željezna vrata. Smrtonosna nesreca speleologinje Špele Klemen u jednom od špiljskih sifona u prosincu 1997. godine prekinula je daljnja istraživanja. Prema dosadašnjim mjerenjima, špilja je duga 920 m, a duboka 104 m. [6] ŠENTVID PRI STICNI staro je naselje koje se prvi put spominje 1132. godine, kada je sagraden samostan u Sticni. Šentvid se u starim listinama spominje kao St. Viti, Sand Weith, Sancto Witi, Št. Vid. U rimsko doba na podrucju Šentvida bilo je nekoliko manjih posjeda. Stanovnici su bili Kelti koji su preuzeli rimsku kulturu. U 6. stoljecu naselili su se Slaveni. Slaveni su bili pogani koji su štovali boga svjetla – Svetovida. Prije 1000. godine prešli su na kršcanstvo, a kršcanski misionari donijeli su štovanje novog sveca - svetog Vida. Selo je po njemu dobilo ime Sveti Vid pri Sticni i nakon završetka rata Šentvid pri Sticni. [8] Od 1970. godine dalje svake godine u lipnju održava se Tabor pevskih zborov (Tabor pjevackih zborova), kada se na pozornici pored Osnovne škole Ferdo Vesel okupljaju pjevaci iz Slovenije i susjednih zemalja. Ferdo Vesel, slovenski slikar, roden je 18. svibnja 1861. u Ljubljani, a umro je 28. srpnja 1946. MALO HUDO – selo se prvi put spominje 1356. godine kao Vila Posem. Fedransbergov dvorac prvo je bio pošta i gostionica, a ime je dobio po Gregoru Fedranu. Buduci da je kuca stajala pored glavne ceste što je spajala Ljubljanu i Novo mesto, u njoj su se zaustavljali brojni putnici. Poštom je pokrivala svu bližu i dalju okolinu. [3] Prema usmenoj predaji, carica Marija Terezija i prestolonasljednik Josip II. jednom su prenocili u ovoj kuci dok su putovali za Karlovac. U znak zahvalnosti na gostoprimstvu, Gregoru Fedranu urucena je plemicka titula i nešto posjeda. Bio je vrlo priznat lijecnik opce prakse za šire podrucje Dolenjske. U svojoj kuci nije imao ambulante, vec je vršio kucne posjete pacijentom. Na pocetku je do pacijenata išao pješice, zatim konjem i na kraju automobilom. Nakon smrti dr. Fedrana njegov sin, koji sada živi u Americi, naslijedio je imovinu. Seljaci smatraju da je ova kuca jedna od najstarijih još stojecih kuca na tom podrucju. Vrlo je velika jednokatnica s dva polukružna kamena portala. Kuca ima mnogo soba, hodnika, prozora i troja ulazna vrata, dvoja s glavne ceste i jedna iz vrta. [10] Danas u kuci nema stanara. Buduci da nitko ne brine za nju, u lošem je stanju. Fotografija br. 4: Fedranova kuca, Malo Hudo. VIŠNJA GORA - srednjovjekovni grad Nadeni ostaci iz prijelaza iz broncanog u željezno doba dokazuju da su okolinu Višnje Gore vec rano naseljavali Iliri i Kelti. U rimsko doba na podrucju današnjeg grada postojalo je vojno naselje Magnisna. Car Fridrik III. je Višnju Goru 1444. godine proglasio za trg. Zbog turskih provala morali su pomaknuti trg na više brdo. Izgradili su zidine i obrambene kule, što je bio i uvjet za dobivanje gradskih prava. Fridrik III. je 1478. godine dodijelio gradska prava tadašnjom trgu zbog strateški važne uloge u obrani od turskih provala. Prema mišljenju stanovnika Višnja Gora je slovensko ime iz vremena turskih provala, kada su stanovnici doline uzvikivali: "Više na Goru" i bježali na brdo. Godine 1496. Višnjani su osnovali gradsku školu, a imali su i svoj sud. Puž, uzor ustrajnosti i mudrosti, vec je stoljecima simbol grada Višnje Gore. Legenda kaže da su višnjanski plemici pronašli ranjenog mletackog plemica i njegovali ga u višnjanskom dvorcu. Zahvalna plemicka obitelj donijela je bogate darove iz Mletaka, izmedu ostaloga i zlatnog puža posutog dragim kamenjem. No dragocjeni puž je ubrzo nestao. Mudri gradski oci izradili su novoga i prikovali ga za lanac u vjeri da ce tako biti dobro zašticen. No i tome se izgubio trag. Sjecanje na njega preraslo je u legendu. [2] U Višnjoj Gori živio je Janez Cigler, autor prve slovenske pripovijetke Sreca u nesreci, koja je prvi put objavljena 1836. godine. Osnovnu školu u Višnjoj Gori pohadao je i Josip Jurcic. MULJAVA I JOSIP JURCIC Naselje je bilo naseljeno vec u 3. ili 4. stoljecu. Muljava je najpoznatija po gotickoj crkvi Marije Vnebovzete (Uznesenja Blažene Djevice Marije) te po književniku Josipu Jurcicu, koji je roden u Muljavi 4. ožujka 1844. godine. Vlada Republike Slovenije je na prijedlog Ministarstva kulture proglasila 2021. godinu godinom Josipa Jurcica. Inicijativu ministarstvu dala je Opcina Ivancna Gorica. Crkva Marije Vnebovzete (Uznesenja Blažene Djevice Marije) sagradena je u 15. stoljecu. Prvi put se spominje u turskoj zemljišnoj knjizi 1463. godine. Turci su ju napali 1475. godine. Ovo vrijeme opisuje Josip Jurcic u djelu Jurij Kozjak. [8] Na Muljavi se održavaju mnogi tradicionalni dogadaji: - u ožujku se obilježava godišnjica rodenja književnika Josipa Jurcica, ispred Jurciceve rodne kuce tada se održava dogadaj pod nazivom "Poklon rojaku" ("Poklon sunarodnjaku"), - u Muljavi se prve subote u ožujku završava Jurcicev pohod (start u Višnjoj Gori), - svakog ljeta stanovnici Muljave iz Jurcicevih djela (npr. Krijumcar, Domen, Deseti brat) organiziraju igre na otvorenom (lipanj i srpanj 2021). Fotografija br. 5: Jurcicev posjed u Muljavi GORENJA VAS, rodna kuca Mihe Kastelica, urednika Kranjske cbelice U zid kuce s kucnim brojem 9 ugradena je spomen-ploca koja podsjeca da je u toj kuci roden slovenski pjesnik, narodni preporoditelj i urednik Kranjske cbelice Miha Kastelic (1796. - 1868.). Izdavanjem Kranjske cbelice zaslužan je za preporod slovenskog književnog stvaralaštva. To mu je priznao Prešeren u sonetu Mihi Kastelicu. [1] Fotografija br. 6: Rodna kuca Mihe Kastelica KRKA, KRŠKA JAMA I TURIZAM NA RJECI KRKI Selo Krka nastalo je 1953. godine spajanjem dva sela: Gmajne i Videma. U obližnjem selu Gradicek izvire rijeka Krka koju zovu i ljepotica Dolenjske. Duga je otprilike 94 km. Krka je jedina slovenska rijeka koja u v svom koritu stvara sedru. Pomocu njega stvara razlicite otoke, barijere i pragove preko kojih voda pada u slapu. Ovo je posebice zanimljivo za one koji žele istraživati rijeku camcima ili kajacima. Krška jama otvara se iznad izvora rijeke Krke sjeverno od sela Gradicek. Ovo je vodoravna špilja iz koje, kada pada jaka kiša, mogu rigati podzemne vode. Prvi koji je zabilježio svoj posjet Krškoj jami bio je Janez Vajkard Valvasor u drugoj polovici 17. stoljeca. Špilja je duga 200 m i široka 30 m, a na kraju se nalazi sifonsko jezero dugo 30 m. [8] Važna djelatnost na Krki je turizam, osobito poznata je vožnja kajakom. Turiste privlace i festival Krka (medunarodni ljetni festival glazbe, kazališta i lutaka na izvoru Krke) i crkva sv. Kozme in Damijana (sv. Kuzme i Damjana). 3.METODE ISTRAŽIVANJA Srednješkolci su u svom radu koristili razlicite metode istraživanja: a)metoda analize dokumenata = prikupili su razlicitu literaturu o odredenoj temi in potražili podatke u njoj, koje su zatim sustavno uredili. b)metoda ispitivanja = koristili su nestrukturirani intervju u kojem pitanja nisu bila unaprijed pripremljena. Pitanja, koju su postavljali mještanima bila su potpuno slucajna, spontana. c)etnografska metoda odnosno metoda slušanja, putem koje su ucenici culi informacije od mještana bez da bi ih sami išta zapitkivali. d)metodu promatranja samih znamenitosti i fotografiranja tih znamenitosti. Fotografije su priložili istraživackom radu. 4. ZAKLJUCAK Ucenici su bili jako zadovoljni rezultatima svog rada. Upoznali su bogatu kulturnu i povijesnu baštinu u okolini svoje škole. Bili su oduševljeni terenskim radom i susretima sa stanovnicima, a dobili su i bogate usmene informacije. Nakon prezentacije bili su mišljenja da je takav nacin upoznavanja kulturne baštine mnogo zanimljiviji i ucinkovitiji nego da su samo pregledavali literaturu i podatke na internetu. Smatrali su da je potrebno ocuvati kulturno-povijesno naslijede i pobrinuti se da ga upoznaju i mladi naraštaji. Pogotovo se je potrebno pobrinuti za ocuvanje usmenih izvora, još posebno kakvih prica i i legendi. Stanovnici Opcine Ivancna Gorica mogu se ponositi svojom kulturnom baštinom. Njihova je dužnost brinuti se za baštinu, cuvati je i prenositi je mladim naraštajima. 5. LITERATURA I IZVORI [1.] Glavan, M. (1990). Miha Kastelic, Ljubljana [2.] Groznik, P. (2008). V Višnjo Goro, Krajevna skupnost Višnja Gora [3.] Jakic, I. (1999). Vsi slovenski gradovi, Ljubljana, DZS [4.] Janežic, Ivan-Kraljev. (2004). Gospa s Pristave, Sticna: Cistercijanska opatija [5.] Lampret, M. (1971). Pristava nad Sticno, Krajevni leksikon Slovenije, DZS, Ljubljana [6.] Naše jame 41. (1999). Glasilo Jamarske zveze Slovenije, Ljubljana [7.] Nadrah, A. (1981). Stiška opatija, Opatija Sticna [8.] Savnik, R. (1971). Krajevni leksikon Slovenije, DZS, Ljubljana [9.] Zadnikar, M. (1969). Stiški samostan, Ljubljana, Zavod za spomeniško varstvo SR Slovenije [10.] usmeni izvori stanovnika Fotografije: Vlastita arhiva Strucni rad KOMUNIKACIJA I RAZVOJ SAMOPOŠTOVANJA KOD DJECE Zinka Vidovic OŠ Markovci, Slovenija Sažetak Samopoštovanje se razvija postupno. Na njegovo formiranje utjecu razvojni cimbenici, naše iskustvo, ali i nacin na koji prosudujemo da nas drugi vide i vrednuju. Svi imamo potrebu da nas drugi pozitivno cijene - želimo biti voljeni, prihvaceni i cijenjeni.U ovom clanku predstavljamo kako roditelji i strucnjaci u školama utjecu na formiranje djetetove slike o sebi - koliko su važni dobar primjer, komunikacija, povjerenje, iskrenost i tolerancija. Realna ocekivanja i zahtjevi jacaju volju djeteta i kljuc su pozitivne slike o sebi. Problemi su takoder dio odrastanja. Postoji mnogo nacina za rješavanje djetetovih problema. Razgovarajmo o svjesnosti i istaknimo neke bitne elemente komunikacije. Možda nismo ni svjesni koliko neverbalna komunikacija ima utjecaja na izgradnju dobrih odnosa i koliko je važno kada pokušamo pomoci nekome, da znamo saslušati, na odgovarajuci nacin odgovoriti, pravilno prosuditi i uzeti vrijeme za razmišljanje. Kljucne rijeci: odgoj, primjer, odrastanje, neverbalna komunikacija, ocekivanja. 1. Uvod Osiguravanje optimalnog razvoja djece zajednicki je zadatak roditelja, ali i drugih zanimanja i institucija. O odgoju ovisi hocemo li vjerovati da je život u osnovi dobar, da ga treba doživjeti takvog kakav jest - kao mudrog vodica. Djeca su znatiželjna, razigrana, živahna, nemirna i uvijek žive u trenutku. Roditelji su im najpotrebniji u ranim godinama. Oni su prvi koji ih poticu na koncentraciju, tako što ih pažljivo slušaju i gledaju u oci. Ako roditelji znaju mirno slušati svoju djecu, citati im bajke, pjevati im, zajedno šetati i sve zajedno raditi mirno, i djeca ce biti mirna. Dobar primjer jedini je pravi nacin utjecaja na druge. Nakon ulaska u obrazovnu ustanovu [vrtic, škola] važan primjer su i strucni radnici s kojima dolaze u kontakt. Svako je dijete drugacija osobnost, što znaci da su potrebni i razliciti pristupi i motivacijski poticaji. »Pravila o nacinu odgajanja su nesumnjivo neophodna, ali prije svega je naše unutarnje držanje« [4]. 2. Odnos djece i roditelja Odnos izmedu djece i roditelja razvija se tijekom djetetovog odrastanja, a roditelji svojim pristupom mogu mnogo uciniti ako shvate da je djetetu zaista potrebno mnogo ogranicenja, zahtjeva i zabrana. Moraju vidjeti dijete kao misleno [poucljivo], društveno i emocionalno bice. To znaci da bi ih trebalo zanimati ne samo ucenje i ocjenjivanje u školi, vec i sve ostalo što se tice djetetovih vršnjaka, ucitelja, trenutnih poteškoca, dilema, interesa i problema. Roditelji bi trebali dati svojoj djeci osjecaj da im je njihovo iskustvo važno i da su takoder pripremljeni za cudne i tajanstvene teme, inace ce djeca tražiti sugovornike, tješitelje i savjetnike drugdje. Stvaranje dobrih odnosa s djecom stoga bi trebao biti glavni zadatak roditelja [6]. I oprez! Ako roditelji pokušavaju pokazati svoj interes uglavnom pitanjima ili savjetima, djeca brzo prestanu slušati. Što onda mogu uciniti? Zadatak odgoja je stvoriti djecu snažnu i cvrstu za život. 2.1. Odnos povjerenja, iskrenosti i tolerancije Kako bi dijete i mi - kao roditelji ili odgajatelji, napredovali na osobnom polju, potrebno je uspostaviti takav odnos da ce se dijete osjecati prihvaceno, osjetiti brigu koju pokazujemo i slijediti vrijednosti - osobito u ucenju, radu, iskustvu prirode, kulture te odnosima prema bližnjima. Stvarni autoritet uspostavlja odnos svojim primjerom i znanjem [6]. Moramo biti svjesni da stvaranjem odnosa povjerenja, iskrenosti i tolerancije prvenstveno želimo pokazati naše najbolje kvalitete. U vezi se mora osjecati da smo svojom verbalnom i neverbalnom komunikacijom spremni slušati, osjetiti i doživjeti sugovornika kao najvažnijeg u tom trenutku. To se najlakše postiže zajednickim radom, zabavom ili opuštanjem. Moramo znati pronaci zajednicke aktivnosti kako bi taj odnos bio spontan, gdje se takoder možemo ne slagati i pomiriti. Pronalaženje zajednickog vremena zapravo je jedino jamstvo dobre veze. Za adolescente koji jako žele biti sami važno je da dijete osjeti da smo negdje blizu, što mu daje osjecaj sigurnosti [6]. Dobri odnosi izmedu djece i roditelja utjecu i na bolje ucenje djeteta jer su, kako kaže Z. Zalokar, dobre ocjene prvenstveno rezultat dobro razvijene osobnosti. 2.2. Ocekivanja i zahtjevi za djecu Kako se djetetova osobnost tijekom odrastanja brzo mijenja, važno je da oni koji su im bliski [roditelji, strucnjaci itd.] to shvate i svoja ocekivanja prilagode djetetovoj razvojnoj fazi. Ako su ocekivanja prevelika, dijete može to osjetiti kao pritisak. To se najcešce dogada tijekom školskog razdoblja. Kad dijete više ne želi ici u školu ili je zbog nemoci zatvara u sebe i u svoj imaginarni svijet, komunikacija je kljucna za pravilno postavljanje zadataka i zahtjeva. Zapravo, potrebno je stalno uskladivati ocekivanja i zahtjeve tijekom djetetovog odrastanja. Ocekivanja od djece ne bi smjela biti prevelika ili samo povremena [pritisci za što je moguce bolje ocjene], niti preniska ili vezana samo za školski rad [6]. Djetetova volja se jaca, kad dijete pokuša uciniti više, nego to je potrebno. Djeci pružamo najbolje mogucnosti za odrastanje suocavajuci ih sa stvarnošcu i ukljucivajuci ih u njihov svakodnevni posao [kuhanje, cišcenje i drugi poslovi koji mogu pomoci u poboljšanju raspoloženja cijele obitelji]. Ako želimo promicati jednostavno životno iskustvo, ne bismo trebali preopteretiti djetetov raspored aktivnostima. Poznati klinicki psiholog i terapeut dr. S. Tsabary u svojoj knjizi Svjesni roditelji piše o odgoju i uzajamnom poštovanju isticuci sljedecu misao koja se može shvatiti kao doktrina. Ako ucimo djecu da svoj osjecaj identiteta grade na »postupanju«, bit ce nesretni svaki put kad ih život "ostavi na cjedilu" [5]. Jedna od najvažnijih lekcija koju možemo nauciti djecu je poštivanje i vrednovanje života. 3. Samopoštovanje Pocinje se razvijati u ranom djetinjstvu, kada dijete toga nije ni svjesno. U to vrijeme na formiranje naše slike o sebi utjecu važni ljudi oko nas, te je i tada vrlo važno da dijete stekne pozitivnu i ujedno relativno ispravnu predodžbu o tome tko je. Kako se samopoštovanje razvija postupno, na njegovo formiranje utjecu i drugi cimbenici - osim ljudi s kojima smo u kontaktu, iskustava koja doživljavamo, okruženja u kojem živimo te kasnije takoder kako prosudujemo da nas drugi ljude vide i cijene [3]. Školski strucnjaci cesto nisu ni svjesni koliko važnu ulogu imaju u životu svojih ucenika i koliko su važni u formiranju djecjeg samopoštovanja. Možda zato što je škola dugi niz godina naglašavala samo izvedbenu orijentaciju ucenika, a obrazovni ciljevi bili su u prvom planu. Samopoštovanje usmjerava naše razmišljanje o sebi i svijetu, naše emocije i ponašanje te utjece na odnose s drugima. Samopoštovanje je u osnovi naš pojam o tome kakva smo osoba. Karakteristike pojedinca s pozitivnom slikom o sebi: poštuje sebe, vjeruje u sebe i sebe cijeni; postavlja ciljeve i nastoji ih postici; suraduje s drugima, prihvaca ih, ima prijatelje; neovisan je u svojim odlukama, ne treba mu odobrenje drugih; ne povlaci se iz problema, vec ih pokušava riješiti; lakše se prilagodava promjenama; preuzima odgovornost za svoje ponašanje; prepoznaje, prihvaca, izražava i regulira svoje emocije i uglavnom je dobro raspoložen; 4. Komuniciranje s drugima - više od rijeci Svaki trenutak, gdje god bili, nešto priopcimo svojoj okolini. Naše poruke ne moraju uvijek biti verbalne. Takoder snažno komuniciramo na neverbalnoj i energetskoj razini. Kad pomažemo djeci s problemima [kod kuce ili u školi], još je važnije da smo toga svjesni. Iako su rijeci vrlo važne, istraživanje je pokazalo da predstavljaju manje od 10% ukupnog prvog dojma u komunikaciji. Kao što pokazuje tablica 1, procjenjuje se da se vecina pocetne komunikacije odvija govorom tijela [55% mu se pripisuje], a boja glasa cini 38%. Sadržaj predstavlja samo oko 7%. Glasom izražavamo svoja unutarnja emocionalna stanja, dok mnoge stvari porucujemo držanjem tijela, gestama i pokretima ociju. Bitni element prvog dojma u komunikaciji je i energija kojom pristupamo nekoj osobi. To su vibracije koje emitiramo na nevidljivim razinama. Sugovornik može osjetiti samo prihvacanje i naklonost, ili, obrnuto, neugodne vibracije [2]. KOMUNIKACIJA 55% govor tijela [držanje tijela, pokreti ociju, geste, naboj energije] 38% boja glasa 7% sadržaj Tablica 1: Komunikacija - odvija se istodobno na verbalnoj i neverbalnoj razini. Omjeri su prikazani u tablici. 4.1. Komunikacija i rješavanje djecjih problema Kad uspostavimo komunikacijski odnos s djetetom, nastojimo svojim pogledom prenijeti brigu i naklonost. Kako ce se komunikacija odvijati pokazuje i ton glasa i geste. Okrecemo se prema djetetu, pronalazimo kontakt ocima i slušamo ga kad želi govoriti. Promatramo kako reagira. Cijelo vrijeme u kontaktu ispravno je da smo fokusirani na ono što se dogada ovdje i sada. Usredotocujemo se na doživljavanje - prihvacamo, otvoreni smo i znatiželjni. S tzv. osjecajnim odnosom jacamo pozitivne emocije. Aktivno slušanje je važno. Slušanjem i odgovarajucim odzivom dajemo djetetu osjecaj da nam je stalo do njega. Prilikom odziva na djetetove poruke trebamo izbjegavati izjave koje bi djetetu ukazivale da ne shvacamo njegov ili njezin problem ozbiljno [npr. »Pa, nije tako loše.«]. Kad slušamo dijete i dobijemo sliku problema, na pocetku postavljamo otvorena pitanja [npr .: »Možeš li mi reci što se dogodilo / što te opterecuje?«] Kasnije, kada želimo dobiti nedostajuce podatke o problemu, možemo postavljati pitanja. zatvorenog tipa, [npr. »Jesi li o tome razgovarao s majkom / bratom?«]. Sažimanje je takoder važno. Sažimajuci, provjeravamo jesmo li dobro razumjeli dijete i njegov problem, a to djetetu daje osjecaj da smo ga slijedili Uostalom, ne zaboravimo donijeti ispravan sud kako ne bismo prebrzo poceli davati zakljucke i tresti savjete koje dijete možda uopce nece ni moci prihvatiti. Važno je dati vremena za refleksiju. Kako kaže Eva Škobalj, »Refleksija je carobni spoj koji oživljava ljude i pretvara ih iz stanja pasivnosti i nesvjesnog ponašanja u živa i aktivna bica.« Refleksija znaci vidjeti stvari u širem kontekstu, razumjeti odakle izviru i zašto su nastale. Ukljucite dijete u rješavanje djetetovih problema - neka razmisli o daljnjim koracima i mogucim rješenjima [4]. Koliko cemo uspješno pomoci djetetu, kad mu pomoc zatreba, ovisi o tome kako cemo uspostaviti i voditi komunikacijski odnos. Što je potrebno za uspješnu komunikaciju s djetetom? Pozitivan stav, Slušanje, prihvacanje, Percepcija svim osjetilima,, Povjerenje,, Empatija, Fleksibilnost u ponašanju, Razumijevanje, usmjeravanje. 4.2. Budan odnos u komunikaciji s djetetom Treba uspostaviti budan odnos izmedu odrasle osobe [roditelja, odgajatelja, strucnjaka] i djeteta/djece. Biti budan znaci da smo prisutni u odredenom trenutku, da smo svjesni svojih misli, emocija i tjelesnih osjecaja. U knjizi o brižnom roditeljstvu, koju je sa suprugom napisao, Kabat-Zinn navodi naizgled jednostavne postupke budnosti koje mogu koristiti i roditelji i strucnjaci u svom profesionalnom radu s djecom. Evo nekoliko sažetaka. Shvatimo djecu s kojom radimo upravo takvu kakva jesu. Zamislimo svijet iz djecje perspektive. Zamislite kako nas dijete vidi i cuje, odnosno djeca koja su nam povjerena. Kako se osjecaju s nama, danas - u ovom trenutku? Budimo oprezni u pogledu naših ocekivanja od djece. Jesu li oni doista u najboljem interesu djece s kojom radimo? Kako prenijeti svoja ocekivanja djeci? Kad se osjecamo izgubljeno, neko vrijeme provodimo u tišini. Usredotocimo svoju punu pozornost na trenutne okolnosti. Pricekajmo dok nam ne postane dovoljno jasno što treba uciniti. Ispricavamo se djetetu ako smo iznevjerili njegovo povjerenje. Isprike su ljekovite i pokazuju da smo razmišljali o okolnostima. Rijec oprosti ne smije postati prazan automatizam. Kad s djecom moramo biti jasni, snažni i nedvosmisleni, neka to proizlazi iz svjesnosti, ljubaznosti i razlucivanja, a ne iz straha, uzvišenosti ili želje za kontrolom. Budni rad s djecom ne znaci biti pretjerano blag, zanemariv ili slab, niti znaci biti krut, dominantan i kontrolirati. Najljepši dar koji možemo dati djeci smo mi sami. Da bismo mogli dati ono što je najbolje u nama, moramo biti cvrsti u sadašnjem trenutku. Korisno je stvoriti vrijeme u našim životima za tiho i dubinsko razmišljanje, na nacin koji nam odgovara [1]. 5. Zakljucak Toplo domace ognjište važno je mjesto za odrastajucu osobu, gdje uz razumijevanje clanova obitelji skuplja snagu, otresa se strahova, lijeci rane, postaje duhovno bogato i uvijek ulazi u svijet novih izazova, razocaranja i pobjeda. Iako roditelji imaju najveci utjecaj u prvim godinama, društveno okruženje pocinje se širiti polaskom u školu. Na formiranje djetetove slike o sebi znacajan je utjecaj škole i njezinih zaposlenika. Strucni radnici u ulozi ucenikove »važne druge osobe« imaju moc i profesionalnu odgovornost promicati razvoj zdravog samopoštovanja kod ucenika. Razina ocekivanja koju oni formiraju o uceniku ovisi o njihovom formiranom mišljenju, a koje zatim prenose uceniku u verbalnom ili neverbalnom obliku, porucujuci mu time kakav je i koliko vrijedi. Kao mjerilo vlastite vrijednosti, djeca takoder percipiraju školske ocjene i mišljenja vršnjaka. U svakodnevnom životu društvene mreže takoder postaju sve važnije, što takoder utjece na samopoštovanje djeteta. Mnogo je istraženo i napisano o štetnim ucincima društvenih mreža na samopoštovanje mladih, no ako smo dijete poucili stvarnosti i zdravim mjerama kritiziranja, lakše ce se snaci i na ovom polju. Pozitivno samopoštovanje s pravilnim samopoštovanjem najbolja je prevencija za razvoj i održavanje zdrave i zadovoljne osobe. 6. Literatura [1.] Kabat-Zinn M, Kabat-Zinn J. Everyday blessings: the inner work of mindful parenting. New York: Hyperion; 1997. [2.] Lapornik K. Ucinkovita komunikacija - korak do socloveka in uspeha [Internet]. Združenje izobraževalnih in svetovalnih središc Slovenije. Trbovlje; 2017. Sep [2021 Jun 30]; Dostopno na: https://www.zlu.si/uploads/Dokumenti/Gradivo_Ucinkovita komunikacija - korak do uspeha in socloveka v_1.0.pdf [3.] Middleton K. Stres - kako se ga znebimo. Pucer M, editor. Ljubljana: Mladinska knjiga; 2014. [4.] Škobalj E. Cujecnost in vzgoja. Maribor: Ekološko-kulturno društvo za boljši svet; 2017. [5.] Tsabary S. Ozavešceni starši: spreminjamo sebe in povecujemo moc svojih otrok. Tržic: Ucila International; 2018. [6.] Zalokar Divjak Z. Otroci, mladostniki, starši. Krško: Gora; 2008. Strucni rad CITANJE NA DALJINU U VRIJEME EPIDEMIJE Alenka Benko, prof. razrednega pouka Osnovna škola Puconci Slovenija Sažetak U vrijeme epidemije Covid-19 sam si više puta postavljala pitanje, kako motivirati ucenike treceg razreda, da citaju. U tom dobi vec svi ucenici znaju citati, neki od njih vec brzo i tekuce, dok jedni još nisu tako spretni. Neki ucenici vole, da citaju, te ucenike nije potrebno dodatno motivirati, da citaju. Kljucne rijeci: nastava na daljinu, motivacija, aktivnosti za poticanje citanja na daljinu 1. Što je to citanje? U literaturi možemo naci više definicija citanja. Citati znaci prepoznati slova (štampana ili pisana), vizualno pracenje napisanog, primanje informacije iz teksta, pretvaranje zapisanih slova u glasove. Citanje je komunikacijski proces u kojem tekst prenosi neku poruku, a citac tu poruku prima. [3] U prva tri razreda osnovne škole se razvijaju osnovne vještine citanja i pisanja. Te vještine se razvijaju usporedo i se medusobno prepletanju. Najviše ucenika mora usvojiti izgovor zapisanih znakova i ih povezati u rijeci. To su sve osnove za razvijanje vještine citanja [2]. 2. Što ponuditi ucenicama treceg razreda, da citaju u vrijeme nastave na daljinu? Ucitelji smo se u vrijeme epidemije covid-19 snašli u veoma nezavidnom položaju. U pocetku je ucitelj bio prepušten sam sebi. Sve je bilo odvisno od njegovih sposobnosti i digitalne pismenosti. Prakticno preko noci smo se svi morali prilagoditi na nov nacin života i na nastavu na daljinu. Ucitelji su timsko planirali sadržaje sati te ih preko video konferencija predavali ucenicima, istovremeno smo provjeravali znanje i naravno citanje nismo izostavili. Za vrijeme epidemije je bilo vrlo bitno dobro sudjelovanje sa roditeljima. Roditelje smo morali obavijesti i potaknuti za sudjelovanje sa uciteljima i doma sa djetetom. Tekuci rad, ucenje, pravljenje domacih zadaca i citanje sa djetetom. Puno toga je bilo na roditeljima, oni su morali sa djecom, da citaju i prate njihov napredak. Treba dati na znanje, da citanje zahtjeva veliki intelektualni napor. Ucenici se vrlo težko pile u vještini citanja, ne da bi ih netko usmjeravao ili davao povratnu informaciji, kako napreduju u citanju. Neki ucenici su si sami potražili knjige i literaturu za citanje doma. Neki roditelji su sami potražili knjige u školskim ili gradskim bibliotekama. A jedni su citali samo to što smo citali zajedno na casovima. A koliko je to moglo, da znaci? 3. Predstavljanje primjera citanja na daljinu • Citanje odlomka bajki i pripovijetki iz digitalnih udžbenika, citanki Kod odabira sadržaja smo se uciteljice timsko dogovarale koji tekstovi, ce se citati kao književnosti. Sadržaj biramo iz kurikula i to integriramo s ostalim predmetima. U vrijeme nastave na daljinu smo s ucenicima razgovarali koje knjige citaju, koliko vremena namjene citanju na dan i sedmicno. Obicno skupa sa ucenicima odemo u školsku biblioteku jednom sedmicno i tada imaju mogucnost, da izaberu knjige po svom ukusu. Na daljinu smo na casovima slovenskog jezika skupa glasno citali odlomke iz digitalnih gradiva, dok su ucenici samostojno citali iz svojih citanki. Procitani sadržaj smo skupa analizirali, za domacu zadacu su morali glasno citati svojim roditeljima i pisati razne zadatke vezane na tekst. Skupa smo obradivali i neknjiževne sadržaje i rješavali gramaticke zadatke. • Citanje poezije Kroz nastavu slovenackog jezika smo takoder citali i poeziju. Citali smo glasno. Ucenici su se sami javljali jer su željeli procitati pjesmicu po više puta na glas, željeli su da ih drugi slušaju. Za domacu zadacu su morali pjesmice glasno citati i umjetnicko stvarati na temu pjesmice. • Projekt Naša mala knjižnica (Naša mala knjižara) Vec trecu godinu smo dio projekta Naša mala knjižara. Taj projekat se je pokazao kao odlican, posebno za vrijeme covid-19. Taj projekat potice i motivira mlade, da citaju i upoznaju razlicite evropske autore. Svi ucenici su imali radionicu sa zanimljivim zadacima. Za vrijeme epidemije sam djeci omogucila, da citaju digitalne knjige. U vrijeme dopunske nastave su ucenici glasno citali nastavak tih knjiga. Ucenici su jedva cekali, da saznaju kako se prica nastavlja. Sudjelovali su takoder kod svih dodatnih aktivnosti unutar projekta (pisanje pjesmica, internetski kviz, ilustracije..) • Znacka za citanje Citali i takmicili su za osvajanje znacke za citanje. Citali su knjige iz knjižare ili svoje knjige, koje posjeduju u svojim domovima. To se je odvijalo individualno preko video konferencija. Ucenici su predstavili autora i obnovili procitano. Znacka djelimice motivira i roditelje, da citaju djeci ili da ih slušaju dok citaju. To je zajednicka aktivnost, roditelja i djece, roditelji citaju i djecu poticu, da sami citaju. [1] • Izrada postera (plakata) i govorni nastupi Kod nastave slovenskog jezika su ucenici samostalno izradili poster o ljekovitom bilju po njihovom izboru. Doma su morali citati literaturu o ljekovitom bilju ili tražiti informacije o njima na internetu. Tako su citali i poluznanstvene tekstove. Roditelje sam molila, da djeci donesu literaturu iz knjižare ili da odu skupa sa djecom i potraže literaturu. Za pomoc su imali i digitalna gradiva. Ucenici su prvo po grupama predstavljali svoje postere preko video konferencije. Ucenici su dobili povratne informacije i tako se bolje pripremili na samostalni govorni nastup. Tu su neki od primjera, kako smo na razlicite nacine razvijali i motivirali ucenike, da citaju. Tako smo poticali i njihov jezicni i intelektualni razvoj. Slika 1. Primjer plakata za govorni nastup (licni arhiv) 4. Zakljucak Citanje je neizostavni dio nastave, bila ona u razredu ili na daljinu. Ucenike je potrebno svaki dan motivirati i poticati. Knjiga je bila i uvijek, ce ostati lijep dar za mlade tako za starije. Ucitelji ce se i u buduce truditi za vecu ucinkovitost citanja. Dijete nikad nije preveliko, da se s njih porazgovaramo o procitanoj knjizi, da si ih djeca medusobno preporucuju, da pokažemo zanimanje o tome što dijete cita i možda mu predlažemo kakvom novitetu. Citanja se uci sa svakom novom knjigom, možda ce uz koju novu naše dijete zatrebati našu pomoc. [1] 5. Literatura: 1. Jamnik, T. (2002). Kdor bere: Prirocnik za ucitelje razrednega pouka in slovenšcine. Ljubljana: Narodna in univerzitetna knjižnica. 2. Kranjc M. (2021). Izobraževanje na daljavo v casu epidemije covid-19. Didakta 212. 3. Pecjak, V. (1991). Hitro in uspešno branje. Ljubljana: Narodna in univerzitetna knjižnica. Strucni rad TEHNICKI DAN - VOZILA OD OTPADNOG MATERIJALA Albina Fifer Osnovna škola Pohorskog bataljuna Oplotnica Sažetak Ucenje je uspješno kada je povezano s iskustvima ucenika i proizlazi iz njihovih potreba. Tehnika i tehnologija omogucavaju i dopuštaju puno mogucnosti kreativnog rada ucenika i zadovoljavanje njihovih interesnih podrucja. Potice kreativnost, medusobnu suradnju, prenošenje ideja, traženje novih rješenja i u funkciji je razvijanja osobnosti ucenika. Tehnicki dan Vozila od otpadnog materijala odvijao se po tocno odredenom planu od sadržajnog do operativnog planiranja, izvodenja i prezentacije. Glavni cilj je bio ucenike upoznati s nacinom kako od otpadnog materijala i ambalaže (papirna i kartonska ambalaža, plasticna ambalaža, kompleksna ambalaža) možemo napraviti upotrebljiv i funkcionalne predmete koji prikazuju razlicite vrste vozila odn. prijevoznih sredstava. Proizvodi su bili prilagodeni sposobnostima osnovnoškolskih ucenika prve trijade. Ucenici su prikupljali gradiva i ideje za izradu vozila, obucavali se za tehnicke radove, upoznali se s tehnologijom izrade, oblikovali od raznog otpadnog materijala, pripremili izložbu proizvoda i na taj nacin razvijali svoje tehnicko kreativne sposobnosti. Ova vrsta rada temelji se na iskustvenom ucenju i poticala je aktivno ucenje. Ucenike je privuklo suradnji i pozitivno utjecalo na njihovu motiviranost i uspješnost u ucenju. Kljucne rijeci: tehnicki dan, vozila od otpadnog materijala, kreativnost, razredni stupanj 1. Uvod Za intelektualni razvoj ucenika vrlo je važno iskustvo. U okviru tehnickih dana imamo puno mogucnosti za razvijanje sposobnosti ucenika, koje znacajno utjecu na operativnu ucinkovitost da vlastitim aktivnostima znaju rješavati probleme i razvijati nova rješenja. S takvim danima aktivnosti kod ucenika razvijamo unutarnju motivaciju i stvaramo uvjete za kvalitetnu nastavu, a ucenici se u okviru tehnike i tehnologije susrecu s tehnickim sredstvima, obradom gradiva, organizacijom rada i vrednovanjem [2]. U nastavku predstavljam prakticni primjer izvodenja tehnickog dana, u opsegu od pet školskih sati, koji je prikladan za ucenike prve trijade. Odabrala sam temu Promet koja omogucava puno tehnicke kreativnosti i stjecanje takvog iskustva jer je važno da s prometnom edukacijom djece koja su takoder najugroženija skupina sudionika u prometu pocnemo jako rano. Zato ih što prije moramo pripremiti na samostalan život u njemu [4]. 2. Ciljevi tehnickog dana • upoznati ucenike kako od otpadnog materijala koji je lako dostupan izradimo unikatan i upotrebljiv proizvod, • znati koristiti razne materijale, pomagala i alate, • svladavanje i razvijanje rucnih vještina, preciznosti i ustrajnosti u radu, • jacanje pozitivne slike o sebi, samokriticnosti, samopouzdanja, osjecaja zadovoljstva, izvornosti, • razvijanje kreativnosti, osjeta za estetiku i radnih navika, • navikavanje na racionalno trošenje vremena, energije i materijala, • stjecanje novog znanja na podrucju prometne sigurnosti, sposobnosti i samostalnosti. 3. Tijek rada 3.2 Izrada sažetka Rad se odvijao po koracima koji su opisani u nastavku. 3.1 Promatranje prometa i sigurnost u prometu S ucenicima smo promatrali promet u okolini škole. U ucionici smo razgovarali o prometnoj sigurnosti i prometnim sredstvima. Naglasak je bio na shvacanju problematike, važnosti odnosa do sigurnosti i sigurnog ponašanja u prometu. Fokusirali smo se na vozila. Pomocu slikovnih gradiva detaljno smo pogledali razne primjere vozila u javnom prometu i prikupljali ideje za izradu istih. S ucenicima smo izradili sažetak [1]. Što vec znamo? Što želimo saznati? Što cemo uciniti? • Proizvod je unikatan. • Za izradu vozila koristimo prirodni i otpadni materijal. • Kako napravimo vozilo od otpadnog materijala? • Koji su stupnjevi izrade? • Što nam je sve potrebno? • Napravili raznolika uporabna vozila. • Pripremili izložbu i izložili naše proizvode. Tablica 1: Izrada sažetka 3.3 Planiranje izvodenja i izrada proizvoda Planirali smo daljnji tijek rada. 1. djelomicni zadatak 2. djelomicni zadatak Izrada vozila i otpadnog materijala . Planiranje tehnologije izrade . Odabir materijala . Izrada proizvoda Izložba proizvoda . Uredenje prostora za izložbu . Postavljanje proizvoda . Vrednovanje proizvoda . Poziv na posjet izložbi Tablica 2: Planiranje izvodenja Tehnologija izrade vozila se odvijala po sljedecim stupnjevima: C:\Users\Albina\Pictures\PUD AVTO IZ PLASTENK, 3.6.2015\ODPADNA EMBALAŽA\IMG_6109.JPG C:\Users\Albina\Pictures\20150605_093008.jpg 2. stupanj: odabir materijala, izrada i lijepljenje C:\Users\Albina\Pictures\PUD AVTO IZ PLASTENK, 3.6.2015\IMG_6110.JPG C:\Users\Albina\Pictures\PUD AVTO IZ PLASTENK, 3.6.2015\IMG_6113.JPG Za izradu smo upotrijebili razne kutije, papirnu, kartonsku i kompleksnu ambalažu te plasticnu ambalažu. Kotace smo izrezali i prilijepili na male palice, cackalice i slamke. 3. stupanj: probijanje šasije C:\Users\Albina\Pictures\PUD AVTO IZ PLASTENK, 3.6.2015\IMG_6121.JPG C:\Users\Albina\Pictures\PUD AVTO IZ PLASTENK, 3.6.2015\IMG_6161.JPG C:\Users\Albina\Pictures\PUD AVTO IZ PLASTENK, 3.6.2015\ODPADNA EMBALAŽA\IMG_6131.JPG C:\Users\Albina\Pictures\PUD AVTO IZ PLASTENK, 3.6.2015\ODPADNA EMBALAŽA\IMG_6127.JPG 5. stupanj: slikanje, konacna izrada C:\Users\Albina\Pictures\PUD AVTO IZ PLASTENK, 3.6.2015\ODPADNA EMBALAŽA\IMG_6175.JPG C:\Users\Albina\Pictures\PUD AVTO IZ PLASTENK, 3.6.2015\ODPADNA EMBALAŽA\IMG_6145.JPG C:\Users\Albina\Pictures\PUD AVTO IZ PLASTENK, 3.6.2015\ODPADNA EMBALAŽA\IMG_6195.JPG Tablica 3: Tehnologija izrade 4. Evaluacija rada Tehnicki dan je bio uspješno zakljucen, postavljeni ciljevi bili su realizirani. Prilikom izrade ucenici su stekli nova znanja, upoznali se s alatima, materijalima, njihovim karakteristikama i uporabom te jacali ustrajnost, preciznost i samokriticnost. Nakon završenog rada smo ocijenili proizvode i cjelokupni tijek njihove izrade. Ucenici su opisivali kako su pravili i što bi mogli uciniti drugacije, a povratne informacije o utiscima i doživljajima otkrivale su kako su se osjecali tijekom izvodenja dana aktivnosti, odnos do sadržaja i steknuto iskustvo te spoznaje do kojih su došli. Prilikom rada pokazala se njihova angažiranost, snalažljivost, medusobno pomaganje i suradnja. Dan aktivnosti smo zakljucili pripremom izložbe koju su pogledali ucenici drugih odjela, školsko osoblje i roditelji. 5. Zakljucak Važno je da ucenike vec od prvog razreda dalje navikavamo na vrednovanje i analiziranje uspješnosti vlastitog rada i da je nastava tehnike i tehnologije usmjerena tako da razvija što više njihovih sposobnosti. Zato težište uciteljeve aktivnosti na tome da ucenici što više samostalno dolaze do zakljucaka, testiraju, izraduju, izlažu, sastavljaju, grade, usporeduju, planiraju i ocjenjuju. Proizvod treba biti sredstvo za razvoj kreativnih sposobnosti i oblikovanje osobnosti djeteta [3]. Vecina ucenika vrlo rado tehnicki stvara, stoga je važno da im omogucimo puno takvih edukacijskih situacija koje ce poticati njihov cjelokupni razvoj. 6. Literatura [1.] Bezjak, J. (2003.). Idejni projekti na tehnickim danima. Ljubljana: Somaru. [2.] Florjancic, F. i Zajc, S. (2002.). Tehnika i tehnologija od prvog do petog razreda. Ljubljana: Zavod Republike Slovenije za školstvo. [3.] Golob, N., Florjancic, F. i Tomšic, M. (1993.). Jaz znam kako… Ljubljana: Tehnicka izdavacka kuca Slovenije d. d. [4.] Papotnik, A. (1992.). Prvi koraci u projektni zadatak: projektni nacin rada u tehnici na razrednom stupnju. Radovljica: Didakta. [5.] Prometna edukacija. (2021.). Javna agencija RS za sigurnost prometa. URL: https://www.avp-rs.si/preventiva/prometna-vzgoja/ (16.8.2021). Strucni rad GLAS TIŠINE Martina Curk OŠ Kozara Nova Gorica Sažetak Selektivni mutizam je rijedak, ali složen poremecaj. Za njega je znacajno da djeca, koja inace nemaju poteškoce s komunikacijom, u odredenim situacijama prestaju govoriti. Ta djeca bez poteškoca komuniciraju u svojim domovima i poznatim prostorima i s ljudima s kojima se osjecaju sigurno i opušteno. Ako se nadu u situaciji u kojoj se ne osjecaju sigurno i opušteno, obuzme ih duboki strah. Zbog povecanog straha i tjeskobe ne mogu govoriti, iako bi to željeli. Selektivni mutizam može ozbiljno i negativno utjecati na život samog djeteta i na živote clanova njegove obitelji. Cesto se javlja kada djeca pohadaju vrtic ili školu. Zato je važno da su pedagoški djelatnici upoznati s poremecajem i njegovim obilježjima, da ga znaju pravovremeno prepoznati te u proces ukljuciti roditelje i savjetodavnu službu. Kljucne rijeci selektivni mutizam, škola, strategije, govor 1.Uvod S obzirom na klasifikaciju u skladu s Dijagnostickim i statistickim prirucnikom za duševne poremecaje (DSM-5) kojega izdaje Americka psihijatrijska udruga, selektivni mutizam klasificiran je kao anksiozni poremecaj koji se javlja u ranom djetinjstvu. Pojavljuje se kod manje od 1% djece. Djeca sa selektivnim mutizmom, zbog teške tjeskobe, nisu sposobna obavljati normalnu komunikaciju u odredenim socijalnim situacijama. Svi moraju biti svjesni da dijete ne šuti namjerno kako bi dominiralo situacijom. Radi se o stvarnoj nesposobnosti verbalne komunikacije. Prosjecna dob u kojoj se otkriva selektivni mutizam je izmedu 3 i 8 godina, odnosno, kada dijete ide u vrtic ili školu, a nemogucnost verbalne komunikacije postane problem. U školi se od djeteta u velikoj mjeri ocekuje da nastupa, sporazumijeva se i razgovara s drugima. Zbog toga spomenuta poteškoca postaje izraženija. Shipon – Blum [5] kaže da je škola najteži prostor (su)života za djecu sa selektivnim mutizmom. Ucitelji i školski kolege ocekuju da ce svi ucenici biti ukljuceni u aktivnosti u ucionici kroz interakciju i suradnju. U suprotnom, sva je pozornost usmjerena na njega. To je upravo ono što se djeci sa selektivnim mutizmom najcešce dogada. Zato je najvažnije da se strucnjaci educiraju o poremecaju i djeci sa selektivnim mutizmom pristupe iz perspektive prihvacanja i razumijevanja kako bi izbjegli takve neugodne reakcije u buducnosti. 2.Karakteristike djece sa selektivnim mutizmom u školi Škola je cesto okoliš gdje dijete sa selektivnim mutizmom osjeca najvecu razinu anksioznosti. Od trenutka ulaska djeteta u ustanovu pa sve do odlaska kuci, cijelo je vrijeme okružen ocekivanjima u vezi s odredenim ponašanjima i znanjima. Razliciti autori smatraju da je najucinkovitije da djetetu pružimo potrebnu pomoc u okolišu u kojemu su poteškoce najizraženije. Stoga su osnovni koraci za ucitelje edukacija o selektivnom mutizmu, prilagodba nastavnih metoda potrebama djeteta i uspostava sigurnog i suosjecajnog odnosa s djetetom. Pedagoški djelatnici trebaju potražiti odgovarajuce pristupe i strategije kojima ce pružiti pomoc djetetu sa selektivnim mutizmom na nastavi i u školskom prostoru. Kljucni zadatak za ucitelje i druge strucne djelatnike je pomoci djetetu smanjiti tjeskobu. Bitno je stvoriti sigurno, toplo, opušteno i ugodno okruženje. Buduci da se na prvi pogled cini da od ucitelja, koji uz dijete sa selektivnim mutizmom ima razred pun druge djece, ocekujemo previše, prema Perednikovoj [4] to je investicija koja se doista isplati - pomoc od strane ucitelja može skratiti lijecenje za nekoliko mjeseci, cak i nekoliko godina te znacajno utjece na kvalitetu života djeteta. U školskom okruženju primjecujemo sljedece karakteristike kod djece sa selektivnim mutizmom [1]: - ne razgovara s uciteljicom ili vršnjacima; - ne razgovara samo s odredenim osobama; - komunicira samo neverbalno; - razgovara s roditeljima kada dodu po njega; - izgleda nervozno; - usamljeno je; - izbjegava kontakt ocima s uciteljicom i vršnjacima; - odbija hranu (ili samo odredenu hranu) u školi; - pomokri se jer se ne usudi pitati za odlazak u toalet (ili se boji koristiti školski toalet). Druge karakteristike koje možemo primijetiti kod djece sa selektivnim mutizmom [1]: - poteškoce u osnovnoj komunikaciji (hvala, dobar dan, ...); - sporiji odaziv (nakon postavljanja pitanja potrebno mu je više vremena za verbalni ili neverbalni odgovor); - sporiji odaziv kod neverbalne komunikacije (pokazivanje prstom, klimanje glavom ...), zbog cega možemo posumnjati u njegove kognitivne sposobnosti, - izrazita sklonost tjeskobi i strahu; - veca osjetljivost na podražaje iz okruženja, dodire i zvukove; - uobicajene reakcije kod kuce su: ukocenost, razdražljivost, sporost, osjetljivost (brzo plakanje), zapovijedanje, pricljivost, izražajnost; - dobre intelektualne sposobnosti; - interes za razlicita podrucja; - unatoc poteškocama u izražavanju vlastitih emocija dobro razumije emocije drugih osoba u svom okruženju; - zainteresiranost za umjetnost. U procesu planiranja rada potrebno je prepoznati ogranicenja djece sa selektivnim mutizmom. U sklopu tog procesa djetetu postavljamo ciljeve koji ne smiju biti teško ostvarivi. Djeca sa selektivnim mutizmom bolje se snalaze u strukturiranom, uredenom i predvidljivom okruženju. Djeci pritom možemo pomoci razlicitim vizualnim pomagalima (raspored sati) i time predvidjeti svaku vecu promjenu. 3.Strategije koje pomažu djeci i uciteljima Nekoliko strategija koje ucitelju i uceniku pomažu savladati svakodnevne izazove [4]: - razvijanje komunikacijskog odnosa izmedu ucitelja i djeteta; premda dijete ne govori u školi, to ne znaci da ne postoji komunikacijski put izmedu ucitelja i ucenika. Ucitelju je potrebno mnogo empatije, domišljatosti, kreativnosti, ustrajnosti te, prije svega, strpljenja da ustanovi kako prevladati komunikacijske prepreke. Perednikova [4] preporucuje kratka petominutna druženja ucitelja i djeteta nekoliko puta tjedno, na kojima se ucitelj trudi uspostaviti kontakt s djetetom. Druženje bi se trebalo odvijati u opuštenoj i ugodnoj atmosferi. Neka ucitelj obavlja svoje zadatke, a djetetu omoguci da samo istražuje ucionicu. Tako ce se dijete naviknuti na blizinu ucitelja i nece imati osjecaj da mora razgovarati s njim. Ako je djetetu dosadno ili mu je potrebno usmjeravanje, ucitelj ga može upoznati sa zagonetkama, bojankama ili sjediti pokraj njega. Nakon nekoliko susreta može mu nešto i procitati ili zapoceti razgovor s njime bez ocekivanja djetetovog odgovora. - plan oblikovanja ponašanja; prvi korak u uspostavljanju komunikacije ucitelja i djeteta je izgradnja medusobno ugodnog odnosa u kojem se kasnije polako izgraduje neverbalna komunikacija (dijete upire prstom, klima, odmahuje), zatim se postupno ukljucujuce reprodukcija snimaka. Ucitelj postupno ukljucuje korake, s obzirom na tempo djeteta. Važno je težiti polaganom, ali pouzdanom napretku. - smanjenje razine tjeskobe djeteta u školi; važno je da se ucitelj i strucni djelatnici, koji rade s djetetom, trude da se dijete sa selektivnim mutizmom u školi osjeca opušteno. Pritom je od kljucnog znacaja uspostava toplog odnosa. Dijete neka samo odabere gdje ce i s kim ce sjediti u razredu. Neka sjedi uz vršnjaka s kojim ce se najbolje osjecati. Dijete bi trebalo što više sudjelovati unutar svoje zone udobnosti jer tako gradi svoju socijalnu i akademsku ukljucenost. Vrlo je važno na koji nacin ucitelj razgovara s djetetom i njegovim školskim kolegama o poteškocama djece sa selektivnim mutizmom. Pritom je od kljucnog znacenja da dijete i kod kuce normalno i glasno govori, kako bi kasnije to isto prenio i u školu. - Briga za socijalnu interakciju s vršnjacima; dijete koje ne govori u školi na taj nacin gubi dragocjenu priliku za ucenje socijalnih vještina. Poželjno je da ucitelj medu vršnjacima potraži djetetu dobrog komunikacijskog partnera i tako na suptilan nacin uspostavi njihov meduodnos; - jacanje samostalnosti i samopouzdanja u školi; dijete sa selektivnim mutizmom nema utjecaja na svoje okruženje, ne može izraziti želju za odredenom hranom ili izraziti svoje mišljenje, zato je zadaca ucitelja da djetetu pokuša vratiti odredenu kontrolu strukturiranjem njegovog okruženja. Pritom je važno ojacati one komunikacijske puteve koje dijete koristi. Ucitelj ga treba ukljuciti u proces donošenja odluka, pitati za mišljenje, predlagati nove neverbalne geste kojima bi dijete moglo nešto reci. Neka potraži podrucja na kojima se dijete dobro snalazi i tako pomogne ojacati njegovo samopouzdanje. Važno je da ucitelj pokaže da je svjestan da je sposoban i cijenjen. Djetetu sa selektivnim autizmom ucitelj može najbolje pomoci tako da stvori sigurno i opušteno okruženje neoptereceno tjeskobom i dodatnim pritiscima. Za dijete sa selektivnim mutizmom idealan je ucitelj onaj koji razumije karakteristike njegovog ponašanja. Ucitelj mora biti pun ljubavi i razumijevanja, a istovremeno posjedovati veliku kolicinu strpljenja i povjerenja. Neka bude kreativan i prilagodljiv u radu i omoguci djetetu neverbalnu komunikaciju. Kada dijete osjeti da je prihvaceno i da mu je omogucena neverbalna komunikacija, razina anksioznosti ce se bitno smanjiti. Primjeri takve komunikacije su: upotreba signala rukom, upotreba razlicitih predmeta u razredu, kartice s napisanim porukama, a starija djeca mogu pisati na plocu ili u bilježnicu. Kada se dijete osjeti dovoljno sigurno, a tjeskoba smanji, ucitelj može zapoceti s poticanjem verbalne komunikacije. Djeca sa selektivnim mutizmom najlakše napreduju kada se pomocu zabavne igre govor podijeli u manje dijelove (npr. oponašanje životinjskog glasanja, zatim izgovor slova ili slogova, povezivanje slova u rijeci i kasnije povezivanje slova u recenice). Najucinkovitiju pomoc predstavljaju maleni koraci koji djetetu pružaju zabavu. Rad sa selektivnim mutizmom zahtijeva vrijeme i strpljenje, a za dijete puno pozitivnog ohrabrenja i suosjecanja. Iznimno je dragocjen i neprocjenjiv osjecaj kada ucitelji i strucni djelatnici prvi put cuju glas djeteta i primijete uspješan napredak. 4.Zakljucak Važno je biti svjestan da su djeca sa selektivnim mutizmom ista kao i sva ostala djeca. Trebaju samo prikladnu, kontinuiranu, ucinkovitu dodatnu pomoc i podršku koja im pomaže u suocavanju sa spomenutim poteškocama. Pritom je od kljucnog znacenja da na dijete gledamo kao na pojedinca temeljem njegovih potreba, interesa, želja i osobina. U cjelokupan proces moraju biti ukljuceni svi na koje selektivni mutizam utjece u bilo kojem aspektu - dijete, roditelji i škola. Samo medusobnom suradnjom i kreativnim odnosima koji se neprekidno ispreplicu medu sobom možemo ostvariti napredak u smjeru ublažavanja ili cak nestajanja mutizma. Time doprinose lakšem i kvalitetnijem životu pojedinca koji se suocava sa spomenutom poteškocom. 5.Literatura [1.] Kesic Dimic, K. (2010). Svi ucenici mogu biti uspješni: Upute za rad s ucenicima s posebnim potrebama. Ljubljana: Založba Rokus Klett. [2.] Kunstelj, A. (2020). Rano lijecenje selektivnog mutizma. Maribor: Univerza v Mariboru, Pedagoška fakulteta. Magisterski rad. [3.] Lanz, A. (2018). Selektivni mutizam: put iz tišine. URL: https://zastarse.si/otroci/selektivni-mutizem-pot-iz-tisine/ (20.8.2021) [4.] Perednik, R. (2011). The Selective Mutism Treatment Guide. Oaklands, Jerusalem. [5.] Shipon – Blum, E. (2006). A guide to helping our teachers understand: Understanding selective mutism. URL: http://www.selectivemutism.org/resources/library/School%20Issues/Helping%200ur%20Teachers%20Understand.pdf (20.8.2021) [6.] Zabukovec, T. (2013). Selektivni mutizam - pristupi i podrška. Ljubljana: Univerza v Ljubljani, Pedagoška fakulteta. Diplomski rad. Strucni rad GLUHI UCENIK S UMJETNOM PUŽNICOM U OSNOVNOJ ŠKOLI Martina Curk OŠ Kozara Nova Gorica Sažetak U odgojno-obrazovnom programu danas mogu sudjelovati i djeca s posebnim potrebama. Medu njima su i djeca s umjetnom pužnicom. Zanimalo nas je kako se ucenik s umjetnom pužnicom osjeca i snalazi u normalnom obrazovnom procesu, u kojoj mjeri sudjeluje u nastavi te kako ga prihvacaju njegovi školski kolege i prijatelji. Važno je biti svjestan da i gluhi žele stjecati znanja, iskustva i sklapati nova prijateljstva, premda ih njihova „razlicitost“ u tome ogranicava i trebaju prilagodbe. Stoga, potrebno ih je saslušati, pružiti im potrebnu pomoc, savjetovati ih, usmjeriti i neprestano ohrabrivati. Tako ce i sami dobiti osjecaj sigurnosti, veceg samopouzdanja i osjecati se snažnije, uspješnije i korisnije u svijetu zvukova. Kljucne rijeci: gluhoca, individualizirani program, prilagodba, ukljucenost 1.Uvod Ukljucenost u odgojno-obrazovne programe omogucila je brojnoj djeci s posebnim potrebama, putem prilagodbe procesa ucenja, prostora, vremena i drugim prilagodbama, uspješno sudjelovanje u redovnim odgojno-obrazovnim programima. [1] Buduci da ce nakon odrastanja gluha djeca, odnosno, djeca s umjetnom pužnicom živjeti i raditi u svijetu zvukova, od iznimnog je znacaja da pohadaju redovne odgojno-obrazovne programe. Ukljucenost ih može opremiti znanjima potrebnima za život u društvu zvukova. Takoder, njihovim vršnjacima koji nemaju poteškoca sa sluhom, pruža mogucnost upoznavanja i prihvacanja razlicitosti. No, edukacija djece s umjetnom pužnicom je vrlo složena i u više se aspekata razlikuje od edukacije njihovih vršnjaka. 2.Opis slucaja U clanku je opisan slucaj desetogodišnjeg djecaka koji pohada nastavu u jednoj od slovenskih osnovnih škola. Djecak se rodio gluh i ima umjetnu pužnicu. Umjetnu pužnicu dobio je s cetrnaest mjeseci. Djecak je najprije pohadao prilagodeni program za predškolsku djecu s dodatnom strucnom pomoci, gdje su mu tjedno pripadala dva sata rada s surdopedagoginjom. Odluka njegovih roditelja da pohada redovni vrtic pokazala se vrlo dobrom jer se vec od rane mladosti družio s ostalom djecom i sudjelovao u programima za slušanje i razvijanje govora. Prije upisa u osnovnu školu, pred Komisijom za usmjeravanje djece s posebnim potrebama, ponovo je pokrenut postupak usmjeravanja. U strucnom mišljenju, Komisija za usmjeravanje djece s posebnim potrebama, definirala je vrstu i razinu djetetovog deficita, prepreke ili poremecaje te je temeljem utvrdenih obrazovnih potreba djeteta predložila njegovo usmjeravanje u odgovarajuci odgojno-obrazovni program. Potom je Zavod Republike Slovenije za školstvo, na temelju strucnog mišljenja Komisije, izdao odluku o usmjeravanju u odgovarajuci odgojno-obrazovni program. Djecak je u odluci definiran kao dijete s potpunim gubitkom sluha jer cuje samo pomocu umjetne pužnice i usmjeren je u prilagodeni odgojno-obrazovni program s dodatnom strucnom pomoci. Dodijelili su mu tri dodatna sata strucne pomoci,od cega dva sata rada sa surdopedagoginjom i jedan sat savjetovanja. Odluka vrijedi do promjene razine edukacije. Potom je ravnatelj osnovne škole imenovao strucnu skupinu koju cine strucnjaci ukljuceni u provedbu odgojno-obrazovnog programa (razrednik, surdopedagog i školski psiholog). Strucna skupina izradila je individualizirani program za ucenika. Iz individualnog programa proizlazi da ucenik ima sljedece prilagodbe: Prilagodbe prostora - Vremenske prilagodbe - u usvajanju, razumijevanju i ponavljanju školskog gradiva posvetiti više vremena Poucavanje, davanje uputa i prijenos znanja - primjenom multisenzornog pristupa u svim fazama nastave - ucitelj tijekom nastave treba biti okrenut prema ucenicima, biti statican tijekom govora i ne govoriti dok piše na plocu - ucitelj mora govoriti glasno, jasno i razgovijetno i ne pretjerano gestikulirati - ucitelj mora imati osvijetljeno lice - ucitelj ne smije pokrivati usta frizurom, rukom, žvakanjem - ucitelj mora koristiti kratke recenice - ucitelj ne smije skakati s teme na temu - tijekom nastave potrebna je kontinuirana provjera razumije li ucenik gradivo - tijekom korištenja audio-vizualnih pomagala treba mu, po potrebi, omoguciti individualno slušanje izvan ucionice Metodološko-didakticke prilagodbe (prilagodbe u organizaciji) - kratke, jasne, konkretne i nedvosmislene upute, pitanja, informacije - podjela dužih, složenijih uputa na manje dijelove - po potrebi, dodatno objašnjenje pisanih i/ili usmenih uputa - po potrebi, dodatne upute za samostalne zadatke Didakticki materijal - što više didaktickih pomagala i nastavnih materijala koji trebaju biti što jasniji: slikovne ilustracije, tablice, konkretni materijal Prilagodbe u provjeri i ocjenjivanju znanja - produženo vrijeme za provjeru i ocjenu znanja - provjera i ocjenjivanje znanja odvija se nakon prvih nastavnih sati kada je koncentracija visoka i nema umora - u odjelu se provodi pismeni ispit i provjera znanja; u slucaju da uceniku treba više vremena, pismena provjera znanja izvodi se izvan odjela - izvodi se i usmena provjera znanja, ali se ne ocjenjuje - na glazbenom odgoju vrši se provjera pjevanja, ali se ne ocjenjuje - diktat se piše individualno, izvan odjela - kod govornih nastupa ne uzimaju se u obzir greške nastale kao posljedica urodenih poremecaja Tablica 1: Prilagodbe zapisane u individualiziranom programu ucenika Sadržaji individualiziranog programa su prvenstveno bili usmjereni na podrucje slovenskog jezika sa sljedecim ciljevima: - produžiti i poboljšati slušnu pažnju, slušnu diferencijaciju i razumijevanje teških, manje poznatih rijeci, izraza, alegorija, prenesenog znacenja, zagonetki, - obogatiti aktivni i pasivni rjecnik, - poticati aktivno govorno i pisano izražavanje na književnom jeziku složenim, gramaticki ispravnim recenicama, - poboljšati slušno i govorno razlikovanje te pravilno izgovaranje engleskih rijeci, citati s razumijevanjem, - ritmicki ispravno izvoditi pjesme, - jasno, razgovijetno, sustavno i u odgovarajucem tempu rješavati zadatke - širiti opce znanje i vidike. Iz procjene individualiziranog programa kod ucenika je utvrdeno da: - se tijekom školske godine iznimno trudio, - da je neprestano i u koracima usvajao gradivo, - da se vježbama poboljšalo ritmicko izvodenje pjesama, - da je zadatke rješavao koncentrirano i sustavno, - da je redovito rješavao domace zadace, - radu je pristupio ozbiljno, s mnogo motivacije i uložio veliki trud u individualni rad. Uciteljica i surdopedagoginja opisali su ucenika kao veoma ljubaznog, dobro odgojenog, veselog i radoznalog. Nije imao vecih poteškoca u usvajanju školskog gradiva i u razumijevanju te je redovito izvršavao sve svoje obveze. Ucenik s umjetnom pužnicom lijepo je rehabilitiran, pažljivo sluša i razumije sadržaj u svim okruženjima. U nastavi je bio ukljucen istim intenzitetom kao i ostali ucenici. Tijekom nastave pažljivo je slušao i aktivno sudjelovao tako da je pratio provjeru domacih zadaca i nakon objašnjenja uciteljice postavljao dodatna pitanja, ako mu materija nije bila razumljiva. Ucenik se javljao i aktivno sudjelovao na nastavi. Spremno je iskorištavao prilike, izlazio pred plocu rješavati zadatke, cesto se javljao za glasno citanje pred razredom, nadopunjavao uciteljicu pri društvenim ili prirodoslovnim znanostima i s veseljem je sa svima dijelio svoja iskustva. Iz potonjeg je vidljivo da ucenik ima visoki stupanj samopouzdanja i da se ne "skriva“ u ucionici kako bi bio neupadljiv. Povremeno, kad je vec bio umoran, dogadalo se da nije pratio nastavu i odlutao mislima. To se najcešce ocitovalo na petom i šestom školskom satu. Za gluhe ucenike koncentracija je od velikog znacenja jer je višesatno citanje s usana veoma naporno i teško, zato se takvi ucenici brže umaraju i zbog toga teže prate nastavu. Ucenika možemo pohvaliti jer se, unatoc invaliditetu, nije izdvajao od drugih ucenika. Ucenik je bio vrlo dosljedan, detaljan, ustrajan i ambiciozan. Doista je želio dobar uspjeh i mnogo se trudio kako bi ga ostvario. Poteškoce su se pokazale kada je u razredu bilo nemirno s previše slušnih podražaja ili kada je uciteljica davala upute tako da nije mogao pratiti njezine izraze lica. Na srecu, ucenik je bio veoma intuitivan, pažljivo je pratio dogadanja u razredu i reakcije svojih školskih kolega. Ako nešto nije razumio, postao je anksiozan i uznemiren. Tada mu je bilo potrebno pomoci dodatnim objašnjenjima. Ucenik je bio vrlo uspješan na sportskom i likovnom podrucju. Volio je sudjelovati u razlicitim nastavnim i izvannastavnim sportskim aktivnostima. Želim istaknuti i njegovu kreativnost u likovnom odgoju u koji je uložio veliki trud i bio izuzetno detaljan. Takoder, bio je vrlo kreativan u pisanju tekstova i pjesama. U kvaliteti pisanja eseja i recenica ucenik se nije razlikovao od svojih kolega iz razreda. Moguce je da je napravio kakvu gramaticku pogrešku. Govorni nastup izveo je s velikim samopouzdanjem. Govorio je jasno i razgovijetno. Artikulacija je bila prikladna i bez posebnih znacajki. Cak i tijekom dramske predstave, njegov je nastup bio doista uvjerljiv. Poput ostalih ucenika, i gluhi ucenik s umjetnom pužnicom pjevao je na glazbenom odgoju. Pjevao je veselo i bez srama, bez obzira na poteškoce s ritmom. Pravilno pracenje ritma pjesme takoder je predstavljalo jedan od ciljeva individualiziranog programa, a ocjena pokazuje da je uspješno napredovao i na tom podrucju. Školski kolege su gluhog ucenika s umjetnom pužnicom dobro prihvatili i pokazali pozitivan odnos prema gluhoci. Bio je omiljen medu školskim kolegama. Na satovima dodatne strucne pomoci bio je aktivan i spremno je sudjelovao. Sa surdopedagoginjom najviše vremena posvetili su nadogradnji sadržaja, poticanju i razvijanju kognitivnih procesa i širenju opcega znanja. Povremeno bi obradili odredeni sadržaj koji se prethodno obradivao na odjelu. Veliki broj zadataka bio je vezan na citanje s razumijevanjem. Razumijevanje pisanog gradiva i pismeno izražavanje bilo je zadovoljavajuce. Bilo je poteškoca s razumijevanjem manje poznatih i glasovno „teških“ rijeci te tudica. Zato ih je neispravno izgovorio i zapisao. Bio je brz i impulzivan u rješavanju razlicitih didaktickih zadataka pa je napravio nekoliko pogrešaka. Zadatke je cesto rješavao metodom „pokušaj-pogreška“. Ipak, postignut je napredak na podrucju sustavnog rješavanja problema i istovremenog usvajanja jednog ili više podataka. Tijekom rješavanja zadataka u razredu cesto se usporedivao i natjecao sa školskim kolegama u brzini rješavanja, što nije baš bilo primjereno. Inzistirao je na zadacima koji su mu se svidali i želio ih je riješiti. Tada je najbolje prihvacao savjete. Zadatke je rješavao s vecom razinom koncentracije i manje grešaka, odnosno, cesto ih je bio svjestan i sam popravio. Rjecnik ucenika bio je jako bogat, posjedovao je puno opceg znanja i smisleno je pripovijedao o svojim iskustvima. Ucenik je bio radoznao i cesto je postavljao pitanja jer ga je zanimalo puno stvari. 3.Zakljucak Moramo biti svjesni da se unatoc svim pomagalima i prilagodbama gluhoca ne može prilagoditi do te mjere da bi gluhi ucenik s umjetnom pužnicom mogao biti jednak u govoru i slušanju. Ipak, toj razini možemo se približiti do te mjere da gluhi ucenik s umjetnom pužnicom može sudjelovati u redovitom odgojno-obrazovnom procesu i pritom biti jako uspješan. Naime, gluhi kao i osobe zdravog sluha imaju jednaka prava na obrazovanje. Pritom ne smijemo zaboraviti da je gluhima posebno potreban pozitivan poticaj i podrška, prvenstveno od strane roditelja. Roditelji su bili velika potpora uceniku, vjerovali su u njegove mogucnosti, poštovali ga i prihvatili. Nisu radili umjesto njega, vec zajedno s njim i - što je najvažnije - bili njegova podrška. Danas se njegovi roditelji s osmjehom na licu prisjecaju da su nekoc mislili kako njihov sin nikada nece pohadati normalnu osnovnu školu. I ne samo to - pohada je sa svojim vršnjacima i jako je uspješan! Ucenik nikada nije pravio probleme jer ne cuje. Znao je da ako nešto želi, može to i uciniti jer i gluhe osobe imaju normalne intelektualne sposobnosti. 4.Literatura 1. Schmidt, M. i Cagran, B. (2006). Gluhi i nagluhi ucenici u integraciji/ukljucenosti. Maribor: Slavisticko društvo. Strucni rad TEHNICKI ASPEKTI PROVOĐENJA ONLINE NASTAVE ILI IZRADE SNIMAKA Valentina Batagelj Osnovna škola Frana Erjavca Nova Gorica Sažetak Clanak predstavlja što je tehnicki dozvoljeno, a što ne te kako napraviti dobro osobno predstavljanje putem kamere. To ce poduprijeti ucitelja pri online nastavi te ucenika prilikom izrade snimaka. Kljucne rijeci: online nastava, tehnicke preporuke, snimka 1. Korištenje tehnologije u školama Globalna pandemija nas je sve bacila u svijet online nastave i upotrebe moderne tehnologije kao što su pametni telefoni, tableti i racunala kako bi izradili snimke ili kako bi održali online nastavu. Osim toga, ucenici cesto koriste tehnologiju kako bi se snimali za razne školske predmete kao što su snimke za povijest ili geografiju. Tako ponavljaju gradivo koje su ucili u školi, nauce više o pojedinoj temi te dodatno upotrebljavaju svoju maštu. Upotreba tehnologije u školi je cesto ogranicena jer se upotreba pametnog telefona cesto smatra nepoželjnom, upotreba školskog racunala oduzima previše vremena za organizaciju, a škole ponekad ne raspolažu tabletima za ucenike. S druge strane, izrada snimaka je jedna od najbržih i najefikasnijih nacina prijenosa informacija, a uz to je cesto i zabavno iskustvo. Ucenici mogu reagirati na ono što ste snimili te na taj nacini nauciti više. Ucenici koji lakše uce slušajuci, mogu snimku preslušati više puta, oni koji lakše vizualno uce ce takoder imati dobrobiti, dok ce se kinesteticki ucenici moci slobodno kretati dok slušaju snimku te ne trebaju mirno sjediti kako bi mogli pratiti sadržaj. Kao ucitelji gurnuti u svijet tehnologije tijekom pandemije, cesto nemamo vremena razmišljati o tehnickim aspektima poput namještanja svjetla, kamere, nas samih, pozadine i sl. Kada dobijemo ucenicke snimke, takvi nam se tehnicki detalji mogu ciniti nebitnima, ali oni rezultiraju potpuno drugacijim ishodom. Ovdje je navedeno što je tehnicki dozvoljeno, a što ne kako bi se napravila dobra osobna prezentacija uz pomoc tehnologije. 2. Što je tehnicki dozvoljeno, a što ne tijekom online nastave Preporucuje se korištenje prijenosnog racunala (laptop) ili stolnog racunala te: - web kamera visoke rezolucije, bilo vanjska ili ugradbena u racunalo - mikrofon, po mogucnosti sa slušalicama. Prethodno provjeriti kvalitetu i jacinu zvuka o po mogucnosti da budu prikljuceni u racunalo o ako su bežicni, provjeriti da su napunjeni u potpunosti prije pocetka nastave Ako na vašoj lokaciji ljudi koriste internet za igranje ili izravni prijenos, to može usporiti vašu mrežnu vezu. Obavijestite druge da to ne cine dok traje nastava. Ako koristite aplikaciju Zoom, skinite najnoviju verziju Zoom aplikacije i imajte naviku osvježavati aplikaciju na tjednoj bazi. Najvažnije od svega, ne smijete biti na otvorenom, voziti ili hodati dok ste na online nastavi. Takoder, vodite brigu da ne bude pozadinske buke. Osvjetljenje . Trebali biste imati izvor svjetla ispred sebe ili bocno kako bi Vaše lice bilo jasno osvijetljeno, ali ne izblijedjelo . Nemojte imati pozadinsko svjetlo . Nemojte imati bilo kakav izvor svjetla iznad Vas u okviru zaslona . Podesite svjetlo ovisno o dobu dana Odjeca . Odjenite se službeno Pozadina . Pozadina koju drugi vide na Vašoj snimci trebala bi biti jednostavna, a ne da odvraca pažnju . Najbolje je pronaci neki zid u Vašem okruženju koji ce biti pogodan za ucestalo korištenje . Osigurajte da ne postoji bilo kakvo kretanje u pozadini poput kucnih ljubimaca ili djece Mikrofon . Provjerite je li ispravan. Izvršite testiranje sustava i isprobajte ga s nekim na probnom sastanku. . Provjerite znate li ga upaliti i ugasiti (utišati i ukljuciti zvuk) . Provjerite da podešavanje jacine zvuka radi nesmetano Video . Gledajte u kameru (ne u sliku osobe kojoj govorite). Želite postici da ucenici dožive da ste s njima. . Ostanite centrirani unutar okvira snimanja te izbjegavajte nagle ili drasticne pokrete Dodatne preporuke Korak 1: Kut Postavite racunalo na hrpu knjiga kako bi kamera bila malo viša od Vaše glave, otprilike pri vrhu Vaše glave te ju onda usmjerite prema Vašim ocima. Korak 2: Osvjetljenje Uzmite visoku svjetiljku i postavite ju uz racunalo s one strane Vašeg lica s koje Vam najviše odgovara. Svjetiljka bi trebala biti u ravnini s racunalom ili malo iza njega tako da svjetlost lijepo pada na Vaše lice. Korak 3: Odraz Postavite komad bijelog papira ili bijeli stolnjak na stol za kojim sjedite, ali pazite da se ne vide u okviru snimanja. 3. Preporuke ucenicima pri izradi snimke Kao dodatak svemu prethodno navedenom, ovdje se nalazi popis preporuka za Vas kako biste ih prenijeli ucenicima: Snimajte vodoravno, a ne okomito. Glavni razlog zašto se rade vodoravne videosnimke je zato što su naše oci smještene vodoravno. Zato su filmovi i TV vodoravni. Takoder, vodoravni format je bolji od okomitog. Na primjer, scene koje ukljucuju više od jedne osobe ili ukljucuju dinamiku i pokret nikad nisu okomite. One ni ne mogu biti tako ucinkovite kao da su vodoravne. Obratite pažnju na položaj Vaše glave: nemojte odrezati vašu bradu ili vrh glave. Provjerite da Vam predmeti u pozadini ne “rastu” iz glave. Provjerite da predmeti u pozadini budu u ravnini s Vama. To znaci da, na primjer, police u pozadini ili ormari trebaju biti u istoj ravnini kao i radna površina, odnosno racunalo. Kada se obracate osobi s druge strane kamere, pazite da ju gledate u oci. To znaci da ne smijete postaviti kameru ni previsoko ni prenisko. Ako je kamera prenisko, izgledat cete viši od slušatelja. Ako je kamera prenisko, izgledat cete maleno gledateljima. Postavite kameru negdje gdje može nesmetano stajati ili ce gledateljima biti teško pratiti što govorite uz dodatno nepotrebno kretanje. 4. Zakljucak Korištenje moderne tehnologije se može ciniti teško na pocetku, no uz upotrebu gore navedenih savjeta, izgledat cete poput profesionalca s dugogodišnjim iskustvom pred kamerom. Upotrebljavajuci gore spomenute savjete cete takoder podržati Vaše ucenike da budu ponosni na svoje snimke dok ce, istovremeno, njihovi gledatelji dobiti najvecu dobrobit. Strucni rad PRAKTICNA NASTAVA U ONLINE OKRUŽENJU Igor Kucan, Ivana Kucan, Kristina Horvat Strukovna škola Virovitica Tehnicka škola Virovitica Sažetak Vrijeme u kojem živimo karakterizira intenzivni razvoj školstva, tehnike i tehnologije što pred obrazovanje svakodnevno postavlja nove zahtjeve. Zahvaljujuci brzom razvoju informacijskih tehnologija u najširem smislu, pedagoška tehnologija postaje sve modernija i inspirativnija, kako za ucenike, tako i i za ucitelje. Bez digitalne pismenosti danas se ne može govoriti o pojedincu koji je spreman za život u modernom svijetu punom prepreka. Korištenje najnovijih informacijsko – komunikacijskih (IKT) dostignuca tijekom obrazovnog procesa prekida se tradicija u kojoj je nastava jednosmjeran proces gdje nastavnik prenosi znanje, koje ucenici pasivno usvajaju, a onda reproduciraju kao nauceno. IKT pomaže nastavniku kreiranje poticajnog okruženja za ucenje u okviru svog nastavnog predmeta i to na nacin da ucini nastavu kreativnijom, izazovnijom, zanimljivijom, funkcionalnijom i svrsishodnijom. Iako ce provodenje online nastave predstavljati izazov i za škole i za nastavnike, održavanje online nastave ce navesti nastavnike da preispitaju neke od temeljnih razlika u nastavnickim i virtualnim ucionicama. Kljucne rijeci: online ucenje, poucavanje, prakticna nastava 1.Uvod Prema Anticu [1] u staroj školi glavni izvor znanja je bio ucitelj i knjiga, a potom se umnožio knjižni fond pa se ucilo i izvan propisanih štiva, da bi se u novije doba umnožili izvori znanja, koji su osim toga i tehnološki tako posredovani da im je olakšan pristup. Ako usporedimo današnje mogucnosti, koje su ponudene za ucenje i poucavanje, s knjigom, može se zakljuciti da je u sustavu odgoja i obrazovanja prisutan i vidljiv napredak. Ucenje i poucavanje dva su medusobno povezana i kljucna pojma u didaktici, odnosno odgojno-obrazovnom procesu, a odnose se na aktivnosti ucenika (uciti) i ucitelja (poucavati). „Ovisno o prevladavanju aktivnosti tih dvaju subjekata odgojno-obrazovnog procesa, može se govoriti o tradicijskoj (dominacija ucitelja) i suvremenoj školi (ucenik aktivno stjece znanje i vještine, razvija sposobnosti te ostvaruje odgojne ciljeve)“. [2] Poucavanje, prema Cindric i ostali [2] treba biti takvo da se stvore odgojno – obrazovne (nastavne) situacije u kojima ce se ucenika dovesti do toga da sam traži podatke, odgovore, rješava probleme, analizira podatke na raznolike nacine. Takvo poucavanje treba rezultirati ucenikovim razumijevanjem koje se ocituje u njegovim sposobnostima da može objasniti, obrazložiti, navesti primjer i znanje primijeniti u novoj nastaloj situaciji i životu. Katavic i ostali [3] navode da je online obrazovanje inovacija koja povecava kvalitetu obrazovanja, doprinosi razvoju online materijala i ekspertize u online okruženju, izgradnji kulture kritickog razmišljanja, istraživanja, kreativnosti, sinkronog i asinkronog komuniciranja i korištenja multimedijalnih materijala u obrazovanju. U Republici Hrvatskoj strukovno se obrazovanje provodi u ustanovama za strukovno obrazovanje i dijelom kod poslodavaca kako je navedeno u Programu razvoja strukovnog obrazovanja i osposobljavanja [4], a ucenje temeljeno na radu prisutno je u tri oblika u strukovnim programima/kurikulumima: • kombinirani programi ili naukovanje, • u školi s razdobljima osposobljavanja kod poslodavca, • integrirano u programu strukovnog obrazovanja i osposobljavanja. Ti strukovni programi/kurikuli su trogodišnji programi obrazovanja za vezane obrte, trogodišnji industrijski i srodni programi obrazovanja, cetverogodišnji i petogodišnji strukovni program obrazovanja. Strukovno obrazovanje je usmjereno na stjecanje vještina kroz prakticnu nastavu i vježbe. Matijevic i Radovanovic [5] navode da se vještine stjecu vježbanjem, a organizaciju vježbanja prate odredene zakonitosti, koje je u velikoj mjeri otkrila i objasnila psihologija i didaktika, pa nastavnicima koji svakodnevno organiziraju vježbanje u školi ostaje da proucavaju posebnosti vježbanja u nekim konkretnim i specificnim nastavnim podrucjima (npr. vještine u podrucju knjigovodstva, pisanje na tipkovnici, poslovno komuniciranje, itd.). Cilj vježbanja je visok stupanj automatskog izvodenja radnji. 2.Pregled dosadašnjih istraživanja u Hrvatskoj i zemljama Europske unije COVID-19 pandemija se pokazala kao najpogubnija, najbrža i najnepredvidljivija kriza za cijeli svijet s kojom se teško nose odrasle osobe, a koliki je utjecaj ima na psihofizicki razvoj djece i rezultate u odgojno-obrazovnom procesu ce se tek utvrditi u buducnosti. Roška i Draganovic [6] proucavaju osobnu potrošnju u vrijeme pandemija u Hrvatskoj, Jurcevic-Lozancic i Kudek-Miroševic [7] proucavaju izazove partnerskog odnosa u ustanovama ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja u vrijeme pandemije koronavirusa te su dokazali da odgojitelji partnersku suradnju s roditeljima u vrijeme pandemije koronavirusa procjenjuju kvalitetnom te se smatraju kompetentnima u izgradnji partnerskih odnosa s roditeljima i u pružanju podrške roditeljima djece s teškocama. Wang i suradnici [8] su proucavali ucinak COVID-19 na odnos e-ucenja i produktivnosti obrazovanja te otkrili da stav ucenika prema racunalu, internetska samoefikasnost, vremenski raspored odgovora nastavnika i odnos nastavnika prema e-ucenju pozitivno i znacajno teže utjecu na zadovoljstvo ucenika srednjih škola, a racunalna anksioznost ucenika, jednostavnost upotrebe, dostupnost sustava, dostupnost interneta, klima za ucenje i interakcije negativno utjecu na zadovoljstvo ucenika srednjih škola. Chadwick i McLoughlin [9] su u ispitivali utjecaj krize COVID – 19 na ucenje, poucavanje i omogucavanje prakticnih znanstvenih aktivnosti nakon ponovnog otvaranja škola u Irskoj te na temelju dobivenih rezultata zakljucili kako su mjere sprjecavanja prijenosa virusa imale negativan utjecaj na nastavu, ucenje i ocjenjivanje u znanosti, a najupecatljivije je da je više od 90% ucitelja izjavilo da je negativan utjecaj ovih mjera na njihovu sposobnost olakšavanja prakticne aktivnosti tijekom izvodenja nastave. 3.Usporedba održavanja vježbi online i uživo u programu medicinska sestra opce njege/medicinski tehnicar opce njege Vježbe koje se održavaju u online okruženju temelje se na uporabi informacijsko-komunikacijske tehnologije. Cilj vježbanja u programu medicinska sestra opce njege/medicinski tehnicar opce njege je osposobiti ucenika da samostalno i/ili u timu priprema i provodi opcu njegu, a sve radi razvijanja profesionalne savjesnosti prema prihvacenim standardima, zakonskim obvezama i etici uz razvijanje humanog odnosa prema korisniku zdravstvene skrbi kako je navedeno u Strukovnom kurikulu [10]. Takvo stjecanje vještina ne može se postici uporabom informacijsko-komunikacijskih tehnologija tijekom održavanja nastave online. Održavanjem vježbi na bolnickim odjelima stjecu se vještine izvodenjem postupaka. Održavanjem vježbi online i upotrebom informacijsko-komunikacijske tehnologije, ne postoji neposredni kontakt s korisnikom zdravstvene zaštite, a upravo je taj kontakt temeljni dio procesa stjecanja vještina u programu medicinska sestra opce njege/medicinski tehnicar opce njege. 4.Usporedba održavanja vježbi online i uživo u programu elektrotehnicar, tehnicar za mehatroniku Izvodenje vježbi u online okruženju u programu elektrotehnicar, tehnicar za mehatroniku daleko je zahtjevnije od izvodenja vježbi uživo. Online nastava opcenito zahtjeva vecu pripremu i posvecenost kako cjelini , tako i samom pojedincu. Ucenik prije svega mora biti informaticki pismen, odnosno mora poznavati informacijsko komunikacijske tehnologije kako bi uspješno savladao zahtjeve koji mu se namecu. Alati kao programska podrška za izvodenje vježbi moraju biti jednostavni i prilagodeni uceniku, kako bi svoje znanje usmjerio na sam tijek vježbe. Klasicna nastava i metode koje se koriste u prakticnoj nastavi daleko su razvijenije i bolje jer uceniku daju vještine i sposobnosti koje se teško stjecu kroz online nastavu. Ucenik dobiva stvaran uvid u problematiku kao što su neispravnost mjerne opreme, odabir krivih elemenata i komponenti itd., koja se može javiti prilikom izvodenja vježbi. Izravan kontakt s mjernom opremom i samim postupkom mjerenja daje mogucnost usporedbe rezultata s ostalim ucenicima, ali isto tako mogucnost pogreške i njeno ispravljanje. Kroz prakticnu nastavu koja se izvodi u specijaliziranim ucionicama, ucenik nastavu izvodi prema odredenim pravilima i propisima kako bi stekao disciplinu i uzorno ponašanje te u buducnosti bio strucan i odgovoran na poslu. 5.Zakljucak Izvodenje nastave uživo u klasicnoj ucionici, praktikumu ili nekoj drugoj ustanovi još uvijek ima veliku prednost ispred izvodenja nastave u online okruženju. Klasicna nastava daje uceniku stvaran uvid u problematiku koja se može javiti u samom procesu izvodenja vježbi. Prilikom izvodenja ovakvog oblika nastave možemo koristiti razlicite socijalne oblike rada, kao što su frontalni, individualni, rad u skupinama i timski rad. Nastava u online okruženju zahtjeva od ucenika poznavanje razlicite informacijske tehnologije koja se koristi u takvom obliku nastave. Metode i oblici rada koji se koriste u online nastavi moraju biti pažljivo odabrani, kako bi se ucenike usmjerilo na sadržaje koji se obraduju, a manje tehnologijom kojom raspolažu. Koliko god online nastava znacila kao nastava buducnosti, cinjenica je da nikada nece moci zamijeniti razgovor i predavanje uživo. 6.Literatura [1.] Antic S. Rjecnik suvremenog obrazovanja: obrazovanje u trendu 21. stoljeca. Zagreb: Hrvatski pedagoško-književni zbor; 2009. [2.] Cindric M, Miljkovic D, Strugar V. Didaktika i kurikulum. Zagreb: Manualia universitatis studiorum Zagrabiensis Udžbenici Sveucilišta u Zagrebu; 2010. [3.] Katavic, I., Milojevic, D., Šimunkovic, M. (2018). Izazovi i perspektive online nastave i Republici Hrvatskoj. Obrazovanje za poduzetništvo, Vol 8, 95-107. [4.] Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta. Program razvoja strukovnog obrazovanja i osposobljavanja (2016.-2020.) [Internet]. [pristupljeno 10.07.2021.]. Dostupno na: https://mzo.gov.hr/UserDocsImages/dokumenti/Obrazovanje/StrukovnoObrazovanje/Program%20razvoja%20sustava%20strukovnog%20obrazovanja%20i%20ospos obljavanja%20(2016.-2020.).pdf [5.] Matijevic M, Radovanovic D. Nastava usmjerena na ucenika: prinosi razvoju metodika nastavnih predmeta u srednjim školama. Zagreb: Školske novine; 2011. [6.] Draganovic A, Roška V. Osobna potrošnja u vrijeme COVID-19 pandemije u Republici Hrvatskoj. Acta Economica Et Turistica. 2021;6:5-23. [7.] Jurcevic Lozancic A, Kudek Miroševic J. Izazovi partnerstva u ustanovama ranoga i predškolskoga odgoja i obrazovanja u vrijeme pandemije koronavirusa. Hrvatska revija za rehabilitacijska istraživanja. 2021;57(1), 128-144. doi: https://doi.org/10.31299/hrri.57.1.7 [8.] Anwar A, Li G, Malik S, Wang XY. Impact of COVID-19 on achieving the goal of sustainable development: E-learning and educational productivity. Economic Research. 2021. doi: https://doi.org/10.1080/1331677X.2021.1927789 [9.] Chadwick R, McLoughlin E. Impact of the COVID-19 crisis on learning, teaching and facilitation of practical activities in science upon reopening of Irish schools. Irish Educational Studies. 2021;40(2):197-205. doi: https://doi.org/10.1080/03323315.2021.1915838 [10.] Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta. Strukovni kurikulum za stjecanje kvalifikacije Medicinska sestra opce njege/Medicinski tehnicar opce njege. Zagreb: 2011. Strucni rad KREATIVNE PROSTORNE INTERVENCIJE U NASTAVI LIKOVNE KULTURE Nataša Bezic Osnovna škola Mate Balote B Sažetak Kreativnost u obrazovanju djeteta predstavlja glavni temelj i osnovu kojom ucenicima predstavljamo obrazovne sadržaje. Ucenici kreativnost koriste u vlastitom izražavanju, u rješavanju problema i zadataka, usvajanju novih nastavnih sadržaja i sl. Bez kreativnosti nema napretka ni u jednoj disciplini, zbog toga je likovna kultura izuzetno važna u osnovnoškolskom obrazovanju jer nas uci upravo kreativnom promišljanju i djelovanju. Suvremena se umjetnost najcešce kriticki obraca publici, nekonvencionalan nacin izražavanja je svakako zanimljiviji današnjoj generaciji ucenika, stoga djeci treba približiti razlicite oblike suvremenog izražavanja. Novim je kurikulumom za likovnu kulturu i likovnu umjetnost upravo to i cilj. U prvom razredu gimnazije, ucenici uce o ulicnoj umjetnosti, popularno nazvanoj street art, dok se u osnovnoj školi susrecu s ovom tematikom vec u 5. razredu kroz temu Osobno i društveno. U nastavi likovne kulture moguce je približiti nove vrste umjetnickog izražavanja i potaknuti ih na kreativno oblikovanje prostora i okoline u kojoj žive. Time ce razvijati svoju maštu, motoricke vještine, ali ce razvijati i kriticki stav prema devastiranim površinama, kojih danas, na žalost, ima sve više i više. Kljucne rijeci: ulicna umjetnost, likovna kultura, grafiti, mural, vandalizam. 1.UVOD Šetnjom ulicama raznih gradova uocit cemo jedan od najpopularnijeg nacina likovnog izražavanja, street art ili ulicnu umjetnost. Crtanje i pisanje po zidovima pojavljuje se tisucama godina unatrag, prve crteže nalazimo još u paleolitskim spiljama, u starom su vijeku Grci i Rimljani pisali po zidovima ljubavne poruke, politicke slogane, a danas grafite povezujemo s hip-hop kulturom. Na pocetku (70.godina 20.stoljeca) su to bili natpisi samoukih umjetnika u podzemnim željeznicama New Yorka, danas se iz grafita razvila ulicna umjetnost koja je otvorenija, pristupacnija publici. Grafiti umjetnici se baziraju na pisanju tekstova sprejom, dok ulicni umjetnici koriste stencil tehniku, akrilne boje, sprejeve i druge materijale. Za razliku od ulicne umjetnosti, grafiti se vecinom smatraju oblikom vandalizma. Možda su zato i zanimljivi mladoj generaciji, ali zbog njene pristupacnosti, provokativnog sadržaja, estetskih kvaliteta, ulicna je umjetnost danas stekla veliku popularnost i postala neizostavan dio urbane kulture. Ulicnu umjetnost možemo približiti ucenicima na nacin da je prethodno istražuju, zatim kriticki odnose prema primjerima vandalizma, te da stvaraju vlastite vizualne poruke u školskom ili javnom prostoru. 2.VANDALIZAM ILI KREATIVNO STVARANJE? Pokažemo li ucenicima nekoliko primjera devastiranih zidova zgrada raznim grafitima ili, s druge strane, primjere poznatih ulicnih umjetnika (Banksy, Velasco, Lonac, JR….), ucenici ce odmah prepoznati i osuditi vandalizam. Zbog toga je dobro objasniti djeci da se intervencije na javnim površinama moraju organizirati te ih moraju odobriti mjerodavne institucije. Ucenici bi se rado okušali u crtanju zidova sprejom, medutim, ovakav nacin crtanja iziskuje dugotrajnu vježbu, ali i odgovarajucu opremu i zaštitu. To ne znaci da djeca ne smiju i ne mogu slikati po zidovima, bitna je dobra organizacija, poznavanje tehnika, vježba, mašta i upornost. Ovakav nacin rada primjenjiviji je u radu s odabranom grupom ucenika, npr. u likovnoj skupini u sklopu izvannastavnih aktivnosti. 2.1.SLIKARSKE TEHNIKE Crtanje i slikanje sprejom možemo koristiti jedino u stencil tehnici. Direktno pisanje i crtanje nije primjereno za osnovnoškolski uzrast. Za slikanje murala preporucujem akrilne boje (boje za fasadu), valjke i kistove. Stencil tehnika izvodi se pomocu šablona. Danas na tržištu ima i gotovih šablona, medutim to bi trebalo izbjegavati. Kreativnost se razvija promišljanjem i crtanjem skica za vlastite šablone. Ucenici ce tako, prilikom crtanja šablona, morati promišljati koje dijelove crteža rezati, a koje ostaviti, kako bi vizualna poruka bila jasna. Prije intervencije na zidu ili nekoj drugoj površini, dobro je pripremiti podlogu, strugati višak prašine grubljom cetkom, a zatim premazati podlogu impregnacijom za beton. Na terenu se rad izvodi u manjim skupinama, netko ce pridržavati šablonu uz površinu zida, a netko ce sprejati. Obavezna je zaštita zaštitnom maskicom i rukavicama. Prilikom slikanja murala akrilnim bojama, takoder treba pripremiti podlogu impregnacijom za beton, a zatim nacrtati skicu olovkom. Prenošenje skice na veci zid (murali vecih dimenzija) može se izvesti pomocu pomocne mreže, a možemo jednostavno projicirati projektorom odabrani crtež na zid te skicirati olovkom. Ovakav postupak znatno ubrzava proces skiciranja na zidu. 2.2. POSTUPAK ISTRAŽIVANJA U prvom ce se dijelu istraživanja ucenici upoznati s nekim najpoznatijim umjetnicima ulicne umjetnosti. Ucenici ce istražiti rad pojedinih umjetnika, postupke stvaranja, tehnike, poruke. Možemo im dati listu umjetnika, pa ce svatko istražiti jednog i predstaviti ostalima što mu se najviše svidjelo kod tog umjetnika. Ispricat ce neke zanimljivosti na koje je naišao pri istraživanju. Naglasak treba uvijek staviti na odgovorno ponašanje pojedinca prema javnim površinama i kulturnom dobru, jer uklanjanje nepoželjnih natpisa je skup i dugotrajan proces. Istraživacki se postupak nastavlja obilaskom škole, školskog dvorišta ili grada. Radim u školi u manjem gradicu pa nam obilazak grada nije iziskivao puno vremena. U vecem se gradu može obici manji kvart. Razgledavaju se razna skrivena mjesta, fotografiraju se devastirani zidovi ili zanimljive površine koja bi rado htjeli vizualno osmisliti. Nakon obilaska slijedi analiza pronadenih primjera. Koji bi zid bio pogodan za likovno osmišljavanje? Ucenici iznose svoja razmišljanja, primjedbe, prijedloge, diskutiraju, zajednicki odlucuju koje su ideje najpogodnije za stvaranje. 2.3.POSTUPAK STVARANJA Ucenici su zajednicki odlucili koje ce zidove oplemeniti. Olujom ideja došli smo do najboljeg i najprihvatljivijeg rješenja. Odlucila sam se za stencil tehniku, pa sam im dodatno objasnila postupak rada pomocu šablona. Zapoceli su crtanjem manjih skica na papiru, a zatim sam ih podijelila u grupe po dvoje ucenika. Pojedina je skupina crtala i rezala jednu vecu šablonu na polovici hamer papira. Kad su šablone izrezali, isprobali su sprejeve na papiru. Svaki je ucenik naucio da treba prvo dobro protresti sprej, da se sprej drži okomito, s odredenim razmakom, da postoje razni nastavci za sprej koji pokrivaju vece ili manje preciznije površine i da treba obavezno zaštititi ruke i lice. Prve grafite izveli smo na zidovima u školskom dvorištu. Radili su ih u dvije boje (crna i bijela). Za svaku boju bilo je potrebno izraditi posebnu šablonu. Evo nekoliko primjera naših prvih intervencija. Slika 1: Pripreme i tijek rada Slika 2: Motoristi, Macka i miševi Slika 3: Ribice Ucenici su stekli iskustvo, pa smo krenuli na složenije zadatke. Za ovu i sljedece intervencije obratila sam se našem gradonacelniku za dozvolu. Opisala sam mu ukratko što bi sve izveli i navela mjesta u gradu gdje planiramo intervenirati. Objasnila sam da slike nece biti invazivne za okolinu, vec diskretne. On nam je uz puno povjerenje dao dozvolu za naše kreacije. Sljedeci projekt nazvali smo „Hobotnica“, naime naslikali su ružicastu hobotnicu koja izlazi iz šahta. Ovdje su ucenici dali sve od sebe. Prvo su pripremili šablone za tri boje, a zatim na terenu izveli rad. Slika 4: Tijek rada na Hobotnici Slika 5: Hobotnica, dovršen rad. Drugi složeniji projekt nazvali smo „Bijeg“. Izveli smo ga na nogostupu koji ima ugradene zaštitne metalne stupice. Za svaki stupic zamislili su da ima sjenu koja se postepeno pretvara u siluetu covjeka. Silueta se iz ukocenog stava, zarobljena uz tijelo stupa, polako pretvara u covjeka koji pokušava pobjeci. Na taj nacin prolaznik može pratiti „bijeg“ sjene stupica u nizu. Slika 6: Pripreme i tijek rada Slika 7: Bijeg Ovaj smo projekt dodatno iskoristili za izradu kratkog videa u stop animaciji, koji jasnije opisuje zadanu temu. Video se može pogledati na sljedecoj poveznici: https://bit.ly/Bijeg123 Sljedeci projekt mislimo raditi u školskom prostoru. Imat ce didakticku namjenu, naime služit ce ucenicima da se pri svakom prolasku školskim hodnikom podsjete nekog pojma ili definicije. To ce im omoguciti lakše pamcenje. Npr. rijec „vodoravno“ može biti izvedena uz razlicite vizualne znakove, kao što su strjelice u vodoravnom smjeru, geografske paralele i sl. Na isti se nacin mogu oslikati tablice množenja ili jednostavna pravila vezana za hrvatski pravopis. Ucenik ce vizualizacijom i neprestanim ponavljanjem lakše upamtiti obrazovne sadržaje. 3.Zakljucak Ova vrsta nastave je daleko zanimljivija ucenicima, motiviraniji su i interes je znatno veci. Sva su djeca kreativna, samo ih treba potaknuti, gurnuti u svijet mašte i umjetnosti. Nakon ostvarenog rada, bez obzira što je iziskivao upornost, strpljenje, koncentraciju i disciplinu, ucenik se osjeca pozitivno i sretno. Ostvario je rad koji ce oplemeniti prostor, zainteresirati ce i druge ucenike za kreativno stvaranje, razvijat ce pozitivan stav prema okolini, baštini, spomenicima. Sigurna sam da ce se dugo sjecati druženja i stvaranja u ovakvim aktivnostima. 5.Literatura 1. Alen Mojic, (2019.) Fotografija ulicne umjetnosti, Završni rad, Sveucilište u Zagrebu, Graficki fakultet, pregled; 23.kolovoza 2021.,URL: https://eprints.grf.unizg.hr/3091/1/Z971_Moji%C4%87_Alen.pdf Strucni rad FORMIRANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH SKUPINA U IZBORNOJ NASTAVI DRUGOG STRANOG JEZIKA – KRATKI PREGLED Luka Huzjak, profesor njemackog jezika OŠ Eugena Kumicica, Velika Gorica Sažetak Cilj ovog rada je pružiti kratak pregled grupiranja ucenika u izbornoj nastavi drugog stranog jezika u osnovnoj školi. U radu se uvodno isticu dokumenti kojima se na razini cijele Europske unije potice ucenje drugog stranog jezika kako bi više mladih govorilo barem dva europska jezika uz materinski. U drugoj cjelini obraden je važeci zakonodavni okvir – Pravilnik o broju ucenika u redovitom i kombiniranom razrednom odjelu i odgojno-obrazovnoj skupini u osnovnoj školi (NN 124/2009, 73/2010) i Državni pedagoški standard osnovnoškolskog sustava odgoja i obrazovanja (NN 63/2008, 90/2010) uzimajuci u obzir važeca i obvezujuca tumacenja Ministarstva znanosti i obrazovanja, aktivnosti Sindikata hrvatskih ucitelja i Kurikulume za predmete Njemacki, Francuski i Talijanski jezik. U trecoj cjelini prikazujemo rezultate anonimnog upitnika dobivene na uzorku od 115 ispitanika iz Facebook grupe Drugi strani jezik u nastavi koja okuplja ucitelje i profesore drugog stranog jezika u školama Republike Hrvatske. Kljucne rijeci: drugi strani jezik, izborna nastava, grupiranje ucenika 1.UVOD Engleski jezik postao je dominantan jezik u osnovnoj školi. Vecina kolegica i kolega smatra da bi ucenje drugoga stranog jezika trebalo postati obvezatno. No, nije to samo mišljenje struke, nego i stav Europske unije. Tako zakljucci Europskog vijeca iz prosinca 2017. godine jasno preporucuju poboljšanje ucenja jezika kako bi više mladih govorilo barem dva europska jezika uz materinski. [6] Snažnije promicanje ucenja drugog stranog jezika potice se na razini citave Europske unije u više dokumenata.1 Dokaz tomu su razliciti dokumenti i strategije koje to i potvrduju: Akcijski plan „Promoting Language Learning and Linguistic Diversity“, Rezolucija Vijeca od 21. studenog 2008. o europskoj strategiji za višejezicnost [10], Preporuka Vijeca od 20. prosinca 2012. o vrednovanju neformalnog i informalnog ucenja [9], Uredba (EU) br. 1288/2013 Europskog parlamenta i Vijeca od 11. prosinca 2013. o uspostavi programa „Erasmus+”: programa Unije za obrazovanje, osposobljavanje, mlade i sport i o stavljanju izvan snage Odluka br. 1719/2006/EZ, br. 1720/2006/EZ i br. 1298/2008/EZ [11], Zakljucci Vijeca od 20. svibnja 2014. o višejezicnosti i razvoju jezicnih kompetencija [13] te Zagrebacka rezolucija o višejezicnosti [12]. 1 U clanku navodim samo neke primjere. 2 „Iz Ministarstva obrazovanja porucuju, radi se na novom Nacionalnom planu razvoja obrazovanja pa ce se i o tome promisliti.“ Apel s okruglog stola: drugi strani jezik uvesti kao obvezan predmet u osnovne škole, Jutarnji list. URL: https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/apel-s-okruglog-stola-drugi-strani-jezik-uvesti-kao-obvezan-predmet-u-osnovne-skole-15071090 (3.9.2021.). Sadašnjim zakonodavnim uredenjem upitna je višejezicnost u osnovnoškolskom obrazovanju. Ucenike se ne potice na ucenje drugog stranog jezika. Nadležna državna tijela nisu prepoznala ili ne razumiju nužnost ucenja dodatnog stranog jezika zbog konkurentnosti, mobilnosti te osobnog i profesionalnog razvoja.2 Kao jedan od problema uocavam nemogucnost ili nejasne upute Ministarstva znanosti i obrazovanja vezane za pohadanje drugog stranog jezika za ucenike istoga ili više razreda u odgojno-obrazovnim skupinama koje imaju manje od 14 ucenika. Omogucavanje pohadanja drugog stranog jezika za skupine s manje od 14 ucenika svakako je dodatan poticaj za ucenje drugog stranog jezika, a time i brže usvajanje preporuka EU. 2.ZAKONODAVNI OKVIR Ministarstvo znanosti i obrazovanja u nekoliko dopisa istice Preporuke Vijeca Europske unije o sveobuhvatnom pristupu i poucavanju i ucenju jezika (8638/19). Bivša ministrica Blaženka Divjak u svom dopisu od 12. lipnja 2019. [2] upucuje sve osnovne i srednje škole na spomenute Preporuke. U dopisu se istice da se Preporukama podupire „višejezicnost u središtu vizije europskog prostora obrazovanja“ te „potreba razvijanja svijesti o važnosti jezika u školama“. Ministarstvo poziva škole da podupru poucavanje najmanje dvaju stranih jezika, potaknu nastavnike da se bolje upoznaju s Preporukama i nastavnicima omoguce da prezentiraju ucenicima i roditeljima vrijednosti ucenja stranih jezika. Na Preporuke se upucuje i u dopisu bivše državne tajnice Branke Ramljak od 8. lipnja 2020. [3] kao i u odgovoru Vesne Šerepac, ravnateljice Uprave za odgoj i obrazovanje Ministarstva znanosti i obrazovanja Sindikatu hrvatskih ucitelja od 23. veljace 2021. [4] Nažalost, spomenute Preporuke u školskoj praksi predstavljaju samo mrtvo slovo na papiru kao što je i uz podršku Sindikata hrvatskih ucitelja navedeno u tiskanom izdanju Novog lista u clanku Neravnopravan drugi strani jezik u školama, objavljenom 24. ožujka 2021. [7] O broju ucenika u odgojno-obrazovnoj skupini odlucuje se na osnovi dvaju propisa – to su Pravilnik o broju ucenika u redovitom i kombiniranom razrednom odjelu i odgojno-obrazovnoj skupini u osnovnoj školi (NN 124/2009, 73/2010) [8] i Državni pedagoški standard osnovnoškolskog sustava odgoja i obrazovanja (NN 63/2008, 90/2010). [5] Pravilnik je donio aktualni ministar Radovan Fuchs 2009. i izmijenio/dopunio ga 2010. Državni pedagoški standard osnovnoškolskog sustava odgoja i obrazovanja takoder se mijenjao dva puta, ali ni Pravilnik ni Državni pedagoški standard osnovnoškolskog sustava odgoja i obrazovanja ni nakon promjena nisu ni na koji nacin doprinijeli formiranju odgojno-obrazovnih skupina s manje od 14 ucenika za izbornu nastavu drugog stranog jezika. Sukladno clanku 10. Pravilnika o broju ucenika u redovitom i kombiniranom razrednom odjelu i odgojno-obrazovnoj skupini u osnovnoj školi (NN 124/2009) za odgojno-obrazovnu skupinu diferenciranog dijela nacionalnog okvirnog kurikuluma (izborni nastavni predmeti) i odgojno-obrazovnu skupinu produženoga boravka najveci broj ucenika utvrduje se sukladno odredbama clanka 3. ovoga pravilnika koje se odnose na redoviti razredni odjel, a prema clanku 3. redoviti razredni odjel ima od 14 do 28 ucenika. Prema Državnom pedagoškom standardu osnovnoškolskog sustava odgoja i obrazovanja (NN 63/2008) clanku 11. odgojno-obrazovni rad odgojno-obrazovne skupine za izbornu nastavu informatike, vjeronauka i drugoga stranog jezika izvodi se po mjerilima redovite nastave, a izborna nastava iz vjeronauka izvodi se u odgojno-obrazovnim skupinama koje imaju i manje od 14 ucenika. 2.1.TUMACENJA MINISTARSTVA ZNANOSTI I OBRAZOVANJA U svakodnevnoj školskoj praksi susrecemo se sa situacijama da ni ravnatelj školske ustanove, ni savjetnici AZOO-a, ni pravna služba Sindikata hrvatskih ucitelja nisu nadležni protumaciti propise koje je donijelo ili koji su iz djelokruga Ministarstva znanosti i obrazovanja. Samo Ministarstvo znanosti i obrazovanja, odnosno tijelo, institucija koja je propise i donijela može sa stopostotnom sigurnošcu protumaciti vlastite propise ili propise iz svoje nadležnosti.3 3 Uputno je tražiti mišljenje primjerice pravne službe Sindikata hrvatskih ucitelja, naravno, ako ste clan sindikata ili tražiti tumacenje/mišljenje Uprave za odgoj i obrazovanje Ministarstva znanosti i obrazovanja mailom na pisarnicu ili sustavom ePodnesak. Vidi kontakte MZO-a: https://mzo.gov.hr/kontakti/177 (3.9.2021.). Sindikat hrvatskih ucitelja uputio je dopis Ministarstvu znanosti i obrazovanja u kojem su medu ostalim istaknuti dokumenti EU-a koji poticu ucenje stranih jezika, nadalje istaknuta je mogucnost obveznog drugog stranog jezika, formiranje skupina s manje od 14 ucenika, bolje reguliranje ispisa, ravnopravnost obveznih i izbornih predmeta, aktivno poticanje ucenja drugog stranog jezika te izmjena i dopuna propisa vezanih za poticanje ranog ucenja drugog stranog jezika. Odgovor Sindikatu hrvatskih ucitelja upucuje Vesna Šerepac, ravnateljica Uprave za odgoj i obrazovanje Ministarstva znanosti i obrazovanja Sindikatu hrvatskih ucitelja 23. veljace 2021. [4] Šerepac istice da ucenicima nikada nije uskraceno pravo ucenja drugog stranog jezika onih odgojno-obrazovnih skupina u kojima je došlo do smanjenja broja ucenika. Nadalje, prema odgovoru pravobraniteljici za djecu navodi da se u školi tijekom godina može smanjiti broj ucenika ukljucenih u izborni program, ali da ce se ucenicima omoguciti pravo na pohadanje odabranog izbornog programa i s manje od 14 ucenika. Takoder, ako je broj ucenika veci od propisanog4, nastava se može izvoditi i u dvije odgojno-obrazovne skupine. Naveden je i jedan konkretan moguci primjer: „U vecim školama kada postoje cetiri paralelna 4. razreda, broj ucenika ne može biti manji od 14 ucenika kada se formira odgojno-obrazovna skupina, npr. ako je u svakoj skupini 10 ili 12 ucenika onda se moraju spajati u dvije odgojno-obrazovne skupine (npr. 4.a i 4.b te 4.c i 4.d). Ako se tijekom školske godine ucenici u 7. razredu ispisuju s ucenja izbornog predmeta, te tijekom školske godine u svakoj odgojno-obrazovnoj skupini ostane po 12 ucenika, odgojno-obrazovne skupine se ne moraju spajati u jednu odgojno-obrazovnu skupinu.“5 4 Primjerice, u slucaju da 5. d razred ima 20 ucenika, a 5. e 9 ucenika, ne mora se formirati odgojno-obrazovna skupina s 29 ucenika, nego je moguce ostaviti dvije odgojno-obrazovne skupine. 5 Broj ucenika od 10 ili 12 ucenika ovdje je samo naveden kao primjer i ne predstavlja kriterij za spajanje ili nespajanje odgojno-obrazovnih skupina. Zbog navedenog, a na temelju navedenih obvezujucih i važecih novijih tumacenja Ministarstva znanosti i obrazovanja jasno i nedvosmisleno proizlazi da ako je broj ucenika veci od propisanog, izborna nastava može se izvoditi i u dvije odgojno-obrazovne skupine i istodobno, ako se tijekom školske godine ucenici ispisuju s ucenja izbornog predmeta, te tijekom nastavne godine u svakoj odgojno-obrazovnoj skupini ostane manje od 14 ucenika, odgojno-obrazovne skupine ne moraju se spajati u jednu odgojno-obrazovnu skupinu. 2.2.KURIKULUMI Smatram da su kurikulumi za druge strane jezike, odnosno za predmete Njemacki, [4] Francuski [4] i Talijanski jezik [4] koji su stupili na snagu 2019. objavom Odluke o donošenju kurikuluma za nastavni predmet u Narodnim novinama u suprotnosti s važecim propisima kada je rijec o grupiranju ucenika. Naime, u kurikulumu za predmet Njemacki jezik eksplicitno je navedeno: „jedan od objektivnih preduvjeta za ucinkovito ucenje i poucavanje njemackoga jezika jest rad s manjim brojem ucenika u skupini gdje svaki pojedinac dobiva priliku aktivno sudjelovati.“ Slicno je navedeno i u kurikulumu za predmet Francuski jezik: „Jedan od objektivnih preduvjeta za kvalitetnu nastavu francuskoga jezika jest rad u skupinama s manjim brojem ucenika približno slicnih razvojnih obilježja i iste razine ovladanosti francuskim jezikom. U takvim skupinama svaki ucenik aktivno sudjeluje i izražava se, što je temeljni preduvjet za razvoj komunikacijske kompetencije.“ Kurikulum za predmet Talijanski jezik preporucuje konkretan broj: „Jedan od objektivnih preduvjeta za kvalitetnu nastavu talijanskoga jezika jest rad u skupinama s manjim brojem ucenika približno slicnih razvojnih obilježja i iste razine ovladanosti komunikacijskom kompetencijom. Kako bi svaki pojedinac imao mogucnost aktivnoga sudjelovanja i izražavanja, što je temeljni preduvjet za razvoj komunikacijske kompetencije, ne preporucuje se da u skupini bude više od 15 ucenika.“ Na temelju navedenog ostaje nejasno kako su radne skupine Ministarstva znanosti i obrazovanja ili sama bivša ministrica Divjak previdjele ili možda namjerno nisu uvažile preporuku strucnih reformskih dokumenata, odnosno nisu uvažile kurikulume za pojedine predmete. Usporedujemo li kurikulume i važece zakonske propise (vidi 2.), ni razredni odjeli ni odgojno-obrazovne skupine ne dijele se ako je u njih ukljuceno više od 15 ucenika. Stoga smatram da reformski dokumenti i važeci zakonski propisi nisu uskladeni. Možemo samo zakljuciti da cinjenice navedene u kurikulumima spomenutih predmeta pod stavkom „Grupiranje ucenika“ za Ministarstvo predstavljaju iskljucivo samo preporuke struke koje MZO kao donositelj reformskih dokumenata nije uvažio. 3.UCITELJI O GRUPIRANJU U trecoj cjelini prikazujemo rezultate anonimnog upitnika dobivene na uzorku od 115 ispitanika iz Facebook grupe Drugi strani jezik u nastavi koja okuplja ucitelje i profesore drugog stranog jezika u školama Republike Hrvatske. U anonimnom upitniku postavili smo pet pitanja. Prvo pitanje glasi: „1. Treba li se izbornoj nastavi drugog stranog jezika omoguciti formiranje odgojno-obrazovnih skupina i s manje od 14 ucenika?“ Svi ispitanici slažu se da bi se izbornoj nastavi drugog stranog jezika trebalo omoguciti formiranje skupina i s manje do 14 ucenika. Odgovori na drugo pitanje su složeniji. Drugo pitanje glasi: „2. Ako se u Vašoj školi tijekom godina smanji broj ucenika ukljucenih u izborni program, omogucuje li se ucenicima pravo na pohadanje izborne nastave drugog stranog jezika i s manje od 14 ucenika? (Može kratki odgovor, a možete i opisati situaciju.)“. 76 % ispitanika navodi da se u njihovim školama ucenicima omogucuje pravo na pohadanje izborne nastave drugog stranog jezika i s manje od 14 ucenika. Tri ispitanika eksplicitno navode da je ucenicima omoguceno jer je rijec o seoskoj školi ili školi na otoku, a jedan ispitanik navodi da im je receno da to više nece biti moguce, odnosno da ce doci do spajanja grupa. Isto tako, jedan ispitanik istice da mu strucna služba stvara stres oko toga jer je prema mišljenju strucne službe to paralegalno i da zbog toga mogu imati problema s Ministarstvom, a u jednom se odgovoru navodi da je ispitanik zaposlen u privatnoj školi, stoga ima odgojno-obrazovne skupine s manje ucenika. 5 % ispitanika navodi odredene uvjete pod kojima je u njihovoj školi ucenicima omoguceno pravo na pohadanje izborne nastave drugog stranog jezika i s manje od 14 ucenika. U jednoj školi to je dozvoljeno iskljucivo ucenicima 8. razreda, u drugoj samo uz spajanje razrednih odjela i u razredu bude preko 20, a znalo je biti i preko 25 ucenika. Jedan ispitanik istice da je to moguce samo u kombiniranim razrednim odjeljenjima. Pojedini ispitanici navode da je ponekad omoguceno pravo na pohadanje izborne nastave drugog stranog jezika i s manje od 14 ucenika, ali nisu jasno napisali u kojim tocno situacijama, tj. uvjetima. Takoder, u jednoj školi ucenicima je omoguceno pravo na pohadanje izborne nastave drugog stranog jezika s manje od 14 ucenika samo ako broj ucenika u paralelnim razredima prelazi u prosjeku 14 ucenika, npr. 10 + 18 u dva razreda dok je u drugoj školi to omoguceno samo zato što škola radi u tri smjene i bilo bi nemoguce organizirati nastavu. Jedan ispitanik navodi da je to omoguceno iskljucivo u podrucnim školama i ako druga skupina broji više od 14 ucenika. U dodatnu kategoriju odvojili smo pojedine odgovore 8 % ispitanika. Jedan ispitanik navodi da u svojoj školi nema problem sa smanjivanjem, svaki razred ima svoju skupinu za izborni njemacki te da 4. razredi redovito broje manje od 14 ucenika, u drugom primjeru škola ima samo jedan izborni predmet stranog jezika te je zbog toga ucenicima omoguceno pravo na pohadanje izborne nastave drugog stranog jezika i s manje od 14 ucenika. Dva ispitanika još nisu doživjela takvu situaciju da u skupini imaju manje od 14 ucenika. Jedan ispitanik navodi da nema problema s takvom situacijom jer su u njegovoj školi dva strana jezika obavezna. 11 % ispitanika navelo je da se njihovim ucenicima ne omogucuje pohadanje izborne nastave drugog stranog jezika i s manje od 14 ucenika. Kao moguci razlozi zbog kojih se ucenicima ne omogucuje pravo na pohadanje izborne nastave drugog stranog jezika i s manje od 14 ucenika navode se strah od prosvjetne inspekcije, neodobravanje ravnatelja/ravnateljice, cak i izloženost prijetnjama zbog inzistiranja da se ucenicima omoguci pohadanje izborne nastave drugog stranog jezika i s manje od 14 ucenika. Iduce pitanje konkretizira problematiku prethodnog pitanja: „3. Ako se tijekom školske godine ucenici ispisuju s ucenja izbornog predmeta, te tijekom školske godine u svakoj odgojno-obrazovnoj skupini ostane manje od 14 ucenika, spajaju li ravnatelj/ravnateljica odgojno-obrazovne skupine u jednu odgojno-obrazovnu skupinu? (Može kratki odgovor, a možete i opisati situaciju.)“. 54 % ispitanika odgovorilo je da im se ne spajaju odgojno-obrazovne skupine. Jedan ispitanik detaljno opisuje situaciju u svojoj školi. Naime, navodi da se unazad nekoliko godina pocelo spajati razrede na nacin da svaku drugu godinu ponude prvašima drugi strani jezik, a svaku drugu drugašima. Tako nastaju miješane grupe u svim odjelima (1. i 2., 3. i 4. itd.). S tom praksom se zapocelo kad je nastupila kriza i kad se broj ucenika opcenito znatno smanjio pa se time trebalo uštedjeti i na njihovoj satnici, ali još uvijek tako rade, iako se broj ucenika ponovo povecao. Drugi ispitanik iznosi i vlastito mišljenje smatrajuci da ucenje stranog jezika u mješovitim skupinama i uz maksimalan trud i angažman ucitelja gubi na kvaliteti. 29 % ispitanih izjasnilo se da u njihovima školama ravnatelj spaja odgojno-obrazovne skupine. Jedan ispitanik jasno navodi da je to praksa u školi, iako je imao situaciju gdje je u jednoj skupini bilo 5 ucenika i rad je bio odlican. „Djeca su stvarno iskoristila rad u tako maloj skupini i svakom uceniku se moglo potpuno posvetiti i kod vježbi izgovora rijeci, ucenja fraza za konverzaciju i ostalog.“ 17 % odgovora odvojili smo u posebnu kategoriju. Naime, 9 ispitanika nije se još susrelo s takvom situacijom, u školama 4 ispitanika nije dozvoljen ispis tijekom školske godine, 5 ih navodi da spajanje ili nespajanje ovisi o specificnosti situacije i zaduženjima ucitelja, jedan ispitanik navodi da on uglavnom sam odreduje koje se grupe spajaju, drugi istice da ce se u njegovoj školi skupine ubuduce spajati, ali ne navodi konkretan razlog i treci ispitanik pojašnjava da je bivši ravnatelj spajao, sadašnji ne spaja skupine. Predzadnje pitanje glasi: „4. Ako je broj ucenika veci od propisanog, dakle više od 28 ucenika, izvodi li se nastava izborne nastave drugog stranog jezika u Vašoj školi u dvije odgojno-obrazovne skupine? (Može kratki odgovor, a možete i opisati situaciju.)“ 50 % navodi da se u tom slucaju nastava izvodi u dvije odgojno-obrazovne skupine. Jedan ispitanik istice da se ucenike razdijeli u dvije skupine i šalje zahtjev Ministarstvu za odobrenje, a drugi da je do 28 jedna grupa, a iznad 28 ucenika se formiraju dvije grupe. Ako je broj ucenika veci od propisanog u školama 16 % ispitanih, nastava izborne nastave drugog stranog jezika izvodi se u jednoj odgojno-obrazovnoj skupini. Jedan ispitanik navodi da cesto ima grupe od 30-ak ucenika i da se po tom pitanju ništa ne poduzima te je situacija sada takva da bi se u slucaju povecanja broja grupa morao zaposliti još jedan nastavnik. 32 % ispitanika navodi da se nisu našli u takvoj situaciji, a jedan ispitanik istice da to ovisi od slucaja do slucaja, primjerice u 4. razredu budu dvije grupe, ali u petom jedna jer je ispod 28 ucenika. U zadnjem pitanju tražilo se mišljenje ispitanika o važecem tumacenju Ministarstva znanosti i obrazovanja6: „5. Na temelju navedenih važecih, novijih tumacenja Ministarstva znanosti i obrazovanja proizlazi da broj ucenika ne može biti manji od 14 ucenika kada se formira odgojno-obrazovna skupina. Nadalje, kada je broj ucenika veci od propisanog, izborna nastava može se izvoditi i u dvije odgojno-obrazovne skupine i istodobno, ako se tijekom školske godine ucenici ispisuju s ucenja izbornog predmeta, te tijekom nastavne godine u svakoj odgojno-obrazovnoj skupini ostane manje od 14 ucenika, odgojno-obrazovne skupine ne moraju se spajati u jednu odgojno-obrazovnu skupinu. Slažete li se s tim?“ 6 Vidi: Dopis ravnateljice Uprave za odgoj i obrazovanje Vesne Šerepac od 17. lipnja 2021. pravobraniteljici za djecu, KLASA: 602-02/21-03/00213, URBROJ: 533-05-21-0002. URL: https://drive.google.com/file/d/1jafvAn_9isqr8P5g7f76emUatj0QTuZE/view?usp=sharing (3.9.2021.). 44 % ispitanika slaže se s gore navedenim tumacenjem. 77 % ispitanih smatra da je tumacenje MZO-a suviše restriktivno. Dva ispitanika kao razlog navode da se tijekom školske godine ucenici ne smiju ispisivati, a ako se ispišu na kraju godine, grupa mora ostati do kraja školovanja, tj. do 8. razreda i s manjim brojem ucenika, jedan ispitanik izražava negodovanje izrazima „mogu i ne moraju“ smatrajuci da ostavljaju previše manevarskog prostora. Jedan ispitanik jasno sažima vecinu odgovora: „Ne slažem se s brojkom od 14 ucenika za formiranje odgojno-obrazovne skupine. Smatram da bi se trebao dopustiti i manji broj s obzirom na metodologiju stranog jezika, a i kako bi se poticala višejezicnost. U potpunosti se slažem s nespajanjem skupina tijekom nastavne godine. Prvo, ispisi tijekom nastavne godine bi trebali biti dopušteni samo u iznimnim situacijama i time brojcano zanemarivi. Drugo, skupine tijekom nastavne godine stvore vlastitu dinamiku koja bi se ovim postupkom remetila. Trece, dolazi do zadiranja u postojeci raspored što nosi na više planova…”, a drugi ispitanik istice da ako u izvanrednoj situaciji odgojno-obrazovna skupina može imati i manje od 14 ucenika, onda neka bude dopušteno i pri formiranju skupina jer znamo da cemo kad-tad svi doci do razine izvanredne situacije. 4.Zakljucak Nažalost, sadašnjim zakonodavnim okvirom višejezicnost u osnovnoškolskom obrazovanju dovedena je u pitanje. Ucenike se ne potice na ucenje drugog stranog jezika. Ni Pravilnik o broju ucenika u redovitom i kombiniranom razrednom odjelu i odgojno-obrazovnoj skupini u osnovnoj školi (NN 124/2009, 73/2010) ni Državni pedagoški standard osnovnoškolskog sustava odgoja i obrazovanja (NN 63/2008, 90/2010) ni na koji nacin nisu doprinijeli formiranju odgojno-obrazovnih skupina s manje od 14 ucenika za izbornu nastavu drugog stranog jezika. Ministarstvo znanosti i obrazovanja ne prepoznaje ili ne razumije nužnost ucenja dodatnog stranog jezika zbog konkurentnosti, mobilnosti te osobnog i profesionalnog razvoja naših gradana. Dokumenti institucija Europske unije kojima se potice ucenje jezika kako bi više mladih govorilo barem dva europska jezika uz materinski ostaju samo mrtvo slovo na papiru. Kao jedan od problema u radu se iznosi raznolika i cesto i za ucenika i ucitelje štetna praksa pojedinih škola i s tim povezana neaktivnost Ministarstva znanosti i obrazovanja da nedvosmislenim propisom ili tumacenjem omoguci formiranje skupina s manje od 14 ucenika što bi svakako bio dodatan poticaj za ucenje drugog stranog jezika, a time i brže usvajanje preporuka EU. Iz anonimnog upitnika proizlazi da se u školama 76 % ispitanika ucenicima omogucuje pravo na pohadanje izborne nastave drugog stranog jezika i s manje od 14 ucenika, 54 % ispitanika odgovorilo je da im se ne spajaju odgojno-obrazovne skupine, ako je broj ucenika veci od propisanog, 50 % kolegica i kolega navodi da se u njihovim školama nastava izvodi u dvije odgojno-obrazovne skupine i vecina ispitanih smatra da je tumacenje Ministarstva znanosti i obrazovanja suviše restriktivno. Sukladno tumacenju kada je broj ucenika veci od propisanog, izborna nastava može se izvoditi i u dvije odgojno-obrazovne skupine i istodobno, ako se tijekom školske godine ucenici ispisuju s ucenja izbornog predmeta, te tijekom nastavne godine u svakoj odgojno-obrazovnoj skupini ostane manje od 14 ucenika, odgojno-obrazovne skupine ne moraju se spajati u jednu odgojno-obrazovnu skupinu i ostati tako do kraja školovanja. No, ispitanici smatraju da bi se trebao dopustiti i manji broj od propisanog za formiranje odgojno-obrazovnih skupina s obzirom na metodologiju stranog jezika, a i kako bi se poticala višejezicnost. 5.Popis literature 1. Apel s okruglog stola: drugi strani jezik uvesti kao obvezan predmet u osnovne škole, Jutarnji list. URL: https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/apel-s-okruglog-stola-drugi-strani-jezik-uvesti-kao-obvezan-predmet-u-osnovne-skole-15071090 (3.9.2021.) 2. Dopis bivše ministrice Divjak od 12. lipnja 2019, KLASA: 602-01/19-01/00400, URBROJ: 533-05-19-0001. URL: https://kdv.hr/images/kdv-initiativen/Pismo_ministrice_-_PREPORUKA_VIJEA_EUROPE.pdf (3.9.2021.) 3. Dopis bivše državne tajnice Ramljak od 8. lipnja 2020, KLASA: 602-01/20-01/00350, URBROJ: 533-05-20-0002. URL: https://docs.google.com/viewerng/viewer?url=https://www.srednja.hr/app/uploads/2020/06/4849037-Odgovor-daje-se7553804.pdf&hl=en (3.9.2021.) 4. Dopis ravnateljice Uprave za odgoj i obrazovanje Vesne Šerepac od 23. veljace 2021. Sindikatu hrvatskih ucitelja, KLASA: 602-01/20-01/00350, URBROJ: 533-05-20-0002. URL: http://shu.hr/media/9511/shu-ueenje-stranog-jezika.pdf (3.9.2021.) 5. Dopis ravnateljice Uprave za odgoj i obrazovanje Vesne Šerepac od 17. lipnja 2021. pravobraniteljici za djecu, KLASA: 602-02/21-03/00213, URBROJ: 533-05-21-0002. URL: https://drive.google.com/file/d/1jafvAn_9isqr8P5g7f76emUatj0QTuZE/view?usp=sharing (3.9.2021.) 6. Državni pedagoški standard osnovnoškolskog sustava odgoja i obrazovanja (NN 63/2008, 90/2010). URL: https://narodne-novine.nn.hr/search.aspx?upit=Dr%c5%beavni+pedago%c5%a1ki+standard+osnovno%c5%a1kolskog+sustava+odgoja+i+obrazovanja&naslovi=da&sortiraj=1&kategorija=1&rpp=10&qtype=3&pretraga=da (3.9.2021.) 7. Engleski nije dovoljan za buducnost naše djece, Školski portal. URL: https://www.skolskiportal.hr/sadrzaj/skolstvo-u-medijima/engleski-nije-dovoljan-za-buducnost-nase-djece/ (3.9.2021.) 8. Neravnopravan drugi strani jezik u školama, Novi list od 24. ožujka 2021. URL: http://shu.hr/vijesti/drugi-strani-jezik-neravnopravan-2932021/ (3.9.2021.) 9. Odluka o donošenju kurikuluma za nastavni predmet Njemacki jezik za osnovne škole i gimnazije u Republici Hrvatskoj (NN 7/2019). URL: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2019_01_7_141.html (3.9.2021.) 10. Odluka o donošenju kurikuluma za nastavni predmet Francuski jezik za osnovne škole i gimnazije u Republici Hrvatskoj (NN 7/2019). URL: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2019_01_7_140.html (3.9.2021.) 11. Odluku o donošenju kurikuluma za nastavni predmet Talijanski jezik za osnovne škole i gimnazije u Republici Hrvatskoj (NN 7/2019). URL: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2019_01_7_142.html (3.9.2021.) 12. Pravilnik o broju ucenika u redovitom i kombiniranom razrednom odjelu i odgojno-obrazovnoj skupini u osnovnoj školi (NN 124/2009, 73/2010). URL: https://narodne-novine.nn.hr/search.aspx?upit=%22Pravilnik+o+broju+u%c4%8denika+u+redovitom+i+kombiniranom+razrednom+odjelu+i+odgojno-obrazovnoj+skupini+u+osnovnoj+%c5%a1koli%22%22&naslovi=da&sortiraj=1&kategorija=1&rpp=10&qtype=3&pretraga=da (3.9.2021.) 13. Preporuka Vijeca od 20. prosinca 2012. o vrednovanju neformalnog i informalnog ucenja [(2012/C 398/01) (Službeni list C 398 od 22. 12. 2012., str. 1.-5.) URL: https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?uri=LEGISSUM%3Aef0003 (3.9.2021.) 14. Rezolucija Vijeca od 21. studenog 2008. o europskoj strategiji za višejezicnost (2008/C 320/01) (Službeni list C 320 od 16.12.2008., str. 1-3.) URL: https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?uri=LEGISSUM%3Aef0003 (3.9.2021.) 15. Uredba (EU) br. 1288/2013 Europskog parlamenta i Vijeca od 11. prosinca 2013. o uspostavi programa „Erasmus+”: programa Unije za obrazovanje, osposobljavanje, mlade i sport i o stavljanju zvan snage Odluka br. 1719/2006/EZ, br. 1720/2006/EZ i br. 1298/2008/EZ (Službeni list L 347 od 20.12.2013., str. 50-83.) URL: https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/PDF/?uri=OJ:L:2013:347:FULL&from=EL (3.9.2021.) 16. Zagrebacka rezolucija o višejezicnosti http://www.kdv.hr/images/NewFolder/Zagrebaka_rezolucija_o_viejezinosti.pdf (3.9.2021.) 17. Zakljucci Vijeca od 20. svibnja 2014. o višejezicnosti i razvoju jezicnih kompetencija (2014/C 183/06) (Službeni list C 183 od 14. 6. 2014., str. 26-29.) URL: https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?uri=uriserv%3AOJ.C_.2014.183.01.0026.01.HRV&toc=OJ%3AC%3A2014%3A183%3AFULL (3.9.2021.) Strucni rad POBOLJŠANJE SATI UCENJA KREATIVNIM POKRETOM Jadranka Dimic Perkovic, unv. dipl. prof. Osnovna škola Trnovo, Ljubljana, Slovenija Sažetak: Kretanje je prirodna potreba svakog covjeka koja utece na kvalitetu njegova života. Omogucuje zdravlje i utjece na razvoj psihickog i fizickog stanja pojedinca. Kretanje je vrlo važno za dijete, jer je to njegovo pravo i potreba. Želju za kretanjem potrebno je njegovati kod djeteta u ranoj dobi. Osim roditelja, važnu ulogu u tome imaju i ucitelji, jer djeca svaki dan provode 6 sati ili više u školi. Brz i moderan nacin života smanjuje potrebu za kretanjem kod odraslih, a posljedicno i kod djece, pa je ukljucivanje kretanja u ucionicu od velike važnosti. U ovom cu clanku dati neke ideje o tome, kako pokret ukljuciti u nastavu. Kljucne rijeci: kretanje, ucenici, zadovoljstvo, opuštenost, metoda poucavanja. 1. UVOD U pocetku se kretanje tijekom satova koristilo tijekom casova tjelesnog ili kao opuštanje tijekom nastave ("minute za zdravlje"). Primijetila sam, da djeca sve teže sjede u školi, nemirna su i željno ocekuju pauze ili cas tjelesnog. Moramo biti svjesni, da djeca ne uce samo glavom i rukama, vec cijelim tijelom. Metoda, koja omogucuje ucenje na ovaj nacin, je kreativni pokret. Kreativni pokret i na taj nacin ucenje može se odvijati u svim predmetnim podrucjima, a ne samo u sportu. Kreativni pokret je aktivan pristup ucenju razlicitih sadržaja uz pomoc tijela.[1] Može se definirati kao pristup, u kojem je kretanje sredstvo za motiviranje, objašnjavanje ili realiziranje materijala za ucenje. Ukljucivanje kretanja u ucionicu doprinosi boljoj komunikaciji izmedu ucenika i nastavnika i boljoj radnoj aktivnosti. Kod djece utjece na razvoj kreativnosti, tjelesne kondicije i omogucuje fizicko i emocionalno opuštanje. Iznad svega, djeci nudi zadovoljstvo. 2. INTEGRIRANJE KRETANJA U LEKCIJE KAO KREATIVNI POKRET Predajem djeci od 6 do 11 godina u osnovnoj školi. U svom radu vec nekoliko godina koristim kreativni pokret. Navest cu nekoliko primjera, kako ukljucujem kreativno kretanje u razlicite predmete. Na satovima slovenskog jezika kreativno kretanje koristim kao motivacijsko sredstvo prije citanja umjetnickih tekstova ili citanje poezije obogacujem pokretom. Ako je cilj nauciti pjesmu napamet, ucenici je pamte vrlo brzo, ako je recitacija dopunjena pokretom, koji naravno odgovara znacenju rijeci u pjesmi. Cesto poustvaramo vec raspravljani umjetnicki tekst pokretom. Zajedno odredujemo uloge izvodaca u prici ili pjesmi, a uz glazbu pokrecemo cijelu pricu, odlomak price ili sadržaj pjesme. U nižim razredima koristimo slova za prikazivanje slova ili pisanje rijeci. Rad se obavlja pojedinacno ili u parovima i grupama. Sat matematike takoder se može obogatiti pokretom. Kretanjem u parovima pokazali smo zakrivljene i ravne linije i oblike. Nacrtali smo crte na tlu (zakrivljene, ravne, sklopljene i nesklopljene crte) i hodali po njima. Takoder smo stvarali s pokretom na podrucju društva i znanosti. U sklopu razrednog projekta pod nazivom Svemir, dogadaje u suncevom sustavu prenijeli smo u teretanu. Nacrtali smo orbite na podu teretane i odredili položaj planeta. Djeca su predstavljala nebeska tijela (mjesec, sunce, planete) u skupinama ili pojedinacno, a uzeli smo u obzir i velicinu planeta. Uz mirnu glazbu ucenici su prikazali kretanje planeta (oko njihove osi i oko Sunca), djelovanje Sunca i gibanje mjeseca oko Zemlje. Pokretom su ucenici pokazali i pomrcinu mjeseca i Sunca. Kad smo ucili o prapovijesti u društvu, pokretom uz glazbu pokazali smo život »kolišcarjev« - stanovnika kuca na štulama. Utvrdili smo uloge koje, su stanovnici imali u zajednici. Djevojke su skupljale voce, brinule se o vatri i djeci, a djecaci su odlazili u lov ili na pecanje. Djeca su se preselila u prošlost i bez rijeci preuzela njihovu ulogu. Cesto u nastavu glazbe i likovne umjetnosti ukljucujem kreativni pokret. Pjevanje pjesme obogacujem pokretom ili pojedinacne rijeci u pjesmi zamjenjujem pokretom. Uz pomoc kreativnog pokreta poticem ucenike na sabrano slušanje glazbe. Biram glazbu, u kojoj su ritam (bubnjevi) i melodija (violina, klavir ...) izraženiji. Ucenike dijelim u dvije grupe. Neki s sporim, duljim pokretima pokazuju melodiju pjesme, a drugi s brzim pokretima pokazuju ritam mijenjanja pjesme. Kad u dijelu pjesme postoji samo melodija, tada skupina, koja predstavlja ritam, miruje. Na slican nacin skupine djece pokretom pokazuju glas i melodiju u pjesmi. Primjerom u nastavku pokazat cu detaljnije, kako sam spojila kreativni pokret s glazbom i likovnom umjetnošcu i sportom u okviru cetiri školska sata. 2.1. KREATIVNI POKRET - PRIMJER DOBRE PRAKSE Naslov djelatnosti: KIPAR STVARA Razred: 5. razred Predmetno podrucje: Glazbena umjetnost, likovna umjetnost i sport Ciljevi Ucenici: • upoznaju i kontroliraju svoje tijelo, • razvijaju maštu i vizualne performanse, • se navikavaju na neverbalnu komunikaciju i sudjelovanje u parovima, • poboljšavaju motoricke sposobnosti, uce o kretanju na razlicitim razinama, • znaju suosjecati s glazbom i kretati se u skladu s njezinom melodijom i ritmom, • percipiraju ritam u kretanju, • ponavljaju pojmove vezane uz kiparstvo (modeliranje, samostojeca skulptura, reljef), • prate postupak formiranja ljudske figure od aluminijske folije, • steknu osjecaj za skulpturu skulpture od cjeline do detalja, • u svoja kiparska djela ugraduju vlastito iskustvo i kreativne ideje, • razvijaju osjecaj stabilnosti kipa i motoricke sposobnosti. Nacin aktivnosti: UVODNI DIO U krugu dajem ucenicima upute za rad. Objašnjavam im, da danas nece biti ucenici, vec pravi kipari. Razgovarajmo o tome što kipari rade. Koji materijal koriste pri stvaranju? Koji pribor koriste za to? Podijelim ucenike u parove. Objašnjavam im, da ce tijekom vježbe imati dvije razlicite uloge. Jednom ce biti u ulozi kipara, a drugi put u ulozi materijala, od kojeg ce kipar stvarati. Uz glazbu kipari ce stvarati samo dodirom, a ne rijecima. Trebali bi zamisliti kakav materijal imaju pred sobom i sa odgovarajucim tehnikama i pokretima ga oblikovati. Moraju oblikovati ljudski lik u drugacijoj pozi. Ucenik, koji predstavlja kiparski materijal, stoji. Uz glazbu, kipar oblikuje dodirima i pokretima i stavlja svog partnera u odredenu pozu. Kad glazba završi, pozivam kipare, da se prošetaju našom galerijom i pogledaju nastale skulpture. Kipovi medutim ostaju u pozi. Tijekom posjeta pozivam kipare, da dobro pogledaju ostale skulpture. Partneri tada mijenjaju uloge. Nakon što su radovi završeni, kipari ponovno gledaju stvorene kipove. Sjedimo u krugu. Razgovarajmo o tome, kako im se svidjela ova vježba. Ucenici pricaju, kako su stvarali, od kojeg materijala i kako su to pokretali pokretima. Zatim pozivam prvu skupinu kipara, da se postave u pozu kipa, koji su vidjeli u našoj galeriji (ne stavljaju se u pozu, koju su sami osmislili), a ostali ucenici dobro promatraju i pokušavaju dokuciti koji ucenik predstavlja kip, koji su oni oblikovali. Zatim druga skupina kipara obavlja isti zadatak. SREDNJI DIO Objašnjavam studentima ,da cemo sada kipove oblikovati od aluminijske folije. Ucenici pripreme potreban materijal i zaštite stol. Dajem upute, kako od aluminijske folije oblikovati ljudski lik. Podsjecam ih, da je najbolje imati jednodijelnu figuru i dodati što manje materijala jer se tako lakše oblikuje. Njihov je umjetnicki zadatak oblikovati ljudski lik u pokretu, mogu dodati pribor figuri (razni predmeti, životinje, odjeca (). Ucenici samostalno stvaraju i po potrebi ih upucujem na ideje. Nakon što je rad ljudskog lika završen, lijepi se na kartonsku podlogu i priprema razredna izložba. ZAVRŠNI DIO Ucenici su rasporedeni po prostoriji. Naš razred pretvaramo u galeriju ljudskih figura. Na znak se svaki stavlja u pozu svog kipa i ostaje u pozi. Zatim sjednemo u krug i svaki ucenik predstavi svoj rad. Objasnite što kip prikazuje. Ucenici imaju priliku pohvaliti proizvode drugih ucenika i takoder opravdati svoj izbor. Evaluacija Pomocu sljedecih pitanja možete ocijeniti svoj rad i rad ucenika. Kako su ucenici odgovorili na upute? Jesu li uspjeli suosjecati s glazbom i oblikovati kip bez verbalne komunikacije? Jesu li ucenici uživali u zadacima, je li im bilo neugodno? Jesu li uspjeli oblikovati kipove od aluminijske folije? Jesu li pri tome mogli izraziti svoju kreativnost? Potencijalni razvoj i nadogradnja Navela sam dvije mogucnosti, pomocu kojih se ova aktivnost može razvijati ili nadogradivati. - Prva opcija nadogradnje: U posljednjem dijelu mogli su se postaviti na mjesto kipa, koji su sami stvorili na prvoj ploci, a na drugi znak na mjesto kipa koji su stvorili drugi ucenici iz razreda (biraju kako žele). Ucitelj je mogao pokazati jedan kip (napravio ga je jedan od ucenika), a znak svi bi se postavili u taj položaj, zatim bi pokazao drugi kip i opet na znak postavili bi se u položaj drugog kipa ... Tako bi mogli isprobati nekoliko kipova, koje je lakše prikazati tijelom. - Druga mogucnost nadogradnje: U završnom dijelu ucenici bi se postavili u položaj svog kipa. Uz glazbu bi nastali kipovi oživjeli, hodali po prostoru, upoznali druge kipove, družili se (neverbalna komunikacija), doživjeli nešto i vratili se u svoj prostor na kraju glazbe i mirovali. Mogli bismo nastaviti s kreativnim pisanjem. Ucenici bi napisali pricu, u kojoj bi glavni lik bio njegov ljudski lik, kojeg je napravio. Pribor: aluminijska folija, karton za podlogu Glazbene preporuke za oblikovanje kipova uz glazbu: Rondo Veneziano URL:https://www.youtube.com/watch?v=TCnUnNZrgOo&list=OLAK5uy_lMGm5SURpd6h7Rn5__zj04SBFkHq89ulg&index=58 3. ZAKLJUCAK Ovim sam clankom željela ponuditi mogucnosti korištenja kreativnog kretanja u ucionici. [2] Ovo je zanimljiva metoda poucavanja i odgoja, koja ukljucuje ucenje kinestetickim putem. Može se koristiti u svim predmetima i u svim dijelovima casova. Na temelju svog iskustva mogu potvrditi da je ucenje uz kreativno kretanje brže i ugodnije. Postigla sam vecu motivaciju za rad medu ucenicima, a time i vecu aktivnost. Osim toga korisna je metoda jer opušta i smiruje ucenike te utjece na razvoj pozitivne klime u razredu. Takav pristup poucavanju takoder igra važnu ulogu u smanjenju "sjedilackog" nacina života djece. 4. LITERATURA [1] Geršak,V.(2015). Misliti skozi gib in ples:Ustvarjalni gib koz ucni pristop. Ljubljana,Pedagoška fakulteta URL:http://pefprints.pef.uni-lj.si/3175/1/Gersak_Misliti.pdf(20.8.2021) [2]Loncar, D. (2011). Poucevanje skozi ustvarjalni gib v 2.razredu osnovne šole. Ljubljana, Pedagoška fakulteta URL:http://pefprints.pef.unilj.si/330/1/DIPLOMSKO_DELO_DAMJANA_LON%C4%8CAR.pdf ( 20.8.2021) Strucni rad KULTURA U OSNOVNOJ ŠKOLI Metka Lakota, profesorica razrednega pouka Osnovna šola Ludvika Pliberška Maribor Sažetak U ovom clanku sažet cu važnost kulture u osnovnoj školi i predstaviti aktivnosti školske izložbe Ludvik koja u Osnovnoj školi Ludvika Pliberška u Mariboru djeluje više od 25 godina, a bila sam i mentor aktivnost od samog pocetka. Clanak je primjer dobre prakse, kako približavamo kulturu ucenicima i kako su ucenici ti koji osmišljavaju mjesecni kulturni dogadaj u školi zajedno s pozvanim umjetnicima - izlagacima. Kljucne rijeci: kultura, izložbeni centar Ludvik, dogadaji 1. Uvod Rad naše školske izložbe Ludvik zapravo je godišnji projekt usmjeren na galerijsko obrazovanje, koji ima jasan cilj i svrhu za podizanje kvalitete aktivnog kulturnog sudjelovanja ucenika i aktivnih dionika programa, kao i ucitelja, roditelja i mještana. Dugogodišnjim djelovanjem postigli smo da je naša škola postala žarište kulturnih programa koji promicu kreativnost i povezivanje mjesta i škole. „Kulturna škola sustavno povezuje kulturnu i školsku sferu, koje su neizostavan partner u procesu obrazovanja. »[1] Ako kroz povijest pogledamo što je kultura i kako utjece na covjeka, što znaci i na što se odnosi, možemo reci sljedece: „Kultura (od latinske rijeci cultura, izvedena iz colere, što znaci„ kultivirati “) opcenito se odnosi na oblike ljudske aktivnosti i simbolicke strukture koje takvoj djelatnosti daju znacenje. Razlicite definicije "kulture" odražavaju razlicite teorijske osnove za razumijevanje ili kriterije za procjenu ljudske aktivnosti. U najširem smislu, pojam kulture oznacava sve proizvode pojedinca, grupe ili društva inteligentnih bica. To ukljucuje tehniku, umjetnost, znanost kao i moralne sustave te karakteristicna ponašanja i navike odabranih inteligentnih entiteta. Medutim, izraz ima preciznije znacenje u razlicitim podrucjima ljudskog djelovanja. Razlicita ljudska društva imaju razlicite kulture, ali osobna kultura pojedinca može se razlikovati od kulture drugog, stoga je važno ocuvanje zajednickog ljudskog iskustva, takozvano nasljede civilizacije, gdje je sacuvana prošlost i iskustvo cjelokupnog covjecanstva, u tom je smislu važna i priroda mitologije. ”[2] U nastavku cu detaljno opisati djelatnost kulture u našoj osnovnoj školi. 2. Predstavljanje školske izložbe Ludvik Naša škola, OŠ Ludvika Pliberška Maribor, od 1991. godine ima izložbeni prostor. Ove godine slavimo 27 godina postojanja. Izložbeni prostor nazvali smo Ludvik po Ludviku Pliberšeku. Imamo i vlastiti logo. 1. Logotip škole Kako su ucitelji u našoj 149-godišnjoj osnovnoj školi svjesni da je osim obrazovne funkcije, važna i kulturna, organiziramo mjesecne izložbe na kojima se predstavljaju razliciti umjetnici. Izložbe se otvaraju svakog treceg cetvrtka u mjesecu. Na njima se ucenici predstavljaju kulturnim programom. Pjevanje, recitiranje, ples i dramatizacija osnovni su elementi svakog otvaranja. Izložbeni centar Ludvik predstavlja umjetnike koji djeluju na podrucju umjetnicke fotografije i fotografije s putovanja. Cesto imamo priliku diviti se akvarelima, akrilima, uljanim slikama i rezbarijama. Naravno, proizvodi ucenika daju posebno mjesto našem izložbenom prostoru. Tako svake godine pripremamo izložbu likovnih, literarnih i drugih radova naših ucenika koji nastaju u okviru najveceg projekta škole, Prešernovog natjecaja. Cestitke koje naši ucenici pažljivo izraduju takoder imaju posebno mjesto u našem izložbenom prostoru. U sklopu božicno-novogodišnjih radionica pripremamo izložbu cestitki izradenih razlicitim tehnikama. Postoje i istraživacki zadaci nastali u okviru projekta Mladi za napredak Maribora, koje takoder izlažemo i prikazujemo postignuca naših ucenika. Ne smijemo zaboraviti aktivnosti i rad ucenika mlade turisticke mladeži naše škole, koji na našoj izložbi dugi niz godina prikazuju turisticke smjernice našeg prekrasnog Radvanja pod zelenim Pohorjem. A ako sve te školske aktivnosti “zacinimo” umjetnicima izvana, dobit cemo spektar prekrasnih izložbi, koje možemo lako nazvati “kultura na Ludviku”. U jednoj školskoj godini u našoj školi bude postavljeno osam do devet izložbi. Izložba je namijenjena široj javnosti i otvorenog je tipa. Iznad svega, osim kulturnog duha koji nastojimo usaditi našim ucenicima, važna je i povezanost s mjestom i školom. U pravilu, izložbe traju tri do cetiri tjedna i unaprijed su planirane u godišnjem planu rada škole. Vjerujemo da izložba daje školi kulturni pecat i namijenjena je ucenicima i vanjskim posjetiteljima. Kratak sažetak izložbe: - susret s autorom (odredi se datum izložbe, trajanje izložbe, naslov, datum i vrijeme otvaranja), - izrada kataloga, koji je sastavni dio svake izložbe - oblikovanje pozivnica, - priprema kulturnog programa, - otvaranje, - društveni dio. Na kraju, s ponosom možemo reci da smo 2009. godine dobili naslov Kulturne škole i s njim logotip na razini države, koji je sastavni dio voditelja naše škole. Dobili smo i plaketu izvrsnosti u podrucju kulture, u okviru natjecanja i natjecaja Javnog fonda Republike Slovenije za kulturne djelatnosti. Godine 2021. dodatno smo potvrdili naziv kulturne škole. kulturna_sola_logotip 2. Logotip kulturne škole 3. Primer organizacije izložbe Kroz prakticne pojedinosti svake izložbe prikazat cu tijek ove izložbe. Pokrivala sam komponente koje odreduju izložbu od samog pocetka do kraja njenog postavljanja. To su komponente: poziv na izložbu, katalog s predstavljanjem autora i program koji su ucenici pripremili pod mentorstvom ucitelja. - Poziv na izložbu Pozivnica sadrži osnovne dijelove koji najavljuju sam dogadaj u izložbenom centru. Kada ce se to dogoditi, kada ce se dogadati, tko izlaže u izložbenom prostoru i naslov izložbe uz dodatak jedne fotografije radova koji ce biti izloženi. POVEZNICA NA POZIVNICU - Katalog izložbe: Katalog se sastoji od cetiri formata A5 listova. Prvi list sadrži osnovne podatke o izložbi, poput naslova, imena autora i datuma otvaranja. Slijedi predstavljanje autora izložbe s biografijom i radom, zatim fotografije umjetnickih djela predstavljenih u izložbenom prostoru. Ovdje bih trebala spomenuti i ponovno naglasiti da se na izložbi nalaze umjetnici iz podrucja fotografije, akrila, akvarela, skulpture, kao i naši ucenici u posebnim prilikama, poput Prešernovog natjecaja, božicnih i novogodišnjih cestitki, prezentacije istraživackih zadataka… POVEZNICA NA KATALOG - Kulturni program izložbe: Kulturni program izložbe središte je svake izložbe. Održava se jednom mjesecno, obicno svakog treceg cetvrtka u 17 sati. Traje oko 45 minuta. Ovdje nastupaju naši ucenici. Pjevaju, recitiraju, sviraju instrumente, plešu. Autor izložbe predstavlja se otvaranjem izložbe koja obicno traje tri tjedna. Nakon kulturnog dogadaja slijedi kratka zakuska u školskoj menzi. Kao što sam ranije spomenula, napustili smo odredene aktivnosti vezane uz izložbu zbog pandemije ove godine i prenijeli dogadaje na Internet. POVEZNICA NA KUTURNI PROGRAM -Knjiga utisaka: Svaka izložba popracena je knjigom dojmova, u koju posjetitelji napišu svoja mišljenja i dojmove na izložbi tri pohvale od djece koja su nastupila, ali i od mentora. Na donjoj poveznici možete vidjeti sve detalje izložbe od pocetka instalacije do kraja. https://www.ludvik.si/interesne-dejavnosti/razstavisce-ludvik/razstave-arhiv/ 4. Zakljucak Kultura u osnovnoj školi je važna. Ucenici razvijaju osjecaj za estetiku, gradi se samopouzdanje tijekom nastupa, a na svakoj izložbi postoji mješavina razlicitih generacija koje dovode do umjetnickog doživljaja dogadaja kao takvog te dogradnje i oblikovanja ucenickog samopouzdanja. Na kraju moram napomenuti da je u 27 godina naša škola ugostila oko 225 izložbi, a time i kulturnih dogadanja, na što smo izuzetno ponosni. Valja napomenuti da smo u vrijeme COVID-19 mjeta izložbu naravno stavili na Internet. Sve izložbe, uživo i digitalne, mogu se pogledati na web stranici škole: https://www.ludvik.si/ pod karticom Izložba Ludvik. 5. Literatura [1] Javni sklad republike Slovenije za kulturne dejavnosti. URL: https://www.jskd.si/ (1.8.2021.) [2] Kultura. URL: https://sl.wikipedia.org/wiki/Kultura (1.8.2021) [3] Osnovna šola Ludvika Pliberška Maribor. URL: https://www.ludvik.si (1.8.2021) % C5%Beev- a- nju-%E2%80%93-popotnica-21.-stoletja.pdfnhttps://kulturnibazar.si/wp-content/uploads/2020/06/12_Kultura-in-umetnost-v-izobra%C5%BEevanju-%E2%80%93-popotnica-21.-stoletja.pdfica-2https://kulturnivirbazar.si/wp-content/uploads/2020/06/12_Kultura-in-umetnost-v-izobra%C vii5%BEevahttps://pppkulturnibazar.si/wp-content/uploads/2020/06/12_Kultura-in-umetnost-v-izobra%C5%BEevanju-%E2%80%93-popotnica-21.-stoletja.pdfnju-%E2%80%93-popotnica-21.-stoletja.pdf1.-stoletja.pdftps://kulturnibazar.si/wp-content/uploads/2020/06/12_Kultura-in-umetnost-v-izobra%C5%https://kulturnibazar.si/wp-content/uploads/2020/06/12_Kultura-in-umetnost-v-izobra%C5%BviEepppnju-%E2%80%93-popotnica-21.-stoletja.pdfBEevanju-%E2%80%93-popotnica-21.-stoletja.pdfra-in-umetnost-v-izobraževanju-–-popotnica-21.-shttps://kulturnibazar.si/wp-content/uploads/2020/06/12_Kultura-in-umetnost-v-izobra%C5%BEevanju-%E2%80%93-popotnica-21.-stoletja.pdftoletja.pdf 12_Kul12_Kultura-in-umetnost-v-izobraževanju-–-popotnica-21.-stoletja.pdf tura-in-umetnost-v-izobraževanju-–-popotnica-21.-stoletja.pdf Strucni rad INTERDISCIPLINARNO POVEZIVANJE U NASTAVI POVIJESTI (PROGRAM GIMNAZIJA) Vida Hocevar, prof. povijesti i sociologije SREDNJA ŠKOLA JOSIPA JURCICA IVANCNA GORICA Sažetak Interdisciplinarno povezivanje je didakticki pristup kod kojeg sadržaje ili teme ucenja povezujemo s razlicitim metodama i oblicima rada te na taj nacin ostvarujemo postavljene obrazovne ciljeve. Interdisciplinarne veze cjelovitom integracijom znanja odreduju zajednicku svrhu razlicitih predmetnih podrucja. Didaktickim pristupom interdisciplinarnog povezivanja želimo postici višu kakvocu obrazovnih ciljeva i ucenicima omoguciti drugacije iskustvo. U planiranju i radu vrlo su važni nastavni planovi, udžbenici i ostali materijali pomocu kojih ucitelji za ucenike oblikuju i provode interdisciplinarno povezivanje kao cjelovit obrazovni pristup. Clanak prikazuje interdisciplinarne veze na satovima povijesti u gimnazijskom programu. U gimnazijskom programu interdisciplinarno se povezivanje najcešce ostvaruje kao projektni rad, projektni dani, interdisciplinarne ekskurzije, dani aktivnosti (dan znanosti, sportski dan) i istraživacki zadaci. Kljucne rijeci: interdisciplinarna povezivanje, povijest, strucne ekskurzije, timski rad, doživotno znanje 1. UVOD Interdisciplinarno povezivanje je didakticki pristup koji povezuje znanje, sadržaj i vještine ucenja. Razlicita predmetna podrucja s zajednickom svrhom odreduju interdisciplinarne veze gdje ucenik putem rješavanja interdisciplinarnih obrazovnih situacija razvija interes i motivaciju za ucenje, razumijevanje i korištenje znanja. Planiranje interdisciplinarnog povezivanja nije jednostavno jer moramo biti fleksibilni i motivirani. Prema mišljenju nekih pedagoga, interdisciplinarno povezivanje najlakše je pripremiti u prva tri razreda osnovne škole, gdje sve predmete uglavnom predaje jedan ucitelj. [1] Moramo biti svjesni da je ucenje svaka progresivna promjena pojedinca pod utjecajem iskustva, tj. pod utjecajem interakcije s okolinom, a ne samo pod utjecajem unutarnjih procesa biološkog sazrijevanja i rasta organizma. [2] Interdisciplinarno povezivanje motivira ucenika, jer znamo da se ucenje ne dešava samo zato što predajemo, vec zbog želje i napora ucenika da nešto nauci. Ljudi imamo urodenu želju za ucenjem, što se odražava vec vrlo rano kroz djecju znatiželju kada roditeljima postavljaju brojna pitanja. [2] Mnogo je govora o preopterecenosti djece, o tome da bi škola trebala biti prijatnija i ugodnija za dijete. Razliciti oblici i metode rada mogu pomoci rasteretiti djecu i tako pridonijeti trajnijem i kompleksnijem znanju. Interdisciplinarnim didaktickim pristupom i cjelovitim ucenjem usmjerenim na poticanje razlicitih inteligencija dijete uvida veze izmedu razlicitih, ali slicnih, srodnih sadržaja, postupaka, procesa. Ucitelj je samostalan u planiranju i tijeku nastave, ali mora biti fleksibilan i pun ideja. Ucenicima želimo na zanimljiv i ucinkovit nacin predati što više znanja. Nastava interdisciplinarnog povezivanja ucenike motivira i pruža im drugacije iskustvo. 2. INTERDISCIPLINARNO POVEZIVANJE Vec nam sama sintagma interdisciplinarno povezivanje govori mnogo. Znamo da povezujemo razlicite predmete kroz interdisciplinarne veze i time postižemo njihove ciljeve. Prema B. Sicherl Kafolu o interdisciplinarnom povezivanju govorimo kao holistickom didaktickom odnosno obrazovnom pristupu horizontalne i vertikalne integracije znanja, sadržaja i vještina ucenja. [6] Nastavu interdisciplinarnog povezivanja stoga je potrebno pažljivo planirati i organizirati rad. Važno je imati u vidu da u interdisciplinarnom povezivanju ucitelj polazi od povezivanja obrazovnih sadržaja odnosno ciljeva te nastoji prikazati ili tretirati odredeni sadržaj ili problem što je cjelovitije moguce. [1] Interdisciplinarno povezivanje pokazalo se kao uspješno jer iskustvo pokazuje da ucenici razvijaju interes i motivaciju za ucenje u interdisciplinarnim situacijama ucenja te produbljuju razumijevanje i korištenje znanja. Osim toga postižu bolje obrazovne uspjehe, iskazuju bolje meduljudske odnose i predanost ucenju, izražavaju samopouzdanje, medusobno suradnju i uzajamno poštovanje, bolje pamte i razumiju obrazovno gradivo te lakše prenose vještine medu razlicitim predmetnim podrucjima. [6] Uspjeh, samopouzdanje i razumijevanje dodatni su cimbenici motivacije o kojoj govorimo kada se pojedinac bavi nekom aktivnošcu, zato jer ga to cini sretnim i zadovoljnim. 3. PREDNOSTI INTERDISCIPLINARNOG POVEZIVANJA ZA UCITELJE Prednosti interdisciplinarnog povezivanja za ucitelje su: Interdisciplinarno povezivanje jaca i potice uciteljev rad jer razbija izolaciju i jaca suradnju. Interdisciplinarno povezivanje zbližava ucitelje i potice interes za pedagogiju i kolektivnu odgovornost - odgovornost za ucenicka postignuca raspodjeljuje se s jednog na više ucitelja. Interdisciplinarnim povezivanjem ucitelji proširuju svoje znanje na druga strucna podrucja i stjecu nova iskustva i vještine. [3] Ucitelji upoznaju druge predmete i proširuju svoje vidike. Interdisciplinarno povezivanje potice interes ucitelja za nova znanja iz drugih predmetnih podrucja. Ucitelji upotrebom interdisciplinarnog povezivanja upoznaju drugacije metode rada i nadilaze predrasude o drugim predmetima. Interdisciplinarno povezivanje potice ucitelja da prati didakticke inovacije. Rad u timu jaca medusobnu povezanost ucitelja i gradi bolje odnose u zbornici. Interdisciplinarno povezivanje obogacuje osobnost i profesionalnost pojedinog ucitelja što doprinosi osobnom rastu i profesionalnom razvoju ucitelja. [5] 4. PREDNOSTI INTERDISCIPLINARNOG POVEZIVANJA ZA UCENIKE Interdisciplinarno povezivanje: - potice aktivnu ulogu ucenika [1], - omogucava postizanje taksonomsko viših ciljeva i generickih vještina, a narocito uceniku omogucava razvijanje kritickog mišljenja i rješavanja problema, obradu podataka, korištenje ICT-a, provedbu projektnih zadataka, aktivno ucenje, citanje, pisanje i slušanje, uzima u obzir i promice rješavanje problema iz više gledišta [4], - pomaže uceniku da produbi ono što je naucio i pomaže mu da poboljša dugorocno znanje, - potice kreativnost i motivaciju ucenika, - povezano je sa stvarnim životom, što može za ucenika biti velika motivacija za ucenje, - potice ucenikov proces povezivanja podrucja, cime ucenik uci da su sadržaji povezani, samostalno traži veze medu predmetima i tako stvara cvršce relacije medu pojmovima. [1] 5. INTERDISCIPLINARNE VEZE KOD POVIJESTI U GIMNAZIJI Prilikom revidiranja nastavnog plana, škola se nastojala maksimalno pridržavati razvojnih smjernica. Profesori su poceli uvoditi brojne novine u nastavu kako bi poboljšali kvalitetu nastave. Nastava povijesti ima brojne interdisciplinarne veze s razlicitim predmetima. Neke od interdisciplinarnih veza su utecene i u upotrebi su svaku školsku godinu, a neke su planiraju posebno za svaku školsku godinu, ovisno o, primjerice, knjizi za maturu iz slovenskog ili engleskog jezika. 5. a) PRVA GODINA Na prvoj godini interdisciplinarna veza izmedu povijesti i biologije ostvarena je vec u mjesecu rujnu. Prije lekcije o prapovijesti profesor biologije predstavlja Evoluciju covjeka, podrijetlo i razvoj ljudske vrste. Srednjoškolci upoznaju pojmove bipedalizam, encefalizacija, sapientizacija. Upoznaju razvoj ljudske vrste: australopitek, homo habilis, homo erectus, homo sapiens, neandertalac. Nova znanja upotrebljavaju i kod povijesti i kod biologije. U kurikulumu za gimnaziju imamo osim obaveznih tema i takozvane izborne teme. Jedna od tih tema nosi naslov Od prvih umjetnika do prvih znanstvenika. U poucavanju te teme koristi se interdisciplinarna veza. Buduci da su teme vrlo razlicite, sudjeluju mnogi predmeti: glazba, matematika, pravo, slovenski jezik, sociologija, tjelesni odgoj, umjetnost i povijest kao glavni predmet. Ova interdisciplinarna veza provodi se kao projektni dan koji nosi naslov Baština antike i njezini odazivi u sadašnjici. Srednjoškolci se vec ranije pripreme na rad kada u knjižnici potraže odgovarajucu literaturu. Prvog dana, 7 školskih sati, istraživacki se rad provodi kod pojedinih predmeta. Ucenici traže podatke, pišu izvješca i izraduju plakate, a slijedeci dan svoj rad predstavljaju u okviru tri školska sata. Kratak sažetak ove interdisciplinarne veze: - Kod glazbe uce o podrijetlu imena glazba te upoznaju grcka i rimska glazbala. - Kod matematike uce o antickim grckim matematicarima, utvrduju znacenje i primjenu njihovih saznanja u današnjem vremenu. - Kod prava upoznaju najstarije (ne)sacuvane zakone, zakone u Grckoj i Rimu, važnost razvoja prava za današnje vrijeme. - Kod slovenskog jezika upoznaju razvoj književnosti kod Grka i Rimljana, književne vrste, strukturu kazališta, utvrduju važnost književnosti za kasniji razvoj. Pripremaju i kratak prikaz iz Plavtove komedije Blizanci. - Kod sociologije ustanovljuju kakvo su gledište o ljudskim pravima imali u tom vremenu. - Kod tjelesnog odgoja upoznaju se s grckim olimpijskim igrama, pregledavaju razvoj olimpijskih igara tijekom vremena, usporeduju ih s današnjim olimpijskim igrama, a takoder pripreme i natjecanje medu ucenicima, kao što su to radili u Grckoj. Pobjedniku natjecanja stavljaju poseban vijenac na glavu kojega su sami izradili. - Kod umjetnosti upoznaju razlicite umjetnicke stilove, crtaju i izraduju skulpture. - Kod povijesti je više skupina koje se bave razlicitima podrucjima: a) postanak i razvoj pisma od prvih civilizacija preko Grka, Etrušcana do Rimljana, b) religija u prvim civilizacijama, drevni svijet bogova i mitova, c) razvoj arhitekture, osobito grcke i rimske arhitekture te njezina važnost za današnje vrijeme. 5.b) DRUGA GODINA Na drugoj godini imamo interdisciplinarnu vezu pod naslovom Josip Jurcic i njegovo vrijeme u kojoj sudjeluju predmeti povijest, slovenski jezik, sociologija i tjelesni odgoj. Interdisciplinarna veza provedena je kao projektni dan. Kod slovenskog jezika upoznaju važne književne stvaratelje i njihova djela u tom razdoblju, osobito život i djela Josipa Jurcica. Kod sociologije uce o tadašnjoj strukturi društva te životu i radu pojedinih društvenih slojeva. U sklopu tjelesnog odgoja ucenici sudjeluju u Jurcicevom pohodu koji se održava prve subote u ožujku. Pocetak pješacenja pocinje u Višnjoj Gori, a završava na Muljavi, gdje se održava kulturna manifestacija u sjecanje na Josipa Jurcica. Put je dug oko 13 km. Srednjoškolci vole sudjelovati u tom pohodu, a cesto s njima ide i cijela obitelj. Kod povijesti uce o važnosti 1848. godine za Slovence (prvi slovenski politicki program Ujedinjena Slovenija), prvoj slovenskoj karti koju je napravio Peter Kozler 1853. godine, uce se o genezi citaonica i njihovoj važnosti za širenje slovenskog jezika, stvaranju tabora i njihovom znacaju za razvoj politickog života kod Slovenca. Kao i na prvoj godini tako i na drugoj godini imamo izborne teme. Jedna od takvih tema nosi naslov Koliko mracan je zaista bio srednji vijek? Ovu temu pregledavamo pomocu interdisciplinarne veze povijest-slovenski jezik i uz sudjelovanje vanjskog izvodaca, kustosa cistercitskog samostana u Sticnoj. Kod slovenskog jezika upoznaju književno stvaralaštvo i u slovenskom prostoru i u europskom prostoru. Kod povijesti pogledamo kratki dokumentarni film o kartuzijanskom samostanu u Žicama, a zatim posjetimo samostan u Sticnoj. U Sticnoj nas upoznaju sa samim samostanom, njegovim pocecima, gospodarskim i kulturnim znacajem kroz povijest, a na kraju posjecujemo još i vjerski muzej koji djeluje u sklopu samostana. Osim toga, srednjoškolci upoznaju i znacajke razvoja razlicitih podrucja života u srednjem vijeku: a) duhovna i svjetovna moc crkve, monaški redovi i njihovi samostani, b) higijena, bolesti i medicina u srednjem vijeku, c) obrazovanje i obrazovanost pojedinih društvenih slojeva, d) praznovjerja i procesi protiv vještica te osjecaj života i smrti u srednjem vijeku. 5. c) TRECA GODINA Na trecoj godini interdisciplinarna veza ostvarena je temom Francuska buržoaska (gradanska) revolucija. Francuska revolucija uvela je nacela koja su ljudima dala jednake mogucnosti za uspjeh: - ravnopravnost gradana pred zakonom, - sloboda govora i tiska, - sloboda ljudske savjesti, - osiguranje osobne imovine. Kako bi se olakšalo razumijevanje razvoja ljudskih prava, uspostavljena je interdisciplinarna veza izmedu povijesti i sociologije. Profesor sociologije predstavlja razvoj ljudskih prava i sloboda kroz povijest. Ucenici pregledaju važne dokumente o razvoju ljudskih prava: Magna charta libertatum (Engleska, 1215), Deklaracija o pravima covjeka i gradanina (Francuska, 1789), Opca deklaracija o ljudskim pravima (UN, 1948), Europska socijalna povelja (1965.). Takoder otkrivaju kako je danas s ostvarivanjem/kršenjem ljudskih prava I sloboda. Na trecoj godini ostvaruje se i interdisciplinarna veza povezana s maturskim radom iz engleskog jezika (za 4. godinu), pa zato sudjeluju predmeti engleski jezik (kao temeljni predmet), psihologija i povijest. U školskoj godini 2020./2021. spomenuta je interdisciplinarna veza uspostavljena na daljinu putem aplikacije Zoom. Naslov teme bio je: William Golding, Gospodar muha (Lord of the Flies). Da bi se interdisciplinarna veza provela, potrebna je bila zahtjevna organizacija. Kako bi svi ucenici mogli nesmetano sudjelovati, bilo je potrebno svima pribaviti radne materijale (radne listove). Rad na daljinu trajao je sedam školskih sati. Kod povijesti bila je predstavljena povijest Engleske od stjecanja prvih kolonija u Americi dalje, gospodarski razvoj tijekom Prve industrijske revolucije (gledanje kratkog filma na Youtubeu o Prvoj industrijskoj revoluciji), život i rad kraljice Viktorije, važnost Engleske tijekom Prvog svjetskog rata te uloga i znacaj Engleske u Drugom svjetskom ratu. Kod psihologije dato je psihoanaliticko tumacenje romana iz perspektive ida, ega i superega. Kod engleskog jezika srednjoškolci upoznaju sloj dogadaja, glavne likove, umjetnicku strukturu i tekstualne posebnosti kako bi imali sveobuhvatno razumijevanje književnih tekstova. Ujedno upoznaju i uce uzeti u obzir izvorno društveno-kulturno okruženje procitanog teksta odnosno uvrštavanja teksta u književnu tradiciju englesko govorecih zajednica. 6. INTERDISCIPLINARNE VEZE KOD POVIJESTI – STRUCNE EKSKURZIJE Interdisciplinarne veze ostvaruju se i tijekom strucnih ekskurzija. Srednjoškolci se dobro pripreme za strucnu ekskurziju. I prije ekskurzije se podijele u skupine. Najcešca interdisciplinarna veza je zemljopis-slovenski jezik-povijest. Ucenici dobivaju zadatak kod svakog predmeta, najcešce je to priprema seminarskog rada koji se odnosi na kulturno-povijesne znamenitosti mjesta kojega posjecujemo na ekskurziji. Seminarski rad je dovršen i pregledan prije polaska na ekskurziju te ga ukratko predstavljaju na ekskurziji. Radovi i prezentacije mogu se i ocijeniti. Ucenici ulažu puno truda u svoj rad jer im je ovo lijepa priliku za dobru ocjenu. Na prvoj godini destinacija interdisciplinarne ekskurzije je Pomurje. Glavni predmet je geografija, kojoj se pridružuju i slovenski jezik te povijest. Kod geografije upoznaju prirodno-geografska obilježja krajolika, kod slovenskog jezika književne stvaraoce, njihov život i djela, a kod povijesti važne su teme: Mlinovi na rijeci Muri, Prekmurska kuca, Prekmurska kuhinja, Bogojina i Plecnikova crkva, Murska Sobota kroz povijest i evandeoska crkva, Turci u Prekmurju, Madari i Prekmurje, Ljutomer i prvi tabor, Murska Republika nakon Prvog svjetskog rata. Na trecoj godini strucna interdisciplinarna ekskurzija provodi se u razlicitim smjerovima po Sloveniji (prema principu rotacije). Pravci ekskurzije su: Bela Krajina, Kras i Vipavska dolina, Notranjska i Štajerska. Glavni predmet je geografija, kojoj se pridružuju slovenski jezik i povijest. Ciljevi ekskurzije: - upoznavanje prirodne i društvene karakteristike prostora, - ocjenjivanje razvoja i strukture gospodarstva te njihovo usporedivanje s korištenjem prostora, - upoznavanje književne, povijesne i kulturno-povijesne dimenzije toga dijela Slovenije, - samostalna priprema za ekskurziju na temelju pisanih i elektronickih izvora te pružanje informacija vršnjacima. Važne teme kod povijesti za ekskurziju u Belu Krajinu su: Povijest Muljave, Metalurgija na Dvoru, Grofovi Turjaški i Dvor, Mitraizam u Rožancu, Povijest Crnomlja, Turske invazije na slovensko podrucje, Uskoci u Beloj Krajini, Franc Rozman-Stane. Važne teme kod povijesti za ekskurziju na Kras i u Vipavsku dolinu su: Vipava kroz vrijeme, Bitka kod Frigida, Dvorac Zemono, Rimska utvrda Castro, Vrijeme Janeza Sveokriškega (Ivana od Svetoga Križa), Kapucini i Vipavski križ, Štanjel i arhitekt Maks Fabiani, Sežana i Južna željeznica. Važne teme kod povijesti za ekskurziju u Notranjsku su: Ljubljansko barje i sojenicari, Rimska Emona i podpecki mramor, Crna vas - Jože Plecnik i crkva sv. Mihaela, Logatec od prapovijesti do danas, Vrhnika od prapovijesti do Rimljana, Povijesni razvoj Cerknice i Rakitne. Važne teme kod povijesti za ekskurziju u Štajersku su: Štajerska, Grofovi Andeški i Mali Grad iznad Kamnika, Colonia Ulpia Traiana Poetovio - Ptuj u anticko doba, Ptujska gospoda, Povijest Kurenta, Ptujska gora - Bazilika Marije zaštitnice, Povijest ljecilišta Rogaška Slatina, Povijest staklarstva u Sloveniji, Grofovi Celjski, Nekropola u Šempetru, Kamnik i Rudolf Maister. U školskoj godini 2018./2019., za cetvrtu godinu organizirana je interdisciplinarna strucna ekskurzija u austrijsku Korušku koja je imala interdisciplinarnu vezu izmedu povijesti i slovenskog jezika. Smjer ekskurzije odabrana je na temelju knjige za maturu iz slovenskog jezika, romana Andeo zaborava autorice Maje Haderlap. Put nas je vodio do Gosposvetskog polja koje je stoljecima bilo upravno i politicko središte Koruške. Posjetili smo hodocasnicku crkvu Gospe i vojvodsko prijestolje. Nastavili smo put do Klagenfurta, gdje smo posjetili poznatu Zmajevu fontanu i prošetali do vojvodskog dvorca koji je jedna od najvažnijih gradevina u Koruškoj. Zatim smo otišli u selo Železna Kapla koje je danas ljecilište, a nekada je bilo rudarsko i trgovacko mjesto. U Železnoj Kapli održavaju slovensku manjinu na životu na svim podrucjima. Imaju cak i slovenskog gradonacelnika. Železna Kapla bila je i jedno od središta antifašisticke slovenske pobune u Austriji i stoga je bila žrtva strašne nacisticke osvete. Mještanka Maja Haderlap u svom romanu Andeo zaborava piše o atmosferi u ovim krajevima kao posljedici meduratnog ugnjetavanja, patnje i poslijeratnog zanemarivanja slovenske manjine. Slijedila je vožnja do jezicno potpuno slovenskog sela Sele koje leži na obroncima Košute. Naši sunarodnjaci su nam približili nacin života na selu. Kod slovenskog jezika ucenici su upoznali važnije suvremene književne stvaratelje koji su povezani s rutom strucne ekskurzije, na pr. Florjan Lipuš, Janko Messner, Gustav Januš, a posebno su se usredotocili na dogadaje iz romana Andeo zaborava. Poducili su se i o problemu dvojezicnosti u školama I na drugim podrucjima društvenog života. Kod povijesti su produbili i proširili znanje o prvoj slovenskoj državi, Karantaniji, posjetili vojvodsko prijestolje u Gosposvetskom polju te se upoznali sa položajem slovenske i hrvatske manjine u Koruškoj i Gradišcu. Za oba predmeta je pripremljen radni list, a kod slovenskog su jezika osim toga napisali I reportažu o strucnoj ekskurziji. 7. ZAKLJUCAK Pokazalo se da interdisciplinarno rješavanje problema ili situacija povezanih s nastavnim temama utjece na motivaciju ucenika, koji time razvijaju i interes, produbljuju razumijevanje, znanje i njegovu upotrebu. Prednost interdisciplinarnog povezivanja ispostavila se i u boljem obrazovnom uspjehu te u boljim meduljudskim odnosima i predanosti ucenju. Kod interdisciplinarnog povezivanja predmeta ucenici izražavaju samopouzdanje, medusobnu suradnju i medusobno poštivanje. Takoder dolazi i do boljega razumijevanja obrazovnog gradiva cime mogu uspostaviti prijenos vještina ucenja medu razlicitim predmetnim podrucjima. Kod nastave gdje se uspostavlja interdisciplinarno povezivanje, ucenici razvijaju vještine koje nisu ovisne o sadržaju, nego se mogu prenijeti na druge primjere odnosno situacije. Takve vještine ukljucuju rješavanje problema, kriticko vrednovanje, kriticko mišljenje, aktivno slušanje, citanje i pisanje te stvaranje. Interdisciplinarne veze motiviraju ucenike za ucenje jer su povezane sa stvarnim životom, stoga cemo na našoj školi nastaviti s provodenjem interdisciplinarnog povezivanja kako na nastavi tako i na strucnim ekskurzijama. 8. LITERATURA [1.] Hodnik Cadež, T. (2008). Ucitelj kot raziskovalec medpredmetnega povezovanja, Ucitelj v vlogi raziskovalca: akcijsko raziskovanje na podrocjih medpredmetnega povezovanja in vzgojne zasnove v javni šoli, str. 131 do 149, Ljubljana, Pedagoška fakulteta [2.] Novak, M. (2005). Vloga ucitelja v devetletni osnovni šoli, Nova Gorica: Educa, Melior [3.] Mihelic, L. (2011). Problematika medpredmetnega povezovanja geografije in zgodovine v gimnazijskih ucnih nacrtih, Magistrsko delo, Ljubljana: Univerza v Ljubljani [4.] Pavlic Škerjanc, K. (2010). Smisel in sistem kurikularnih povezav, Medpredmetne in kurikularne povezave, prirocnik za ucitelje, str. 19 do 49, Ljubljana, ZRSŠ [5.] Polšak, A. (2007). Medpredmetno povezovanje in ucni nacrti, Geografija v šoli, 16, št. 2, str. 33-44 [6.] Sicherl Kafol, B. (2008). Procesni in vsebinski vidiki medpredmetnega povezovanja, Ucitelj v vlogi raziskovalca, akcijsko raziskovanje na podrocjih medpredmetnega povezovanja in vzgojne zasnove v javni šoli, str. 112 do 130, Ljubljana, Pedagoška fakulteta Strucni rad NEOBAVEZNI IZBORNI PREDMET »UMJETNOST« Andreja Bogataj Rant, profesorica, uciteljica razredne nastave Osnovna škola Železniki, Slovenija Sažetak Umjetnost je dio ljudskog života vec dugi niz godina jer njezini prvi poceci sežu u daleku prapovijest. Umjetnost se s vremenom mijenjala i poprimala razlicite oblike. Povijest umjetnosti multidisciplinarna je znanost koja istražuje umjetnost kroz vrijeme. Umjetnost je kulturni odnosno društveni fenomen koji karakterizira ljudsku aktivnost i koji je izravno povezan s preživljavanjem i razmnožavanjem. Umjetnicko izražavanje ljudska je potreba povezana s poljima inovacija i kreativnosti. Buduci da su ove kompetencije kljucne za uspješno funkcioniranje pojedinca i šireg društva u 21. stoljecu, u nastavnom planu neobaveznog izbornog predmeta umjetnost one se prioritetno obraduju. Toga smo svjesni takoder u našoj osnovnoj školi, zato veliku pažnju posvecujemo neobaveznom izbornom predmetu umjetnost. Kljucni pojmovi: umjetnost, umjetnicko izražavanje, kreativnost, inovativnost 1. Uvod Poceci umjetnosti sežu u prapovijest. Prva umjetnicka djela u podrucju arhitekture, kiparstva i slikarstva pocela su se pojavljivati oko cetrdeset tisuca godina prije Krista. Prva se umjetnost pocela razvijati u mladem paleolitiku, kada je neandertalca zamijenio Homo sapiens – umni covjek. U pocetku je umjetnost bila dio vjerskih i drugih rituala, a umjetnošcu su ljudi uglavnom izražavali umjetnicke osjecaje i težnje za ljepotom. Ljudi su cesto crtali po zidovima špilja. Živjeli su ispod prevjesa, a crteže su stvarali dublje u unutrašnjosti špilje. Crtežima su se zahvaljivali višim silama za životinje koje su im znacile hranu i odjecu. Najpoznatiji špiljski crteži otkriveni su 1869. godine u špilji Altamira u Španjolskoj. Smatra se da su nastali 14.000 – 10.000 godina pr. Kr. »Kazališna predstava samo je imitacija radnje, a ne radnja sama.«7 Anticko kazalište doživjelo je svoj najveci procvat u 5. stoljecu prije Krista, a korijene vuce iz rituala u cast boga Dioniza (boga vina i plodnosti). Zbor, koji je brojao oko 50 muškaraca, pred oltarom boga pjevao je zahvalnice i opisivao njegov život. Tada se voditelj zbora, nazvan Tespis, odvojio od zbora i izmedu njega i zbora nastao je dijalog. Tespis se smatra prvim glumcem u povijesti kazališta. Igre od vjerskog znacaja postupno su se pretvarale u predstave koje su poceli doživljavati kao umjetnost i zabavu. 7Anticki grcki filozof Aristotel o kazalištu, https://www.knjiznica-celje.si/raziskovalne/4201104648.pdf Umjetnost se mijenjala tijekom vremena i povijesnih razdoblja. Multidisciplinarna znanost koja to istražuje je povijest umjetnosti. Bavi se klasifikacijom kultura, uspostavlja periodizaciju i promatra posebnosti te utjecajne karakteristike umjetnosti. Povijest umjetnosti proucava arhitekturu, kiparstvo, glazbu, slikarstvo, literaturu, kazalište, ples, film, fotografiju, dizajn i graficke umjetnosti. Umjetnost je kulturni odnosno društveni fenomen koji karakterizira ljudsku aktivnost i koji je izravno povezan s preživljavanjem i razmnožavanjem. Poznajemo devet podrucja umjetnosti. To su glazbena umjetnost, likovna umjetnost, kazalište, film, ples, verbalna umjetnost, internetska umjetnost, primijenjena umjetnost i književna umjetnost. 2. Umjetnost u školi U slovenskim osnovnim školama (takoder u našoj) ucenici od 4.do 6. razreda u okviru nastave odabiru takoder pojedine neobavezne izborne predmete: sport, drugi strani jezik (njemacki), informatiku, tehniku i umjetnost. Kada ucenik odabere pojedini predmet, taj predmet postaje za njega obvezan za tekucu školsku godinu i ucenik je iz toga predmeta takoder ocijenjen. Neobavezni izborni predmet umjetnost zauzima podrucje filma, folklora, glazbenog stvaralaštva, likovne umjetnosti, književnog stvaralaštva, plesa i kazališta (lutke, drama). Umjetnicko izražavanje ljudska je potreba povezana s poljima inovacija i kreativnosti. Ove dvije kompetencije kljucne su za uspješno djelovanje pojedinca i šireg društva u 21. stoljecu, zbog toga se u nastavnom planu neobaveznog izbornog predmeta umjetnost obraduju prioritetno. 2.1 Opci ciljevi predmeta: • Poticanje radoznalosti ucenika, opuštanje uz umjetnost i razvijanje interesa i aktivnog odnosa prema kulturi i umjetnosti. • Stvaranje pozitivnog odnosa prema nacionalnoj i svjetskoj kulturnoj i umjetnickoj baštini i njezina integracija u modernost. • Jacanje i razvijanje izravne perciptivno-kognitivne sposobnosti ucenika, estetskog iskustva, želja, performansa i mašte kroz izvedbu, igru, mjuzikl, video, sliku ili objekt, tako da ucenici mogu objasniti, razlikovati i odražavati svoju percepciju. • Razvoj osobnog i etnickog identiteta ucenika. • Stvaranje, vizualizacija i vrednovanje aktivnosti i proizvoda prikladnih razvojnom stupnju ucenika. • Istraživanje suvremene danas živuce umjetnicke produkcije koja naglašava važnost razvijanja razumijevanja kulturnog okruženja u kojem živi ucenik. 2.2 Tijek izvedbe neobaveznog izbornog predmeta umjetnost u našoj školi Predmet smo u OŠ Železniki uveli 2015. godine. Cetiri mentorice, dvije uciteljice razredne nastave, uciteljica likovne umjetnosti i uciteljica glazbe medusobno se povezujemo, nadopunjujemo i uspješno suradujemo. Svake godine predmet umjetnost pohada od 13 do 25 ucenika od 4. do 6. razreda. Prije pocetka godine mentorice izaberemo odgovarajuci dramski i/ili lutkarski tekst. Ako je ucenika više, izaberemo dva teksta. Tijekom školske godine jednom tjednom vježbamo, ucimo i pripremamo predstavu. Ucenici aktivno sudjeluju u pripremi predstave od samog pocetka do kraja tako da sami izraduju scenu ili dijelove scene (npr. drvo, grmlje, paprat, kucicu itd.), jednostavne kostime, rekvizite (npr. puževu kucicu, ticala, krila, divovske cipele, alat itd.), kazališne letke te pripreme glazbenu pratnju. Na satovima upoznaju glazbene instrumente i vrstu glazbe, stvaraju vlastite tekstove te ih uglazbljuju. Slika 6: Izrada scenskog pribora – stablo (izvor: Polona Kovac, 2016.) Slika 7: IIzrada scenskog pribora – stablo (izvor: Polona Kovac, 2016.) Slika 8: Izrada scenskog pribora – stablo (izvor: Polona Kovac, 2016. ) Na kraju školske godine ucenici izvode predstavu ucenicima u školi, roditeljima, vanjskim posjetiteljima, a tijekom školske godine s raznim glazbenim tockama i recitalima sudjeluju na školskim i lokalnim priredbama. Rade u skupinama, u parovima ili pojedinacno. Aktivno su ukljuceni u proces, izražavajuci svoja mišljenja, stavove i razmišljanja. Ucenici stvaranjem izražavaju i upoznaju sebe u odnosu na okolinu i pri tome osobno rastu. Probe se održavaju u školi, a nekoliko sati prije predstave takoder u kulturnom centru na kazališnoj pozornici. Ucenici upoznaju osnove glume na pozornici, uce izražavati svoje osjecaje, javno nastupati, razvijaju maštu, kreativnost, domišljatost, jacaju samopoštovanje i osjecaj pripadnosti grupi, uce suradivati i raditi u grupi, nauce prihvacati kritiku i rastu uz pohvale. Do sada smo pripremili: • školska godina 2015./16.: predstava »Kekec« • školska godina 2016./17.: predstava »Svada u bajkovitoj šumi« • školska godina 2017./18.: predstave »Mojca Pokrajculja« i »Bubamara« • školska godina 2018./19.: predstava »Muca Copatarica« i lutkarska predstava »Žogica Nogica« • školska godina 2019./20.: lutkarska predstava »Sincek Palcek« • školska godina 2020./21.: glazbena bajka »Palcek Piskalcek« Slika 9: Konacni izgled scene (izvor: osobni arhiv, 2021.) Slika 10: Kostim puža i jelanaka u vlastitoj izradi (izvor: osobni arhiv 2021.) Slika 11: Mjesec, vlastita izrada (izvor: osobni arhiv 2021.) Slika 12: Prizor iz bajke Svada u bajkovitoj šumi (izvor: Igor Mohoric Bonca, 2017.) Slika 13: Prizor iz bajke Svada u bajkovitoj šumi (izvor: Igor Mohoric Bonca, 2017.) Zbog epidemiološke situacije u zemlji, glazbena bajka »Palcek Piskalcek« snimljena je i prikazana djeci putem Zooma na kraju školske godine, a mogli su je pogledati takoder roditelji te ostala rodbina djece koja nastupaju. Slika 14: Prizor iz glazbene bajke »Palcek Piskalcek« (izvor: osobni arhiv 2021.) Slika 15: Ekipa neobaveznog izbornog predmeta umjetnost u školskoj godini 2020./21. (izvor: osobni arhiv 2021.) Kratke isjecke iz glazbene bajke »Palcek Piskalcek« možete pogledati na poveznicama ispod: https://youtu.be/EJqdM_cbeas https://youtu.be/9c1PLdKGfTA https://youtu.be/sJywqtaa2NQ https://youtu.be/pkAPPhLzFog (izvor: osobni arhiv 2021.) 3. Zakljucak Kao jedna od mentorica neobaveznog izbornog predmeta umjetnost mogu tvrditi da djeca svake godine vole pohadati ovaj predmet. Stjecu mnoga iskustva koja im pomažu rasti na svim podrucjima. Manje samopouzdani postaju samopouzdaniji jer su uspješni, a to jaca njihovu pozitivnu sliku o sebi. Medu djecom stvaraju se iskrena prijateljstva, što je neprocjenjivo, a svake godine rastajemo se puni lijepih dojmova i oduševljeni onime što smo zajedno stvorili. 4. Izvori i literatura [1.] Grcko kazalište. Wikipedija, slobodna enciklopedija. Preuzeto iz https://sl.wikipedia.org/wiki/Gr%C5%A1ko_gledali%C5%A1%C4%8De#Korenine [2.] MIZŠ, (2018) Kurikulum. Program osnovne škole. Ljubljana: Ministarstvo obrazovanja i športa, Zavod Republike Slovenije za obrazovanje. [3.] MIZŠ (2021) Nastavni planovi. Preuzeto iz https://www.gov.si/assets/ministrstva/MIZS/Dokumenti/Osnovna-sola/Ucni-nacrti/izbirni/Neobvezni/Umetnost_izbirni_neobvezni.pdf [4.] Povijest umjetnosti. Wikipedija, slobodna enciklopedija. Preuzeto iz https://sl.wikipedia.org/wiki/Zgodovina_umetnosti [5.] SSKJ. Slovar slovenskega knjižnega jezika. Preuzeto iz https://fran.si/130/sskj-slovar-slovenskog-knjiznega-jezika/3608176/umetnost?page=4096&FilteredDictionaryIds=130&Query=*&View=2 [6.] Umjetnost. Wikipedija, slobodna enciklopedija. Preuzeto iz https://sl.wikipedia.org/wiki/Umetnost Strucni rad UTJECAJ KRETANJA U ŠKOLSKOM RAZDOBLJU Nina Leban Osnovna škola Šmarjeta, Šmarjeta 1 8220 Šmarješke Toplice Sažetak Hodanje je jako bitno za ljude, posebno za ljudska bica, kojih mozak je još u razvoju – to su djeca. Kretanje je život, jer se cijeli život krecemo i imamo razlicite aktivnosti, medu kojima je i hodanje. Sve te aktivnosti blagotvorno utjecu na naše osjecanje. Hodanje je najprirodniji nacin ljudskog kretanja i utjece na naše zdravlje i osjecanje. Kljucne rijeci: hodanje, kretanje, nastava, 1. trogodište 1.Uvod Cinjenica je, da smo se ljudi nekada više kretali nego današnja djeca. Vracali smo se kuci iz dvorišta, šume ili obližnje livade tek kad je vec postalo tamno. Nije nam bilo strano penjanje po drvecu, kotrljanje po travi, preskakanje užeta, skakanje, igra lovice… U naselju se cula djecja radost. Danas toga na žalost više ne cujemo. Po livadama i šumama djeca se ne igraju lovice. Za današnju je djecu vec problem napraviti kolut ili preskakanje užeta. Tome je, po mojem mišljenju, pridonio napredak na podrucju racunarstva, koji je djecu prikovao na sebe. Ali najveci je uzrok tome da ljudi nisu dovoljno svjesni kako takav nezdrav nacin šteti zdravlju. Kako bismo prekinuli taj zacarani krug, potrebno je usmjeriti djecu ka kretanju, razmišljanju, mijenjanju ponašanja i biti im primjer u tome. 2.Hodanje i pozitivne posljedice hodanja Hodanje u svakom slucaju pozitivno utjece na zdravlje. Hodanje ima iznimne koristi, sve od ubrzanja metabolizma i jacanja zglobova, mišica te kosti, pa do smanjenja krvnog tlaka, smanjuje i rizik od kronicnih bolesti te poboljšava djelovanje mozga i srcane mišice. S redovitom tjelovježbom lakše se nadzire ljutnja, koncentracija i lakše se razmišlja, posebno kada je rijec o hodanju po suncu ili u šumi. Kada se hodanje i šetnja dijeli s prijateljima, takva interakcija pomaže da se dijete osjeca povezano s drugima i da ce biti upravo zbog toga sretnije. Hodanje takoder poboljšava raspoloženje te smanjuje tjelesnu težinu. Slika1: Koristi kretanja Koristi kretanja za djecu i mlade: zdravlje; zglobovi, kosti, mišice, motoricke sposobnosti, samostalnost, samopouzdanje, slika o sebi, odlucnost, disciplina, koncentracija, pamcenje, ucenje, tjelesna težina, imunski sistem, opce osjecanje https://www.infotehna.si/hoja-pozitivni-ucinki-na-zdravje. Slika 2: Jesen u šumi 2.1.Djeca i hodanje Hodanje, kao osnovno kretanje, ucenici doživljavaju kao opuštanje i ugodan osjecaj. Ujedno hodanje predstavlja druženje, koje nije moguce zamisliti bez pratnje igre. Igra je takoder ucinkovita metoda ucenja, opuštanja i sredstvo animacije. Pomocu takve aktivnosti neposredno osjete, kako bitna je priroda i njezino ocuvanje. Tijekom igranja djeca, roditelji i odgajatelji se rasterete i zaborave na probleme s kojima se suocavaju. U igru možemo ulaziti i izlaziti, što nam današnji život ne omogucuje. Razlicitim igrama možemo postici aktivno sudjelovanje clanova, upoznajemo drug drugoga i produbimo pogled u sebe. Cesto ocekujemo od ucitelja ili roditelja da ce nas zabavljati, organizirati nam igre, da ce poceti pjevati i da ce nas razveseliti. Najcešce ce se stvarno tako i dogoditi, ali ipak se mogu i djeca ohrabriti i doprinijeti k boljem osjecaju u skupini [2]. Školska djeca bi trebala trcati i hodati svaki dan, koliko mogu s obzirom na njihove mogucnosti. Ako se to dogada izvan urbane okolice toliko više znaci. Najslabija karika u tom slucaju su gradska djeca, jer su radi nacina života uskracena za prirodne ljepote koje obuhvacaju Sloveniju. Automobilom se voze na cuvanje, u kupnju, a ujedno mnogo vremena provode ispred televizijskih ekrana. Ako ne vec tijekom tjedna onda bi trebala biti roditeljska dužnost da bar jednom tijekom vikenda odu u prirodu, na obližnje brdo ili planinu [3]. Zbog sve cešceg prometa su pješaci u prometu sve ugroženiji – kako s fizickog gledišta tako i s gledišta onecišcenja zraka. Djeci je zbog vožnje automobilom oduzeto pravo na slobodno kretanje te se uvecava njihova ovisnost o roditeljima, koja im takoder otežava ucenje samostalnosti. Uz to se djeca zbog vožnje automobilom teže navikavaju na sudjelovanje u prometu. Djeci je potrebno omoguciti da što bolje upoznaju svoju okolici te u njoj steku što više iskustva. Potrebno je imati na umu da svakom odlukom, da vožnju automobilom zamijenimo održivijim nacinom kretanja, pridonosimo k manjem broju automobila na cesti i vecoj sigurnosti djece u prometu te manjem onecišcenju zraka. Djeci je potrebno »vratiti ulice« te dati im mogucnost da otkrivaju bližnju okolicu. Zadaca države je da brine za sigurne puteve, zadaca roditelja i ucitelja je da pomažu oblikovati djecu u aktivne, odgovorne državljanine, koji ce živjeti život kojim ce cuvati zdravlje i prirodu. Škole i roditelji mogu djeci pomoci u tome kako hodati u školu, na taj nacin da za mlade organiziraju programe koji su financirani sa strane države i poticu samostalno hodanje u školu. Takav nacin organiziranog i pracenog hodanja u školu, po prije zacrtanim školskim putevima, stalnim postajama i rasporedom, predstavljaju projekti nazvani: Pešbus, Kokoška Rozi i Bicivlak. Djecu na putu u školu prate roditelji, stari roditelji, dobrovoljci, ponekad i ucitelj. Na taj nacin se školarci jako brzo naviknu na promet i na samostalno hodanje u školu, a s druge strane roditelji se osjecaju rastereceni svakodnevne pratnje djece u školu. Neke školarce roditelji u školu voze automobilima, iako stanuju blizu škole, te im tako uskrate iskustvo ugodnog, zdravog i do okolice odgovornog aktivnog hodanja u školu. Roditelje posebno brine sigurnost djece i vecina pri tome ne pomisli da ako djecu dovezu do škole autom doprinose k prometnim zastojima i potencijalno opasnim okolnostima. Organizirano hodanje u školu roditeljima i djeci olakšava pješacenje u školu i pomaže da zajedno upoznaju školski put. Slika 3: Prometni odgoj Slika 4: Promatranje prirode 2.2.Vrijeme za kretanje tijekom nastave Djelatnost naše škole sa svojim projektima i aktivnostima teži k održivom razvoju. Ponosimo se nazivom Ekošola, uveli smo rekreativnu pauzu za ucenike škole. Na aktivnosti u opcini ne odlazimo autobusom, vec pješke. Na dan Zemlje u našoj opcini imamo organizirana pješacenja na kojima sudjeluju svi ucenici škole. Ucitelji organiziramo mnoga pješacenja po obližnjim brdima Vinji vrh, Koglo, Klevevž, što ucenicima predstavlja posebno veliki doživljaj, a ujedno i izazov savladati sve napore. Školski sustav ne bi smio mlade i djecu opterecivati s precestim informacijama te prisiljavati ih u odgovaranje na pitanja. Takav nacin dovodi do apaticnosti i dosade. Hodanje u prirodi otvara i razvija prirodnu radoznalost i osigurava potrebu po kretanju, smijehu, opuštanju, razgovoru i ucenju. Možda veliki broj ucitelja misli da se djeca vec dovoljno krecu. Istina je da su naizgled jako aktivna, ali razmislimo o tome uz sljedeca pitanja: • Koliko vremena djece sjede ispred televizora, umjesto da bi bila vani na otvorenom? • Jesu li kod sporta u školi dovoljno zaposleni aerobnom vježbom? • Pješace li ili se voze biciklom u školi? • Treba razmisliti i o tome kako vlastitim primjerom odgajamo djecu. Svojom neaktivnošcu, poucavamo ih neaktivnosti [4]. Moj je cilj ukljuciti što više kretanja u školsku okolicu te omoguciti ucenicima 1 sat kretanja na školski dan, takoder danima kada na rasporedu nemaju tjelovježbu. Time se svako dijete osjeca prihvaceno i bitnim clanom skupine te osjeca poticaj i brigu kako sa strane ucitelja tako i sa strane školskih kolega. Djetetova pozornost je jako slaba. U dobi oko sedme godine djetetova pozornost traje 25 – 30 minuta. U dobi od devet godina sposobni su 40 minuta neprekidnog rada. Dijete u tom razdoblju zanima sve što je novo. Pozorno je na ucenje, igru, sport, možemo reci, da misli s citavim tijelom (motorikom kretanja i izraza). Djetetova potreba po kretanju pokazuje se cijelo vrijeme, stoga ovu potrebu ne smijemo usporavati. Kao uciteljica sam hodanje više puta tjedno ukljucila u nastavu. Mogucnosti koje imam: minuta za kretanje u razredu (kratke vježbe kretanja, koje se po potrebi mogu ukljuciti u bilo koje vrijeme i u bilo kojem školskom satu), kretanje (šetnja), kao dio školskog sata medu pauzama (rekreativna pauza, pauza s glazbom). Kada sam vidjela da se koncentracija za rad smanjuje, da su neki ucenici postali nemirni, otišli smo u šetnju, u šumu ili na igralište. Neke od satova obavili smo u prirodi, jer nam pruža brojne mogucnosti za iskustveno ucenje. Predmete sam medupredmetno povezivala i djeci pokušavala na zanimljiv nacin predstaviti sadržaj ucenja izvan ucionice. Pokazalo se da su sve šetnje ili vec samo igra na igralištu pozitivno utjecali na ucenike, jer su nakon takvih aktivnosti lakše nastavili s radom u razredu. Nastavni sati, koje sam održala u prirodi, omogucili su ucinkovitije shvacanje i upoznavanje sadržaja. Satima održanima na taj nacin razvijala sam: samostalnost, aktivnost, ustrajnost u situaciji, spretnost promatranja, logicno razmišljanje i rješavanje problema. Moja namjera, ukljucivanja šetnji u nastavu i što aktivnije provodenje vremena u prirodi, bila je psihicki opustiti djecu, zadovoljiti potrebu po kretanju, uvecati produktivnost, stvoriti opuštenu atmosferu, ukloniti negativne posljedice sjedenja i još bih mogla nabrajati. Bilo je vidljivo da su ucenici koncentriraniji, zadovoljniji, manje umoreni i manje napeti. Svjesna sam cinjenice da je dijete nakon duljeg misaonog rada umoreno i da ga treba kretanjem odmoriti. Sva ta umorenost pokazuje se u izgubljenoj koncentraciji i to utjece na kvalitetu procesa ucenja. Svjetska zdravstvena organizacija takoder preporucuje za djecu od 5 godina dalje: • bar 60 minuta umjerene do intenzivne tjelesne aktivnosti na dan, za sve dane u tjednu • tjelesnu aktivnost dulju od 60 minuta koja donosi dodatne koristi za zdravlje • bar 3x tjedno intenzivnu tjelesnu aktivnost, ukljucujuci vježbe za jacanje mišica i kosti • aerobnu vježbu, koja neka predstavlja najveci dio tjelesne djelatnosti U tom razdoblju djeca se krecu radi prirodne potrebe po kretanju, to je kretanje spontano. U vecini im je zabavno, vole ga, jer u njemu uživaju ili pak uživaju u socijalnoj okolini, u kojoj su aktivni kretanjem. Jako bitna su pozitivna iskustva kretanja, u suprotnom ce kretanje ostaviti. Pozitivna iskustva su cesto povezana s uspjehom kod odredenog sporta. Slika 5: Akcija cišcenja Slika 6: Stare kuce 3.Zakljucak Namjera clanka je predstaviti kretanje/hodanje kao pozitivno sredstvo za kvalitetnije ucenje. Kod samog izvodenja bilo je kod ucenika vidljivo da su opušteni i zadovoljni. U kolikoj mjeri ce se kretanje/hodanje ukljucivati u proces ucenja ovisi samo o ucitelju. Logicno je da ucitelj u svoju nastavu nece ukljuciti kretanje/hodanje ako mu bitnost toga nije poznata. Ucitelju na predmetnoj nastavi takav je nacin rada dostupniji, organizacijski lakše izvodljiv. Ucitelj ucenicima predstavlja uzor. Cesto ukljucivanje kretanja možda bi potaknulo djecu da bi znala sama potražiti prikladnu pauzu za sebe. Bitno je da dijete ima poticajnu okolicu i da ima što više mogucnosti za kretanje. Kretanje predstavlja aktivnost koja donosi zdravlje, zabavu, druženje, veselje, opuštanje i dobro osjecanje. Cesto kretanje predstavlja i aktivnost s kojom nema više dosade odnosno s kojom korisno ispune slobodno vrijeme. Neka za kraj završim s citatom: „Iskusan ucitelj, koji sam uživa u kretanju, bez problema ce oduševiti i ucenike.“ [1]. 4.Literatura [1] Dennison, P.E. i Dennison, E.G., 2007, Telovadba za možgane. (Tjelovježba za mozag) Ljubljana: Rokus Klett. [2] Glavnik A., Rotovnik, B., Kadiš F., Peršolja B.,...Zorn Matija. (2011). Planinska Šola. (Planinska škola) Ljubljana: Planinska zveza Slovenije. (Planinski savez Slovenije) [3] Kristan, S. (1993). V gore… (U planine…) Radovljica: Didakta. [4] Stritar, A. i Stritar, U. (1998). Z otroki v gore: družinski izleti. (S djecom u planine: obiteljski izleti) Ljubljana: Sidarta. [5] Štemberger, V. i Krpac, F. (2006). Pomen in vrsta pocitka z vidika obnove energije otrok. V zbornik/3.strokovni posvet Didaktika v šoli v naravi, Tolmin (2.-4.11) 2006 (str.176 - 170). Ljubljana: Center šolskih in obšolskih dejavnosti. (Znacenje i vrsta pauze s gledišta obnove energije djece. U zborniku/3. strucno vijece Didaktika u školi u prirodi Tolmin (2.-4.11) 2006 (str.176 - 170). Ljubljana: Center šolskih i izvanškolskih djelatnosti. Mrežne stranice: 1. Sportski portal za sportaše – društvo: https://www.infotehna.si/hoja-pozitivni-ucinki-na-zdravje. (1. 7. 2021) 2. Društvo upoznajmo multiplu sklerozu: http://spoznajmo-ms.eu/multipla-skleroza/pomen-hoje-v-vsakdanjem-zivljenju/ (2. 7. 2021) Strucni rad KAKO NA ŠTO UCINKOVITIJI I DJETETU UGODAN NACIN PRISTUPITI K POCETNOM OPISMENJAVANJU Polonca Gregorcic OŠ Šmarjeta, Šmarjeta 1, 8220 Šmarješke Toplice, Slovenija Sažetak: Citalacka pismenost jedna je od najvažnijih sposobnosti pri ulasku u školu. Omogucuje djetetu osobni rast i temelj je daljnjeg uspjeha u školi. Svjesna sam koliko je važno da dijete nauci citati i pisati na što razigraniji i zanimljiviji moguci nacin, da se u procesu opismenjavanja igra i kroz igru upoznaje svijet slova i rijeci. O nama uciteljima ovisi na koji cemo mu nacin predstaviti i približiti ovaj svijet te da u nastavu uvedemo što više igara, pjesama i bajki, koristeci razlicite metode i nacine poucavanja, koji ce dijete toliko privuci da ce teško moci docekati ono vrijeme kad ce upoznati i zapisati sljedece slovo i rijec, te kad ce sam procitati svoju prvu knjigu, i kad ce doci taj trenutak kad ce reci: Sada mi mama više nece citati, radije ce me slušati. Cesto se sjetim i pjesnika Toneta Pavceka koji je jednom rekao: „Ako necemo citati, necemo preživjeti.“ Kljucne rijeci: komunikacija, citanje, sposobnost, spretnost, opismenjavanje 1. UVOD Covjek je društveno bice koje nema samo potrebu za hranom i reprodukcijom, vec i potrebu za komunikacijom sastavljenom od cetiri faktora: slušanja, govora, citanja i pisanja. Medutim, svi se ti cimbenici razvijaju tijekom cijelog života. Promatrajuci dijete u igri u ranom predškolskom razdoblju možemo uociti razlicite vrste i razine pismenosti. Ovdje mislim npr. na uporabu racunala – racunarska pismenost, znanje racunanja - matematicka pismenost, djeca citaju zapise koje su sami napisali i samo oni mogu procitati znacenje zapisa, procitaju izmišljenu bajku, prepoznaju nazive više puta videnih trgovina, novina, na pamet citaju svoje ime i ime prijatelja,… Temelj ucenja citanja i pisanja predstavlja govoreni jezik. Vještine govora i slušanja koje dijete uci u predškolskom razdoblju kljucne su za njegova kasnija dostignuca u citanju i pisanju te za uspjeh u školi opcenito. Djeca koja za to vrijeme ne razviju vještine govorenog jezika teško to nadoknaduju u školi i cesto zaostaju za svojim vršnjacima. Taj je zaostatak uocljiv cak i prije polaska u školu [1]. 2. OPISMENJAVANJE Opismenjavanje je proces "u kojem pojedinac nauci citati i pisati razlicite tekstove, koji mu pomažu u svakodnevnom životu i zna ih koristiti." [3] To je složen proces cija je osnovna faza pocetno opismenjavanje. Ovaj pojam ukljucuje: pripremu na citanje i pisanje, sistematicno ucenje i ponavljanje slova te takoder razvijanje i vježbanje razlicitih tehnika citanja i pisanja [3]. Pocetno opismenjavanje odvija se u osnovnoj školi citavo trogodište, a nadogradnje slijede u drugom i trecem trogodištu. O prvoj fazi ovisi kako ce ucenik razviti vještine citanja i propisane sposobnosti, svladati tehniku citanja i automatizirati citanje [2]. 2.1. KAKO OPISMENJAVAM – PRIMJER IZ PRAKSE Prije nego što u prvom razredu pocnem s planiranim opismenjavanjem, provjerim na kojoj su razini ucenici. Vec je poznato da postoje velike razlike medu njima. Kako bi se opismenjavanje nesmetano nastavilo i kako bi svi napredovali, od tog mjesta na kojem se svaki pojedinac nalazi, potrebno je provjeriti prethodno znanje. Pozovem svakog ucenika na pojedinacni razgovor i nakon ljubaznog razgovora sa svakim saznam: • KOLIKO SLOVA POZNAJE (SA SLIKOM) I BEZ SLIKE Uceniku pokažem abecedu sa slikama te pitam ga ako zna što je nacrtano i poznaje li znak – slovo koje je ispod nacrtanog predmeta. Ako vidim da mu to dobro ide, nastavljam s abecedom bez slike te zamolim ga ako mi može »procitati« slova. Istovremeno brojim procitana slova te zapisujem si u tablicu. Sestavljanka – puzzle Abeceda Slovenska – POMAGAJ MI Z IGRO DO ZNANJA Slovenian Alphabet | Slovenska Abeceda - World Alphabet Slika 1: Abeceda sa slikom Slika 2: Abeceda bez slike Slike abecede potražim na internetu. https://www.google.com/url?sa=i&url=https%3A%2F%2Fpomagajmi.si%2Fizdelek%2Fpuzzle-larsen-abeceda-slovenska%2F&psig=AOvVaw2OXlzd8r64G6fzYuXBhep5&ust=1630227760396000&source=images&cd=vfe&ved=0CAwQjhxqFwoTCIilqOWt0_ICFQAAAAAdAAAAABAD https://www.google.com/url?sa=i&url=https%3A%2F%2Fworld-alphabet.com%2Findex.php%2Fs%2F5-slovenian-alphabet&psig=AOvVaw2OXlzd8r64G6fzYuXBhep5&ust=1630227760396000&source=images&cd=vfe&ved=0CAwQjhxqFwoTCIilqOWt0_ICFQAAAAAdAAAAABAI • CUJE LI POCETNI I ZAVRŠNI GLAS U RIJECI Kad završimo s citanjem abecede, nastavljamo sa slušnom percepcijom glasova u rijecima. Izgovaram rijec uceniku i pitam ga koji glas cuje na pocetku rijeci, na kraju pa i u sredini, ako primijetim da mu to ne predstavlja vece probleme. Ako vidim da je dijete spremno za nastavak, provjeravam i pisanje diktata. PRVI GLAS U RIJECI POSLEDNJI GLAS U RIJECI NOGA ŠKOLA ANANAS MESO KUCA SVIJETLO PERO DIJETE • ZAPISUJE LI SLOVA ODNOSNO RIJECI PO DIKTATU Uceniku dam prazan list i molim ga da se potpiše, pri cemu vec mogu vidjeti kako drži olovku, poteze u pisanju i takoder finu motoriku. Uceniku najprije diktiram lakša slova, poput I, A, O, V, a zatim i teža, tako vidim je li i on spreman takoder na pisanje rijeci. Prvo diktiram jednosložne rijeci, a zatim duže i zahtjevnije. Završim kad primijetim da je dijete zbunjeno i osjeca da mu ne ide dobro. Uvijek pohvalim ono što napiše. • MOŽE LI VEC PROCITATI NEKE OD RIJECI Na listicu imam zapisane cetiri rijeci, koje mu pokažem i zamolim ga ako ih može procitati. Uz postavljanje pitanja mogu odluciti, je li razumio i zna li o cemu je citao. CITANJE RIJECI JUHA TETA MAMA MACA • MOŽE LI PROCITATI RECENICU I RAZUMIJETI PROCITANO Provjeru citanja i pisanja završavam citanjem cetiri recenice. Ako uspije procitati recenicu, postavljam i pitanje da vidim može li mi odgovoriti i tako provjerim razumije li procitano. CITANJE S RAZUMIJEVANJEM MIHA IMA DUDU. ANA PIJE VODU. LANA PIŠE ZADACU. ULA SE IGRA KOCKAMA. Uspjehe ucenika bilježim u tablicu. Slicnu provjeru radim na kraju školske godine kad završimo s citanjem svih slova. Na taj nacin vidim individualni napredak, ali i nedostatke koje još treba ispraviti te što odnosno na kojim podrucjima još moram raditi s ucenikom. *UCENIK / PREPOZNAJE SLOVA / ODREDI PRVI GLAS U RIJECI / ODREDI ZAVRŠNI GLAS U RIJECI / ZAPISUJE SLOVA, RIJECI PO DIKTATU / CITA JEDNOSTAVNE RIJECI / CITA S RAZUMIJEVANJEM Tablica 1: Tablica za upis ucenikova predznanja citanja i pisanja prije pocetka opismenjavanje Kad primim sliku razreda pocnem s planiranim opismenjavanjem. Najprije, veliki naglasak stavljam na slušnu percepciju. Brojimo rijeci u recenicama, slogove u rijecima, glasove u rijecima. Sve to kroz igru, kretanje (pljeskanje, cucanje, poskakivanje, ...). Kad to gotovo svi savladaju, rješavamo teži zadatak, tražimo pocetne, a kasnije i završne glasove u rijecima. Opet sve preko igre. Npr. igra Vlak koji samo prevozi putnike do odredenog pocetnog / završnog glasa. Npr. B ( bubanj, balon, biber, banana…) ( zub, bob, galeb, …) Za ucenike pripremim puno igara koje mogu držati u rukama, pored onih kompjuterskih. Jako vole domine. Napravim neke setove domina. Po dva ucenika igraju se ili uce zajedno. Kad završe svoj set, zamjenjuju ga sa kolegama iz razreda koji su vec završili i imaju razlicite slike i slova / rijeci / recenice. DOMINE: SLIKA- SLOVO Slika 3: Domine – Slika – slovo DOMINE: SLIKA - RIJEC Slika 4: Domine – Slika – rijec DOMINE: SLIKA – RECENICA Slika 5: Domine – Slika – recenica Prije svakog uzimanja novog slova vježbamo i tražimo zvukove na pocetku, sredini i kraju rijeci. Prije nego što ucimo o slovima, ispricam pricu u kojoj se pojavljuju mnogi junaci, predmeti koji imaju odredeno slovo u svojem imenu. Puno pažnje posvecujemo potezima pisanja. Takoder se uvijek igramo i ispisujemo slova s tijelima ucenika, gdje u grupama pokušavaju napisati slovo sastavljeno od tijela ucenika, a zatim saznati tko se najviše približio slici odredenog slova. Nakon toga slijedi rad za stolom, gdje prvo rješavamo radne listove koji su nastavak bajke ili uvodna motivacija kojom sam privukla njihovu pažnju prije nastave. Pazim da su na listu po tri slike s odredenim glasom / slovom na pocetku rijeci, tri s glasom/ slovom na kraju i tri u sredini. Oni ucenici koji su sposobni i vec znaju, potpuno samostalno pišu rijeci, a ja pomažem drugima tako da im zapišem slova koja još nismo ucili. Slicice izrežemo i zalijepimo u bilježnicu - zajedno one s odredenim glasom / slovom na pocetku, u sredini i na kraju. U bilježnici to i oznacimo: X _______________ - nauceni glas/slovo na pocetku _______ X ________ - nauceni glas/slovo na sredini _______________ X - nauceni glas/slovo na kraju Slika 6: Primjer UL za ucenje slova O Slika 7 : Primjer slike u bilježnici nakon obavljene zadace Nova slova ispisuju se redovima. Zapišemo i nekoliko rijeci koje imaju novo slovo. Medutim, uvijek pripremam neke dodatne zadatke koje ucenici rado rješavaju. Prilažem neke primjere. Slike: 8 – Primjer dodatne zadace nakon ucenja novog slova Slike: 9, 10, 11, 12 – Primjeri radnih listova s razlicitim zadacama uz ucenje novih slova Slika, ki vsebuje besede oseba, trava, zunanje, skupina Opis je samodejno ustvarjen Slika: 13 – Primjer lista za citanje Slika 14: Ucenci sastavljaju slova u rijec 3. ZAKLJUCAK Kad ucenici prvog razreda krenu u školu, velike su razlike medu njima u njihovom predznanju. To uvijek iznova ustanovim kad provjeravam poznavanje slova, slušnu percepciju glasova, citanje rijeci i recenica te razumijevanje procitanoga. Ova provjera temelj je pocetnog opismenjavanja, koji pokušavam uceniku približiti na što ljubazniji, razigraniji i zanimljiviji nacin. Pripremim mnogo slikovitog i šarenog didaktickog materijala s kojim se igra i uz igru nesvjesno osvaja glasove, slova, rijeci te se time opismenjava. Svjesna sam da je djetetu potrebno opuštanje i puno kretanja, što redovito ukljucujem u nastavu opismenjavanja. Ucenik takoder treba doživjeti uspjeh, zato mu nudim razlicite zadatke, koje pripremam tako da svatko napreduje prema svojim sposobnostima i može biti uspješan, stoga ih voli i s oduševljenjem ih rješava. Na taj se nacin ujedno igra i uci. Moramo biti svjesni da se djecji mozak razvija razlicito. Neki pokazuju zanimanje za slova i citanje vec s pet ili šest godina, dok drugi tek sa sedam ili osam godina. Nešto je urodeno, ali zasigurno mnogo toga ovisi i o okruženju i nacinu na koji pristupamo ucenju. Teoretski, dijete bi trebalo nauciti citati i pisati do kraja prve trijade, ali istodobno svi znamo kako se dijete osjeca i koje pritiske doživljava ako ima problema s citanjem i pisanjem u prvom razredu. Napor i pritisak cesto dovode do rezultata, dijete uci citati, ali i mrziti citanje. Zato neka dijete ovlada opismenjavanje svojim tempom. 4. LITERATURA [1] Biemiller, Andrew, 2006: Vocabulary development and instruction: A prerequisite for school learning. Dickinson, David K., in Neuman, Susan B. (ur.): Handbook of early literacy research. New York: Guilford Press. 41–51. [2] Mlaker,J., Hriberšek,V., in Gajšek, R., (2005)Z. (ur.).Zgodnje opismenjevanja- opismenjevanje od vrtca do univerze, stran 125 – 138. Ljubljana: Zveza društev pedagoških delavcev Slovenije [3] Zrimšek, N.(2003). Zacetno opismenjevanje - Pismenost v predšolski dobi in prvem razredu devetletne osnovne šole Mrežne stranice: [4] Abeceda sa slikama https://www.google.com/url?sa=i&url=https%3A%2F%2Fpomagajmi.si%2Fizdelek%2Fpuzzle-larsen-abeceda-slovenska%2F&psig=AOvVaw2OXlzd8r64G6fzYuXBhep5&ust=1630227760396000&source=images&cd=vfe&ved=0CAwQjhxqFwoTCIilqOWt0_ICFQAAAAAdAAAAABAD (28.8.2021) [5] Abeceda bez slika https://www.google.com/url?sa=i&url=https%3A%2F%2Fworld-alphabet.com%2Findex.php%2Fs%2F5-slovenian-alphabet&psig=AOvVaw2OXlzd8r64G6fzYuXBhep5&ust=1630227760396000&source=images&cd=vfe&ved=0CAwQjhxqFwoTCIilqOWt0_ICFQAAAAAdAAAAABAI (28.8.2021) Strucni rad DAN SPORTA NA DALJINU Monika Ravnikar Bobnar, prof., uciteljica razrednega pouka OŠ Komenda Moste, Slovenija Sažetak Ponovnim uvodenjem nastave na daljinu, mi ucitelji, roditelji, a posebno ucenici nadali smo se da ce nastava na daljinu ipak trajati krace. Naše želje nisu se ispunile, ali ciljevi koje smo postavili na pocetku školske godine morali su se postici, ukljucujuci provedbu dana aktivnosti. Poseban izazov predstavljalo mi je izvodenje zimskog dana sporta na daljinu jer smo ovisili o snježnim prilikama. Osim toga, više je pažnje trebalo posvetiti mjerama protiv korone. Znamo da je dobra tjelesna kondicija važan cimbenik za zdrav život. Cilj zimskog dana sporta na daljinu bio je potaknuti sve ucenike da s veseljem odrade dan sporta i da se krecu što je više moguce. Pripremila sam raznovrsne igre, koje su i opisane u clanku. Kljucne rijeci: nastava na daljinu, kretanje, motivacija, zdrav nacin života, igre 1. UVOD Svakodnevno u medijima cujemo koliko je zdrav stil života važan, a uz zdravu prehranu važno je i puno tjelovježbe. Važan cimbenik za zdrav život dobra je tjelesna kondicija. I djecje tijelo može se slabije fizicki razvijati zbog nezdrave prehrane (slane grickalice, slatkiši, slatka pica), racunalnih igara te elektricnih i motornih prijevoznih sredstava. Nedostatak tjelovježbe dovodi do prekomjerne tjelesne težine, do kardiovaskularnih bolesti, dijabetesa, visokog kolesterola i drugih bolesti. Vecina nas svjesna je dobrog utjecaja na zdravlje našeg tijela i zato je još važnije djecu osvijestiti o važnosti kretanja. [1] 2. Dan sporta kroz povijest Što je dan sporta? To je oblik sportske aktivnosti kada ucenici i ucitelji u prirodnom okruženju doživljavaju sportske vrijednosti tipicne za pojedina godišnja doba, vremenske uvjete, sportsku tradiciju mjesta i vrhunac sportske sezone. [4] Kao poseban organizacijski oblik, danas je dio obveznog školskog programa u osnovnim i srednjim školama. [2] 1890. godine u Sloveniji je uvedeno takozvano "poslijepodne za igru". Njegova svrha bila je povecati interes za sport i zdravu zabavu, steci sportske navike i održati masovna natjecanja. Njihov pocetak bio je pokušaj da se u škole jednom tjedno uvede dobrovoljno masovno sudjelovanje svih školaraca u sportskom poslijepodnevu. Ta se dobra ideja, medutim, ostvarila samo u nekim školama. [3] Godine 1952. Prosvjetno vijece SRS-a donijelo je odluku o uvodenju obaveznog dana sporta u školama jednom mjesecno; ti su se dani sporta provodili kao izleti u prirodu, igre i natjecanja. Križnar i Serpan [3] navode kako su dani sporta 70-ih godina 20. stoljeca tako postali popularan oblik masovnog tjelesnog odgoja za mlade tijekom cijele škole. Školskim zakonodavstvom 1996. godine, koje je uvelo obvezno devetogodišnje školovanje, dani sporta postali su dio dana aktivnosti. Dani aktivnosti dio su obveznog osnovnoškolskog programa (kako za školu koja organizira te aktivnosti, tako i za ucenike koji ga moraju pohadati). U srednjim školama dani sporta postali su dio obaveznih izbornih predmeta u gimnazijskim programima ili izvannastavnih aktivnosti u drugim srednjoškolskim programima. [2] 3. ZIMSKI DAN SPORTA - KRETANJE NA DALJINU 3.1. UPUTE ZA IZVOĐENJE 3.2. ZAGRIJAVANJE 3.3. IGRE Uvodenjem rada na daljinu, nenamjerno se polako zaboravilo na kretanje. Neki su ucenici brzo shvatili dan aktivnosti kao "dan bez škole" pa je za mene cilj bio potaknuti ucenike da sa zadovoljstvom obavljaju zadatke posvecene danu sporta. Dala sam ucenicima zadatak da motiviraju svoju obitelj, ili barem jednog clana obitelji, da im se pridruži na zimski dan sporta. Za izvodenje zimskog dana sporta stavila sam na raspolaganje nekoliko aktivnosti jer su neki zadaci bili zamišljeni tako da ucenici dan sporta mogu izvoditi i u stanu, ako nemaju priliku izvoditi dan sporta na snijegu. Medutim, cilj mi je bio motivirati što veci broj ucenika da se krecu po snijegu i svježem zraku pa sam im dala više mogucnosti za odabir igara. Pripremila sam nekoliko vrsta igara koje bi ucenici mogli igrati sami ili u društvu brace i sestara, roditelja. Bilo je važno da su bili prikladno odjeveni i obuveni za tu aktivnost, da su pili dovoljno tekucine i da su slušali svoje tijelo. Morale su se uzeti u obzir sve mjere propisane u to vrijeme za suzbijanje širenja virusa. Podsjetila sam ih da obavljaju zadatke na domacem terenu, bez druženja sa susjedima ili drugim osobama koje nisu clanovi obitelji. Dan smo zapoceli jogom. Ucenici su putem poveznice pratili vježbu: PILATES vježba: Pozdrav suncu za pocetak dana - YouTube Motivirala sam ucenike da odaberu što više igara za igranje na snijegu i/ili u stanu: a) Sanjkanje po lokalnim brežuljcima Uputila sam ucenike da prilikom sanjkanja koriste skijašku kacigu, ako je imaju kod kuce, i da ne zaborave odgovarajucu odjecu (topla odjeca, kombinezon ili skijaška jakna i hlace, rukavice) i obucu (cvrste cipele s debelim potplatima). Predložila sam sanjkalište gdje nema drveca, grmlja, kamenja, zgrada i skliskog terena i gdje sanjkalište ne završava na cesti. Uputila sam ih da ne zaborave užinu i topli napitak. Sanjkanje i spuštanje niz padinu je uzbudljivo. Upozorila sam ucenike da prije sanjkanja provjere jesu li saonice spremne na sanjkanje. Prije spuštanja upozorila sam ih da drže uže koje je pricvršceno na saonice. Ako se uže tijekom sanjkanja provuce ispod sanjki, saonice se iznenada zaustavljaju i to može uzrokovati pad naprijed, na glavu. b) Uprizorenje zimske bajke Mnogo se stvari može napraviti od snijega, npr.: izgraditi iglu, napraviti snjegovica, snježne konstrukcije ... Umjesto snjegovica, od snijega se može napraviti i omiljena životinja. Baš kao i snjegovica, ucenici su mogli ukrasiti životinju granama, kamenjem i svime što su pronašli u okolici. Uspjeli su osmisliti razlicite zimske bajke s razlicitim snježnim figurama. Pritom sam ih motivirala da koriste maštu, inovativnost i opuste se u tom procesu. Stvoreni su zanimljivi likovi iz bajke, a neki su ucenici cak ispricali zimsku bajku na video satu. c) Igre na snijegu Na snijegu se mogu igrati s clanovima obitelji, raditi razne igre trcanja po snijegu, praviti andele u snijegu, organizirati natjecanje u bacanju snježnih gruda... d) Igre sa snježnim grudama - Grudanje uvijek može biti jako zabavno, ali morate biti vrlo oprezni. Za bacanje grudica savjetovala sam ucenicima da odaberu razlicite ciljeve. Mogu izrezati veliku rupu u kutiji u koju ce se bacati grude snijega. Mogu okaciti balon na ogradu ili drvo, koje moraju pogoditi grudom. - Uputa je bila pokušati bacati na razlicite nacine: izmedu nogu, jednom rukom, s obje ruke, preko glave, dvije grude u isto vrijeme; bacanje gruda tako se izvodilo i desnom i lijevom rukom. - Snježne grude mogu se kotrljati po preprekama, po poligonu ... - Zadatak: Testiraj koliko visoko i koliko daleko možeš baciti grudu, s koje udaljenosti možeš pogoditi metu, pogodi grudu u mirovanju ili u pokretu drugom grudom... Pri igri sa snježnim grudama, podsjetila sam ih da su grude napravljene od snijega i da ne smiju biti od leda ili da grudu ne smiju napraviti tako da u nju stave kamenje. Ucenicima sam dala priliku i da dan sporta izvedu kod kuce u stanu. Kao što sam napomenula, važno je da se ucenici krecu. e) Zoološki vrt Na deset papirica ucenici sami ispisuju deset životinja koje ce oponašati pri kretanju. Listici se presavijaju i stavljaju u posudu. Listice ucenici pomiješaju u posudi i jedan se izvlaci, cita se koja je životinja napisana i tada moraju imitirati njezino kretanje najmanje 1 minutu. Nakon toga slijedi novi listic i kretanje nove životinje. Natuknica za životinje: zmija, zecic, štene, žirafa, caplja, macka, patka, žaba ... Zabavno je imati još jednog clana obitelji sa sobom. f) Ples Uputa je bila da se prvo napravi malo prostora u dnevnoj sobi ili kuhinji, a po potrebi pomaknu stolice prema zidu i slijede koraci. Poslala sam im poveznicu za ples "just dance". g) Kuglanje s plasticnim bocama To je sportska igra uz koju ce se cijela obitelj zasigurno zabaviti: Ucenicima su bile potrebne prazne boce i loptica za tenis (ako je nisu imali, savjetovao sam im da kotrljaju lopticu napravljenu od carapa) kojima ce razbiti boce (cunjeve). Savjetovala sam im da stvore razlicite timove s clanovima obitelji i uvježbaju brojne društvene vještine: strpljenje, povjerenje, podršku, zdrav natjecateljski duh, takticko razmišljanje i slicno. 4. Zakljucak Kretanje je osnova za upoznavanje sebe i svoje okoline. Ima snažan utjecaj na sva podrucja. Iskustva koje dijete stjece kretanjem vec od prve godine života razvijaju socijalne vještine, utjecu na njegovo samopoštovanje, dobrobit i raspoloženje. Razlicitim igrama koje su se mogle izvesti na snijegu ili u stanu htjela sam potaknuti odnosno motivirati ucenike na kretanje. Cilj je bio ostvaren. Ucenici su s oduševljenjem priznali kako su uživali u raznovrsnim igrama. Vecina je izvodila dvije ili više igara. Neki su prijepodne proveli na snijegu i san sporta nastavili poslijepodne u stanu, dok su drugi ucinili suprotno. Fotografije koje su slali pokazale su inovativnost, maštu, ustrajnost i nadasve opuštenost. Dijete se takoder kretanjem uci strpljenju. Spoznaja, da je za vidljivi napredak potrebno malo strpljenja i ustrajnosti kada postane teško, odlicna je suputnica kroz cijeli život. [1] Neku je djecu uvijek potrebno motivirati na kretanje, ali za vecinu djece to je veselje, jer je kretanje kroz igru uvijek užitak, radost i nadasve opuštanje. 5. Literatura [1] Družina. Pomen gibanja za otroke, 2019. URL: https://www.druzina.si/clanek/nadskof-zore-jezus-pride-k-cloveku-po-valovih-njegove-negotovosti [2] Kovac, M. ii Jurak, G. (2012). Izpeljava športne vzgoje. Ljubljana: Fakulteta za šport. [3] Križnar, I. i Serpan, E. (1978). Telesna vzgoja v šolah od osvoboditve do danes. V S. Pavlic (ur.), Razvoj šolske telesne vzgoje na Slovenskem, Ljubljana: Slovenski šolski muzej. [4] Pirc, M. (1991). Metodika šolske športne vzgoje. Ljubljana: Fakulteta za šport. Strucni rad ŠKOLSKI PROJEKT „KAJ JE KAJ?“ Anica Globan Kovacic, uciteljica savjetnica OŠ Vojnic Sažetak Autor sam projekta „Kaj je kaj?“ koji je realiziran šk. god. 2018./2019., 2019./2020. i 2020./2021. U projektu su sudjelovali svi ucenici OŠ Vojnic. Potrebno je naglasiti da se OŠ Vojnic ne nalazi u kajkavskom govornom podrucju. Tijekom projekta smo citali i interpretirali pjesme poznatih kajkavskih pjesnika, sami pisali literarne ostvaraje i na kraju organizirali kviz s pojmovima na kajkavštini. Ucenici su tijekom projekta pokazali velik interes za izucavanje kajkavštine. Kljucne rijeci: narjecje, kviz, kajkavština, literarno stvaralaštvo, OŠ Vojnic 1. Uvod Na sjednici Uciteljskog vijeca sam upoznala ucitelje sa svrhom, ciljem i namjenom Projekta, a na školskom panou upoznala ucenike s Projektom. 2. Razrada 2.1.Cilj projekta . proširiti znanja o kajkavštini . ucenicima omoguciti realizaciju nastavnih sadržaja na višim razinama znanja . citanje djela pisanih na kajkavštini . pisanje literarnih ostvaraja na kajkavštini . razvijati osjetljivost za književnu rijec . poticati znanja, sposobnosti i razvijati darovitost ucenika na podrucju hrvatskoga jezika . razvijati literarne sposobnosti, citateljske interese i kulturu . razvijati poštovanje prema jeziku hrvatskoga naroda, njegovoj književnosti i kulturi . stvarati zanimanje i potrebu za sadržajima medijske kulture . razvijati citateljske potrebe . osposobljavati ucenike za komunikaciju s medijima . razvijati u ucenika sposobnost uocavanja uzrocno posljedicnih veza cime ce lako primjenjivati steceno znanje snošljivo i otvoreno prihvacati razlicite stavove i mišljenja te poticati znatiželju 2.2. Namjena . rad s ucenicima koji pokazuju interes za produbljivanje znanja, te uocavanje darovitih ucenika željnih izražavanja na kajkavštini . osvješcivanje važnosti znanja hrvatskoga jezika i poznavanja razlicitih narjecja . motiviranje ucenika za citanje književnih djela na kajkavštini . dostizanje viših razina znanja iz hrvatskoga jezika stjecanje sigurnost u radu i jacanje samopouzdanja . frontalnim, skupnim i individualnim nacinima rada . timskim radom osposobiti ucenike za samostalno osmišljavanje i rješavanje problemskih zadataka . pisanje literarnih ostvaraja na kajkavštini . upoznavanje „novih“ kajkavskih rijeci . pronaci donatore za nagrade ucenicima na kvizu kviz o kajkavštini . kviz 2.3. Nacin realizacije 2.4.Vremenik - tijekom nastavne godine, kviz u travnju 2.5.Tijek projekta i projektnih aktivnosti - upoznavanje ravnatelja, strucne službe i ucitelja s ciljem, namjenom i nacinom realizacije projekta - pripremanje materijala za rad na projektu - nabava nagrada za kviz - odabir pjesama poznatih kajkavskih pjesnika - odabir prijašnjih radova ucenika naše škole na kajkavštini - osmišljavanje pojmova - uredenje školskog panoa - citanje i interpretacija pjesama na kajkavštini - pisanje pjesama na kajkavštini - svakodnevno stavljanje na pano novog zadanog pojma za kviz - izvlacenje dnevnih dobitnika (jedan iz razredne i jedan iz predmetne nastave) - svakodnevno stavljanje na pano imena i prezimena dobitnika te novog pojma za sljedeci dan - bilježenje dobitnika (znakom +) u traku napretka - dodjela dnevnih nagrada - na temelju trake napretka dobiti dobitnike glavnih nagrada (najviše pobjednika u kategoriji razredne nastave, isto tako i predmetne nastave) - dodjela glavnih nagrada 2.6. Nacin vrednovanja - samovrednovanje ucenika - vršnjacko vrednovanje - konstantno usmeno te opisno pracenje ucenika - traka napretka - na kvizu se kroz mjesec dana svakodnevno izvlaci jedan dobitnik iz razredne nastave i jedan iz predmetne nastave 2.7.Nacin korištenja rezultata vrednovanja - unapredenje individualnog razvoja ucenickih sposobnosti - poticanje razvoja darovitih ucenika u skladu sa sposobnostima i interesima - sudjelovanje na Smotri djecjeg kajkavskog pjesništva Mali kaj 3. Zakljucak Ucenici su tijekom projekta pokazali velik interes za izucavanje kajkavštine. Citali su tekstove na kajkavštini, pisali literarne radove, upoznali nove rijeci i dobro se zabavili. Nakon prve godine projekta, naši su ucenici poceli postizati znacajne uspjehe na Smotri djecjeg kajkavskog pjesništva Mali kaj koja se svake godine održava u Svetom Ivanu Zelini. Bili su autori pjesama koje su odabrane za izvodenje, a dobitnici nagrada. Zahvaljujem brojnim donatorima koji su nam osigurali vrijedne nagrade za ucenike, kako dnevne tako i glavne. Fotografije Sl. 1 Sl. 2 Sl. 3 Sl. 4 Sl. 5 Sl. 6. Sl.7 Opis fotografija Sl. 1 Pano s pjesmama poznatih kajkavskih književnika, literarni radovi ucenika, zadani pojam, dobitnik, rješenje Sl. 2 Neke od nagrada na kvizu Sl. 3 Kutija za stavljanje odgovora na zadani pojam Sl. 4 Pano, kutija, traka napretka za sve razredne odjele Sl. 5 Dobitnica Ana Sl. 6 Dobitnik Gabrijel Sl. 7 Dobitnica Lea Mrežne stranice: 1. Portal za škole URL: http://193.198.184.184/nastavnici/iz_prakse?news_id=19141#mod_news (17.6. 2020.) 2. KAportal URL: https://kaportal.net.hr/zupanija/opcine-karlovacke-zupanije/3852006/u-os-vojnic-ucili-kajkavstinu-i-imali-skolsko-natjecanje-najbolji-su-3b-i-5b-razred/ (16.7.2020.) 3. You Tube URL:https://www.youtube.com/watch?v=Fc8AbyM7zOs&t=3s (5.4.2019.) 4. You Tube URL:https://www.youtube.com/watch?v=3JTtH58r6_Y&t=1s Strucni rad PROJEKTNA NASTAVA „OD IDEJE DO PROIZVODA” Stanka Erjavec Osnovna škola Louisa Adamica, Grosuplje Sažetak Nekoliko godina unazad, kolegica s kojom sam tada poucavala u 1. razredu predstavila mi je projektnu metodu „Od ideje do proizvoda”. Ova me novost privukla pa sam odlucila prisustvovati Medunarodnom skupu „Tehnicka kreativnost u školskom kurikulumu u obliku projektne nastave”, koji je u Portorožu organiziralo Udruženje pedagoških djelatnika Slovenije za tehnicko stvaralaštvo (ZPTU). [4] Na simpoziju sam pobliže upoznala didakticki model u okviru kojega ucenici kroz ukupan nastavni proces aktivnim radom razvijaju vještine, sposobnosti i znanja iz razlicitih podrucja. Smatram da ucitelj mora znati zakoraciti „izvan okvira” i nastavu obogatiti drugacijim nacinom poucavanja. Zato u ovom clanku želim predstaviti projektnu nastavu „Od ideje do proizvoda”, takoder nazvanu PUD-JB (slov. projektno ucno delo – Jožica Bezjak), koja temelji na aktivnoj ulozi ucenika te na medupredmetnom povezivanju. Kljucne rijeci: projektna nastava, medupredmetno povezivanje, makro priprema, mikro priprema 1.Uvod Suvremena je škola pored mnogih promjena donijela sa sobom i drugaciju ulogu ucenika u odgojno-obrazovnom procesu. Današnji ucitelj mora usmjeravati i poticati ucenike da što više istražuju sami, traže rješenja, daju ideje i razvijaju kriticko razmišljanje. Ovakav nacin poucavanja ucenicima nudi stjecanje više razine znanja, kao i mogucnost preuzimanja aktivne uloge u oblikovanju i planiranju nastave. Jedan od drugacijih oblika koji vode do više razine znanja projektna je nastava PUD-JB „Od ideje do proizvoda”, u kojoj glavni nositelj aktivnosti postaje ucenik. Ucenici uz neizravno vodstvo ucitelja promatraju odredeni problem, aktivno ga istražuju iz razlicitih kutova gledanja i provode prakticne aktivnosti. Aktivnosti se odvijaju prema unaprijed odredenom postupku, koji ucenici i ucitelj zajedno planiraju. Projektna nastava PUD-JB „Od ideje do proizvoda” odvija se u pet faza: - idejna zamisao - makro priprema - mikro priprema - provedba – prakticni rad - zakljucna faza. [2] Projektna nastava može trajati razlicito dugo, ovisno o zacrtanom cilju i/ili složenosti postupaka planiranih aktivnosti. Projektnu nastavu poželjno je planirati prije organizacije tehnickih dana koji su u okviru dana aktivnosti dio obveznog programa osnovne škole te se povezuju s ciljevima tehnike i tehnologije, kao i drugim nastavnim predmetima. Ucenici pritom koriste razlicita tehnicka znanja i povezuju ih sa znanjem iz svakodnevnog života. [1] Prošle školske godine smo kolegica s kojom poucavam u 1. razredu i ja planirale projektnu nastavu u okviru nastavne teme „Oblikovanje gline“. Glina je prirodan i cjenovno pristupacan materijal, ucenici je vole oblikovati jer je rad s njome opuštajuc i kreativan, a ujedno pruža sjajnu aktivnost kojom razvijamo finu motoriku. [3] 2.Projektna nastava „Od ideje do proizvoda” U nastavku cu predstaviti projekt koji smo nazvali „Glinena ogrlica”. Glina je materijal koji ucenici u prva tri razreda osnovne škole u likovnom izražavanju uglavnom ne koriste dovoljno, iako nam nudi brojne mogucnosti za stjecanje novih znanja i vještina. Glina ucenicima takoder omogucava da se opuste, razviju kreativnost te steknu nova iskustva, kao i doprinosi medupredmetnom povezivanju. U prvoj fazi projekta usredotocili smo se na preciznu izradu modela geometrijskih tijela od gline te razvoj fine motorike, a kasnije i na estetski izgled proizvoda. 2.1.Idejna zamisao Idejna osnova za provedbu projekta nastala je za vrijeme nastave matematike prilikom utvrdivanja nastavnog poglavlja o geometrijskim tijelima. Tijekom izrade modela geometrijskih tijela od plastelina ucenici su nabrajali predmete koji imaju oblik kvadra, valjka, kugle i kocke. Jedan od ucenika rekao je kako je vec vidio ogrlicu koja je na sebi imala kuglice i kocke nanizane na konac, dok je drugi ucenik predložio da i sami naprave slicnu ogrlicu. Svi smo bili oduševljeni prijedlogom pa smo kolegica i ja ucenike brzo potaknule da razmisle kako bismo cjelokupan postupak mogli provesti. Poceli smo planirati aktivnosti, tj. pripremili plan koji cu predstaviti. Potražili smo i odgovarajucu literaturu o glini, upoznali se s njezinim svojstvima, postupcima izrade proizvoda, alatima i priborom za rad. Takoder smo pogledali nekoliko kratkih snimki o loncarstvu i izradi proizvoda od gline. 2.2.Makro priprema Najprije smo izradili nacrt za provedbu projekta. Nacrt smo predstavili na plakatu i postavili ga na vidno mjesto u ucionici. Svaki nacrt mora sadržavati tri kljucna pitanja. Što vec znamo? - Ogrlica je nakit ili ukrasni predmet - prikladna je za darivanje - može biti izradena od razlicitih materijala - dolazi u razlicitim bojama i oblicima - na traku ili vrpcu nižemo predmete razlicitih oblika koji moraju imati rupicu. Što želimo znati? - Koja su svojstva gline i mogucnosti njezine upotrebe - kakav je postupak izrade glinene ogrlice - što ce nam trebati u radu. Što cemo uciniti? - Izradit cemo glinenu ogrlicu i pokloniti je mami za Majcin dan - pripremit cemo izložbu - napisat cemo clanak o projektu i objaviti ga na mrežnoj stranici škole. 2.3.Mikro priprema Sljedeca je faza planiranje mikro pripreme koja se sastoji od triju dijelova: prikupljanje podataka, izrada proizvoda i evalvacija uz izložbu. I ovdje je potrebno odgovoriti na pitanja: što, kako, gdje, tko, kada, s cim i zašto. 1. dio zadatka 2. dio zadatka 3. dio zadatka PRIKUPLJANJE PODATAKA IZRADA PROIZVODA EVALVACIJA RADA I IZLOŽBA ŠTO? - Prikupljanje podataka o vrstama nakita - upoznavanje s materijalima - planiranje postupka izrade. - Prikupljanje prijedloga za izradu ogrlice - izrada proizvoda prema dogovorenom postupku. - Vrednovanje rada i proizvoda - izložba proizvoda u predvorju škole i u ucionici - poziv na razgledavanje internetske izložbe. KAKO? - Slijedeci upute - uz pomoc ucitelja i ucenika iz razreda - pridržavajuci se mjera zaštite pri radu - vlastitim radom. - Vlastitim radom - kreativnošcu - slušajuci i slijedeci upute - istraživanjem i promatranjem. - Vlastitim radom - kreativnošcu - clankom na mrežnoj stranici škole. GDJE? - U ucionici - na mrežnoj stranici - u knjigama. - U ucionici. - U ucionici - u predvorju škole - na mrežnoj stranici škole. KADA? - Tijekom satova likovne kulture, prirode i društva, matematike te slovenskog jezika. - Tijekom satova likovne kulture, prirode i društva, matematike te slovenskog jezika. - Prije, za vrijeme i nakon Majcinog dana. TKO? - Ucenici i uciteljice. - Ucenici i uciteljice. - Ucenici i uciteljice - ostali ucenici i ucitelji na školi - roditelji. S CIM? - S razlicitim vrstama pribora - s knjigama i video zapisima. - Korištenjem gline, pribora, slikovnog materijala i mrežnih stranica - kroz razgovor i uzajamnu pomoc. - S proizvodima - s fotografijama - na mrežnoj stranici škole. ZAŠTO? - - - Darovi za mame Tablica 1: Mikro priprema Prakticni rad 1. faza 2. faza Priprema radnog prostora i pribora. Gnjecenje gline. Izrada kuglica, kocki, valjaka i kvadara od gline. Izrada otvora. 3. faza 4. faza Sušenje na zraku. (7 dana) Peceni proizvodi. 5. faza 6. faza Bojenje akrilnim bojama. Premaz lakom na vodenoj osnovi. 7. faza 8. faza Nizanje pojedinacnih jedinica na vrpcu. Izrada darovne kutije – rezanje. 9. faza Konacni proizvodi Izrada darovne kutije – oslikavanje. Tablica 2: Prakticni rad 3.Zakljucak Projekt smo uspješno proveli i ostvarili sve zacrtane ciljeve. Vjerujem da ce ucenici drugaciji oblik rada zapamtiti jer su u svim fazama procesa bili vrlo motivirani i aktivni. Kolegica i ja bile smo posebno oduševljene i ponosne na marljivost i konacne proizvode svih ucenika. Svi posjetitelji koji su vidjeli naše proizvode nisu mogli vjerovati da su ih ucenici prvog razreda izradili posve sami. Nešto poteškoca imali smo samo sa sušenjem laka. Zbog trenutne situacije uslijed epidemije pripremili smo samo razrednu izložbu, a naš projekt predstavili citateljima školske mrežne stranice http://www.oslag.si/skrivni-projekt-iz-1-a/. Ucenici su ga preimenovali u tajni projekt jer mame za njega nisu smjele znati. Iznenadenje je, naravno, uspjelo, a ucenici su poželjeli slican projekt provesti i u buducnosti. 5.Literatura [1] Bezjak, Jožica. 2003. Idejni projekti ob tehniških dnevih. Ljubljana. Somaru [2] Bezjak, Jožica. 2006. Drugacna pot do znanja: projektno ucno delo BJ – od ideje do izdelkov. Ljubljana. Somaru. [3] Vidrgar, Alenka. 1998. Glina. ZMK. Ljubljana. [4] ZPTU Slovenije. http://www.zptu.si (pristupljeno 26. ožujka 2021) Strucni rad DAN AKTIVNOSTI NA TEMU EKSPERIMENATA Nives Gros, prof. defektologije OŠ dr. Slavka Gruma, Zagorje ob Savi Sažetak U clanku je predstavljen dan aktivnosti na temu eksperimenata, koje sam provela za vrijeme epidemije, koja je u obrazovno-odgojni rad uvela brojna pravila i ogranicenja. Dan aktivnosti smo proveli s ucenicima koji pohadaju poseban program odgoja i obrazovanja te program s nižim obrazovnim standardom. Temeljio se na cinjenici da su ucenici mogli sami provesti eksperimente. To znaci da su ucenici razumjeli, slIjedili upute, razvijali samostalnost, obavljali zadatke, poštovali pravila i upute za održavanje sigurnosti. Sve upute za izvodenje eksperimenata sam projIcirala na zid. Svaki je eksperiment dobio simpaticno ime, upute koje su bile potkrijepljene snimkama, tekstom ili foto materijalom. Ucenici su uz pomoc i vodenje proveli eksperimente. Pobrinula sam se da ucenici sami otkrivaju odgovore, traže informacije i rješenja, pri cemu su se pretvorili u prave male znanstvenike. Kljucne rijeci: eksperimenti, samostalnost, mogu sam, cjeloživotno ucenje 1. Eksperimenti ucenika Slika, ki vsebuje besede oseba, notranji, hrana, pijaca Opis je samodejno ustvarjen 2.2. Masne rucice Slika, ki vsebuje besede kopalnica, stena, notranji, oseba Opis je samodejno ustvarjen 2.3. Domaci plastelin Slika, ki vsebuje besede miza, oseba, lesen Opis je samodejno ustvarjen 2.4. Vulkani u boji Slika, ki vsebuje besede oseba, notranji, miza Opis je samodejno ustvarjen 2.5. Pomješane boje 2.6. Napravi svoju dugu Eksperimenti ucenicima omogucavaju neposredan kontakt s pojavama i razlicitim uredajima te su zbog toga od velike obrazovno spoznajne vrijednosti, koja se ne može zamijjeniti. Mogu biti namijenjeni neposrednom promatranju pojava, traženju ili provjeravanju zakonitosti, stjecanju iskustava pomocu uredaja za mjerenje i mjerjenja. Ucitelj ucenike uvodi u eksperimentalan rad pomocu prikladnog uvoda te im priprema detaljne upute za rad. U slucaju da svi ucenici provode isti eksperiment, ucitelj dodatno priprema upute na projektoru te ih projIcira cijelom razredu. Uz upute za sastavljanje i provodenje može i sam frontalno provesti te pokazati eksperiment. Tijekom rada ucitelj kontrolira i usmjerava rad te pomaže ukoliko negdje zapne. Važno je da konstantno primjecuje probleme i usmjerava rad dodatnim pitanjima i savjetima, a ne neposrednom pomocu. Rad je vrlo zahtjevan, posebice kod prvih pokušaja, kada ucenici još nemaju iskustva s eksperimentalnim radom. Važno je da eksperiment završi zakljucnom analizom, koja mora sažeti rezultate eksperimenata i pokazati zakonitosti. Eksperimenti koje ucenici izvode ne smiju ugrožavati njihovu sigurnosti. Ucenici ne smiju izvoditi pokuse s opasnim tvarima. Ucitelj se mora pobrinuti da su u ucionici provedene sve sigurnosne mjere Ucitelj mora biti svjesan svoje odgovornosti za siguran rad ucenika i tražiti opremu koja takav rad omogucava. 2. Raspored dana aktivnosti 2.1.Prestrašeni papar Prvi eksperiment sam nazvala preplašeni papar. Pripremila sam sva pomagala, materijale, tvari koje su ucenici trebali za provedbu eksperimenta. Ucenici su preko projektora pogledali snimku koja je pokazivala tijek ekspreimenta. Za provodenje eksperimenta smo trebali dubok tanjur, vodu, deterdžent za pranje posuda, cackalicu (ili prstic) i papar. Ucenici su u duboki tanjur ulili vodu i utresli papar. Kada su cackalicu (ili prstic) umocili u deterdžent za pranje posuda te zatim u vodu, papar se razbježao dalje od cackalice (ili prstica). Ucenici su naucili da je vrlo važno kod pranja ruku koristiti toplu vodu i sapun. Slika1 : Prestrašeni papar Drugi eksperiment sam nazvala Masne rucice. Ucenici su prvo procitali upute za rad, zatim je slijedila provedba. Svaki ucenik je dobro protrljao ruke uljem i posuo ih paprom. Prvo su rucice oprali hladnom vodom. Shvatili su da nisu uklonili prljavštinu. Zatim su rucice oprali toplom vodom i sapunom. Shvatili su da su rucice ciste i mirisne. I ovog sam puta eksperiment povezala s aktualnom epidemijom te pokazala koliko je važna pravilna higijena ruku. Slika 2: Masne rucice Treci eksperiment nazvala sam Domaci plastelin. Za izvodenje ovog eksperimetna ucenici su trebali brašno, sol, hladnu vodu, ulje, jestive boje i PVC foliju. Ucenici su sve sastojke pomiješali te tijesto podjelili na više dijelova. Svakom su dijelu plastelina dodali odabranu jestivu boju i tijesto dobro zgnjecili. Dobili su super podatan i šareni plastelin. Slijedilo je slobodno vrijeme za igru s plastelinom. Slika 3: Igra s plastelinom Cetvrti eksperiment sam nazvala Vulkani u boji. Ovaj eksperiment je ucenicima bio najzanimljiviji. Na pocetku su pogledali snimku u kojoj su dobili upute za rad. Za provedbu ovog eksperimenta su trebali plastelin (kojeg su prethodno izradili), plasticne caše, sodu bikarbonu, ocat, deterdžent za pranje posuda te razlicite jestive boje. Plasticnu cašu su oblijepili plastelinom, tako da su dobili oblik vulkana. U plasticnu cašu (vulkan) smo stavili sodu bikarbonu te nekoliko kapljica deterdženta za pranje posuda. A na kraju smo dodali i odabranu jestivu boju. U ovu smjesu smo polako ulili ocat i promatrali kako nastaju vulkani u boji. Slika4: Vulkani u boji Peti eksperiment sam nazvala PomIješane boje. Ucenici su najprije pogledali crtani film u kojem su vidjeli i shvatili što se dogodi ako mIješamo boje. Za ovaj eksperiment su trebali plasticne caše, vodu i razlicite jestive boje. U plasticne caše su natocili vodu te ju obojali razlicitim jestivim bojama. Zatim su u plasticnim cašama pomješali dvije ili tri razlicite tekucine u boji (na primjer plavu i žutu). Iz nastalih boja su nacrtali crteže. Šesti eksperiment sam nazvala Napravi svoju dugu. Ucenici su najprije pogledali videosnimku, koja je prikazivala tijek nastanka duge. Za ovaj eksperiment smo trebali papirnate ubruse, flomastere razlicitih boja, vodu i cašice. Ucenici su ubrus prepolovili. upotrijebili su samo jedan dio. Krajeve ubrusa su s flomasterom obojali u dugine boje. Pripremili su dvije caše s vodom. Obojani dio ubrusa su umocili u vodu i promatrali kako nastaje duga. Slika, ki vsebuje besede besedilo Opis je samodejno ustvarjen Slika5: Projeciranje uputa 3. Zakljucak Ucenici posebnog programa odgoja i obrazovanja te programa s nižim obrazovnim standardom jako su uživali pri provodenju eksperimenata. Eksperimenti su im bili prilagodeni, pa su ih mogli obavljati bez vecih poteškoca. Svidalo im se što su kod rada vecinom bili samostalni. Zajedno smo odlucili iduce godine održati dan aktivnosti u slicnom obliku. 4. Literatura [1.] Bibaleze. URL:https://www.bibaleze.si/malcek/vzgoja-in-vrtec/8-stvari-ki-jih-ucitelji-montessori-pedagogike-izvajajo-tudi-doma.html (12.9.2021) [2.] Pedagoška univerza Ljubljana. URL: http://www.pef.uni- lj.si/marjanh/demonstracijski_eksperiment.html (19.9.2021) Strucni rad KAKO POSUDITI E-KNJIGU? Janja Kajnik Osnovna škola Angela Besednjaka, Celjska ulica 11, Maribor Sažetak »Dinamicnom razvoju modernih društava mogu pridonijeti samo visoko pismeni i kreativni pojedinci s pozitivnom slikom o sebi«, zato je potrebno vrlo rano planirati odgoj za citanje i pozitivan stav prema pisanoj rijeci.« [2] U vrijeme karantene i škole na daljinu potrebe za radom na projektima, istraživackim zadacima i raznim natjecanjima postale su sve vece, što je od ucenika druge i trece trijade naše škole zahtijevalo i raznovrsno knjižno gradivo. Buduci da su knjižnice sa svim jedinicama za tom razdoblju bile zatvorene za korisnike, s uciteljicama slovenskoga jezika naše škole od 6. do 9. razreda održala sam interdisciplinarni sat knijžnicarsko-informacijskih znanja, na kojem smo ucenike na kraci i jednostavniji nacin osposobljavali za posudbu e-knjiga kako bi se njima služili i u praksi. Kljucne rijeci: školovanje na daljinu, Cobiss, Biblos, posudba materijala, digitalno citanje. 1. Uvod U razdoblju karantene, kada su knjižnice i knjižare bile zatvorene, jedini nacin na koji su ucenici mogli posudivati knjižno gradivo za razlicite potrebe školskog rada bio je Biblos – jedina slovenska e-knjižnica i e-knjižara koja je nastala 2013. godine pod pokroviteljstvom Beletrine, u uskoj suradnji s mrežom slovenskih javnih knjižnica i institutom Izum, administratorom sustava Cobiss [4]. Rad se obavljao putem sustava nastave Teams, gdje smo ucenike u videokonferencijskom radu po koracima osposobili da za potrebe školskog rada mogu posuditi e-knjige koje su nakon toga upotrebljavali za razlicite oblike školskog rad. 2. Priprema za posudbu e-knjige Zajedno s uciteljicama slovenskoga jezika ucenike sam upoznala s alatima i ciljevima interdisciplinarnog sata knjižnicarsko-informacijskih znanja. U uvodu smo prikupile podatke i utvrdile koliko ucenika ima iskaznice i lozinke javne knjižnice potrebne za ulazak u sustav Moja knjižnica i posljedicno posudbu grade na daljinu. Utvrdile smo da više od dvije trecine ucenika nije imalo reguliran pristup. 2. E-upis u knjižnicu Ucenici koji još nisu bili clanovi Mariborske knjižnice najprije su se uclanili. Za to vrijeme javne knjižnice su se ažurirale i pripremile e-pristupnicu pomocu koje su se ucenici prijavili i tako dobili broj kartice. U svrhu upisa dijeljenjem racunalnog ekrana u sustavu nastave Teams ucenike sam vodila na e-obrazac Mariborske knjižnice za upis novih clanova, gdje smo detaljno pogledali što je sve potrebno popuniti. Istodobno smo ponovili upotrebu velikih slova te osobnih i vlastitih imena. Upozorila sam ih da pristupnicu zbog njihove maloljetnosti obvezno moraju potpisati roditelji i skeniranu poslati na e-adresu knjižnice. Dokument sam priložila pod datoteku u svim razredima da u svakom trenutku imaju pristup do njega. Bio je to naš prvi osnovni korak bez kojeg knjige nije moguce posuditi ni na koji nacin. 2.2. Što je e-knjiga? E-knjiga tekst je koji je posebno prilagoden za prikaz na e-uredajima s ciljem što boljeg citateljskog iskustva. Može se citati na vecini mobilnih uredaja, tableta, prijenosnih racunala i stolnih racunala [4]. 2.3. Kako funkcionira citanje e-knjiga s Biblosa? Biblos, prva slovenska e-knjižnica i e-knjižara, dizajniran je tako da se njome može služiti svatko tko je osnovno informaticki pismen. Namijenjen je svim dobnim skupinama, od djece do najstarijih, a potreban im je još odgovarajuci elektronicki uredaj kao što je e-citac, tablet, racunalo ili pametni telefon. Za posudbu elektronickih knjiga potrebno je biti clan neke od slovenskih javnih knjižnica. Prilikom uclanjenja u knjižnicu korisnik dobiva clanski broj i lozinku za Moju knjižnicu, a nakon toga postupci se malo razlikuju ovisno o tome na kojem uredaju citamo e-knjige; to može biti na osobnom racunalu, tabletu, telefonu s iOS ili Android sustavom, a najbolja je opcija nesumnjivo citanje na citacima. Posebno je pogodan, zbog slovenskog sucelja, citac inkBOOK. Na Biblosu je moguce na dva tjedna posuditi cetiri knjige odjednom. Nakon tog vremena pristup knjigama obustavlja se, tako da nema zakasnina. Naravno, knjige koje procitamo moguce je vratiti prije isteka posudbe, a one koje nismo uspjeli procitati moguce je ponovo posuditi [4]. 2.4. Prakticni rad Najprije sam dijeljenjem zaslona u videokonferencijskom sustavu nastave Teams vodila ucenike na internet i potražila Cobiss posudbu. Ucenici su si uz pracenje postupka napravili koncept i zapisali ga u bilježnicu. Tijekom prezentacije postavljali su i zapisivali pitanja te aktivno sudjelovali. U izbornom pretraživanju trebalo je popuniti sljedece jedinice zapisa: - naslov književnog djela koje su tražili ili prezime autora, - pod jedinicom Grada u padajucem izborniku trebalo je ispravno odabrati naš zahtjev za pretraživanje, odnosno e-knjigu i na kraju oznaciti knjižnicu ciji smo korisnik. Slijedio je korak koji je pojedinim ucenicima zadavao najviše problema, jer se neki nisu prijavili s ispravnom lozinkom ili su izgubili iskaznicu. Probleme smo rješavali postupno. Slika 1: Prikaz rezultata unutar jedinice Slika 2: Prikaz slobodnih jedinica koje je bilo moguce posuditi Slika 3: Ulaz u Moju knjižnicu i posudba gradiva Unatoc teškocama uspjeli smo. Naši ciljevi – virtualni posjet knjižnici, on-line najam e-knjiga i znati preuzeti e-knjigu iz Biblosa, postignuti su. Nakon toga uslijedilo je digitalno citanje koje je kod nekih bilo uspješnije, a kod nekih manje uspješno. Utvrdili smo da vecina ucenika nema iskustva s e-knjigama, a problemi su se pojavili i s citateljskom pismenošcu. Meta Grosman citateljsku pismenost definira kao sposobnost razumijevanja, uporabe i promišljanja o pisanim tekstovima radi postizanja vlastitih ciljeva, razvoja znanja i potencijala te ucinkovitog sudjelovanja u društvu [1]. Biti pismen u suvremenom svijetu znaci moci citati brzo i razumjeti procitano. No još se uvijek pojavljuju poteškoce pri usvajanju velikih kolicina informacija jer ne znamo citati ucinkovito [3]. Problemi s ucinkovitošcu citanja uoceni su u najmanje trecine naših ucenika druge trijade. Zato smo odlucili za brže citanje i bolje razumijevanje nadgraditi tehniku citanja, pri cemu smo veliku pozornost posvetili samoj tehnici gledanja teksta. 3. Zakljucak Citateljska pismenost potrebna je svakom uceniku, jer bez funkcionalne pismenosti pojedinac ne može pridonijeti društvenom i gospodarskom razvoju. Meta Grosman istice da vecoj pismenosti pridonose sustavni napori i dobro educirani ucitelji. Zato je bitno da se ucitelji i knjižnicari pobrinu da nastavu slovenskoga jezika ucenicima ucine zanimljivom, poticajnom i ugodnom kako bi im pomogla u održavanju interesa za citanje književnosti, a prije svega da ucenike osposobe za razlicite puteve do znanja [1]. Na kraju želim istaknuti da me veseli ovo iskustvo u kojem nam je unatoc problemima uspio virtualni posjet knjižnici s ucenicima. Ucenici su upoznali mogucnost posudbe knjige na daljinu, iako su knjižnice bile zatvorene. Uvjerena sam da cemo i ubuduce primjenjivati obje metode rada (posudbe u knjižnici i na daljinu), buduci da se posudba e-knjiga pokazala vrlo prakticnom i korisnom za današnje vrijeme. Zato neka citanje bude vrijeme izdvojeno za sebe, u kojem uranjamo u vlastite misli, širimo vidike, odlazimo u svijet mašte i upoznajemo sve ono što nam je još nepoznato. 4. Literatura [1.] Grosman, M. (2006). Razsežnosti branja: za boljšo bralno pismenost. Ljubljana: Karantanija. [2.] Grosman, M. …[et al.]. (2003). BEREMO skupaj: prirocnik za spodbujanje branja. Ljubljana: Mladinska knjiga. [3.] Schmitz, W. (2012). Hitrejše branje-boljše razumevanje. Tržic: Avrora. [4.] URL: https://www.delo.si/kultura/knjiga/zmagovalna-kombinacija-karantena-in-e-branje-304340.html (11. 9. 2021). Strucni rad PRIMJER PROGRAMA DODATNE PONUDE SPORTA U OŠ VALENTINA VODNIKA Lucija Jelenc OŠ Valentina Vodnika Ljubljana, Slovenija Sažetak Suvremeni nacin života zahtjeva promicanje zdravijeg nacina života. U našoj školi smo prije 30 godina odlucili pokušati usmjeriti i promovirati zdrav nacin života za sve nas u školi. Stoga smo uveli razrede s povecanim opsegom sporta. Kao dodatni program uveli smo dodatni sat tjelesne kulture, a sportski pedagog i razrednica poducavaju u tandemu. Raznovrsnim i ciljno orijentiranim programom nastojimo da djeca usvoje tjelesnu aktivnost kao nacin života cak i kad odrastu. Naš je program posebno prilagoden ucenicima nižih razreda osnovne škole (od 1. do 5. razreda).Svi mi koji sudjelujemo u kreiranju i provedbi našeg programa želimo da se naš program, kao primjer dobre prakse, provodi i u drugim školama i da što veci broj djece dobije dodatne satove tjelesne kulture u školi. Kljucne rijeci: tjelesna kultura, program, djeca, motoricke sposobnosti, organiziranost 1. Uvod Suvremeni nacin života pun stresnih situacija, sjedenja i prejedanja poziva nas na promicanje zdravijeg nacina života. Uloga sporta u obrazovanju takoder je obradena u rezoluciji Europskog parlamenta od 13. studenog 2007. o ulozi sporta u obrazovanju [1.]. Sažimamo najvažnije dijelove ove rezolucije: • Tjelesna kultura jedini je školski predmet cija je svrha pripremiti djecu za zdrav nacin života i koji se usredotocuje na njihov cjelovit tjelesni i psihicki razvoj i prijenos važnih društvenih vrijednosti kao što su poštenje, samodisciplina, solidarnost, zdrava konkurencija, poštivanje protivnika, društvena ukljucenost, timski duh, tolerancija i fair play. • Prekomjerna težina zbog nacina života s previše sjedenja i loše prehrane utjece na sve veci dio stanovništva EU-a, ukljucujuci oko cetvrtinu djece. • Gore spomenuta rezolucija takoder podsjeca da su javno zdravlje i zaštita mladih prioriteti Europske unije. Potrebno je uzeti u obzir cinjenicu da je sport jedna od najucinkovitijih mjera u borbi protiv pušenja. • Rezolucija poziva clanove i nadležna tijela da osiguraju da se više pažnje posveti razvoju zdravlja u školskim i predškolskim programima kako bi se djeca što prije pocela baviti tjelesnom aktivnošcu. U našoj školi smo prije 30 godina odlucili pokušati usmjeriti i promovirati zdrav nacin života za sve nas u školi (ucitelje i djecu). U to vrijeme to se moglo ciniti pragmaticnim, ali sada, nakon toliko godina, cini nam se potrebnim, jer je tjelesna kultura konstanta u strategiji naše škole. Naš projekt, koji je u to vrijeme bio potpuno inovativan, jedinstven i gotovo iluzoran, uspjeli smo zapoceti i provesti uz potporu Grada Ljubljane koji je financirao sportskog pedagoga. Svo znanje i spoznaje o tjelesnim sposobnostima djece i zabrinjavajucem zdravstvenom stanju djece su nas tada doveli do toga da djeci ponudimo svakodnevni sat tjelesne kulture. Poceli smo s takozvanim “sportskim razredima”. Ponudili smo ih djeci koja se žele više baviti sportom. Iznad svega, imali smo podršku roditelja i okoline, koji su bili svjesni važnosti tjelesne aktivnosti za razvoj djece. Našu priliku i misiju oduvijek smo vidjeli kao preventivno djelovanje u smislu poboljšanja i održavanja zdravlja djece, razvijanja motorickih sposobnosti, stjecanja novih sportskih vještina i bogacenja konstruktivnih osobina te formiranja pozitivnih sportskih navika koje ce ih pratiti tijekom cijelog života. Odlucili smo se za suradnju sportskog pedagoga, koji je prvenstveno odgovoran za sadržaj i strucnost, te razrednice koja jako dobro poznaje djecu i prvenstveno je odgovorna za obrazovanje i individualni rad s ucenicima kojima je potrebna veca pozornost. U takvom timu rad je vrlo intenzivan i ucinkovit. 2. Program dodatnih sportskih aktivnosti 2.1 Ciljevi našeg sportskog programa Ciljevi našeg sportskog programa su višeslojni: • Zdravo dijete koje je u dobrom psiho-fizickom stanju. • Poboljšati individualne motoricke sposobnosti koje doprinose ucinkovitijem i kontroliranom kretanju. • Upoznati i sticati što više sportskih vještina te se ukljuciti u razne osnovne i sportske igre. • Povecati kvalitetu i kolicinu tjelesne aktivnosti u sportskim aktivnostima. • Potaknuti djecu kroz zabavne programe vježbanja na redovite sportske aktivnosti i na taj nacin stvoriti pozitivan obrazac tjelesne aktivnosti. • Potaknuti djecu na poboljšanje odnosa prema sportu - redovito donošenje sportske opreme, redovito pohadanje i aktivnost na satovima tjelesne kulture, sudjelovanje na školskim sportskim natjecanjima, testovima i priredbama te potaknuti pozitivan i poštovan odnos prema sportskim objektima, sportskoj opremi, ... • Potaknuti djecu kroz zabavne programe vježbanja ka poboljšanju i stvaranju meduljudskih odnosa izmedu djece, ucitelja i drugih ljudi koji nisu izravno ukljuceni u odnos. • Nauciti djecu da je redovita tjelesna aktivnost nacin života, a ne obveza. • Upoznati razlicite vrhunske sportaše. • Sudjelovati u sportskim programima: Zlatno sunce i Krpan. U sklopu ova dva programa organiziramo sportsko popodne za djecu 1. – 3. razreda i njihove roditelje. [2.] • Poticati tjelesnu aktivnost u prirodi, interdisciplinarno povezivanje i ucenje u prirodnom okruženju kroz razlicite sportske dane, tecajeve i razne boravke izvan škole. Nekoliko primjera s tecajeva, izvanucionicnih boravaka i sportskih dana. [3.] • Povezivati se sa obližnjim sportskim klubovima i upoznati se s njihovim aktivnostima. Dugotrajno ukljucivanje djece u ove sportske aktivnosti (stolni tenis, plivanje, gimnastika, tenis, judo, karate, nogomet, košarka, odbojka, ples, floorball …). 2.2 Organiziranost U više od 30 godina tradicije razvili smo posebnu organizaciju koja temelji na razlicitim aspektima razvojnog stupnja djece, prostornim i ljudskim resursima: • S obzirom na važnost motorickog razvoja djece izmedu 6 i 10 godina, kada se tjelesna rast uspori, mišici rastu intenzivnije, a razina koordinacije pokreta predstavlja idealno vrijeme za pocetak opceg sportskog treninga ili intenzivnog treninga tehnicki zahtjevnih sportova. U osnovi se radi o korištenju temeljnih pokreta (trcanje, skakanje, manipulativne aktivnosti i aktivnosti stabilnosti) u nešto složenijem i specificnijem obliku. Zbog brzog razvoja velikog mozga, a posebno procesa mijelinizacije korteksa, ovo je vrijeme optimalnog ucenja onih motorickih aktivnosti koje zahtijevaju puno naucenih obrazaca kretanja. Stoga razrednik nije dovoljan za profesionalnu provedbu spomenutog programa. U tako brojnim razredima (do 28 ucenika) nužno je potreban profesionalno obrazovan sportski pedagog koji ce voditi i usmjeravati proces ucenja. • Razrednica suraduje sa obrazovnog, a sportski pedagog sa strucnog stajališta. Zajedno lakše vode pedagoški proces na nacin da je svaki ucenik uspješan i motiviran, poticu djecu na humane medusobne odnose i sportsko ponašanje. • Ukljucivanjem šestogodišnjaka u školski sustav povecala se potreba za sistematizacijom sportskog pedagoga. Uciteljice su se morale prilagoditi mladoj djeci na svim podrucjima, što je izuzetno zahtjevno. • Pobrinuti se za postizanje svih operativnih ciljeva, bez strucnog znanja sportskog pedagoga, prilicno je zahtjevno. • Ucitelji se stalno cjelovito obrazujemo na podrucju tjelesnih aktivnosti, zdravstvenog odgoja i drugih korisnih vještina. • Pri svom radu pokušavamo koristiti nove inovativne nacine vježbe, uvodimo nove programe vježbe i pokušavamo pratiti istraživanja i inovacije na podrucju sporta i treninga. • Sa ucenicima sudjelujemo na raznim sportskim natjecanjima, gdje smo uspješni i na državnim prvenstvima. • Opisnim ocjenivanjem u 1. i 2. razredu pratimo individualni napredak svakog ucenika. 2.3 Uloga tandema Najviše sati provodimo u tandemu. Svaki ucitelj ima svoju ulogu: • Razrednice su od velike pomoci sportskom pedagogu, osobito u izvedbi zahtjevnijih sadržaja. Posebno za mladu djecu (2., 3. razred), kada djeca još ne mogu samostalno sudjelovati u igrama (slabo poznavanje pravila, suradnja s kolegama iz razreda, tehnicki ispravna provedba, ...), dva su ucitelja dobrodošla jer se ucinkovitost lekcija znacajno povecava. • Smisao tandema je u tome da postoji veca transparentnost u radu djece. Razrednica se brine za uvodni dio (u meduvremenu sportski pedagog priprema sprave i rekvizite), vodi igre dok sportski pedagog daje nove informacije, konsolidira naucene elemente i ocjenjuje. Buduci da smo ucinkovitiji u nastavi, možemo nadogradivati i poucavati sadržaje na višoj razini te dodavati sadržaje koji nisu u kurikulumu. 2.4 Uloga razrednice V tablici (1.) prikazala sam razlicite uloge razrednice. ODGOJNI ASPEKT OBRAZOVNI ASPEKT Pazi na uspjeh svakog ucenika (pomaže im u svladavanju prepreka, strahova - vecina njih osjeca odredenu sigurnost uz razrednicu). Predlaže ili izvodi sadržaje koji mogu biti interdisciplinarni - ucenje kroz kretanje kod matematike, slovenskog jezika, glazbe (brojanje, aritmetika, ucvršcivanje nekih matematickih pojmova, ucenje slova kroz kretanje, brojanje, plesovi ...). Pazi da se ucenici redovito presvlace, slože svoje stvari, peru se nakon vježbe - ruke, lice, da piju dovoljno tekucine. Osim sportskih aktivnosti za koje brinu sportski pedagozi, u izvannastavne aktivnosti ukljucuje ucenje u prirodnim situacijama (zimovanje – voda u razlicitim agregatnim stanjima, izvodimo pokuse, izlazak-zalazak sunca ..., ljetovanje – orijentacija, upoznavanje biljaka, životinja, raznih životnih okoliša, …). Potice redovito nošenje sportske opreme. Pazi da je svaki ucenik motiviran za rad ili ga potice na sudjelovanje. Tablica 1: odgojni i obrazovni aspekt razrednice 2.5 Aktivnosti na tecajevima koji se izvode u pojedinim razredima U tablici (2.) navedene su aktivnosti koje obavljamo u pojedinim razredima. PREGLED AKTIVNOSTI PO RAZREDIMA Razred Zimovanja Ljetovanja Tecajevi 1. alpsko skijanje (5 dana) Sportsko - prirodoslovni kamp (3 dana) rolanje, klizanje, plivanje 2. alpsko skijanje (5 dana) Sportsko - prirodoslovni kamp (3 dana) rolanje, klizanje, plivanje, stolni tenis 3. alpsko skijanje (5 dana) Sportsko - prirodoslovni kamp (5 dana) rolanje, klizanje, plivanje, stolni tenis gimnasticki centar, 4. nordijsko skijanje (5 dni) Sportsko - prirodoslovni kamp (3 - 5 dana) rolanje, klizanje, biciklizam, golf, stolni tenis 5. Zimska škola u prirodi (5 dana) Ljetna škola u prirodi (6 dana) rolanje, klizanje, plivanje, floorball, badminton, biciklizam Tablica 2: pregled aktivnosti po razredima 2.6 Kome preporucujemo upis u razred s povecanim opsegom sporta i koji su razlozi U razredima s povecanim opsegom sporta djeca imaju više mogucnosti za: • stvaranje pozitivnih obrazaca ponašanja (poticanje medusobne suradnje, tolerancije i prihvacanja razlicitosti), • razvoj zdrave konkurencije, • poštivanje sportskog ponašanja – fair play, • neovisnost. Realizacija kurikuluma ista je kao i u drugim razredima. Zbog toga je potrebno povecati ucinkovitost kako bi se mogle provoditi sve aktivnosti, a usto jacati i radne navike. Upis u razred s povecanim opsegom sporta preporucuje se svoj djeci, koja: • su zdrava, • imaju želju baviti se sportom, • vesele se izvanškolskim boravcima. Razredi s povecanim opsegom sporta možda nisu najprikladniji za djecu koja se bave vrhunskim sportom ili imaju želju za vrhunskim sportom. Ponekad je dodatni sportski program u školi za djecu i roditelje vrlo opterecujuci: • djeca provode više vremena u školi jer na rasporedu imaju jedan dodatni sat • nemaju vremena ili su im treneri zabranili pohadanje tecajeva ili izvannastavnih aktivnosti jer se boje ozljeda ili da ce djeca predugo izostati s treninga, • tecajevi se cesto placaju (iznajmljivanje teretana, bazena, autobusni prijevoz ...) Za svaku generaciju djece od 1. razreda nadalje u školskoj godini organiziramo dvije škole u prirodi. Vjerujemo da je višednevno ucenje u prirodnim situacijama bitno za cjelovit razvoj djeteta. Želimo da sva djeca sudjeluju u njihovom boravku izvan škole, ali buduci da si neki roditelji ne mogu priuštiti te troškove, vec nekoliko godina zaredom organiziramo dobrotvorne koncerte i sajmove. Prihod je namijenjen iskljucivo za sudjelovanje djece u izvannastavnim aktivnostima. 3. Zakljucak Preduvjet za provedbu ovako bogatog programa je dobar, profesionalan tim ucitelja koji su svjesni važnosti integriranog pristupa u obrazovanju. Želimo zadržati razinu tjelesne kulture koju smo sustavno gradili i poboljšavali svih ovih godina. S velikim zadovoljstvom promatramo napredak naše djece. To je posebno uocljivo u nižim razredima, kada djeca stjecu osnovna znanja i vještine. Mnogo je dokaza o pozitivnim ucincima dnevno planirane tjelesne kulture, medu njima i doktorska disertacija dr. Branka Peternela. Rezultati su dostupni na: http://www.slideshare.net/matej69/4-peternelj. [4.]. Generacije djece koja su završila osnovnu školu vracaju se i prisjecaju se svih dodatnih sportskih aktivnosti koje su iskusile. Roditelji djece koja nisu iz našeg školskog okruga traže da primimo mladu djecu u našu školu u razrede s povecanim opsegom sporta. Ponosimo se time. Ponosni smo što smo svojim radom postigli ciljeve koje smo si postavili. Takoder želimo unaprijed kvalitetno raditi za dobrobit naše djece. Želimo da izrastu u odgovorne odrasle osobe koje ce i uz pomoc sporta pronaci pravi smjer u životu. Svi zajedno želimo da se naš program, kao primjer dobre prakse, provede i u drugim školama i da što veci broj djece dobije mogucnost dodatne i kvalitetne tjelesne aktivnosti u školi. 4. Literatura Kurikulum za predmet Tjelesna kultura. URL: https://www.gov.si/assets/ministrstva/MIZS/Dokumenti/Osnovna-sola/Ucni-nacrti/obvezni/UN_sportna_vzgoja.pdf (2011) [1.] (21.11. 2007.) Rezolucija Europskog parlamenta od 13. studenog 2007 o ulozi sporta u obrazovanju URL: https://oeil.secure.europarl.europa.eu/oeil/popups/ficheprocedure.do?lang=en&reference=2007/2086(INI) (13.11.2007) [2.] Film 1 – sportsko popodne za djecu 1. – 3. razreda i njihove roditelje. – vlastiti izbor iz arhive OŠ Valentina Vodnika [3.] Film 2 - Nekoliko trenutaka s tecajeva, izvanškolskih boravaka i dana sporta. – vlastiti izbor iz arhive OŠ Valentina Vodnika [4.] Doktorska disertacija dr. Branko Peternel. URL: http://www.slideshare.net/matej69/4-peternelj Strucni rad ŠKOLSKI PROJEKT „PTICOLJUPCI U AKCIJI“ Anica Globan Kovacic, uciteljica savjetnica OŠ Vojnic Sažetak Vec sedmu godinu zaredom voditelj sam projekta „Pticoljupci u akciji“ koji se provodi u OŠ Vojnic. Tijekom svih godina moji ucenici aktivno sudjeluju tijekom cijele kalendarske godine u brizi za ptice Vojnica. Imamo svoj ornitološki park koji broji stotinjak kucica i hranilica za ptice. Po troje djece tijekom radnog tjedna hrani ptice. Tijekom vikenda i praznika, tijekom sezone hranjenja, pticice hrane djeca zajedno s clanovima svojih obitelji prema unaprijed dogovorenom rasporedu. Kljucne rijeci: održivi razvoj, ekologija, empatija, OŠ Vojnic 1. Uvod Vec treca generacija mojih ucenika hrani ptice u okolišu škole, našem ornitološkom parku. O pticama se brinu i tijekom toplih mjeseci kad im pune pojilice za vodu i ciste bazen u kojem se pticice tijekom vrucih dana kupaju. 2.Razrada 2.1.Cilj projekta . poticati zanimanje za opažanje u prirodi, istraživanje i logicno zakljucivanje o sastavnicama i ustroju živoga svijeta . opažanje, usporedivanje, mjerenje, opisivanje, prikupljanje podataka, zakljucivanje, interpretaciju podataka te obrazlaganje uzroka ili posljedica . jedan od ciljeva je i podizanje ekološke svijesti djece kroz uocavanje okoliša u vlastitoj sredini, upoznavanje i prepoznavanje životinjskog svijeta te usvajanje potrebe za ocuvanjem okoliša . projekt je usmjeren je cjelokupnu djetetovu osobnost i njegov psiho-fizicki sustav, što znaci da dolazi do spajanja planskog i funkcionalnog ucenja . izrada kucica za ptice, nabava hrane za ptice, hranjenje ptica . pracenje prehrane ptica, kontroliranje dostupnosti i kolicine hrane . redovito dokumentiranje uradenog . poticati znatiželju i istraživacku zainteresiranost . razvijati i njegovati kriticko mišljenje i zakljucivanje na temelju opažanja . razvijati znatiželju za prirodu i prirodne pojave . poticaj za daljnje razvijanje ucenicke kreativnosti na svim podrucjima 2.2.Namjena . razvijati ljubav prema životinjama . oblikovati pozitivan vrijednosni odnos prema živim bicima i prirodi kao cjelini . istraživacko ucenje, veza sa stvarnim svijetom, korištenje raznih izvora informacija ukljucujuci razlicite oblike medija (knjige, casopise, CD-e, TV, internet i sl.) . korištenje timova . primjenjivati stecena znanja u svakidašnjem životu . omogucavanje osobne afirmacije ucenika . medusobno prihvacanje mišljenja . ukljucivanje obitelji i lokalne zajednice u proces poucavanja i ucenja . sudjelovanje u obilježavanju Medunarodnog dana zaštite životinja . zaštiti ptice u Vojnicu . svojim aktivnostima potaknuti ucenike i ostale mještane Vojnica na brigu o pticama i ljubav prema njima . educirati što više ljudi da ako jednom pocneš hraniti ptice, to moraš ciniti svakodnevno-objasniti im i zašto . poticati zanimanje za opažanje u prirodi,istraživanje i logicno zakljucivanje o sastavnicama i ustroju živoga svijeta . podizanje ekološke svijesti kroz uocavanje okoliša u vlastitoj sredini . izrada kucica za ptice . redovita nabava hrane za ptice,sakupljanje novaca za hranu i potreban pribor za hranjenje . svakodnevno hranjenje ptica . izrada razlicitih hranilica i pojilica; postaviti i darovati što više kucica . kontrolirati dostupnost i kolicinu hrane; veza sa stvarnim svijetom, koristiti razne izvore informacija ukljucujuci razlicite oblike medija; poticati znatiželju i istraživacku zainteresiranost; koristiti timove . primjenjivati stecena znanja u svakidašnjem životu; ukljuciti obitelj, ucenike, djelatnike Škole i lokalnu zajednicu u naš projekt . medijski popratiti aktivnosti . što više boraviti u prirodi . suradnja s Zavodom za ornitologiju pri HAZU-u . suradnja s Udrugom Biom . sudjelovanje u Spring Alive natjecaju. 2.3.Nacin realizacije Planiranje projekta: . sažetak teme (ucenicima pokazujem primjeren videozapis, animaciju i prezentaciju kojoj cu im predstaviti svrhu nastavka projekta) . utvrdivanje popisa obvezatnih znanja koje ce ucenici nauciti u projektu . utvrdivanje vještina koje ucenici moraju steci radom u projektu . utvrditi i napisati mišljenja i stavove koje ce ucenici razvijati tijekom rada u projektu . utvrdivanje kljucnih pitanja i ishoda . napraviti popis potrebnih alata, programa, i ostalih tehnickih resursa koji ce se koristiti u okviru projekta (posebno za ucenike, posebno za mene) 2.4.Vremenik - tijekom cijele kalendarske godine 2.5.Tijek projekta i projektnih aktivnosti - pripremanje materijala za rad na projektu - dogovor s roditeljima o izradi novih kucica i popravljanju starih - postavljanje novih kucica - sastavljanje rasporeda hranjenja - nabava hrane za ptice - svakodnevno hranjenje ptica uz kontrolu potrošnje hrane - bilježenje podataka o tome koju hranu ptice najviše jedu - promatranje ptica dalekozorom - punjenje pojilica - cišcenje bazena - proucavanje ptica u literaturi Izvodenje projekta: . izrada kucica i hranilica . nabava hrane za ptice . svakodnevno hranjenje . cišcenje bazena za ptice . cupanje korova i zalijevanje sadnica . pisanje literarnih ostvaraja na zadanu temu . koristiti djecju enciklopediju služeci se kazalom i abecednim redom . likovni ostvaraji . izvodenje recitacija . sastavljanje i izvodenje igrokaza „Ptice i mi“ . fotografiranje . videozapisi i audiozapisi . jezicne igre . glazbala za ritamsku pratnju . pjevamo . plešemo . štafetne igre . izrada plakata, prezentacija, kvizova znanja… . citanje casopisa (National Geographic Junior), razlicitih brošura i enciklopedija o pticama . prezentacija roditeljima - izrada stranicnika s motivom ptice - sastavljanje igrokaza o pticama - ukljucivanje lokalne zajednice u projekt (darovanje kucica za park u našem mjestu) - suradnja s Hrvatskim šumama, suradnja s Zavodom za ornitologiju pri HAZU-u i s Udrugom Biom 2.6. Nacin vrednovanja . radni listovi koji nam služe za pracenje napretka rada te nam pružaju informacije o: trenutnom stanju napretka projekta (analiza kljucnih tocaka), planovima i sugestijama za daljnje korake, eventualnim problemima i poteškocama koje mogu narušiti ostvarivanje ciljeva projekta te prijedlozima za njihove ispravke, dodatnim potrebama projekta koje nisu navedene u pocetnom planu projekta (iz njih možemo dobiti povratne informacije o tijeku projekta, izvršavanju ciljeva u zadanom roku te o daljnjim koracima koji ce se napraviti unutar projekta, a ucenicima radni listovi pomažu u analizi i ispitivanju dotadašnjih postignuca i u planiranju daljnjeg tijeka izvodenja projekta) . vrednujemo konkretne rezultate projekta i aktivnosti ucenika (s cjelokupnim planom vrednovanja ucenike cu upoznati na pocetku projektnog rada kako bi imali jasnu sliku onoga što se od njih ocekuje na kraju projekta) . samovrednovanje . pohvale i priznanja . zahvalnice svima koji nam pomažu u provedbi projekta 2.7.Nacin korištenja rezultata vrednovanja . poticaj za daljnje razvijanje ljubavi prema životinjama, ekološke svijesti i istraživackog ucenja . poticaj za daljnje razvijanje ucenicke kreativnosti na svim podrucjima 3.Zakljucak Ucenici su tijekom svih ovih godina pokazali veliki interes za brigu o pticama. Jedva cekaju da upravo njihova obitelj dode na red za hranjenje vikendom ili pak preko praznika. Ptice hrane i tijekom najgladnijih dana i nije im nimalo teško, nego ih to raduje. Na ovaj nacin štite lokalnu bioraznolikost.. Ucenici su educirani da ako jednom pocneš hraniti ptice, to moraš ciniti svakodnevno te tome poucavaju i ostalu djecu, a i odrasle. Sudjelovanjem u ovom projektu postali su emapticniji ne samo prema pticama, nego prema svim živim bicima. Ljubavlju prema pticama su „zarazili“ cijeli Vojnic. O Pticoljupcima su reportaže snimili HRT i NovaTV. Fotografije Sl. 1 Sl. 2 Sl. 3 Sl. 4 Sl. 5 Sl. 6 Sl. 7 Sl. 8 Sl. 9 Sl. 10. Opis fotografija Sl. 1 Neke naše kucice Sl. 2 Priprema za cišcenje bazena za pticice Sl. 3 Hranjenje tijekom radnog tjedna Sl. 4 Jedna naša hranilica Sl. 5 Priprema hrane za ptice Sl. 6 Snimanje priloga za HRT Sl. 7 Sara cisti bazen za ptice Sl. 8 Hranjenje tijekom vikenda Sl. 9 Kucice, snijeg i Gabrijel Sl. 10 Naša torta Mrežne stranice: 1. Nova TV: https://web.facebook.com/INmagazinNovaTV/videos/pticoljupci/10159851078425361/?_rdc=1&_rdr 2. HRT: https://web.facebook.com/HRTvijesti/videos/pticoljupci/2806356196120819/?_rdc=1&_rdr 3. KAportal https://kaportal.net.hr/zupanija/3686481/u-vojnicu-ptice-mogu-biti-bezbrizne-pticoljupcima-se-pridruzili-i-malisani-iz-1-b-razreda-os-vojnic/ 4. Kaportal https://kaportal.net.hr/zupanija/3790573/mali-pticoljupci-iz-1-b-razreda-os-vojnic-i-u-ovim-teskim-danima-redovito-hrane-pticice-u-svom-malom-parku/ 5. Vijece gradske cetvrti Gornja Dubrava: https://www.youtube.com/watch?v=PthsgCg4Nfs Strucni rad ISPIS UCENIKA, IZBORNI DRUGI STRANI JEZIK – KRATAK PREGLED Luka Huzjak, profesor njemackog jezika OŠ Eugena Kumicica, Velika Gorica Sažetak Cilj ovog rada je pružiti kratak pregled o problematici ispisa ucenika u izbornoj nastavi drugog stranog jezika u osnovnoj školi. U radu se uvodno isticu Zagrebacka rezolucija o višejezicnosti i Preporuke Vijeca Europske unije o sveobuhvatnom pristupu i poucavanju i ucenju jezika koja potice ucenje drugog stranog jezika. U drugoj cjelini obraden je važeci zakonodavni okvir koji regulira ili cije nepoštovanje može utjecati na ispis ucenika – Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (NN 87/08, 86/09, 92/10, 105/10, 90/11, 05/12, 16/12, 86/12, 126/12, 94/13, 152/14, 07/17, 68/18, 98/19, 64/20) i Pravilnik o nacinima, postupcima i elementima vrednovanja ucenika u osnovnoj i srednjoj školi (NN 112/2010, 82/2019, 43/2020) uzimajuci u obzir važeca i obvezujuca tumacenja Ministarstva znanosti i obrazovanja te aktivnosti Sindikata hrvatskih ucitelja. U trecoj cjelini prikazujemo rezultate anonimnog upitnika dobivene na uzorku od 102 ispitanika iz Facebook grupe Drugi strani jezik u nastavi koja okuplja ucitelje i profesore drugog stranog jezika u školama Republike Hrvatske. Kljucne rijeci: drugi strani jezik, izborna nastava, ispis ucenika 1.UVOD Zagrebacka rezolucija o višejezicnosti jasno promice višejezicnost. Višejezicnost u Preambuli definira se kao dio identiteta svakog Europljanina, kao temeljnu vrijednost i svijest bez koje nema uspješnog sporazumijevanja izmedu europskih naroda, odnosno kao nešto što nema alternativu. Uvjet za uspješnu Europu je poznavanje što veceg broja stranih jezika što omogucuje „Pristup znanju i medunarodnim obrazovnim institucijama, razumijevanje za kulturnu i jezicnu raznolikost Europe, ali i pristup europskom tržištu…“ Zagrebackom rezolucijom o Višejezicnosti zahtijeva se obvezno rano ucenje stranog jezika i redefiniranje redoslijeda stranih jezika. Tako u korist drugih europskih jezika engleski ne bi nužno bio prvi strani jezik pri cemu osnovno nacelo pri izboru prvog stranog jezika mora biti sloboda izbora: „…izbor prvog stranog jezika u hrvatskom školskom sustavu mora biti slobodan.“ [7] Sadašnji zakonodavni okvir ne promice višejezicnost u osnovnoškolskom obrazovanju. Ucenike se indirektno potice na ispis s drugog stranog jezika. Nadležna državna tijela još nisu prepoznala ili ne žele prepoznati nužnost ucenja dodatnog stranog jezika zbog konkurentnosti, mobilnosti te osobnog i profesionalnog razvoja. Kao jedan od problema uocavam nepovoljne odredbe Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (NN 87/08, 86/09, 92/10, 105/10, 90/11, 05/12, 16/12, 86/12, 126/12, 94/13, 152/14, 07/17, 68/18, 98/19, 64/20) koje reguliraju ispis s izbornog predmeta i nepoštovanje Pravilnika o nacinima, postupcima i elementima vrednovanja ucenika u osnovnoj i srednjoj školi (NN 112/2010, 82/2019, 43/2020). 2.ZAKONODAVNI OKVIR Engleski jezik je dominantan jezik u osnovnoj školi, odnosno prvi strani jezik. U dodatno otežavajuci položaj izborni drugi strani jezik dolazi Odlukom o donošenju nastavnog plana za osnovnu školu (NN 66/2019) kada se od 1. razreda uvodi izborna informatika, a u 5. i 6. razredu ona postaje obvezna. [6] Nažalost, ocigledno je da Ministarstvo znanosti i obrazovanja ne podupire potrebu razvijanja svijesti o važnosti jezika u školama, o promicanju kontinuiteta u jezicnom obrazovanju medu razlicitim razinama školovanja te poštovanje jezicne raznolikosti ucenika i korištenja kao resursa za ucenje od najranije dobi. Ministarstvo znanosti i obrazovanja opetovano u nekoliko dopisa istice Preporuke Vijeca Europske unije o sveobuhvatnom pristupu i poucavanju i ucenju jezika (8638/19). Tako ih se spominje u dopisu bivše ministrice Blaženke Divjak od 12. lipnja 2019. [1], bivše državne tajnice Branke Ramljak od 8. lipnja 2020. [2] kao i u odgovoru Vesne Šerepac, ravnateljice Uprave za odgoj i obrazovanje Ministarstva znanosti i obrazovanja Sindikatu hrvatskih ucitelja od 23. veljace 2021. [3] Nažalost, iz školske prakse proizlazi da su spomenute Preporuke mrtvo slovo na papiru kao što je i podrškom Sindikata hrvatskih ucitelja istaknuto u tiskanom izdanju Novog lista u clanku Neravnopravan drugi strani jezik u školama objavljenom 24. ožujka 2021. [5] Na osnovi izmjena i dopuna Zakona o obrazovanju jasno se može vidjeti tendencija sve vece slobode pri ispisu ucenika s izborne nastave. Prvotno Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (NN 87/2008) u svojem clanku 27. navodi sljedece: (2) Izborni predmeti obvezni su tijekom cijele školske godine za sve ucenike koji se za njih opredijele, a ucenik bira izborni predmet ili izborne predmete na pocetku školske godine. (3) Ucenik može prestati pohadati izborni predmet nakon pisanog zahtjeva i obrazloženja roditelja ucenika i ucenika uciteljskom vijecu do pocetka školske godine pod uvjetom da obveznu satnicu zamijeni drugim izbornim predmetom ili aktivnošcu u školi. [8] Zatim Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (NN 152/2014) 2014. to se mijenja: (3) Ucenik može prestati pohadati izborni predmet nakon pisanog zahtjeva roditelja ucenika koji se mora dostaviti uciteljskom/nastavnickom vijecu nakon završetka nastavne godine, a najkasnije do 15. kolovoza tekuce godine za sljedecu školsku godinu. Ucenik srednje škole izborni predmet koji je prestao pohadati mora zamijeniti drugim izbornim predmetom. (4) Iznimno od stavka 3. ovoga clanka, roditelj djeteta osnovne škole u slucaju dugotrajnih zdravstvenih teškoca djeteta ili iz drugih opravdanih razloga može podnijeti pisani zahtjev za prestankom pohadanja izbornog predmeta i tijekom nastavne godine. [9] I, Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (NN 68/2018) dolazimo do i danas važecih odredbi: (5) Predmeti koji se izvode izborno obvezni su tijekom cijele školske godine za sve ucenike koji se za njih opredijele. Ucenik bira izborni predmet ili izborne predmete pri upisu u prvi razred ili najkasnije do 30. lipnja tekuce godine za iducu školsku godinu. Za ukljucivanje ucenika u izbornu nastavu potrebna je pisana suglasnost roditelja. (6) Ucenik može prestati pohadati nastavu izbornog predmeta nakon pisanog zahtjeva roditelja ucenika koji se mora dostaviti uciteljskom/nastavnickom vijecu nakon završetka nastavne godine, a najkasnije do 30. lipnja tekuce godine za sljedecu školsku godinu. Ucenik srednje škole izborni predmet koji je prestao pohadati mora zamijeniti drugim izbornim predmetom. (7) Iznimno od stavka 5. ovoga clanka, roditelj djeteta osnovne škole u slucaju dugotrajnih zdravstvenih teškoca djeteta ili zbog drugih opravdanih razloga može podnijeti pisani zahtjev za prestanak pohadanja izbornog predmeta i tijekom nastavne godine. [10] Istaknimo da se u dosta škola provodi praksa podjele ispisnica koje se objavljuju na službenim stranicama škola ili ih razrednici dijele svojim ucenicima. Nažalost, gore navedenim odredbama zakona nije propisan izgled ni oblik pisanog zahtjeva roditelja ucenika što dovodi do zakljucka da se ucenik može ispisati i pisanim zahtjevom roditelja elektronickom poštom, na salveti ili na ljepljivom papiricu. Istaknimo tu i Pravilnik o nacinima, postupcima i elementima vrednovanja ucenika u osnovnoj i srednjoj školi (NN 112/2010, 82/2019, 43/2020) kojim nije propisana prednost ni razlika izmedu obveznih i izbornih predmeta, no u školskoj praksi pojedine kolegice i kolege koji predaju obvezne predmete smatraju da obvezni predmeti imaju prednost pri usmenom ili pisanom provjeravanju pred izbornim predmetima zbog manje brojnosti ucenika koji izborni predmet pohadaju i jednostavno jer su izborni predmeti izborni i, prema njihovom nahodenju, manje vrijedni, a ucenike se takvim odnosom prema izbornim predmetima dodatno potice na ispis s izborne nastave drugog stranog jezika. 2.1.TUMACENJA MINISTARSTVA ZNANOSTI I OBRAZOVANJA Uzimajuci u obzir da ravnatelji školskih ustanova, savjetnici AZOO-a, pravna služba Sindikata hrvatskih ucitelja nisu nadležni protumaciti propise koji su iz nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja, jasno je da samo Ministarstvo znanosti i obrazovanja, institucija koja je propise i donijela, može protumaciti vlastite propise ili propise iz svoje nadležnosti.8 8 Vidi kontakte Ministarstva znanosti i obrazovanja: https://mzo.gov.hr/kontakti/177 (21. 9. 2021.). Vec gore navedeni dopis Vesne Šerepac, ravnateljice Uprave za odgoj i obrazovanje Ministarstva znanosti i obrazovanja Sindikatu hrvatskih ucitelja od 23. veljace 2021. (vidi poglavlje 2.) samo potvrduje da roditelj dijete u skladu s odredbama Zakona može ispisati s pohadanja izborne nastave. U dopisu pravobraniteljici za djecu Vesna Šerepac konstatira da su predmeti koji se izvode izborno obvezni tijekom školske godine uz iznimku clanka 27. stavka 7. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (NN 87/08, 86/09, 92/10, 105/10, 90/11, 05/12, 16/12, 86/12, 126/12, 94/13, 152/14, 07/17, 68/18, 98/19, 64/20) i potvrduje da sukladno Pravilniku o nacinima, postupcima i elementima vrednovanja ucenika u osnovnoj i srednjoj školi (NN 112/2010, 82/2019, 43/2020) nije propisana prednost ni razlika izmedu obveznih i izbornih predmeta. [4] 3.UCITELJI O ISPISU UCENIKA U trecoj cjelini prikazujemo rezultate anonimnog upitnika dobivene na uzorku od 102 ispitanika iz Facebook grupe Drugi strani jezik u nastavi koja okuplja ucitelje i profesore drugog stranog jezika u školama Republike Hrvatske. U anonimnom upitniku postavili smo tri pitanja. Prvo pitanje glasi: „1. Zašto Vam se ucenici ispisuju s izborne nastave drugog stranog jezika?“ Uz pitanje je navedeno nekoliko mogucih odgovora: U 7. razredu dobivaju biologiju, kemiju i fiziku, Nije im zakljucena ocjena odlican, Drugi ucenici imaju slobodan 6. ili 7. ili neki drugi sat, a oni moraju biti u školi, Ne dolazi im se u školu samo zbog drugog stranog jezika, Drugi strani jezik se odvija u drugoj smjeni, Ispisao se prijatelj ili prijateljica, Dobivaju obveznu informatiku u 5. razredu, Ne žele napredni drugi strani jezik u srednjoj školi, Nemaju prijevoz nakon 7. sata, Ukinut je bod kod upisa u srednju školu, Pripreme za krizmu u 8. razredu, Sve vec navedeno, Neki drugi razlog. 54,8 ispitanika smatra da se ucenici s izborne nastave stranog jezika ispisuju zbog svih navedenih razloga, 16,1 % zato što drugi ucenici imaju slobodan 6. ili 7. ili neki drugi sat, a oni moraju biti u školi, a isto toliko njih, 16,1 %, jer se drugi strani jezik odvija u drugoj smjeni, nadalje 6,5 % jer u 7. razredu dobivaju biologiju, kemiju i fiziku te njih 3,2 % jer im je ukinut bod za upis u srednju školu i isto toliko 3,2 % jer nemaju prijevoz nakon 7. sata. Drugo pitanje glasi: „2. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (NN 68/2018) reguliran je ispis ucenika nakon pisanog zahtjeva roditelja do 30. lipnja tekuce godine za iducu školsku godinu, ali roditelj može podnijeti pisani zahtjev za prestanak pohadanja izbornog predmeta i tijekom nastavne godine. Nažalost, nije propisan izgled ni oblik pisanog zahtjeva roditelja ucenika što dovodi do zakljucka da se ucenik može ispisati i pisanim zahtjevom roditelja elektronickom poštom, na salveti ili na ljepljivom sticker papiricu. Kako biste regulirali ispis s izbornog predmeta? (Naravno, najbolja opcija je da drugi strani jezik postane obavezan, ali ovo pitanje se odnosi na važeci zakonodavni okvir!)“ Uz pitanje je navedeno nekoliko mogucih odgovora: Tako da se jasno zakonski ili pravilnikom regulira obrazac potreban za ispis ucenika, Pod uvjetom da se obveznu satnicu zamijeni drugim izbornim predmetom ili aktivnošcu u školi, I aktivi / strucna vijeca izbornog predmeta moraju biti ukljuceni i suodlucivati o ispisu ucenika, Sve vec navedeno te Neka druga opcija. Na pitanje kako bi regulirali ispis ucenika 51,6 % ispitanika smatra da se pri reguliranju ispisa ucenika u obzir mora uzeti sve vec navedeno, 25,8 ispitanika smatra da bi trebalo jasno zakonski ili pravilnikom regulirati obrazac potreban za ispis ucenika, 12,9 % želi da i aktivi / strucna vijeca izbornog predmeta suodlucuju o ispisu ucenika te njih 9,7 % smatra da bi se ispis najbolje regulirao uvjetom da se obveznu satnicu zamijeni drugim izbornim predmetom ili aktivnošcu u školi. Zadnje postavljeno pitanje glasi: „3. Poštuju li kolegice i kolege koji predaju obvezne predmete Pravilnik o nacinima, postupcima i elementima vrednovanja ucenika u osnovnoj i srednjoj školi (NN 112/2010, 82/2019, 43/2020) kojim nije propisana prednost ni razlika izmedu obveznih i izbornih predmeta?“ Vecina ispitanika, 56 %, smatra da kolegice i kolege uvjetno poštuju cinjenicu da Pravilnikom o nacinima, postupcima i elementima vrednovanja ucenika u osnovnoj i srednjoj školi nije propisana prednost ni razlika izmedu obveznih i izbornih predmeta, no isticu da su imali iskustva kada se od njih tražilo da pomaknu svoj termin pisane provjere ili se pocelo umanjivati vrijednost izbornog predmeta. 44 % ispitanika navodi da se uzimajuci u obzir Pravilnik o nacinima, postupcima i elementima vrednovanja ucenika u osnovnoj i srednjoj školi ne poštuje ravnopravnost obveznih i izbornih predmeta te su imali situacije u kojima im se upada u termine pisanih provjera, ucenicima se govori da obvezni predmeti imaju prednost pri usmenom i pismenom provjeravanju ili se na druge nacine izravno i/ili neizravno umanjuje vrijednost izbornog predmeta. 4.Zakljucak Zagrebackom rezolucijom o višejezicnosti višejezicnost se definira kao identitet, vrijednost i svijest svakog Europljanina i zahtijeva se obvezno rano ucenje stranog jezika i redefiniranje redoslijeda stranih jezika, a pritom osnovno nacelo pri izboru prvog stranog jezika mora biti sloboda izbora. Sadašnji zakonodavni okvir ne promice višejezicnost u osnovnoškolskom obrazovanju. Ucenike se indirektno potice na ispis s drugog stranog jezika. Stoga, ocito je da Ministarstvo znanosti i obrazovanja ne podupire potrebu razvijanja svijesti o važnosti jezika u školama, o promicanju kontinuiteta u jezicnom obrazovanju medu razlicitim razinama školovanja te poštovanje jezicne raznolikosti ucenika i korištenja kao resursa za ucenje od najranije dobi. Nebriga nadležnih institucija za drugi strani jezik vidljiva je iz navedenih izmjena i dopuna Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi kojima se deregulira ispis ucenika i ucenicima omogucuje sve veca sloboda pri ispisu ucenika s izborne nastave i sustavno zanemaruje kvaliteta i znacaj izborne nastave drugog stranog jezika. Rezultati anonimnog upitnika ukazuju da se ucenici s izborne nastave ispisuju jer u 7. razredu dobivaju biologiju, kemiju i fiziku, jer im nije zakljucena ocjena odlican, drugi ucenici imaju slobodan 6. ili 7. ili neki drugi sat, a oni moraju biti u školi, jer im se ne dolazi u školu samo zbog drugog stranog jezika, jer se drugi strani jezik odvija u drugoj smjeni, jer se ispisao prijatelj ili prijateljica, jer dobivaju obveznu informatiku u 5. razredu, jer ne žele napredni drugi strani jezik u srednjoj školi, jer nemaju prijevoz nakon 7. sata, jer im je ukinut bod kod upisa u srednju školu i primjerice u 8. razredu jer imaju pripreme za krizmu. 51,6 % ispitanika smatra da se jasno zakonski ili pravilnikom regulira obrazac potreban za ispis ucenika, da se ispis uvjetuje zamjenom s drugim izbornim predmetom ili aktivnošcu u školi te da i aktivi / strucna vijeca izbornog predmeta moraju biti ukljuceni i suodlucivati o ispisu ucenika. Vecina ispitanika smatra da kolegice i kolege uvjetno poštuju cinjenicu da Pravilnikom o nacinima, postupcima i elementima vrednovanja ucenika u osnovnoj i srednjoj školi nije propisana prednost ni razlika izmedu obveznih i izbornih predmeta, ali navode i situacije kada se od njih traži da pomaknu svoj termin pisane provjere ili umanjuje vrijednost izbornog predmeta, upada im se u termine pisanih provjera, ucenicima se govori da obvezni predmeti imaju prednost pri usmenom i pismenom provjeravanju ili se na druge nacine izravno i/ili neizravno umanjuje vrijednost izbornog predmeta. 5.Literatura [1.] Dopis bivše ministrice Divjak od 12. lipnja 2019, KLASA: 602-01/19-01/00400, URBROJ: 533-05-19-0001. URL: https://kdv.hr/images/kdv-initiativen/Pismo_ministrice_-_PREPORUKA_VIJEA_EUROPE.pdf (21. 9. 2021.) [2.] Dopis bivše državne tajnice Ramljak od 8. lipnja 2020, KLASA: 602-01/20-01/00350, URBROJ: 533-05-20-0002. URL: https://www.srednja.hr/app/uploads/2020/06/4849037-Odgovor-daje-se7553804.pdf (21.9.2021.) [3.] Dopis ravnateljice Uprave za odgoj i obrazovanje Vesne Šerepac od 23. veljace 2021. Sindikatu hrvatskih ucitelja, KLASA: 602-01/20-01/00350, URBROJ: 533-05-20-0002. URL: http://shu.hr/media/9511/shu-ueenje-stranog-jezika.pdf (21. 9. 2021.) [4.] Dopis ravnateljice Uprave za odgoj i obrazovanje Vesne Šerepac od 17. lipnja 2021. pravobraniteljici za djecu, KLASA: 602-02/21-03/00213, URBROJ: 533-05-21-0002. URL: https://drive.google.com/file/d/1jafvAn_9isqr8P5g7f76emUatj0QTuZE/view?usp=sharing (21. 9. 2021.) [5.] Neravnopravan drugi strani jezik u školama, Novi list od 24. ožujka 2021. URL: http://shu.hr/vijesti/drugi-strani-jezik-neravnopravan-2932021/ (21. 9. 2021.) [6.] Odluka o donošenju nastavnog plana za osnovnu školu (NN 66/2019) URL: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/full/2019_07_66_1305.html (21. 9. 2021.) [7.] Zagrebacka rezolucija o višejezicnosti URL: http://www.kdv.hr/images/NewFolder/Zagrebaka_rezolucija_o_viejezinosti.pdf (21. 9. 2021.) [8.] Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (NN 87/2008) URL: [9.] https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2008_07_87_2789.html (21. 9. 2021.) [10.] Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (NN 152/2014) URL: [11.] https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2014_12_152_2864.html (21. 9. 2021.) [12.] Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (NN 68/2018) URL: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2018_07_68_1398.html (21. 9. 2021.) Strucni rad PRIMJER NASTAVE NA OTVORENOM Anica Katic Hocevar Osnovna škola Šmarjeta, Slovenija Sažetak Nastava na otvorenom je primjer nastave koju ucenici nižih razreda jako vole. Neki sadržaji ucenja sami po sebi vec zahtijevaju takav nacin nastave. U sastavku je opisan dan u prirodi koji sam izvela s ucenicima 3. razreda. Promatrali, istraživali i osjetili su travnjak. Kljucne rijeci: nastava na otvorenom, travnjak, promatranje, istraživanje, dan u prirodi 1.Uvod Ucenici prvog trogodišta osnovne škole radije nego u ucionici uce vani, na otvorenom, u prirodi. Naravno, ucitelj se mora kod izvedbe nastave pridržavati nastavnog plana. Metode i oblike rada može autonomno odabrati. Tako smo s ucenicima 3. razreda kod ucenju o staništima istražili travnjak. Imali smo dan u prirodi nazvan Travnjak. 2.Nastava na otvorenom – dan u prirodi Ako je to u našoj mogucnosti, dobro je da izvedemo aktivnosti ucenja na otvorenom. Nastava na otvorenom kao uciteljicu me motivira. Dan u prirodi je prikladan za ovo, jer možemo istraživati obližnju okolicu. Za izvedbu tog dana u prirodi odlucila sam, jer imamo u nastavnom planu za 3. razred na popisu staništa. Staništa možemo podijeliti na obližnja i udaljena. Travnjak nam predstavlja obližnje stanište. Buduci da se škola, u kojoj sam zaposlena, nalazi na selu, a u blizini su šuma, travnjaci, bare …, imam izvrsnu priliku da djelomicno održim nastavu na otvorenom. Najšira definicija nastave na otvorenom prema Skribe Dimec [1.] je da je to organizirano poucavanje koje se održava izvan školskih zgrada. U nastavku cu ukratko predstaviti moj primjer izvedbe dana u prirodi. Ucenici 3. razreda su istraživali travnjak. Slika 1: istražimo travnjak 2.1.Što je to travnjak? Travnjak je ekosustav u kojem medu biljnim vrstama prevladavaju trave i bilje. Tamo borave i mnogi insekti. Karakterizira ga iznimno velika raznolikost biljnih vrsta. Najvecu ekološku vrijednost imaju travnjaci na kojima je ocuvana održiva uporaba (ispaša, košnja), uglavnom zato što se radi o prostoru koji je promijenio covjek, ali je i dalje bogat raznim biljnim vrstama (npr. orhideje rastu samo na negnojenim travnjacima). U slucaju travnjaka, možemo vidjeti da se ljudska aktivnost i visoka razina biološke raznolikosti ne iskljucuju uvijek. [2.] 2.2.Staništa u nastavnom planu U nastavnom planu i programu nastave o okolišu navodi se da ucenici trebaju svladati sljedeca dva standarda znanja u vezi sa životnim okruženjem: • ucenik povezuje i opisuje živa bica i njihovo stanište, • zna razvrstati živa bica u skupine prema jednostavnim vanjskim pojavama. 2.3.Program dana u prirodi Ucenici su prvo izveli 'brainstorming', svatko na svoj list. To znaci da su napisali što više rijeci za koje smatraju da su povezane s rijecju travnjak. Listice su onda pricvrstili na plocu. Pojedine smo rijeci saželi kako bismo formirali zajednicki misaoni uzorak razreda. Kljucne rijeci misaonog uzorka u nastajanju su bile: cvijece, trave, životinje na travnjaku, rad na travnjaku, košnja i travnjak / pašnjak. Pojedinacni slikovni materijal razvrstali smo i dodali misaonom uzorku. U slikovnom materijalu pripremila sam razne primjere biljaka i životinja travnjaka, rada na travnjaku te strojeve i alate koji su potrebni u radu na travnjaku. Sve što je bilo na slikama, zajedno smo imenovali. Dodali smo osnovne karakteristike pojedinih biljaka i životinja. Slika 2: dan u prirodi Zatim je zapocelo pravo istraživanje travnjaka. Svaki je ucenik od doma donio staklenu posudicu s poklopcem, a u poklopcu su bile rupice. Na travnjaku su ucenici oprezno u staklenu cašu dali životinju travnjaka te je promatrali. Nakon što su je promatrali, pažljivo su je ispustili. Ucenici su na travnjaku imali sljedece zadatke: • Ulovi neke od životinje u loncic / cašicu i pažljivo ih promatraj. U visokoj travi na podu ceš naci mnogo životinja. Odmakni travu i pregledaj tlo. Promatraj kako je izgradeno tijelo životinja, koliko parova nogu imaju, kako se krecu ... Na kraju sve životinje iz posudice/cašice ispusti natrag u njihovo prirodno okruženje. • Zatvori oci na nekoliko trenutaka na travnjaku i pozorno slušaj koje zvukove cuješ. Zatim pogledaj po travnjaku i promatraj boje koje vidiš. Jesi li osjetio nekakav miris? Dodirni tlo, što ti se cini, kakvo je na dodir? • Odaberi jednu biljku na travnjaku. Promatraj je, osjeti, pomiriši, pogledaj koje je boje i kojeg oblika, koliko cvjetova ima, kako je gradena. • Uberi buket livadskog cvijeca i trava. Pokušaj ubrati razlicite vrste cvijeca i trave. Osušit ceš neke livadske biljke i napraviti jednostavan herbarij. • Na travnjaku je takoder potrebno biti oprezan (zmije, krpelji, ubodi razlicitih životinja …). Slika 3: živa bica na travnjaku 3.Zakljucak Ucenici su na danu u prirodi aktivno proveli vrijeme. Svi su sudjelovali i pokazali interes za planirane aktivnosti. Impresionirao ih je i herbarij na kojem su radili sljedecih dana. Mogu reci da je metoda poucavanja na otvorenom vrlo pogodna za pojedinacne sadržaje ucenja. Medutim, na ucitelju je da razmisli kada su satovi na otvorenom razumni izbor, a kada nisu. Nakon dvadeset godina rada u 2. i 3. razredu, mislim da ima smisla povremeno koristiti nastavu na otvorenom, posebno za istraživacke zadatke. Opisala sam primjer dana u prirodi koji se, s izuzetkom jutarnjeg uvoda, održavao na otvorenom. Medutim, i inace cesto prakticiram poucavanje vani kod pojedinacnih satova. Uvijek su jako bitne jasne upute ucenicima, kako bi se pri izvodenju takve nastave znalo koje ciljeve na ovaj nacin želimo postici. S nastavom na otvorenom moguce je postici ciljeve nastavnog plana. Uz inovativnost ucitelja, takva nastava može biti jako zanimljiva i raznolika. Na slican nacin bi se nastava mogla održavati i u poucavanju ostalih prirodnih i umjetnih staništa npr. šuma, lokva, rijeka, vocnjak, vinograd, morska obala, njiva, vrt i ostalo. S aktivnostima na otvorenom ucenici razvijaju razlicite spretnosti i sposobnosti npr. promatranje, usporedivanje, klasifikaciju, zakljucivanje i uredivanje. 4.Literatura [1.] Darja Skribe Dimec (2014). Pouk na prostem. V: Posodobitve pouka v osnovnošolski praksi. Spoznavanje okolja. Zavod RS za šolstvo, Ljubljana, str. 79-83. [2.] Wikipedia. URL: https://sl.wikipedia.org/wiki/Travnik (12.5.2021) Strucni rad ŠKOLOVANJE TIJEKOM EPIDEMIJE U SLOVENIJI Tina Šifrer Gazvoda Osnovna škola Stražišce Kranj, Slovenija Sažetak Pocetkom ožujka 2020. u Sloveniji je potvrden prvi slucaj zaraze korona virusom. Mi ucitelji nismo bili svjesni koliko je teško razdoblje pred nama. U hodu smo ucili uciti na daljinu. Zatim je došao drugi val koji nas je iznenadio svojom duljinom. Slovenske škole bile su zatvorene nekoliko mjeseci. U ovom clanku opisujem kako se odvijalo ucenje na daljinu u mom petom razredu. Kljucne rijeci: obrazovanje od kuce, prvo zatvaranje, drugo zatvaranje 1. Uvod Nešto sam naucila o obrazovanju na daljinu vec na fakultetu kao student. Imali smo internetsku ucionicu u kojoj smo mogli objavljivati i predavati neke zadatke. Medutim, upotreba je bila tek manji dodatak proucavanju obrazovanja iz samo nekoliko predmeta. Nikada prije epidemije nisam koristila online ucionicu kao ucitelj i nisam imala predznanja. Sve što sada znam, naucila sam spontano i usput. Unatoc znanju iz prvog zatvaranja i razdoblju ucenja na daljinu, suocila sam se s novim izazovima u drugom zatvaranju. 2. Školovanje od kuce Opcenito, zajednicko kod ucenja na daljinu kod svih sudionika (ucitelji, ucenici i roditelji) bilo je konstantno išcekivanje sljedeceg tjedna. Tjedno smo dobivali informacije hoce li se nastava odvijati uživo ili na daljinu - krajem tekuceg tjedna iz ministarstva su nas obavijestili kako ce biti iduci tjedan. To je nastavnicima otežavalo rad, jer nam je bilo teže dugorocno planirati nastavu, jer svi znamo da je planiranje potpuno razlicito za svaku od spomenutih situacija. 2.1.Prvo zatvaranje U prvom zatvaranju mi ucitelji smo od cetvrtka do petka bili obaviješteni da ce u školu dolaziti samo ucenici kojima je hitno potrebna skrb, ostali ce ostati kod kuce. Nakon toga je uslijedio tjedan dana zabune - nitko nije znao kako bi ucenje na daljinu uopce trebalo ici. Ucitelji nisu bili odgovarajuce obrazovani, još nije bilo internetskih ucionica, mnogi su ucenici bili bez racunala ili su ih dijelili s bracom i sestrama i roditeljima. Ucitelji su se pitali kako ucenicima pružiti gradivo kako bi se svi mogli nositi s njim, koliko bi tog materijala trebalo biti, ... Buduci da predajem u petom razredu, morala sam racunati i na pomoc roditelja, ali nisu je svi znali ponuditi. Tako sam tijekom prvog tjedna slala samo pismene upute o tome što ucenici trebaju uciniti u prvom tjednu zatvaranja. Radilo se uglavnom o ucvršcivanju i ponavljanju gradiva. Tada smo stvarno poceli. Prvo smo se pobrinuli, da svi ucenici imaju racunala. Oni koji su ih imali kod kuce postavili su u obitelji raspored kada bi netko mogao biti za racunalom. Zato je bilo dobro što smo imali još nekoliko lekcija uživo i snimila sam predavanja kako bi ih mogli gledati kad imaju na raspolaganju racunalo. Oni ucenici koji nisu imali racunala ili su dolazili iz vecih obitelji mogli su posudivati racunala u školi. Vraceni su na kraju nastave na daljinu. Vec u drugom tjednu ocekivalo se da ce ucitelji uspostaviti obrazovanje na daljinu. Svaka je škola odabrala svoj nacin, a unutar nje su i ucitelji nalazili svoj nacin. Najveci problem za nas je bila organizacija rada, jer nisu svi ucitelji znali koristiti racunala u te svrhe. Odlucila sam koristiti internetsku ucionicu koju je tim eAsistent pripremio u prvom tjednu. Ranije sam eAsistent koristila samo za vodenje dnevnika i nastave, a za komunikaciju s roditeljima internetska ucionica uopce nije bila dostupna. Tako sam je naucila redovito koristiti, a ucenicima su morali pomagati roditelji. Pripremila sam im slikovne upute i brzo su se snašli. Slika1: Internetska ucionica eAsistent xooltime izvor: https://www.youtube.com/watch?v=8Mc4XPAc7f8 U kurikulumu 5. razreda slovenskih osnovnih škola je devet predmeta. Brzo sam shvatila, da se ne mogu držati uobicajenog rasporeda ucenja na daljinu, pa sam upotrijebila novi pristup - predavala sam neke predmete prema predmetnim skupovima (društvo, znanost i tehnologija, glazba), te matematiku i slovenski jezik cetiri do pet puta tjedno, ovisno o materiji o kojoj je rijec. Ucenici su pohvalili ovaj nacin pohvalili, to im je olakšavalo ucenje, a i bolje su razumjeli gradivo. Sljedece sam shvatila, da ucenici nisu dovoljno dobri citatelji, da bi mogli sami slijediti pisane upute. U pocetku sam pokušavala poucavati putem Zooma, ali sam brzo shvatila da to nece uspjeti. Naime, neki ucenici nisu mogli prisustvovati sastancima, drugi su imali problema s internetskom vezom, a treci su sastanak smatrali previše zanimljivim, da bi mogli pratiti objašnjenje. Tako sam pocela snimati video zapise raspravljajuci o novim sadržajima. To je jako dobro funkcioniralo jer su ucenici slušali objašnjenje kad su bili spremni i gledali snimku nekoliko puta kad nisu razumjeli. Slika 2: Poucavanje putem Zooma izvor: www.arnes.si Pojavio se novi problem jer nisam mogla kontrolirati tekuci rad ucenika, a neki roditelji nisu bili dovoljno prisutni ili se nisu htjeli baviti nadzorom djece. Zato sam ih povremeno molila da dostave svoje zadatke (npr. fotografiraju zadatak i pošalju mi). 2.2.Drugo zatvaranje Krajem ljeta nastavnici su zapoceli pripreme za moguce ponovno zatvaranje. Prije nismo mogli jer smo cekali smjernice Ministarstva obrazovanja. Arnes (Akademska Istraživacka mreža Slovenije) je do tada vec uspostavio vlastitu internetsku ucionicu, u našoj je školi bila odabrana za korištenje (neke druge škole odabrale su druge ucionice). Imali smo kratko obrazovanje, nakon cega su se ucitelji u malim grupama sami upoznali s ucionicom. Bili smo spremni koliko smo mogli biti, jer se takve stvari moraju provjeriti u praksi, što silom prilika nismo uspjeli. Stoga smo se samo nadali da cemo poducavati uživo što je dulje moguce. Nakon prvog zatvaranja, svi sudionici jasno su izrazili stav da ucenje na daljinu nije ni slucajno usporedivo s uobicajenim školovanjem. Ipak, u studenom smo ostali kod kuce i do sredine veljace provodili ucenje na daljinu. Neki su roditelji odmah javili kako ne mogu pomagati svojoj djeci, neka su se djeca cak i veselila zatvaranju s argumentom, da ce moci dulje spavati. Razlika od prvog zatvaranja bila je uglavnom u tome što su ucenici vec imali neke kompjuterske vještine. S druge strane, u prethodnom zatvaranju imali su drugaciji nacin poucavanja jer još nismo imali ucionice Arnesa, pa se podosta stvari moralo nauciti iznova. Ponovno smo se bavili tehnologijom. Neki su ucitelji radili puno lekcija uživo putem Zooma, sama se nisam odlucila na to jer nikada nisam mogla nazvati sve u svom velikom razredu s 29 djece. Ponovno sam snimila objašnjenja i objavila zadatke u internetskoj ucionici (za odredene predmete po skupovima kao u prvom zatvaranju); sastajali smo se u Zoomu jednom tjedno, više radi motivacije. U to vrijeme igrali smo društvene igre, ucvršcivali znanje i razgovarali. Slika 3: Internetska ucionica Arnes izvor: https://ucilnice.arnes.si/ Mislim da su obje online ucionice (Arnes i eAssistant Xooltime) dobro pripremljene za ucenje na daljinu. Na kraju sam se poslužila Arnesom jer je to bila odluka škole. U ucionici Xooltime bilo je dobro jer su ucenici naznacili, da su obradili sadržaj i tako rekli ucitelju kako im ide. Takoder je bio vrlo transparentan i jednostavan za korištenje. U Arnesovoj online ucionici ucitelj može pobliže pogledati kada je ucenik bio prisutan i što je radio. Takoder ima nekoliko mogucnosti za dodavanje interaktivnih sadržaja - onih u kojima ucenici pišu odgovore i rješavaju online zadatke. Ovdje ucitelj takoder ima nekoliko mogucnosti za izradu razlicitih materijala. Svidjele su mi se i online ucionice i kreatori ih stalno poboljšavaju, pa su obje vrlo korisne. Suocila sam se s novim problemima u isporuci materijala. Najteže mi je padalo poducavanje geometrije jer ucenici trebaju nekoga tko ce paziti na njihovu tocnost u crtanju linija i drugih geometrijskih elemenata. To je, medutim, nemoguce na daljinu. S algebrom je bilo malo lakše jer su im roditelji znali pomoci, povremeno sam se okupljala s pojedinim ucenicima na Zoomu pojedinacno i nudila im dodatno objašnjenje. Ucenici su najlakše pratili dok smo ucili povijest - jednostavno su nekoliko puta preslušali snimke objašnjenja i tako naucili gradivo. Pri ucenju geografije, medutim, opet je bilo teško jer je orijentacija na karti prilicno prakticna stvar. Srecom, nisam morala provoditi ocjenjivanje na daljinu jer sam vecinu ocjena uspjela dobiti prije i nakon zatvaranja. Medutim, to je bilo moguce samo zato što smo od Ministarstva dobili dopuštenje da imamo manje ocjena nego inace. Neki su ucenici bili jako optereceni time i htjeli su ocjene. Mislim da je to znak da se radi o izrazito vanjski motiviranim ucenicima koji vide smisao u ucenju samo ako ih nastavnik ocijeni. 3. Zakljucak Opcenito, mislim da je obrazovanje bilo uspješno unatoc svim glavoboljama. Neki su ucenici mogli imati koristi cak i više od uobicajenih lekcija jer su mogli prilagoditi tempo rada i uciti vlastitim tempom. Medutim, oni kojima je potreban veci nadzor, u odsutnosti roditelja, stvarali su velike deficite te se po povratku u školu uopce nisu našli medu knjigama. Nadam se da ce ova jesen biti više prilagodena školi i da cemo provesti što više vremena u ucionicama. 4. Literatura [1.] Akademska in raziskovalna mreža Slovenije – Arnes. URL: www.arnes.si (18. 9. 2021.) [2.] Arnes spletna ucilnica. URL: https://ucilnice.arnes.si/ (18. 9. 2021.) [3.] eAsistent eŠola d.o.o. URL: https://www.youtube.com/watch?v=8Mc4XPAc7f8 (18.9.2021.) Strucni rad KAKO TRENIRATI BICIKLISTE U SLOVENSKIM ŠKOLAMA Tina Šifrer Gazvoda Osnovna škola Stražišce Kranj, Slovenija Sažetak Nedavno su postignuca slovenskih biciklista odjeknula u sportskim krugovima - postigli su uspjehe na velikim natjecanjima, posljednje su postigli Primož Roglic i Tadej Pogacar, kada su na Olimpijskim igrama osvojili zlato i broncu. Slovenci su takoder biciklisticka nacija, a broj biciklista se povecao tijekom COVID-a. I prije svega toga puno smo radili u školama na obrazovanju mladih biciklista. U nastavku je prikazana provedba biciklistickog ispita u jednoj od slovenskih škola. Kljucne rijeci: biciklisticki ispit, prometna pravila, prakticna vožnja 1. Uvod Slovensko zakonodavstvo propisuje, da škola mora omoguciti ucenicima polaganje biciklistickog ispita nakon navršene osme godine života. To je zapisano u clanku 49. Zakona o vozacima (ZVoz). Ocekuje se da ce u 5. razredu obuka biti završena te ce ucenici moci postati samostalni sudionici u prometu. Unatoc jasnim zakonima i propisima, put do završnog ispita takoder mora biti dobro definiran. Postoji mnogo pristupa poucavanju pa je planiranje ucitelju vrlo izazovno. U ovom clanku opisujem kako pristupam pripremi i provedbi biciklistickog ispita. 2. Priprema i provedba biciklistickog ispita Priprema i provedba biciklistickog ispita dugotrajan je proces koji se sastoji od tri dijela: teoretskog ispita, vožnje na biciklistickom poligonu i prakticnog ispita u prometu. Za sve ucenike obvezan je samo teoretski dio koji se izvodi unutar razreda. Druga dva dijela škola mora ponuditi, ali nisu obavezna za ucenike, pa se izvode izvan nastave. To je zapisano u Konceptu osposobljavanja za biciklizam i biciklistickom ispitu u osnovnoj školi Ministarstva obrazovanja, znanosti i športa Republike Slovenije. 2.1.Teoretski dio ispita biciklizma Ucenici svakodnevno sudjeluju u prometu kao pješaci ili putnici u vozilu. Oni vec imaju odredeno predznanje iz nižih razreda, jer se prometno obrazovanje kontinuirano integrira u nastavni plan i program. Medutim, teoretski sadržaj biciklistickog ispita daleko je od poznavanja nekoliko prometnih znakova, bliži je polaganju vozackog ispita B kategorije. Uz poplavu zakona, pravila, znakova i drugih posebnosti, teško je pronaci zajednicku nit i postaviti pravi redoslijed u nastavi. Stoga se postupno nosim s tim od lakšeg sadržaja do težeg. Prvo donosim bicikl u razred i razgledam njegove sastavne dijelove. Kažem koji su obavezni da bi se bicikl oznacio kao siguran za promet. Ucenici skiciraju takav bicikl u bilježnicu, a u likovnoj umjetnosti ucvršcuju svoje znanje vecim crtežom bicikla sigurnog u prometu ukrašenog prema njihovoj mašti. Zatim govorimo o preporukama koje se odnose na odjecu biciklista: dovoljno topla uska sportska odjeca, po mogucnosti s reflektorima, po potrebi rukavice, dugu kosu treba vezati u rep. Obavezno je nositi biciklisticku kacigu. U razred donosim dvije kacige koje mi naizgled odgovaraju, ali jedna od njih mi ne odgovara. To se vidi kad ju stavim, ali unatoc namještanju naramenice ne mogu pravilno namjestiti (kaciga mi se pri gurkanju diže previsoko iznad cela). Pokazujem i odgovarajucu biciklisticku kacigu kako bi ucenici tocno vidjeli kako treba biti postavljena. Pokazujem položaj naramenica i koliko visoko nosimo kacigu (tik iznad obrva). Obvezno nošenje djecje kacige propisano je clankom 34. Zakona o pravilima cestovnog prometa (ZPrCP). Slijedi opca rasprava o biciklizmu. Moramo prilagoditi vožnju uvjetima (vrijeme, promet, dio dana, doba godine) i voditi racuna o vlastitoj sigurnosti. Ucenike je tijekom procesa ucenja potrebno podsjecati da se moraju brinuti za sebe, postupati razborito, predvidjeti reakcije drugih vozaca i tražiti kontakt ocima s njima. To možemo vježbati na dane aktivnosti kada napuštamo školske prostorije i prelazimo cestu na pješackom prijelazu. Upoznajemo pravilo na kojem kasnije gradimo temelje prometnih pravila. To govori o cinjenici, da se moramo držati pravila desne strane i pravila nailaska na raskrižjima ekvivalentnih cesta; na raskrižjima nejednakih cesta moramo uzeti u obzir semafore, ako ih nema (ili ne rade) prometne znakove; kad postoji policajac koji usmjerava promet na kolniku, mi to uzimamo u obzir. Pogledajmo pobliže pravilo desne strane. Nekim ucenicima koji imaju lošiju prostornu reprezentaciju potrebno je više prakse da bi ih svladali. Uz slike, igramo se prometnih situacija u kojima sudjelujemo kao pješaci: nacrtam raskrižje ekvivalentnih cesta i navodim ih da hodaju njima. Vodimo ih tako, da svi dožive razlicite situacije. Za rješavanje prometnih znakova potrebno je malo više vremena, jer ih biciklisti doista moraju poznavati puno. Ucitelj si može pomoci prirucnicima, informacije su takoder na internetu. I sama ih tretiram u skupinama: znakovi opasnosti, znakovi zabrane i ogranicenja, znakovi obveza, znakovi obavijesti, dopunske ploce, svjetlosni znakovi i znakovi policajaca. Raspravljamo o svakoj skupini cijeli školski sat, a zatim je pojacavamo nekoliko puta (pokazujem znak, a ucenici govore što to znaci). Sva spomenuta pravila zapisana su u Zakonu o pravilima cestovnog prometa (ZPrCP). Zatim se pocinjemo pripremati za teoretski ispit. Zadaci su teški, neki cak dovode u zabludu i napisani su tako da lošiji citatelji imaju mnogo problema. Stoga nekoliko sati posvecujem zajednickom rješavanju unaprijed pripremljenih teških zadataka. Slijede vježbe u informatickoj ucionici. Potom se ucenicima daje nekoliko tjedana za vježbu na kucnim racunalima. Teoretski ispit obicno prvi put položi oko polovica ucenika, ostali su uspješni drugi put, treci je pokušaj namijenjen samo nekolicini iznimki koje su nakon spleta okolnosti bile neuspješne. Svjesna sam da nije odgovorno nuditi mogucnosti na neodredeno vrijeme, jer se ucenici bez teorijskog predznanja nece ponašati pravilno u prometu. 2.2.Praktican dio ispita biciklizma Ucenici najprije moraju uspješno završiti vještinu i prometni poligon, tek tada mogu postati prometni vježbaci. Znamo da su djeca danas manje tjelesno aktivna nego što su bila. Takoder se opaža loše rukovanje kotacima (ravnoteža, skretanje, kocenje itd.). Ne preporucujem roditeljima da kupuju nove bicikle neposredno prije ispita, jer se dijete mora dobro naviknuti na svoj bicikl. Trebali bi što više voziti s obitelji kako bi bili suvereni na biciklu i imali vremena baviti se prometom oko sebe. Vježbalište za bicikle namijenjeno je i vježbama. Najbolje je vježbati cijelo prijepodne, jer jedna vožnja nece biti dovoljna. Radimo u grupama na stanicama. Pozivam i lokalne policajce, da pomognu kod izvodenja. Prije nego pocnemo, provjerim da li su svi ucenici pravilno postavili biciklisticke kacige. Uzimam si vremena, potrebna je provjera postavljanja za svakog ucenika. Ne zaboravljam ni zagrijati tijelo jer je vožnja biciklom sportska aktivnost. Prva postaja na poligonu namijenjena je pregledu bicikala za sigurnost u prometu. Ako nemaju sve komponente, to oznacavam na posebnom obrascu Izvještaj o pregledu bicikla. Nedostaci se moraju otkloniti prije ulaska u promet. Slika 1: Zapisnik o pregledu bicikla (https://www.avp-rs.si/preventiva/gradiva/gradiva-2/zapisniki-o-pregledu-kolesa/) Druga grupa odlazi na cestu s policijom i gleda rutu po kojoj cemo voziti bicikl. Treca i cetvrta skupina (može ih biti više, ovisno o broju ucenika) vježbaju dijelove poligona biciklima. Nije potrebno da se ucenici nekoliko puta voze po poligonu - možemo postaviti samo nekoliko prepreka tamo gdje vježbaju, a zatim se preseliti na drugo mjesto gdje ih cekaju druge prepreke. Slika 2: Vježba zamatanja Slike 3 i 4: Vožnja preko prepreka na podu Slika 5: Vožnja jednom rukom - tijekom okretanja, vozac mora proci kraj lanca oko stupa i natrag. Slika 6: Vožnja ispod prepreke. Slika 7: Brzo zaustavljanje - vozac mora spustiti prvi štapic, drugi ne smije. Zadnji dio dana posvecen je cijelom poligonu, a na posljednjoj vožnji ucitelji provjeravaju znanje. Uspješni ucenici dobivaju dopuštenje za sudjelovanje u prakticnoj vožnji u prometu. Slika 8: Poligon vještina Ucenici rutu upoznaju pješice prije nego je voze biciklima. Oni znaju da se moraju zaustaviti na vidljivom mjestu pored znaka stop, ali trebaju im i informacije o tome koliko je to vidljivo mjesto još uvijek sigurno. Stoga im detaljno objašnjavamo svaki korak koji od njih ocekujemo. Tijekom prakticne vožnje ucenici cesto putuju odredenom rutom cestom oko škole. Ucitelj obicno traži pomoc od kolega, jer je opasno odvesti grupu djece u promet. Neki ucitelji stoje na najopasnijim prometnim mjestima (pri skretanju na glavnu cestu), ostali voze bicikl s grupama od pet ucenika. Moramo biti svjesni da je takva skupina jako rastegnuta dok se krece u prometu - brzo netko ostane daleko iza ucitelja koji prvi vozi. Stoga je važno unaprijed predvidjeti tocke u kojima ce skupina moci cekati da se zaostali okupe i zajedno nastaviti putovanje. Nakon svake vožnje pohvalim dobre stvari i svakom uceniku predlažem poboljšanja. Pazim, da ucenici nose reflektirajuce prsluke. Za prakticnu vožnju imam 5 sati na 5 djece. Pretposljednja vožnja je provjera znanja, a posljednja je ispit. Provjeru znanja provodim vozeci se iza ucenika, samo na ispitnoj vožnji može biti sam. Nekoliko ucitelja sudjeluje u probnoj vožnji tako da se mogu rasporediti tako da ucenik vožnje cijelo vrijeme bude u vidnom polju jednog od ucitelja. Svaki ucitelj takoder ima popis na kojem ocjenjuje ponašanje ucenika u prometu. Ucenici imaju brojke pricvršcene na rukave jer svi nastavnici ne znaju ucenike po imenu. Nakon vožnje svima dajem povratnu informaciju o njihovom uspjehu na ispitu. Slika 9: Ucenik samostalno vozi na probnoj vožnji. 3. Zakljucak Ucenicima moramo reci da je polaganje ispita radost, ali i velika odgovornost. U prometu moraju uvijek biti oprezni jer situacije ovise o svim sudionicima. Važno je da i roditelje obavijestimo o njihovim odgovornostima. Oni su i dalje odgovorni za djecu i polaganje biciklistickog ispita ne znaci, da oni vec sve znaju. Stoga se moraju pobrinuti, da djeca sigurno udu u promet i provjeriti, da li poštuju sva pravila. Uvijek im savjetujem, da se prilagode svom djetetu i prate ga na biciklu sve dok dijete samo ne izrazi želju, da postane neovisni biciklist. Moramo biti svjesni, da je biciklisticki ispit samo djelic znanja koje nam je potrebno za sigurno sudjelovanje u prometu. Strucni rad POMNOST U DJECE Jasmina Križaj Grušovnik Uciteljica razredne nastave i stranog jezika u razrednoj nastavi Osnovna škola Markovci Sažetak Pomnost (nazvana i puna ili usredotocena svjesnost, engl. mindfulness) nije ništa drugo do svijest o prisutnosti u datom trenutku, otvorena i ugodna spremnost za razumijevanjem stvari koje se dogadaju unutar nas i u našoj okolini. To znaci živjeti u sadašnjem trenutku (što nije isto što i razmišljati o sadašnjem trenutku) bez da bi stvari osudivali i namjerno previdjeli ili bili zaokupljeni pritiscima svakodnevnog života. Pomnost znaci osjetiti sunceve zrake na našoj koži, slane suze koje nam teku niz obraze ili val nemoci koji struji našim tijelom. Pomnost znaci doživjeti i radost i tugu, a da pritom ne osjecamo potrebu da o tome odmah sudimo ili u pogledu toga nešto poduzmemo. Kljucne rijeci: pomnost, vježbe pomnosti, disanje, svjesnost 1.Uvod Vježbanjem pomne prisutnosti i svjesnosti djeca uce kako se na trenutak zaustaviti, zadisati i pronaci ono što im je u tom trenutku potrebno. To im omogucava da prepoznaju vlastite motive i nauce prihvatiti da stvari u životu nisu uvijek ugodne. Nauce usmjeravati pažnju, cineci to s ljubavlju, u sve što rade. Nauce da ne moraju ništa skrivati i pocinju njegovati razumijevanje prema svom unutarnjem svijetu i prema svijetu drugih ljudi. Vježbe pomnosti važne su za svu djecu stariju od pet godina koja bi željela smiriti olujne misli u svojoj glavi, osjetiti i razumjeti svoja cuvstva te poboljšati koncentraciju. 2.Sadržaj Pažnja zapocinje disanjem. Svijest o vlastitom disanju iznimna je sposobnost. Usmjeravanjem pozornosti na disanje prisutni smo u samom trenutku. Ne u vremenu koje je bilo jucer, ne u onom sutrašnjem, vec ovdje i sada. I upravo je sadašnji trenutak onaj bitan. Eline Snel, autorica knjige Sjediti mirno kao žaba, napisala je izvrsnu knjigu s vježbama pomnosti, prema kojoj smo u razredu tijekom cijele školske godine redovito izvodili vježbe pomnosti. Vježbe smo provodili u razlicitim prilikama, primjerice, kad bi se ucenici teško usredotocili, kad bi bili nemirni ili tužni, kad bi se prepirali i u raznim drugim situacijama. Uz vježbe su postajali sve bolji, mirniji, sabraniji i opušteniji. Usredotocujuci se na disanje djeca su naucila koliko ih lako mogu omesti njihove misli, sanjarenja i planovi za buducnost koji im padaju na pamet. Vježbe za djecu 1. vježba: Kutija brige Ova vježba uci djecu kako skrenuti pozornost s glave i kako se udaljiti od vlastitih misli. Ucenici su izradili ukrašenu kutijicu za brige. S ucenicima sam razgovarala o tome jesu li možda zbog necega uznemireni, jesu li zabrinuti zbog necega i pojavljuju li se u njihovim mislima stvari koje ih muce. Umjesto da te stvari želimo potisnuti, razmišljanje o njima otkriva nam što je uzrok zabrinutosti. Zatim bismo sve te stvari mogli staviti u kutijicu. Kad smo otvorili poklopac, brige smo stavili unutra i kutiju zatvorili. Kutijice smo postavili na police gdje su ih ucenici mogli vidjeti, pa je svaki od njih svoju kutiju mogao promatrati iz daljine. Promatrali su svoje misli izdaleka i ne više u svojoj glavi. Igru smo ponavljali svaki tjedan, što se pokazalo vrlo pozitivnim. Ucenici su se smirili, izgovorili što ih muci i zabrinjava te smo zajedno otkrili da ponekad sebi stvaramo nepotrebne brige. 2. vježba: Osobne vremenske prilike Osobne vremenske prilike mogu pomoci djetetu razumjeti njegov unutarnji svijet. Ucenike sam zamolila da se udobno smjeste, zatvore oci i izdvoje vrijeme kako bi otkrili kako se u tom trenutku osjecaju. Upitala sam ih osjecaju li se opušteno i je li unutar njih lijepo vrijeme ili možda bijesni oluja. Ucenicima sam postavljala pitanja o tome što opažaju. Zamolila sam ih da opišu vremenske prilike koje najbolje predstavljaju njihova cuvstva. Kad su otkrili kako se osjecaju, rekla sam im neka dopuste da taj trenutak potraje ovakav kakav je i objasnila da se ne moramo osjecati drugacije. Ovom sam vježbom djecu željela nauciti da je potpuno prirodno nositi se s neugodnim cuvstvima. Vecina je djece uistinu uživala u ovoj vježbi naucivši se nositi s razlicitim cuvstvima. 3. vježba: Uoci neljubaznost Ljubaznost je jedna od najsnažnijih osobina covjeka. Ljubaznost nam omogucava rast i ulijeva povjerenje u sebe i druge. Ljubaznost prema sebi i prema drugima tješi nas, lijeci i pomaže nam postati cvršci i otvoreniji, cak i kad nam postane teško. Djecu sam zamolila da razmisle o ljudima za koje misle da su prema njima posebno pažljivi i ljubazni. Svrha ove vježbe bila je prepoznati kako osjecamo cuvstvo ljubavi. Izradili smo narukvice koje su ucenici stavili na desnu ruku. Narukvice na desnoj ruci bile su podsjetnik da budu ljubazni prema sebi i drugima. Svaki put kad su se ponašali nepromišljeno, bili neljubazni prema sebi ili prema drugima, premjestili bi narukvicu na lijevu ruku. Nakon što su ponovo bili ljubazni, narukvicu su mogli premjestiti natrag na desnu ruku. Time su postali svjesni svojih neljubaznih postupaka, dok je svako dijete to ucinilo za sebe. Ova je vježba djecu upozorila na trenutke u kojima su bili neljubazni i s vremenom su svi postali ljubazniji. 3.Zakljucak Djeci sam željela na razigran nacin pokazati osnove pomnosti. Vježbe pomnosti uspješno smo ukljucili u školsku svakodnevicu i nastavni plan tijekom cijele školske godine. To se pokazalo vrlo pozitivnim jer smo zajedno prevladali stres, poboljšali okruženje za ucenje, a vježbe su ucenicima pomogle da postanu prisutniji u samom trenutku, ljubazniji, opušteniji, sabraniji i, što je najvažnije, sretniji. Pomnost je poboljšala raspoloženje u ucionici i smanjila ponašanje koje ometa nastavu. 4.Literatura: [1.] Snel, Eline. 2019. Sedeti pri miru kot žaba. Vaje cujecnosti za otroke (in njihove starše). Cangura.com. Strucni rad IGROM DO IZVRSNOG ZNANJA ENGLESKOG JEZIKA Jasmina Križaj Grušovnik Uciteljica razredne nastave i stranog jezika u razrednoj nastavi Osnovna škola Markovci Sažetak Znanje stranog jezika u današnje vrijeme ima sve vecu vrijednost. Stoga je iznimno važno da djeca zapocnu s ucenjem stranog jezika u što ranijoj dobi jer su tada mnogo otvorenija za prihvacanje znanja i dokazano lakše i ranije pamte. Poznavanje stranog jezika zacijelo ima i pozitivan utjecaj na razvoj djece. Zato uvodenje stranog jezika podupiru brojna istraživanja iz razlicitih podrucja. Kao odgajatelji i ucitelji imamo u tom pogledu bitnu ulogu, pa je vrlo važno da u školi poticemo sigurno i poticajno okruženje za ucenje. Potrebno je njegovati pozitivan stav prema ucenju stranog jezika, biti usmjeren na napredak i razvoj ucenika, a poucavanje organizirati promišljeno, planirano i s odgovarajucim didaktickim pristupima. Vecini je ucenika ovo prvi kontakt sa stranim jezikom i od kljucne je važnosti da osjete razlicitost jezika. Upravo je ova osnova koju ucenici stjecu u prvim godinama ucenja stranog jezika izvrstan i cvrst temelj za daljnje ucenje stranog jezika. Kljucne rijeci: igra, strani jezik, metode poucavanja, poticajno okruženje za ucenje 1.Uvod Tijekom prva tri razreda osnovne škole djeca se vrlo rado igraju. Zato na mojim satovima engleskog jezika ucenici uce kroz igru. Željela bih predstaviti nekoliko zanimljivih i iznad svega poucnih igara kojima djecu poucavam stranom jeziku. Zadaca je ucitelja kroz razlicite didakticke pristupe i igre poticati ucenje stranog jezika. I u vlastitom radu na satovima stranog jezika razmišljam o tome kako ucenicima približiti strani jezik, kako unijeti raznolikost u nastavu i uciniti je zanimljivijom. 2.Sadržaj Ucenje u ranoj dobi djetetu je zabavno jer se odvija u obliku igre i kroz provodenje razlicitih aktivnosti. Kao i kod materinskog jezika, djeca pri ucenju stranog jezika strane rijeci najprije slušaju, zatim ih izgovaraju i tek nakon nekog vremena sami pocnu tvoriti recenice. Ukljucivanje igre u nastavu prijeko je potrebno, osobito pri poucavanju stranog jezika. Igra bi trebala biti osmišljena tako da djeci bude vrlo zabavna, dok ucenik i dalje postiže jezicne i sadržajne ciljeve. Predstavit cu nekoliko primjera igara kojima se i sama koristim u nastavi stranog jezika. Svaka od didaktickih igara ima precizno odredenu svrhu i cilj koji igranjem želimo postici. Primjeri aktivnosti u nastavi engleskog jezika u prva tri razreda osnovne škole: Obstacle Race Pribor: stolice, stolovi, knjige, olovke, štoperica, ploca i kreda Opis aktivnosti: u ucionicu prethodno postavimo „prepreke“ (stolice, stolove, knjige i druge predmete). Cijeli put prodemo s ucenicima, zaustavimo se na svakoj prepreci, a ucitelj objasni kako savladati prepreku – na primjer, hop around a chair, balance a book on your head and walk five meters, put the coloured pencils in a certain order, take off your shoes and socks and put them on again. Ucenici se postave u kolonu, svaki ucenik prema uputama prolazi „poligon”, dok ucitelj mjeri vrijeme i na kraju ga zapiše na plocu. Upute za prelaženje prepreka nekoliko puta glasno izgovara tako da ih ucenici cuju, a nakon nekoliko ponavljanja upute mogu izgovarati i ucenici koji su na redu. Ciljevi su ove igre da ucenici nauce/ponove/utvrde glagole za razlicite vrste kretanja (npr. crawl, hop, run, walk, backwards, put, take off…); neverbalno tijelom izvode naredbe, izvode razlicite prirodne oblike kretanja te poboljšavaju motoricke i funkcionalne sposobnosti (sklad pokreta, brzinu, gipkost i ravnotežu). Face Dice Pribor: kockica za igranje, list papira za svakog ucenika, olovke, ploca Opis aktivnosti: na plocu nacrtamo tablicu s objašnjenjem koji je dio lica povezan s kojim brojem (npr. 1-nose, 2-mouth, 3-eyes, 4-ears, 5-tongue, 6-hair). Ucenici u krugu sjede na podu. Svako dijete dobiva list papira, a olovke se nalaze u sredini. Objasnimo da ce ucenici baciti kockicu i prema broju koji dobiju na svom listu nacrtati dijelove lica i imenovati ih te demonstriramo aktivnost. Upotrebljavamo funkcionalne izraze (Who's next?, What number have you rolled?, It's …'s turn. Let's play. What are you drawing?). Ako ucenik u sljedecem krugu dobije isti broj koji je vec dobio, predaje kockicu dalje i ništa ne nacrta. Pobjednik je ucenik koji prvi završi sliku lica. Ciljevi su ove igre da ucenici ponove i utvrde zadani vokabular (brojevi, dijelovi lica, funkcionalni izrazi) te da slijede upute i samostalno nacrtaju lice. Cat and Mouse Pribor: plišani miš i macka Opis aktivnosti: ucenici se postave u krug, drže se za ruke, jedan ucenik je u središtu kruga (miš), a drugi izvan kruga (macka). Ucenici u krugu dozivaju macku: „Hello, dear cat, where are you?” Dozivanje mogu osmisliti na razlicite nacine (glasno, tiho, uplašeno, hrabro...). Macka upita: „Can I come in?”. Ucenici odgovore: „One, two, three, the mouse is free!” Kad ucenici to izgovore, podižu ruke i nacine „izlaz” za miša ili „ulaz” za macku. Macka pokuša uloviti miša, a igra se završava kad ga ulovi. Cilj je ove igre da ucenici utvrde zadane jezicne strukture i jacaju vještine hvatanja, bježanja i izmicanja. Target Ball Pribor: meta, manja lopta Opis aktivnosti: na plocu kredom nacrtamo veliku metu s npr. cetiri kruga. U središte: 1. pricvrstimo slike vokabulara koji želimo utvrditi 2. zapišemo brojeve kojima želimo utvrditi racunske operacije 3. pricvrstimo zapisana pitanja na koja želimo da ucenici odgovore. Ucenici se postave u kolonu. Prvi ucenik baca loptu u metu i odgovara što je na slici ili odgovara na pitanje najbliže mjestu pogodenom loptom. Podiže loptu i dodaje je sljedecem uceniku. Ako ne zna odgonetnuti što je na slici ili odgovoriti na pitanje, jednostavno dobiva dodatni zadatak. Kad zadatak izvrši, odlazi na kraj kolone. Cilj je ove igre da ucenici utvrde zadani vokabular, razvijaju vještine preciznog bacanja (hand-eye coordination) i treniraju ravnotežu bacanjem na jednoj nozi te drugim aktivnostima. What do you like to eat, Fox? Jedan je od ucenika lisica i stoji ispred ostalih ucenika. Ostali su ucenici kokoši. Kad ucenici upitaju lisicu što voli jesti, lisica im odgovara na stranom jeziku (npr. ice cream, banana, cake...) Kad lisica odgovori Hens (kokoši), ucenici se razbježe, a lisica ih pokuša uloviti. Ucenici (kokoši), kad ih lisica ulovi, pomažu uhvatiti ostale. Cilj je ove igre da ucenici utvrde zadani vokabular uz istovremeno razgibavanje. Skipping Rope Pribor: vijaca, listici sa zadacima Ucenike podijelimo u nekoliko skupina. Ucenik izvlaci zadatak koji izracunava napamet, zatim preskoci vijacu onoliko puta koliki je bio rezultat izracuna. Voditelj skupine provjerava rezultat na listu s rješenjima i broji skokove ucenika. Cilj je ove igre da ucenici utvrde brojanje do 20 i jacaju sposobnost sunožnog preskakanja vijace. 3.Zakljucak U ovom sam clanku željela predstaviti važnost igre u ucenju stranog jezika. Kao odgajatelji i ucitelji imamo u tom pogledu bitnu ulogu, zbog cega je vrlo važno da u školi poticemo sigurno i poticajno okruženje za ucenje. Potrebno je poticati pozitivan stav prema ucenju stranog jezika te biti usmjeren na napredak i razvoj ucenika. Nastavu moramo organizirati promišljeno, planirano i s odgovarajucim didaktickim pristupima. Uvijek me veseli kad vidim da su moji ucenici nasmijani, dok istovremeno mnogo toga nauce. 4.Literatura: [1.] Lewis, Gordon. Bedson, Günther. 1999. Games for children. Oxford University Press. [2.] Marjanovic Umek, Ljubica; Zupancic, Maja. 2001. Teorije otroške igre. Psihologija otroške igre: od rojstva do vstopa v šolo. Ur. Marjanovic Umek Ljubica; Zupancic, Maja. Znanstveni inštitut Filozofske fakultete. Ljubljana. [3.] Predmetna komisija. Ucni nacrt. Program osnovna šola. Tuji jezik v prvem vzgojno-izobraževalnem obdobju osnovne šole. 2012. Ministrstvo za šolstvo in šport – Zavod RS za šolstvo. Ljubljana. [4.] Razvojna psihologija. 2001. Ur. Marjanovic Umek, Ljubica; Zupancic, Maja. Oddelek za psihologijo Filozofske fakultete Univerze v Ljubljani. Ljubljana. Strucni rad PRIMJENA PROGRAMA BRAIN GYM U RAZREDNOJ NASTAVI Jasmina Križaj Grušovnik Uciteljica razredne nastave i stranog jezika u razrednoj nastavi Osnovna škola Markovci Sažetak Program ucenja kroz pokret Brain Gym niz je jednostavnih pokreta koje izvodimo s lakocom. Ove vježbe olakšavaju ucenje, a posebno poticu vještine ucenja. Radi se o metodi kretanja koja utjece na poboljšanje tehnika takozvanog ucenja cijelim mozgom. Pomocu pokreta ucenik se opušta i otkriva svoje skrivene sposobnosti i vještine koje su temelj za stjecanje vještina citanja, pisanja, matematike i zadržavanja pažnje u školskoj dobi. Kljucne rijeci: Brain Gym, ucenje kroz pokret, tjelesno vježbanje 1.Uvod Kao uciteljica razredne nastave rado prihvacam izazov ukljucivanja novih metoda rada. Tjelesna aktivnost djeci olakšava ucenje i pomaže ucenicima koji imaju poteškoca s koncentracijom. Tjelesno vježbanje primjenom programa Brain Gym omogucava uskladenu komunikaciju izmedu svih dijelova mozga kako bi se ucenje odvijalo na prirodan nacin. Vježbanje takoder poboljšava druge aktivnosti, bilo mentalne ili fizicke. Tjelesna aktivnost doprinosi ravnoteži cuvstava i tijela. Tijelo je koordinirano, povecava se ucinkovitost obrade informacija, senzorna integracija je bogatija, cuvstvena napetost se smanjuje, a tijelo i um rade zajedno. 2.Sadržaj Odabranim aktivnostima, koje su jednostavne i zabavne te prikladne za djecu i odrasle, poticemo integrirano funkcioniranje mozga i tijela. Namjerno kretanje potice stvaranje novih neuronskih putova. Metodom Brain Gym utjecemo na poboljšanje: • koordiniranog kretanja cijelog tijela • koncentracije, pamcenja • ovladavanja hiperaktivnošcu ili pretjeranim sanjarenjem • vještina citanja i pisanja; jezicnih i matematickih sposobnosti • komunikacije, organizacijskih vještina • razumijevanja, cuvstvene ravnoteže • suzbijanja stresa i postizanja ciljeva • motivacije, samopouzdanja i slike koju ucenici imaju o sebi. Tjelesno vježbanje Brain Gym oslobada stres iz cjelokupnog fizickog i mentalnog sustava te poboljšava obradu vizualnih i slušnih informacija, finu i grubu motoriku, kontrolu impulsa, mentalnu koncentraciju, rješavanje problema, kreativnost i druge vještine povezane s ucenjem i ponašanjem. Primjer vježbi koje smo izvodili tijekom školske godine: 1. vježba: Voda Ucenici su prije izvodenja vježbi Brain Gym popili cašu vode jer voda omogucava provodenje elektricnih impulsa izmedu mozga i osjetila. O vodi ovise svi elektrokemijski procesi u organizmu. 2. vježba: Moždane tipke Jednom rukom masiramo moždane tipke (meko tkivo ispod kljucne kosti, desno i lijevo od prsne kosti), a drugu ruku stavimo na pupak. Ova vježba pojacava prokrvljenost mozga, koji tako dobiva više kisika, poboljšava koordinaciju, povecava razinu energije, poboljšava prijenos poruka s desne moždane hemisfere na lijevu stranu tijela i obrnuto, poboljšava prijelaz preko vizualne središnje linije tijela pri citanju i sposobnost gledanja s oba oka te opušta mišice vrata i ramena. Pijenjem vode i masiranjem moždanih tipki pripremamo tijelo i mozak da reagiraju na križno gibanje. 3. vježba: Križno gibanje Osnovnu inacicu križnog gibanja izvodili smo naizmjenicnim podizanjem ruke i suprotne noge. Ruku i suprotnu nogu pomicemo u razlicitim smjerovima. Križno gibanje izvodili smo na razlicite nacine. Ova vježba potice istodobno funkcioniranje obje moždane hemisfere, poboljšava koordinaciju lijeve i desne strane tijela te poboljšava vid i sluh. 4. vježba: Kvacenja U ovoj vježbi od ucenika se traži da sjednu i prekriže lijevi gležanj preko desnog. Ruke ispružimo ispred sebe, prekrižimo lijevo zapešce preko desnog, isprepletemo prste i položimo ruke na prsa. Zatvorimo oci, duboko udahnemo i opustimo se na minutu. Zatim prekrižene noge razdvojimo. Spojimo vrhove prstiju obje ruke i nastavimo duboko disati još jednu minutu. Ova vježba utjece na emocionalni fokus i povecanu pozornost, poboljšava ravnotežu i uskladenost pokreta te samokontrolu. 5. vježba: Slon U ovoj vježbi glavu smo naslonili na rame. Ispružimo ruku i preko dlana gledamo u daljinu. Rukom po zraku crtamo ležece osmice krecuci se cijelim tijelom i ne samo rukama. Koljena su blago savijena. Vježbu ponovimo drugom rukom. Ovom vježbom aktiviramo funkcioniranje unutarnjeg uha radi poboljšanja ravnoteže i povezujemo obje polovice mozga za slušanje s oba uha. Vježba potice prijelaz preko slušne središnje linije tijela i tako poboljšava koncentraciju, pamcenje, sposobnost tihog govora i slušnu percepciju. Povezuje vid, sluh i kretanje cijelog tijela. Potice funkcioniranje unutarnjeg uha radi ravnoteže. 6. vježba: Vježbe s prstima i rukama a) NOS – UHO: desnom rukom uhvatimo nos, a lijevom desno uho. Zatim lijevom rukom uhvatimo nos, a desnom lijevo uho. Pokrete izmjenjujemo. b) Lijevom rukom crtamo ležecu kružnicu u desnom smjeru, istodobno lijevom nogom crtamo kružnicu u lijevom smjeru. Pokrete izmjenjujemo. c) Desnom rukom kružimo prema naprijed, dok istovremeno lijevom rukom kružimo prema natrag. Kruženje izvodimo ispred tijela. d) Jednom rukom tapkamo po glavi, a drugom kružimo po trbuhu. Pokrete izmjenjujemo. 3.Zakljucak Ove iznimno jednostavne vježbe djeca su s veseljem izvodila. Aktivnosti smo provodili koristeci se cijelim tijelom, kao što i tijelo na svaku životnu situaciju reagira cjelovito. Tjelesnim aktivnostima jacamo mišice, dok primjenom programa Brain Gym jacamo mozak. 4.Literatura: [1.] Dennison, Paul Ehrlich; Dennison, Gail E. 2007. Telovadba za možgane: 26 vaj za boljši ucni uspeh. Rokus Klett. Ljubljana. Strucni rad RAD NA DALJINU S ROMSKOM DJECOM Bojana Murko Osnovna škola Breg Sažetak U ovom clanku cu opisati svoja iskustva s romskim ucenicima, s kojima sam se susrela u svim godinama svog pedagoškog rada, a posebno ove školske godine, kada sam postala koordinator rada s romskim ucenicima u našoj / mojoj školi. U clanku cu navesti pravnu osnovu, koja odreduje specificnosti romske zajednice u Sloveniji, jer pripadaju manjinskoj etnickoj skupini, za koju su odredene specificne zakonske odredbe. Kljucne rijeci: školovanje, Romi, problemi u školi 1.Uvod Vec 15 godina radim u redovnoj osnovnoj školi. Po zanimanju sam profesorica povijesti i pedagogije. Tijekom godina sam predavala povijest, imala jutarnju brigu, radila u odjelu produljenog boravka, predavala predmet Državljansko i domovinsko obrazovanje i etika te predavala izborne predmete kao što su Turisticko obrazovanje i Filozofija za djecu. U svom radu upoznala sam svu djecu u školi, s obzirom na to da je naša škola jedna od manjih škola, s 300 ucenika. Mnogo je prednosti takvog rada i poznavanja djece, jer sam na taj nacin pratila generacije djece od polaska u prvi razred do završetka osnovne škole. Medu svom djecom, pratila sam i romsku djecu koja pohadaju ili su pohadala našu školu. Trenutno imamo 5 romske djece iz dvije obitelji koja pohadaju 3., 6. i 8. razred. Romi su etnicka skupina koja se od ostalih skupina razlikuje po svojim kulturnim obilježjima. Najcešce je povezana zajednickim vjerovanjima, vrijednostima, normama, obicajima, jezikom, religijom, poviješcu, podrucjem naselja i sviješcu pripadnosti i etnickom identitetu. [1] Prema popisu stanovništva, u Sloveniji ima oko 3.200 ljudi koji su se identificirali kao Romi. [3] Razne institucije, poput centara za socijalni rad, administrativnih jedinica i nevladinih organizacija, procjenjuju da u Sloveniji živi oko 10 000 Roma [prema nekim procjenama 12 000]. [3] 2.SLOVENSKO ZAKONODAVSTVO O ROMSKIM ZAJEDNICAMA Vera Klopcic iz Instituta za etnicka pitanja navodi da unutar romske zajednice razlikujemo tri glavne skupine: Rome, Sinte i Kale. Što se tice Slovenije, Romi žive u Prekmurju, Dolenjskoj, Beloj krajini i Posavju, kao i u vecim gradovima poput Maribora, Velenja i Ljubljane. [3] Najveci problemi s kojima se suocavaju Romi su u podrucjima prostornog planiranja, obrazovanja i zapošljavanja. [3] Zakon o Romskoj zajednici [2007] definira da Slovenija posvecuje posebnu pozornost:  • integraciji romske zajednice u obrazovnom sustavu, podizanju razine obrazovanja i odgovarajuce politike stipendiranja;  • integraciji pripadnika romske zajednice na tržište rada i zapošljavanja;  • ocuvanju i razvoju romskog jezika te kulturne, informativne i izdavacke djelatnosti romske zajednice;  • regulaciji prostornih problema romskih naselja i poboljšanju uvjeta života clanova romske zajednice.  Zakon sveobuhvatno ureduje položaj romske zajednice u Sloveniji, odreduje brigu državnih tijela i tijela samoupravnih lokalnih zajednica u ostvarivanju posebnih prava romske zajednice, ureduje organizaciju i financiranje romske zajednice na državnoj i lokalnoj razini. [3] Slovenski ustav propisuje da su položaj i posebna prava romske zajednice koja živi u Sloveniji utvrdeni zakonom. U usporedbi s ustavnim uredenjem položaja i posebnih prava talijanske i madarske nacionalne zajednice [clanak 64. Ustava Republike Slovenije], ustav ne utvrduje kolektivna i pojedinacna prava koja pripadaju romskoj zajednici i njezinim clanovima, vec njihov propis u potpunosti prepušta zakonu. Ustavna odredba provodi se Zakonom o romskoj zajednici u Republici Sloveniji, koji je temeljni zakon, i ostalim zakonima s odredbama koje se odnose na romsku zajednicu. Namjera zakonodavca 2007. godine, kada je u Republici Sloveniji usvojen Zakon o romskoj zajednici, bila je dodijeliti romskim zajednicama, kao manjinskoj zajednici u Sloveniji, posebna prava koja ce im omoguciti ocuvanje i razvoj kulture, jezika i etnickih posebnosti i sudjelovanje u njima na lokalnoj, kao i na državnoj razini. [2] Trenutno je na snazi Nacionalni program mjera Vlade Republike Slovenije za Rome za razdoblje 2017 – 2021 [NPUR 2017–2021]. Vlada ga je usvojila na sjednici 25. svibnja 2017. godine. Provedbom Nacionalnog programa mjera Vlade Republike Slovenije za Rome za razdoblje 2017-2021, žele postici svoje strateške ciljeve. Istaknula bih onu koja se odnosi na obrazovanje: • poboljšati obrazovnu strukturu Roma i sudjelovanje romske djece u programima predškolskog odgoja i obrazovanja u školskoj dobi u redovnom obrazovanju te povecati ukljucenost mladih i odraslih u nastavku obrazovnog procesa u skladu s principima cjeloživotnog ucenja. [2] Clanak 9. Zakona o osnovnoj školi kaže: Osnovno obrazovanje pripadnika romske zajednice u Republici Sloveniji provodi se u skladu s ovim zakonom i drugim propisima. [4] Sukladno Pravilniku o normama i standardima za provedbu osnovnog školskog programa, clanak 8.a propisuje da je u osnovnoj školi, za rad s romskim ucenicima, dodatni strucni položaj sistematiziran u skladu sa sljedecim kriterijima: ----------------------------------------+---------------------+ | Broj romskih ucenika | Dio posla | | | | | od do | | +-------------------+--------------------+---------------------+ | 4 | 8 | 0,10 | +-------------------+--------------------+---------------------+ | 9 | 13 | 0,25 | +-------------------+--------------------+---------------------+ | 14 | 19 | 0,50 | +-------------------+--------------------+---------------------+ | 20 | 26 | 0,75 | +-------------------+--------------------+---------------------+ | 27 | 34 | 1,00 | +-------------------+--------------------+---------------------+ | 35 | 44 | 1,50 | +-------------------+--------------------+---------------------+ | 45 | | 2,00 | +-------------------+--------------------+---------------------+ Škola može dodijeliti dio radnog mjesta izmedu mjesta ucitelja i mjesta savjetnika za dodatnu strucnu pomoc romskim ucenicima. [5] Ja imam, kao diplomirani ucitelj, sistematizirano 10% dijela za rad s romskom djecom. 3.RAD S ROMSKIM UCENICIMA Vec tijekom školske nastave, rad s romskim ucenicima bio je prilicno turbulentan jer: • imaju ceste izostanke, uglavnom na pocetku tjedna [zbog bolesti, praznika, lošeg vremena, propuštanja autobusa, obiteljske proslave, ...]; • imaju prepreke u razumijevanju slovenskog jezika [oni kod kuce govore na svom jeziku, a trebali bi ih podsjetiti da u školi razgovaraju na slovenskom jedni s drugima]; • s obzirom da zbog cestih izostanaka imaju nedoradeno znanje i unatoc cinjenici da im se u školi nudi puno mogucnosti za pomoc [npr. individualna pomoc ucitelja; uciteljica zaposlena putem javnih radova; dopunska nastava], istu ne koriste [dolaze u školu neposredno prije nastave i odlaze odmah nakon redovnog dijela nastave]; • pomoc u radu u školi koriste tek pred kraj školske godine, kada moraju ispraviti negativne ocjene; • zbog cestih izostanaka, prilicno su usamljeni u ucionici [ucenici se povezuju u razrednoj zajednici i stvaraju prijateljske veze, koje ucenici koji cesto nedostaju ne mogu stvoriti]; • ne sudjeluju u poslijepodnevnim aktivnostima, klubovima, aktivnostima od interesa, dopunskim nastavama; • oni se rijetko drže dogovora s uciteljima o ocjenjivanju; • roditelji ne sudjeluju na roditeljske sastanke, u školu dodu tek nakon prethodnog telefonskog dogovora sa uciteljem ili pedagogom.   U svakoj je školi važno da romske obitelji imaju jednu osobu s kojom komuniciraju i imaju povjerenja. U našoj školi radim ja ovaj posao. Roditeljima romske djece treba odredeno vrijeme da se naviknu i prihvate osobu. Prihvatila sam posao koordinatora za romsku djecu u školi u rujnu 2020. godine, a buduci da u školi imamo samo dvije romske obitelji [5 djece školske dobi], bilo je lakše steci njihovo povjerenje, iako je postupak bio dugotrajan. U rujnu sam pripremila program rada [pružanje pomoci i savjetovanja] za ovu djecu izvan obveznog obrazovanja. 4 sata pomoci sam podijelila izmedu pet ucenika, kako bi kombinirala djecu koja pohadaju isti razred i koja su iz iste obitelji u zajednicke datume. Sate pomoci prilagodila sam svom rasporedu nastave i rasporedu nastave za njih. Pritom sam se pobrinula da me djeca ne cekaju nakon redovne nastave i da sve tece bez problema i bez cekanja. Ipak, dogadalo se da nisu dolazili na nastavu jer je ista bila ujutro prije redovite nastave ili su odmah nakon nastave išli kuci. Izgovori su uvijek bili isti: zaboravio sam, zaspao, propustio autobus, ... Nakon nekoliko razgovora s roditeljima, izostanci su prestali i mogla sam zapoceti rad s njima. Tijekom nastave ponavljali smo školsko gradivo, uredivali bilješke, pripremali se za ocjenjivanje, razgovarali, igrali se didaktickim igrama, naucili koristiti racunalo, ... Nakon osam tjedana školovanja, isto se nastavilo od kuce. Ucenici i ja suocili smo se s novim problemima: • osposobiti kucna racunala [od velike pomoci su bili škola i opcina, koja su pružala racunala za one obitelji koje nemaju financijske mogucnosti za dovoljno racunala], • uspostaviti internetsku vezu [uz pomoc opcine, koja je omogucila pristup internetu svim obiteljima kojima je bila potrebna za rad u školi na daljinu], • upoznati roditelje s novim nacinom rada, • pripremiti nove rasporede za rad na daljinu, • motivirati ucenike i roditelje za rad na daljinu [bilo je potrebno puno telefonskih poziva i razgovora da bi se dogovorili za pocetak školskih radova], • nositi se s cestim odsustvom od školskog rada i školskih obveza koje se nisu izvršile [potrebna je redovita komunikacija s roditeljima, s djecom diferencirati zadatke, uzimajuci u obzir njihov deficit u znanju]. Problemi se i dalje javljaju jer ucenici kod kuce nemaju mirno radno okruženje, jer je kod kuce više clanova obitelji, cak i manja djeca, koja neprestano stvaraju buku. Stoga, u takvom okruženju, ucenici se teško koncentriraju na školski rad. 4.Zakljucak Rad s romskim ucenicima je ugodan i stresan, nikad jednolican, pun izazova. U radu s njima naucila sam puno o njihovim obicajima, naucili su me nekoliko rijeci na njihovom jeziku, upoznala sam njihove probleme, nacin razmišljanja, vrijednosti. Stereotipi s kojima se susrecu temelje se na prošlim dogadajima i nemaju nikakve veze s Romima, s kojima se susrecem u svom radu. Nastavit cu, najbolje što znam, kako bi romski ucenici bili uspješni i kako bi svoje obvezno obrazovanje završili sa završenih 9 razreda. 5.Literatura [1]Etnicna skupina, Wikipedija. Dostopno na spletnem naslovu: https://sl.wikipedia.org/wiki/Etni%C4%8Dna_skupina, [2. 2 . 2021.]. [2]GOV.SI, Spletišce državne uprave, Romska skupnost. Dostopno na spletnem naslovu: https://www.gov.si/teme/romska-skupnost/, [2. 2. 2021.]. [3]MMC RTV SLO, Romi – kako iz labirinta stereotipov. Dostopno na spletnem naslovu: https://www.rtvslo.si/slovenija/romi-kako-iz-labirinta-stereotipov/98728, [2. 2. 2021.]. [4]PIS, Pravno-informacijski sistem, Zakon o osnovni šoli. Dostopno na spletnem naslovu: http://www.pisrs.si/Pis.web/pregledPredpisa?id=ZAKO448, [2. 2. 2021.]. [5]Racunovodstvo.net, Pravilnik o normativih in standardih za izvajanje programa osnovne šole Dostopno na spletnem naslovu: https://www.racunovodstvo.net/zakonodaja/pravilnik-o-normativih-in-standardih-za-izvajanje-programa-osnovne-sole/8a-clen, [2. 2. 2021.]. . Strucni rad POVIJEST 7 RAZRED + HOLLYWOOD Bojana Murko Osnovna škola Breg Sažetak Vec 15 godina radim kao uciteljica povijesti. Cijelu godinu zaposlena sam u istoj osnovnoj školi koja izvodi redoviti program obrazovanja. Tijekom ovih godina naucila sam puno, stekla puno iskustva i svake školske godine promijenila i nadopunila nacin rada u ucionici. Oduvijek me vodilo približavati povijest ucenicima, kako bi rado sudjelovali u nastavi, lakše zamišljali povijesne dogadaje i kako to ne bi bilo samo cinjenicno znanje o imenima, godišnjicama, glavnim dogadajima, ... Prema mom iskustvu, trebalo bi biti ucinkovitije ukljuciti, uz ustaljenu praksu ucenja, i gledanje filmova i dokumentaraca na teme povezane s predmetom. Kljucne rijeci: neandertalac, Troja, gladijator, vitez templar 1.Uvod U 7. razredu ucenici uce o povijesti od pojave suvremenog razmišljajuceg covjeka do kraja srednjeg vijeka. Tijekom 70 sati upoznaju, ponavljaju i ovladaju povijesnim dogadajima koji su trajali više od 30.000 godina. U svom radu polazim od cinjenice da ucenici uce gradivo vizualnim, slušnim i perceptivnim kanalima, pa je potrebno nacin rada prilagoditi njihovim potrebama. Tijekom ovih 70 sati s ucenicima gledam tri filma i jedan dokumentarac. 2.Povijest Glavna smjernica svakog ucitelja je kurikulum za predmet koji predaje, koji utvrduje opce ciljeve, operativne ciljeve i sadržaj i standarde znanja. Prije lekcije, ucitelj izraduje plan kojim želi postici tražene ciljeve. Ovaj je plan priprema za lekcije. Za svaku lekciju ucitelj treba sat vremena pripreme. Takoder, priprema se za pojedinacni set u kojem takoder predvida želje ucenika, tehnicke mogucnosti, vremensko ogranicenje ... Uceci o prapovijesti, ucenicima sam pokazala dokumentarac snimljen 2001. godine, pod nazivom „NEANDERTHAL“ [„Neandertalac“]. Film traje 100 minuta, sinkroniziran je na slovenskom jeziku. Slika 1 [„Neandertalac“, [3]] Aktivnosti prije gledanja filma: • provjerila sam predznanje ucenika o prapovijesti, • vodila sam ponavljanje prapovijesnog materijala iz 6. razreda, • prema mojim uputama, ucenici su u bilježnicu upisali kljucne rijeci koje ih vode prema stvaranju kratkih sažetaka u vezi dokumentarnog zapisa. Kljucne rijeci su: • Neandertalci: odjeca, obuca, prehrana, stanište, naselje širom svijeta, podjela zadataka prema spolu, sposobnost govora, vjerovanje, umjetnost, problemi s kromanjoncima, uzroci izumiranja. • Kromanjonci: odjeca, obuca, prehrana, stanovi, vjerovanje, umjetnost, druge posebne znacajke. Aktivnosti tijekom gledanja filma: • na zahtjev ucenika, film sam više puta prekidala i cekala, kako bi imali dovoljno vremena da ispune bilješke, • na zahtjev ucenika nekoliko sam puta pustila odredeni isjecak, • odgovorila sam na pitanja koja su ucenici imali prilikom gledanja filma. Aktivnosti poslije gledanja filma: • analiza snimljenih podataka, • dopunjavanje zapisa gradivom u udžbeniku, • ponavljanje i ucvršcivanje naucenog. Za vrijeme rada postignuti su sljedeci ciljevi ucenja: • ucenici opisuju glavne znacajke suvremenog razmišljajuceg covjeka [homo sapiensa], • objašnjuju kako su promjene u okolišu utjecale na ljudski razvoj, • opisuju promjene u nacinu života u pojedinim razdobljima prapovijesti i objašnjuju zašto su se dogodile, • objašnjuju važnost gomilanja iskustva i znanja za poboljšanje životnih uvjeta, • objašnjuju utjecaj prirodno-geografskih mogucnosti i susjednih kultura na provodenje promjena i poboljšanja u nacinu života u pojedinim razdobljima prapovijesti, • objašnjuju okolnosti koje su utjecale na duhovne prikaze prapovijesnih ljudi na primjerima motiva na kostima i keramici. [2] 3.Razdoblje antickog svijeta Uceci o antickom svijetu, radi se starogrckom i rimskom poviješcu. Pri ucenju o antickoj Grckoj pomažem si s filmom „TROJA“. Film je bio snimljen 2004. godine i traje 165 minuta. Slika 2 [„Troja“, [4]] Studenti dobivaju upute na što trebaju paziti tijekom gledanja filma. Svoje promatranje bilježe u bilježnicu. Moraju obratiti pažnju na: • nacinu gradnje, gradevinska postignuca, gradevinski materijal, • odjecu, obucu i nakit aristokracije, • odjecu, opremu i oružje vojske, • osiguranje, vjerske objekte, vjerske službenike, • položaj žena i muškaraca, • urbani život, • važnost trojanskog konja nekad i danas. Nakon gledanja, zajedno provjeravamo i dopunjavamo bilješke, pomažemo si u udžbeniku. Izvedene su sve aktivnosti prije, tijekom i nakon gledanja filma, koje su opisane na pocetku ovoga clanka. Ucenici postižu sljedece ciljeve ucenja: • opisuju utjecaj drevne religije na stvaranje kulturnog identiteta, • opisuju važna gradevinska dostignuca starih Grka, • objašnjuju utjecaj svakodnevnog života i gospodarstva na gradevinska postignuca starih Grka, • zakljucuju o utjecaju prirodno-geografskih obilježja na gospodarski razvoj starih Grka, • opravdaju utjecaj primorskog položaja na gospodarstvu primjerima, • objašnjuju znacajke urbane ekonomije, • objašnjuju utjecaj trgovinskih kontakata na promjene u nacinu života i razmišljanju, • objašnjuju znacajke grcke obitelji, • objašnjuju glavne znacajke grckih stanova i naselja, • opisuju znacajke grckog ropstva, • opisuju znacajke grckog odgoja i obrazovanja. [2] Pri ucenju o rimskoj povijesti koristim film „GLADIJATOR“. Snimljen je 2000. godine i traje 170 minuta. Slika 3 [„Gladijator“, [1]] Bilješke ucenika o filmu bile su na temu: • patricijske odjece, obuce i nakita, • svakodnevice robova, • mogucnosti oslobadanja robova, • gradnje u Rimskom carstvu, • odjece, opreme i oružja vojske, • religije. Izvedene su sve aktivnosti prije, tijekom i nakon gledanja filma, koje su opisane na pocetku ovoga clanka. Ucenici su postigli sljedece ciljeve: • analiziraju uzroke nastanka Rimskog carstva, • usporeduju obilježja Rimske republike i carstva, • opisuju utjecaj drevne religije na stvaranje kulturnog identiteta, • opisuju važna gradevinska dostignuca starih Rimljana, • objašnjuju utjecaj svakodnevnog života i gospodarstva na gradevinska postignuca starih Rimljana, • objašnjuju znacajke urbane ekonomije, • objašnjuju utjecaj trgovinskih kontakata na promjene u nacinu života i razmišljanju, objašnjuju znacajke rimske obitelji primjerima, • objašnjuju glavne znacajke rimskih stanova i naselja, • opisuju znacajke rimskog ropstva. [2] 4.Srednji vijek Uceci o srednjem vijeku, ucenici su gledali film „ARN: VITEZ TEMPLAR“, koji je snimljen 2007. godine i traje 179 minuta. Naslov originala je „Arn: Tempelriddaren“. Slika 4 [„Arn: Vitez templar“, [5]] Ciljevi koje su ucenici postigli gledajuci film i uz pomoc udžbenika su: • objašnjuju osnovne znacajke života srednjovjekovnih imanja [plemici, poljoprivrednici], • opisuju život feudalca, • opisuju kulturni i ekonomski znacaj srednjovjekovnih samostana, • objašnjuju znacajke života ljudi u srednjovjekovnim gradovima, • objašnjuju ekonomski i kulturni znacaj srednjovjekovnih gradova, • analiziraju srednjovjekovnu umjetnost i nacin razmišljanja, opisuju osnovne znacajke franacke, arapske i bizantske kulture, • analiziraju uzroke sukoba Europe s arapskim svijetom. [2] Tijekom filma ucenici su pisali bilježke i usredotocili se na: • odjecu, obucu, nakit redovnika, • odjecu, obucu, nakit stanovništva, • odjecu i oružje vitezova, • ulogu žena i muškaraca u srednjovjekovnom društvu, • izgradnju, • utjecaj religije na život stanovnika. Izvedene su sve aktivnosti prije, tijekom i nakon gledanja filma, koje su opisane na pocetku ovoga clanka. 5.Zakljucak Potrebno je nekoliko školskih sati [cca. 16 sati] za gledanje filmova i dokumentaraca, što ne predstavlja problem za mene jer su ucenici oduševljeni takvim radom. Vole sudjelovati u radu, kako prije gledanja filma, tako i nakon gledanja filma. Mnogo više informacija ostaje u njihovom sjecanju, vizualno nadopunjujuci moje objašnjenje, objašnjenje iz udžbenika i drugih pisanih izvora. Svim nastavnicima preporucujem da uvedu filmske projekcije u satove povijesti. Medutim, moraju obratiti pozornost da se uvedu aktivnosti prije, tijekom i nakon filma. Po mom mišljenju, gledanje filmova pomaže ucenicima s poteškocama u ucenju da lakše zamisle povijesne dogadaje. Filmovi kao dio nastave takoder su dobra motivacija za rad prije razmatranja nastavnog gradiva, za koje nema odgovarajuceg filma. 6.Literatura [1]„Gladijator“ [Slika 3], Google Images. Dostupno na poveznici: https://www.google.com/search?q=film+gladiator&rlz=1C1GCEA_enSI937SI937&source=lnms&tbm=isch&sa=X&ved=2ahUKEwjXoorZnt3uAhVosYsKHfeuC-UQ_AUoAXoECAQQAw&biw=1366&bih=625#imgrc=O--oTI7R4L78zM&imgdii=xh_ryE6nNHlWCM [9. 2. 2021.]. [2]GOV.SI, internetska stranica državne uprave, planovi ucenja. Dostupno na poveznici: https://www.gov.si/assets/ministrstva/MIZS/Dokumenti/Osnovna-sola/Ucni-nacrti/obvezni/UN_zgodovina.pdf, [11. 2. 2021.]. [3]„Neandertalac“ [Slika 1], Google Images. Dostupno na poveznici: https://www.google.si/search?hl=sl&tbm=isch&source=hp&biw=1366&bih=625&ei=00wiYIbPAsmsaeDQtdAJ&q=dokumentarni+film+o+neandertalcu&oq=dokumentarni+film+o+neandertalcu&gs_lcp=CgNpbWcQAzoICAAQsQMQgwE6BQgAELEDOgIIADoGCAAQChAYOgQIABAeOgYIABAFEB46BAgAEBhQ4hZY335gg4YBaAFwAHgAgAGfAYgBkhySAQQyLjMxmAEAoAEBqgELZ3dzLXdpei1pbWc&sclient=img&ved=0ahUKEwjGhP2FttzuAhVJVhoKHWBoDZoQ4dUDCAc&uact=5# imgrc = jNS89ar9djrt5M, [9. 2. 2021.]. [4]„Troja“ [Slika 2], Google Images. Dostupno na poveznici: https://www.google.si/search?q=film+troja&tbm=isch&ved=2ahUKEwjqqNSOttzuAhVJdRQKHbAWDkYQ2-cCegQIABAA&oq=film+troja&gs_lcp=CgNpbWcQAzICCAAyBggAEAUQHjIGCAAQCBAeMgYIABAIEB4yBggAEAgQHjIECAAQHjIGCAAQCBAeMgYIABAIEB4yBggAEAgQHjIGCAAQCBAeOggIABCxAxCDAToECAAQQzoECAAQAzoFCAAQsQNQ6fmaBFiOkZsEYI-VmwRoAHAAeACAAXWIAbAIkgEDMS45mAEAoAEBqgELZ3dzLXdpei1pbWfAAQE&sclient=img&ei=5UwiYKqiD8nqUbCtuLAE&bih=625&biw=1366&hl=sl#imgrc=XVUzTih8E2NUBM&imgdii=2V6MQOM4BDizHM, [9. 2. 2021.]. [5]„Arn: Vitez templar“ [Slika 4], Google Images. Dostupno na poveznici: https://www.google.si/search?hl=sl&tbm=isch&source=hp&biw=1366&bih=625&ei=Vx0lYOGgFsvJrgS5oLHoBA&q=arn+vitez+templjar&oq=arn+vitez+templjar&gs_lcp=CgNpbWcQAzoICAAQsQMQgwE6BQgAELEDOgIIADoECAAQEzoGCAAQHhATOggIABAFEB4QEzoICAAQCBAeEBNQqRFY_1tgi2JoAnAAeACAAXuIAbwQkgEEMi4xOJgBAKABAaoBC2d3cy13aXotaW1n&sclient=img&ved=0ahUKEwihqNmX5eHuAhXLpIsKHTlQDE0Q4dUDCAc&uact=5#imgrc=t47gvhMbDaVIjM&imgdii= mtMXnI13d9B26M, [11. 2. 2021.]. Strucni rad PRIMJER KORIŠTENJA FORMATIVNOG PRACENJA I STRATEGIJE MATRICE USPOREĐIVANJA NA SATU POVIJESTI U 9. RAZREDU dr. ALEŠ MARĐETKO, prof. povijesti i zemljopisa OŠ DR. FRANJA ŽGECA DORNAVA Sažetak Clanak prikazuje uporabu elementa formativnog pracenja - provjera predznanja i elementa strategije ucenja citanja – matrica usporedivanja na satovima povijesti. Lekcija je provedena u 9. razredu, u tematskom sklopu "Politicke karakteristike 20. stoljeca", nastavna jedinica Rat ce završiti do Božica - Ratovanje. Glavni sadržaj nastavne jedinice bila su bojišta (fronte) koja su nastale na podrucju Europe tijekom Prvog svjetskog rata. Kljucne rijeci: Formativno pracenje, provjera predznanja, strategije ucenja citanja, matrica usporedivanja, istraživacko ucenje, povijest, prvi svjetski rat. 1. Uvod Na satovima povijesti mnoge se lekcije još uvijek predaju frontalno. Objašnjavajuci ucenicima, ucitelj iznosi glavne cinjenice koje ucenici zatim zapisuju u bilježnice. Te cinjenice ucenici bez kritckog mišljenja uce za ocjenu. Uspješnost naucenog obicno se provjerava tako, da ucenici iznose cinjenice koje su zapisali tijekom sata. Iako ucenici uspješno prezentiraju podatke, oni ne razvijaju potreban osjecaj za razumijevanje povijesti, posebice razumijevanja tijeka pojedinih dogadaja u kontekstu obilježja vremena kada su se ti dogadaji dogodili. Drugi problem koji se javlja na satovima povijesti je mnoštvo podataka koji se pojavljuju u pojedinim nastavnim jedinicama. Stoga vecina ucenika ima poteškoca da sami izvuku najvažnije cinjenice iz teksta. Zato se osjecaju najsigurnije ako te cinjenice, obicno kroz frontalni prikaz, iznese ucitelj. Buduci da je jedan od ciljeva suvremene škole samostalan rad ucenika, koji otkrivaju glavne cinjenice pojedinih sadržaja, potrebno je ucenike naviknuti na takav rad. Samo ponavljanjem takvog oblika rada ucenici stjecu dovoljno vještina i znanja, kao i sigurnosti, da mogu postici ciljeve znanja samostalnim radom. Najbolji nacin za to je korištenje elemenata formativnog pracenja i strategija ucenja citanja. U našem slucaju ti su elementi bili provjera predznanja i matrica usporedivanja. 2. Formativno pracenje znanja Formativno pracenje procesa ucenja može se definirati kao pedagoški dijalog za suglasno zajednicko pracenje nastavnika i ucenika, kontroliranje i usmjeravanje razvoja individualnog ucenika radi poboljšanja ucinka ucenja u procesu ucenja i donošenja prosudbi o vrijednosti ucenja na kraju ucenja [1]. Formativno pracenje proces je poboljšanja ucenja, nije alat i nije vrsta ocjenjivanja. Pracenje je formativno kada povratne informacije budu u obliku savjeta za poboljšanje znanja, a ne za analizu prošlih grešaka ili cak prosudbu u obliku ocjene [8]. Kljucna nacela formativnog pracenja su da ucenik stjece kontrolu i nadzor nad ucenjem (a ne da ucitelj povecava kontrolu i nadzor), te da je ucenik ukljucen u proces samoregulacije ucenja. To je veza izmedu pojedinih elemenata formativnog pracenja (planiranje ciljeva, ucenje, prikupljanje dokaza, postavljanje kriterija, samovrednovanje). Npr. ako nam ucenik preda svoj rad ili test, vracamo ga s kvalitetnim povratnim informacijama (ili ga cak ucenici medusobno pregledavaju). Nakon vracanja radova organiziramo ucenje tako da ucenici naprave korak naprijed (pomažu jedni drugima, pomažu u pisanju ispravka, uce) [2; 3]. Formativno pracenje prvenstveno je kvalitetna povratna informacija u obliku savjeta usmjerenih prema buducnosti [6]. 2.1. Provjera predznanja Provjera predznanje je stjecanje informacija o tome što ucenici znaju, koje ideje imaju, koliko duboko nešto znaju/razumiju, kakve su njihove sposobnosti, osobno stavovi i uvjerenja. Provjera preznanja omogucuje ucitelju da se usredotoci na ucenje, planira ucenje i poucavanje, otkrije jaz izmedu postojece i željene razine postignuca, istakne izvore ucenja, otkrije snažne i slabije strane ucenika. Rijec je o kognitivnoj pripremi za ucenje, mentalno-emocionalnom aktiviranju ucenika te otkrivanju snažnih podrucja i potencijala ucenika [6]. Ucitelj prikuplja informacije o tome što ucenici znaju, koje ideje imaju, koliko duboko znaju i sposobni su nešto uciniti, kao i njihov stav/uvjerenja /stavove. Utvrdeno predznanje omogucuje fokusiranje na ucenje ili planiranje ucenja i poucavanja te osvjetljavanje izvora znanja ucenika [4]. 3. Strategije ucenja citanja Postoji nekoliko definicija strategija ucenja citanja, ali njihova je bit jedna: strategije ucenja citanja predstavljaju proces sustavnog i organiziranog pristupa citanju cije znanje i uporaba je bitna za ucinkovitost citanja i ucenja [5]. 3.1. Matrica usporedivanja Jedna od tehnika citanja i strategija ucenja takoder je matrica usporedivanja. To je oblik tablice koji nam omogucuje usporedbu dviju ili više jedinica (dogadaja, ljudi, grupa, ...) po dvije ili više karakteristika. Predstavlja polazište za dublje poznavanje te ucenja o osobama, idejama, predmetima, dijelovima svijeta itd [5]. 4. Izvedba školskog sata Opisani školski sat odvijao se iz predmeta povijest u 9. razredu u obliku dva sažeta (blok) pedagoška sata. Cilj je bio stjecanje znanja i postizanje ciljeva predpisanih za temu »Rat ce završiti do Božica - Ratovanje (bojišnice/fronte Prvog svjetskog rata). Odluka da se ta tema obradi na nacin kako je opisano u clanku, donesena je zajedno sa ucenicima na pocetku školske godine kada smo vršili pregled tema koje se uce u 9. razredu. Kurikulum povijesti u osnovnoj školi propisuje sljedece ciljeve ucenja za ovu temu [7]: • ucenik opisuje nacin borbe u Prvom svjetskom ratu i usporeduje ga s metodama borbe do Prvog svjetskog rata, • ucenik navodi bojišnice na kojima su se vojnici borili tijekom Prvog svjetskog rata i poznaje glavne bitke na pojedinim bojišnicama, • ucenik zna objasniti koncept svjetskog rata i totalnog rata. Ti su nam ciljevi bili okvirni vodic za postizanje ciljeva utijekom obrade opisane teme. Sve ostale dodatne ciljeve ucenici su postavili odnosno dodali sami. Prije nego što smo razgovarali o gradivu, bilo je potrebno provjeriti koliko je ova tema ucenicima vec poznata. Nakon što sam jim objasnio što ce biti glavna tema današnjeg sata, ucenici su iznijeli cinjenice koje su im vec poznate o toj temi. Sve što su ucenici rekli napisano je na ploci. Fotografija 1: Što vec znam o ovoj temi? (Izvor: Osobna arhiva, 2019.) Nakon ovog koraka slijedilo je postavljanje ciljeva. Ucenici su izrazili ono što ih najviše zanima vezano za tu temu i što bi željeli na kraju znati. Na plocu smo zapisali željene ciljeve. Fotografija 2: Postavljanje ciljeva (Izvor: Osobna arhiva, 2019.) Nakon formiranja ciljeva uslijedio je samostalan rad ucenika. Ucenici su podijeljeni u šest skupina na temelju unutarnje diferencijacije. Glavni kriteriji unutarnje diferencijacije bili su ucenikovo predznanje, sposobnosti i vještine, motivacija za rad i odnos prema ucenju. Svakoj skupini tada je dodijeljeno jedno bojište kojeg je morala skupina pruciti. Svaki je ucenik u razredu dobio list na kojem je bila matrica usporedivanja. Svaka je skupina na matrici popunila samo "svoje" bojište. Za dovršavanje matrice koristili su razlicite izvore. Temelj su bila dva udžbenika koji su dio obveznog nastavnog materijala u 9. razredu: Raziskujem preteklost 9 i Naše stoletje, Šolski zgodovinski atlas, 20. stoletje v zgodovinskih virih, besedi in slikah; Od zacetka 20. stoletja do konca prve svetovne vojne (1900 – 1918). Takoder je ucenicima bila dozovoljena upotreba interneta. Dok su ucenici izvršavali svoje zadace, moja je uciteljska uloga prvenstveno bila usmjeravanje i poticanje ucenika. Tijekom razgovora razjasnili smo moguce probleme sa svakom grupom, uputio sam ih gdje mogu pronaci tocne odgovore, a istovremeno provjeravao njihova vec napisana rješenja. Nakon 20 -ak minuta rada sve su grupe završile svoj rad. Nakon toga uslijedilo je izvještavanje odnosno prezentacija rješenja pojedinih skupina. Svaka je skupina predstavila svoje bojište, a ucenici drugih skupina su rješenja za svako bojište zapisali u svoje matrice. Fotografija 3: Primjer riješene matrice usporedivanja (Izvor: Osobna arhiva, 2019.) 4. 1. Povratne informacije Koliko su ucenici bili uspješni u stjecanju znanja iz ove teme provjerili smog uz pomoc kviza na Kahoot platformi. Ucenici su, još uvijek podijeljeni u grupe, odgovarali na pitanja koja su se pojavila u kvizu. Zbog slabije mogucnosti pristupa internetu, ucenici nisu odgovarali pojedinacno vec kao grupa. Veza na kahoot kviz: https://create.kahoot.it/details/1cfa09ae-ac9e-4419-99a4-8b81e011b50a Nakon kviza uslijedio je pregled postizanja zacrtanih ciljeva. Utvrdili smo da smo savladali sve ciljeve koje smo postavili na pocetku sata i možemo potvrditi, da smo uspješno stekli nova znanja. Fotografija 4: Provjera postizanje ciljeva (Izvor: Osobna arhiva, 2019.) 5. Zakljucak Cinjenica da se vecina nastave povijesti odvija frontalno, gdje ucitelji govore ucenicima kljucne cinjenice koje zapisuju u bilježnicu i uce ih napamet, odvraca ucenike od željenog razumijevanja povijesti i ne predstavlja izazov za otkrivanje novih cinjenica. Tako su ucenici u procesu ucenja pasivni slušaoci a ne aktivni akteri odnosno sukreatori ucnog procesa. Takav nacin nastave ne uklanja jedan od najvecih problema samostalnog ucenja povijesti, da ucenici ne znaju sami izvuci najvažnije iz mnoštva podataka zapisanih u udžbenicima. Korištenjem elemenata formativnog pracenja stvari se prikazuju u potpuno drugom svjetlu. Nakon lekcije opisane u clanku, možemo zakljuciti da su ucenici uspjeli izvuci najvažnije podatke, da su stekli važno nastavno sredstvo te da su upoznali nove izvore za ucenje na temu Prvog svjetskog rata. Ucenici su bili aktivni dva školska sata, nastava je cijelo vrijeme bila dinamicna i zanimljiva ucenicima, koji su medusobno suradivali i što je najvažnije, bili su sukreatori procesa ucenja i stoga suodgovorni za prijenos i usvajanje znanja. 6. Literatura [1] Brodnik, Vilma. Formativno spremljanje in vrednotenje znanja in ucenja. https://jazon.splet.arnes.si/formativno-spremljanje-in-vrednotenje-znanja-in-ucenja/ (16 .8. 2021). [2] Hattie, John (2012). Visible learning for teachers. New York&London: Routledge. [3] Hattie, John. Visible learning, Tomorrow‘s Schools, The Mindsets that make the difference in Education. http://www.vs-kombre.kk.edus.si/komercialist/visiblearning.pdf (16. 8. 2021). [4] Kerndl, Milena (2014). Bralna pismenost – bralne ucne strategije. Gradivo za seminarje. Zavod RS za šolstvo. [5] Pecjak, Sonja, Gradišar, Ana (2015). Bralne ucne strategije. Ljubljana: Zavod RS za šolstvo. [6] Peršolja, Mateja (2016). Kako formativno spremljati?, gradivo za predavanje. Zavod RS za šolstvo. [7] Ucni nacrt. Program osnovna šola. Zgodovina. https://www.gov.si/assets/ministrstva/MIZS/Dokumenti/Osnovna-sola/Ucni-nacrti/obvezni/UN_zgodovina.pdf (1. 10. 2021) [8] William, Dylan (2013). Vloga formativnega vrednotenja v ucinkovitih ucnih okoljih. V: O naravi ucenja. Ljubljana: Zavod RS za šolstvo. Strucni rad KORIŠTENJE OTPADNOG MATERIJALA U NASTAVI Tatjana Hren, prof. OŠ Žužemberk, Podrucna škola Dvor Sažetak Svjetski dan planeta Zemlje obilježava se 22. travnja svake godine. Toga dana organiziraju se razlicite aktivnosti u svrhu podizanja svijesti o potrebi zaštite okoliša. Dan planeta Zemlje prvi put je organizirano obilježen 1970. godine, a sada je to globalni dogadaj koji koordinira Mreža Dana planeta Zemlje u više od 192 zemlje. Djeca su naša buducnost i potrebno je poticanje ucenika na vodenje brige o našem planetu. Kljucne rijeci: nastava na daljinu, iskustvo, zaštita okoliša, poticanje brige o našem planetu, aktivnosti ucenika 1. DAN PRIRODNIH ZNANOSTI: DAN PLANETA ZEMLJE S ucenicima trecih razreda smo u travnju na tu temu organizirali dan prirodnih znanosti na daljinu. Ucenici su u uvodnom dijelu putem Zoom-a poslušali pricu "Zemlja je dobila temperaturu", nakon cega smo razgovarali o njezinom sadržaju i o tome koliko je važno voditi brigu o našem planetu. Kroz lik male tratincice koja raste usred betona, prica govori o tome kako svaki pojedinac može utjecati na to da se nešto promijeni. Smatram da djecu treba nauciti razmišljati u tom smjeru, odnosno da je važan svaki glas, svatko od nas te da zajednickim snagama možemo postici i neke više ciljeve. Da bi ih potaknula na razmišljanje, postavila sam im nekoliko pitanja: "Na koji nacin bi mogao/mogla doprinijeti brizi o prirodi?", "Kako možeš doprinijeti cišcem okolišu?", "Što možeš napraviti kod kuce ili u školi?". Zatim smo pogledali kratki crtic pod naslovom "Kako možemo održati Zemlju lijepom i cistom?", koji nas je potaknuo na razmišljanje o tome kako sami možemo brinuti o našem planetu: gašenjem svjetla, štednjom vode, prelaženjem kratkih udaljenosti pješice ili biciklom, odvajanjem otpada, korištenjem ambalaže za višekratnu uporabu, primjerice platnene torbe za kupovinu. Slijedile su upute za samostalan rad koje su ucenici mogli pronaci i u virtualnoj ucionici. Preko poveznica mogli su se upoznati s nekim cinjenicama o otpadu. Samostalno su procitali tekst o vrstama otpada i pregledali simbole za opasne tvari. Ucenici su zatim odradili sljedece zadatke, od kojih su prvi i drugi zasigurno razveselili njihove roditelje :): • POSPREMI SVOJU SOBU I PRAVILNO ODVOJI OTPAD. • POMOZI RODITELJIMA U UREĐENJU OKOLIŠA, STAVI ZAŠTITNE RUKAVICE NA RUKE I POKUPI SMECE OKO KUCE. • NAPRAVI VLASTITI PROIZVOD od ocišcenog otpada I OBJAVI FOTOGRAFIJU U VIRTUALNOJ UCIONICI: Ucenici su kod kuce potražili razliciti otpadni materijal (plasticne boce i cepove, papirnate kutije, tuljke i sl.), ocistili ga i od njega izradili nove predmete. Mogli su mu dodati i neku poruku. Na kraju su na mrežnoj poveznici istražili kako postati SUPERHEROJ i razmislili kako to novo steceno znanje mogu upotrijebiti i u školi. Ucenici su s veseljem sudjelovali u ovim aktivnostima i izradili zanimljive predmete cije su fotografije objavili u virtualnoj ucionici. Njihove su ideje bile cudesne i nadasve maštovite. Taj je dan predstavljao poseban poticaj ucenika na vodenje brige o našem planetu. C:\Users\Skrbnik\Desktop\clanki ideje\IDEJE\uporaba odpadnih materialov pri poucevanju\dan zemlje\tanaja.jpg Slika 1: Vlastiti proizvod ucenice. C:\Users\Skrbnik\Desktop\clanki ideje\IDEJE\uporaba odpadnih materialov pri poucevanju\dan zemlje\jakob j.jpg Slika 2: Vlastiti proizvod ucenika. C:\Users\Skrbnik\Desktop\clanki ideje\IDEJE\uporaba odpadnih materialov pri poucevanju\dan zemlje\Filip.jpg Slika 3: Vlastiti proizvod ucenika. 2. GRADOVI I SELA IZRAĐENI OD OTPADNOG MATERIJALA Ucenici su takoder izradili gradove i sela od otpadnog materijala. U dijelu nastavnog programa koji se odnosi na okoliš, ucenici su se upoznavali s naseljima i njihovim znacajkama i razgovarali o slicnostima i razlikama izmedu sela i grada. Pomagali smo si crtanjem presjeka. Na ploci sam nacrtala dva kruga koja su se presijecala u sredini. S jedne strane smo ispisali znacajke gradova, s druge strane znacajke sela, a u sredini - presjeku, pojmove koji su karakteristicni za obje vrste naselja. Tijekom ispisivanja pojmova koristili smo se stecenim iskustvom. Prije toga smo otišli u šetnju našim selom, pri cemu sam pozornost ucenika usmjeravala na zgrade, ljude, promet, oblik i velicinu kuca. Gradove smo razgledavali uz pomoc fotografija na internetu. Ucenike je najviše iznenadilo koliko više ljudi može živjeti u samo jednom gradu nego, primjerice, u nekoj maloj zemlji. Zatim su dobili zadacu da kod kuce potraže papirnate kutijice, tuljke, papir u boji, škare i ljepilo. Mogli su sami odluciti hoce li napraviti selo ili grad. Kuce su prvo morali oblijepiti papirom i na njima nacrtati vrata i prozore, zatim su mogli sami odabrati kako ce sve zajedno obojiti i ukrasiti. Na taj sam nacin kod ucenika potaknula kreativnost i korištenje vlastite mašte; u izradi su mogli upotrijebiti razne igracke, vozila i tako doraditi izgled naselja. Nastali su cudesni originalni radovi; gradovi su bili prepuni nebodera, cesta, njihove su prometnice vrvjele vozilima, imali su zoološke vrtove, gradska kupališta, parkove, djecja igrališta, trgovacke centre, salone automobila, banke, velike škole... C:\Users\Skrbnik\Desktop\clanki ideje\IDEJE\uporaba odpadnih materialov pri poucevanju\VAS, MESTO\MANCA.png Slika 4: Grad. C:\Users\Skrbnik\Desktop\clanki ideje\IDEJE\uporaba odpadnih materialov pri poucevanju\VAS, MESTO\VID.jpeg Slika 5: Grad. C:\Users\Skrbnik\Desktop\clanki ideje\IDEJE\uporaba odpadnih materialov pri poucevanju\VAS, MESTO\VITA.jpeg Slika 6: Grad. S druge pak strane, sela su zasjala u zelenom, s brojnim vikendicama i gospodarstvima, s mnogo životinja, konja, brda i dolina. Tu i tamo nalazila bi se pokoja trgovina, crkva, pekarnica i slicno. C:\Users\Skrbnik\Desktop\clanki ideje\IDEJE\uporaba odpadnih materialov pri poucevanju\VAS, MESTO\FILIP.jpg Slika 7: Selo. C:\Users\Skrbnik\Desktop\clanki ideje\IDEJE\uporaba odpadnih materialov pri poucevanju\VAS, MESTO\LINA.png Slika 8: Selo. C:\Users\Skrbnik\Desktop\clanki ideje\IDEJE\uporaba odpadnih materialov pri poucevanju\VAS, MESTO\TANAJA.jpg Slika 9: Selo. Ucenici su fotografije poslali u virtualnu ucionicu. Kad smo se vratili u školu, uslijedila je projekcija. Pogledali smo svaku fotografiju, pohvalili i divili joj se, a svaki je ucenik ispricao kako je izradio svoje naselje. Zatim su na satu slovenskog jezika, koristeci se svojim fotografijama i vlastitom maštom, napisali price o tome što se dogada u selima i gradovima koje su samostalno izradili. Misli ucenika preplavili su bajkoviti heroji pomiješani sa svakodnevnim predmetima, igracke i životinje naoko su oživjeli i tako je svatko sastavio vlastitu pricu. 3. DODATNI ZADACI 3.1. IZRADA TORBI ZA KUPOVINU C:\Users\Skrbnik\Desktop\clanki ideje\IDEJE\uporaba odpadnih materialov pri poucevanju\dan zemlje\Jakob O..jpg 3.2 IZRADA POSUDICA ZA ODLAGANJE PRIBORA ZA PISANJE Za izradu torbi koristili smo stare majice. Odrezali smo im rukave, a donji dio izrezali na trake dužine oko 7 cm. Trake smo s unutarnje strane zavezali skupa i tako dobili dno torbe za kupovinu. Tako smo napravili koristan predmet koji ce djeca jednog dana moci koristiti. Slika 10: Torba za kupovinu. Potražili smo ambalažu razlicitih oblika: okrugle kutije u obliku cilindra i niže kutijice izradene od papira i plastike. Sve smo ih oblijepili i ukrasili, a prije toga razmišljali u koju svrhu cemo ih koristiti. Djeca su u ovako napravljene posudice spremala bojice, flomastere, kistove, spajalice, cavlice, gumice i ostali pribor za pisanje. Korisna stvar ako želimo imati uredan pisaci stol. C:\Users\Skrbnik\Desktop\clanki ideje\IDEJE\uporaba odpadnih materialov pri poucevanju\dan zemlje\Manca.png Slika 11: Posudice za odlaganje pribora za pisanje. 4. ZAKLJUCAK Djeca su naša buducnost i oni su ti koji ce održavati okoliš cistim, lijepim i cudesnim za sve buduce generacije, stoga je ispravno poticati ih da razmišljaju i djeluju na primjeren nacin. Strucni rad PROVEDBA ŠKOLSKOG NOVINARSTVA TIJEKOM NASTAVE NA DALJINU Katja Janic I. OŠ Celje Sažetak Nastava na daljinu predstavljala je veliki izazov i za nastavnike i za ucenike. Jedan od problema sa kojima su se ucenici suocili bilo je to što su veci dio dana provodili sjedeci - ujutro su imali satove videokonferencija, cesto su poslijepodne opet sjedili za racunalima jer su morali odraditi domacu zadacu i poslati uciteljima dokaz o zadaci. Kako bih unijela više kretnje u njihov svakodnevni život, osobito ujutro kad su imali nastavu, sustavno sam pocela birati zadatke promicanja kretanja u obveznom izbornom predmetu koji predajem što su ucenici s oduševljenjem prihvatili. U clanku su predstavljene motivacijske strategije i metode rada kojima sam se koristila tijekom ucenja na daljinu prilikom rada s ucenicima 9. razreda na obveznom izbornom predmetu školsko novinarstvo. Snimanje prologa vani na svježem zraku, književna šetnja ulicama Celja, priprema tocaka za proslave e-škole u prosincu i veljaci (glazbene ili plesne tocke, dramatizacija odabranih ulomaka ...) jedni su od tjednih zadataka koji ce biti detaljnije predstavljeni u clanku. Kljucne rijeci: rad na daljinu, kretanje, školsko novinarstvo, odabir oblika rada 1.Izborni predmet u osnovnoj školi – školsko novinarstvo Školsko novinarstvo je društveno-humanisticki izborni predmet koji nadograduje predmet slovenski jezik, a namijenjen je ucenicima 9. razreda jedan sat tjedno ili 32 sata godišnje. Ucenici tokom nastave tog predmeta upoznaju najcešce oblike novinarske komunikacije (clanak, intervju, okrugli stol, reportaža ...), citaju i analiziraju tisak u novinama i casopisima, prate radijski i televizijski program te stvaraju kriticki odnos prema medijima. Iskušavaju se u ulozi novinara, razumiju da mediji ne zrcale svijet, vec ga konstruiraju i stvaraju. Naglasak kod nastave je na stjecanju iskustva (kreiranje tekstova) te istraživanju i timskom radu (izrada školskog biltena, pracenje dogadaja). [2] 2.Izazovi ucenja na daljinu S jedne strane ucenje na daljinu omogucilo je fleksibilnost, prostornu, a ponekad cak i vremensku neovisnost, a s druge strane predstavljalo je veliki izazov, osobito na podrucju (samo)motivacije i organizacije. Naravno, odgovarajuca informacijska tehnologija i osnovna razina racunalne pismenosti takoder su važne za uspješan rad i ucenje na daljinu. Ucenje na daljinu imalo je i pozitivnih i negativnih strana. Medu negativima svakako se istice sjedenje za racunalom po više sati (ucenici od 6. do 9. razreda imali su svaki dan sate videokonferencija, što je iznosilo 5 do 6 sati dnevno, a nakon nastave morali su pregledati sadržaj internetskih ucionica, napraviti te podnositi zadatke isl.). Kod izbornog predmeta školsko novinarstvo, od samog pocetka ucenja na daljinu, birala sam zadatke koje bi ucenici mogli raditi bez racunala (cak i ako izvještavanje o obavljenom poslu nije moguce bez njega) i u pokretu, npr. snimanje priloga u prirodi itd. Cilj mi je bio da djeca steknu iskustvo na aktivan i kreativan nacin u okviru ove teme; uce, zabavljaju se i istovremeno se opuštaju. Kako su ucenici prvih nekoliko tjedana hvalili ovakav nacin rada, nastavili smo sa zadacima koji su od njih zahtijevali kretanje tijekom ucenja na daljinu. Tijekom satova na daljinu ucenicima sam svaki tjedan dodijelila novi zadatak. Upute za rad objavljene su u internetskoj ucionici vec u ponedjeljak, a ucenici su imali rok do kraja tjedna da ispune zadatak (obicno do nedjelje). U ovom radu isticem prakticne primjere zadataka u kojima je naglasak na stjecanju iskustva, istraživanju i timskom radu. Tako su ucenici svoju dijecju znatiželju usmjerili u aktivan i kreativan rad kojim su poticali kreativnost mišljenja, govorenja i pisanja. 2.1. Primjer zadataka u školskom novinarstvu za vrijeme ucenja na daljinu a) Duža šetnja s fotografijama Upute za rad: Idite u dugu šetnju, napravite nekoliko fotografija i pošaljite mi ih e-poštom do nedjelje navecer ili ih pošaljite u internetnu ucionicu. Ukratko opišite svaku fotografiju (na primjer: možete zapisati gdje je i kada je snimljena, s kim ste otišli u šetnju itd.). b) Televizijski prilog Upute za rad: Pripremit cete, odnosno snimiti kratak prilog koji bi bio prikladan za emitiranje na televiziji. Preporucuje se, da prilog snimite vani na svježem zraku. Što se tice sadržaja, imate slobodne ruke što znaci da je izbor teme na vama. Ipak nudim vam nekoliko primjera koji ce vam pomoci: – možete sebe staviti u ulogu meteorologa i snimiti vremensku prognozu, – sportski ste novinar i snimate sportske reportaže ili vijesti, – možete snimiti oglas za bilo koji proizvod ili uslugu, – novinar ste i izvještavate o aktualnim dogadajima u gradu (virus, tuca, oluja, požar itd.). Vaš snimak (telefonom) trebao bi biti izmedu 1 minute i 1 minute i pol. Prilikom snimanja morate pripaziti i na kretanje, govor, mimiku, geste jer, kao što se sijecate iz nastave, pred kamerama nije bitan samo govor, nego cijela izvedba. Cijelo tijelo radi, važna je poza, mimika lica i tijela, grimase ... Takoder treba obratiti pažnju na glas (glasnocu, visinu, brzinu govora). Dobro razmislite o tome, kako pomocu mašte najbolje pripremiti svoj nastup. Vjerujem da imate više nego dovoljno ideja i da cete snimiti zanimljiv prilog. Zadatak možete mi poslati e-poštom ili putem www.wetransfer.com ili ga poslati preko ucionice na školskoj mreži. c) Priprema e-školskih proslava Tijekom nastave na daljinu s ucenicima pripremili smo dvije e-proslave (povodom Dana neovisnosti i jedinstva u prosincu i uoci Slovenskog kulturnog praznika u veljaci). Ucenici sudjelovali su u svim fazama proslave; od planiranja (ideje scenarija) do izvodenja (svaki je snimio odredeni prilog koji je na kraju ukljucen u e-proslavu). U obje smo proslave ukljucili veliki broj tocaka koje su zahtijevale kretanje ucenika. Na slican smo nacin pristupili objema proslavama. U fazi planiranja ucenici dobili su sljedece upute: Uoci proslave Dana neovisnosti i jedinstva razmotrite scenarij. Pošaljite mi svoj prijedlog scenarija do nedjelje navecer. Razmislite i o tome na koji bi nacin mogli sudjelovati u proslavi (dali bi se iskušali u ulozi najavljivaca, svirali nešto, pjevali, plesali ...). U nastavku sam na temelju prijedloga napisala cijeli scenarij i podijelila uloge ucenicima (uzimajuci u obzir njihove želje). Zatim smo krenuli sa snimanjem priloga. Svaki od njih dobio je detaljne upute o nacinu snimanja. Oni koji su citali povezujuci tekst dobili su zadatak snimati stojeci dok su ih ostali, koji su suradivali s glazbenim ili plesnim tockama, i onako snimali u pokretu. Prosjecno prilog (snimak) pojedinog ucenika bio je izmedu 30 sekundi i 1 minute, a trajanje jedne proslave bilo je oko 15 minuta (oboje zajedno 30 minuta). d) Priprema i provedba književne šetnje Kad sam razmišljala o tome kako bih mogla uvesti više kretanja u nastavu obveznog izbornog predmeta, a istodobno povezati sadržaje sa slovenskim jezikom koji takoder poducavam, sinula mi je ideja o književnom putu ucenja šetnjom kroz Celje. Prvi zadatak koji su dobili bio je sljedeci: Istražite koje spomenike, kipove, spomen obilježja itd. možete pronaci u svom domacem gradu (vecina ucenika živi u Celju; dvije ucenice koje nisu iz Celja zadacu su uradile u svom domacem kraju). Navedite najmanje 5 i uz njih navedite gdje se nalaze. Ucenici su odradili jako dobar posao i vecina njih naveli su sljedece spomenike: Alma Karlin, Primož Trubar, Karel Destovnik Kajuh i Fran Roš. Sljedeci su tjedan morali prošetati do najmanje tri odabrana kipa i tamo se fotografirati. Za sljedeci zadatak imali su dva tjedna. Upute za rad: Svatko od vas ce pripremiti prezentaciju dviju poznatih osoba. Prilikom traženja podataka usredotocite se na život i rad te objasnite zašto je ili kako je osoba vezana uz Celje. Imajte na umu da cete prilikom šetnje kroz Celje predstaviti ono što cete napisati na pojedinim tockama. Napomena: Svakom uceniku dodjeljujem dvije osobe od sljedecih: Anton Aškerc, Karel Destovnik Kajuh, Alma Karlin, Vladimir Levstik, Rudolf Maister, Fran Roš, Primož Trubar, Anton Novacan, Vatroslav Oblak, Anton Martin Slomšek. U potrazi za podacima ucenici se usredotocuju na podatke o životu i radu. [1] Zadatak za sljedeca dva tjedna: Prošecite do dva kipa koja ste predstavili prošli tjedan i ukratko ih predstavite. Pritom se snimite i pošaljite mi snimku. 3.Zakljucak Prilikom odabira aktivnosti za spomenuti izborni predmet tijekom ucenja na daljinu imali smo na umu sljedece pozitivne posljedice kretanja: otklanjanje negativnih posljedica sjedenja (revitalizacija cirkulacije krvi i frekvencije disanja, aktivacija mišicnog tkiva ...); razvijanje opuštenog odnosa ucitelj-ucenik. Željeli smo ucenicima ponuditi zanimljive, raznolike sadržaje i potaknuti znatiželju odnosno radost prema tjelesnoj/sportskoj aktivnosti što je uostalom najbolja suprotnost dugotrajnom sjedenju i boravku u zatvorenim prostorijama. Ucenici su izuzetno pohvalili nacin rada i izvijestili da su dobili zadatke koji su jim bili u radost i izazov. O tome svjedoci i cinjenica da su na vrijeme predali zadatke, bili motivirani za rad i cesto su samoinicijativno radili više nego što je zahtijevano uputama (duže su šetali, istraživali razlicite puteve, posjetili i predstavili više spomenika, snimili više priloga za školske proslave itd.). 4.Literatura [1.] Brezovšcek, A., Pekošak, L. (2017). Literarni sprehod po celjskih ulicah, raziskovalna naloga. Celje: Mestna obcina Celje, Mladi za Celje [2.] Ucni nacrt za izbirni predmet šolsko novinarstvo, dostupno 29. 8. 2021 na https://www.gov.si/assets/ministrstva/MIZS/Dokumenti/Osnovna-sola/Ucni-nacrti/izbirni/1-letni/Solsko novinarstvo izbirni.pdf Strucni rad NEKA UCENJE CITANJA POSTANE ZABAVNO Silvija Permoser OŠ Raka Sažetak Ucenje citanja najvažniji je cilj ucenja u nastavi slovenskog jezika u prvom razredu. Kao dio pismenosti, rješavamo je sustavno. Pocinjemo s osvještavanjem glasa, nastavljamo sa sustavnim citanjem slova, a zatim i s ucenjem citanja. Pokušavamo navesti ucenike da povežu glasove u rijeci. Njegovo ucenje takoder se može obogatiti i približiti ucenicima. Moramo tražiti razlicite nacine citanja kako bismo održali motivaciju ucenika za ucenje citanja. Kljucne rijeci: citanje, povezujuci glasovi, motivacija 1.Uvod Opismenjivanje je proces koji pocinje u vrticu i nastavlja se djetetovim ulaskom u školu. U pismenosti dijete stjece vještinu citanja i pisanja te tako razvija komunikacijske vještine. U sklopu pismenosti razvijamo sve cetiri komunikacijske vještine: slušanje, govor, citanje i pisanje. Pechyakova [1, str. 7] kaže da je pismenost "ucenje citanja i pisanja u kojem ucenik uci slova i glasove koji mu pripadaju i povezuje ih u rijeci". U 1. razredu sustavno se bavimo opismenjivanjem. Vježbamo u odredivanju prvog i posljednjeg glasa i glasa u sredini, brojimo glasove u rijeci, postavljamo rijeci s kockama i treniramo grafomotoricke vježbe. Postaje najzahtjevnije kada pocnemo sa sustavnim razmatranjem slova i posljedicno s ucenjem citanja. 2.UCENJE CITANJA U 1. razred dolaze ucenici s razlicitim predznanjem glasovne svijesti i razlicitim tehnikama citanja. Pojedinci znaju sva slova i tecno citaju. Malo ljudi prilikom citanja poštuje interpunkciju. Neki polako povezuju glasove ili sricu tijekom citanja, a vecina se susrece s ucenjem citanja u školi, dok sustavno uce slova i citaju. Ucenje citanja stoga treba razlikovati jer želimo da ucenici napreduju u citanju i poboljšaju svoju tehniku citanja. Ipak, potrebno je odvojiti vrijeme za sve ucenike. Naime, sva djeca trebaju slušatelja, motivatora i, naravno pomocnika u odabiru odgovarajuceg materijala. Poznajemo razlicite tehnike citanja koje ucenici ovladavaju ucenjem citanja: pravopis, spajanje glasova u rijeci, sastavljanje, citanje jednostavnih, kratkih tekstova, automatiziranje citanja i razumijevanje citanja. Cilj ucenja citanja je da ucenik automatizira tehniku citanja. Tako da u citanje ne ulaže energiju i trud u to kako ce citati, vec u razumijevanje procitanog. Automatizacijom citanja ucenik tako ucvršcuje tehniku citanja, brzinu i tocnost citanja. Ipak, naš je zadatak potaknuti ucenike da razumiju procitano od prvih procitanih rijeci koje su procitali. Kad ucimo citati, možemo primijetiti da neka djeca imaju teškoce u pamcenju slova. Kod njih je potrebno tražiti nacine kako bi slova lakše zapamtili. Najbolje su, naravno, one igre ili. metode u kojima su djeca aktivna. Donosim nekoliko primjera: • Može oblikovati slova plastelinom ili žicom. • Slova su povezana s pokretima (pokreti cijelog tijela ili ruke). • Igra brzog prepoznavanja slova (dijete otkriva kartice sa slovima i imenuje ih). • Otroku lahko v vizualno podporo crke oz. abecedo obesimo na steno oz. pisalno mizo. • Možemo igrati abecedni bingo. • Dijetetu možemo vizualno stvoriti potporu za slovo ili objesiti abecedu na zid ili radni stol. Medutim, kada primijetimo da dijete ima poteškoca u pracenju procitanog, moramo obratiti pozornost na njegov vid. Moramo se pobrinuti da mu tekst bude dovoljno udaljen od ociju. Ako jest, pregled kod oftalmologa koristan je za provjeru ima li problema s vidom. [2] Kada ucimo citati, pokušajmo uzeti u obzir sljedece: • Važan je pravilan izgovor glasova. Kad dijete glasovima doda poluglasnik, ne može ih povezati u rijec. • Neka dijete naglas poveže glasove rijecima (ne piše). • Ucenje citanja treba biti ohrabrujuce, a ne kao prisila ili cak kazna. • Vremensko citanje treba ograniciti (maks. 10 min). • Važna je kvaliteta, a ne kolicina procitanog. 2.1.VJEŽBA ZA UCENJE UPARENOG CITANJA Za djecu koja tek pocinju citati, ima smisla uvesti razlicite nacine na koje mogu vježbati povezivanje glasova. Na taj ce nacin moci izabrati onu koja im se najviše svida, najbližu i tako ce ucenje citanja biti zanimljivije. Djeca brzo uce kroz didakticke igre i kretanje. POVEZIVANJE S AUTOMOBILIMA Slike 1 i 2: Povezivanje glasova uz pomoc automobila Dijete stavlja karte na pod. Automobil vozi do drugog slova, dok vuce ili. pjeva glas prvog slova. Kreativna djeca takoder mogu izgraditi put izmedu slova iz materijala koji im je na raspolaganju. Ako je takav nacin uznemirujuci za dijete, potice ga da se igra s automobilima, a na papir može napisati dva slova, jedno na pocetku, drugo na kraju lista. U meduvremenu crtamo cestu. Dijete vozi automobilom na cesti od jednog slova do drugog i izgovara glas pored njega. Kad je rijec o slovu na kraju lista, ono povezuje slova napisana s glasom. POVEZIVANJE S POMOCU DLANA Slika 3: Obris dlana sa slovima Obrišite djetetov dlan o papirnu maramicu. Napišite suglasnik na sredinu dlana, a samoglasnike na prste. Dijete tada prstom povlaci crtu od slova u sredini do slova na prstu i glasno povezuje glasove. Može napraviti dlanove za sve suglasnike. POVEZIVANJE POMOCU KARATA Slika 4: Karte sa slovima Na karte napišite slova koja dijete vec poznaje. Prva karta prelazi na drugu i pored nje izgovara glas na karti. Kad se karte spoje, izgovara glas predstavljen napisanim slovom. POVEZIVANJE S PRSTOM Slika 5 : Rijec s lukovima U ovom zadatku dijete pokušava povezati nekoliko slova u rijec. Dijete ima upisanu rijec na listu. Izmedu slova nalaze se strelice ili lukovi. Dijete izvlaci glasove iz slova u slovo, prstom prati luk ili strijelu i izgovara glasove pored sebe. 2.2.ULOGA ODRASLIH (roditelja i ucitelja) PRILIKOM UCENJA CITANJA Odrasli trebaju pokazati strpljenje u ucenju citanja. Ne smijemo prisiljavati dijete na citanje. Takoder moramo omoguciti djetetu citanje; nemojmo ga prekidati i citati mu. Ucenje citanja zahtijeva trud, ustrajnost i želju, pa moramo poticati, motivirati i hvaliti dijetov svaki mali napredak i tako održavati njegovu želju da nauci citati. Dijete se mora osjecati sigurno dok uci citati. Ne moramo sjediti svaki sa svoje strane stola. Uzimamo dijete u narucje. Na taj nacin se nece osjecati samim, a dodir ce mu dati osjecaj sigurnosti i ohrabrenja. Zadaca odrasle osobe je i redovito citanje i odgovarajuca literatura. Tekst ne smije biti predug, a slova trebaju biti dovoljno velika. Citateljima pocetnicima potrebni su tekstovi koji sadrže samo doticna slova, a ostalim citateljima slikovnice s dovoljno ilustracija. (Šalamon, Branje in pisanje ….) Djeci je potrebna motivacija za citanje. Motivirati ih nije teško, samo moramo pronaci razlicite nacine citanja: • Tekst prvo cita odrasla osoba, a zatim dijete. • Dogovorite se s dijetetom na naizmjenicno citanje (svako cita po jednu stranicu slikovnice). • Citajte zajedno s djetetom. • Neka dijete procita isti tekst nekoliko puta. • Pišemo mu zabavne poruke. • Može citati kartice za kupnju i SMS poruke rodbini 3.Zakljucak Cilj ucenja citanja je da ucenik automatizira tehniku citanja. Najbrže ce uspjeti ako nauci citati povezujuci glasove. Kao i sve aktivnosti ucenja, citanje je zanimljivije ako ga ucimo kroz igru. Odrasli imaju važnu ulogu u ucenju citanja. Ucenicima su potrebne pohvale, poticaji i motivacija i od ucitelja i od roditelja. 4.Literatura [1] Pecjak, S., 1999. Ali slišiš - ali vidiš?, Prirocnik z vajami za razvoj metajezikovnega zavedanja. Ljubljanja: Izolit. [2] Šalamon Mataic, M. Branje in pisanje naj bo privlacno in zabavno. [online]. Dostopno na: http://www2.arnes.si/~opvbistricams/gradiva/zlozenke/zlozenka.pdf. [datum dostopa 25. 1. 2021]. Viri fotografij: osebni arhiv Strucni rad RAZVIJANJE PREDVJEŠTINA PISANJA KROZ KRETANJE I IGRU Silvija Permoser OŠ Raka Sažetak Prijelaz iz vrtica u školu vrlo je važna prekretnica za djecu. Djeca se jako vesele 1. razredu, a istovremeno brzo shvacaju da se dnevni ritam u školi u mnogocemu razlikuje od onog u vrticu. Vježbanje i igra vrlo su važne aktivnosti za djecu. Pomocu njih djeci možemo olakšati prelazak iz vrtica u školu i istovremeno ih poucavati. Stoga sam didakticke igre i kretanje stavila u prvi plan razvoja predpismenosti i pismenosti. Razvijala sam propisane vještine (finu motoriku, pravilno držanje tijela i olovke (stisak pincete), orijentaciju u prostoru i na komadu papira, koordinaciju oko-ruka) na razlicite, ali aktivne nacine. Osim propisanih vještina, ucenici su razvili i vršnjacku suradnju, znatiželju i istraživanje. Kljucne rijeci: prvi razred, predvještine pisanja, kretanje, igra 1.Uvod Prijelaz iz vrtica u školu vrlo je važna prekretnica za djecu. Medutim, dnevni ritam u školi u mnogocemu se razlikuje od onog u vrticu, samo da spomenem velicinu škole, broj školskih soba, školsko zvono, blagovaonicu, broj ucitelja (jutarnja njega, satovi, produženi boravak). Ucenici prvog razreda brzo shvate da je vrijeme u školi drugacije organizirano nego u vrticu. To su cesto samo male stvari sa stajališta odrasle osobe, a za malo dijete to je nova, nepoznata situacija koja mu može uzrokovati veliki stres i nevolju. [1, str. 3] “Osnovni cilj pri prijelazu djece iz vrtica u školu je podrška djeci u novoj sredini, tj. školu, osjecati se dobro i postupno razvijati vještine življenja medu vršnjacima i nove uvjete, uz podršku strucnjaka. ”[1, str. 3] 2.RAZVIJANJE PREDVJEŠTINA PISANJA 2.1.VAŽNOST KRETANJA I IGRE Djeca koja 1. rujna prvi put prelaze školski prag vrlo su heterogena skupina. Njihov razvoj je u razlicitim fazama; razlikuju se po mnogim karakteristikama koje nastavnici moraju uzeti u obzir pri poucavanju. Kretanje je jedna od karakteristika koja je vrlo važna kod djece, mogla bi se istaknuti kao osnovna fiziološka potreba koja znacajno utjece na njihove intelektualne sposobnosti kako istice Bregant [2]: „redovito trcanje po šumi, igra slobodnog kretanja ili udaranje lopte nogom nije samo "gubljenje vremena" ili "sagorijevanje kalorija" na terenu. Ovo ne samo da poboljšava našu tjelesnu spremnost, vec ima i blagotvoran ucinak na naše mentalne sposobnosti. "Dodatni sati tjelesnog odgoja ili svakodnevne vježbe, prema istraživanju, pomažu djeci da bolje citaju, pišu i broje." Didakticka igra je igra sa specificnim ciljem i zadatkom, u kojoj se pravila i sadržaji biraju, organiziraju i usmjeravaju na takav nacin da poticu odredene aktivnosti kod djece, koje pomažu razvijanju vještina i ucenja. U vecini slucajeva djeca nisu ni svjesna ciljeva. [3, str. 21] Na temelju razvojnih karakteristika petogodišnjaka i šestogodišnjaka te njihovih osnovnih potreba i razlika u razvoju i znanju, postavila sam cilj da nastojim opismenjavanje u prvom razredu što više prilagoditi potrebama djece. Buduci da su kretanje i igra, aktivnosti koje su najbliže djeci, stavila sam didakticke igre, kretanje i postupnost u prvi plan razvoja vještina i opismenjavanja prije pismenosti. 2.2.RAZVIJANJE PREDVJEŠTINA PISANJA Predvještine pisanja vrlo su važne u pismenosti. Predvještine pisanja ukljucuju razvoj fine motorike, ispravnog držanja, ispravnog držanja olovke (stisak pincete), smjera pisanja, orijentacije u prostoru i na komadu papira te koordinacije ociju i ruke. Sve se te vještine vec razvijaju u vrticu i ne treba ih zaboraviti kad djeca prijedu školski prag. Aktivnosti razvoja predvještina pisanja mogu biti most koji ce nam pomoci u prevladavanju poteškoca pri ulasku u školu. U nastavku cu predstaviti neke od aktivnosti pomocu kojih možemo razvijati predvještine pisanja kroz igru i kretanje. Djeca su na ovaj nacin aktivna, ali istovremeno zaboravljaju da su u procesu ucenja. Na taj nacin prilagodavamo se razvojnim karakteristikama prvašica, njihovim individualnim karakteristikama, kao i potrebi kretanja i igre. GNJECENJE PLASTELINA, TIJESTA ILI GLINE Ucenicima je u ucionici dostupan plastelin koji se ne suši. Djeca mogu gnjeciti i oblikovati plastelin prema vlastitoj želji, ili mogu oblikovati slova od plastelina. Imaju plastificirane baze sa slovima koja ih usmjeravaju oblikovanju. Slike 1 i 2: Kalup od plastelina OBLIKOVANJE S VLASTITIM TIJELOM I KOCKAMA Kad ucenici svojim tijelima u grupama ilustriraju razlicite linije, vježbaju i druge vještine; ukljucujuci svijest o prostoru i suradnju s vršnjacima. Linije se mogu oblikovati i kockama za povezivanje. Tada se mogu opipati i složene linije i oblici. Lego kocke mogu se koristiti za izradu složenijih figura. I oni se mogu sastaviti vodeno ili prema vlastitoj zamisli. Ucenicima su potrebne obje metode, prva za razvoj misaonih procesa, a druga za razvoj mašte. Obje su, medutim, idealne za vršnjacku suradnju Slika 3: Sestavljanje vodoravne crte iz link kock Slika 4: sestavljanje iz lego koc glede na slikovna navodila REZANJE ŠKARAMA Djeca mogu rezati prema predlošku ili prema vlastitim idejama i konceptima. Slike 5 i 6: Rezanje prema tiskanom predlošku TKANJE, UŠIVAVANJE I ŠIVENJE Aktivnosti se mogu povezati s likovnom umjetnošcu, vještinama ucenja (vezivanje vezica) ili ponuditi ucenicima kao dio aktivnog odmora. Slika 7: Isprepletanje Slika 8: Ucenje vezanja vezica Slika 9: Šivanje na papirnatom tanjuru Slika 10: Nizanje na žici ŽEBLJICKI IGRAJNE S PERLICAMA I PRIBADACAMA I u ovim igrama možemo voditi ucenike ili im dopustiti da razvijaju maštu i suraduju sa svojim kolegama iz razreda. Slika 11: Sastavljanje s plasticnim pribadacama Slika 12: Sastavljanje s perlicama CRTANJE LINIJA Crtanje linija može se nauciti na nekoliko nacina: s prstom u kukuruznoj krupici, s kredom na ploci ili po asfaltu, sa štapom po tlu .... Ucenike više zanimaju aktivnosti ako se izvode na razlicite nacine. Slika 13: Crtanje u kukuruznoj krupici Slika 14: Crtanje s kredama PRIJENOS SITNOG MATERIJALA PINCETOM Vrlo zanimljiva aktivnost za ucenike je nošenje sitnog materijala pincetom. Kako bih olakšala stisak, ucenicima sam ponudila samo plasticnu pincetu koju sam kupila u ljekarni. Slika 15: Prenošenje sitnog materijala pincetom Predstavila sam samo dio igara i aktivnosti pomocu kojih možemo razviti vještine prepisivanja. Medutim, uvjerena sam da svaki kreativni ucitelj ima niz ideja pomocu kojih može razviti predvještine pisanja. 3.Zakljucak Prijelaz iz vrtica u školu važna je prekretnica za djecu. Ucenici prvog razreda trebaju se naviknuti na novi dnevni ritam i mnoge druge promjene. Ucitelji mogu pružiti podršku ucenicima, prilagoditi se njihovom stupnju razvoja i njihovim potrebama, a posljedicno ublažiti mnoge poteškoce tijekom prijelaza iz vrtica u školu. Odaberemo li kretanje i igru, definitivno smo na dobrom putu. Ucenici ce biti opušteni, znatiželjni i motivirani za rad. Opisane aktivnosti privukle su moje ucenike. Izvodili su ih sa zadovoljstvom, a takoder su ih birali tijekom slobodne igre. Osim razvijanja propisanih vještina, ucenici su razvili i vršnjacku suradnju, znatiželju i istraživanje. 4.Literatura [1] Pajntar Cotic, J. in Zore, N., 2018. Priporocila za uspešen prehod otroka iz vrtca v šolo. [online] Ljubljana: Zavod Republike Slovenije za šolstvo. Dostopno na: https://www.zrss.si/zrss/wp-content/uploads/priporocila-za-vrtce_prehod_9-julij-2018.pdf [datum dostopa: 22. 11. 2019]. [2] Ratej, M., 2018. Dr. Tina Bregant, spe. pediatrije, spec. FRM. VAL 202 zManost Dostopno na: https://val202.rtvslo.si/2018/10/dr-tina-bregant/ [datum posjeta stranice: 10. 7. 2020]. [3] Pecjak, S. (2009). Z igro razvijamo komunikacijske sposobnosti ucencev. 3. dopolnjena in razširjena izdaja, 1. natis. Ljubljana: Zavod Republike Slovenije za šolstvo. [4] Gašperic, K., 2016. Z didakticno igro razvijamo predopismenjevalne zmožnosti (magistrsko delo), [online]. Ljubljana: Univerza v Ljubljani, Pedagoška fakulteta. Dostopno na: http://pefprints.pef.uni-lj.si/4321/1/Z_DIDAKTI%C4%8CNO_IGRO_RAZVIJAJMO_PREDOPISMENJEVALNE_ZMO%C5%BDNOSTI.pdf [datum dostopa: 22. 11. 2019]. [5] Potocnik, M.,2016. Opismenjevanje v 1. razredu devetletne osnovne šole (magistrsko delo), [online]. Koper: Univerza na Primorskem, Pedagoška fakulteta. Dostopno na: https://share.upr.si/PEF/EDIPLOME/DIPLOMSKA_DELA/Poto%C4%8Dnik_Mojca_2016.pdf [datum dostopa: 22. 11. 2019]. Viri fotografij: osebni arhiv Strucni rad KRETANJE I ISTRAŽIVANJE U ŠUMI Breda Gruden, profesorica razredne nastave Osnovna škola Ivana Tavcarja Gorenja vas, PŠ Lucine, Slovenija Sažetak Svrha aktivnosti bila je potaknuti ucenike da se što cešce krecu u prirodi. Aktivnost je provedena i zbog pozitivne povezanosti izmedu kretanja u prirodi i povecane sposobnosti pamcenja. Kao takva, predstavlja alternativni nacin ucenja. Kretanjem u prirodi u domacoj sredini, djeca su ojacala orijentaciju, osjecaj za okolinu, ravnotežu, sposobnost promatranja i motivaciju za aktivno provodenje vremena u prirodi. No kako kretanje u prirodi i zdrava prehrana idu ruku pod ruku, aktivnosti su završavale piknikom na livadi. Svrha piknika bila je upoznati djecu s lokalnom hranom koja je napravljena od sezonskog šumskog voca, plodova i biljaka. Vec s mladima treba razgovarati o važnosti lokalno proizvedene hrane, njezinim prednostima u odnosu na uvoznu hranu, o tome kakav je njen utjecaj na naše zdravlje te o povezanosti zdrave prehrane i kretanja [3]. Kljucne rijeci: aktivnost, priroda, zdravlje, lokalno proizvedena hrana 1.Uvod Poticanje ucenika na kretanje na otvorenom zadatak je domace sredine i škole, pa se cesto s ucenicima preselimo u ucionicu na otvorenom – u šumu, gdje izvodimo satove sporta, glazbene i likovne umjetnosti te dane aktivnosti. Želimo predstaviti fizicko – istraživacke aktivnosti koje s ucenicima izvodimo na otvorenom. Na taj nacin ucenici uce cijeniti domacu sredinu i cuvati je za buduce generacije. [1] U našoj školi isticemo važnost lokalno proizvedene hrane i važnost zdrave prehrane, pa sam zato fizicko – istraživackim aktivnostima u šumi dodala i piknik na livadi. Ucenicima sam ponudila lokalne proizvode. Kad je bilo lijepo vrijeme, nagradila sam ucenike nenajavljenim izletom u obližnju šumu. Tako su te aktivnosti bile iznenadenje za ucenike na lijep suncan dan. Dan aktivnosti planirala sam unaprijed. Pripremila sam pet fizicko – istraživackih aktivnosti na otvorenom. Ucenici su morali rješavati zadatke i dobivati zastavice, morali su sastavljati rijeci i hodati dok su izvodili razne aktivnosti. Kao nagrada, na kraju svakog zadatka cekala ih je zastavica sa slovom, a na kraju i veliko iznenadenje koje su morali otkriti kroz aktivnosti. 2.Sadržaj fizicko – istraživackih aktivnosti Kad je toplo vrijeme, odmore s ucenicima 1. i 2. razreda najradije provodimo u školskom dvorištu. Tako smo odabranog dana u dvorištu pronašli tajanstveno pismo i zastavicu sa slovom P. Nitko nije znao tko je izgubio pismo. Tajanstveno pismo jako je privuklo ucenike. Bilo je adresirano na 1. i 2. razred. U citanju su se dokazali ucenici koji su vec znali citati. Pismo je pozvalo ucenike na istraživacki izlet u šumu. Izvršavanjem pet zadataka dobit ce još pet zastavica. Na kraju ce slova svih zastavica sastaviti u rijec koja ima veze sa zakljucivanjem. Prvi je zadatak vec bio postavljen u pismu. 2.1.Tihi put Ucenici su morali u tišini hodati do šume. [1] Ispred škole smo razgovarali o tome što to znaci, a zatim smo zajedno navukli "prividnu zavjesu tišine" i krenuli prema šumi. Sa sobom smo ponijeli i pismo i zastavicu. U šumi smo "razmaknuli prividnu zavjesu tišine" i razgovarali o promatranjima putem, o osjecajima. Na vidljivom mjestu pored smreke, pronašli smo novu zastavicu. Na njoj je bilo slovo I. 2.2.Slijepi put Nastavili smo put. Ucenici su odjednom ugledali zavjesu (zategnuto uže i tkanina) izmedu dva stabla (slika 1). Zavjesa je zaklanjala unaprijed postavljeno uže, ali ucenici to još nisu znali. Ispred zavjese na tlu bila je tajanstvena vreca. Na njoj je bilo novo pismo, a u njoj naocale za spavanje za sve ucenike. Ucenici su ponovo pomogli procitati upute zadatka. Svaki je ucenik dobio naocale za spavanje. Put od zavjese naprijed morali su prijeci prekrivenih ociju. Putem ih je vodilo postavljeno uže za koje su se mogli držati (slika 2). [1] Nakon što su svi završili zadatak, razgovarali smo o dojmovima, njihovim osjecajima, problemima. Iza zavjese su pronašli sljedecu zastavicu sa slovom K. IMG_20190614_083911 Slika 1: Pocetak slijepog puta 20190614_091449 Slika 2: Slijepi put 2.3.Gledam i opažam Išli smo naprijed kroz šumu. Ucenici su nestrpljivo tražili vrecu s uputama ili neke druge znakove. Pronašli su vrecu, u njoj sljedece pismo, flomastere i plastificirane podloge sa zadacima za sve ucenike. U ovoj su aktivnosti morali raditi sami i u tišini. Na kontrolnom su popisu bilježili ono što su opazili u šumi (slika 3). Nagrada za izvršeni zadatak bila je zastavica sa slovom N. 20190614_093913 Slika 3: Usporedba opažanja 2.4.Bosih nogu uokolo Nastavili smo put i ušli prilicno duboko u šumu. Na drvetu su ucenici ugledali obješene cipele i praznu platnenu vrecu. Pismo je ovaj put bilo u cipeli. Ucenici su se morali izuti, spremiti cipele u vrecu i nastaviti put bosi. Hodali su unaprijed pripremljenim dijelom puta. Kad su svi završili, razgovarali smo o njihovim osjecajima, o tome kakvo je bilo hodanje, je li bosonogo hodanje zdravo i na što trebaju paziti kad hodaju bosi. Nagrada za izvršeni zadatak bila je zastavica sa slovom I. 2.5.Detektivi Nedaleko smo opet pronašli novo pismo i vrecu. U njoj su bile pripremljene kutije (za jaja) sa slikovnim zadacima. Nije bilo dovoljno kutija za sve. Ucenici su ustanovili da ce raditi u grupama. Odredili smo ih izvlacenjem kartica u boji na kojima su bila ispisana slova. U grupi su bili oni koji su imali karticu iste boje. Kad su sastavili rijec (PRST, VODA, ZRAK, ŠUMA), dobili su kutiju sa slikovnim zadacima u koju su stavljali pronadene predmete. U kutiji je jedno mjesto bilo namjerno prazno. Na ovo je mjesto grupa mogla staviti nešto po svom izboru. Na kraju smo razgovarali o dojmovima, grupe su predstavile što su stavile na prazno mjesto i zašto (slika 4). Kao nagradu, dobili su zastavicu sa slovom K. IMG_20190614_101148 Slika 4: Kutija za detektive 2.6.Piknik na livadi Ucenici su ustanovili da su sakupili sve zastavice. Uspjeli su riješiti zagonetku: PIKNIK (slika 5). U povratku, kao konacna nagrada, na rubu livade, cekao ih je unaprijed pripremljeni prostor za piknik (slika 6). Pronašli smo i posljednje pismo. U njemu je bilo napisano da je nagrada za sve izvršene zadatke šumska gozba. U košarama smo pronašli: šumski med, namaz od medvjedek luka, marmeladu od šumskih borovnica, sirup od smrekinih vršaka, sok od bazge, lješnjake, domaci kruh. Slika 5: Rješenje zagonetke IMG_20190614_083343 Slika 6: Prostor za piknik 3.Zakljucak Aktivnosti sam provodila i prethodnih godina, ali željela sam ih nadograditi. Tijekom školske godine škola provodi niz aktivnosti za promicanje zdrave prehrane i uporabe lokalno proizvedene hrane, koja je takoder uobicajena na školskom jelovniku. Zbog toga sam aktivnosti kretanja odlucila nadograditi piknikom. Tako sam ucenike upoznala s lokalnom hranom koja je napravljena od sezonskog šumskog voca, plodova i biljaka. Tijekom ugodnog druženja razgovarali smo o tome gdje možemo dobiti sastojke za lokalnu hranu i ustanovili su da neke sastojke možemo dobiti i u našoj sredini – šumi. Izvodeci razne aktivnosti u šumi, ucenici uce da je šuma mjesto koje nam puno nudi. To je mjesto za kretanje, ucenje, smirivanje, opuštanje i odmor. Svjesni su da u neposrednoj blizini imaju šumu i da sve navedeno mogu dobiti odmah i besplatno. Njihova osobna povezanost sa šumom potice njihov interes i brigu o šumi. Rješavajuci zadatke u grupama, oni razvijaju socijalne vještine i stjecu iskustva koja su važna za obrazovanje za održivi razvoj. [1] [2] 4.Literatura [1.] Cornell, J. (1994). Približajmo naravo otrokom: vodic k naravi za starše in vzgojitelje. Celje: Mohorjeva družba. [2.] Gozd eksperimentov (2016). Prirocnik za ucenje in igro v gozdu. Ljubljana: Gozdarski inštitut Slovenije. [3.] Izbirajmo lokalno pridelano hrano. URL https://www.nijz.si/sl/izbirajmo-lokalno-pridelano-hrano (4. 10.2021) Strucni rad UCVRŠCIVANJE S DOMINOM mag. Mateja Šilak, prof. matematike Gimnazija Ptuj, Slovenija Sažetak Ponavljanje i ucvršcivanje onog, što smo naucili, važno je za dugorocno znanje. Ucvršcivanje kljucni je element protiv zaborava, zbog cega joj pedagoški radnici pripisuju tako važnu ulogu. Ucvršcivanje znanja iz matematike takoder može biti zabavno. Buduci da znamo, da najviše pamtimo ono što radimo, odlucila sam malo drugacije pristupiti ucvršcivanju u odredenim poglavljima. Napravila sam nekakva domina. Na svakoj pravokutnoj plocici ili kartici zalijepila sam dvije slike ili sliku i jednadžbu, a na poledini kartice napisala sam slovo. Ucenici moraju odgovarajuce slagati ove domina jednu za drugom. Ako su ispravno složene, mogu to saznati okretanjem domina i citanjem dobivene lozinke. Takve se domina mogu upotrijebiti za ucvršcivanje razlicitih tvari. Neki primjeri prikazani su u ovom clanku. Kljucne rijeci: domine, matematika, funkcije 1. Uvod Domino je popularna društvena igra koja se igra plocicama s razlicitim brojem tocaka na svakoj polovini. Igraci se moraju što prije riješiti svih plocica, a mogu ih postaviti na stol samo ako se broj tocaka na njihovoj plocici podudara s brojem tocaka na završnim plocicama na stolu. Cesto nailazimo i na domina koje imaju na svakoj polovini sliku umjesto tockica. JAN8167 LESENE DOMINE ZA OTROKE - KU-KU GNEZDO Slika 1. Klasicne domina Slika 2. Djecja domina sa slikama Domino plocice nisu namijenjene samo za igru. One se mogu koristiti kao sredstvo za savladavanje raznih matematickih pojmova i razvoj logickog mišljenja. Uz pomoc takvih domina takoder možemo ucvršcivati odredene stvari koje smo naucili. Pogledat cemo neke primjere ucvršcivanja matematike u srednjoj školi pomocu domino plocica. 2. Ciljevi i metode rada Matematika je cesto predmet koji ucenici najmanje vole. Mislim da razlog tome leži u suhoparnosti cinjenica koje ucenici trebaju usvojiti. Zbog toga u nastavu matematike ucitelji trebaju uložiti znanje, kreativnost i vještine kako bi sadržaje koje poucavaju ucinili zanimljivijima. Jedan od nacina kako matematiku uciniti zanimljivom je igra. Kroz igru se lakše uci, ona u djeci pobuduje osjecaj zadovoljstva i uspjeha. Uz didakticku igru moguce je postici vecu motivaciju, ali istodobno je ovaj nacin ucenja djeci zanimljiviji. Cak i najteže i najsuhoparnije matematicke sadržaje ucenici kroz igru usvajaju s osmjehom na licu. Didakticku igru ucenik bi trebao doživjeti kao igru, a ucitelj obraca pozornost na matematicko znanje koje ucenik uci. Organiziranjem nastave matematike upotrebom matematickih igara razvijaju se i socijalne vještine kod ucenika, povecana je njihova aktivnost, a naucene sadržaje ucenici duže pamte i lakše primjenjuju u novim situacijama te tako i sama nastava u ucionici postaje ugodnija i uspješnija. Igranje domina znaci eksplicitno ucenje matematickih vještina. Domina se mogu prilagoditi raznim matematickim sadržajima. Igra domina može se staviti u proces ucenja za ucvršcivanje znanja na kraju nastavne jedinice. Tijek primjene: Na svakoj pravokutnoj plocici ili kartici zalijepila sam dvije slike ili sliku i jednadžbu, a na poledini kartice napisala sam slovo. Ucenicima govorim s kojom dominom poceti, a zatim ih slažu jedno za drugom, što je tipicno za domino igru. Kad potroše sva domina, okrecu ih i citaju lozinku koja je napisana na poledini i povezana je s temom. Ucenici sastavljaju domina pojedinacno ili u paru. Ne provodimo cijeli školski sat za ovu igru, vec samo posljednjih 15-20 minuta, kada su koncentracija i motivacija ucenika vec opali da bi ponovno bili aktivni. Ucenici, koji su nešto sporiji, domina su odnijeli kuci jer u ovom slucaju nisu bili vremenski ograniceni u skladanju i mogli su biti koncentriraniji. Sljedeci dan vratili su domina i kazali da su ih uspjeli sastaviti i dobiti lozinku. 3. Matematicka domina Matematicka domina možemo sami napraviti, što oduzima dosta vremena, ali ih možemo pronaci i u odredenim zbirkama zadataka. Mogle su se koristiti za ucvršcivanje gotovo svega. Pogledajmo nekoliko primjera kako bi domina izgledala za razlicite slucajeve u vezi sa funkcijama. 3.1. Graf funkcije Ucenicima se obicno daje propis te moraju nacrtati grafikon. U pocetnoj fazi ucenja to je definitivno potrebno, ali može potrajati. Možemo uštedjeti puno vremena dajuci im propise i slike grafova, a ucenici moraju pronaci odgovarajuci propis za svaki graf. To mogu uciniti i uz pomoc domina, tako da imaju propis za funkciju napisanu na polovini domina, a na drugoj polovini nacrtan je graf funkcije, naravno nije isti. Na slici 3 dani su primjeri za ucvršcivanje grafova korijenskih funkcija i na slici 4 trigonometrijskih funkcija. Slika 3. Korijenska funkcija Slika 4. Trigonometrijske funkcije 3.2. Skup tocaka u ravnini Slicna domina koje imamo za graf funkcije i njezino pravilo, možemo imati za bilo koji skup tocaka u ravnini i njezino pravilo. Pogledajmo dva primjera. U prvom su pravci i njihove jednadžbe, a u drugom razliciti skupovi tocaka u ravnini i njihovi propisi. Slika 5. Jednadžba pravca Slika 6. Skup tocaka u ravnini 3.3. Derivacija funkcije Zadaci su nešto zahtjevniji kada moramo složiti graf funkcije i graf njezine derivacije. Buduci da na obje polovine domina stoje grafovi, granicimo, na primjer, graf funkcije s narancastom bojom i graf derivacije s plavom bojom. Slika 7. Funkcija i njezina derivacija 4. Zakljucak Na isti nacin, domina se mogu napraviti i za ucvršcivanje razlicitih formula ili identiteta (na primjer, u trigonometriji). Razlicite igre, ukljucujuci domina, prikladno su sredstvo za ucenje matematike, ali ucitelj mora razmotriti svrhu igre i smisleno je staviti u proces ucenja. Svaka izvedba igre u ucionici zahtijeva odredenu pripremu. Iskustvo govori ucitelju kakav je odnos izmedu ucinka ucenja i napora odnosno vremena koje smo potrošili. Svakako je dobra ideja zaciniti lekcije igrom. Ucenici bi još više naucili ili još bolje ucvrstili svoje znanje da sami izraduju domina. 5. Literatura [1] Arnuš, O., Bon, K. M. (2010). Matematika 2, zbirka nalog za gimnazije, Ljubljana, DZS. [2] Igre pri pouku matematike. URL: https://www.dmfa.si/Predavanja/Dokumenti/ 56/Magajna.pdf (4.10.2021) [3] Ku-ku gnezdo. URL: https://www.ku-ku.mobi/i_145_jan8167-lesene-domine-za-otroke (17.8.2021) [4] ProfilKlett. URL: https://www.profil-klett.hr/zaigrajmo-matematiku (5.10.2021) [5] Wood&dots. URL: https://www.woodanddots.com/language/sl/product/domine-s-pikami-v-kartonski-skatli/ (17.8.2021) Strucni rad DJECA S DIJABETESOM U OSNOVNOJ ŠKOLI Metka Finžgar, uciteljica razredne nastave OŠ dr. Jožeta Pucnika Crešnjevec Sažetak Ucim 4. razred. U prethodnoj školskoj godini sam ucila ucenika s dijabetesom TIPA 1 koji ima inzulinsku pumpu. Djecak ima bolest još od svoje prve godine, zato je rješenje o usmjeravanju dobio još prije polaska u školu. Unatoc tome da je prilikom rada s pumpom veoma samostalan potrebna mu je stalna i svakodnevna pomoc kod nadzora svoje bolesti. Potrebno mu je pracenje krvnog šecera i unosa odgovarajuce kolicine inzulina te pravilne mjere kod niske ili visoke vrijednosti šecera u krvi. U 4. razredu dobio je privremenu pratiteljicu koja ce ga pratiti u 5. i 6. razredu. Kljucne rijeci: dijabetes, ukljucenost u razrednu zajednicu, privremena pratiteljica 1. Što je dijabetes? Poznajemo više vrsta takozvanih tipova dijabetesa. Svima je zajednicko da je nivo šecera, odnosno glukoze u krvi, previsok, što drugim rijecima nazivamo hiperglikemija. Glukoza je nužno potrebna za normalan rad naših organa. Narocito mozak ne može bez nje i nužno mu je potrebna u svakom trenutku. Dakle, radi se o nekoj vrsti goriva koje je našem tijelu potrebno za njegov rad. Zato je u krvi potrebno stalno održavanje dovoljnog nivoa glukoze. Ista dolazi u naše tijelo s hranom koju konzumiramo. Problem nastaje kada je šecera u krvi previše. Tada pocinje nepovoljno djelovati na organizam. Previsok krvni šecer posljedica je nedovoljnog lucenja inzulina, njegovog nedostatnog djelovanja ili kombinacije obojeg. [1] Postoje dvije glavne vrste dijabetesa: 1. Dijabetes tipa 1 je kronicno autoimuno oboljenje koje nastaje zbog pomanjkanja hormona inzulina. 2. Dijabetes tipa 2 je posljedica slabijeg odaziva na inzulin. Prilikom napredovanja bolesti takoder može doci do pomanjkanja inzulina. [2] Simptomi dijabetesa • žed • dehidracija • lucenje velikih kolicina urina • gljivicne i druge upale mokracnog sustava • gubitak tjelesne težine • umor i pospanost • zamagljen vid zbog dehidracije ocne lece [3] Inzulinska pumpa je uredaj koji neprekidno dovodi inzulin u tijelo. Njezine prednosti su: • omogucuje lakše ukljucivanje u svakodnevan raspored, život, • fleksibilan raspored, • olakšava planiranje obroka, • nema više ubadanja s pjenom • vikendima dulje spavanje [2] 2. Djeca s dijabetesom u školi 2. 1. Dugotrajno bolesna djeca Usmjeravanje djece s posebnim potrebama u osnovnoj školi ureduje Zakon o usmjeravanju djece s posebnim potrebama (ZUOPP, 2011.). Djeca s posebnim potrebama su • djeca sa smetnjama u duševnom razvoju, • slijepa i slabovidna djeca, odnosno djeca s oštecenjem vidne funkcije, • gluha i nagluha djeca, • djeca s poteškocama u kretanju, • djeca s govorno-jezicnim smetnjama, • djeca s pomanjkanjima na pojedinim podrucjima ucenja, • djeca s emocionalnim poteškocama i poremecajima u ponašanju, • djeca s autistickim smetnjama • dugotrajno bolesna djeca. [4] Medu dugotrajno bolesnu djecu takoder spadaju djeca s dijabetesom. 2. 2. Privremena pratiteljica Dijete s posebnim zdravstvenim potrebama koje samo ne može zadovoljavati ima pravo na privremenog pratitelja sve od vrtica pa do kraja druge trijade osnovne škole. Ovdje spadaju i djeca dijabetesom. [2] Djecak je privremenu pratiteljicu dobio tek u 4. razredu. Pratit ce ga i u 5. i 6. razredu. Pratiteljica je prije pocetka školske godine završila obuku na seminaru o dijabetesu tipa 1 za ucitelje i odgojitelje na Pedijatrijskoj klinici u Ljubljani za rad s djecom koja imaju dijabetes. S radom je zapocela u mjesecu rujnu. Tijekom cijele školske godine s njim je bila na svim aktivnostima na nastavi, na dnevnim aktivnostima, u školi u prirodi, na završnoj ekskurziji, za vrijeme odmora, u produženom boravku,... Citavo vrijeme je pratila kako se djecak osjeca i rješavala nastale komplikacije. Pomagala mu je kod mjerenja krvnog šecera, utvrdivanja doze inzulina, rukovanja s inzulinskom pumpom, provodenja mjera kod hipoglikemije (snižen krvni šecer) ili hiperglikemije (povišen krvni šecer). Brinula je o preracunavanju ugljikohidrata prije užine i rucka. Posebnu pažnju je namjenjivala kod predvidenih intenzivnih fizickih napora i stresa. Po potrebi je djecaku pomagala u školskom radu ili s njim individualno obavljala posao izvan razreda. Ako mu je bilo potrebno kretanje napustili su ucionicu, otišli su na kracu šetnju, pošto je tjelesna aktivnost za njega veoma bitna. Takoder mu je pomagala za vrijeme školovanja na daljinu. 2. 3. Rad ucitelja Ucitelji koji smo ucili djecaka na pocetku školske godine sastavili smo individualiziran program u koji smo zapisali odredene prilagodbe koje su djecaku potrebne. Kod programa su takoder sudjelovali roditelji i djecak. Zbog privremene pratiteljice naš je rad bio mnogo lakši. Prije svega smo morali biti pažljivi kod vecih fizickih napora i aktivnosti koje su kod djecaka povecavale stres. Imao je mogucnost za dogovoreno i najavljeno ocjenjivanje znanja te mogucnost za produljenje vremena kod pismene provjere i ocjenjivanja znanja. Pismenu provjeru i ocjenjivanje je takoder mogao izvršiti individualno izvan razreda. Obzirom na njihanje šecera u krvi takoder mu je omogucen prekid, odnosno odgoda ocjenjivanja u slucaju eventualnog iznenadnog lošijeg osjecanja. Po potrebi smo mu prilagodavali raspored prehranjivanja. 2. 4. Ukljucivanje u razrednu zajednicu Djecak je volio ici u školu. Društven je, veoma komunikativan, radoznao i bez poteškoca se ukljucivao u sve školske aktivnosti. Prije svega je volio sportske aktivnosti i sadržaje povezane s prirodom i tehnickim. Vrlo rado je izradivao predmete na tehnickom. Nije imao problema s uspostavljanjem kontakta sa kolegama u razredu i vršnjacima. Vecina ucenika i ucenica je s djecakom išla još u vrtic, zato su dobro upoznati s rutinom koja je djecaku potrebna (mjerenje šecera, davanje inzulina, užina za vrijeme školskog rada, cest odlazak na zahod, nemir,...). Kolege u razredu njegovu bolest poznaju i takoder ju vrlo dobro prihvacaju. Ako su kod njega primijetili bilo kakve promjene bili su mu spremni pomoci ili su na to upozorili ucitelja. Imali su mnogo razumijevanja i kada je djecak imao poteškoce zbog povišenog ili sniženog šecera u krvi i postao je nemiran. 2. 5. Sudjelovanje s roditeljima Sudjelovanje s roditeljima je kod djeteta s dijabetesom veoma važno. Tijekom cijele školske godine bili smo u redovnom kontaktu. Zbog Covid ogranicenja smo održavali kontakte preko e-pošte i telefona. Roditelji su redovno javljali promjene u svezi s bolesti i osiguravali sve informacije koje su nam bile potrebne za rad s djecakom. Brinuli su o adekvatnosti inzulinske pumpe, mjeraca šecera, glukoznim tabletama, potrebnim užinama… Takoder su sudjelovali s voditeljem školske prehrane, pošto je odgovarajuca prehrana kod dijabeticara veoma važna. 3. Zakljucak Rad s ucenikom koji ima dijabetes za ucitelja je poseban izazov, a prije svega velika odgovornost. Pratiti ucenika i pružati mu svu potrebnu pomoc i podršku je još teže ako je razred brojan i u razredu je više ucenika s dodatnom strukovnom pomoci. Unatoc tome da djeca s dijabetesom prema zakonu imaju pravo na privremenog pratitelja od vrtica do kraja druge trijade naš ga ucenik nije imao. Rješenje o usmjeravanju je imao još prije polaska u školu ali bez satova dodatne strukovne pomoci. Nakon ustrajanja roditelja i škole opcina je u 4. razredu osigurala sredstva za privremenog pratitelja za razdoblje od tri godine. S djecakom sam kao razrednica provela najviše satova. S njim su na nastavi takoder radili uciteljica engleskog jezika i ucitelj sporta, a nakon nastave takoder uciteljica produženog boravka. Povremeno su se s njim takoder susretali ucitelji kod interesnih aktivnosti. Svi smo bili dobro upoznati s njegovom bolešcu i potrebama ali bi mu za vrijeme odgojno obrazovnog procesa vrlo teško osiguravali potpunu skrb koja je djecaku bila potrebna. Privremena pratiteljica mu je citavo vrijeme bila na raspolaganju i pružala mu je pomoc i podršku kada je to bilo potrebno. Djecak je inace prilikom rukovanja s inzulinskom pumpom bio veoma samostalan ali se uz nadzor odrasle osobe osjecao sigurnije. Zbog toga je kod školskih obveza bio opušten i takoder ih je lakše i bolje izvršavao. Smatram da sredstva za osiguravanje privremenog pratitelja ne bi smjela ovisiti o snalažljivosti škole ili roditelja djeteta koje ima dijabetes. 4. Literatura [1.] Skvarca, A. (2009.). Abecedarij dijabetesa. Ljubljana. Savez društava dijabeticara Slovenije. [2.] Šecerici. URL: http://www.sladkorcki.si, (10. 7. 2021.) [3.] Bilous, R. (2013.). Dijabetes. Ljubljana. Porodicni lijecnik. [4.] Zakon o usmjeravanju djece s posebnim potrebama (ZUOPP, 2011.) URL: Zakon o usmerjanju otrok s posebnimi potrebami (ZUOPP) (pisrs.si) (10. 7. 2021.) Strucni rad MEĐUGENERACIJSKA SURADNJA – POŠALJIMO VJETRIC PRIJATELJSTVA Metka Finžgar, uciteljica razredne nastave OŠ dr. Jožeta Pucnika Crešnjevec Sažetak U Osnovnoj školi dr. Jožeta Pucnika Crešnjevec smo vec godinama ukljuceni u mrežu UNESCO pridruženih škola (ASPnet). Clanovi mreže svake godine organiziraju brojne projekte na kojima sudjeluju ucenici srednjih škola, ucenici osnovnih škola i djeca iz vrtica. Ucenici 4. i 5. razreda takoder se ukljucuju u razlicite projekte. Jedan od projekata koji je namijenjen cetvrtoškolcima i petoškolcima je projekt Pošaljimo vjetric prijateljstva koji organizira Osnovna škola Pesnica. U sklopu projekta se povezuju s lokalnom zajednicom i domacim društvima te jacaju medugeneracijske veze. Uce o suradnji, toleranciji, razumijevanju razlicitosti, nudenju medusobne pomoci. Kljucne rijeci: Unesco pridružene škole, medugeneracijska suradnja, društvo invalida 1. UNESCO pridružene škole (ASPnet) Clanovi ASPnet djeluju u duhu kulture mira i nenasilja, tolerancije i suradnje, prihvacanju razlicitosti, u produbljenoj brizi za razvoj osobnosti svakog pojedinca i za ocuvanje prirodne i kulturne baštine te šire našeg zajednickog doma - planeta Zemlje. Rad vrtica i škola temelji se na cetiri Delorsova stupa obrazovanja za 21. stoljece koji omogucuju djeci optimalan razvoj: • Obrazovanje za znanje! • Obrazovanje za djelovanje! • Obrazovanje za zajednicki život! • Obrazovanje za bit [1] 2. Projekt Pošaljimo vjetric prijateljstva Clanovi ASPnet organiziraju brojne projekte. U Osnovnoj školi Pesnica vec nekoliko godina raspisuju projekt Pošaljimo vjetric prijateljstva. Projektu su se proteklih godina takoder pridružili ucenici 4. i 5. razreda naše škole. Povezivali smo se s društvima lokalne zajednice, prije svega s društvom invalida. 2. 1. Ciljevi projekta • razvijanje cetiri Delorsova stupa (živjeti, znati, biti, raditi zajedno), • poboljšanje kvalitete ljudskog života, • poticanje pozitivnih medusobnih odnosa, • ocuvanje povezanosti i suživot medu generacijama te ucenje od starijih, • poticanje medugeneracijske solidarnosti i medusobne pomoci, • promjena osobnog odnosa i postupanja, • povezivanje sa širom lokalnom zajednicom, • ucenje nenasilnog rješavanja konflikta, a prije svega života bez predrasuda.[2] 2. 2. Društvo invalida Crešnjevec Društvo invalida Crešnjevec djeluje pod okriljem Saveza radnih invalida Slovenije. U društvo su ukljuceni invalidi, zakoniti zastupnici invalida i takoder clanovi podrške iz domaceg kraja i šire okolice. Društvo je aktivno na razlicitim podrucjima. S razlicitim aktivnostima redovno i veoma rado sudjeluje s našom školom. 2. 3. Naš rad u sklopu projekta Sa starijim i invalidima se medugeneracijski družimo na razlicitim priredbama, izložbama, pješacenjima,... Naše druženje se odvija tijekom citave školske godine. 3. prosinca je medunarodni dan invalida koji svake godine posebno obilježavamo. Pripremamo zajednicko druženje i druge aktivnosti. Zajedno izvodimo radionice koje pripremaju ucitelji zajedno s ucenicima ili clanovi društva invalida. U nastavku predstavljam nekoliko aktivnosti koje smo izveli proteklih godina. Posjetili su nas invalidi u kolicima. Franc Pinter Anco je sportaš – invalid koji se bavi streljaštvom. Ucenicima je predstavio svoju pricu i veoma ih inspirirao. S 24 godine je u prometnoj nesreci ozlijedio lednu moždinu i postao paraplegicar. Unatoc tome da je u kolicima postao je uspješan sportaš. Isprobao je razlicite sportove. Na kraju se odlucio za streljaštvo u kome je postigao brojne uspjehe. Ima 4 paraolimpijske medalje. Ovogodišnje igre u Tokiu vec su njegove osme. Slika 1 Franc Pinter Anco - paraolimpijac S invalidima u kolicima su se ucenici isprobali u igranju košarke. Slika 2 Košarka s invalidima. Predstavili su nam se slikari koji slikaju ustima ili nogama. Ucenici su pogledali radove koje umjetnici stvaraju ustima ili nogama. Slikari su im u slikarskoj radionici prikazali tehnike slikanja. Ucenici su se takoder sami isprobali u stvaranju ustima ili nogama. Slika 3 Slikanje nogama. Psi vodici i pratitelji. Svoj rad su predstavili clanovi Slovenske udruge instruktora Centar za školovanje pasa vodica i pasa pratitelja SLO-CANIS. Ucenici su pogledali film u kojem su saznali kome i kako psi mogu pomoci. Upoznali su spasilacke pse, pse vodice slijepih, pse za pomoc osobama s poteškocama u kretanju i senzornim oštecenjima, terapeutske pse, pse koji upozoravaju dijabeticare na podizanje ili pad šecera, a epilepticne bolesnike na nadolazeci epilepticni napad. U školskoj dvorani su nakon toga clanovi izveli radionicu na kojoj su se takoder predstavili psi vodici i psi pratitelji. Slika 4 Udruga SLO- CANIS. Slika 5 Pas vodic slijepih. Slika 6 Spasilacki pas. Kreativne i likovne radionice Zajedno s invalidima smo takoder izveli brojne radionice. Izradivali smo cvijece od najlonskih carapa i krep papira. Svake godine smo napravili novogodišnje cestitke i ukrase za božicnu jelku. Izradivali smo cajne lampe i šeširice za igle. Za vrijeme školovanja na daljinu izveli smo likovnu radionicu na temu invalidi medu nama. Slika 7 Cajne lampe i šeširici za igle. Slika 8 Likovno stvaranje Invalidi medu nama. 3. Zakljucak Svakogodišnje medugeneracijsko druženje i suradnja koje izvodimo u sklopu projekta Pošaljimo vjetric prijateljstva važno je za sve sudionike. Stariji i invalidi s sudjelovanjem pridobivaju na kvaliteti života, olakšavaju osjecaj usamljenosti, dobivaju osjecaj prihvacenosti, sigurnosti i popravlja im se tjelesno i duševno zdravlje. Stariji imaju veoma mnogo znanja i iskustva koje s druženjem prenose na mlade generacije. Djeca na taj nacin uce o medugeneracijskoj suradnji, prihvacanju razlicitosti i toleranciji. Za vrijeme projekta stariji su ucenike naucili brojne rucne spretnosti i pricali im price iz svoje mladosti. Ucenici su shvatili da s voljom i ustrajnošcu unatoc invalidnosti mogu postati uspješni sportaši, slikari ili se baviti nekom drugom aktivnošcu. Ucenici su na radionicama aktivni, u suradnji uživaju i svake se godine iznova vesele susreta s invalidima. 4. Literatura [1] UNESCO pridružene škole. URL: https://www.aspnet.si/o-mrezi/ (4. 8. 2021.) [2] UNESCO pridružene škole. URL:https://www.aspnet.si/projekti/2018 -2019/posljimo-sapico-prijateljstva.html (4. 8. 2021.) Strucni rad ZNACENJE PISANJA RUKOM Vesna Penec, prof. slovenskoga jezika Osnovna škola Gorica Velenje Sažetak Qui scribit, bis legit. Latinska poslovica kaže da, ako nešto napišeš, to je kao da si dva puta procitao. Na znacenje pisanja rukom upozorava projekt Tjedan pisanja rukom, u koji se svake godine ukljuci sve više slovenskih osnovnih i srednjih škola, knjižnica, medugeneracijskih centara i ostalih obrazovnih i kulturnih ustanova. U mnogim državama upravo 23. sijecnja obilježavaju medunarodni dan pisanja. I mi u školi OŠ Gorica svjesni smo da tipkanje i klizanje po ekranu istišcu pisanje rukom. Satovima krasopisa, sudjelovanjem u projektima koji poticu pisanje rukom želimo potaknuti ucenike da koriste tu izvornu ljudsku aktivnost i važnu vještinu. U školi u okviru kulturnoga maratona izvedemo i natjecanje u krasopisu, gdje tri najbolja rada nagradimo priznanjem i nalivperom, a zajedno s ucenicima pripremimo i izložbu njihovih tekstova. Ove godine ukljucili smo se u projekt Pišem pismo prijatelju. Ucenici su napisali pisma za stanovnike dva doma za starije osobe. Kljucne rijeci: krasopis, tipkanje, Tjedan pisanja rukom, kulturni maraton 1. POVIJEST KRASOPISA Krasopis je kao samostalni nastavni predmet bio u osnovnim školama u Sloveniji gotovo 200 godina. U nastavnim planovima nalazimo ga pod razlicitim imenima: „pravpisanje“, „lepopisanje“, „krasopis“, „pisanje“, „lepopis“. Krasopis se smatrao predmetom koji je ispod površine krio cijeli niz nauka. Pomocu njega ucenici bi naucili pisane oblike i usvojili lijep i citak rukopis. To znaci da bi naucili pisati slova u jednakomjernom rukopisu i položaju te ih primjereno povezivati u rijeci. Istovremeno ih je krasopis ucio o cistoci, redu i pravilima. Budio im je ukus i bistrio vid, ucio shvacati oblike i odgajao ih u radišnosti, ustrajnosti i pozornosti. [3] Opce obavezno školovanje od 6. do 12. godine u Sloveniji je uvedeno krajem 18. stoljeca kad je Marija Terezija 1774. godine izdala prvi austrijski osnovnoškolski zakon (Opci školski red), koji je izmedu ostalog propisivao i javno ocjenjivane ucenika na kraju prvog polugodišta i na kraju školske godine. Ucenici su morali na tom „javnom ispitivanju” pokazati svoje znanje koje su stekli tijekom školske godine, a ucitelj je morao predociti ispitnoj komisiji krasopisne vježbe ucenika. Krasopis su u 19. stoljecu poucavali u svim razredima osnovne škole po dva sata tjedno. Cilj poucavanja bio je stjecanje citljivog i ugodnog rukopisa i pisma. No ubrzo su se pojavile težnje za reformom nastave krasopisa s obzirom na njegove metodologije poucavanja i kasnije zbog neprakticnosti predmeta jer je postao previše izoliran od ostalih predmeta u školi, ali i od potreba i zahtjeva svakodnevnoga života. To je bilo i doba struje, radija, pisaceg stroja i drugih novih tehnickih inovacija, pa krasopis više nije odgovarao duhu i zahtjevima novog doba [3]. Nakon 1929. godine pisanje su poucavali u prva cetiri razreda osnovne škole po jedan školski sat tjedno. Godine 1959. taj su predmet ukinuli kao samostalan predmet; postao je sastavni dio nastavnog predmeta slovenski jezik (pisanje su ocjenjivali kao oblik rada). Bogata zbirka svezaka – krasopisnih vježbi ili Probschriften, koji nam govore o nastavi pisanja u pojedinacnim razdobljima i o jezicnom stanju u osnovnim školama u Sloveniji, pohranjena je u Slovenskome školskom muzeju. Najstariji svezak u zbirci potjece iz 1795. godine i bio je namijenjen trivijalnoj školi u Mozirju, gdje su vec tada poucavali dvojezicno (http://www.ssolski-muzej.si/slo/aboutmuseum.php?page=11). 2. PISANJE RUKOM ILI TIPKANJE U današnje doba mnogo se govori o dilemi o pisanju rukom ili uporabi tipkovnice, s kojom se susrecemo i na podrucju odgoja i obrazovanja. Tipkovnica je postala dio naše svakodnevnice, a tipkanje prevladavajuci nacin pisanja u svim dobnim skupinama. Vec u predškolsko doba djeca mnogo svog slobodnog vremena namijene igri na digitalnim uredajima, odnosno na telefonima, tabletima ili racunalima. Podrucje odgoja i obrazovanja od osnovne škole pa sve do fakulteta svake je godine sve više prožeto tehnologijom, bez koje se obrazovanje u posljednje dvije godine uopce ne bi moglo provesti. Pa i kasnije je na vecini radnih mjesta tipkanje ne samo poželjna nego nužna kompetencija, koja istišce pisanje rukom. Mišljenja o važnosti pisanja rukom i nužnosti savladavanja racunalne tipkovnice su razlicita, a broj neuroedukacijskih istraživanja koja se trude dokazati da je ucenje pisanih slova ipak važno i nužno za kognitivni razvoj djeteta neprestano raste. To naravno ne znaci da tipkovnica nema važno mjesto u današnje doba razvoja digitalne tehnologije. No trebamo znati rezultate znanstvenih istraživanja i uvažavati ih pri planiranju poucavanja i edukacijskoj politici. Pisanje je važno za rano regrutiranje moždanih podrucja pri procesiranju slova, što je osnova za uspješno citanje. Dakle, pisanje kod djece potice stjecanje vještine citanja. [1]. Pisanje, osim djelotvornijeg citanja, takoder potice procese u mozgu koji su osnova za naše razmišljanje, ucenje i pamcenje. To su u svojoj studiji dokazali i Mueller te Oppenheimer (2014), nakon što su kod studenata istražili djelotvornost prakse zapisivanja predavanja prijenosnim racunalom koji zamjenjuje bilješke pisane olovkom. Oni koji su bilješke zapisivali u bilježnice bili su znacajno bolji od bilo koga iz druge skupine. Bili su bolji i od onih koji su u cijelosti transkribirali predavanje. Studenti koji su bilježili predavanje pisanjem opcenito su zapisali manje informacija, a i manje toga doslovno. No bili su bolji u faktografskom znanju i znanju na višoj razini. Autori pretpostavljaju da pisanje olovkom ne samo da vodi ka kvalitetnijem ucenju nego je i bolja strategija za skladištenje novog ucenja za kasniji studij. [1]. Marijana Jazbec, predsjednica društva Volimo pisati rukom, o dilemi izmedu pisanja rukom i tipkanja kaže da nije rijec o natjecanju jer oboje trebamo, ovisno o situaciji i prilici. Zapisnici i diplomski radovi neka budu natipkani, ali pri osobnim porukama u kojima želimo izraziti naklonjenost, kao što je zahvala ili cestitka za rodendan, primjerenije je da su takve poruke napisane rukom (https://val202.rtvslo.si/2021/01/teden-pisanja-z-roko). Zato Jazbec naglašava da je dobro da pisanje rukom prijede u dnevnu rutinu, svaki dan nekoliko minuta. Time se naše motoricke vještine poboljšavaju i rukopis postane ritmicniji, pa i citljiviji i više tekuc. Tereza Žerdin, umirovljena specijalna pedagoginja i uciteljica, takoder upozorava da se u necitkom rukopisu spajaju nedovoljno znanje pravopisa i loše oblikovana slova. Kako bi rukopis bio dobro citak, treba ga njegovati i uciteljima ne smije biti svejedno kako ucenici pišu. Ako ucitelj tolerira necitki rukopis, ucenik se nece truditi kako bi ga poboljšao. (https://casoris.si/od-neberljive-pisave-do-ucne-katastrofe/). 3. TJEDAN PISANJA RUKOM I NATJECANJE U KRASOPISU U ovoj školskoj godini u Osnovnoj školi Gorica odlucili smo da sudjelujemo u projektu Volimo pisati rukom jer primjecujemo da vještina pisanja rukom s razvojem tehnologije opada. Smanjenje motorickih vještina zbog sve cešce uporabe racunala i ostalih mobilnih uredaja vidljiv je i u neujednacenosti rukopisa kod ucenika. Pisanje dužeg teksta rukom mnogima predstavlja prilican fizicki napor, neki teško procitaju svoje necitke zapise, a takvi radovi stvaraju probleme i uciteljima pri ocjenjivanju ili davanju povratne informacije. Zbog izvanredne epidemiološke situacije obrazovanje se u posljednje dvije godine djelomicno odvijalo i na daljinu, što je još više povecalo uporabu racunala, a istovremeno se opseg radova pisanih rukom osjetno smanjio. Kako bismo upozorili na znacenje njegovanja vještine pisanja rukom, naša škola povezala se s društvom Volimo pisati rukom. Osnovni je cilj društva, koje djeluje od 2017. godine, osvješcivanje šire strucne i opce javnosti o važnosti pisanja rukom i poticanje pisanja rukom. Središnjim godišnjim dogadajima žele ocuvati kulturu pisanja rukom kod mladih i starijih, osvješcivati o prednostima pisanja rukom i štetnosti pretjerane uporabe tipkovnice u pisanom komuniciranju, a prije svega upozoravati na znacenje izvornosti pri pisanju rukom. Središnji godišnji dogadaj društva jest Tjedan pisanja rukom, koji se odvija uz potporu Ministarstva obrazovanja, znanosti i sporta, Zavoda za školstvo RS i nekih slovenskih poduzeca. Društvo Volimo pisati rukom svake godine izabere tri ugledne osobe koje svojim rukopisima poticu pisanje rukom. Ove godine to su bili lijecnik Erik Brecelj, režiserka Urša Menart i biciklist Tadej Pogacar. Središnja tema za 2021. godinu bila je Pišem pismo prijatelju, a u projekt se ukljucilo više od 200 osnovnih i srednjih škola, domova za starije osobe, narodnih sveucilišta i knjižnica (https://www.pisemozroko.si/). Naša škola takoder je sudjelovala u tome, i to tako da su ucenici u sklopu Tjedna pisanja rukom u sijecnju napisali pisma za starije osobe i zaposlenike u Domu za starije osobe Velenje i Centru za starije osobe Zimzelen u Topolšcici. Razrednice su ucenicima prve trijade najprije ispricale bajku o pismu i prijateljstvu. Ucenici od 4. do 8. razreda upoznali su se s projektom na satovima razredne zajednice, pogotovo s naglaskom na znacenje pisanja pisama starijim osobama, koji su u ovim teškim i nesigurnim vremenima najranjivija skupina. Ucenici devetih razreda napisali su pismo zaposlenima u domovima za starije osobe i na taj se nacin i njima zahvalili za požrtvovnost. Svaki ucenik napisao je pismo u kojem se predstavio (ime, razred, zanimanja/hobiji, provodenje slobodnog vremena…), a u središnjem dijelu razmišljao je o prijateljstvu i svrsi pisanja pisma. Pismo je završio sa željama koje je u novoj kalendarskoj godini poželio primatelju pisma. Pisanjem pisama realiziralo se više ciljeva: ucenici su osvješcivali znacenje ocuvanja pisanja rukom, razvijali su empatiju, vježbali strukturu pisma i razmišljali o vlastitom doživljavanju ogranicenja koja su povezana s koronavirusom. Uciteljice slovenskoga jezika i razredne nastave pregledale su sva pisma i nakon povratne informacije o odgovarajucoj strukturi i jezicnoj i pravopisnoj pravilnosti ucenici su svoje tekstove prepisali pisanim slovima i likovno ih ukrasili. K pisanju motivacijskih pisama za ucenike odazvalo se još 16 ucitelja, školskih ambasadora pisanja rukom, koji su se obratili ucenicima tijekom nastave na daljinu. Odaziv ucenika bio je odlican jer smo primili oko 450 pisama, a neodgovarajucih je bilo oko 30 (nedostatan sadržaj i oblik, necitko napisano, zgužvan papir…). Preko pisama, u kojima su ucenici otkrili svoja razmišljanja o virusu, opisivali svoje hobije, pisali o prijateljima, zdravlju, svojim osjecajima, kako se osjecaju i željama za ponovnim druženjem i povratku u školu, razrednici su mogli prepoznati i prikrivene tegobe, nesigurnosti i brige trenutnog doba kod svojih ucenika zbog izoliranosti od svojih vršnjaka, pa i zbog nastave na daljinu, a svoj razred možda su upoznali u drukcijem svjetlu nego do sada. I nakon izvedbe projekta pisanja pisama u školi primjecujemo da su ucenici sve manje spretni pri orijentaciji na papiru, oblikovanju slova, ne razlikuju naslove od teksta, zaboravljaju na razmake od ruba, a pri izradi estetskog rada nisu dovoljno strpljivi i ustrajni. Zato vec drugu godinu zaredom u školi u svibnju organiziramo kulturni maraton, u okviru kojeg u jednom tjednu izvedemo više aktivnosti pomocu kojih osvješcujemo i naglašavamo znacenje kulture na svim podrucjima našeg života. Jedna od tih aktivnosti jest natjecanje u krasopisu. Na satovima razredne zajednice razrednici su razgovarali s ucenicima o uspješnom odazivu projekta Tjedna pisanja rukom u kojem su pisali pisma šticenicima doma za starije osobe, a kako je prijeko potrebno medu ucenicima ucvrstiti i svijest o znacenju citljivog i estetskog rukopisa, htjeli smo nagraditi one koji lijepo pišu pisanim slovima. U svakom razredu ucenici su se u tjednu kulturnoga maratona natjecali u prepisivanju izabranog odlomka. Komisija je uz pripremljene kriterije ocjenjivanja (lijepo oblikovan i citak rukopis, cjelokupan estetski dojam) u svakom razredu izabrala tri najbolja rada kod ucenica i tri kod ucenika. Ucenika i ucenicu koji su u razredu najljepše prepisali tekst nagradili su nalivperom. Pobjednicke radove izložili smo u školskoj knjižnici, a sve ostale ucenici su s razrednicima izložili u maticnim ucionicama. 4. ZAKLJUCAK Uporabom suvremene tehnologije i pisanjem elektronickih poruka pisanje rukom postaje sve više vještina koju ucenici nauce u prvim razredima osnovne škole, a zatim pisana slova do kraja osnovnoškolskog obrazovanja vec zamijene tiskana, odnosno slova na tipkovnici. Tijekom nastave na daljinu pisanje rukom bilo je još više zapostavljeno, stoga je bitno da ucenike osvješcujemo o važnosti te vještine i naucimo ih da imaju pozitivan odnos prema rucno napisanim tekstovima. Mi, ucitelji, primjecujemo da su ucenici pri pisanju rukom sve manje vješti, rukopis postaje necitljiviji i ta vještina uzrokuje im sve veci napor. Kod ucenika obavezno treba razvijati svijest da je pisanje rukom važno i tek kad budu znali dobro pisati, moci ce prakticno i djelotvorno upotrijebiti i sve prednosti digitalnog doba na suvremenim uredajima. Kulturnim maratonom, koji u školi izvedemo u svibnju i u okviru kojeg se ucenici natjecu i u krasopisu, te izvodenjem aktivnosti tijekom Tjedna pisanja rukom u školi planski poticemo pisanje rukom, koje sve primjetnije zamjenjuje tipkanje. Potonje zaista omogucuje bržu komunikaciju, lakše stjecanje informacija, uštedi nam mnogo vremena i za mnogo stvari više se ne može ni zamisliti da se obave bez tipkanja na tipkovnicu. No sve više istraživanja potvrduje da se pisanjem na tipkovnicu aktivira manje moždanih funkcija, a podatke koje napišemo rukom lakše upamtimo i dulje vremena ocuvamo. Pri pisanju rukom takoder smo kreativniji, imamo manje problema s održavanjem pozornosti i naposljetku, porukama napisanim rukom izražavamo poštovanje i naklonjenost prema naslovniku i napisanome dodajemo osobnu notu. Tipkanje ili pisanje rukom? Oboje je važno. Treba poznavati prednosti digitalnih pomagala i korisno ih upotrebljavati, ali istovremeno treba biti svjestan i utjecaja pisanja rukom na pojedincev cjelokupni razvoj. 5. LITERATURA [1.] Tancig, S. (2014). Kako branje spreminja možgane in kaj izgubimo, ce pisanje nadomestimo s tipkanjem? Medunarodna konferencija EDUvision 2014. »Sodobni pristopi poucevanja prihajajocih generacij«. Ljubljana: [S. Tancig]. Preuzeto s internetske stranice 1. 7. 2021. http://eduvision.si/Content/Docs/Zbornik%20EDUvision%202014.pdf. [2.] Od neberljive pisave do ucne katastrofe. Preuzeto s internetske stranice 13. 7. 2021. https://casoris.si/od-neberljive-pisave-do-ucne-katastrofe/. [3.] Žižic, N. (2014). Zgodovinski razvoj in pomen lepopisa v osnovnem šolstvu. Šolska kronika, godište 23 = 47, broj 3, str. 446 – 459. Preuzeto 1. 7. 2021. s http://www.dlib.si/?URN=URN:NBN:SI:DOC-C40FU3OY. [4.] Pisava o cloveku pove celo vec kot prstni odtis. Preuzeto 25. 6. 2021. s https://val202.rtvslo.si/2021/01/teden-pisanja-z-roko). [5.] Pouk lepopisja v osnovni šoli na Slovenskem. Preuzeto 25. 6. 2021. s http://www.ssolski-muzej.si/slo/aboutmuseum.php?page=11. [6.] Jazbec, M. (2016). Zakaj je v digitalni dobi pomembno pisanje z roko? Preuzeto 20. 6. 2021. s http://solazaravnatelje.si/wp-content/uploads/2017/03/Marijana-Jazbec1-pomocniki-2017.pdf. [7.] O društvu. Preuzeto 25. 6. 2021. s https://www.pisemozroko.si/. Strucni rad KAKO ZAINTERESIRATI UCENIKE ZA CITANJE OBAVEZNE LEKTIRE Vesna Penec, prof. slovenskoga jezika Osnovna škola Gorica Velenje Sažetak Cilj je clanka predstaviti obradivanje knjige Đurdice Lovra Kuhara – Prežihovog Voranca u sklopu lektire u 7. razredu. Obavezna lektira važan je oblik razvijanja citalackih navika i znaci ucenikovo samostalno citanje književnog djela izvan škole. Izbor knjiga nadopuna je operativnih ciljeva i sadržaja iz nastavnog plana i programa za predmet slovenski jezik, u okviru kojih ucenici produbljeno upoznaju umjetnost rijeci, estetske izražajne mogucnosti i osvješcuju znacenje i ulogu književnih djela u prošlosti i sadašnjosti. Ucitelji se na svim stupnjevima obrazovanja susrecu s time kako mladima predstaviti i približiti citanje kao zanimljivu i istovremeno poucnu aktivnost. Citanje knjiženih djela opada sa starošcu ucenika, stoga je važno kod mladih citatelja, birajuci tekstove koji im se svidaju i koristeci odgovarajuce usmjerenu metodicku pripremu, stvoriti ugodne okolnosti citanja u okviru kojih ce se planski uz doživljavanje citanja kao neceg ugodnog razvijati unutarnja motivacija ucenika kako bi to pozitivno iskustvo još više puta ponovio. Medupredmetno osmišljenim aktivnostima obradivanja autobiografskih crtica o djetinjstvu koruškog pisca iz 1. polovice 20. stoljeca ucenici su upoznali slovenskoga autora, njegovu ulogu u razvoju slovenskoga jezika i književnosti te su se lakše uživjeli u književne likove, razumjeli opisane udaljene povijesne prilike i pokušali aktualizirati motive pojedinacnih prica. Kljucne rijeci: nastava književnosti, obavezna lektira, metoda dugog citanja, medupredmetno povezivanje 1. Nastava književnosti Temeljni opceobrazovni predmet u osnovnoj školi u RS Sloveniji jest slovenski jezik kao prvi, odnosno materinski jezik za vecinu ucenika i ucenica te kao drugi jezik, odnosno jezik okoline za sve ostale. Ucenici i ucenice pri njemu se osposobljavaju za djelotvorno govorno i pisano sporazumijevanje na slovenskome jeziku, osobito u njegovu književnom rodu, razvijaju svijest o znacenju materinskoga i slovenskoga jezika, o slovenskome jeziku kao državnome i službenome jeziku, o njegovu položaju u Europskoj uniji te o njegovoj izražajnoj razvijenosti na svim podrucjima privatnoga i javnoga života [1]. Ciljevi predmeta tako se ostvaruju pomocu nastave jezika i književnosti u okviru svih aktivnosti sporazumijevanja: razgovaranja, dopisivanja, slušanja, citanja, govorenja i pisanja. Prihvacanjem, razumijevanjem, doživljavanjem i vrednovanjem književnih djela ucenici stjecu književno znanje i takoder razvijaju doživljajnu, maštovitu i intelektualnu sposobnost te sposobnost stvaralackog vrednovanja. Postavljanje teksta u vremenski i kulturni kontekst te znanje povijesti književnosti omogucuju im dublje doživljavanje, razumijevanje i vrednovanje književnih djela. Literarno-estetski doživljaj, poduprt znanjem povijesti književnosti, omogucuje produbljeno upoznavanje umjetnosti rijeci i estetskih izražajnih mogucnosti, povecava užitak uz slušanje, odnosno citanje i pridonosi k razvijanju pozitivnog odnosa prema umjetnosti rijeci i znanju o znacenju i ulozi književnih djela u prošlosti i sadašnjosti, prema slušanju, odnosno citanju književnih djela, prema stvaralaštvu i prema (samo)izražavanju u medijima [1]. Nastava književnosti je, kao i svaka nastava, odgojno-obrazovni proces. Pri tome se komunikacija odvija izmedu tri glavna sudionika, odnosno cimbenika nastave književnosti – izmedu književnosti, ucenika i ucitelja – koju svaki na svoj nacin zajedno oblikuju pomocu svojih znacajki [6]. Odnos ucenika prema književnosti u školi i kasnije nakon završenog školovanja cesto ovisi o ucitelju koji jaca motivaciju za citanje i stvara pozitivan odnos prema citanju. Ulogu ucitelja književnosti, odnosno njegova znanja, Krakar Vogel (44) sažme u sljedeca primjenjiva nacela: 1. Ucitelj mora biti sveucilišno obrazovan poznavatelj književnosti i znanosti o njoj, kvalificiran citatelj, sposoban da samostalno strucno-kriticno obrazlaže književna djela i pojedinac s razvijenom citalackom i književnom kulturom. 2. Da bi ucitelj uspješno i stvaralacko poducavao, mora poznavati nastavu i organiziran proces ucenikova aktivnog saznavanja i strategije pedagoške komunikacije, pripremati se za nastavu i imati pozitivan odnos prema svome radu. 3. Ucitelj mora znati cimbenike, ciljeve, metode i sadržaje nastave književnosti u teoriji i biti osposobljen za nadgradivanje nastavnih ciljeva razvijanjem kljucnih sposobnosti ucenika. 4. Svoje znanje mora u praksi promišljeno upotrebljavati, kriticki promatrati sebe i svoje kolege te brinuti o profesionalnom razvoju. 2. Obvezna lektira - kakvoca tekstova (uvažavaju se nacionalno važne nagrade za omladinsku književnost i strucno vjerodostojni popisi tekstova, npr. popisi preporucenih djela Pionirskoga centra za omladinsku književnost i knjižnicarstvo); - raznolikost izabranih djela s obzirom na rod, vrstu i sadržaj (poezija, proza, dramatika); razlicite (takoder problemske) teme povezane s razvijanjem osobnog identiteta i socijalne, kulturne i medukulturne mogucnosti; - primjerenost tekstova za citalacko-razvojni stupanj ucenika i ucenica; - individualne razlike izmedu ucenika i ucenica (odabir lakših i zahtjevnijih tekstova s obzirom na citalacke sposobnosti ucenika i ucenica). Današnje vrijeme i potreba djece da sudjeluju u razlicitim aktivnostima izvan škole, pa i na racun citanja, diktiraju nam da se moramo na nastavu književnosti temeljito pripremiti pomocu odgovarajuce pripreme citalackog dogadaja, motivirati ucenike i približiti im književnoumjetnicka djela i djela u ostalim stilovima. Na taj nacin možemo razvijati pozitivan odnos prema citanju. Ukljucujemo zanimanje za citanje, želje pri izboru književnog žanra i prilikom provjeravanja znanja upotrebljavamo razlicite metode, pri izboru tekstova uvažavamo da su primjerena starosti i razvojnom stupnju, usmjeravamo ih da razmišljaju i oblikuju vlastito mišljenje uz pravi citalacki odgoj koji oblikujemo na nastavi [4]. Dodatak k obradivanju književnosti u školi trebala bi biti i lektira, koja znaci ucenikovo samostalno citanje književnoga djela izvan škole (kod kuce). Obicno je izbor knjiga takav da se slaže s izborom tema, razdoblja, autora u nastavnome planu i programu, odnosno nadopunjava ih, a istovremeno treba uvažavati i da su citateljima zanimljive [3]. Mi, ucitelji, sve cešce primjecujemo da ucenici ne procitaju knjige za lektiru, odnosno možda ih izabrane aktivnosti pri obradivanju ne motiviraju da bi procitali knjigu, koliko god ona bila zanimljiva. Klasicna metoda obradivanja lektire, dakle frontalno objašnjenje i metoda razgovora s diskusijom, s provjeravanjem doživljavanja i razumijevanja te aktualizacija sa stvaralackim pisanjem nakon što ucenici procitaju knjigu u dogovorenom roku, ne postiže željeni ucinak i namjenu, a to je da se postupno odgoji dobar citatelj i da se ne stvori još veci otpor prema citanju. Odabir tekstova za obradu na nastavi književnosti prepuštena je uciteljima, koji bi prilikom izbora trebali uvažavati sljedeca mjerila [1]: 3. Obradivanje zbirke crtica Đurdice Lovra Kuhara – Prežihovog Voranca Život i djelo Lovra Kuhara – Prežihovog Voranca ucenici kao obaveznog autora u 7. razredu upoznaju citajuci njegovu zbirku crtica Đurdice. Zbirku 11 crtica, koja je objavljena 1949. godine, autor je posvetio svojoj majci. Sve crtice osim dviju (Viša matematika i Nagrada) govore o pišcevu djetinjstvu, njegovim doživljajima i osjecajima tijekom pojedinacnih dogadaja. Iako je rijec o tekstovima iz razdoblja socijalnoga realizma (1930. – 1941.), to iz gledišta vremenske i povijesne udaljenosti za ucenike ipak znaci zahtjevnije citanje, a za ucitelja istovremeno priliku da promišljenim obradivanjem približi i aktualizira motive pojedinacnih crtica. Voranceve Đurdice spadaju medu najvažnija djela slovenske omladinske književnosti. Citatelj kroz opisane kratke dogadaje iz pišceva djetinjstva upoznaje svijet u kojem je njegov vršnjak prije dobrih 80 godina doživljavao trenutke ocekivanja, nade, ljubavi, prijateljstva, poštovanja, a istovremeno je to i svijet u koji se prikradu razocaranje, prijevara, sumnja. Sve ono što poznajemo i danas, zbliži nas s autorovim svijetom, a istovremeno poveže i ucenike i ucitelja u razgovoru o poruci crtica, koje samo naizgled nemaju ništa zajednicko sa suvremenim svijetom. Iskustvo iz prethodnih godina pokazuje da mnogo ucenika ne procita zbirku, zanimanje za citanje drasticno opada, pa su posljedicno citalacka i književna kultura niske. Cesti odgovori na pitanje zašto nisu procitali knjigu jesu sljedeci: autor upotrebljava zahtjevan jezik, mnogo je podrobnih opisa dogadaja i autorovog doživljavanja, sadržaj nije zanimljiv jer govori o prošlosti. Pojavilo se pitanje kako pomagati ucenicima pri razumijevanju književnoga djela u kojem se preplicu motivi koji današnjem citatelju nisu bliski – to su motivi povezanosti i sraslosti s domacim krajem, motivi siromaštva i ljubavi prema materinskome jeziku. Kako bi u ovoj školskoj godini vecina ucenika procitala zbirku, upotrijebila sam metodu dugog citanja. Citanje pojedinacnih crtica planirala sam s obzirom na opisanu temu, koju smo zatim aktualizirali aktivnostima na satovima razredne zajednice, na kulturnom danu i naravno u okviru nastave slovenskoga jezika. Vecinu citanja ucenici su obavili u školi samostalno, a neke sam im crtice i ja procitala. Središnju i najpoznatiju crticu, u kojoj je autor u prvi plan smjestio lik majke, skromne i radišne žene, obradivali smo u ožujku, u kojem obilježavamo dva važna praznika namijenjena ženama: 8. ožujka (Dan žena) i 25. ožujka (Majcin dan). Na satovima slovenskoga jezika procitali smo tekst, obavili analizu, a zatim na satu razredne zajednice istraživali znacenje ta dva praznika i izradili cestitku za Majcin dan. Prije obradivanja crtica Prebijeni malik i Lijevi džep ucenici su u sijecnju na satovima razredne zajednice i satovima državljanskoga i domovinskoga odgoja te etike (u nastavku DDE) razmišljali o znacenju prijateljstva. Nastavni plan i program za DDE u sadržajnome sklopu Pojedinac, zajednice, država navodi da ucenici razviju sposobnost proucavanja razlika u zajednici i medu zajednicama. Upoznaju i usvoje strategije i postupke koji omogucuju sudjelovanje i mirno rješavanje konflikata te kako nastaju predodžbe o drugima i drukcijima. Ucenici su u manjim skupinama predstavljali svoja mišljenja uz pripremljene ishodišne tocke: • Što je pravo prijateljstvo i što ti znaci? • Opiši svojeg prijatelja (vanjštinu i znacaj) i kako se manifestira vaše prijateljstvo. • Opiši dogadaj (cin ili trenutak) kad si se najbolje iskazao kao prijatelj. • Opiši razocarenje koje si doživio zbog prijateljevog ili prijateljicinog ponašanja prema tebi/drugima. • Opiši pogodenog (sebe/nekog drugog) u trenutku dogadaja (njegove kretnje, promjene na licu, u glasu). • Kako je dogadaj završio? Trajnom zamjerkom? Isprikom? Opraštanjem? Nekako drukcije? • U razredu se razvila prepirka zbog zamjerki, potpirivanja, nadimaka. Opiši tijek (uzrok, mirenje, posljedice). Oznaci pojedinacne svadalice. • Napiši nekoliko ljubaznih, zanimljivih rijeci/nadimaka za svoje kolege iz razreda kojima ceš ih obradovati. Na kraju projektnoga mjeseca na temu prijateljstva slijedilo je citanje crtice u kojoj su ucenici motiv meduvršnjackoga nasilja upoznali i kroz središnji lik siroceta Cenclja, kojeg su svakodnevno ismijavali njegovi vršnjaci. Ucenici su svoja razmišljanja lakše izražavali upravo zbog vec izvedenih medupredmetnih aktivnosti. Slijedilo je i pismeno reproduciranje, u kojem su kao pripovjedaci u prvome licu u obliku dnevnickoga zapisa predstavili dogadaj iz crtice. U godišnjem planu aktiva za 7. razred planirali smo i dan aktivnosti na temu uskrsnih obicaja i tradicija, u okviru kojeg su ucenici upoznali obicaje i tradicije Cvjetne nedjelje i Velikog tjedna te predmete koji su povezani s blagdanom. U razlicitim tehnikama bojali su uskrsna jaja, naucili su izraditi cvijece od krep papira, napravili su snop. Prije izvedbe tog dana aktivnosti ucenici su procitali crticu Tri pisanice, u kojoj autor prikaže svoje doživljavanje siromaštva kroz motive tog vjerskog blagdana. Prema nastavnome planu i programu za slovenski jezik ucenici sva tri odgojno-obrazovna razdoblja razvijaju jezicnu, nacionalnu i državljansku svijest. Svijest o znacenju materinskoga jezika u razlicitim povijesnim razdobljima uceniku možemo približiti i citanjem crtica Dobro jutro i Prvo pismo. Ove sam godine pri obradi djela polazila prije svega sa stajališta da je slovenski jezik mnogim ucenicima u razredu drugi jezik. Ucenici su kao potomci doseljenika usporedivali svoj jezicni položaj s autorovim iskustvom u vezi zabrane uporabe materinskoga jezika. Jedan je od glavnih zadataka u školi i poticanje citanja i širenja znacenja kulture u našim životima, zbog cega smo u svibnju izveli kulturni maraton. U projektnome tjednu ucenici vježbaju krasopis, sudjeluju na završnoj priredbi citatelja za citalacku znacku, pripremi se i izložba likovnih radova i izvede se koncert pjevackih zborova. Posljednja crtica iz zbirke koju smo zajedno obradivali na danu aktivnosti bila je Heljdino strnište, koja uz slikovite opise prirode kroz djecje oci upozna mlade citatelje i s teškim životom autorove obitelji, koji otkriva tadašnju društvenu situaciju – prvi svjetski rat, seosko-radnicka problematika, Koruška prije plebiscita i nakon njega. Nakon sadržajne analize teksta ucenici su izabran odlomak iz crtice prepisali i svojim prijepisima natjecali su se za nagrade koje su primili oni ucenici ciji je prijepis bio estetski najljepši. Ostale crtice ucenici su procitali na satovima slovenskoga jezika, napisali su o njima kratak sadržaj i dijelili svoje mišljenje o procitanome s kolegama iz razreda. Njihove sam zapise opisno vrednovala, svakom uceniku dala sam povratnu informaciju o gramatickoj i pravopisnoj prikladnosti. Ceste pogreške zatim sam upotrijebila pri pripremi provjere znanja jezicnih sadržaja, npr. pravilnog pisanja rijeci, velikog i malog pocetnog slova, uporabi interpunkcije… Ucenici su u svojim tekstovima i tekstovima kolega iz razreda prepoznavali pravopisne i gramaticke pogreške, popravili ih i obrazložili svoje popravke, a prema potrebi uvježbavali su i uporabu pravopisnih pomagala u književnome i elektronickome obliku. Za završetak lektire ucenici su pripremili plakate s najvažnijim dojmovima iz pojedinacnih crtica i upoznali se sa životom i djelom pisca Lovra Kuhara. 4. Zakljucak Pri obradivanju obavezne lektire s ucenicima sam postigla sve postavljene ciljeve. Ciljeve doživljavanja, razumijevanja i vrednovanja teksta, zapažanja i prosudivanja ponašanja i mišljenja književnih osoba postigli smo pomocu metode dugoga citanja i medupredmetno osmišljenim aktivnostima, na kojima su se ucenici uživjeli u lik ismijavanog djeteta, u povijesno udaljeno vrijeme koje je obilježeno teškim životom seljaka i radnika, a upoznat ce i vezanost i ljubav koruških ljudi prema zemlji i materinskome jeziku. Zbirku 11 crtica koruškoga pisca Prežihovog Voranca kao obaveznu lektiru procitali su svi ucenici. Svidalo im se da su tekstove, koje najprije nisu najbolje razumjeli, citali u školi i da su prilikom obradivanja upotrijebljeni razliciti pristupi koji su im omogucavali aktivno sudjelovanje, a oduševilo ih je i medupredmetno ukljucivanje citanja obaveznih tekstova u aktivnosti satova razredne zajednice, satova domovinskog i državljanskog odgoja te etike, a citanje crtica bilo je još planirano i u sklopu dana aktivnosti i projektnoga tjedna u okviru kulturnoga maratona. Ucenici su razvijali i jezicne te stilske sposobnosti dok su stvarali razlicite pismene radove i istovremeno su brinuli o citljivosti i esteticnosti svoga rukopisa. 5. Literatura [1.] Nastavni plan i program za slovenski jezik. Preuzeto 26. 5. 2021. s internetske stranice https://www.gov.si/assets/ministrstva/MIZS/Dokumenti/Osnovna-sola/Ucni-nacrti/obvezni/UN_slovenscina.pdf. [2.] Nastavni plan i program za državljanski i domovinski odgoj te etiku. Preuzeto 26. 5. 2021. s internetske stranice https://www.gov.si/assets/ministrstva/MIZS/Dokumenti/Osnovna-sola/Ucni-nacrti/obvezni/UN_DDE_OS.pdf. [3.] Krakar Vogel, B. (2020). Didaktika književnosti pri pouku slovenšcine. Ljubljana: Rokus Klett. [4.] Hribar Pavli, B. (2018). Razvijanje bralne zmožnosti pri domacem branju in bralni znacki v 1. in 2. vzgojno-izobraževalnem obdobju osnovne šole (magistarski rad). Ljubljana: [Hribar Pavli B.]. Preuzeto 20. 5. 2021. s http://pefprints.pef.uni-lj.si/4982/. [5.] Prežihov, V. (2011). Solzice. Ljubljana: Mladinska knjiga. [6.] Krakar Vogel, B. (2004). Poglavja iz didaktike književnosti. Ljubljana: DZS. Strucni rad EMOCIONALNA INTELIGENCIJA Stanka Erjavec Osnovna škola Louisa Adamica, Grosuplje Sažetak Pojam inteligencije ima široko znacenje. Opcenito podrazumijeva sposobnost razmišljanja i uspješnog rješavanja problema te brzu prilagodbu novim situacijama. U Rjecniku slovenskog književnog jezika stoji da izraz „inteligencija” oznacava nadarenost za intelektualnu aktivnost, a pojam „inteligentnost” (bistroumlje, oštroumnost) osobinu onoga koji je inteligentan. [9] Strucnjaci definiraju nekoliko vrsta inteligencije. Jedna od njih je i emocionalna inteligencija, koja uvelike odreduje uspjeh pojedinca u svakodnevnom životu i drago mi je što se ovoj vrsti inteligencije posljednjih godina pridaje sve veca važnost. Kljucne rijeci: inteligencija, emocionalna inteligencija, cuvstva, poticajno okruženje za ucenje 1. Uvod Emocionalna inteligencija osobito je važna za svakoga tko radi s ljudima. To ukljucuje i nas ucitelje te strucne suradnike u odgojno-obrazovnim ustanovama. Poznavanje vještina emocionalne inteligencije i njihovo ovladavanje ima pozitivan ucinak ne samo na ucenike, vec i na ucitelje, a uz emocionalno svjesnog ucitelja i ucenici su zadovoljniji i uspješniji. Smatram da je školski sustav još uvijek previše usmjeren na razvoj i jacanje prvenstveno racionalne inteligencije. U školi se pojam inteligencije obicno izjednacava s intelektualnim sposobnostima ucenika, no rjede se u prvi plan stavljaju umijeca ucenika na emocionalnom polju, pa je vrijeme da im pocnemo pristupati na cjelovit nacin. 2. Emocionalna inteligencija Vrijeme u kojem živimo užurbano je te prepuno stalnih promjena, preopterecenja i stresa. Kao uciteljica s dugogodišnjim iskustvom znam da se ucenici vec u prvom razredu suocavaju sa stresnim situacijama i dogadajima, jer se moraju brzo prilagoditi novoj sredini, novoj skupini, osamostaliti, nauciti citati, pisati, racunati i rješavati razlicite izazove, kao i nauciti prihvatiti odgovornost za svoje postupke. Zbog toga radost i oduševljenje pri polasku u školu mogu brzo splasnuti, a ako zanemarimo cuvstva ucenika i nastojimo razvijati samo misaone procese, težak položaj ucenika može se i pogoršati. Pojam „emocionalna inteligencija“ strucnjaci razlicito definiraju. Prema autorici Marziyah Panju, emocionalna inteligencija dinamicka je osobina licnosti koja se može nauciti i pouciti, ali i razvijati te poboljšati. [7] Dr. Daniel Goleman definira pet komponenti emocionalne inteligencije. To su samosvijest, samokontrola, empatija, socijalne vještine i motivacija. Priznati psiholog takoder tvrdi da emocionalna inteligencija cak u 80 % slucajeva doprinosi životnom uspjehu pojedinca, što znaci da je emocionalna inteligencija djeteta jedan od najvažnijih cimbenika za njegov kasniji uspjeh u životu. [3] Emocionalnu inteligenciju razvijamo cijeli život. Dijete mora nauciti osjetiti sva cuvstva, i ugodna i neugodna, a kao roditelji i ucitelji moramo nauciti razvijati djetetovu emocionalnu inteligenciju, jer upravo mi djetetu dajemo primjer koji ce slijediti. U prvom razredu takoder je presudna kompatibilnost osobnosti i timski rad razrednika i drugog ucitelja, jer ucenici njihovu interakciju upijaju poput spužvi. Kao ucitelji u osnovnoj školi možemo dati važan doprinos stvaranju poticajnog i sigurnog okruženja za ucenje, jer znamo da ucenici mogu nauciti mnogo više i bolje kad se u procesu ucenja dobro osjecaju. Jedna od kljucnih prednosti poticajnog okruženja za ucenje jest i ta što se ucenici osjecaju opušteno i dobro cak i kad pogriješe, jer znaju da su greške sastavnica svakog ucenja. 2.1. Prakticne aktivnosti Nije dovoljno da kao ucitelji o cuvstvima i cuvstvenim stanjima s ucenicima samo razgovaramo. Za razvoj emocionalne inteligencije potrebno je svakodnevno vježbanje, strpljenje i upornost. U nastavku predstavljam nekoliko jednostavnih, ali ucinkovitih aktivnosti koje su namijenjene ucenicima prvih triju razreda osnovne škole, pomocu kojih možemo postici da ucenici aktivnim sudjelovanjem s vremenom poboljšaju emocionalnu inteligenciju. 1. Bajka Djeca kroz bajku razumijevaju meduljudske odnose i vrijednosti te razvijaju empatiju. U svakoj bajci uz pomoc ucenika potražimo odgojnu poruku jer tekst bajke djeluje na moralni razvoj djeteta. Dijete se može poistovjetiti s junacima iz bajke, a istovremeno kroz njih doživljava drugacije nacine razmišljanja, razlicita cuvstvena stanja i razlicite postupke, cime postiže promjene u osobnom razvoju. Slikovnica „Blago duginih boja“ privuci ce djecu šarenim i lijepim ilustracijama, ali i sadržajem punim pozitivnih misli. Knjiga naglašava važnost emocionalne pismenosti djece, pozitivne komunikacije i upotrebe pozitivnih afirmacija. [10] Takoder preporucujem upotrebu slikovnice „Mislim, jesam!“ svjetski poznate autorice Louise Hay, u kojoj djeca mogu nauciti razlikovati negativno razmišljanje od pozitivnih afirmacija. Slikovnica sadrži jednostavan tekst i zabavne ilustracije koje pokazuju kako promijeniti nacin razmišljanja. [4] 2. Didakticke kartice „Price s livade” zbirka je od pet prica koje takoder sadrže aktivnosti za razvoj pozitivnih obrazaca ponašanja. Ove su aktivnosti opisane u obliku didaktickih kartica. U pricama se životinjski junaci suocavaju s problemima iz svakodnevnog života. Tako su svakoj prici dodane razlicite aktivnosti kroz koje ucenici uce o važnosti ucenja, prepoznavanja cuvstava te pravilnog odnosa prema prirodi, vlasništvu i prijateljima. [2, 5] 3. Afirmacije, afirmacijske kartice Afirmacije su misli koje prate našu svakodnevicu. Nekih smo afirmacija više ili manje svjesni, dok druge uopce ne prepoznajemo. Buduci da naše misli vode naš život, vrlo je važno da jacamo one pozitivne. Jedan od uspješnih nacina jacanja emocionalne inteligencije kod djece upotreba je afirmacijskih kartica. Kartice sadrže vježbe koje ukljucuju pomnost, tehniku disanja, suosjecanje i kreativni poticaj. Afirmacije djetetu procita ucitelj i s djetetom ih ponavlja. Vježbe se mogu izvoditi i pred ogledalom kako bi dijete još lakše s ovim mislima povezalo sebe. Kartice se takoder mogu ukljuciti u pricu za vizualizaciju ili povezati s igrom. [11] 4. Vježbe disanja Vježbe disanja smanjuju posljedice stresnih situacija i poboljšavaju koncentraciju, a pravilno disanje važno je i u vodenim tehnikama opuštanja. „Igra zmije” Ucenik sjedi uspravno. Ruke postavi na trbuh i duboko udahne kroz nos. Neka udisaj traje 4 sekunde, a mi mu možemo pomoci brojanjem i potaknuti ga da promatra kako mu se trbuh širi. Pri izdisaju oponaša zvuk zmije, tj. izgovara glas „sssss”. „Pucanje balona” Ucenik sjedi uspravno. Kažemo mu da ce tijekom vježbe morati probušiti vrlo velik, nevidljivi balon. Da bi to ucinio, mora udahnuti kroz nos, a zatim izdahnuti zrak zamišljajuci da usnama pravilno napuhuje balon, koji postaje sve veci i veci. [12] 5. Aktivnost „Koliko emocija!” Za aktivnost koja promice svijest o cuvstvima potrebna nam je samo fotokopija tablice s popisom aktivnosti i emocija. Cilj je vježbe povezati cuvstva sa svakodnevnim dogadajima. Zadatak: u tablici oznaci koja si cuvstva osjetio ili osjetila pri svakom dogadaju navedenom u nastavku. Primjeri dogadaja: 1. Voziš skateboard i padneš. 2. Sanjaš ružan san i odjednom se probudiš. 3. Ucenik iz razreda uzima tvoju olovku jer je svoju izgubio. 4. Uginuo je tvoj kucni ljubimac. 5. Na nastavi lošije rješavaš zadatke. 6. Po tebe u školu dolazi baka. 7. Na dvorištu padneš i ozlijediš se. 8. Kod kuce zaboraviš sendvic pripremljen za izlet i jako si gladan ili gladna. 9. Uciteljica te pohvali pred ucenicima iz razreda. 10. Posvadaš se s najboljim prijateljem. Dogadaj Radost Tuga Strah Ljubav Ljutnja Sram 1. Voziš se… 2. Sanjaš… 3. Ucenik iz razreda... ... Tablica 1: Primjer tablice 6. Aktivnost „Cvijet prijateljstva” Sve što nam je potrebno za ovu aktivnost bojice su i list papira, a cilj je uz pomoc ucenika iz razreda upoznati vlastite pozitivne osobine. Zadatak: postani novinar i upitaj druge ucenike koje tvoje osobine ocjenjuju pozitivnima. Primjer: Ana kaže: „Marko lijepo crta.” Maja kaže: „Marko se voli smijati.” Luka kaže: „Marko cesto pomaže drugim ucenicima u ucenju.” Nik kaže: „Marko lijepo pjeva.” Pomocu izjava prijatelja izradi vlastiti cvijet prijateljstva i prijateljima se zahvali na suradnji i odgovorima. Takoder razmisli o tome kako se osjecaš kad pomisliš na njihove odgovore. [1] Slika 1: Cvijet prijateljstva 7. Aktivnost „Vesele gusjenice” Svaki ucenik treba list papira, olovku i list s uputama na kojima su nacrtane tockice ili brojevi potrebni kako bi sudionik mogao nacrtati odredeni dio tijela gusjenice. Potrebna nam je i kockica. Ciljevi su aktivnosti nauciti poštivati pravila i dostojanstveno podnijeti pobjedu i poraz. Svako dijete crta samo, a pobjednik je onaj koji prvi nacrta „veselu gusjenicu” koja ima glavu, tijelo, šest nogu i dva ticala. Kockica odreduje koji dio smije nacrtati. Prije pocetka igre takoder odredimo koji broj predstavlja odredeni dio gusjenice te to napišemo na papir. Primjer: glava – 1, tijelo – 6, noge – 2 ili 5, ticala – 3 ili 4. Ako je ucenik upravo bacio kockicu i dobio oznaceni dio gusjenice, a zatim bacio isti broj, mora kockicu predati drugom uceniku. Ako se kockica okrene na broj 6, može je baciti još jednom. Slika 2: Vesela gusjenica 8. aktivnost „Lanac uspjeha” Aktivnost možemo provoditi tijekom citave godine. Svaki put kad ucenik postigne novi uspjeh ili napredak, zapisuje ga na traku u boji i tako stvara kariku koju dodaje svom lancu. Lanci vise na zidu, a ucenik se ne natjece s drugim ucenicima, vec sa samim sobom. Aktivnost možemo i mijenjati, a važno je da ucenik zapiše uspjeh na listic i postavi ga na vidljivo mjesto. Umjesto lanaca, možemo napraviti vješalice, ribice s ljuskama, pcele u košnici i slicno. 9. Nasmijana lopta Cilj je igre potaknuti ucenike na medusobno pružanje pozitivnih povratnih informacija. Potrebna nam je samo lopta na kojoj nacrtamo nasmijano lice. Igra pocinje tako da prije bacanja lopte kažemo na primjer: „Bacam loptu Ani jer mi je danas posudila bojice.” Ucenica hvata loptu i kaže: „Hvala. Loptu cu baciti Tomici jer nam cesto lijepo obriše plocu.” Tomica baca loptu sljedecem uceniku... 10. Tiha igra loptom Cilj je igre razvijanje motorickih vještina, kontroliranje impulzivnosti i dostojanstveno podnošenje poraza. Svaki ucenik potraži svoje mjesto u prostoriji. Meka lopta tiho putuje od jednog ucenika do drugog. Svi se moraju pridržavati uciteljevih uputa. Tijekom igre ne smiju razgovarati ili stvarati buku, u protivnom su iskljuceni. Takoder su iskljuceni ako prekrše trenutacnu uputu, koju ucitelj zamijeni svakih nekoliko minuta. Nekoliko ideja za davanje uputa: prije nego što baciš loptu, mahni drugom uceniku. Lopta mora putovati naizmjence, od djecaka do djevojcice. Loptu moraš uhvatiti objema rukama. Osmjehni se uceniku koji ti je bacio loptu. Dodaj loptu dalje prije nego nabrojim do tri... [6] 11. Razgovor u krugu Razgovor u krugu osobito se preporucuje za redovito ukljucivanje emocionalnog ucenja u nastavu, jer svakom uceniku nudi sigurnost, zaštitu i podršku u razvoju. Neka teme razgovora proizlaze iz svakodnevnog života i svakodnevnih izazova koje prate razlicita cuvstva. Svrha razgovora razvijanje je svijesti i razumijevanja u trenutku kad ucenici dobrovoljno iznose svoja iskustva. U krugu uce slušati, a istodobno u sigurnom okruženju mogu uociti osnovne slicnosti i razlike medu ljudima. Takvo razumijevanje doprinosi razvoju poštovanja prema sebi i drugima. [8] 3. Zakljucak Kljuc uspjeha u svim podrucjima života pozitivna je slika o sebi, a ona je samo jedna od komponenti emocionalne inteligencije. Ako ucenici razviju samopouzdanje, empatiju i motivaciju, moci ce se uspješno nositi i sa zahtjevnijim izazovima. Ucitelji moraju obratiti posebnu pozornost na ucenike s niskim samopoštovanjem, jer neki krecu u školu s negativnim porukama o sebi. U takvim slucajevima imamo moc ucenicima pružiti sigurno i poticajno okruženje za ucenje te mnoga pozitivna iskustva koja ce im s vremenom pomoci u prevladavanju ukorijenjenih obrazaca negativnog razmišljanja. Ucitelj bi trebao znati pobuditi entuzijazam i motivaciju za ucenje, što može postici samo ako mu ucenici vec vjeruju ili ako to povjerenje stekne. Uspješan ucitelj zna kako voditi cuvstva svojih ucenika i stvoriti pozitivno okruženje u ucionici. Opisane aktivnosti samo su kamencic u mozaiku razlicitih mogucnosti dugotrajnog procesa jacanja emocionalne inteligencije. U razvijanju emocionalne inteligencije ucenika posebno je važno da se i ucitelj pogleda u ogledalo i iskreno zapita na kojoj su razini njegova samosvijest, samokontrola, motivacija, empatija i vještine snalaženja u meduljudskim odnosima. 4.Literatura [1.] Bisquerra Alzina, Rafael i dr. 2010. Custvena inteligenca otrok: prirocnik za ucitelje in starše z vajami. Tehniška založba Slovenije. Ljubljana. [2.] Flerin, Urška; Grdadolnik, Špela. 2019. Didakticne kartice Pravljice s travnika. Rokus Klett. Ljubljana. [3.] Goleman, Daniel. 2021. Custvena inteligenca. Mladinska knjiga Založba. Ljubljana. [4.] Hay, Louise L.; Tracy, Kristina. 2009. Mislim, sem! Karantanija. Ljubljana. [5.] Kokalj, Tatjana. 2019. Pravljice s travnika. Rokus Klett. Ljubljana. [6.] McGrath, Helen; Francey, Shona. 1996. Prijazni ucenci, prijazni razredi. DZS. Ljubljana. [7.] Panju, Marziyah. 2010. Strategije za spodbujanje custvene inteligentnosti v razredu. Modrijan. Ljubljana. [8.] Schilling, Dianne. 2000. 50 dejavnosti za razvijanje custvene inteligence. Inštitut za razvijanje osebne kakovosti. Ljubljana. [9.] Slovar slovenskega knjižnega jezika. 1994. DZS. Ljubljana. [10.] Šolc. Ivana. 2018. Mavricni zaklad. Založba Mladika. Trst. [11.] Vrhovec, Simona. Afirmacijske kartice za otroke. https://mokini.si/afirmacijske-kartice-za-otroke/ (pristupljeno 2. srpnja 2021.) [12.] https://sl.juscogens.net/4-fun-breathing-exercises-children-8d0e02a (pristupljeno 8. srpnja 2021.) Strucni rad SURADNICKO UCENJE - JE LI TO UOPCE JOŠ AKTUALNO? Marija Ostovršnik Lilija, profesorica razredne nastave OŠ Antona Aškerca Velenje, Slovenija Sažetak: Dijalog izmedu sudionika, dopuštanje drugacijeg mišljenja ili strategije rješavanja problema, usporedivanje i dogovaranje, davanje jasnih uputa i struktura za rad te analiza procesa ucenja važni su za uspješno ucenje. Pozitivno ozracje, vecu motivaciju za ucenje i odgovornost jednih za druge postižemo ako u proces ucenja ugradimo što više oblika suradnickog ucenja i slijedimo principe formativnog pracenja nastave, koji se u naše škole uvode posljednjih godina. Formativno pracenje se, za razliku od klasicne nastave, produbljuje u ucenikov proces ucenja i osnažuje ga za samostalno ucenje. Kljucne rijeci: suradnja, formativno pracenje, aktivna uloga djece. 1. UVOD U svojoj dugogodišnjoj pedagoškoj praksi utvrdujem da je sve manje suradnje medu ucenicima. Mnogo je individualista, u obitelji je najcešce samo dvoje djece ili su cak i jedinci, pa u školsko okruženje ne dolaze s oblikovanim vještinama za pravilnu socijalnu interakciju s vršnjacima. Stoga, naš je zadatak osnažiti ih razlicitim vještinama suradnje jer je uspješna suradnja u razlicitim timovima na poslu danas obveza i nužnost. Uspjeh cijele skupine ovisi o svakom pojedincu. Toga su najviše svjesni sportaši u kolektivnim sportovima. 2. UCENJE SURADNJE Ucenike je potrebno prvo opremiti vještinama koje su nužne za rad u skupini. Moramo ih nauciti slušati, usmjeriti pažnju na zadani zadatak, privesti zadatak konacnom rješenju odnosno proizvodu, znati kontrolirati glasnocu govora, prihvatiti mišljenja vršnjaka koja se razlikuju od njihovog te nauciti samoprocjenu i pružanje odgovarajuce povratne informacije vršnjaku. 3. FORMIRANJE SKUPINA Pri formiranju skupina usmjeravaju me ciljevi ucenja koje želim postici i sposobnosti ucenika. Najcešce rade u parovima, pa ih je istovremeno najviše aktivnih. Za metode, koje zahtijevaju veci broj ucenika, skupinu obicno cine cetiri ucenika. Ciljeve ucenja najbolje postižemo u heterogenim skupinama, gdje ucenike promišljeno podijelimo prema sposobnostima. Kako bi uloge u skupini bile jednakomjerno rasporedene, ucenicima možemo dodijeliti uloge mjeritelja vremena, zapisnicara, izvjestitelja, nadzornika buke. 4. SURADNICKE STRUKTURE Postoje mnoge vrste suradnickih metoda. Mogu biti više ili manje strukturirane. Krajem 20. stoljeca u slovenski pedagoški prostor uvela ih je dr. Cirila Peklaj, koju su nadahnuli engleski i americki pedagoški strucnjaci, a od toga je najviše Kaganovih [1]. Kada radim u ucionici, koristim ih u razlicitim fazama formativnog pracenja, od dijagnostike predznanja, formiranja kriterija uspješnosti, ucenja, do samoprocjene i povratne informacije ucenika. 5. FORMATIVNO PRACENJE NASTAVE U ovoj vrsti upravljanja nastavom uloga ucitelja je omoguciti uceniku da igra aktivnu ulogu u izgradnji svoga znanja, istovremeno prilagodavajuci nastavu s obzirom na povratne informacije koje od njih dobije. Ucenici znaju što ce uciti i što ce trebati uciniti kako bi bili uspješni. Oni koji su vec nešto naucili nude pomoc onima koji još ne znaju. Puno je suradnickog rada u svim koracima lekcije. Pritom je vrlo važno da svatko bude svjestan koji cilj želi postici i odgovorno obavi svoj posao. Uz dobru dijagnostiku predznanja i planiranje aktivnosti, ucitelj predaje proces ucenja uceniku. Tako spoznaju da su suodgovorni za svoj napredak, a ucitelj ih savjetuje i pomaže im. Peršolja kaže da pomocu kvalitetnih povratnih informacija (ucenika i ucitelja) uceniku moramo pružiti priliku da poboljša i nadogradi svoje znanje [3]. 6. VEZA FORMATIVNOG PRACENJA NASTAVE S KORIŠTENJEM METODA SURADNICKOG UCENJA U predmetu Društvo u 5. razredu ucimo o slovenskim regijama. Obradujemo ih pet, a prikazana je cetvrta po redu. Ucenici su vec upoznati s ciljevima koje moraju usvojiti, a svladavaju i neke suradnicke metode. U ucenje sam ukljucila suradnicke metode rada i elemente formativnog pracenja nastave. A) MOTIVACIJA I DIJAGNOSTIKA PREDZNANJA U intervjuu provedenom u tri faze parovi su pokazali što je na fotografijama i što vec znaju o nekim karakteristikama regije Dinarskog krša (Postojnskoj jami, Cerkniškom jezeru, predmetima od drva, covjecjoj ribici). Slagalica je takoder bila osnova za podjelu u heterogene skupine. B) ZAJEDNICKO OBLIKOVANJE CILJEVA UCENJA I KRITERIJA USPJEŠNOSTI U parovima su, s obzirom na znanje o vec obradivanim slovenskim regijama, rekli da je svrha ucenja upoznavanje prirodnih karakteristika te regije. Pomocu njihovih prijedloga, na plocu sam napisala kriterije uspješnosti. Pritom smo se prvo ogranicili na ciljeve ucenja, a nadopunili smo ih i s ciljevima rada u skupini. C) SURADNICKO UCENJE - SLAGALICA I DOKAZI O UCENJU Metoda je poznata od ranije, pa je nije bilo potrebno objašnjavati. S radom su zapoceli u maticnim skupinama. U njima smo definirali ulogu voditelja, redara, mjeritelja vremena. Na temelju teksta, svaki clan skupine upoznao se s jednom od specificnih tema: položajem, reljefom i vodama, klimom, florom i faunom, površinskim i podzemnim kraškim pojavama, Cerkniškim jezerom i Ljubljanicom. Tako su postali „strucnjaci“. Tekst su saželi ispisom bitnih podataka (Slika 1). Osnovna skupina SLIKA 1: Rad u maticnoj skupini. Tijekom rada u strucnim skupinama provjeravali su kakvo su predznanje usvojili o dodijeljenoj temi. Na temelju recenog, utvrdili su bitne podatke i unijeli ih u pripremljeni misaoni obrazac. Medusobno su se dopunjavali i nadogradivali znanje. Uslijedilo je odgovaranje na pitanja razlicitih stupnjeva težine. Koristili su racunalo kako bi pronašli i dodatne informacije. Tako su se dobro pripremili za temu kojom su se bavili (Slika 2). strokovnjaki SLIKA 2: Prikupljanje i razmjena informacija u strucnoj skupini. Nakon povratka u maticnu skupinu, njihov je zadatak bio objasniti svoju temu kolegama iz razreda tako da ju svi razumiju i zajedno dopuniti misaoni obrazac. Tri nasumicno odabrana ucenika u sažetom su obliku ispricala što su naucila u ta dva sata. Na kraju su samostalno riješili i pitanja na nastavnom listicu koja nisu pokrivala temu kojom su se bavili u osnovnoj skupini. D) VREDNOVANJE SURADNICKOG RADA Ucenici u skupini razgovarali su i zapisali ocjenu rada u skupini. Napisali su što im se svidjelo ili nije svidjelo, kakvo je njihovo znanje, kako je tekla suradnja, što bi pohvalili, a što promijenili. E) SAMOVREDNOVANJE Morali su zapisati tri prirodna obilježja regija Dinarskog krša, dvije zanimljivosti i pitanje koje im se pritom postavljalo. Takoder, ocjenjivali su svoj rad i znanje na temelju ispravnosti odgovora na pitanja na nastavnom listicu. Razmišljali su o tome što bi mogli sljedeci put poboljšati u svojem ucenju, koje su ciljeve postigli, kako su se osjecali u radu. Za domacu zadacu na racunalu su napisali istinu ili laž o obradenoj jedinici i poslali mi u Teamse, gdje sam prikupila odgovore i pripremila prezentaciju za sljedeci školski sat. 7. ZAKLJUCAK Cesto je pitanje svakog ucitelja kako aktivirati ucenike i što aktivnije ih ukljuciti u proces ucenja. Utvrdujem da je ucinak mnogo veci ako je njihovo ucenje osmišljeno i ako u njima pobudimo zanimanje, pa u svoj rad uvodim elemente formativnog pracenja nastave, uz što više suradnickog ucenja. Ako ucenik poznaje ciljeve ucenja, sudjeluje u formiranju kriterija uspješnosti, neprestano nadgleda svoj proces ucenja i napredovanja, uci pružiti povratnu informaciju školskom kolegi i procijeniti svoj napredak, njegova se uloga bitno razlikuje od klasicne nastave, gdje je obicno slušatelj i primatelj znanja koje mu predaje ucitelj. Ova vrsta nastave zahtijeva fleksibilnog ucitelja i aktivnog ucenika. Ucitelj mora postati tolerantniji prema buci jer ovakva vrsta rada dovodi do kreativne buke, kao i ucenja izvan okvira ucionice. U razredu, kao i u društvu, pozitivna je meduovisnost medu sudionicima itekako dobrodošla, pa je potrebno u nastavu uvesti što više oblika rada koji razvijaju suradnju i podižu svijest o individualnoj odgovornosti. Stoga je odgovor na pitanje je li suradnicko ucenje i dalje aktualno potvrdan, buduci da je ucenje socijalnih vještina ucenje za život i samo je na taj nacin ucenik osnažen za funkcioniranje u kasnijim nastavnim, radnim i društvenim okruženjima. 8.LITERATURA [1] Holcar Brunauer, A. idr. (2016). Formativno spremljanje v podporo ucenju: prirocnik za ucitelje in strokovne delavce. Ljubljana: Zavod RS za školstvo. [2] Peklaj, C. (2001). Sodelovalno ucenje ili Kdaj vec glav vec ve. Ljubljana:DZS. [3] Peršolja, M. (2019). Formativno spremljanje znanja v praksi: prirocnik za ucitelje. Domžale: Mateja Peršolja. Strucni rad PROJEKT »ZELENA LIZIKA« Erik Kurbos, prof. nem. in ang. Dijaški dom Lizike Jancar Maribor, Slovenija Sažetak Danas je medu mladima sve više razlicitih poremecaja, što se može povezati s cinjenicom da mladi sve više vremena provode za elektronickim uredajima, a sve manje u prirodi. U ovom clanku predstavit cu projekt koji mladim ljudima nudi alternativu i kombinira kvalitetno slobodno vrijeme, zdrav nacin života i održavanje prakticnih vještina. Kljucne rjeci: kvalitetno provodenje slobodnog vremena, zdrav nacin života, održavanje prakticnih vještina 1. Uvod Živimo u vrlo razlicitim vremenima od svojih predaka. Ne razlikuje se samo tempo života, vec i nacin života. Bilo da se radi o poslu ili slobodnom vremenu, cinjenica je da su naši preci vecinu vremena provodili u prirodi - na poljima, livadama ili u šumi. Mnogi su bili, da tako kažem, "u eteru", i iako za to nisu imali znanstveno objašnjenje, znali su da je to zdrav nacin života. Danas mladi vecinu vremena provode na telefonima, racunalima, i-padovima, i-podovima i slicno, ali mnogo manje vremena provode u prirodi. Jedan od vecih problema suvremenog društva je ovisnost o elektronickim uredajima ili društvenim mrežama. Možemo reci da su mladi žrtve društvenih mreža, jer su uhvaceni u psihološke manipulacije velikih korporacija, ciji je cilj natjerati korisnike da provode što više vremena na društvenim mrežama, bez obzira na dob. No problem su i roditelji djece, koji su izgubljeni i zbunjeni u svijetu stalnih tehnoloških promjena i cesto više ne znaju gdje se nalaze granice za njihovu djecu. Zbog prekomjerne uporabe elektronickih uredaja motoricke sposobnosti mladih ljudi su se smanjile. Mladi su sve manje agilniji, a sve je više problema s prekomjernom tjelesnom težinom. Bez elektronickih uredaja mladi ljudi danas se cesto teško organiziraju aktivnosti slobodnog vremena, smiruju se ili uopce ne znaju kako naci zanimaciju. Istodobno, postoji problem socijalizacije. Mladi ljudi, koji su svoje vrijeme ispunjavali igrajuci se i družeci se sa svojim vršnjacima, sada svoje vrijeme popunjavaju pomocu elektronickih uredaja. Zato su danas mladi sve više asocijalni ili se sve teže integriraju u društvo. Jedna od mracnih strana društvenih mreža je ta što mladi ljudi slijede trendove koji mogu imati vrlo negativan utjecaj na njihovo samopoštovanje. Cesto se ljudi koje mladi doživljavaju kao uzore lažno predstavljaju putem nerealnih fotografija ili filtriranja. Zbog toga imamo sve više razlicitih poremecaja kod mladih ljudi - emocionalnih, poremecaja ponašanja, poremecaja samopoštovanja, poremecaja prehrane itd. Zbog svih ovih izazova koje donosi moderno društvo, u Studentskom domu Lizika Jancar pokrenuli smo projekt »Zelena lizika« koji ucenicima omogucuje kvalitetno provodenje slobodnog vremena u prirodi. Osim projekta »Zelena lizika« za ucenike, provodimo i druge projekte za kvalitetno provodenje slobodnog vremena, poput Zdrave škole, Dobrotvorne ustanove u Liziki, Volontiranje, Kuhanje, a nudimo im i mnoge zanimljive aktivnosti poput nogometa, košarke, odbojke, stola tenis, fitness, joga i još mnogo toga. 2. Ciljevi projekta Obrazovni ciljevi projekta »Zelena Lizik« su oni ciljevi koji daju smisao ovom projektu i odnose se na gore navedene razloge na temelju kojih smo odlucili provesti ovaj projekt. Obrazovni ciljevi projekta »Zelena lizika« su podizanje svijesti o važnosti ocuvanja prirode i posljedicama neodgovornog odnosa prema prirodi, razvijanje odnosa poštovanja prema prirodi, razvijanje radnih navika i vrijednosti vrijednog rada i koncentracije, poticanje provodenje slobodnog vremena u prirodi kao zdravog nacina života, stvaranje kontakata i dobra komunikacija, jacanje interesa za hortikulturnu aktivnost, razvijanje opcih znanja o domacim zadacama vezanim uz hortikulturne aktivnosti, podizanje svijest o važnosti organske hrane i promicanje domace hrane, razvijanje znanja u podrucju sadnje, gnojidbe, obrezivanja i cijepljenja razlicitih vrsta biljaka, razvijanje opceg znanja o bilju, grmlju i ukrasnom bilju. 2.1 Planirane aktivnosti Planirane aktivnosti projekta »Zelena Lizik« su ucenje tehnika sadnje, gnojidbe i obrezivanja razlicitih vrsta biljaka, briga o biljkama koje ce biti posadene s ucenicima u blizini doma - plijevljenje, redovito zalijevanje i drugo, upoznavanje razlicitih nacina cijepljenje drveca i grmlja (engleska kopulacija, cijepljenje razrezivanjem, cijepljenje podmazivanjem i okulacija - T -okulacija i plocasta okulacija), »Lizikini kesteni« kao dogadaj u okviru projekta - kulinarski jesenski dogadaj na kojem se ucenici druže dok peku kestene, što je rezultat dugogodišnjeg sudjelovanja ucenika u projektu »Zelena Lizika«, postavljanje biljnog vrta, sadnje zimzelenog grmlja i suradnje s Biotehnickom školom Maribor. 2.2 Motiviranje ucenika Pokušali smo na razlicite nacine motivirati ucenike za sudjelovanje u projektu »Zelena Lizika« - prvo smo stvorili zanimljiv logotip koji sadrži simbol stabla života i naziv projekta, a sve u atraktivnoj zelenoj boji. Kako bismo pobudili što veci interes kod ucenika, pripremili smo poziv za sudjelovanje u projektu, koji smo stavili na oglasnu plocu na svakom katu ucenickog doma. Zatim smo zabilježili ucenike koji su pokazali interes za sudjelovanje u projektu. Nakon toga uslijedio je teoretski i prakticni dio projekta. 2.3 Teorijski dio projekta Teorijski dio ukljucivao je opcu raspravu o problemima suvremenog društva, prezentaciju ciljeva projekta i planiranih aktivnosti te upoznavanje teorijskih temelja s kojima ucenici stjecu opca znanja vezana za neke od planiranih aktivnosti. Prvi susret s ucenicima sudionicima u projektu protekao je u duhu opceg razgovora o problemima suvremenog društva. S ucenicima smo razmijenili mišljenja o raznim zanimljivim temama suvremenog društva. Raspravljali smo o temama kao što su zagadenje okoliša i ekološke katastrofe, recikliranje, obnovljiva energija, globalno zatopljenje, važnost ocuvanja prirode, hortikultura, važnost organski uzgojene hrane te pregledali literaturu o globalnom zatopljenju [7] i njezinim implikacijama na covjecanstvo [4] [8], a gledali smo i film Ala Gora, Neugodna istina koji skrece pozornost na klimatske promjene. Na drugom sastanku prvo smo predstavili plan planiranih aktivnosti za ovu školsku godinu i dugorocno, a zatim smo ušli u teorijska znanja i predstavili teorijske osnove vezane za neke od planiranih aktivnosti. Prikazali smo sistematiku ili podjelu biljaka [6] pogledali neke biljke na slikama [2], objasnili fiziologiju ili funkciju biljaka [5] [10] i fotosintezu [11], objasnio neke osnove i metode u sadnji, zalijevanju, gnojidbi, obrezivanju [3]i cijepljenju [1] [9]. 2.4 Prakticni dio projekta Prakticni dio obuhvacao je pripremu materijala za planiranje aktivnosti i provedbu planiranih aktivnosti u neposrednoj blizini ucenickog doma Lizika Jancar Maribor. Priprema materijala - ucenici sudionici dobili su zadatak da u jesen (listopad, studeni) iskopaju sadnice vocaka poput trešnje, šljive, breskve i kestena u svojoj okolici, što ce kasnije poslužiti kao podloga za cijepljenje, a zatim bi ucenici donijeli sadnice u dom u kojem bi cekali vrijeme prikladno za cijepljenje - krajem ožujka ili pocetkom travnja. Medutim, dobili su i zadatak da u sijecnju ili veljaci pronadu plemenita stabla u svom okruženju, na kojima režu reznice i cuvaju ih u hladnjaku ili na hladnom mjestu. Za potrebe projekta povezali smo se i s drugim školama (Biotehnicka škola Maribor), što nam je pomoglo u osiguravanju reznica nekih sorti vocaka (šljiva Stanley, madarska marelica). Zbog epidemije Covid -19 plan planiranih aktivnosti donekle se srušio jer su se škole i ucenicki domovi zatvorili 19. listopada 2021. Od tada su se satovi odvijali na daljinu, pa je projektni rad malo stao, ali smo i dalje ostali u kontaktu s ucenicima putem društvenih mreža (Zoom, Google chat). Ucenici su se u škole i dom vratili tek pocetkom ožujka, pa su tek u ožujku mogli donijeti materijale u dom. Sadnice, koje su ucenici potom donijeli u ucenicki dom, postavljene su na otvoreni prostor ucenickog doma, gdje smo potom 21. travnja izvršili cijepljenje drveca. Na sadnice drveca cijepili smo plemenite sorte trešnje, šljive, marelice, breskve i kestene (kestenjaste). Slika 1 - Priprema cjepiva za cijepanje Slika 2 - Cijepljenje na bazi kestena - cijepljenje cijepanjem Slika 3 - Izvodenje cijepljenja u blizini ucenickog doma 3. Zakljucak Unatoc spletu okolnosti i izazovima koje predstavlja epidemija Covid -19, tvrdimo da je projekt bio uspješan. Bez obzira na postotak uspjeha u cijepljenju, provedba projekta bila je velika motivacija, jer projekt »Zelena Lizika« predstavlja upravo ono što nedostaje suvremenom društvu, a posebno medu mladim generacijama - kvalitetno provodenje slobodnog vremena i zdrav nacin života. U projektu »Zelena Lizika« nastavit cemo nastojati da mladi provode što više vremena u prirodi, nuditi im razne aktivnosti na podrucju hortikulture te raditi na ocuvanju i prenošenju rucnih vještina na buduce generacije. 4. Literatura [1.] Coderl, J. (1983). Primerjava razlicnih razmnoževalnih metod pri pravem kostanju (Castanea sp.): diplomsko delo = Comparison of propagation methods in chestnut (Castanea sp.): graduation thesis. Ljubljana: Univerza v Ljubljani, Biotehniška fakulteta, Oddelek za agronomijo. [2.] Dankwart, S. (2005). Slikovni rastlinski kljuc. Ljubljana: DZS. [3.] Godec, B., Mavec, R., Dreu, S. (2013). Sadno drevje v vrtu. Ljubljana: Kmecki glas, 2013. [4.] Gojkošek, B. (2013). Globalno segrevanje in katastrofalne posledice za cloveštvo: URL: https://www.revija-energetik.si/wp-content/plugins/downloads-manager/upload/Energetik%2097.pdf (8. 10. 2021) [5.] Krajncic, B. (2008). Fiziologija rastlin. Maribor: Fakulteta za kmetijstvo in biosistemske vede. [6.] Martincic, A. (2010). Mala flora Slovenije: kljuc za dolocanje praprotnic in semenk. Ljubljana: Tehniška založba Slovenije. [7.] Murray, P. (2007). Naš planet: globalno segrevanje: dokazi. Ljubljana: Tehniška založba Slovenije. [8.] Secen, E. (2020). Na globalno segrevanje opozarjali že pred 83 leti: zgodovinska fronta: Dnevnik. ISSN 1318-0320. - Leto 70, št. 43 (22. feb. 2020) [9.] Schmid, H. Umpfropfen und Veredeln der Obstgehölze. Stuttgart: E. Ulmer, 1985. [10.] Vodnik, D., Kump., B. (2016). Fiziologija rastlin - prakticne vaje: univerzitetni študij kmetijstvo - agronomija. Ljubljana: Biotehniška fakulteta [11.] Vogel - Mikuš, K. (2013). Fotosinteza in celicno dihanje [Elektronski vir]: študijsko gradivo za študente Biologije, Bsc, pri predmetu Fiziologija rastlin. Ljubljana: Univerza v Ljubljani, Biotehniška fakulteta, Oddelek za biologijo. Strucni rad MIŠLJENJA RODITELJA PREDŠKOLSKE DJECE O SURADNJI S ODGOJITELJIMA U VRTICU Anja Valencic Štembergar, mag. prof. inkluzivne pedagogije Osnovna škola Jelšane, Slovenija Sažetak Dobra komunikacija i suradnja izmedu roditelja i odgojitelja važna je takoder za dobrobit i razvoj djeteta. Da bi to postigli, odgojitelji trebaju ujediniti obrazovne utjecaje, pružiti informacije o djetetu, omoguciti roditeljima sudjelovanje u vrticu i uspostaviti demokratski odnos [3]. Osim ovih smjernica, odgojitelji bi trebali slijediti takoder formalno napisana nacela [1]. Sve ove smjernice i principi ogledaju se u suradnji izmedu odgojitelja. Nije dovoljno da se komunikacija odvija samo na formalnoj razini (roditeljski sastanci, individualni razgovori), nego je neformalan oblik suradnje jednako važan. Slijedeci iznad opisane smjernice, zasigurno ce biti manje problema izmedu odgojitelja i roditelja jer oboji moraju biti svjesni da svatko ima svoj skup karakteristika, odnosa, iskustava i aktivnosti koje ih oblikuju [2]. Zbog važnosti dobre suradnje i zadovoljstva roditelja suradnjom odgojitelja i roditelja, u empirijskom dijelu proucavali smo dosadašnja iskustva roditelja u suradnji s odgojiteljima. Utvrdili smo da je vecina roditelja zadovoljna radom odgojitelja te da se vecina roditelja ne suocava s problemima u radu s odgojiteljima. Razlike su se pokazale samo u zadovoljstvu roditelja s radom odgojitelja s obzirom na stupanj obrazovanja, naime roditelji s višom ili visokom strucnom spremom opcenito su zadovoljniji radom odgojitelja. Osim toga, roditelji koji su manje zadovoljni s radom odgojitelja te imaju problema s odgojiteljima, izjavili su da je uzrok tih problema u nejednakosti odgojitelja i roditelja, etiketiranju djece, neuvažavanju roditelja od strane odgojitelja i pravljenju razlika medu djecom od strane odgojitelja. Kljucne rijeci: suradnja roditelja i odgojitelja, formalni oblici suradnje, neformalni oblici suradnje, poteškoce u suradnji odgojitelja i roditelja 1.Uvod U današnje vrijeme svaki vrtic i druge odgojno-obrazovne ustanove nastoje imati dobar odnos s roditeljima i razvijati dobru medusobnu komunikaciju. Dobar odnos izmedu roditelja i odgojitelja temelji se na otvorenosti, medusobnom poštovanju, uzajamnoj ovisnosti i zajednickom zadovoljavanju potreba [1]. Smatramo da dobar odnos izmedu roditelja i odgojitelja pozitivno utjece na cjeloviti razvoj djeteta. Kao što je vec spomenuto, dobar odnos izmedu odgojitelja i roditelja vrlo je važan i buduci da se roditelji prvi put susrecu s procesom suradnje s odgojiteljima, odlucili smo dobiti mišljenje roditelja djece ukljucenih u vrtic. Zbog važnosti suradnje roditelja i odgojitelja istraživali smo dosadašnja iskustva roditelja suradnjom s odgojiteljima te njihova stajališta i ocekivanja. Osim proucavanja dosadašnjih iskustava i utvrdivanja njihovih ocekivanja, ispitivali smo zadovoljstvo roditelja s radom odgojitelja, u koje oblike suradnje se roditelji radije ukljucuju, susrecu li se s problemima oko suradnje s odgojiteljima i s kojim se problemima susrecu. U istraživanju smo koristili deskriptivnu i inferencijalnu metodu empirijskog pedagoškog istraživanja. Podaci su obradeni pomocu racunalnog programa SPSS. 2.Središnji dio 2.1.Teorijska polazišta Nacelo suradnje izmedu odgojitelja i roditelja napisano je u Bijeloj knjizi o odgoju i obrazovanju. Takoder roditelji imaju pravo na informacije i razgovor s odgojiteljem o svom djetetu [1]. Važno je uspostaviti dobru komunikaciju od samog pocetka i posljedicno dobar odnos izmedu odgojitelja i roditelja, temeljen prvenstveno na otvorenosti, medusobnom poštovanju (jednakosti), uzajamnoj ovisnosti i zajednickom zadovoljavanju potreba [3]. Navedeno mora biti usmjereno zajednickom cilju, tj. optimalnom uzgoju i razvoju djeteta. Težnja za tim ciljem, medutim, razvija se kao rezultat ujednacavanja odgojnih utjecaja koji oblikuju djetetovu osobnost i razvoj, informiranje roditelja o odgoju djece, omogucavanje roditeljima utjecaj na život i rad u vrticu, da suradnja s roditeljima temelji na demokratskom odnosu i da se vrtic otvara u izravno okruženje [3]. Roditelji i odgojitelji ulaze u suradnju s razlicitim perspektivama i ocekivanjima. Cesto je uzrok nesporazuma neshvacanje od strane obitelji ili odgojitelja, ako jedna ili druga strana u odnosu odbije uciniti ono što jedna strana smatra ispravnim [3]. Ukratko, svaka obitelj ima vlastiti skup karakteristika, odnosa, iskustava i aktivnosti koje suoblikuju njezin identitet [2], što ukazuje na veliku ulogu odgojitelja koji se mora znati prilagoditi razlicitostima i svojom strucnosti prepoznati poremecaj koji je nastao u komunikaciji s roditeljima te ga takoder zna odgovarajuce riješiti. U nastavku su navedene pojedine prepreke koje mogu otežati odnos i suradnju odgojitelja s roditeljima. Te su [5]: - nejednakopravnost odnosno razlicitost u emocionalnom doživljaju komunikacije (ocekivanja roditelja, strah i nesigurnost roditelja...) - razboriti razgovori s roditeljima (neosobni, formalne generalizirane poruke) - sklonost odgojitelja da analizira i dijagnosticira dijete (dijete je sporo, ne razumije, zlocesto...) - neuvažavanje potreba roditelja i poducavanje roditelja; nepriznavanje da takoder roditelji imaju sposobnosti - inzistiranje na normativnosti (razlike izmedu odgojitelja i roditelja u vezi hrane, cistoce, spavanja...) - tendencija da se vrtic prilagodava individualnim potrebama i ambicijama roditelja - strah i nesigurnost roditelja u prenošenju važnih sadržaja vezanih za vrtic i dijete - obostrani osjecaji da mu drugi pametuje - veca vrijednost planiranih i formalnih kontakata od spontane komunikacije. 2.2.Empirijski dio 2.2.1.Metodologija Cilj istraživanja je utvrditi dosadašnja iskustva, stavove i ocekivanja roditelja o suradnji s odgojiteljima. Takoder cemo provjeriti postoje li razlike prema spolu roditelja, dobi djeteta, stupnju obrazovanja roditelja, ukljucenosti djeteta u vrtic u ruralnom ili urbanom podrucju. Uz pomoc upitnika postavili smo si sljedeca pitanja: - U kojoj su mjeri roditelji zadovoljni dijelovima odgojitelja? - Postoje li razlike u zadovoljstvu roditelja radom odgojitelja s obzirom na obrazovanje roditelja, dob djeteta i ukljucenost djeteta u vrtic u ruralnom ili urbanom podrucju? - Koliko je roditeljima važna suradnja s odgojiteljem? - Postoje li razlike u važnosti roditelja u suradnji s odgojiteljem s obzirom na obrazovanje roditelja, dob djeteta i ukljucenost djeteta u vrtic u ruralnom ili urbanom podrucju? - U koje oblike suradnje se roditelji najradije ukljucuju i koji oblik suradnje smatraju najvažnijim? - Susrecu li se roditelji s problemima u suradnji s odgojiteljem i s kojim se problemima susrecu? U istraživanju su sudjelovale 23 majke. Medu njima je 6 (26,1 %) majki sa završenom srednjom školom i 17 (73,9 %) s višom ili visokom školom. 9 (39,1 %) njihove djece bilo je u dobi 1 – 3 godine, a 14 (60,9 %) djece u dobi 3 – 6 godina. Od toga 13 (56,5 %) djece pohada vrtic u ruralnom, a 10 (41,7 %) u urbanom podrucju. Prikupljene podatke obradili smo pomocu racunalnog programa SPSS. 2.2.2. Rezultati upitnika 1 4 9 9 ZADOVOLJSTVO RODITELJA S RADOM ODGOJITELJA Nezadovoljno Srednje zadovoljno Zadovoljno Vrlo zadovoljno Grafikon 16. Zadovoljstvo roditelja s radom odgojitelja Grafikon pokazuje da je vecina roditelja zadovoljna (37,5 %) ili vrlo zadovoljna (37,5 %) radom odgojitelja, nekoliko manje ih je srednje zadovoljno (16,8 %) i samo jedan od roditelja je nezadovoljan (4,2 %). Rezultat .2 testa s omjerom vjerojatnosti (.2= 3,34; g = 3; P = 3,4; .2= 2,26; g = 3; P = 5,20) pokazuje da ne postoje statisticki znacajne razlike u zadovoljstvu roditelja s obzirom na dob djeteta i ukljucenost u vrtic u ruralnim ili urbanim podrucjima. Rezultat .2 testa s omjerom vjerojatnosti (.2= 2,26; g = 3; P = 0,05), pokazao je statisticki znacajne razlike u zadovoljstvu roditelja s obzirom na to jesu li roditelji završili srednju, višu ili visoku školu. Roditelji s visokom ili višom školom opcenito su zadovoljniji i vrlo zadovoljni s radom odgojitelja od roditelja sa srednjom strucnom spremom. Roditelje smo takoder pitali što bi promijenili u odnosu s odgojiteljem. Odgovorili su da žele bolje odnose, cešcu i ucinkovitiju komunikaciju. 2 6 15 VAŽNOST SURADNJE RODIETLJA I ODGOJITELJA Nevažno Važno Zelo pomembno Vrlo važno Grafikon 17. Važnost suradnje roditelja i odgojitelja Grafikon pokazuje da je vecem postotku roditeljima (65,2 %) vrlo važna suradnja s odgojiteljem. Manjem postotku roditelja (26,1 %) je važna i samo dvjema roditeljima (8,7 %) je nevažna. U nastavku nas je zanimalo postoje li statisticki znacajne razlike u mišljenjima o važnosti suradnje roditelja i odgojitelja s obzirom na stupanj obrazovanja roditelja, dob njihovog djeteta i ukljucenost djeteta u vrtic u ruralnom ili urbanom podrucju. Rezultat .2 testa s omjerom vjerojatnosti (.2= 5,98; g = 2; P = 0,5) pokazuje da ne postoje statisticki znacajne razlike u mišljenju roditelja o važnosti suradnje s odgojiteljem s obzirom na stupanj obrazovanja roditelja, dob njihovog djeteta i ukljucenost djeteta u vrtic u ruralnom ili urbanom podrucju. 14 9 OBLIK SURADNJE Formalni Neformalni Grafikon 18. Formalni i neformalni oblik suradnje roditelja 12 3 8 OBLICI SURADNJE Individualni razgovori Roditeljski sastanci Druženja Grafikon 19. Oblici suradnje roditelja i odgojitelja po važnosti Utvrdili smo da se vecina roditelja (60,9 %) radije ukljucuje u formalne oblike suradnje. Najvažniji oblici suradnje su individualni razgovori (52,2 %), nešto manje važni su roditeljski sastanci (34,8 %) i najmanje važna su druženja (13 %). 16 7 PROBLEMI Ne Da Grafikon 20. Problemi izmedu odgojitelja i roditelja Grafikon pokazuje da se vecina (69,6 %) roditelja ne susrece s problemima s odgojiteljima, dok se nešto manji postotak (30,4 %) susrece s problemima. Roditelji koji se susrecu s problemima s odgojiteljem izjavili su da su uzroci problema sljedeci: - uzvišenost odgojitelja - etiketiranje djece - neuvažavanje prijedloga - pravljenje razlika izmedu djece. 1.1. OBLICI KORONA NASILJA MEĐU UCENICIMA 3.Zakljucak Svrha našeg istraživanja je utvrditi i dobiti mišljenja roditelja predškolske djece o suradnji roditelja i odgojitelja. Zakljucujemo da je vecina roditelja (f = 18) zadovoljna i vrlo zadovoljna radom odgojitelja u skupini u kojoj je njihovo dijete te da nema razlika u zadovoljstvu roditelja s obzirom na dob djeteta i pohadanje vrtica u ruralnom ili urbanom podrucju. Medutim, postoje razlike u zadovoljstvu roditelja s obzirom na stupanj obrazovanja roditelja. Roditelji s višom ili visokom strucnom spremom opcenito su zadovoljniji i vrlo zadovoljni s radom odgojitelja od roditelja sa srednjom strucnom spremom. Vecina roditelja je zadovoljna ili vrlo zadovoljna radom odgojitelja. Kod utjecaja stupnja obrazovanja na zadovoljstvo roditelja pokazuje se da stupanj obrazovanja ne utjece na procjenu zadovoljstva roditelja jer su roditelji s razlicitim stupnjem obrazovanja zadovoljni radom odgojitelja, jedina razlika je u tome da su roditelji s višom i visokom strucnom spremom vrlo zadovoljni s radom odgojitelja [5]. U nastavku dolazimo do zakljucka da je suradnja s odgojiteljima vrlo važna i važna za vecinu roditelja. Pri tome nema razlike u stupnju obrazovanja, dobu djeteta i ukljucenosti djeteta u vrtic u ruralnom ili urbanom podrucju. Takoder zakljucujemo da se vecina roditelja radije ukljucuje u formalne oblike suradnje izmedu odgojitelja i roditelja. Medu najvažnije formalne oblike suradnje ubrajaju se individualni razgovori, nešto manje važni su roditeljski sastanci, a najmanje su važna druženja. Prema našem mišljenju, trebalo bi biti više neformalnih oblika suradnje izmedu roditelja i odgojitelja jer upravo neformalni oblici suradnje roditelja i odgojitelja zbližavaju roditelje i odgojitelje te im nude mogucnosti da se bolje upoznaju. Uzrok problema izmedu odgojitelja i roditelja je taj da se planiranim i formalnim kontaktima pridaje veca prednost nego spontanoj komunikaciji [4]. Zakljucili smo da se vecina roditelja ne susrece s problemima s odgojiteljima. Medutim, roditelji koji se susrecu, probleme pripisuju uzvišenosti odgojitelja, etiketiranju djece, neuvažavanju prijedloga i stvaranju razlika medu djecom. 4.Literatura [1] Bela knjiga o vzgoji in izobraževanju v Republiki Sloveniji (1995). Ljubljana: Ministrstvo za šolstvo in šport. [2] Jurišic, B.D. (2012). Blokade v komunikaciji s starši in tehnike poslušanja. V Jurišic, B.D. (ur.). Strokovno gradivo 5. Posveta na temo Življenje oseb z downobim sindromom, Komunikacija med strokovnjaki in starši. Ljubljana: Sožitje, Pedagoška fakulteta. [3] Kroflic, R. (2005). Vzgojiteljica – izhodišce prikritega kurikuluma v vrtcu. Ljubljana: Supra. [4] Lipicnik Vodopivec, J. (2007). Kako starši doživljajo vzgojo v družini – vzgojni stili v družini danes. Sodobna pedagogika 58 (124), 182–195. [5] Lipicnik Vodopivec, J. (2010). Sodelovanje staršev z vrtcem kot dejavnik kakovosti vrtca. Revija za elementarno izobraževanje, 3 (2-3), 63–78. Strucni rad POJAVA NASILJA MEĐU UCENICIMA TIJEKOM KORONAVIRUSA Mojca Cimerman Galun Srednja zdravstvena in kozmeticna šola Maribor Sažetak Osjecaj sigurnosti jedna je od važnijih potreba covjeka, stoga je pojava nasilja tema, koju se nikada ne smije zanemariti. Mnoge domace i strane studije ukazuju nagli porast nasilja u dobi epidemije koronavirusa, uglavnom zbog napetosti, izolacije i nemogucnosti povlacenja. Tijekom epidemije pojava nasilja povecao se uglavnom u obiteljskom krugu, jer su mjeseci rada od kuce otežali svakodnevne rutine. Socijalne razlike obitelji, srušen normalni ritam, prisutnost straha od gubitka posla i zdravlja – sve su to bili razlozi za stres, psihosocijalne probleme i, posljedicno, nasilje. Škola na daljinu i oblik komunikacije putem digitalnih medija takoder su ostavili posljedice. Stoga sam odlucila provesti anketu u populaciji ucenika od prve do cetvrte godine u vezi sa problemom nasilja. 76 posto ucenika, koji su sudjelovali u istraživanju o pojavi nasilja tijekom epidemije i radu na daljinu, misli, da je upravo internetno nasilje najcešca vrsta nasilja u ovo vrijeme. Gotovo tri cetvrtine ispitanih ucenika takoder vjeruje, da se nasilje povecalo tijekom epidemije. Zbog toga je kljucno osigurati sigurno školsko okruženje (ukljucujuci digitalno) na razini škole, stalnu osviještenost, poštovanje pravilnika i postupaka te uspostavu klime nulte tolerancije prema bilo kojoj vrsti nasilja. Kljucne rijeci: anketa, škola na daljinu, digitalna komunikacija, problem, rješavanje problema . 1. UVOD Posljedice epidemije koronavirusa osjecamo na svim segmentima i razinama društva. Nasilje je samo jedan od negativnih faktora, s kojima se suocavamo od pojave koronavirusa. To nije samo pojava unutar odredenih zemalja, to je globalna dimenzija pojava širom svijeta. Tako je u Kini tijekom pandemije zabilježeno tri puta više nasilja u porodici nego inace. Broj je vjerojatno još veci, jer su žrtve imale još manje mogucnosti pozvati pomoc tijekom izolacije. Unicef je upozorio na sve vecu vjerojatnost, da ce djeca postati žrtve diskriminacije, socijalne iskljucenosti, iskorištavanja, odvajanja od roditelja ili staratelja i nasilja tijekom epidemije koronavirusa. [1] SOS telefonska udruga Slovenije, u koju se mogu javiti žrtve nasilja, istaknula je porast nasilja u obitelji tijekom epidemije. Prema podacima policije udio kaznenih djela nasilja u obitelji povecan je i u prvom i u drugom valu epidemije. [2] Ucenici su bili u posljednji godinu i više prisiljeni stalno se prilagodavati zbog brojnih promjena. Veci dio dana provodili su kod kuce, daleko od škole, vršnjaka, prijatelja, društva. Njihov kontakt s društvom bili su digitalni mediji. Odnos ucenika i nastavnika takoder je prešao u drugu, dosad nepoznatu dimenziju. Kontakti izmedu ucitelja i ucenika cesto su bili teški zbog rada na daljinu, a komunikacija s njima i njihovim roditeljima nije bila optimalna zbog nemogucnosti sastajanja uživo. Povjerljivi razgovori s ucenicima, koji bi se odnosili na njihove probleme i koje bi vodio razrednik, savjetnik ili ucitelj u školi odmah nakon sumnje u potencijalni problem, bili su onemoguceni ili otežani (kontakt u školi nije bio moguc), i problemi su naravno nastali i ostali. Jedna od posljedica epidemije je pojacano nasilje nad djecom, koje je postalo mnogo skrivenije zbog školovanja od kuce i ogranicenih kontakta. Veca je vjerojatnost, da ce roditelji biti nasilni, uzrokovati nasilje i zanemariti svoju djecu, ako smatraju, da se za nasilje nece znati. Ucitelji su ti, koji mogu prikladno pomoci i najbrže primijetio, da je djetetu potrebna pomoc. Naime, škola je takoder sigurno mjesto za dijete, gdje se može povuci od nasilja i drugih problema s kojima se može suociti kod kuce. [3] Zbog smanjenih kontakata, nemogucnosti izvedbe nastave u školi, rada od kuce i drugih ogranicenja, ocekivalo se, da ce se oblici nasilja nekoliko promijeniti. Vrijedi istaknuti dva aspekta, koja se posebno odnose na populaciju ucenika: - pojava nasilja u porodici i - pojava nasilja u kontekstu njihovog najcešceg kontakta s okolinom – digitalnim okruženjem. Zbog potrebe izolacije društva porodice su bile prisiljene iskljucivo živjeti unutar svog doma ili ogranicene zajednice. Pojavili su se i stvorili uvjeti, na koje porodice nisu bile naviknute u svom svakodnevnom životu. Rutine uzoraka proteklih obicnih dana su se promijenile, zato se mogla ocekivati i promjena u dinamici unutar porodice. Razvoj djetetovih pozitivnih odnosa, zdravog identiteta i povjerenja omogucuju sigurnu pripadnost roditeljima i porodici. Ako toga nema, vece su mogucnosti za razvoj površnih odnosa, okrutnosti, destruktivnog razmišljanja, kao i nezadovoljstva, laži i nasilja. [4] Mnogi su autori u prošlosti istraživali nervozu zbog prostornih ogranicenja, a cak su i prije pandemije otkrili, da svijet postaje premalen za sve. U svakodnevnom životu ljudi sve više prelaze granice osobnog prostora drugih ljudi. To izaziva osjecaj ogranicenosti. Mozak to doživljava kao prijetnju, jer se teško prilagodava novim uvjetima, i zato tijelo reagira stresom. [5] S obzirom na to, da je višemjesecna obavezna izolacija i zatvaranje društva u vrijeme koronavirusa povecavala stupanj prostorne ogranicenosti, može se zakljuciti, da se u protekloj godini povecala ucestalost stresa i posljedicnog nasilja unutar porodice i proširenih kucanstava. Tako se policija bavila sa 12,9 posto više kaznenih djela nasilja u porodici u odnosu na isto razdoblje prošle godine. Takoder je bilo 56,3 posto više ubojstava, 33,3 posto više umora i 19,4 posto više silovanja. [2] Drugi aspekt je funkcioniranje i život adolescenata, koji su morali promijeniti svoje uspostavljene uzorke i odnose – pod tim mislimo ne samo na kontakt s vršnjacima u slobodno vrijeme, vec i na obveze vezane na školu. Ucenici morali su izvršavati školske obveze, koje su zbog izrecenih mjera bile u potpunosti koncentrirane na digitalne medije. Iako mali broj pedagoških mjera u odgojno-obrazovnim ustanovama naizgled ukazuje na stagnaciju ili pad nasilja, školovanje na daljinu i, posljedicno, višesatno sjedenje iza kompjutora, dalo je nove mogucnosti za druge oblike nasilja. Zbog digitalne komunikacije, koja je bila jedino moguce komunikacijsko sredstvo, a ujedno i obavezno – propisano i odredeno sa strani škole, za ocekivati je bio veci stupanj nasilja na internetu. Ako su ucenici željeli ispuniti sve obveze, koje im je nametnula škola, bili su prisiljeni provesti puno vremena na internetu. I u prošlosti bila je digitalna komunikacija šira opcija za vršnjacko nasilje zbog sve veceg pristupa internetu i sve veceg broja mobilnih telefona. Pricamo o tako zvanom internetskom nasilju, koje dopušta jednom pojedincu, da bude okrutan prema drugom. [6] Cesto je rijec o složenom obliku nasilja, koje zbog dobrog poznavanja digitalnih tehnologija (s strane pocinitelja), dobro skriva svoj identitet i stoga ne ocekuje odgovornost za svoje ponašanje. I prije epidemije koronavirusa bilo je poznato adolescentsko maltretiranje, koje inace ukljucuje dugotrajno zadirkivanje, agresiju, nadimke ili namjernu izolaciju ucenika u odredenoj skupini vršnjaka, zbog cega se pojedinac – žrtva posljedicno osjeca bespomocno, uplašeno i zastrašeno. [7] S tim u vezi možemo navesti dvije pojave i oblike: - nasilje na internetu (e-pošta, sobe za online chat, video veze ...) - nasilje putem mobilnog telefona (kratke SMS poruke, telefonski pozivi, MMS poruke ...) [6] 2.1. UCESTALOST NASILJA 2. EMPIRIJSKI MODEL Zbog svih navedenih cinjenica i na temelju razgovora s ucenicima, koji ponovno posjecuju školu od pocetka školske godine 2021/22, odlucila sam provesti anketu o pojavi nasilja tijekom koronavirusa. U istraživanju je sudjelovalo 198 ucenika. Od toga je u anketi sudjelovalo 121 djevojcica i 77 djecaka svih godina (1., 2., 3. i 4. godina školovanja). Pitanja su bila podijeljena u tri sklopove. Zanimalo me, dali se tijekom epidemije povecala ucestalost nasilja medu ucenicima i zašto tako misle, koje su vrste nasilja bile najviše prisutne u vrijeme korone, jesu li oni sami ili njihovi prijatelji bili žrtve nasilja. Istraživanje je takoder ukljucivalo opažanja o ucestalosti i vrstama posljedica moguceg nasilja i ali kao rezultat nasilja trebaju oni ili njihovi prijatelji strucnu pomoc. U nastavku cu iznijeti empirijske rezultate ankete. Na pitanje Je li se nasilje povecalo tijekom epidemije 74 % svih ucenika odgovorilo je sa DA. Cak 81 % ucenika 2. godine smatra, da se udio nasilja povecao. 74% 26% 0% 10% 20% 30% 40% 50% 60% 70% 80% DA NE DA NE Slika 1: Je li se nasilje povecalo tijekom epidemije? Medu razlozima svog mišljenja ucenici su napisali, da je do povecanog nasilja došlo zbog: - nedostatka društvenih kontakata zbog zatvaranja države, izolacije - odnosima u porodici, koja je bila prisiljena biti zajedno - razlicitih mišljenja o pojavi virusa - strahovima za zdravlje, posao - zamkama interneta, gdje su provodili puno vremena - protivljenje mjerama, ogranicenjima, vakcinaciji, maskama - alkohola, dosade 2.2. VRSTE NASILJA Na pitanje Koja je vrsta nasilja bila najcešca u vrijeme korone ucenici su mogli zaokružiti više mogucih odgovora. Narocito istice jedan odgovor. Cak 76 % ispitanika odgovorilo je, da je bilo najviše nasilja na internetu. Medu njima najviše je bilo ucenika 1. i 2. godine, a najmanje ucenika 4. godine. Medu vrstama nasilja, koje se cesto dogadale tijekom korone, ucenici su zaokružili i sljedece odgovore: - psihološko nasilje - 51% - verbalno nasilje - 51% - nasilje u obitelji - 49% - fizicko nasilje - 39% - vršnjacko nasilje - 12% 76% 2.3. ŽRTVE NASILJA, POSLJEDICE I POTREBE ZA STRUCNOM POMOCU 51% 51% 49% 39% 12% 0% 10% 20% 30% 40% 50% 60% 70% 80% nasilje nainternetu psihološkonasilje verbalnonasilje nasilje uobitelji fizickonasilje vršnjackonasilje Slika 2: Koja je vrsta nasilja bila najcešca u vrijeme korone? Na pitanje Jesu li oni ili njihovi prijatelji bili žrtve nasilja u vrijeme, kad se nastava odvijala na daljinu 8 % ucenika odgovorilo je pozitivno. Odgovor je pomalo neocekivan u odnosu na prvo pitanje, kada je cak 74 % ucenika odgovorilo, da je tijekom epidemije pojava nasilja povecana. U ovom pitanju ucenici su takoder mogli zapisati, tko je nad njima izvršio nasilje i u kojem obliku. Na to je odgovorio samo jedan od ucenika, koji je napisao, da je bio žrtva nasilja na internetu. 8% 92% DA NE 0% 20% 40% 60% 80% 100% DA NE Slika 3: Jeste li vi / vaš prijatelj bili žrtva nasilja u vrijeme, kad se nastava odvijala na daljinu? Na pitanje Jesu li primijetili posljedice nasilja kod sebe ili drugih 29 % ucenika je napisalo, da je primijetilo navedene posljedice. Odgovor na ovo pitanje takoder je pomalo neocekivan – visok u smislu broja pozitivnih odgovora na prethodno pitanje. Ucenici napisali su sljedece posljedice: depresija, usamljenost, gubitak samopouzdanja, nisko samopoštovanje, sram, netolerancija, strah, stres, napetost, agresija, zatvaranje, nezadovoljstvo, izbjegavanje društva, nekomunikacija. 29% 71% 0% 20% 40% 60% 80% DA NE DA NE Slika 4: Jeste li primijetili posljedice nasilja kod sebe ili drugih? Zadnjim pitanjem pitali smo ucenice treba li njima ili njihovim prijateljima strucna pomoc zbog posljedica nasilja. Prema njima, 11 % mladih trebalo bi strucnu pomoc. Vecina su to ucenici 2. godine. Otkrivajuci zašto je najviše pozitivnih odgovora sa strane tih ucenika, možda necemo moci zanemariti cinjenicu, da su se upravo ti ucenici u posljednje dvije godine suocili s mnogim prilagodivanjima u toku epidemije. U zadnjem razredu osnovne škole poceli su raditi na daljinu, a nakon upisa u srednju školu, nakon mjesec i pol ponovno su napustili školu i radili na daljinu više od pola godine. 11% 1.1. RAZREDNIK IN NJEGOVA ULOGA 89% DA NE 0% 20% 40% 60% 80% 100% DA NE Slika 5: Bi li tebi/prijatelju trebala strucna pomoc zbog posljedica nasilja? 3. ZAKLJUCAK "Nasilje je virus kojeg ne znamo otjerati, ali opasniji je od svih bolesti koje poznajemo." (Dragan Petrovec, Institut za kriminologiju Pravnog fakulteta u Ljubljani) Trenutno živimo u novoj korona stvarnosti koju smo prihvatili u svim oblicima i pojavama. Iako opet pokušavamo živjeti prilicno otvoreno i školski sustav funkcionira prema nekim prilicno dobro utvrdenim smjernicama, ostaju neke posljedice, koje su se nakupile u vrijeme pandemije. Puno od tih još nismo uspjeli riješiti, stoga moramo biti u školi izuzetno oprezni na znakove, koje nam ucenici daju. Samo zato što je manje nasilja na našim školskim hodnicima, u ucionicama i na našim dvorištima, to ne znaci, da nasilja više nema. Moramo prihvatiti cinjenicu, da se nasilje uglavnom preselilo na internet, a žrtve cesto ostaju same jer nema promatraca, koji bi prijavili nasilje. Ucenike – žrtve potrebno je ohrabriti, da pocinju pricati o nasilju, a roditelji i ucitelji moramo odmah reagirati. Takoder možemo puno uciniti na školskoj razini. Cinjenicu, da su škole dužne ucenicima osigurati i pružiti sigurno školsko okruženje, smo tijekom rada na daljinu nekoliko zanemarili. Potrebno je podici svijest ucenika, ucitelja i roditelja o nasilju, takoder je potrebno poštivati pravila i postupke u slucaju kršenja pravila, procedura, koordinacije i kontinuiteta. Iznad svega, potrebno je jasno uspostaviti klimu nulte tolerancije za bilo koju vrstu nasilja te odmah i odlucno reagirati u slucaju kršenja. Škola mora djelovati kao zaštitni faktor, s naglaskom na pružanju pomoci i podrške u svim segmentima odgojno-obrazovnog rada. 4. LITERATURA [1] https://www.delo.si/novice/slovenija/nasilje-je-virus-nevarnejsi-od-vseh-bolezni/ (7. 10. 2021) [2] https://www.dnevnik.si/1042947105 (7. 10. 2021) [3] https://www.drustvo-dnk.si/o-nasilju/nasilje-in-cov (7. 10. 2021) [4] I. Schmidt. Ime mi je jeza. Maribor, 2018. [5] H. H. Erb. Nasilje v šoli in kako se mu lahko zoperstaviš. Radovljica, 2004. [6] S. Pecjak. Medvrstniško nasilje v šoli. Ljubljana, 2014. [7] D. Lešnik Mugnaioni, A. Koren, V. Logaj, M. Brejc. Nasilje v šoli: opredelitev, prepoznavanje, preprecevanj in obravnava. Kranj, 2009. Strucni rad PRAVDANJE IZOSTANAKA KAO PRIMJER DOBRE PRAKSE Katja Rek Srednja zdravstvena in kozmeticna šola Maribor Sažetak Škole su bile uvijek podložne mnogim promjenama i izazovima, osobito u novije vrijeme, kada se društvo mijenja iznimno brzo. U ovim neobicnim vremenima fokus je prvenstveno na prilagodbi u smislu organizacije, dok je pomalo na rubu uvid u razlicite probleme i sumnje ucitelja, razrednika, školskih timova. U svakom slucaju potrebno je poticati identificiranje trenutacnog stanja u školama i uzimati u obzir stajališta razlicitih sudionika, težiti raspravi i argumentiranju u cilju ujednacavanja sustava, što je povezano sa ishodištem problema. Uži segmenti takoder su iznimno važni, ukljucujuci i razrednika, koji zbog svoje odgovornosti ima specificnu i odgovornu ulogu, koja mu može ograniciti i zakomplicirati rad. Jedinstven i jasan sustav pravdanja izostanaka samo je jedan od primjera dobre prakse s kojom ucitelji mogu u potpunosti uvesti ucinkovit sustav u timski rad kroz planiranje, provedbu i vrednovanje, koji je takoder integrativan na razini kulture suradnje. Implementacija uspješnog modela unutar tima pokazatelj je povezanosti, inovativnosti, profesionalnosti, otvorenosti, kvalitete i pripadnosti. Kljucne rijeci: razrednik, problem, administracija, timski rad, rješavanje problema 1. UVOD U 21. stoljecu škole su i dalje prvenstveno nositelji prijenosa znanja, ali cinjenica da su moderna društva na rubu velikih promjena ne smije se i ne može zanemariti u školskom prostoru. Danas više nije dovoljno imati obrazovanog i kvalificiranog ucitelja, modernu školu grade i fleksibilni, sustavni, suradnicki, razvojno orijentirani i prije svega zadovoljni ucitelji. Škola mora osluškivati ogranicenja i probleme na mikrorazini škole, jer odgovarajuce i uspješno rješavanje naizgled malih i marginalnih problema može pomoci izgradnji cjeline povezanih zadovoljnih pojedinaca. Modeli upravljanja cesto se razlikuju unutar škola, a to puno puta dovodi do mnogih problema, sumnji i loše volje medu svim ucesnika. U ovom slucaju, posao ravnatelja je otkriti potencijalni problem i odmah odzvati se na njega. Upravo je brzi odgovor od kljucne važnosti, sa svrhom kako bi se izvršila analiza i na temelju toga usmjeri se rad na uvodenje promjena. Bez osnovnih temeljnih nalaza vrlo teško je postici odgovarajuci cilj. Potrebno je napraviti "dijagnozu" problema i formirati mali tim koji ce se usredotociti na analizu sadržaja i predložiti mjere za poboljšanje kvalitete. [1] Bilo koje rješenje, koliko god dobro bilo, ima vecu podršku i lakše ga je implementirati ako se oni koji su ga pokrenuli i stvorili, mogu identificirati s njim. Jer su neki individualisti, a drugi radije rade u timu, ponekad je teško pronaci ravnotežu. Zato može dobro formiran tim odigrati odlucujucu ulogu u pronalaženju rješenja. Uspješno djelovanje tima nije samo po sebi razumljivo, jer je potrebno osigurati ravnotežu i prisutnost razlicitih uloga. Za uspješan rad timova potrebne su sljedece uloge: izvodac, koordinator, promotor, inovator, istraživac izvora, kriticar, timski radnik i strucnjak (jedan clan tima može pokriti više uloga istovremeno). Ako je tim previše fokusiran na akciju, ideje ili ljude, postoji šansa da ce se raspasti prije nego što se zadatak završi. [2] Prilikom formiranja tima hitno su potrebna pravila njegovog djelovanja, koja se odnose na moralnu obavezu, dužnost, pravo, usmjerenost prema zajednickom cilju, išcekivanje dogadaja, osjecaj ispravnosti i primjerenosti vlastitih ideja, uvjerenja i postupaka, medusobna koordinacija, povezivanje i efikasnost. [3] Timski rad je, medutim, važan ne samo zbog uvodenja promjena i razvoja, vec i zbog sinergije i kulture suradnje. Upravo zbog prije navedenog uspješno riješeni problemi mogu biti pokazatelj izazova i ohrabrenja u slucaju novih problema. Buduci da svaka organizacija ima svoje zakone, ne postoji pisano pravilo o tome kako rješavati i riješiti problem. Potrebno je identificirati dobre i loše strane organizacije. Ucinkovita metoda rješavanja problema je SWOT analiza koja se koristi za procjenu razvojnih vizija i strategija. Uz njegovu pomoc moguce je postaviti razvojne ciljeve i prioritete. [4] Unutar škole uloga razrednika je vrlo posebna. Mijenjala se i oblikovala tijekom godina, a posljednjih godina bila je prisiljena inovativno pristupiti zbog promjene društva, potrebe za promjenom i prilagodbom. U pojedinim dijelovima, naravno, spomenuta smjer je prikladna, ali kad u prvi plan stavimo administrativni dio rada razrednika, koncept inovativnog pristupa brzo blijedi. Rad razrednika definiran je zakonom (Zakon o organizaciji i financiranju obrazovanja) koji mu takoder namece pedagoški i organizacijski rad, ali administrativna strana je najteža uglavnom iz percepcije pedagoškog poslanstva ucitelja. Administrativna uloga je dio razrednickog posla koji se razrednicima cini najtežim. Zapravo, nije im teško, ali je dosadno. Jednostavno ne vole administraciju jer im oduzima previše vremena i ne vide smisao u tome. Razrednici smatraju, da su u školi s namjerom rada s djecom, dakle zbog pedagoške uloge, a ne administrativne. [5] Razrednik cesto je kao tampon u odnosu ucenik-ucitelj-roditelj i zbog svoje uloge cesto je u nezavidnom položaju. Teško je zauzeti i održati položaj i zadovoljiti potrebe za sve tri strane. Razrednik je taj, koji bi trebao biti dovoljno osjetljiv na potrebe djece na svim podrucjima. Zapravo, roditelji i ucenici imaju ta ocekivanja, a na kraju krajeva, ovu ulogu povjerila mu je škola, institucija koju predstavlja i ne smije je iznevjeriti. [6] Kad se razrednik prvi put susretne s tom ulogom, cesto djeluje po uzoru na razrednika iz vremena svog školovanja. Nakon pocetne faze pronalaženja razrednog stila i ucenja na greškama, cesto mu pomažu kolege iz kolektiva, a kasnije razrednici postaju samopouzdaniji i osjecaju se kompetentnima. Kad razrednicki rad postane nešto rutinsko i samo po sebi razumljivo, može se dogoditi da nakon nekoliko godina nisu zadovoljni i pocnu tražiti nove putove i ideje. [5] Možda upravo ta faza bila je odlucujuca za promjenu u našoj školi. Kada se stvori (ne)slucajno okruženje koje pogoduje uvodenju promjena i želji za poboljšanjem, iznimno je važno, da se akcija brzo pokrene. Impulse koji bi potaknuli promjenu, nisu u školi osjetili samo razrednici, vec svi oni koji su vec obavljali tu ulogu, ali i oni koji su znali da ih to još ceka. Dakle, pravi trenutak i pravi nacin bili su vrlo važni. 2. PRIMJER DOBRE PRAKSE – PRAVDANJE IZOSTANAKA Kad smo medu uciteljima i razrednicima tražili podrucja u kojima nismo najjaci i bilo bi potrebno poboljšanje, zacudili smo se jedinstvu problema odnosno istaknuta bila je ujednacena svijest o problemu: problemi s pravdanjem izostanaka i nedosljednosti s pravdanjem izostanaka. Tragajuci za razlogom navedenog došli smo do zakljucka, da je to u velikoj mjeri nedosljednost administrativne i organizacijske prirode. Zbog nacina izvodenja nastave, rasporeda, susreta s razrednikom, specificnosti nastave, itd. metoda pravdanja izostanaka predstavljala je veliki problem razrednicima, a posljedicno i ucenicima i roditeljima. Rad smo poduzeli na temelju SWOT analize, odnosno analizirali smo prednosti, nedostatke, mogucnosti i opasnosti. Na temelju ove analize lakše je bilo postaviti ciljeve i postaviti prioritete. 2.1. RJEŠAVANJE PROBLEMA – IMPLEMENTACIJA POBOLJŠAVA Rad se odvijao u radionicama u malim grupama, a rad je koordinirao razvojni tim (sastavljen od cetiri clana). Rad razvojnog tima bio je motivirajuci, moderirajuci i vodeci raspravu o spomenutim problemima, poticuci kriticko razmišljanje o rješavanju identificiranih problema, akcijskom planu, prakticnoj implementaciji, pracenju inovacija, evaluaciji. Glavne tocke rada: 1. Otkrivanje problema: - razredni satovi utrošeni su na pregled izostanaka s nastave (pregovaranje ili prikupljanje opravdanja, provjera adekvatnosti opravdanja), nije bilo vremena za druge aktivnosti tijekom razrednih satova - nedosljednost i nejedinost u opravdavanju izostanaka i posljedicno nezadovoljstvo razrednika, ucenika i roditelja 2. Ciljevi poboljšanja: - uvodenje novog jedinstvenog sustava opravdanja - dosljednost i ujednacenost svih ucitelja – razrednika u pravdanju izostanaka - racionalizacija rada razrednika - ucenicima biti pozitivan uzor i navikavanje odgovornosti 3. Sudionici: - svi ucitelji 4. Odredivanje napretka i postignuca, plan evaluacije: - razrednici dali su svoje nalaze putem upitnika – zanimalo nas je opterecenje prije i nakon poboljšanja - pojedinacna mišljenja sudionika nakon radionica ukljucivala su i sljedece akvizicije: upoznavanje sebe u komunikaciji s velikom grupom i kao inovatora, bolje poznavanje zaposlenika, nova strucnost za uvodenje promjena u školi (radionice razvojnog tima), otkrivajuci da cemo biti ucinkoviti samo, kada ce barem vecina biti voljna pridonijeti poboljšanju (da nije dobro raditi umjesto suradnika, vec sa suradnicima) 5. Trajanje poboljšanja: - poboljšanje je postalo konstanta i mi ga i dalje koristimo, tijekom koronavirusa i škole na daljinu malo smo ga preoblikovali ili prilagodili 2.2. SADRŽAJNI DIO – INTERNA PRAVILA PRAVDANJA, PROTOKOL I UVJETI Važno je imati na umu da se interna školska pravila razlikuju od škole do škole. U školama postoje i razlicite situacije (nacin organizacije, tehnicki uvjeti, ogranicenja, prethodno iskustvo, povjerenje medu kolegama ...), pa je teško odrediti i dati precizne opcenite sadržajne naglaske koji bi se odnosili na sve škole. U svakom slucaju, voljela bih navesti samo nekoliko bitnih sadržajnih naglasaka koje smo unijeli u organizaciju rada razrednika: 1. Stvaranje novih zajednickih pravila (objavljeno i na web stranici škole). 2. Pravila pravdanja ucenici i roditelji primaju na pocetku školske godine u fizickom obliku, s potpisom koji jamci da su s njima upoznati. (Slika 1) 3. Izrada posebnih unutarnjih numeriranih isprika (obrazaca) – izostanak se opravdava samo podnošenjem školskog obrasca koji je potpisao roditelj / zakonski zastupnik (ucenik prilaže i lijecnicku ispricnicu kada je odsutan ukupno više od pet dana). (Slika 2) 4. Isprike se šalju iskljucivo u poštanski sanducic s isprikama razreda koje smo kupili za tu svrhu (za svaki odjel zasebno). (Slika 3 i Slika 4) 5. Razrednik prima opravdanja prije sata i provjerava ih unaprijed (u miru), na taj racun može posvetiti više vremena drugom poslu tijekom sata sa ucenicima svog razreda. 6. Ucenici imaju odgovornost dostaviti isprike u poštanski sanducic do odredenog datuma (odgovornost ucenika se povecala). 7. Zbog smanjene mogucnosti prijevare uveli smo numerirane izgovore. 8. Na pocetku školske godine svaki ucenik dobiva šest numeriranih obrazaca za ispriku, koje roditelji ili zakonski zastupnici popunjavaju odgovarajucim redoslijedom. 9. Kad uceniku ponestane obrazaca za ispriku, roditelji ili zakonski zastupnici javljaju se na vrijeme konzultacija razrednika. 10. Razrednik može samo osobno predati roditeljima ili zakonskim zastupnicima ucenika samo šest obrazaca za pravdanje odjednom i to bilježe. (Slika 1) 11. Na jednom obrascu može se zabilježiti samo jedan izostanak ili jedna izostanak koji traje ukupno najviše pet dana. 12. Razrednik prihvaca samo isprike koje su ucenici / roditelji primili tijekom tekuce školske godine. 13. Dužnost je ucenika da pažljivo rukuju primljenim obrascima – nije moguce posuditi obrasce od drugih ucenika (razrednik vodi evidenciju). 14. Ako ucenik izgubi obrasce, nove obrasce ce morati osobno preuzeti roditelji ili zakonski zastupnici. 15. Slika 1: Ucenici i roditelji potpišu, Slika 2: Posebna unutarnja numerirana da su sa pravilima upoznati, razrednik isprika bilježi izdane isprike C:\Users\ravnatelj\Downloads\IMG_20211013_142508960.jpg C:\Users\ravnatelj\Downloads\IMG_20211013_142452503.jpg Slika 3: Poštanski sanducic Slika 4: Poštanski sanducic (za svaki odjel zasebno) 3. ZAKLJUCAK Prilikom rada u obrazovnim ustanovama cesto zaboravljamo na osobni i profesionalni razvoj ucitelja, vodeci racuna o pravilima i propisanim normama. Administrativni rad uciteljima, a posebno razrednicima, otežava ili cak onemogucava izvršavanje njihovog bitnog poslanstva – rad u ucionici i sa ucenicima. Nezadovoljstvo ucitelja i razrednika može biti posljedica nacina nekog uhodanog rada iz prošlosti, koji se može brzo promijeniti uz odgovarajuci impuls i spremnost unutar tima. Ponekad su u školskim kolektivima potrebni mali koraci i da onda možemo da pocnemo zajedno hodati novim lakšim putem. Uvodenje našeg poboljšanja na prvi pogled može biti samo manji birokratski potez, ali je našem kolektivu znacilo puno više. Uz zajednicku želju za rješenjem, do izražaja su došli razliciti potencijali ucitelja, njihovo znanje, predanost, vještine i iskustvo. Nove prakse mogu donijeti ne samo dobre rezultate na podrucju vodstva i upravljanja, vec i na podrucju meduljudskih odnosa, što je u današnje vrijeme neprocjenjivo. 4. LITERATURA [1] S. Zorko. Kako veste, da je vaša šola kakovostna? Maribor, 2003. [2] https://www.mojedelo.com/karierni-nasveti/svet-kompetenc-timsko-delo-3888 (12. 10. 2021) [3] A. Polak. Timsko delo. Ljubljana, 2007. [4] T. Rupnik Vec, B. Žarkovic Adlešic, Z. Rutar Ilc, C. Bizjak, R. Schollaert, S. Sentocnik, B. Rupar, M. Pušnik. Vpeljevanje sprememb v šole. Ljubljana, 2007. [5] M. Pušnik, B. Žarkovic Adlešic, C. Bizjak. Razrednik v osnovni in srednji šoli. Ljubljana, 2002. [6] https://www.revija.zzsp.org/2002/02-1-47-66.pdf (12. 10. 2021) [7] http://pisrs.si/Pis.web/pregledPredpisa?id=ZAKO4578 Strucni rad PRAKTICNA PRIMJENA METODE PAMCENJA U OSNOVNOJ ŠKOLI Marjan Šenet OŠ Bojana Ilicha Maribor Sažetak U osnovnoj školi ucenici se susrecu sa raznim podacima koje trebaju zapamtiti. Izuzetno je važno da informacije brzo i trajno zapamte te ih prizovu u sjecanje kada im zatrebaju. Upravo zbog toga što sam se kao ucitelj osnovne škole susretao s razlicitim tipovima ucenika, oduševila me tehnika pamcenja koju je u Sloveniju donijela nevladina organizacija Europski inovacijski centar Univerzum Minerva Maribor. Na poziv organizatora Državnog prvenstva u pamcenju, pridružio sam se timu koji priprema ucenike, srednjoškolce i studente za školsko i državno natjecanje u pamcenju. Kao ucitelj razredne nastave svojim sam teoretskim i prakticnim znanjem pomogao kako bismo te tehnike pamcenja primijenili i u praksi. U školskoj godini 2019/2020, postavio sam sebi cilj da istražim koliko brzo ucenici uce tehniku pamcenja „PUTEVI“ i kako je upotrebljavaju u svakodnevnom životu škole. Kljucne rijeci: tehnike pamcenja, LOCI, ucenje 1.Uvod U osnovnoj školi ucenici se susrecu s razlicitim podacima koje trebaju zapamtiti. Kao ucitelj, otkrio sam da su ucenici izuzetno zainteresirani za novitete i da ih privlace takozvani 'precaci' do brzog pamcenja. Ucenici brzo usvajaju znanje o tehnikama ucenja, a zatim ih rado primjenjuju na razlicitim podrucjima. Zajednicka tocka svih generacija je da se informacije brzo i trajno zapamte i prizovu u sjecanje kada je to potrebno. Upravo zbog toga što se kao ucitelj osnovne škole susrecem s razlicitim tipovima ucenika, fascinirala me tehnika pamcenja koju je u Sloveniju donijela nevladina organizacija Europski inovacijski centar Univerzum Minerva Maribor. Tehnike pamcenja koje koriste natjecatelji prakticki su orijentirane i svakodnevno se mogu koristiti. Zato sam se rado odazvao pozivu organizatora Državnog prvenstva Slovenije u pamcenju i pridružio se timu koji priprema ucenike osnovnih i srednjih škola te studente za školsko i državno natjecanje u pamcenju. Kao ucitelj razredne nastave koristio sam svoje teorijsko i prakticno znanje kako bi pridonio tome da smo te tehnike pamcenja primijenili u praksi. To je uvjetovalo tome da sam tijekom protekle školske godine postavio sebi zadatak istražiti koliko brzo ucenici uce metodu PUTEVI i kako je mogu upotrebljavati za svakodnevne školske stvari. 2. Memoriada – državno prvenstvo u pamcenju Evropski inovacijski centar Univerzum Minerva Maribor pokretac je i organizator Memoriade, natjecanja koje pojedincima omogucuje da se upoznaju sa tehnikama pamcenja i prakticno ih koriste u natjecanju. Kroz slovensku mrežu MemoŠOL, koju vodi Univerzum Minerva, pamcenje je postalo popularna natjecateljska vještina u Sloveniji koja je unijela svježinu u slovenski natjecateljski prostor gdje natjecatelji koriste samo znanje pamcenja, što je i nužnost u današnjem brzom tempu života. Državno prvenstvo Memoriada® je neprofitni projekat usmjeren na svakoga tko želi testirati svoje pamcenje i poboljšati ucinkovitost ucenja te usporediti svoju sposobnost brzog pamcenja kroz duže razdoblje. Natjecanje se provodi prema pravilima "Svjetskog vijeca sporta za pamcenje" (World Memory Sports Council ) koje od 1991. organizira godišnje Svjetsko prvenstvo u pamcenju. Državno prvenstvo omogucuje sudjelovanje i slovenskih predstavnika na ovoj prestižnoj svjetskoj manifestaciji. Na slici 1 je prikazan potreban raspored sjedenja na Državnom memorijalnom prvenstvu. C:\Users\peterc\Desktop\pc\Memoriada 2016\Foto mediaspeed\Low res Memoriada\mediaspeed6591.JPG Slika 1: Državno prvenstvo u pamcenju, memorijada, vlastiti izvor Natjecateljske discipline osmišljene su tako da mjere samo memorijske sposobnosti natjecatelja u pojedinim dobnim skupinama. Natjece se u pamcenju (binarni brojevi, slucajni brojevi, datumi povijesti i buducnosti, lica i imena, slucajne rijeci, apstraktne slike i karte). Natjecateljske discipline osmišljene su samo za mjerenje sposobnosti pamcenja, ne i znanja pojedinca o odredenom podrucju. Natjecanja su namijenjena svim dobnim skupinama. Natjecanje u pamcenju nije namijenjeno mjerenju znanja, vec se temelji samo na memorijskim sposobnostima pojedinca. 2.1.Mreža MemoŠOLA®. Na temelju iznimnog interesa za sudjelovanje na državnom prvenstvu u pamcenju bilo je potrebno povezati škole koje zanima ova vrsta znanja te je osnovana MemoŠOLA®. MemoŠOLA® je 2014. godine osnovala aktivnost umrežavanja slovenskih škola i fakulteta koje žele svoje ucenice i ucenike, studentice i studente aktivirati u podrucju mentalnih sportova, ucenju ucenja i brzo ucenje putem povezivanja i razumijevanja. Svrha umrežavanja je potaknuti mentalnu aktivnost slovenskih ucenika i studenata, medu njima podici svijest o važnosti "treninga" mozga te omoguciti njihovo vlastito pracenje napretka i usporedbu s drugim mentalnim sportašima, kako domacim tako i stranim. 3.Tehnike i metode pamcenja u praksi Iz iskustva mogu reci da je svaka tehnika pamcenja dobra, ali svaki pojedinac mora za sebe odabrati pravu tehniku. Vrlo je važno da ucitelji mogu na zanimljiv i živopisan nacin pokazati korištenje razlicitih tehnika pamcenja koje ucenici mogu odmah koristiti u praksi. Istodobno je kljucno to da se pri korištenju razlicitih tehnika i metoda pamcenja pridržavamo sljedecih pravila pri ucenju novih stvari: • Budite fokusirani - usredotocite se samo na jednu specificnu aktivnost, a ne na deset drugih odjednom - ucite nove informacije u tihom i mirnom prostoru. • Organizirajte informacije - zapisujte informacije na sustavan nacin. • Povežite informacije sa stvarima koje vec znate - uvijek je lakše zapamtiti nove stvari ako pronadete vezu sa vec poznatim informacijama. • Ponavljajte ono što ste naucili - što više ponavljate ono što ste naucili, to cete više konsolidirati asocijativne putove u mozgu - što više informacija trebate i prisjetite ih se, to ce sjecanje biti trajnije. Za slikovit primjer mogu reci da su ucenici na školskom natjecanju zapamtili u prosjeku 40 slucajnih rijeci s razlicitim tehnikama pamcenja. Neke od tih rijeci su: - pošta, kuhinja, predstava, mlijeko, kazalište, cvijet, olovka, kuhalo, lopta, baterija, stolica, telefon, kuhalo, porok, udica, trgovina, suknja, zavjesa, luster, Ljubljana, šešir, naocale, bilježnica, rukavice, kosa, broš, moj, nakovanj, pozornica, kanta, kuca, izložba, gitara, krema, ruksak, kokice, vozilo, kosilica, majica, bubamara, daska, pregrada, jastuk, sunce, kajak, kamera, kabina, oblak, knjiga, ravnalo. 3.1.Odabir prave tehnike pamcenja Najvažnije pravilo pamcenja je: „AKO ŽELITE POBOLJŠATI svoju memoriju, POKUŠAJTE SE SJECATI.“ Potrudite se i promatrajte sve što želite zapamtiti. Morate se potruditi jer je napor u pocetku apsolutno neophodan. Medutim, brzo cete primijetiti da cete se samo neko vrijeme morati jako potruditi, a nakon toga napor uopce nece biti potreban. Motivacija, sklonost ili želja da se necega sjetite takoder su vrlo važni. Prilikom sjecanja takoder je vrlo važno da ste sigurni da se možete sjetiti odredene stvari, odnosno usredotociti pažnju na objekt, osobu, dogadaj, podatke ili znacenje onoga što nam predstavlja nešto što ce nam kasnije trebati. Kada citamo ili slušamo, pokušavamo zamisliti o cemu je rijec, a ova prezentacija istovremeno povecava prisjecanje i samo pokušaje pamcenja i reprodukcije. Ono što želimo zapamtiti uvijek bi trebalo biti u središtu naše pažnje. Pokušajmo sve novitete povezati s onim cega smo se vec sjetili. Pamcenje ce biti najucinkovitije ako je tendencija usmjerena na aktivnost koju volimo raditi. Posebno je dobro za pamcenje ako su ciljevi tocno definirani. Ako samo površno želimo poboljšati pamcenje, to je previše nejasno i beskorisno. Postavite posebne ciljeve koje možete postici u bliskoj buducnosti (kratkorocni ciljevi). Medutim, takoder je potrebno imati trajne ciljeve, jer samo oni sjecanju daju trajnu svrhu i nisu vremenski ograniceni. Ne može se covjek nicega sjetiti ako to prije ne primijeti. Ono što nismo dobro razumjeli ne može se ispravno zapamtiti. Možda mislite da možete slušati radio i citati knjigu u isto vrijeme. Zapravo se naša pozornost preusmjerava s radija na knjigu i natrag - pa je stoga koncentracija na citanje nerazumno niska. Moramo nauciti razmišljati samo o jednoj stvari odjednom. Ono što želimo zapamtiti uvijek bi trebalo biti u središtu naše pažnje. Pokušajmo sve novitete povezati s onim cega smo se vec sjetili. 3.2.Metoda PUTEVI Za testiranje sam odabrao metodu PUTEVI koja se sastoji od: Sustav tijelo, Romani soba i sustav LOCI. Metoda PUTEVI koristi "vješalice". Na vješalicama u ormaru okaceni su kaputi. Na slican nacin vješamo podatke o vješalice za memoriju. Prednost vješalica je u tome što pružaju fiksnu i stabilnu podršku za sve stvari koje pokušavate zapamtiti. Vješalica može biti sve što vec dobro znate i uz što možete priložiti nove podatke. Najkorisnije i najfleksibilnije vješalice poznate su kao LOCI. LOCI su podaci na putu. Na primjer, hodajte cestom do trgovine - možete se lako sjetiti rute i stvari kojima prolazite. Da bismo zapamtili nekoliko brojeva i / ili pojmova, potreban nam je prilicno dug put. Kao najprikladnija metoda za to se je pokazala Romani soba. Ponekad nam je, medutim, potrebno samo nekoliko bodova da bismo, na primjer, brzo zapamtili telefonski broj ili uplatnicu. U tu svrhu nudi nam se nešto što uvijek imamo sa sobom - vlastito tijelo. 3.3.Metoda PUTEVI u praksi Metodu PUTEVI sam prvi put predstavio grupi ucenika osnovne škole. Na poslu sam slijedio upute Memory Trener Coaching prirucnika i teoretski pripremljeno znanje sproveo u praksi. Ucenici su brzo savladali tehniku i primijenili je u praksi. Tako je uz pomoc ove tehnike ucenik 5. razreda savladao vrste nota i njihovo trajanje. Ucenik 6. razreda naucio je slovensku himnu uz pomoc metode LOCI. Ucenik 8. razreda je ovom metodom usvojio kemijske elemente. Kao kuriozitet mog eksperimenta mogu istaknuti da je jedna od ucenica svoje znanje o pamcenju pojedinih rijeci uz pomoc sustava tijelo prenijela na svoju baku koja koristi ovu tehniku za sastavljanje popisa za kupnju. Cijela grupa ucenika koju sam naucio koristiti LOCI metodu sudjelovala je na školskom natjecanju u pamcenju i nastavila na državnom natjecanju iz memorije. 4.Zakljucak Utvrdili smo da se ucenici u osnovnoj školi susrecu sa razlicitim podacima koje trebaju zapamtiti. Testirano je da li bi se ti podaci i informacije lakše zapamtili ako ucenici koriste neku od tehnika memoriranja. Tijekom protekle školske godine zadao sam sebi cilj istražiti koliko brzo ucenici ovladavaju tehnikom pamcenja metode PUTEVI i kako ju mogu koristiti u školskom svakodnevnom životu. Kao ucitelj i poznavalac tehnika pamcenja, otkrio sam da ucenici s lakocom svladavaju tehnike pamcenja. Najpopularnija tehnika je LOCI, koja uz pomoc mašte "lijepi" informacije na tijelo i po potrebi ih se ucenik lako može prisjetiti i koristiti u praksi. Tako ucenici brzo usvajaju znanje o ucenju, a zatim rado primjenjuju ove tehnike u razlicitim podrucjima, cak i u svakodnevnom životu. Kao i s mišicima, tako i s mozgom, što ih više koristimo, više se možete osloniti na njih. Memorija je sposobnost cuvanja i vracanja primljenih informacija, dok je pamcenje proces koji nam to omogucuje. Dobro pamcenje svakako je nužan uvjet za inteligenciju, ali nije dovoljan. Inteligencija je dakle sposobnost povezivanja znanja i iskustva, a iskustvo su vec postojeci pojedinacni memorijski zapisi ili vec postojece veze medu njima. Od kljucne je važnosti da znamo na pravi nacin motivirati ucenike i aktivirati ih kako bi bili što zainteresiraniji i spremniji za inovacije. To se takoder može postici poducavanjem novih tehnika pamcenja i pokazivanjem kako ih mogu koristiti u praksi. 5.Literatura [1.] Cokan, P. Jus, V. (2016). MemoryTrener. Trenerski prirocnik. [2.] EIC Univerzum Minerva Maribor. Napotki za hitrejše branje in povecanje bralnega razumevanje. URL: http://www.memoriada.eu/10-aktualno/130-napotki-za-hitrejse-branje (20.08.2021) [3.] Cokan, P. in Jus, V. Porocilo državnega tekmovanja v pomnjenju. EIC Univerzum Minerva Maribor. URL: http://www.memoriada.eu/. Strucni rad MATEMATICKE IGRE U 3. RAZREDU Mateja Erjavec Mihovec OŠ Louisa Adamica, Grosuplje Sažetak Igra je vrlo važan dio procesa ucenja u ucionici. Kroz igru su ucenici motivirani za rad, a istovremeno mnogo i nauce. Igrom zadovoljavaju razlicite potrebe, opuštaju se, povecavaju samopouzdanje i razvijaju svoje sposobnosti. Kao uciteljica u trecem razredu osnovne škole u ovom sam radu predstavila neke od aktivnosti kojima se koristim u nastavi matematike. Obuhvacaju razlicite aktivnosti igre i kretanja zahvaljujuci kojima se ucenici lakše nauce, koncentriraju i motiviraju za rad. S uvodenjem aktivnosti zapocinjem sredinom rujna kad pobliže upoznam svoje ucenike i njihove potrebe. Igre i aktivnosti prilagodavam ucenicima i nastavnim temama tijekom cijele školske godine, pa ih ucenici vec poznaju i ne moramo uvijek iznova objašnjavati upute za rad. Osim navedenih aktivnosti, u nastavi se koristimo i matematickim pricama, matematickim i logickim mozgalicama, interaktivnim zadatcima i programom Brain Gym (vježbe za mozak) kako bismo olakšali ucenje. Kljucne rijeci: 3. razred, razlicite igre, aktivnosti koje ukljucuju kretanje, ucenje, motivacija 1.Uvod Poucavam u trecem razredu osnovne škole i tek sam nakon dužeg vremena provedenog u radu razumjela važnost ucenja kroz igru i kretanje u nastavi matematike. Brinulo me je da ucenici zbog previše igre nece nauciti sve što je potrebno i da ce ucenjem kroz pokret biti još nemirniji i glasniji. Slijedila sam nacelo: „Vježba cini majstora ako majstor izvodi vježbu.” Ucenike sam obasipala razlicitim zadatcima i radnim listovima. Bila sam uvjerena da cemo samo uz naporan rad doista nauciti potrebne osnove racunanja i tablicu množenja. Neko je vrijeme ovakav pristup djelovao, osobito kod mirnijih ucenika i onih sa slabije izraženom reakcijom. Takav nam je rad uistinu donosio rezultate, ali s vremenom sam pocela dobivati ucenike koji nisu mogli mirno sjediti, raditi u tišini i tako rješavati zadatke. Tada sam došla do zakljucka da igra pomaže ucenicima na razlicitim podrucjima njihova razvoja, ukljucujuci razvoj motorickih sposobnosti i stavova te odnosa prema svijetu oko sebe. Otkrila sam da je ucenicima lakše zapamtiti gradivo ako se tijekom nastave krecu. U nastavi sam pocela birati aktivnosti koje su ucenicima omogucavale mnogo kretanja, promjenu prostora i razvijanje pažnje, istodobno ih motivirajuci, pa satovi više nisu bili dosadni. Na satu sam se najteže suocavala s razigranošcu i glasnocom ucenika, ali i to sam s vremenom prihvatila. Kod ucenika sam željela postici spontanu reakciju i napredak u ucenju, stoga me je njihova glasnoca u radu manje smetala. Djeca su uvijek motivirana za igru, a mi se moramo pobrinuti da igrom postignemo zacrtane ciljeve pojedinog sata. Promjene sam pocela uvoditi postupno jer nisam željela pretjerani nemir u ucionici. Kod ucenika treceg razreda pocetkom školske godine primjecujem slabiju predodžbu o brojevima, probleme s racunanjem do 20 i do 100, probleme zapisivanja i orijentacije u prostoru te velik broj problema s pažnjom i koncentracijom. Zato sam se u svom radu odlucila za aktivnosti koje cu predstaviti u nastavku. 2.Prakticne aktivnosti za poboljšanje ucenja matematike U nastavku navodim neke od aktivnosti koje provodim u nastavi matematike kako bih olakšala ucenje i rad. Koristim se: • ucenjem kroz igru (stolne, društvene, didakticke i elementarne igre) • ucenjem kroz pokret • matematickim pricama • matematickim i logickim mozgalicama • interaktivnim zadatcima • programom Brain Gym (vježbe za mozak). 2.1.Opis nekih od aktivnosti u nastavi matematike Želja mi je da ucenici na nastavnom satu budu aktivni i da više zapamte, stoga poucavanje nadopunjujem raznim igrama koje ukljucuju mnogo kretanja. Vjerujem da su ucenici na ovaj nacin više motivirani za rad i da im one olakšavaju ucenje. Kako bih obogatila nastavne sate koristim se matematickim pricama koje ucenici jako vole. Ponekad su toliko motivirani da i sami žele napisati svoju pricu. Za brže ucenike imam pripremljene matematicke i logicke mozgalice. Povremeno se u nastavi takoder koristimo razlicitim interaktivnim zadatcima i utvrdujemo obradeno nastavno gradivo. Prije provjere znanja i ocjenjivanja ili kad primijetim da su ucenici postali manje pažljivi, u nastavu ukljucujem tjelesno vježbanje prema programu Brain Gym kako bih ucenicima olakšala ucenje. U literaturi sam citirala izvore u kojima ucitelji mogu pronaci više informacija o mozgalicama, pricama, didaktickim igrama i programu Brain Gym. [2], [3], [4], [5], [6] Brojevi do 100 Prilikom vježbanja i ponavljanja brojeva do 100 (usporedivanje, zapisivanje, brojenje...) možemo se koristiti razlicitim igrama. Brojeve zapišemo na kartice ili žetone, nalijepimo ih na plišane igracke, a zatim poredamo. Uceniku na leda zalijepimo list papira na koji drugi ucenik zapiše jedan broj do 100. Ucenik koji na ledima ima list papira pokušava otkriti koji mu je broj napisao drugi ucenik i zapisuje ga na plocu ili papir. Matematicki poligon Igrom se koristimo za utvrdivanje znanja brojenja i redoslijeda brojeva do 100. Na listove zapišemo brojeve do 100 i zalijepimo ih na pod. Zalijepimo ih na takvu udaljenost da ucenici po njima mogu hodati. Po njima stupaju prema odredenim uputama. Na primjer, stupi na broj 36 i pomakni se za 5 mjesta. Na koji broj si stigao? Upute možemo mijenjati po želji tako da ucenici utvrduju znanje brojenja i redoslijeda u skupu brojeva do 100. Ucenici zatim mogu zapisati brojeve u bilježnice. [7] Idemo po velicini Igrom se koristimo za usporedivanje brojeva. Trebaju nam kartice s brojevima do 100. Ucenici u rukama drže kartice s brojevima i uz glazbu se krecu po ucionici. Razmjenjuju kartice s drugim ucenicima. Kad glazba utihne, svaki ucenik zadrži jednu karticu. Njihov je zadatak poredati se po velicini prema brojevima napisanim na karticama. Upute takoder možemo mijenjati i nadogradivati. Na primjer, ucitelj izgovori jedan broj. Ucenik s tim brojem te njegov prethodnik i sljedbenik postave se na odredeno mjesto u ucionici. [1] Složimo broj Igrom se možemo koristiti za utvrdivanje brojeva do 100. Ucenici su podijeljeni u parove. Svaki par dobiva dvije vrecice, u jednoj su od njih na karticama zapisane desetice, a u drugoj jedinice. Svaki od njih iz vrecice uzima karticu s jednom deseticom i jednom jedinicom te sastavlja svoj broj. Brojeve tada mogu usporediti po velicini i zapisati u bilježnicu dekadskim jedinicama (npr. 35 = 3 D 5 J). Dekadske jedinice Igrom se možemo koristiti za utvrdivanje brojeva do 100. Ucenici dobivaju listice s jednim brojem. Njihov je zadatak cucnuti/poskociti kad ucitelj izgovori tvrdnju koja se odnosi na njihov broj. Na primjer, broj ima 3 desetice. Broj ima 8 jedinica. Broj ima manje od 6 desetica. [7] Stojim, cucnem, poskocim Igrom se možemo koristiti u odnosima medu brojevima. Ucitelj podigne dvije kartice na kojima su zapisani brojevi. Ucenici stoje ako je izmedu znak za vece, cucnu ako je izmedu znak za manje i poskoce ako su brojevi jednaki. Nacin kretanja možemo prema potrebi promijeniti. Zamjena mjesta I ovom se igrom možemo koristiti za utvrdivanje brojeva do 100. Ucenici sjede u krugu. Svaki ucenik dobiva karticu s napisanim brojem. Ucitelj daje upute za zamjenu mjesta. Na primjer, tko ima broj manji od 42, neka zamijeni mjesto. Tko ima jednak broj desetica i jedinica, neka zamijeni mjesto. Tko ima broj veci od 55, neka zamijeni mjesto. Tko ima broj izmedu 78 i 82, neka zamijeni mjesto. [1] Igramo se balonima Ovom se igrom koristim za utvrdivanje brojeva do 100 i tablice množenja. Svaki ucenik dobiva balon na kojem je zapisan broj do 100. Ucitelj ukljucuje glazbu, a ucenici se medusobno dodaju balonima. Kad glazba utihne, zadrže jedan balon. Njihov je zadatak poredati se prema velicini brojeva zapisanih na balonima. Upute mogu glasiti: od najveceg do najmanjeg i obrnuto. Ako je skupina djece manja (deset ucenika), ucenici to mogu uciniti u jednoj skupini, u suprotnom im dajemo uputu da se nakon završetka glazbe okupe u skupine od pet ili šest ucenika i poredaju po velicini brojeva. Takoder možemo dodati aktivnost u kojoj tim brojevima moraju pronaci prethodnike i sljedbenike te ih zapisati u bilježnicu. Ako nemamo balone, ucenici mogu razmjenjivati listice sa zapisanim brojevima. Ako se igrom koristimo za vježbanje tablice množenja, na balone zapisujemo višekratnike pojedinog broja. Hobotnica ide u lov Ovom se igrom takoder koristim za utvrdivanje brojeva do 100 i tablice množenja. Ucitelj odabire ucenika koji postaje hobotnica. Trebaju nam kartice s brojevima koje ucenici drže u rukama kako bi ih hobotnica mogla vidjeti. Hobotnica stoji na jednoj strani prostorije, a ostali ucenici na drugoj. Kaže im: „Hobotnica ide u lov!” Ucenici odgovaraju: „A ribice kuci!” i potrce na drugu stranu. Hobotnica ih lovi i koga uhvati postaje njegov pomocnik. Može loviti samo ucenike s odredenim brojevima. Npr. ucenike s brojevima vecim od 31, manjim od 80, višekratnicima brojeva i sl. Pomocnici joj pomažu sve dok ne uhvati sve ucenike koji odgovaraju zadanom zadatku. U svakoj igri odredujemo novu hobotnicu i zamijenimo zadatak. Zadatak možemo otežati promjenom nacina kretanja: skakanje na jednoj nozi, hodanje u cucnju ili kretanje u sjedecem položaju. Igra je prikladna za igranje u sportskoj dvorani ili na igralištu. [1] Cvrsti most Igrom se koristim kod racunanja do 20 i do 100 te kod tablice množenja. Ucitelj odreduje dva ucenika koji držeci se za ruke tvore most, a ostali su ucenici vojska i drže jedni druge za ramena te hodaju u koloni po prostoriji. Pritom ponavljaju refren: „Tko racunati ne zna, neka ostane doma.” Kad stignu do mosta, vrata mosta se spuštaju. Prvi u koloni upita: „Je li cvrst ovaj most da naša vojska može proc'?” Ucenici koji cine most odgovaraju: „Vojska ce proci, ali zadnji mora racunati.” Vrata se podignu, ucenici prolaze, a zadnji u koloni mora izracunati racunsku operaciju koju izvlaci iz košare, posude ili kutije. [1] Brz kao strijela I ovom se igrom koristim kod racunanja do 20 i do 100 te kod tablice množenja. Ucitelj zapisuje racunske operacije na list papira i zalijepi ih na plocu. Ucenici sjede na svojim mjestima i na znak potrce do ploce, procitaju racunsku operaciju, zapisuju je u bilježnicu i izracunaju. Tek kad izracunaju racunsku operaciju i zapišu rezultat, mogu potrcati i procitati novu. Racunske operacije u bilježnici ne smiju se ponavljati. Varijacija: ucitelj može racunske operacije zalijepiti po ucionici, a ucenici ih moraju pronaci, listic s racunskom operacijom odnijeti u svoju klupu, racunsku operaciju zapisati i izracunati, a zatim listic vratiti na mjesto gdje su ga pronašli. Lov na racunske operacije Ucenici na izrezanim listicima imaju napisana cetiri tekstualna zadatka. Svi su listici u košarici. Ucenici na znak potrce do košare i izvuku prvi tekstualni zadatak. Nalijepe ga u bilježnicu i riješe. Zatim odlaze do košarice po novi zadatak, ne smiju izvuci isti. Kolicinu riješenih zadataka diferenciramo prema razlicitim sposobnostima ucenika. Trci po racunsku operaciju Igrom se možemo koristiti kod racunanja i kod tablice množenja. Ucenike razdijelimo u skupine. Svaka skupina dobiva kutiju u kojoj su zapisane racunske operacije. Ucenici se postavljaju iza crte, a na drugoj strani ucionice ili sportske dvorane ucenici na listicima imaju zapisane rezultate. Na znak ucitelja jedan ucenik iz grupe potrci na drugu stranu po rezultat. Kad stigne do skupine, u kutiji potraži racunsku operaciju koja odgovara njegovu rezultatu. Položi je na pod ispred košare. Zatim drugi clan skupine trci po novi listic s rezultatom. Varijacija: ucenici mogu u kutiji imati rezultate, a racunske operacije na drugoj strani prostorije. Rezultate postavljaju na pravu racunsku operaciju, a zatim potrce natrag do skupine. Igru nastavlja sljedeci ucenik iz skupine. Racunam s dominama I ovom se igrom možemo koristiti kod racunanja i kod tablice množenja. Ucenici su podijeljeni u parove. Svaki par dobiva nekoliko domina na kojima su zapisane racunske operacije i rezultati (na jednom dijelu domine zapisana je racunska operacija, a na drugom rezultat). Ucenici slažu domine slijeva nadesno, pocevši od one koja je s lijeve strane prazna, a s desne ima zapisanu racunsku operaciju. Ucenici traže dominu na kojoj je zapisan rezultat pojedine racunske operacije. Igru završavaju dominom koja s lijeve strane ima zapisanu racunsku operaciju, a s desne je strane prazna. [7] Gdje je moj par? Ucenici su podijeljeni u dvije skupine. Jedna skupina dobiva listice s racunskim operacijama, a druga s rezultatima. Ucitelj ukljucuje glazbu, a ucenici hodaju po razredu tražeci par svoje racunske operacije tj. rezultat. Ulovi muhicu Ucitelj na polovici papira formata A4 nacrta muhu ili potraži njezinu crno-bijelu fotografiju. Treba najmanje 10 muha. Na listice zapisuje racunske operacije zbrajanja, oduzimanja, množenja ili dijeljenja (ovisno o tome što želi da ucenici utvrde). Rezultate racunskih operacija pricvrsti na muhe. Ucenici su podijeljeni u skupine po cetiri ucenika. Jedan od ucenika u ruci drži listice s racunskim operacijama i cita ih, a dva ucenika u rukama imaju muholovke i pokušavaju što brže pronaci tocan rezultat i udariti po muhi. Cetvrti clan skupine provjerava jesu li ispravno izracunali (varijacija: takoder može zbrajati bodove koje su „muholovci“ osvojili). Igra memorije Igrom se možemo koristiti kod racunanja i kod tablice množenja. Ucenike podijelimo u skupine od cetiri ucenika ili na parove. Dobivaju kartice na kojima su zapisane racunske operacije i rezultati. Ucenici moraju potražiti odgovarajuci rezultat racunske operacije i obrnuto. Kao kod igre memorije, ucenici okrecu dvije kartice odjednom i pokušavaju pronaci par. [3] Lijevo i desno Igrom se koristimo za orijentaciju. U krug postavimo jednu stolicu manje nego što ima ucenika. Odredimo vodu igre koji je bez stolice i drugima daje upute o tome kamo sjesti. Kad kaže „lijevo”, svi se ucenici moraju premjestiti za jednu stolicu ulijevo. Ako voda kaže „desno”, svi se ucenici moraju premjestiti za jednu stolicu udesno. Dok se ucenici premještaju, voda igre mora pronaci slobodnu stolicu. Tko ostane bez stolice, postaje novi voda. [7] Pokupi kockice Ovom se igrom takoder možemo koristiti za orijentaciju. U sportskoj dvorani ucitelj pripremi dvije staze i na njih na jednakoj udaljenosti rasporedi kocke. Odabire dva ucenika i povezuje im oci. Oba ucenika u ruci imaju kutiju u koju ce pokupiti kockice. Ostali ucenici usmjeravaju ih uputama „lijevo-desno, naprijed-natrag”. Pobjednik je ucenik koji prvi pokupi sve kockice sa svoje staze. [7] Koji broj nedostaje? Igrom se možemo koristiti kako bismo poboljšali pažnju kod ucenika. Ucenike podijelimo u parove. Na stolu su brojevi do 20 ili do 100. Svaki je broj zapisan na svojoj kartici. Ucenici ih dobro pogledaju. Jedan se ucenik u paru okrece na drugu stranu, a drugi pokriva jedan broj na kartici. Onaj koji se okrenuo pokušava otkriti koji broj na stolu nedostaje. [7] Da ili ne Aktivnošcu se možemo koristiti u obradi razlicitih tema u nastavi matematike. Na primjer, za racunanje do 100, brojeve do 100, likove, tijela, mjerenje i kako bismo poboljšali pažnju kod ucenika. Ucenici se uz glazbu krecu po prostoru. Prije pocetka aktivnosti dogovaramo znak za odgovor „da” (na primjer, stanite na stolicu, podignite ruke...) i za odgovor „ne” (npr. cucnite, skocite...). Zadatak je ucitelja postaviti razlicite tvrdnje koje se odnose na odredenu temu (na primjer, „Ploca je teža od plasticne boce”, „Olovka je dulja od zrakoplova”, Kilogram cavala teži više od kilograma papira”). [1] 3.Zakljucak U clanku sam opisala neke od igara kojima se koristim u nastavi matematike. Ucenici su vrlo motivirani za igru, a o nama ovisi što odredenom igrom želimo postici i razvijati. Pritom moramo osigurati da ucenici ostanu motivirani. Ako tijekom igre primijetimo da to više nije slucaj, moramo reagirati na primjeren nacin. Ucenike moramo poticati i pružati im povratne informacije. Takoder je vrlo važno uzeti u obzir razlicitost ucenika. Moramo biti svjesni da svi ucenici nemaju jednak nacin ucenja, da svaki od njih nije motiviran za rad i da svi nemaju jednake mogucnosti za ucenje. U takvim se slucajevima ucitelj mora pobrinuti da kod ucenika ne dolazi do nezadovoljstva i osobnog razocaranja. U nastavi se koristim stolnim, društvenim, didaktickim i elementarnim igrama koje prilagodavam pojedinoj nastavnoj temi. Ideje za igre dobivam iz literature, izobrazbi za ucenike s teškocama u ucenju ili ih u trenutku nadahnuca izmišljam sama, jer ucenicima nastavne teme želim predstaviti na originalan nacin. Kako bih otkrila koji nacin rada im najviše odgovara, svoje ucenike uvijek prvo dobro upoznam, a zatim na temelju njihova predznanja te podrucja u kojima su dobri ili slabiji biram aktivnosti koje ce im u stjecanju znanja najviše odgovarati. Primjecujem da na pocetku svake školske godine postoje vrlo slicni nedostaci tj. problemi u pojedinim podrucjima, koje tijekom godine pokušavamo ublažiti ili otkloniti. Ucenici imaju najviše problema s racunanjem do 20, što je osnova racunanja do 100, te s predodžbom o brojevima. U nastavi nastojim osluškivati potrebe ucenika i vlastite potrebe. Cesto se prisjetim kineske poslovice i pokušavam je što je moguce više ukljuciti u nastavne sate: „Reci mi i zaboravit cu. Pokaži mi i zapamtit cu. Potakni moje zanimanje i razumjet cu.” Stoga se u nastavi zalažem za upotrebu razlicitih metoda rada uz ukljucivanje aktivnosti igre i kretanja, koje poboljšavaju kvalitetu poucavanja i napredak ucenika. To se odražava u racunanju, predodžbi brojeva, orijentaciji, pažnji i koncentraciji, bržem pamcenju i medusobnim odnosima. 4. Literatura [1.] Kavcic, Romana Andrejka. 2005. Ucenje z gibanjem pri matematiki. Društvo Bravo. Ljubljana. [2.] Koren, Majda. 1992. Zgodbice za matematiko. Zavod Republike Slovenije za šolstvo in šport. Ljubljana. [3.] Mrak Merhar, Irena i dr. 2013. Didakticne igre in druge dinamicne metode. Salve. Ljubljana. [4.] Tyler, Jenny. Round, Graham. 1989. Racunski orehi. Cankarjeva založba. Ljubljana. [5.] https://ucilnice.arnes.si/pluginfile.php/1966286/mod_resource/content/2/Brain%20Gym%20P.A.C.E.%20and%20Lazy%208s.pdf (pristupljeno 12. listopada 2021.) [6.] https://www.bolnisnicna-sola.si/files/2016/04/Mo%C5%BEganska-telovadba-BG.pdf (pristupljeno 12. listopada 2021.) [7.] http://igramose.blogspot.com/p/matematicne-igre.html (pristupljeno 12. listopada 2021.) Strucni rad IZMEĐU IGRE I UCENJA Anita Romih, uciteljica razredne nastave OŠ dr. Jožeta Pucnika Crešnjevec Sažetak Dijete, igra, radost, opuštanje i kreativnost pojmovi su koje vrlo cesto povezujemo kada govorimo o djecjim aktivnostima. [1] S igrom se susrecemo od malih nogu. Da igra nije samo igranje, vec i odgovoran i zahtjevan posao, odgojni, obrazovni i socijalizacijski proces, dokazuje cinjenica da igra prodire u sve više društvenih podrucja. Iz ranog djetinjstva igra se najprije proširila u neformalno obrazovanje, a u posljednje vrijeme prodire takoder u prostor formalnog obrazovanja jer osim intelektualnog ucenja omogucuje cesto zanemareno, ali istodobno vrlo snažno iskustveno ucenje. [2] Škola je sastavni dio djetetove mladosti. Uz propisani program, za život nauce mnoge druge stvari. Jedan od takvih nacina je ucenje igranjem. Didakticka igra ima veliku motivacijsku ulogu. Najvažnije jest da se ucenici igraju, a istovremeno zaboravljaju na ucenje ili uce kroz igru veseli i bez prisile. U prakticnom dijelu clanka predstavit cu didakticku igru Pricljive kocke koju koristim na nastavi. Pricljive kocke omogucuju i nude brojne mogucnosti za ugodna i zabavna druženja, svladavanje novog gradiva, ponavljanje i utvrdivanje gradiva. Kljucne rijeci: didakticka igra, pricljive kocke, dijete, igra 1. UVOD O djecjoj igri vec je napisano i receno puno rijeci i misli. Igra je neiscrpan izvor uvijek novih spoznaja o djetetovu razvoju, iskustvu i životu, zbog toga nije nikada dovoljno istaknuto koliko je važna za razvoj djetetove osobnosti i njegovog stvaralackog odnosa prema životu i okolini. [1] Kako bi ucenje bilo ucinkovito i istodobno zanimljivo, ucitelji biramo razlicite metode usvajanja gradiva. Svjesni smo da je ucenje izazov za ucenike ako ima smisla, je poticajno, ako im je gradivo važno, ako je povezano s njihovim životnim iskustvima, ako je korisno i takoder ako je predstavljeno na zanimljiv nacin. [3] Nauceno gradivo koje uce tijekom igre djeca lakše zapamte. Aktivnost djece veca je tijekom igre nego u drugim oblicima ucenja. Igra pomaže u razvijanju mašte, savjetuje, sklapa prijateljstva i što je najvažnije igra nas povezuje. Igrom možemo zadovoljiti svoje potrebe za znanjem, kreativnošcu i suradnjom, a istovremeno ucimo i nadogradujemo svoje vještine, razvijamo natjecateljski duh i ustrajnost, ucimo birati izmedu razlicitih opcija i prihvacati posljedice svojih odluka, vodimo brigu o drugome te se suocavamo s emocijama koje dolaze na svjetlo tijekom doživljaja igre. [2] 2. DIDAKTICKA IGRA Što je didakticka igra? Igra sa specificnim ciljem i zadatkom u kojoj su pravila i sadržaji izabrani, organizirani i usmjereni na nacin da poticu odredene aktivnosti koje pomažu u razvoju vještina i ucenja. Djeca cesto nisu ni svjesna ciljeva. To je ucinkoviti nacin ucenja koji privlaci pažnju ucenika te ga motivira na aktivnost. Ima visok edukacijski ucinak koji se pokazuje u vecoj održivosti znanja. [4] 2.1. ULOGA DIDAKTICKIH IGRA Prikladni su za ucenike s posebnim potrebama, za ucenike razlicite dobi, razlicitih sposobnosti, veca motivacija, veci interes, veca pažnja, zanimljivije ucenje i bolje pamcenje. [4] 2.2. CILJEVI DIDAKTICKIH IGRA Ciljevi koji se igrom mogu postici tijekom nastave: - aktivnost ucenika, - osposobljenost za timski rad, - prakticno utvrdivanje naucenog gradiva, - poticanje i održavanje motivacije, - razvijanje uvida u problematiku medusobnih odnosa, - izražavanje emocija, - razvijanje kriticnosti, - razvijanje svijesti o vlastitim osjecajima i osjecajima drugih, - rješavanje problema na razlicite nacine, - osposobljavanje za samorefleksiju, - istraživanje, otkrivanje i uvježbavanje novih nacina reagiranja i ponašanja. [4] 2.3. VRSTE DIDAKTICKIH IGRA S OBZIROM NA ETAPE NASTAVE S obzirom na razine nastave razlikujemo: - igre za provjeru predznanja, - igre za stjecanje novog znanja, - igre za provjeru i utvrdivanje znanja. [4] 2.4. ULOGA UCITELJA TIJEKOM IGRE Ucitelj mora stvoriti ozracje u kojem ce se ucenici osjecati sigurno tijekom provedbe didaktickih igara. Mora jasno objasniti nacin rada i postaviti vremenska ogranicenja. Ucenicima mora omoguciti samorefleksiju i refleksiju dogadanja. [4] 3. PRICLJIVE KOCKE Opisat cu didakticku igru Pricljive kocke. Bacite kocke, pustite mašti na volju i neka prica pocne! Pricljive kocke poticu razvoj komunikacijskih vještina kao što su govor, pisanje, slušanje i citanje. Poticu maštu i kreativno razmišljanje. U kutiji se nalazi 9 kocki s ukupno 54 ilustracije. Ilustracije prikazuju stvari, znakove, emocije, dogadaje, aktivnosti i mjesta. Slika 1: Pricljive kocke 3.1. MOGUCNOSTI KORIŠTENJA PRICLJIVIH KOCKI Igra asocijacija Primjer 1: Ucenik baca kocku. Uz slicicu nabraja asocijacije. Slika na kojoj se prikazuje tekst Opis je automatski generiran Slika 2: Blago Primjer 2: Igra se može igrati u paru ili u grupi. Svaki ucenik bira jednu kocku. U što kracem vremenu navodi tri asocijacije na ilustraciju na njoj. Rijeci Primjer 1: Ucenici u parovima naizmjence bacaju kocke. Traže smiješne parove rijeci. Slika na kojoj se prikazuje tekst Opis je automatski generiran Slika 3: Smiješan par rijeci: pas + mjesec = mjesecev pas Primjer 2: Ucenik baca kocku. Slika na kojoj se prikazuje tekst Opis je automatski generiran Slika 4: Raketa - Kaže rijec za sliku. ( RAKETA - Rijec može izgovoriti po slogovima i po glasovima. (RA – KE – TA ) (R- A- K- E- T- A) - Prebroji glasove i slogove u rijeci. (RIJEC RAKETA IMA 6 GLASOVA I 3 SLOGA.) - Odredi prvi i posljednji glas odnosno slog u rijeci. (PRVI GLAS U RIJECI RAKETA JE GLAS R. POSLJEDNJI GLAS U RIJECI RAKETE JE GLAS A, PRVI SLOG U RIJECI RAKETA JE RA. POSLJEDNJI SLOG U RIJECI RAKETI JE TA.) - Kaže je li to duga ili kratka rijec. (RIJEC RAKETA JE DUGA RIJEC.) Primjer 3: Ucenici se igraju u grupi. Svatko baca svoju kocku. Na ilustraciju navodi što je moguce više rijeci, koje govore što radi osoba na ilustraciji ili što se dogada s predmetom ili pojmom. Mogu se natjecati tko nade više rijeci za njihovu ilustraciju. Kuca: žuta, stara, velika, lijepa, iz bajke, … Slika na kojoj se prikazuje tekst Opis je automatski generiran Slika 5: Kuca Primjer 4: Ucenici bacaju 6 ili svih 9 kocki u isto vrijeme. U najkracem mogucem roku rijeci razvrstavaju abecednim redom ili od najduže do najkrace ili obrnuto. Slika na kojoj se prikazuje tekst, na zatvorenom, porculan Opis je automatski generiran Slika 6: Bacane kocke Slika na kojoj se prikazuje tekst Opis je automatski generiran Slika 7: Slicice poredane po abecedi . Slika na kojoj se prikazuje tekst Opis je automatski generiran Slika 8: Slicice razvrstane od najkrace do najduže Stvaranje recenica Primjer 1: U grupi svaki ucenik dobiva jednu kocku. Odabire ilustraciju na njoj. Zapocinje recenicu. Sljedeci ucenik nastavlja recenicu s ilustracijom na svojoj kocki. Slika na kojoj se prikazuje tekst Opis je automatski generiran Slika 9: Stvaranje recenica Igra se može otežati korištenjem šest ili više kocki umjesto tri. Prica Primjer 1: Ucenici pojedinacno, u paru ili grupi bacaju 6 ili svih 9 kocki. Pricaju ili napišu pricu, koristeci sve ilustracije kocki. Slika na kojoj se prikazuje tekst Opis je automatski generiran Slika 10: Prica Pjesma Primjer 1: Ucenici bacaju kocke i stvaraju rime. Slika na kojoj se prikazuje tekst Opis je automatski generiran Slika 11: Pjesma 4. ZAKLJUCAK Didakticka igra ima veliku motivacijsku ulogu. Jaca znanje ucenika, motivira ih na rad i potice na kreativno i aktivno razmišljanje. Pricljive kocke didakticko su sredstvo s kojim možemo na nastavi medupredmetno povezati gradivo, kroz igru ostvariti ciljeve i obogatiti rad u ucionici. Mogu se koristiti za uvodenje ili ucenje novog gradiva, za motivaciju ili za poticanje ucenika na razmišljanje. Kocke se takoder mogu koristiti za utvrdivanje i ponavljanje gradiva. Poticu razvoj komunikacijskih vještina kao što su govor, pisanje, slušanje i citanje. Poticu maštu i kreativno razmišljanje. Obogacuju rjecnik i omogucuju razvoj društvenih vještina i razlicitih oblika rada. Ucenici mogu kocke koristiti u individualnom radu, u paru ili u grupama. Prikladne su za aktivnosti u kreativnom kutku. Kocke omogucuju brojne mogucnosti uporabe. Biramo onu koja nam u nastavi najviše odgovara. 5. LITERATURA [1] Videmšek, M., Šiler, B., Fišer, P. (2002). Slepa miš, ti loviš! [2] Rupnik Vec, T., Debeljak, B., Krošel, N., Ribic Hederih, B., Zupan, M. (2003). Igra vlog in simulacija kot ucna metoda [3] Mrak Merhar, I., Umek, L., Jemec, J., Repnik, P. (2013). Didakticne igre in druge dinamicne metode [4] Z didakticnimi igrami prepleten pouk - PowerPointova .... URL: https://www.zrss.si › files › petek-delavnice › Z-di... (6. 10. 2021) Strucni rad TEHNICKI DAN – IZRAĐIVANJE OD OTPADNOG MATERIJALA Anita Romih, uciteljica razredne nastave OŠ dr. Jožeta Pucnika Crešnjevec Sažetak Svakodnevno se oko nas stvara otpad. Svakodnevno se susrecemo s ogromnim kolicinama ambalažnog otpada. Istodobno, nismo dovoljno svjesni da smo za to odgovorni zbog svog nacina života i konzumerizma. U prirodi možemo vidjeti hrpe i hrpe nepropisno razvrstanog otpada, odbacenu ambalažu uz ceste i smece u blizini djecjih igrališta. Takvo ponašanje zagaduje okoliš i utjece takoder na zdravlje ljudi. Sami možemo puno uciniti za prirodu i svoj okoliš. [3] Poceti možemo vec od svoje kuce. U teorijskom dijelu clanka opisana je važnost ranog razvoja ekološke svijesti, štedljivosti, odgovornosti prema bližnjima i buducnosti, dakle važnost ucenja s vrijednostima vec u nižim razredima osnovne škole. Tome su namijenjeni takoder tehnicki dani – izradivanje od otpadnog materijala. U empirijskom dijelu opisana je izvedba tehnickog dana. Ucenici su puno naucili o otpadnom materijalu koji se može ponovno upotrijebiti. Od njega možemo napraviti nove, zanimljive i upotrebljive proizvode. Kljucne rijeci: otpadni materijal, igracka, dijete, priroda, tehnicki dan, kreativnost 1. UVOD Veliki i zabrinjavajuci problem danas je nakupljanje velikih kolicina otpada i time zagadenje okoliša. Živimo u svijetu konzumerizma. Gomile otpada stalno se povecavaju. Sve što kupimo u trgovini nalazi se u ambalaži, koju stavljamo još u plasticnu vrecicu. Priroda je puna odlagališta otpada, spaljivanje smeca šteti atmosferi, sve je više plastike u vodi. Priroda se samo u odredenoj mjeri može regenerirati i nažalost mnogi ljudi ne znaju posljedice odbacene plasticne vrecice nasred šume. Važno je na to upozoravati našu djecu u vrticima i prvim razredima osnovne škole. Ucitelji smo svjesni da svojim primjerom, trudom i voljom možemo postici ekološku svijest kod svoje djece. Djeca steceno znanje i odnos prema okolišu nehotice prenose na roditelje i druge clanove obitelji. Ucitelji smo osim roditelja oni koji odgajamo djecu, pružamo im sigurno i poticajno okruženje za ucenje i dajemo im primjer u svim podrucjima. Kroz provedene aktivnosti koje razvijaju pozitivan stav prema prirodi, djeca stjecu mnoga nova iskustva. Korištenjem otpadnog materijala izrade nešto novo, korisno i zanimljivo. Ideje za izradivanje od otpadnih materijala nikada ne ponestanu. 2. OKOLIŠ I OTPAD Krivnju za zagadivanje našeg planeta ne snose samo velike industrijske tvrtke i tvornice. Glavni uzroci zagadenja okoliša su naši zahtjevi i želje za njihovim proizvodima. [2] Otpad predstavlja veliki ekološki problem zbog zagadenja okoliša i posljedicno utjece na zdravlje ljudi. 2.1. KAKO MOŽEMO SAMI SPRIJECITI ODNOSNO SMANJITI KOLICINU OTPADA? Sami možemo: - pokušati sprijeciti ili barem smanjiti novonastali otpad, - pokušati ponovno koristiti otpad - pokušati ga reciklirati ili kompostirati za sirovine, - spaljivati za proizvodnju energije, - pravilno razvrstavati otpad. Da bismo smanjili kolicinu otpada, moramo poceti razmišljati vec prilikom kupnje: - izbjegnimo prekomjernu potrošnju ne kupujuci stvari koje su nepotrebne i ne radimo zalihe koje ne možemo potrošiti, - birajmo proizvode sa što manje ambalaže i proizvode s ambalažom koju možemo razvrstati, - voce, povrce i druge proizvode kupujmo na veliko bez prethodnog pakiranja, - kupujmo proizvode za višekratnu uporabu, - kupujmo rabljene proizvode, - za kupovinu koristimo košaru ili torbu za višekratnu uporabu. [4] Pravilnim gospodarenjem otpadom budimo primjer svojoj djeci. Dijete moramo osvijestiti o ranjivosti i vrijednosti zdravog i cistog okoliša. Moramo u njemu razviti osjecaj brige, štedljivosti, odgovornosti prema drugima i odgovornosti prema buducnosti. 3. TEHNICKI DAN U školi cesto izradujemo od otpadnog materijala. Ucenici u školu donose otpadnu ambalažu koju pronadu kod kuce. Od nje u školi izradujemo nove predmete. Kreativnim radom djeci pokazujemo da uz malo mašte, ustrajnosti i malo rucne spretnosti možemo napraviti lijepe, nove predmete. 3.1. TIJEK TEHNICKOG DANA U jutarnjem krugu smo najprije pogledali edukativni crtani film Ljepši svijet – otpad. Nakon toga razgovarali smo o nacinima zbrinjavanja otpada, važnosti razvrstavanja i ponovne uporabe pojedinog otpada, kako možemo sacuvati prirodu. Prije svega kako sami možemo doprinijeti cistoj prirodi i okolišu. Pripremili smo otpadnu ambalažu koju su ucenici donijeli od kuce (kartonska ambalaža, plasticni i pluteni cepovi, vece i manje kartonske kutije, kutije od jaja, papirnate cijevi od papirnatih rucnika...). Dogovorili smo se da cemo od njih izraditi nove predmete. Prije nego što smo poceli s radom, ucenici su se takoder igrali s otpadnom ambalažom. Gradili su dvorce, kuce, gradove, automobile, brodove, naftne platforme, svemirske brodove, ceste i robote. Nakon toga smo poceli s izradom predmeta. Napravili smo nove, zanimljive predmete. 3.2. CILJEVI Ucenici: - uce o razlicitim otpadnim materijalima, - razvijaju rucne vještine i maštu, - razvijaju kreativnost, - uce o otpadnom materijalu kao novom korisnom materijalu za nove proizvode, - razvijaju ekološku svijest , - izraduju predmete od otpadne ambalaže. - 3.3. PREDMETI Krokodil Materijal: papirnate cijevi od papirnatih rucnika, kutije za jaja, kutije za cipele, karton Slika na kojoj se prikazuje igracka Opis je automatski generiran Slika 1: Krokodil Zmaj Materijal: papirnate cijevi od papirnatih rucnika, kutije za jaja, karton, pluteni cepovi Slika 2: Zmaj Vesele macke Materijal: papirnate cijevi od papirnatih rucnika, karton, rafija Slika na kojoj se prikazuje na zatvorenom, raznobojno, nekoliko Opis je automatski generiran Slika 3: Vesele macke ornjace Materijal: plasticne boce, vuna, karton Slika 4: Kornjace Cvjetna livada Materijal: plasticni cepovi, drveni štapici, papirnate cijevi od papirnatih rucnika Slika 5: Cvjetna livada 3.4. DOJMOVI Što su ucenici rekli o tehnickom danu? - Napravila sam macu koja mi se jako svida. Zove se Mika. - Od plasticne boce sam napravila kornjacu jer imam i svoju pravu kornjacu kod kuce. - Zajedno s drugim ucenicima sam napravio krokodila. Svidjelo mi se što smo suradivali. - Takoder ja sam bio u grupi u kojoj smo napravili krokodila. Kad smo bojali i lijepili kutije, pomagali smo jedni drugima. Bilo je zabavno. - U mojoj smo grupi napravili zmaja. Svi smo imali sjajne ideje. Zajedno smo kutije obojili i zalijepili. Na kraju nismo mogli vjerovati, da je zmaj napravljen od otpadnih kutija i papirnatih cijevi. - Danas smo u školi izradivali predmete. Napravio sam lijepe predmete od otpadne ambalaže. Svidjelo mi se što sam po svojoj želji obojio macku. - Tehnicki dan je bio zanimljiv. Bilo je super i stvarno sam uživala. - Reci cu mami da mi ne kupuje više Igracke. Sam cu ih napraviti. - Najviše sam volio praviti zmaja. U grupi sam bio sa svojim najboljim prijateljem. - Odlucila sam napraviti travnjak od plasticnih cepova. Moj cvijet je plavi. 4. ZAKLJUCAK U sklopu tehnickog dana razgovarali smo o tome što sve možemo napraviti od ambalaže koju bismo inace bacili. Dan je brzo prošao. Djeca su bila motivirana tijekom izrade, uživali su u radu i bili oduševljeni svojim radovima. Samostalno su poceli s izradom predmeta od otpadne ambalaže, pomažuci jedni drugima svojim savjetima. Svatko je želio izraditi svoj predmet, neki su ih cak napravili više. Prilikom izradivanja predmeta od razlicitih otpadnih materijala ucenici su ucili o ulozi papira, kartona i otpadne ambalaže. S izradenim igrackama odnosno predmetima znali su se opušteno igrati, medusobno se družiti u paru ili u grupama. Bili su entuzijasticni kreativci, a predmeti koji su nastali prava remek djela. Rezanje, bojanje i lijepljenje nije im stvaralo previše problema. Shvatili su da uz malo mašte i upornosti mogu dobro iskoristiti ambalažni otpad. S izradenim predmetima odnosno igrackama uživali su u igri. Izradivanje je bilo vrlo ugodno, kreativno i zasigurno je uvelike doprinijelo njihovoj ekološkoj svijesti te njihovim postupcima i nastojanjima u ocuvanju prirode. 5. LITERATURA [1] Odgovorno ravnanje z odpadki – ogledalo nas vseh. URL: https://www.komunala-kranj.si › odgovorno-ravnanje-z... (30. 9. 2021) [2] SEYMOUR, J., GIRARDET, H. (1991). Nacrt za zeleni planet [3] Kako odpadki vplivajo na okolje in zdravje ljudi in kako jih ... URL: https://liveforheartwarming.com › blog › kako-odpadki... (17. 9. 2021) Strucni rad S DIJAFRAGMALNIM DISANJEM PROTIV STRESA Vlasta Godnic, mag. kinezioloških znanosti Osnovna škola Simona Jenka, Kranj, Slovenija Sažetak: Duga epidemija promijenila je životne navike svih, ukljucujuci i najmlade generacije, koje se suocavaju sa stresom zbog straha od nepoznatog, baš kao i odrasli. Kao pedagozi, moramo im pružiti alate za uspješno rješavanje razlicitih stresnih situacija u životu. Kljucne rijeci: stres, dijafragmalno disanje, vježbe disanja, proces ucenja, koncentracija 1.UVOD Nažalost, situacija u kojoj se nalazimo u dugotrajnoj epidemiji, ostavlja posljedice na psihološkim, kao i razvojnim kompetencijama djeteta. Stalna izloženost stresnim cimbenicima, te funkcioniranje i poucavanje u nesigurnom i nestabilnom okruženju, ostavlja posljedice na psihološkom i fizickom razvoju djece, što dovodi do tjeskobe, nemira i straha. U strucnom clanku pokazat cemo utjecaj vježbi disanja na opcu smirenost djece, cak i onih s poremecajem pažnje. Osnovna i najjednostavnija tehnika za suocavanje sa stresom, ali nažalost cesto zanemarena, je duboko (trbušno) disanje. Dijafragmalno disanje ili duboko (trbušno) smatra se anatomski optimalnim nacinom disanja, jer znacajno utjece na aktivaciju parasimpatickog živcanog sustava i inhibiciju simpatickog živcanog sustava. Dijafragmalno disanje tako smanjuje broj otkucaja srca, a smanjuje i osjecaj stresa i tjeskobe. Ukljucivanjem vježbi disanja u lekciju tjelesnog odgoja željeli smo ispitati utjecaj na ukupnu smirenost, opuštanje i koncentraciju ucenika. 2.PROBLEM Zbog promijenjenog procesa ucenja putem racunala, internetskih mreža i portala, u posljednjih godinu dana je bilo vidjeti sve veci porast nemira, netolerancije i nervoze medu ucenicima. Nedostatak fizickog kontakta ucenika s uciteljem i osjecaj sigurnosti dodatno je povecao osjecaj stresa, smanjujuci sposobnost ucenika da sabrano prate nastavu. Svrha rada je pokazati utjecaj vježbi disanja na percepciju stresa i ukupnu smirenost djece, cak i onih s poremecajem nedostatka pažnje. ŠTO JE STRES: stres je normalan odgovor pojedinca kada mu se ravnoteža (fizicka ili mentalna) privremeno pogorša zbog unutarnjih ili vanjskih utjecaja (stresora). Najcešci neugodni simptomi stresa odražavaju se na mnogim razinama pojedinca - na tijelu, emocijama, ponašanju i umu. Karakteristican je ubrzani puls, glavobolje ili probavne smetnje; napetost, depresija, razdražljivost; nedostatak volje, poteškoce sa spavanjem i pažnjom, kao i negativne misli. Sve to se odražava i na tjelesni razvoj djece, što dovodi do tjeskobe, nemira i straha. DISANJE: najvažnija životna funkcija je optimalan rad dišnih mišica i održavanje adekvatnog intraabdominalnog tlaka dok traje normalan ciklus disanja. U prosjeku dnevno udahnemo oko 25.000 udisaja/14 udisaja u minuti (zdrav, normalan, odrastao covjek), hvatajuci 12.500 l zraka dnevno. Nepravilno stimulirano disanje može uzrokovati probleme u isporuci krvi u trbušne organe preko aorte, smanjen venski protok krvi, zacepljenja limfe i oslabljeni prijenos informacija o živcima. Zato je važno pravilno i svjesno disati. TEHNIKE DISANJA: osnovna i najjednostavnija tehnika za suocavanje sa stresom, ali nažalost cesto zanemarena, je dijafragmalno disanje, što se smatra anatomski optimalnim nacinom disanja i znacajno utjece na aktivaciju parasimpatickog živcanog sustava i inhibiciju simpatickog živcanog sustava. Osim dijafragmalnog disanja dijafragme, za aktivaciju parasimaptikusa preporucuju se i sljedece: - produljenje izdisaja, - sporo disanje. Disanje, koje može kombinirati sve gore navedene nacine, je disanje kroz nos: npr.: 6 udisaja u minuti: faza udisanja 4 sekunde i faza izdisaja 6 sekundi. DISANJE KROZ NOS ILI USTA: mnogo puta se postavlja pitanje kako disati kroz nos ili usta. Nos je organ iznutra prekriven s mukoznom sluznicom, koji služi filtraciji, zagrijavanju i hidrataciji udahnutog zraka. Disanje kroz nos aktivira dijafragmu, glavni inspirativni mišic, što pak znaci dublje, sporije udisaje, u usporedbi s disanjem kroz usta, koje aktivira pomocne dišne mišice i udisanje u gornjim prsima – plitki udisaji s povecanom frekvencijom disanja. Disanje kroz nos povecava cirkulaciju kisika do 20 %. Dušikov oksid proizvodi se u nosnim šupljinama i sinusima, koji djeluje kao bronhi i vazodilatator – krvne žile se šire i stimulira se izlucivanje razlicitih hormona: inzulina i rasnog hormona. Dok disanje kroz usta nema gore navedene prednosti. 3.METODE Odabrana skupina mješovite nacionalnosti ukljucivala je 11 ucenika u dobi od 10 godina, od toga 4 ucenika s posebnim potrebama i poremecajima pažnje. Na pocetku i na kraju pedagoškog sata, smo sa ucenicima izveli 5 minuta vježbi disanja, koje su ukljucivale osnovno trbušno i naizmjenicno disanje kroz jednu nosnicu. Prije pocetka vježbi disanja, ucenici su dali subjektivnu procjenu dobrobiti i percepcije stresa, a na ista pitanja su odgovorili i na kraju pedagoškog sata. NALAZI: Prije ukljucivanja vježbi disanja u proces ucenja, ucenici su bili nemirni, nervozni, teže su slijedili nastavi, tužili su zbog zabrinutosti, prenatrpanih rasporeda, postojala je zabrinutost, kod nekih apatija, kod drugih agresija i traženje pažnje i kontakta. Nakon izvodenja vježbi disanja, primijeceno je da je vecina ucenika mirna, opuštena, a proces ucenja proveden je bez vecih prekida. Njihova subjektivna percepcija stresa se smanjila i, prije svega, bili su spremni za nove izazove. 4.ZAKLJUCAK U ovim vremenima ucenicima je potreban dodatni poticaj, osjecaj povjerenja u same sebe i osjecaj sigurnosti. Integracija jednostavnih vježbi disanja u pedagoški proces, pokazala se kao primjer dobre prakse, što cini znacajnu razliku u sudjelovanju i tijeku tecaja, kako za ucenike tako i za nastavnika, a prije svega smanjuje percepciju stresa, što utjece i na kvalitetu života izvan obrazovnog sustava. 5.LITERATURA [1.] Brown, R., & Gerbarg, P. (2012). The healing power of the breath: Simple techniques to reduce stress and anxiety, enhance concentration, and balance your emotions. Shambhala Publications. [2.] Chen, Y. F., Huang, X. Y., Chien, C. H., & Cheng, J. F. (2017). The effectiveness of diaphragmatic breathing relaxation training for reducing anxiety. Perspectives in psychiatric care, 53(4), 329–336. [3.] Worthen, M., & Cash, E. (2020). Stress Management. In StatPearls. StatPearls Publishing. Strucni rad INFORMIRANOST PEDAGOŠKIH RADNIKA ZA RAD S DAROVITOM DJECOM U SLOVENIJI Anja Valencic Štembergar, mag. prof. inkluzivne pedagogije OŠ Jelšane Sažetak U Sloveniji predstavlja koncept otkrivanja i rada s darovitom djecom problem jer je preširok. Iz toga proizlazi da se u Sloveniji postotak darovite djece krece oko 25 % (Bezic i Deutch, 2011.), što je previsoko u usporedbi s prosjecima drugih europskih zemalja (3 – 10 %) i Sjedinjenih Americkih Država ( 2 – 15 %) [5]. Veliki problem rada s darovitom djecom predstavlja takoder neosposobljenost pedagoških radnika da otkriju darovitu djecu [2]. Zakljucujemo da je vecina pedagoških radnika nedovoljno osposobljena za otkrivanje i rad s darovitom djecom. Zbog toga smo s istraživanjem željeli utvrditi osposobljenost pedagoških radnika za rad s darovitim ucenicima. Kljucne rijeci: darovita djeca, identifikacija darovite djece, sposobnost pedagoških radnika za rad s darovitom djecom, istraživanje o osposobljenosti 1. Uvod U svijetu ne postoji jedinstvena definicija darovitosti, zbog toga broj identificirane darovite djece takoder varira. Tako ih je SAD oko 2 – 15 %, dok ih je u Sloveniji identificirano 10 – 25 % [3]. Jedna od definicija darovitosti definira »djecu sposobnu visokih postignuca koja su to vec dokazala i imaju li potencijal za visoka postignuca u bilo kojem od sljedecih podrucja, bilo u jednom ili u kombinaciji [6]: opce intelektualne sposobnosti, specificne sposobnosti ucenja, kreativno ili produktivno razmišljanje, vještine vodenja, umjetnicke sposobnosti, psihomotorne sposobnosti«. Samo površno razumijevanje definicije darovitosti može nas dovesti do neadekvatnog prepoznavanja darovite djece, nepravilnosti u radu s njima i brojnih drugih problema. U literaturi je moguce citati kritike u vezi slovenskog koncepta otkrivanja i rada s darovitom djecom jer se pretpostavlja da je preširoko koncipiran. Iz toga proizlazi da je u Sloveniji veci postotak talentirane djece nego drugdje u svijetu. U europskim zemljama u prosjeku se identificira izmedu 3 i 10 % darovitih ucenika [5], u Sjedinjenim Americkim Državama izmedu 2 i 15 % [5], dok se u Sloveniji taj postotak krece oko 25 % [1]. Veliki postotak identificiranih ucenika može nam reci da je koncept otkrivanja darovite djece u Sloveniji preširok i postavlja se pitanje koliko od te djece je zapravo darovito. Prema njenom mišljenju, razlozi za ovaj visoki postotak mogu biti uglavnom objektivnost i valjanost ljestvica ocjenjivanja za nastavnike, kompetentnost nastavnika za procjenu darovitosti [5]. Dakle, darovito dijete može biti dijete koje samo nastavnik identificira kao darovito. Postavlja se pitanje jesu li nastavnici dovoljno kvalificirani za otkrivanje i rad s darovitom djecom. Otkrivaju naime da nastavnici nisu dovoljno osposobljeni za otkrivanje darovite djece jer ih u postupku identifikacije dosta propuste, dok darovitost pripisuju nedarovitim ucenicima, najcešce konformistickim. Istraživanje iz 1974. godine [2] pokazuje da su nastavnici u procesu identifikacije kao darovite ocijenili 58 ucenika, od cega ih je bilo samo 13 uistinu darovitih. Navodimo najvažnije razloge nesposobnosti nastavnika da prepozna darovitu djecu [2]: - nastavnici izjednacavaju školski uspjeh s inteligencijom - nesposobnost razlikovanja inteligencije od drugih specificnih sposobnosti - poteškoce u identificiranju darovite djece koja nemaju radne navike niti navike ucenja - nedostatak osposobljenosti nastavnika za postupke ocjenjivanja - nedovoljno stecenog znanja o darovitosti u obrazovnom procesu... Nepoznavanje rada s darovitom djecom može dovesti do razlicitih problema u radu s njima. Istraživaci su otkrili da više od polovice darovite djece u školi ne postiže razinu za koju su sposobni upravo zbog neadekvatnog rada s njima [9]. Tome sigurno doprinosi takoder cinjenica da ne poznajemo pojedine karakteristike darovite djece u razlicitim godinama starosti. Cak i tijekom srednje škole, darovita djeca imaju tendenciju da budu introvertirana i vole biti sama. Takoder u adolescenciji darovita djeca vole sama provoditi vrijeme citajuci, slikajuci ili se baviti drugim aktivnostima koje su potrebne za razvoj svoje darovitosti. Adolescentima je teško pronaci prijatelje koji bi razumjeli njihove naizgled kontradiktorne želje i koji bi mu dali prostor i vrijeme kada bi želio biti sam te bi mu bili dostupni kada bi želio društvo [7]. Možemo zakljuciti da darovita djeca imaju mnogo emocionalnih i društvenih potreba. Pedagoški radnici trebali bi toj djeci ponuditi brojne dodatne prilagodbe za stjecanje društvenih i emocionalnih vještina. Nepoznavanje karakteristika, kasno otkrivanje darovitosti kod djece i druge prepreke utjecu na cinjenicu da darovitim ucenicima cesto nudimo neprikladne metode i prilagodbe. 2. Istraživacki dio Na temelju navedenih rezultata istraživanja proveli smo istraživanje s ciljem utvrdivanja mišljenja pedagoških radnika o njihovoj osposobljenosti za rad s darovitom djecom s obzirom na podrucje rada, dob i iskustvo s darovitom djecom. Osim toga, istraživanjem ce se takoder identificirati mišljenja pedagoških radnika o njihovoj osposobljenosti za rad s darovitom djecom; kako pedagoški radnici definiraju odnosno razumiju pojam darovitosti; koje metode i oblike rada koriste pri radu s darovitom djecom. 3. Metode istraživanja U istraživackom radu koristili smo deskriptivnu i inferencijalnu metodu empirijskog pedagoškog istraživanja. Za prikupljanje podataka korišten je upitnik. U istraživanje su ukljucena 94 pedagoška radnika. Tablica 1. Broj (f) i strukturni postotak (f %) pedagoških radnika prema dobi Dobna skupina f f % Do 27 godina 12 12,77 Od 28 do 35 godina 13 13,83 Od 36 do 43 godine 18 19,15 Više od 44 godine 51 54,26 Ukupno 94 100,00 U istraživanju je sudjelovala vecina pedagoških radnika starija od 44 godine, nešto manje pedagoških radnika u dobi izmedu 36 i 43 godine, još manje pedagoških radnika u dobi izmedu 28 i 35 godina i najmanje pedagoških radnika u dobi do 27 godina. Podaci su obradeni pomocu racunalnog programa SPSS. Koristili smo osnovnu deskriptivnu statistiku, .˛ test hipoteze o neovisnosti i obrada otvorenih pitanja kodiranjem. 2.2. Rezultati i tumacenje Vecina pedagoških radnika vec je poducavala darovito dijete, dok ih samo 27,66 % nije poducavalo. Vecina nastavnika osnovnih i srednjih škola poducavala je darovito dijete, dok u vrticu postoji nekoliko odgajatelja koji nisu poducavali darovito dijete. Tablica 3. Broj (f) i strukturni postotak (f %) darovite djece koja su imala izraden individualiziran program Podrucje rada Izraden individualiziran Ukupno Da Ne Djecji vrtic 0 6 6 0 % 100 % 100 % Osnovna škola 14 15 29 48,28 % 51,72 % 100 % Srednja škola 2 30 32 6,25 % 93,75 % 100 % Ukupno 16 51 67 23,88 % 76,12 % 100 % Rezultat .˛ testa s omjerom vjerojatnosti .˛ = 18,53: g = 2, P = 0,00 Rezultat .˛ test s omjerom vjerojatnosti pokazuje da postoje statisticki znacajne razlike ovisno o tome jesu li imali daroviti ucenici izraden individualizirani program. Tablica pokazuje da cak 76,12 % darovite djece nije imalo izraden individualizirani program. Iz tablice takoder možemo vidjeti da je vecina darovite djece s izradenim individualiziranim programom osnovnoškolaca. Rezultati pokazuju da su samo dva srednjoškolca imala izraden individualizirani program, dok ga u vrticu nije imalo niti jedno dijete. Rezultati našeg istraživanja podudaraju se s regulacijom rada s darovitom djecom u Sloveniji. Slovenski program rada s darovitim ucenicima zamišlja rad samo s djecom u osnovnim i srednjim škola, dok prema Stritihu [8] darovita djeca predškolske dobi ne bi se izricito spominjala. Zanimalo nas je takoder koliko je pedagoških radnika pružalo pomoc darovitom djetetu. Utvrdili smo da je više od polovice pedagoških radnika pružalo pomoc, a nešto manje pomoc nije pružalo. Pedagoški radnici koji su darovitoj djeci pružali dodatnu pomoc, pružali su je u sljedecim oblicima i metodama. Tablica 4. Strukturni postotak (f %) oblika i metoda rada koje pedagoški radnici nude darovitoj djeci Oblici prilagodbe Strukturni postotak (f %) Nastavni sadržaj (dodatni teži zadaci, seminarski zadaci, problemski zadaci) 53,2 Organizacija nastave (dodatna nastava, istraživacki rad, dopunska nastava) 25,5 Aktivnosti u školi izvan nastave (priprema za natjecanja i natjecaje) 14,9 Dodatne aktivnosti za darovite ucenike (izleti, kampovi, izložbe...) 6,4 Ukupno 100,0 Rezultat testa .˛ .˛ = 23,38: g = 3, P = 0,00 Tablica pokazuje da nastavnici pružaju pomoc darovitim ucenicima u obliku diferencijalnih nastavnih sadržaja, drugacije organizacije nastave, dodatnih aktivnosti u školi izvan nastave i dodatnih aktivnosti za darovite ucenike. Zanimalo nas je koje aktivnosti nastavnici najviše koriste. S testom .˛ utvrdili smo da postoje statisticki znacajne razlike u oblicima i metodama pomoci koje pedagoški radnici nude darovitoj djeci. Nastavnici najviše koriste diferencijaciju nastavnih sadržaja, nešto manje diferencijaciju organizacije nastave, još manje organizaciju aktivnosti izvan ucionice i najmanje dodatne aktivnosti za darovite. Nitko od anketiranih pedagoških radnika nije spomenuo prilagodbe i strategije za podršku društvenom i emocionalnom razvoju djece. Rezultati našeg istraživanja podudaraju se s Juriševicevim [5] koji otkrivaju da darovitim ucenicima nedostaju popratne aktivnosti poput raznih tematskih kampova, ekskurzija, posebnih radionica i razlicitih dobrovoljnih aktivnosti. Predlažu takoder da bi škole mogle proširiti ponudu aktivnosti koje slijede njihove interese i osobni razvoj [5]. Tablica 5. Broj (f) i strukturni postotak (f %) u metodi osposobljavanja pedagoških radnika s darovitom djecom prema dobi Dob pedagoških Nacin stjecanja Ukupno Tijekom studija Samostalnim citanjem literature Kroz seminare na koje me je uputio moj sadašnji poslodavac do 27 godina 10 2 0 12 83,33 % 16,67 % 0,00 % 100 % Od 28 do 35 godina 3 4 1 8 37,50 % 50,00 % 12,50 % 100 % Od 36 do 43 godine 6 5 6 17 35,29 % 29,41 % 35,29 % 100 % Više od 44 godine 16 15 12 43 37,21 % 34,88 % 27,91 % 100 % Ukupno 35 26 19 80 43,75 % 32,50 % 23,75 % 100 % Rezultat .˛ testa s omjerom vjerojatnosti .˛ = 13,44; g = 6; p = 0,04 Rezultat .˛ testa s omjerom vjerojatnosti pokazuje da postoje statisticki znacajne razlike u nacinu stjecanja znanja o darovitoj djeci prema dobi pedagoških radnika. Pedagoški radnici do 27 godina u vecini (38,88 %) stjecu znanja za rad s darovitim ucenicima tijekom studija, dok se postoci u ostalim dobnim skupinama krecu gotovo ravnomjerno na sva tri nacina stjecanja znanja. Iz ovoga možemo zakljuciti da studijski programi posvecuju više pažnje na rad s darovitom djecom nego što su nudili prethodnih godina. Vecina pedagoških radnika stekla je znanje tijekom studija, nešto manje samostalnim citanjem literature, a najmanje putem seminara na koje ih je uputio trenutni poslodavac. Rezultati našeg istraživanja podudaraju se s rezultatima Dobnika [2] koji medu najcešce razloge za nastavnikovu nesposobnost prepoznavanja darovite djece uvrštava nedovoljno steceno znanje o darovitosti u procesu obrazovanja. Takoder Ferbežer [4] slaže se s nedostatkom znanja o darovitoj djeci medu pedagoškim radnicima i napominje da bi se vecina problema koje imamo u radu s darovitom djecom izbjegla proucavanjem razlicitih izvora. Tablica 6. Strukturni postotak (f %) stavova pedagoških radnika o važnosti izjava koje karakteriziraju darovito dijete Pretpostavke Važnost pojedinih pretpostavki (f %) Rezultat testa .˛ Manje važno Važno Vrlo važno Ukupno Natprosjecno inteligentan 15,71 62,86 21,43 100 .˛ = 27,8; g = 2; p = 0,00 Iznutra motiviran 4,00 46,00 50,00 100 .˛ = 19,46; g = 2; p = 0,00 Vrlo kreativan 7,14 32,86 60,00 100 .˛ = 29,34; g = 2; p = 0,00 Rezultat .˛ testa u sva tri slucaja pokazuje statisticki znacajne razlike. Vecini pedagoških radnika je važno da je darovito dijete takoder natprosjecno inteligentno. Cak i uz pretpostavku unutarnje motiviranosti, nešto manje od polovice njih odlucilo je da je to važan dio talenta, a polovica smatra da je unutarnja motivacija vrlo važan preduvjet kreativnosti. Više od vecini pedagoških radnika je važno da je darovito dijete takoder vrlo kreativno. Tablica 7. Strukturni postotak (f) stavova pedagoških radnika u skladu s tvrdnjama Tvrdnje Slažem se s Rezultat testa .˛ Da Ne Ukupno Inteligentna djeca takoder su darovita djeca 51,06 48,94 100 .˛ = 0,04; g = 1; p = 0,84 Talentirana djeca takoder su darovita djeca 54,26 45,74 100 .˛ = 0,68; g = 1; p = 0,41 Darovita djeca takoder su uspješna u ucenju 34,04 65,96 1000 .˛ = 9,57; g = 1; p = 0,00 Rezultat .˛ testa u prvom slucaju pokazuje (.˛ = 0,04; g = 1; p = 0,84) da nema statisticki znacajnih razlika ovisno o tome slažu li se pedagoški radnici s tvrdnjom da su i inteligentna djeca darovita djeca. Nešto veci broj pedagoških radnika kaže da je inteligentno dijete takoder darovito dijete, a nešto manji broj opovrgava tu tvrdnju. Cak i kada se tvrdi da je talentirano dijete takoder darovito dijete, nema statisticki znacajnih razlika. Nešto više od polovice njih slaže se s tvrdnjom, a nešto manje negira tu tvrdnju. Postoje statisticki znacajne razlike u tvrdnji da su darovita djeca takoder uspješna u ucenju. Vecina pedagoških radnika ne slaže se s tvrdnjom da je darovito dijete takoder uspješno u ucenju. Rezultati našeg istraživanja ukazuju na niz pogrešnih tumacenja koja pedagoški radnici imaju o darovitoj djeci. Na ovaj problem upozoravaju brojna istraživanja koja isticu da pedagoški radnici nisu dovoljno osposobljeni za prepoznavanje darovite djece. Oni nisu sposobni razlikovati inteligenciju od drugih specificnih sposobnosti [2], da darovitost pripisuju više konformistickim ucenicima [2] te da bi osim kognitivnih znacajki darovite djece trebali obratiti pozornost takoder na interes, osobnu motivaciju za aktivnost i rezultat te aktivnosti [4]. 4. Zakljucak Dosadašnji rezultati istraživanja pripisuju se nedovoljnoj osposobljenosti pedagoških radnika za rad s darovitom djecom. Znanje za rad s njima stjecali su samo tijekom studija (i to uglavnom mladi nastavnici), a ne u obliku samostalnog studija literature ili dodatnih seminara. Rezultati ukazuju da pojam darovitosti razumijemo preširoko i da nismo dovoljno osposobljeni za rad s darovitom djecom. Bilo bi zanimljivo proucavati kako razumijemo pojedine vrste darovitosti, prije svega dvostruko talentiranu djecu i darovitu djecu koja nije uspješna u ucenju. Predlažemo dodatno osposobljavanje pedagoških radnika za rad s darovitom djecom koji bi bili usmjereni razumijevanju koncepta darovitosti i rad s njima. Osim toga, prema našem mišljenju najbolje bi bilo uvesti promjene u sam koncept rada s darovitom djecom. 5. Literatura [1] Bezic, T. i Deutch, T. (2011). Porocilo o raziskavi: Analiza uresnicevanja Koncepta-Odkrivanje in delo z nadarjenimi ucenci v devetletni OŠ, ob koncu šol. Leta 2009/2010. Ljubljana: Zavod Republike Slovenije za šolstvo. [2] Dobnik, B. (1988). identifikacija in delo z nadarjenimi ucenci – sodelovanje uciteljev in šolskih svetovalnih delavcev. V Bezic, T. (Ur.), Nadarjeni, šola, šolsko svetovalno delo (str. 101–120). Ljubljana: Zavod Republike Slovenije za šolstvo. [3] Fabjancic, N. (2013). Nadarjen.si (odkrivanje in delo z nadarjenimi ucenci na OŠ Venclja Perka) - samoevalvacijsko porocilo. Ljubljana: Osnovna šola Venclja Perka. [4] Ferbežer, I. (1998). Identifikacija in razvijanje nadarjenosti. V Bezic, T. (Ur.), Nadarjeni, šola, šolsko svetovalno delo (str. 33–55). Ljubljana: Zavod Republike Slovenije za šolstvo. [5] Juriševic, M. (2012). Nadarjeni ucenci v slovenski šoli: analiza kljucnih dejavnikov zagotavljanja kakovosti znanja v vzgojno-izobraževalnem sistemu. Ljubljana: Pedagoška fakulteta. [6] Marland, S.P. (1972). Education of the gifted and talented: Vol.1. Report to the Congress OF THE United States by the U.S. Commissioner of Education. Washington: U.A. Government Printing Office. [7] Robinson, A., Shore, M., D. L. Enersen (2006). Best Practices in Gifted EducationAn Evidence-Based Guide. Balcones Drive Ste: Prufrock Press. [8] Stritih, B. (2013). Podpora psihologa vzgojiteljici v vrtcu pri delu s potencialno nadarjenim otrokom. V Juriševic, M. in Gradišek, P. (ur.), Posvetovanje: Podpora psihologa uciteljem in vzgojiteljem pri delu z nadarjenimi (str. 51–61). Ljubljana: Pedagoška fakulteta. [9] Woolfolk, A. (2002). Pedagoška psihologija. Ljubljana: Educy. Strucni rad PODIZANJE CITALACKE PISMENOSTI I MOTIVACIJA ZA CITANJE KOD UCENIKA Darja Milošic OŠ Markovci, Slovenija Sažetak Citanje je vrlo važno jer nas prati na svakom koraku. Citanje pocinjemo uciti prije polaska u školu i važno je za daljnje ucenje i uspjeh u ucenju. Dobro svladana tehnika citanja znaci i lakše ucenje. Primjecujemo da vecina ucenika cita sve manje, a za citanje ih motivira neka nagrada. Ovaj oblik motivacije ima kratkorocni ucinak, pa je važno da ucenici shvate pravo znacenje citanja knjiga i pocnu uživati u citanju iz osobnih interesa i znatiželje. I ucitelji i roditelji odgovorni su za promicanje citanja. Kljucne rijeci: citanje, vještina citanja, motivacija 1.Uvod Školsko okruženje ima iznimno važan utjecaj na citalacku pismenost, što doprinosi razvoju jezicnih vještina svih ucenika i bitno je za širu pismenost, kao i za cjeloživotno ucenje. Ovo saznanje nas obvezuju na traženje nacina kako omoguciti mladim ljudima da što bolje razviju pismenost, kako ih motivirati na citanje, na stalno usavršavanje vlastitog znanja. Aspekt motivacije je vrlo važan - podizanje citalacke motivacije i interesa za ucenje. 2.Teorijski dio 2.1.Važnost citanja Dobro razvijena sposobnost citanja omogucuje slobodan pristup razlicitim podacima odn. kompletnom znanju, razlicitim oblicima književnosti i sposobnosti obrane od manipulacije raznim tekstovima, takoder doprinosi razvoju drugih jezicnih vještina koje omogucuju uspješniji rad i bolju kvalitetu života. Posljednjih godina važan je razvoj mogucnosti elektronicke komunikacije, što cesto smanjuje interes za tiskanu rijec medu mladim generacijama i uzrokuje pad jezicnih vještina. Danas, zahvaljujuci modernim medijima, mladi ljudi više ne razvijaju dovoljnu sposobnost da sami rukuju citalackim materijalom: za slušanje, citanje i pisanje. Mozak koji nije dovoljno verbalno stimuliran i nije stekao potrebno iskustvo u ranim fazama razvoja, takoder se ne razvija pravilno. Stoga su u nekim zemljama razvijeni programi koji obucavaju roditelje da potaknu djecu na citanje u predškolskoj dobi, te na zajednicko citanje roditelja i djece u školama. Svatko tko puno cita ima priliku posegnuti za raznim djelima, razvit ce citalacke vještine i tako se zaljubiti u citanje. Citanje je i dalje, unatoc širokoj raznolikosti medija oko nas, jedan od odlucujucih cimbenika uspjeha djeteta u školi. 2.2.Vještina citanja Vještina citanja vrlo je važna u životu. Mnogi odrasli imaju poteškoca s citanjem uputa, popunjavanjem obrazaca i pisanjem molbi. Studije pokazuju znacajan utjecaj razumijevanja citanja na uspješnost ucenja pojedinca. Razumijevanje citanja ucenika takoder je znacajno povezano s ukupnim postignucima u ucenju. Citanje je vrlo važan cimbenik u obrazovanju. 2.3.Obiteljsko citanje Citanje ima pozitivan ucinak na djetetov svestrani razvoj (jezicni, intelektualni, imaginarni, emocionalni, društveni ...). Obiteljsko citanje je "kolijevka" citalacke kulture djeteta. Dijete kojem smo citali u predškolskoj dobi bolje je pripremljeno za ucenje citanja i opcenito ucenje pri polasku u školu. Najdraži citatelji djeteta su njegovi najmiliji, mama i tata, djedovi i bake, braca i sestre ili druga voljena i brižna osoba. Dijete ce uživati provoditi vrijeme s nama i knjigom. Zavoljet ce citanje, bit ce dobro pripremljeno za ucenje i bit ce uspješnije u školskom radu kad krene u školu. Citanje zahtijeva vrijeme, ali ne i novac (posjecivanje javnih knjižnica) i pruža cjeloživotno dodatno obrazovanje (takoder na podrucju zdravlja). 3.Poticanje citanja u školi U školi vec nekoliko godina posebnu pozornost posvecujemo razvoju podrucja opismenjavanja. Buduci da je citanje posebna vještina, zahtijeva puno vježbe. Neki ucenici imaju velikih problema s dekodiranjem pisanih slova, a zatim njihovog povezivanja u rijeci. Buduci da nema automatizacije, takvi slabi citatelji takoder procitano slabije razumiju. Zbog toga oni citanje cesto izbjegavaju, pa je tijekom pocetnog razdoblja citanja bitno uz pomoc ucitelja i roditelja razviti pozitivan stav ucenika prema citanju. Aktivnosti za promicanje citanja CITACKA KUCICA, CITACKI CVIJET (slika 2) Kod mlade djece želimo potaknuti svakodnevno 10-minutno citanje naglas. Ucenici i njihovi roditelji svakodnevno upisuju u citacku kucicu (slika 1) datume citanja naglas. Za svaku popunjenu kucicu (na kraju tjedna ili mjeseca) dijete dobiva simbolicnu naljepnicu u bilježnici. Slika 1: Citacka kucica Slika 2: Citacki cvijet KOŠARICA ZA KNJIGE U školi vec nekoliko godina imamo obicaj spremati košaricu s knjigama za ucenike nižih razreda, koja putuje izmedu njihovih obitelji. Svrha košarice je potaknuti obiteljsko citanje. Roditelje stalno poticemo da uzmu što više vremena za citanje svojoj djeci kada dijete donese košaricu kuci. U košarici se nalaze: knjige za djecu, knjiga za roditelje i bilježnica dojmova. CAJANKA UZ KNJIGE Svake godine pozivamo roditelje ucenika od 1. do 3. razreda na cajanku uz knjige, gdje im predstavljamo kvalitetne djecje knjige koje su nedavno objavljene. Uz caj i kolacice (koje u školi uvijek pecemo s djecom) razgovaramo i o tome koje knjige najviše volimo, te zajedno otkrivamo zašto vrijedi odvojiti vrijeme za zajednicko obiteljsko citanje. NOC U KNJIŽNICI Naši ucenici jako se vesele posebnom dogadaju, Noci u knjižnici. Vecer zapocinjemo citanjem, nastavljamo pecenjem palacinki, društvenim igrama i takoder završavamo citanjem koje traje do kasno u noc. Djeca spavaju u knjižnici u vrecama za spavanje, što je za njih poseban doživljaj. NAJBOLJI CITATELJ Svake godine, na kraju školske godine u svakom razredu odabiremo ucenika koji je procitao najviše knjiga i predstavio ih ucenicima u razredu. Dobitnik obicno dobiva književnu nagradu. KNJIŽNICARI NA JEDAN DAN Tijekom Djecjeg tjedna u listopadu u školi odabiremo ždrijebom nekoliko ucenika koji se mogu oprobati kao knjižnicari. Uz malu pomoc, naši knjižnicari odlaze na jedan sat u knjižnicu za mlade ucenike, procitaju im bajku i upoznaju ih s pravilima ponašanja u knjižnici i nacinom rukovanja knjigama. Oni posuduju knjige djeci, a takoder nauce što je sve potrebno da se knjiga nade na polici za knjige. 4.Zakljucak Citanje je iznimno važno za razvoj pojedinca jer pomaže u upoznavanju, razumijevanju i poštivanju sebe i drugih ljudi. Citanje je vrijednost koju treba njegovati u djetinjstvu, a zatim pažljivo održavati tijekom adolescencije. Medutim, kad se osoba zaljubi u citanje, ono mu postaje prozor u svijet u koji se može uroniti kad god poželi, te tako stalno uci. Mi ucitelji smo ti koji razlicitim obrazovnim pristupima možemo pridonijeti vecem razvoju citalacke pismenosti. Uz sve aktivnosti koje promicu citalacku pismenost, važnu ulogu imaju i roditelji; buduci da uspješna suradnja djece i roditelja doprinosi razvoju kulture citanja i boljoj pismenosti za buducnost. 5.Literatura [1.] Furedi F. (2017). Moc branja. Od Sokrata do Twitterja. Založba UMco. [2.] Knaflic, L. (2009). BRANJE za znanje in branje za zabavo. Prirocnik za spodbujanje družinske pismenosti. Andragoški center Slovenije. [3.] Brezigar, M. (2011). Pomen branja in spodbujanje bralne motivacije [Diplomsko delo]. Univerza v Mariboru, Filozofska fakulteta. [4.] Bucik, N. in Pecjak, S. (2004). Bralna motivacija ucencev v šoli. Psihološka obzorja, 13(4), 33 - 54. Strucni rad POSEBNI ODGOJNO-OBRAZOVNI OBLIK RADA U 1. TRIJADI Darja Milošic OŠ Markovci, Slovenija Sažetak Škola u prirodi se ukljucuje u posebne oblike odgojno -obrazovnog rada s ucenicima. To je nadogradnja kurikuluma za razlicite predmete, koja se odvija nekoliko dana izvan školskih prostorija. Radi se o posebnom procesu ucenja gdje ucenici stjecu nova saznanja o prirodi. Oni provode vrijeme s vršnjacima iz razreda i uciteljima. Medu njima se razvija opušten odnos, jedni drugima pružaju podršku u osvajanju osobnih postignuca. Osim što uce sadržaje u prirodnom okruženju, razvijaju samostalnost, poboljšavajuci pritom tjelesnu aktivnost i zdravlje. Zbog svoje raznolikosti, prirodni okoliš potice znatiželju, istraživacki duh i kreativnost. U svom cu radu predstaviti pripremu i provedbu škole u prirodi na kraju prve trijade. Kljucne rijeci: nova znanja o prirodi, medusobni odnosi, samostalnost 1.Uvod Škola u prirodi poseban je odgojno-obrazovni oblik rada za razlicite predmete. Ucenici veci dio dana provode sa svojim vršnjacima i susrecu se sa samostalnim životom. Nude medusobnu podršku u stjecanju osobnih postignuca. Upoznaju sadržaje ucenja u prirodnom okruženju i razvijaju samostalnost. Upoznaju prirodnu i kulturnu baštinu i razvijaju domišljatost u konkretnim situacijama. Škola u prirodi je specifican nacin poucavanja u prirodnom okruženju, koji omogucuje ucenicima boravak na svježem zraku, upoznavanje prirodnih i povijesnih mjesta, a krajnji cilj je postici potpuno iskustvo ucenja sadržaja. U osnovnoj školi Markovci održava se škola u prirodi za ucenike prve trijade krajem 3. razreda. Škola u prirodi vec je u osnovi obrazovne prirode jer se cijeli program odvija u ucionici na otvorenom, koja na svakom koraku nudi obilje mogucnosti i prilika za ucenje i obrazovanje sudionika. 2.Planiranje odgojno-obrazovnog rada 2.1.Opci odgojno-obrazovni ciljevi Ucenici u školi u prirodi stjecu opcenito korisna znanja i znanja o prakticnim vještinama za život. Ucenici razvijaju samostalnost i osobne znacajke u skladu sa svojim sposobnostima i zakonima razvoja. Nadopunjuju znanje i širenje tema koje su dio nastavnog programa osnovne škole. Aktivnim ukljucivanjem u aktivnosti upoznaju odredene sadržaje iz prirodnih znanosti, društvenih znanosti, sporta, kulture i života u prirodi, a osim toga razvijaju pozitivan i odgovoran odnos prema okolišu. Važan cilj škole u prirodi je socijalizacija pojedinca ili grupe, odgoj ucenika za medusobnu toleranciju te poštivanje razlicitosti. 2. 2. Svrha U školi u prirodi, dakle, nastavlja se pedagoški proces, samo što ima razlicite dimenzije i znacajke. To je zgusnuti višednevni integralni (interdisciplinarni spoj) pedagoški proces, koji je opsežnije ukljucen u formiranje skladno razvijene osobnosti djeteta i adolescenta. Vecina sadržaja za ucenje vezana je za okoliš i okruženje: stjecanje vještina preživljavanja u prirodi, upoznavanje okoliša, likovno stvaralaštvo, ucenje i pjevanje pjesama, usvajanje novih sportskih sadržaja. 2. 3. Aktivnosti U školi u prirodi možemo najbolje iskoristiti mogucnost prostora za logorovanje i bliže okolice te ucenicima ponuditi razne sportske i rekreacijske programe, koje mogu voditi ucitelji ili vodici, ili koje se odvijaju kao aktivnosti u slobodno vrijeme. Sportske aktivnosti, koje se izvode u školi u prirodi u odredeno vrijeme, su vecinom sportske igre, poput Izmedu dvije vatre, nogometa, košarke, odbojke, badmintona, preskakanja užeta, skrivanja, lova, potezanja konopa itd. Ostale sportske i rekreacijske aktivnosti, koje uvelike donose novine i vrlo su zabavne za ucenike, te takoder obrazovne, su primjerice bakljada, ples - »pidžama party«, penjanje, jahanje itd. 2. 4. Organizacijske pripreme Odabirom odredišta: nastojimo osigurati ispunjenje svih didaktickih i sigurnosnih zahtjeva. Obavještavanje roditeljima: sazivamo zajednicki sastanak na kojem roditeljima predstavljamo odredište, program rada, hranu, cijenu smještaja i mogucnosti subvencija. Predstavljamo im popis potrebne opreme te im putem video filma pokazujemo opis svih sadržaja i okolice boravka. Prikupljamo potpisane izjave roditelja koje dopuštaju djetetu da pohada školu u prirodi. Za ucenike koji ne pohadaju školu u prirodi, u školi se organiziraju skrb i nastava. Broj sudionika: objavljuje se broj ucenika i pratitelja za odabrano odredište. Prijevoz: voditelj škole u prirodi organizira autobusni prijevoz koji nas doveze i odveze s odabranog odredišta. Placanje: roditelji u cijelosti placaju školu u prirodi putem uplatnice. Škola im daje mogucnost placanja u dvije rate. Za ucenike koji imaju školu u prirodi subvencioniranu skrbi opcina. Cijena ukljucuju smještaj, hranu, prijevoz i program. Podjela soba po grupama: ucenici se prije škole u prirodi sami rasporede u grupe. Popis potrebne opreme: popis opreme šalje se ucenicima nekoliko dana prije polaska. Na popisu su navedene sve potrebne stvari za školu u prirodi. 3.Tijek i provedba na OŠ Markovci U lipnju smo proveli trodnevnu školu na otvorenom. Otišli smo na Pohorje. Odsjeli smo u Ruškoj koci na Arehu. Ispred škole smo se okupili i autobusom krenuli do Ruške koce. Smjestili smo se u sobe i raspakirali stvari. U školi smo formirali grupe ucenika koji su dijelili sobe. Svaka je grupa odabrala svoje ime i pricvrstila ga na vrata sobe. Nakon toga je uslijedio obilazak nestambenih prostorija i okolice. Nakon rucka potražili smo patuljke iz bajke u obližnjoj šumi, sagradili im nove kucice i uredili njihovo životno okruženje. Nakon vecere pogledali smo zanimljivu prezentaciju o životu na Pohorju. Slijedila je »pidžama zabava«. Nakon jutarnjeg treninga i dorucka otišli smo na najviši vrh istocnog dijela Pohorja: Žigartov vrh. Pravilno obuveni i odjeveni, pripremili smo se za duže orijentacijsko pješacenje. Sa sobom smo imali male ruksake s vodom i užinu iz kuhinje. Vodic nam je dao jasne upute o sigurnosti, hodanju po strmim padinama i promatranju oznaka. Tijekom dugog pješacenja vidjeli smo mnogo mineralnih stijena, stekli nova znanja o prirodi, šumi, rastinju i životinjama. Imali smo kraca zaustavljanja da se osvježimo. Bili smo ponosni kad smo stigli na cilj, visok 1246 m. Doživjeli smo pravi planinski križ. Nakon kraceg odmora, vratili smo se u kolibu. Razglednice smo pisali nakon rucka. Neki su se prvi put okušali u jahanju. Na sportskom igralištu uz kolibu izvodili smo vodene sportske igre. Natjecali smo se u potezanju konopa, u igri Izmedu dvije vatre, u bacanju lopte u gol. Zatim su se ucenici pripremili za nastup »Soba se predstavlja«. Na pun mjesec išli smo s fenjerima na pješacenje "u zemlju patuljaka" i tražili njihove stope. Umorni, pripremili smo se za odmor. Nakon jutarnjeg treninga i dorucka imali smo slobodno vrijeme za igranje igara po izboru. Slijedilo je pješacenje do hotela Zarja. Na putu smo upoznali ljepote Pohorja, orijentirali se markacijama i pjevali pjesme ovog kraja. Po povratku u kolibu uslijedio je rucak i odmor. Spakirali smo stvari u putne torbe i cekali dolazak autobusa koji nas je odvezao kuci. U popodnevnim satima vratili smo se u svoje mjesto, gdje su djecu roditelji željno išcekivali nakon 3 dana. 4. Zakljucak Život i rad ucenika u školi u prirodi ogranicen je na relativno kratko vrijeme, neprocjenjiv je za razvoj i jacanje zdravstvenih i tjelesnih sposobnosti djece, stvaranje zdravih prijateljstava u grupama i jacanje kolektivnog duha, formiranje radnih i higijenskih navika, poticanje inicijative i kreativnosti te razvijanje neovisnosti i odgovornosti. Ucenici imaju priliku pokazati koliko su neovisni, pospremiti svoj krevet, pravilno trenirati za razne aktivnosti, ocistiti sobu, napraviti domacu zadacu, a u isto vrijeme pomoci drugima i sami zatražiti pomoc. U školi u prirodi ucenici doživljavaju jedinstvena iskustva, a nama uciteljima važno je da sve zacrtane ciljeve realiziramo sigurno i uspješno te vratimo ucenike sretne i zadovoljne kuci. 5. Literatura [1.] Duh M., Vrlic T. (2003). Likovna vzgoja v prvi triadi devetletne osnovne šole: prirocnik za ucitelje razrednega pouka. Rokus, Ljubljana. [2.] Jeza M. (2014). Prepoznavanje likovnih talentov pri likovni umetnosti v osnovni šoli [na spletu]. Univerza v Mariboru, Pedagoška fakulteta. [3.] Žagar, D., Artac, J., Bezic, T., Nagy, M., Purgaj, S. (1999). Koncept; Odkrivanje in delo z nadarjenimi ucenci v devetletni osnovni šoli. Ljubljana: Nacionalni kurikularni svet. Strucni rad MOTIVACIJA I NASTAVA NA DALJINU U 5. RAZREDU Andreja Bogataj Rant, uciteljica razredne nastave OŠ Železniki, Otoki 13, 4228 Železniki, Slovenija Sažetak 2. studenoga 2020. nastavljeno je gotovo cetveromjesecno poducavanje na daljinu. Ovaj put bili smo bolje pripremljeni i znali smo što možemo ocekivati. Ucenici su vec imali iskustvo o nacinu izvodenja nastave, bili su vještiji u radu s racunalima i raznim platformama. Više im nije trebala tolika pomoc roditelja u radu i vecina je postala vrlo samostalna. U radu na daljinu motivacija je bila iznimno važan cimbenik, jer je to psihološki proces koji usmjerava i stimulira naše ponašanje, odnoseci se na emocije, misli, uvjerenja, stavove, percepcije i druge psihicke sadržaje povezane s njim. Stoga sam u svom radu koristila razlicite pristupe i nacine rada, npr. svakodnevno poducavanje putem Zooma, tumacenje gradiva pomocu razlicitih programa, poput Powerpointa, video zapisa, te za utvrdivanje gradiva radne listove, online zadatke, kvizove, zabavne zadatke itd. Na nastavi sam koristila razne aktivnosti za opuštanje, podizanje motivacije, poticanje interesa, povecanje aktivnosti i pažnje djece te aktivnosti za zabavu. Buduci da su ljudi društvena bica, ucenicima je u nastavi na daljinu uglavnom nedostajao osobni kontakt koji imamo u školi. Ova vrsta nastave nikako se ne može usporediti s nastavom u školi, a samo ce vrijeme pokazati kakve je posljedice ostavio gotovo cetveromjesecni rad na daljinu. Kljucne rijeci: poducavanje od kuce, online komunikacija, ucenici, motivacija 1. UVOD Krajem listopada 2020. život u Sloveniji ponovno je ''zaustavljen'' i najavljeno je ponovno poducavanje na daljinu. Ucenici od 6. do 9. razreda osnovne škole i srednjoškolci ostali su kod kuce 16. listopada, dok su ucenici od 1. do 5. razreda imali nastavu u školi još tjedan dana, odnosno do 23.10.2020. Tijekom tog zadnjeg tjedna proveli smo dosta vremena pripremajuci se za poducavanje na daljinu. U školi smo se posebno dogovorili o svakom predmetu odnosno o približnom tijeku sati, tako da su barem razjašnjene pocetne nejasnoce. U petom razredu devetogodišnje osnovne škole u Sloveniji ucenici imaju 25,5 sati nastave tjedno, od toga 5 sati slovenskog jezika, 4 sata matematike, 3 sata prirodoslovlja i tehnike, društva, sporta i engleskog jezika, 2 sata likovne umjetnosti i 1,5 sat glazbene kulture te domacinstva jedan sat tjedno. U ponovno poducavanje na daljinu ušli smo bolje pripremljeni i upoznati s onim što nas ceka. Svaki dan imali smo dva sata nastave »uživo« putem Zooma, a za ostale predmete ucenici su dobili upute u online ucionicama u pisanom obliku te u obliku powerpoint prezentacija s usmenim objašnjenjima, videa itd. Nastavu smo zapocinjali u 8.20, baš kao u školi, što se pokazalo kao dobar potez. Ucenici su i dalje imali odredeni ritam rada te osjecaj da je ovo i dalje ista škola. Izmedu prvog i drugog sata napravili smo petnaestominutnu pauzu, tako da su za to vrijeme djeca mogla pojesti užinu ili razgovarati medusobno. Ponekad smo nastavili s trecim satom te djeci stvarno nije preostalo puno posla. Snimala sam izvedbu sati kako bi ucenici koji su izostali s nastave mogli pogledati snimku. U radu sam nastojala obuhvatiti što više razlicitih, ali prije svega zanimljivih metoda rada, jer sam željela da nastava ne bude monotona, a da istovremeno djeci bude zanimljiva i poucna. Rješavali su kvizove, zabavne online zadatke, upotrebljavali interaktivni materijal koji koristimo u školi, a vecina ih je uživala u našim Zoom satima, jer su predstavljali najbolju aproksimaciju "prave", "žive" nastave, koju smo ranije imali u školi. . S obzirom na to da je motivacija takoder iznimno važna u školskom radu, posebno u ovom obliku, puno sam vremena namijenila za razne motivacijske aktivnosti kako bih djecu potakla, motivirala na rad i razvedrila ih. Obogatila sam odnosno osvježila nastavu mnogim aktivnostima koje su pokrivale podrucja glazbe, razgibavanja, motorickih sposobnosti, logickog razmišljanja itd., a njih cu vam predstaviti u nastavku. 2. SPOSOBNOSTI, RAZVOJ I POTREBE DESETOGODIŠNJAKA I JEDANAESTOGODIŠNJAKA Vecina djece sve je vještija u ovoj dobi, razmišlja zrelo i racionalno, ali su djetetu i dalje potrebni podrška i osjecaj sigurnosti koje mu pružaju roditelji. Iz dana u dan sve su samostalnija, ali im ipak treba netko tko ce ih voditi u organizaciji. To su obicno roditelji, dok u školi ovu ulogu preuzima ucitelj. Mišljenje roditelja cijene i poštuju, ali se mogu pojaviti nezadovoljstva zbog ogranicenja od strane skrbnika. Njihove govorne sposobnosti vec bi se mogle usporediti sa sposobnostima odraslih, jer mogu pratiti duže razgovore ne samo s clanovima obitelji, vec i s djecom te drugim odraslim osobama. Svoje komunikacijske sposobnosti koriste u raznim podrucjima, ne samo u razgovoru »uživo«, vec i putem telefona ili drugih medija. Djeca vec citaju duže knjige, zanimaju ih razne stvari, sposobna su razmišljati sve bolje, koriste logiku i znaju razmišljati o posljedicama i ucincima radnji. Što se više približava jedanaestoj godini, dijete sve više razvija sposobnost apstraktnog razmišljanja. Sposobno je promatrati stvari s više razlicitih gledišta, cak i izvan svog osobnog iskustva. Njegov mozak sposoban je bolje prosudivati i donositi odluke. U ovom razdoblju djecu karakteriziraju moguca impulzivnost i dramaticnost. Djeca ponovno otkrivaju tko su, pri cemu im konflikti nude priliku za nova saznanja. Pritom je vrlo važno da pred sobom imaju puno raznovrsnih izazova iz kojih, naravno, nece uvijek izaci kao pobjednici, ali ce spoznati da poraz i suocavanje s njima predstavljaju važan dio života. Dijete u ovoj dobi traži prijatelje i stoga je pripadnost grupi izuzetno važna. Na to ga potice razvoj precica u mozgu zahvaljujuci kojima lakše i brže opaža svoju okolinu. Upravo zbog njih lako razvija stereotipe, jer još nisu razvijeni oni dijelovi mozga koji mu omogucuju da prosudi je li nešto doista istina ili nije. 3. MOTIVACIJA I MOTIVACIJSKE AKTIVNOSTI U RADU NA DALJINU Motivacija je psihološki element koji potice tijelo da djeluje u skladu sa svojim ciljevima, željama, potrebama i unutarnjom kontrolom. Na nju možemo gledati kao na pokretacku snagu koja nas tjera da postupamo u skladu s odredenim ciljem, ili dodatno jaca ovo ponašanje9. 9 Wikipedija, slobodna internetska enciklopedija. 3.1. Skrij se! (ucenici se skriju negdje u sobi u kojoj se nalaze, a ja onda pokušam pogoditi gdje su. »Jesi li ispod kreveta?«, »Jesi li u ormaru«? itd. Ako pogodim, sjednu natrag ispred ekrana). 3.2. Pogodi tko! Tijekom ove igre ucenici iskljuce kamere, a onda se netko od njih javi. Ucenici pokušavaju prema glasu koji su culi prepoznati osobu. 3.3. Igra »slijedi upute«: davala sam ucenicima razne upute, a oni su pokušali izvršiti zadatke što je brže moguce, na primjer: 3.4. Minuta za zdravlje (jedan od sudionika pokaže neke vježbe za razgibavanje, ostali ih ponove). 3.5. Skriveni predmet (jedan od sudionika odabrao je predmet iz sobe u kojoj se nalazio, a mi smo pogadali o cemu se radi). 3.6. Kucne životinjice: pokazala sam djeci svoje kucne životinjice i dala im priliku da pokažu i predstave svoje kucne ljubimce. 3.7. Iskljuci mikrofon i otpjevaj jednu pjesmu koju smo naucili u školi. Ostali ucenici pokušavaju pogoditi o kojoj je pjesmi rijec. Pustila sam djeci glazbu nekoliko puta, odmaknuli su se od stolova i racunala i zajedno smo zaplesali. 3.8. Team work (timski rad): ucenici medusobno suraduju u grupama odnosno po sobama (Breakout sobe) i zajedno rješavaju zadatke. 3.9. Brainstorming (Oluja mozgova): generiranje velikog broja ideja u kratkom vremenu. Ova metoda nema za cilj kritizirati prezentirane ideje, vec prihvatiti mogucnosti i raspravljati o svakoj pojedinacno. 3.10. Tjedna zagonetka: svakog ponedjeljka pokazivala sam djeci fotografiju na kojoj je uvecan predmet odnosno dio predmeta. Ucenici su mogli sudjelovati u pogadanju o kojem se predmetu radi. 3.11. Zajednicka užina: tijekom odmora svi pripremaju meduobrok i zajedno jedemo, kao što smo to cinili u školi. 3.12. Cavrljanje o svakodnevnim stvarima (puno vremena namijenili smo ležernom razgovoru o svakodnevnim stvarima; ucenici su opisivali kako su proveli dan, vikend itd.) 3.13. Pisanje pisama: dopisivali smo se s ucenicima petih razreda (petašima) iz druge škole u Sloveniji, tj. medusobno smo komunicirali putem pisama. Djeca su opisivala i dijelila svoja iskustva. Stekli su nove prijatelje i vježbali pisanje pisama. 3.14. Zaplešimo zajedno: pustila sam glazbenu videosnimku odnosno glazbeni video (na primjer "Samo zapleši") i zajedno smo zaplesali. 3.15. Karaoke 3.16. Cavrljanje (opušteni razgovori) 3.17. Pokaži što znaš (ucenici su mogli pokazati što znaju, npr. svirati instrument, pokazati trik s kartama, pokazati što rade kod kuce u slobodno vrijeme itd.). 3.18. Poseban dan u tjednu - na listicima u caši imala sam napisane zanimljive i smiješne stvari te sam jednom tjedno pred djecom izvukla listic na kojem je pisalo »Tijekom današnjeg sata možeš: Motivacija je psihološki proces koji usmjerava i stimulira naše ponašanje, odnoseci se na emocije, misli, uvjerenja, stavove, percepcije i druge psihicke sadržaje povezane s njim. Razlozi motivacije mogu biti vanjski ili unutarnji. Vanjski razlozi su npr. inicijative, pritisci, poticaji, situacije, dok su unutarnji razlozi ciljevi, potrebe, vrijednosti, ideje, fiziološki procesi itd. Važan zadatak ucitelja (-ice) je motivirati ucenike za rad, a da bi to postigao (-la) mora poznavati ucenike, voditi racuna o razlikama medu njima te mora poznavati njihova motivacijska uvjerenja. Ucitelj mora biti optimistican, voljan slušati, vjerovati ucenicima te uvijek biti strpljiv. Važan utjecaj imaju takoder: širok spektar nastavnih metoda i oblika, ukljucivanje ucenika u razrednu interakciju, pravednost u poducavanju, izražavanje ocekivanja, formiranje povratnih informacija i slicno. Dakle, ucitelj ima znacajan utjecaj na motivaciju ucenika te mogucnost osmišljavanja i poticanja ucenicke motivacije za proces ucenja. Tijekom poducavanja na daljinu pokazao se veliki znacaj motivacije. Stoga sam mnogo pažnje posvetila raznim zabavnim aktivnostima te aktivnostima koje sam iskoristila za podizanje motivacije, opuštanje, poticanje interesa, povecanje aktivnosti i trajanja pažnje djece te aktivnostima za zabavu. MOTIVACIJSKE AKTIVNOSTI - donesi nešto crveno, - izbroj koliko vrata imaš u stanu, kuci, - donesi predmet za njegu kose iz kupaonice, - otrci u kuhinju i donesi nešto metalno, - donesi par cipela koje možeš obuti, a da nisu tvoje, - otrci po svoju omiljenu igracku….! - ležati u krevetu, - sjediti na podu, - nositi pidžamu, - piti caj, - imati ludu frizuru, - grliti svoju omiljenu plišanu igracku…«. Jedan sat tjedno zaista smo to cinili. Svi smo uživali! 4. ZAKLJUCAK Ljudi su socijalna odnosno društvena bica, koja su zahvaljujuci meduljudskim odnosima opstala u povijesti. Podrška drugih potrebna im je narocito tijekom teških razdoblja. Potrebu za druženjem pokazuju cak i mala djeca. Naša psihicka dobrobit ovisi, izmedu ostalog, o tome koliko smo vidjeli, koliko smo saslušani, prihvaceni, uvaženi odnosno poštovani i, naravno, voljeni. Tkanje veza s prijateljima, drugarima iz razreda i raznim interesnim skupinama koje suoblicuju naš identitet ima dubok ucinak na našu psihicku dobrobit. Energiju i snagu crpimo iz osjecaja pripadnosti, osobito ako je rijec o istomišljenicima. U slucaju obrazovanja na daljinu, ta je veza bila uvelike prekinuta, a djeci su najviše nedostajala upravo druženja s vršnjacima. Cavrljanja, razgovori, druženja i osjecaj pripadnosti. Svakom djetetu jako su nedostajali školski drugari i prijatelji te su se djeca poželjela vratiti u školu. Ucenici su se pokazali odgovornima u svom radu i uglavnom su savjesno izvršavali svoje dužnosti. Nekoliko puta tjedno slali su u online ucionicu zadatke, zaduženja, fotografije radova koje sam pregledala i vratila im s povratnim informacijama. Medutim, svakako bi bilo previše opterecujuce za ucenike da svaki dan šalju cjelokupno gradivo. Nekoj djeci roditelji su pomogli pri slanju odnosno predaji zadataka i zaduženja, a neka su i to svladala. Redovito smo suradivali s roditeljima i kontinuirano rješavali sve potencijalne probleme. S djecom smo komunicirali i putem zajednickog kanala u online ucionici, gdje sam mogla savjetovati ucenike kada je nekima bila potrebna pomoc te dodatni savjeti. Sudeci prema anketi koju sam provela, vecini djece jako su nedostajali škola i školski drugovi te su bila vrlo željna što skorijeg povratka u školu. Ucenici i roditelji bili su zadovoljni što smo svakodnevno imali susrete odnosno sastanke “uživo” putem Zooma i što smo na taj nacin obradivali teže gradivo. Dio dana proveli smo zajedno, što je djeci dalo osjecaj pripadnosti te spoznaja da je i škola na daljinu još uvijek škola. Motivacija je povremeno padala, što je razumljivo s obzirom na situaciju, ali sam je uspjela zadržati zahvaljujuci raznim aktivnostima tijekom svog poducavanja na daljinu. Nitko od nas nije mogao zamisliti da ce nastava na daljinu trajati mjesecima. Kakve su i kakve ce biti posljedice, pokazat ce jedino vrijeme. 5.LITERATURA .1. MIZŠ, (2021). Sklep o ukrepih za nemoteno opravljanje vzgojno – izobraževalnega dela v osnovnih šolah v šolskem letu 2020/2021. Ljubljana: Ministrstvo za izobraževanje, znanost in šport. .2. ZRSŠ (2020). Priporocila za uciteljice in ucitelje razrednega pouka v pomoc pri izvajanju pouka na daljavo. Dobiveno na internetskoj adresi https://www.zrss.si/objava/priporocila-in-usmeritve-za-pouk-na-daljavo-za-osnovno-solo .3. ZRSŠ, (2020). Izobraževanje na daljavo. Dobiveno na internetskoj adresi https://podpora.sio.si/izobrazevanje-na-daljavo-priprava-navodil-ucencem/ .4. ZRSŠ, (2020). Izobraževanje na daljavo: Razredna stopnja. Dobiveno na internetskoj adresi https://podpora.sio.si/izobrazevanje-na-daljavo-razredna-stopnja/ .5. MIZŠ, (2018) Ucni nacrt. Program osnovna šola. Ljubljana: Ministrstvo za šolstvo in šport, Zavod RS za šolstvo. .6. Marjanovic U.L., Zupancic M. (2020). Razvojna psihologija. .7. Motivacija. Wikipedija, prosta enciklopedija. Dobiveno na internetskoj adresi https://sl.wikipedia.org/wiki/Motivacija .8. Razdevšek P.C., Motivacija ucencev za ucenje. Dobiveno na internetskoj adresi http://www.solazaravnatelje.si/wp-content/uploads/2012/12/Strokovni-posvet-pomocnikov-ravnateljev_marec-2013_povzetki-predavanj-in-delavnic.pdf Strucni rad Poticanje glazbeno nadarenih ucenika na razvoj talenta u osnovnoj školi Tanja Avsec OŠ Ivana Cankarja, Vrhnika, Slovenija Sažetak Uciteljica glazbene umjetnosti, glazbenih izbornih predmeta i zborova u OŠ Ivana Cankara Vrhnika prezentirala je planiranje, organizaciju i provedbu ucenja glazbeno talentiranih ucenika u zadnjoj trijadi osnovne škole. Sustavno se opisuje i prezentira primjer dobre prakse i kreativne metode te izazovi poucavanja talentiranih ucenika razlicitih dobi i razreda, koji svoje dobiveno znanje uspješno i uvjerljivo prezentiraju na javnoj izvedbi. Osim znanja sviranja instrumenta, koje stjecu iskustvenim ucenjem, sudionici stjecu i vještine i spretnosti koje unatoc talentu nisu imali. Tijekom satova nastave stjecu hrabrost odluciti se o novim i nepoznatim stvarima, odvažnost živjeti izvan svojih okvira i suocavati se sa svojim talentom, spoznaju da ucenje nove aktivnosti može biti konstruktivno i postupno, na završnom nastupu prakticno provjeravaju i dožive rezultat kreativnog ucenja i ponavljanja najtežih zadataka, upoznaju složenost ucenja na vlastitim pogreškama, složenost samokritike i potrebu uvažavanja pozitivne kritike drugih, strpljenja i ustrajnosti u postizanju željenog uspjeha i cilja. Kljucne rijeci: glazbeni talent, inovativne nastavne metode, iskustveno ucenje, sviranje instrumenta. 1. Svrha razvijanja talenta u OŠ Kad dijete ili mlada osoba svira neki instrument, bilo koji glazbeni instrument, to takoder može donijeti radost i medusobnu dobrobit slušateljima izražavanjem emocija kroz sviranje. Kad stvara glazbu, dopušta svojoj mašti da odleti u udaljena mjesta, svjetove, prostore za koje inace nikada ne bi saznao. Prilikom reprodukcije s drugima, u grupi, može upoznati vrijednost grupnog sviranja ili sviranja u ansamblu (francuski: ensemble - grupno, zajedno). “Mnogi dijelovi mozga aktivni su tijekom slušanja glazbe (slika 1). Medutim, kada izvodimo glazbu - pjevamo ili sviramo neki instrument, mozak radi na svim podrucjima: kognitivnom, bihevioralnom i emocionalnom, jer se aktiviraju centri za vizualnu, slušnu, motoricku i emocionalnu percepciju. U mozgu se dogada pravi percepcijski vatromet. " (Anita Collins, 2014.) Slika 1: How music touches the brain (Kako glazba dodiruje mozak). Izvor: https://sciencenordic.com/finland-music-psychology/how-music-touches-the-brain/1417737, dne 21. 4. 2021. Na Muzickoj akademiji znaju da glazbenik koji studira na Akademiji do svoje 20. godine vec ima 10.000 sati vježbe. No nije važna samo vježba, vec i nacin na koji se glazba izvodi. Violinist Leopold Auer sažeo je to u poznatu recenicu: “Vježbaj prstima i iskoristit ceš cijeli dan. Vježbaj glavom i obaviti ceš za dva sata. " Razvijanje glazbenog talenta u osnovnoj školi taj je pocetni poticaj koji je svima potreban na putu do glazbe u njihovom životu ili cjeloživotnom ucenju. 2. Planiranje i organizacija Razvijanje glazbenog talenta u OŠ Ivana Cankara u Vrhnici izvodi se od pocetka devetogodišnje osnovne škole. Medu ucenicima je za glazbu stalno vladalo veliko zanimanje (u daljnjem tekstu naziv se odnosi na ucenike i ucenice), osobito u zadnjoj trijadi. Satovi su se provodili jednom tjedno, uglavnom 1 školski sat, ali su se satovi produžavali zbog velikog interesa ucenika. Mogao se prijaviti svaki ucenik, neovisno o glazbenom predznanju. Poznavanje instrumenta bilo je poželjno, a ne i uvjet za pohadanje te djelatnosti. Škola je pored Orffovog instrumentarija, nekoliko tamburina, tri mala bubnja i pianina, zbog atraktivnosti kupila još tri cajona, dvije elektricne ritam gitare i jednu elektricnu bas gitaru. Takoder su dobili dvije akusticne gitare i sintesajzer. Nakon uvodnih satova, u kojima je uciteljica identificirala i upoznala razinu predznanja pojedinaca, broj ucenika bez predznanja, želje ucenika, koji raspoloživ instrument bi željeli svirati, melodijski i ritmicki sluh svih prijavljenih, glasovne vještine, sposobnost citanja partitura, interes za stvaranje glazbe, sposobnost improvizacije u razredu i u javnosti te spremnost i razina želje za javnom završnom izvedbom, svake godine je iznova napravila plan i svakom uceniku dodijelila instrument za sviranje u ansamblu. Onima koji su vec svirali svoj instrument, dodijelila je drugi, kako bi i oni naucili svirati druge instrumente. Instrumente je dodijelila ucenicima prema melodijskom i ritmickom sluhu. Uciteljica je takoder dodijelila pjevacku ulogu djeci s najboljim sluhom i dobrim glasom. Buduci da je cesto bilo više ucenika nego instrumenata, postava se mijenjala od izvodenja jedne do druge pjesme. Svaki je imao priliku nauciti osnove sviranja barem na tri instrumenta. Zatim je uciteljica odredila program izvedbe koji su pripremili u 35 školskih satova, naucili ga i izveli na javnoj priredbi na kraju školske godine. Obicno su ucenici uspjeli nauciti šest pjesama u jednoj školskoj godini, to jest u deset mjeseci. Nakon što je završila planiranje rada, izradila je i pripreme za tjednu nastavu tog predmeta. Vec na prvim sastancima uspostavljen je red. To znaci da svi ucenici sami pripreme instrumente iz ormarica u ucionici na svoje prostore te ih i pospreme na kraju sata. Takoder to ukljucuje i pripremu kabela, produžnih kabela i pojacala. Rad sa ucenicima u nastavku clanka predstavljen je tako kao da nitko od ucenika nema predznanja ali veliki talent, jer se kod njih pokazao i najveci napredak u ucenju. 3. 1. Proces ucenja sviranja gitare Uciteljica je koristila osnove za ucenje gitare. Najprije su se ucenici upoznali s držanjem kod sviranja gitare, s nacinom ugadanja žica (instrumente je uciteljica ugadala na nastupima zbog intonacijske tocnosti, a sami su to radili tijekom vježbi). Ugadali su ih uz pomoc klavira, s time da im je uciteljica oznacavala tipke na klaviru koje su bile prikladne za ugadanje gitara. Mjesec dana su vježbali tehniku prstiju i prebiranje po strunama. Svirali su prstima, a zatim i klizaljkom (trzalicom). Dva školska sata bila su posvecena samo sviranju bez prebiranja akorda, sljedeca dva sata kombinaciji držanja tri osnovna akorda tonike, dominante i subdominante. Vecinu vremena poceli su s D-A-G ili C-G-F akordima, iako više puta prvima (D-A-G), jer je F akord za pocetnika prilicno zahtjevan. Zadaci su se uspješnije izvodili ako je ucenik vježbao i kod kuce. Vladala je velika volja i interes. Ako kod kuce nije imao instrument, gitaru, za domacu je zadacu od kartona izradio prebiralicu s preckama. Uz sliku držanja na prebiralici, savladao je i držanje, napisano u tabulaturama ili TAB-sima. Slika 2: Izgled prebiralice za gitaru od kartona za dešnjake. Izvor: Arhiva autorice. Slika 3: Tabulature za akorde gitare Izvor dostupan na: https://zmaga.com/content.php?id=2534. Nakon cetiri ili pet tjedana upoznavanja osnovnih koraka i vještina, vec su poceli uciti svirati prvu pjesmu na gitari. 3.2. Proces ucenja sviranja klavijature Uciteljica je imala jedinstven pristup ucenju sviranja klavira - pianina i sintesajzera, jer programiranje razlicitih boja zvuka sintesajzerom nije predstavljalo nikakav problem. Opci dogovor je bio da su ucenici za sviranje na pocetku koristili jedan prst ako je trebalo zasvirati melodiju. Kasnije su svirali sa svim prstima. Za sviranje akorda savjetovala im je da koriste prste obje ruke jer im je time sviranje nekoliko uzastopnih akorda bilo puno lakše. Ucenje se odvijalo napamet, no uciteljica je poticala citanje iz zapisa koji nije bio notalan nego proizvoljan, moglo bi se reci i apstraktan, graficki. Kako su imali zapisane melodije odnosno akorde? U bilježnicu su nacrtali klavijaturu i na njoj brojevima oznacili tonove - tipke koje se pojavljuju u melodiji (Slika 4). Slika na kojoj se prikazuje glazba, glasovir Opis je automatski generiran Slika 4: Primjer numerickog oznacavanja tipki melodije Cuk se oženio. Izvor: Arhiva autorice. Za sviranje melodije Cuk se oženio tako trebamo 6 tipaka. Svaka tipka dobila je svoj vlastiti broj. Osim oznacenih tipki u odredenom slijedu, koje se medusobno slijede kao tonovi u melodiji, napisali smo sa strane i slijed izvodenja numeriranih tipki (Slika 5), koji ilustrira redoslijed sviranja tipki i nacin na koji se melodija svira ritmicki. Slika na kojoj se prikazuje tekst Opis je automatski generiran Slika 5: Primjer zapisa pjesme Cuk se je oženil na graficki i ritmicki nacin. Izvor: Arhiva autorice. Aranžmane za pjesmu u pocetku je pisala sama uciteljica, kasnije posle nekoliko mjeseci je mogao to raditi ucenik. Ovisno o sposobnostima klavijaturista odn. svih clanova ansambla, vec se pri izradi aranžmana moglo se odluciti za sviranje melodije ili pracenje akordima, suzvucno (istovremeno zvucanje svih tonova). Ako je skladba ili aranžman skladbe zahtijevao pratnju klavijaturiste akordima, zapis je izgledao drugacije (Slika 8). Prvo mu je bojom oznacila položaje akorda na klavijaturi, naravno redoslijedom kojim se sviraju u odredenoj skladbi. Slika na kojoj se prikazuje tekst, glazba, glasovir Opis je automatski generiran Slika 8: Primjer numerickog oznacavanja tipki na klavijaturi za sviranje akorda. Izvor: Arhiva autorice. Sljedeci niz su imali napisan sa strane. Predstavljao je stvarni niz akorda (Slika 9). 1 x4, 2 x4, 3 x2, 2 x2, 1 x3 Slika 9: Primjer ispravnog numerickog niza sviranja akorda. Izvor: Arhiva autorice. Boje u zapisu važne su jer su uceniku omogucile da se bolje orijentira u zapisu. Zapis im se cinio razumljivim, brzo su osvojili pratnju i melodije raznih skladbi. Ucenjem skladbi su poceli nakon dobrih mjesec dana. 3.3. Proces ucenja sviranja cajona Ucenje ritma je, naravno, mnogo lakše od ucenja melodije, gdje se kombiniraju i ritam i melodija. U ritmickoj izvedbi pojavio se novi problem, naime koordinacija glave i ruku. Današnji adolescenti u kretanju su lošiji u odnosu na generacije prije njih, a i tjelesna koordinacija im je lošija nego kod njihovih prethodnika. Zato su uvijek prvo poceli svirati cajone s pravilnim držanjem instrumenta. “Na cajon sjednemo i raširimo noge tako da imamo prednji gornji rub slobodan za sviranje. Noge stavimo lijevo i desno od cajona, a zajedno s cajonom možemo se i malo nagnuti unatrag kako bismo imali ravni križni dio leda. Držimo se uspravno, opustimo ramena i sviramo udarajuci cijelim rukama, a ne samo iz zapešca." (Strajnar, 2005.). Desnom rukom udaramo po sredini cajona (bas), lijevom rukom udaramo prstima po rubu cajona (snare) (Slika 10). Slika na kojoj se prikazuje osoba Opis je automatski generiran Slika 10: Jedan od položaja sjedenja na cajonu. Izvor dostupan na: https://i.ytimg.com/vi/Z3dhfyS4JvQ/maxresdefault.jpg, 21.4. 2021. Nastavili su jednostavnim udarcima po sredini jednom rukom, a drugom rukom po rubu (bas - snare) u razlicitim ritmickim uzorcima. I u ovom je slucaju iznimno važna vježba kod kuce, kao i naknadna zajednicka vježba u razredu. Osnove su ucili prvih pet tjedana, nakon cega je uslijedila zajednicka svirka na radost cijelog ansambla. Uciteljica je od samog pocetka za ritmicku pratnju birala ucenike koji su imali bolji ili odlican sluh, jer je ritam podržavao i ostale koji su bili malo siromašniji na ovom podrucju. Nakon tri ili cetiri uvodne koordinacijske vježbe slijedile su vježbe ritma. Ucenici su sami zapisivali ritam, jer im se to cinilo lakše. Notalni ucenici s ritmickim zapisima, a ostali s apstraktnim, uglavnom grafickim. Prateci ritmovi bili su jednostavni, najcešce je jedan ucenik na cajonu na bas udarao razdoblja, a druga dva su imala ritam (Slika 12). Ucenje ritmova s konkretnih skladbi zapocelo je kada su ucenici poboljšali koordinaciju pokreta. Slika na kojoj se prikazuje sat, antena Opis je automatski generiran Slika 12: Ritmicki uzorak. Izvor: Arhiva autorice. Slika 13: Graficki zapis ritmickog uzorka na Slici 11. Izvor: Arhiva autorice. Pravilno i ucinkovito ucenje izvodenja skladbe odn. ritma je zapoceo memoriranjem, a zatim uz pomoc jednostavnog grafickog zapisa. (Slika 13). 4. Proces ucenja pjevanja Svi su ucenici imali iza sebe godine ucenja pjevanja na redovnim satovima glazbene umjetnosti. Nije bilo potrebno posebno ucenje pjevanja, konsolidirane su vec poznate vokalne tehnike kod noviteta u izvodenju pjesama. 4.1. Izvodenje vježbi Plan vježbi ostvario se tek kad je uciteljica stekla detaljan uvid u sposobnosti svih clanova ansambla i shvatila njihovu ustrajnost u pocecima ucenja sviranja instrumenata. Zajednicke vježbe pocele su u listopadu. Izvodili su ih polako i sabrano, svaki sat izbornog predmeta. Prvo je svatko svirao pojedinacno, drugi su slušali, komentirali, obracali pozornost na teže taktove i pokušavali poboljšati sviranje u svojoj izvedbi. Naravno, smetalo im je to što smo na pocetku svirali polako i što skladba nije imala nikakvu pravi oblik odn. beat, kako su se oni izrazili. Nakon uvodenja pevanja, ritmicki instrumenti stigli su na red posljednji. Buduci da su isprva uvježbavali samo dijelove, prvo najteže dionice prema uciteljicinim uputama, ukupna slika skladbe im se odmicala. Kad im je koncentracija pala zbog složenosti izvedbe, umjesto sviranja, svi su zajedno zapjevali pjesmu. Zatim su nastavili sporim tempom i zajednickom svirkom. 4.2. Snimanje i samorefleksija Kako bi vježbe bile još zanimljivije, snimili su se. Prvo samo zvuk kako bi se ucenici mogli više koncentrirati na glazbu, a ne samo na sliku. Zatim su napravili i snimku slike. Na ovim snimkama bilo je zanimljivo, da mladi na snimci sebe teško prihvacaju. No, konstruktivnom usporedbom snimaka prije i poslije, uvijek su otkrili da je napredak vrlo velik kod svih clanova ansambla. Samovrednovanje se odvijalo svaki sat, za svakog ucenika. Utvrdili su da je njihova vlastita konstruktivna kritika najiskrenija, a ponekad cak i prestroga. Stoga su bila dobrodošla i mišljenja drugih clanova ansambla koji su sudjelovali. Clanovi prvog ansambla iz predmeta ANI 2012/2013 (slika 14), u pozadini PZ Drumlca. Slika na kojoj se prikazuje tekst, stablo Opis je automatski generiran Slika 14: Nastup prvog ansambla NO NAME, OŠ Ivana Cankara, 2012/2013 Izvor: Arhiva autorice. Svaka vježba odn. školski sat tako je postao jedinstvena avantura u kojoj su svi clanovi upoznali proces stvaranja polifone izvedbe, svoje sudjelovanje i svoje novo otkrivene sposobnosti i talente. 5. Rezultati Krajem godine trebalo je stati na pozornicu i u javnosti, ispred roditelja odsvirati program od šest skladbi. Svi su ucenici bez iznimke suvereno nastupali, odsvirali i odpjevali program, kao da su to radili dugi niz godina, a ne samo 35 školskih sati. Nakon završnog nastupa, uciteljica ih je zamolila da ocijene nastavu i svoje sastanke. Ucenici su otkrili da je do stjecanja ciljeva važan i sam put - put ucenja novih vještina i stjecanja novih iskustava. Put iskustvenog ucenja i razvijanja talenta koje mogu iskoristiti u svoju korist u životu koji im predstoji. Ne radi se samo o ucenju pevanja i sviranja instrumenta, vec o znanjima i vještinama koje su apsolutno neophodne u životu. Otkrili su da su stekli odvažnost, kako ponekad živjeti izvan svojih granica i suociti se s novostima posebno u smislu razvoja njihovog talenta. Ucenici su takoder otkrili da je bilo premalo sati za zajednicko stvaranje, premalo izvedbi, naucili su premalo skladbi i došli do najkonstruktivnijeg zakljucka da su premalo vježbali. Cilj uciteljice da u njihova srca svake godine ponovno posijem glazbeno sjeme, je postignut. Svake godine neki dolaze opet i hvale se da još uvijek pjevaju ili sviraju ovaj ili onaj instrument, cak upisuju glazbenu školu, te uvijek novim praksama i iskustvima zadržavaju usvojena znanja i vještine. 6.Literatura [1] Golden cajon reward 2017. Dostupno na: https://i.ytimg.com/vi/Z3dhfyS4JvQ/maxresdefault.jpg, preuzeto: 21.4.2021. [2] How music touches the brain. Dostupno na: Anita Collins: How playing an instrument benefits your brain | TED Talk, preuzeto: 21.4.2021. [3] Strajnar, J. (2005). Svet ritmov, samoizdavaštvo. [4] Narodna. Cuk se je oženil .Dostupno na: https://vocaroo.com/17PlZ4zSmMp6 [5] Primjer osnovnih vježbi za pocetnike koji sviraju cajon. Dostupno na: https://www.youtube.com/watch?v=Sfc8rARLShk, preuzeto: 3.5.2021 Strucni rad INTERESNA DJELATNOST – SATI KRETANJA Manca Moškon, OŠ Adama Bohorica Brestanica Sažetak Sport je širok pojam s vrlo dobrim i blagotvornim ucincima, zabavan je. Mlada djeca imaju veliku potrebu za vježbanjem. Vrlo je dobro ako djecu od malih nogu znamo usmjeravati na svakodnevno kretanje. Ulaskom u školu jacamo kretanje i usmjeravamo ga na satu sporta i drugim predmetima, jer je dokazano da ucenici kroz igru i kretanje lakše i ucinkovitije uce. U ovom clanku predstavit cu zanimljivu aktivnost. Satovi kretanja su sport od interesa koji obuhvaca veliki izbor sportskih aktivnosti. Bitno je da se ucenici opuste i krecu što je više moguce. Kljucne rijeci: sport, kretanje, igra, opuštanje, zabava 1. Uvod U osnovnoj školi sport ima važnu ulogu medu školskim predmetima, utjecuci tako na stjecanje razlicitih motorickih vještina i sposobnosti. Sport utjece na fizicki, motoricki, kognitivni i emocionalno-socijalni razvoj ucenika. On oblikuje njihove vrijednosti i relevantne odnose medu njima [2]. Redovitim i kvalitetnim sportskim vježbanjem pridonosimo skladnom biopsihosocijalnom razvoju mladih, opuštanju, neutralizaciji negativnih ucinaka višesatnog sjedenja i drugih nezdravih navika. Uz stalnu brigu o zdravom razvoju, educiramo i ucimo ucenike kako da svoje slobodno vrijeme oplemene sportskim sadržajima u svim životnim razdobljima. Zdravim nacinom života moci ce se brinuti o svojoj dobrobiti, zdravlju, vitalnosti i životnom optimizmu (Nastavni plan i program - Sportski odgoj, https://www.gov.si/assets/ministrstva/MIZS/Dokumenti/Osnovna- sola/Ucni-nacrti /obvezni/UN_sportna_vzgoja.pdf). Ucitelji u svom radu slijede nekoliko polazišta. Jedno od njih je da je tjelesni odgoj sredstvo cjelovitog razvoja ucenika. Naš je zadatak potaknuti ucenike na redovite sportske aktivnosti. Moramo biti svjesni da je igra izvor opuštanja i odgojno sredstvo koje se mora ukljuciti u svaki sat sportske/interesne aktivnosti. Takoder je vrlo važno poticati ucenike na sportsko ponašanje i dobre odnose. Uz sve navedeno, potrebno je osigurati i sigurnost tijekom vježbanja (Nastavni plan i program – Sportski odgoj, https://www.gov.si/assets/ministrstva/MIZS/Dokumenti/Osnovna-sola/Ucni-nacrti/obvezni/ UN_sportna_vzgoja.pdf) . 2. Glavni dio - interesna aktivnost Sati kretanja U sklopu proširenog programa ucenicima nudimo razlicite interesne aktivnosti. U našoj školi provodim sportsko interesnu aktivnost Sati kretanja. U interesnu aktivnost mogu se ukljuciti svi ucenici prvih razreda. Moglo bi se reci da je to dodatni sat sportske aktivnosti tjedno. Ucenici vole ovu zanimljivu aktivnost jer se opuštaju i zadovoljavaju želju za kretanjem. Ucenici dodatno stjecu i razvijaju vještine u podrucju kretanja tijekom satova kretanja. U prvom satu interesne aktivnosti zajedno s ucenicima formuliram pravila koja se odnose na pravila u nastavi. Ucenike upoznajem s rasporedom aktivnosti od interesa, temama i opremom koja ce nam biti potrebna za provedbu aktivnosti. Ponavljamo i pravila za rukovanje opremom i priborom. Tijekom godine ucenici se susrecu sa sljedecim temama: igre trcanja, elementarne igre, prirodni oblici kretanja, štafetne igre, igre loptom, pucke igre, igre opuštanja, igre za opuštanje, joga za djecu, vježbe svjesnosti, pokretne igre (Deset prstiju itd. . .), ritmicke vježbe (ritmicki razgovori, obrazac imena i prezimena i sl.), kretanje na odbrojavanju, kretanje uz djecje pjesmice (Jesenske životinje i dr.), plesne igre (Robot i sl.), slobodni i vodeno plesno izražavanje, djecji ples (Abraham 'ima sedam sinova itd.), stvaranje uz glazbu (plesni koraci, fantazija s odredenom glazbom) i plesnim izražavanjem (komponiranje plesa i njegovo izvodenje). Pojedinacne aktivnosti detaljno opisujem u dnevnim pripremama. Teme i sadržaji se smisleno ispreplicu tijekom cijele školske godine. Na primjer, u mjesecu prosincu vježbamo ples na satima pokreta. Na pocetku školske godine fokusiramo se na osnovne igre i igre trcanja. Sat sam postavila slicno predmetu sport – uvodna motivacija, glavni dio i završni dio. Pratim sljedece ciljeve: Ucenici: - sveobuhvatno razvijati motoricke sposobnosti (koordinaciju, pokretljivost, tocnost...) i prostornu orijentaciju - opušteno izvodenje prirodnih oblika kretanja - razvijati osnovne vještine rada s loptom - prevladati napore trcanja - razvijati osjecaj za ritam - slobodno izražavanje glazbenih doživljaja i predstave s pokretima - uživanje u pjevanju i ritmickim izgovorima - improviziranje na glazbene teme - prepoznati i izvoditi jednostavne igre kretanja i djecje plesove - pjevati kratke narodne i umjetnicke pjesme ciji sadržaj potice njihovo iskustvo, oduševljenje, maštu i igru - izvoditi plesne igre u opuštenom ritmu uz razlicitu glazbenu pratnju - pokretom i plesom popratiti pjevanje i raznih pjesama - razvijati pozitivan stav, radost i interes za tjelesnu aktivnost, sport i ples - opustiti se i doživjeti pozitivne emocije prilikom izražavanja pokretom - aktivno i slobodno sudjelovati u grupi - razviti naviku tolerantnogi prijateljskog ponašanja u grupi - slijediti pravila razlicitih igara - pripremati za rad i pospremati nakon posla - pridržavati se sigurnosnih nacela Moji prioriteti su: 1. Osigurati opuštenu atmosferu u kojoj prevladavaju osjecaji sigurnosti, topline i poštovanja. 2. Osigurati prijateljsku komunikaciju i usvojiti pozitivan obrazac ponašanja kroz tolerantan i prijateljski odnos ucenika izmedu sebe i drugih odraslih osoba s kojima ucenici dolaze u kontakt. 3. Poštovati ucenikovu individualnost, njegove potrebe i nacin razmišljanja. 4. Ponuditi što više prilika za razgovor i kretanje te izražavanje mišljenja i osjecaja. 5. Pobrinuti se za sigurnu i opuštenu dobrobit ucenika. 3. Zakljucak Na kraju svake školske godine uvijek smatram da je ucenicima hitno potrebno što više vježbanja, pa osim sporta i ucenja prelaskom izmedu razreda na druge predmete, nudim i sate kretanja koji su izvrstan dodatak obveznoj nastavi u školi. Vjerujem da je rano djetinjstvo vrijeme za razvoj motorickih sposobnosti i stvaranje vrijednosti. Mladi ucenici jako vole sport. Igra ih dodatno motivira. Vrlo je poželjno da ucenici upoznaju razlicite sportove i okušaju se u njima. Ispravno je ucenicima omoguciti što više kretanja, jer ce im to pomoci da se bolje razvijaju i usvoje dobre obrasce, navike i vrijednosti u buducnosti. 4. Literatura [1.] Program osnovna šola, športna vzgoja, ucni nacrt. Pridobljeno dne 6. 7. 2021, iz: https://www.gov.si/assets/ministrstva/MIZS/Dokumenti/Osnovna-sola/Ucni-nacrti/obvezni/UN_sportna_vzgoja.pdf . [2.] Dežman C. in B. (2004). Igre z žogo v prvem triletju osnovne šole. Ljubljana: Fakulteta za šport, Inštitut za šport. Strucni rad KAKO POTAKNUTI KRETANJE UCENIKA I NJIHOVIH RODITELJA Kosi Urška OŠ Ludvika Pliberška Maribor Spodbujanje gibanja ucencev na daljavo Sažetak U ovom clanku govorim o važnosti kretanja u djece. Motoricki razvoj mora se razviti u ranim godinama svakog pojedinca. Posebno sam se usredotocila na posljedice pandemije COVID-19. Vec smo neko vrijeme u ovom neugodnom vremenu, a negativne posljedice pandemije i ucenja na daljinu postaju sve ociglednije. Osjecaji anksioznosti i nelagode ucenika su se povecali, a nastavnici iz dana u dan primjecuju sve vecu obamrlost u njima. Osim slabijeg znanja i psiholoških problema, ucenici doživljavaju smanjenje kretanja i drasticno povecanje tjelesne težine. U ovom clanku stavila sam veci naglasak na pješacenje, koje je trenutno zatvoreno za sve, i djecu i njihove roditelje, zbog zatvorenih sportskih dvorana. Na kraju sam predstavila primjer dobre prakse, provedbu putovanja na planine na daljinu, koju su ucenici zajedno s roditeljima sami odradili po mojim uputama. Prikupila sam njihove dojmove o putovanju i slike koje su postale dokazni materijal da su putovanje obavili. Dojmovi djece bili su vrlo pozitivni. Otkrila sam da ne samo da sam ih potaknula na kretanje i planinarenje, vec su i zajedno s obitelji otišli u prirodu i aktivno provodili slobodno vrijeme. Kljucne rijeci: pješacenje, ucenje na daljinu, djeca, izlet na planinu 1.UVOD Sport, kultura sporta i sportske aktivnosti potjecu od covjeka. Kretanje je društvena i biološka potreba koju svako razdoblje obilježava na svoj nacin (Doupona Topic, Petrovic, Strel, Bednarik, 2007). Sportska aktivnost unosi odredeni red i disciplinu u ritam života odraslih i djece. Dijete koje je od malih nogu tjelesno aktivno i bavi se sportom imat ce manje problema s uspostavljanjem kontakata, a bit ce i naviknuto na kretanje i igru, timski rad, poslušnost te ce pri ulasku u školu moci izvršavati školske obveze. Dijete koje je aktivno u sportu lakše ce se nositi sa stresom, tjeskobom i depresijom te ce lakše izgraditi pozitivnu sliku o sebi (Završnik, Pišot, 2005.). TEORIJSKA POLAZIŠTA 1. KRETANJE U DJECE I inozemna i slovenska istraživanja pokazuju da ucenici koji su aktivniji i duži vremenski period imaju bolje školske uspjehe. Što su ucenici tjelesno aktivniji, to imaju bolji psihomotorni razvoj i kroz njega, prema teoriji sveukupnog razvoja, razvijaju one vještine i sposobnosti u razlicitim razvojnim podrucjima koje su važne za školski uspjeh [10]. Izmedu ostalog, istraživanje u Švedskoj pokazalo je da su ucenici koji su imali dodatna tri sata tjelesnog odgoja uz trošak jednog sata materinjskog jezika, matematike i engleskog jezika uz dva sata tjedno bili uspješniji u tim predmetima od ucenika koji su imali sat švedskog jezika, matematike i engleski [4]. Tjelesna aktivnost ima važne pozitivne ucinke na fizicko i mentalno zdravlje. Doprinosi prevenciji i kontroli bolesti poput raka, dijabetesa i kardiovaskularnih bolesti, smanjuje simptome depresije i tjeskobe, poboljšava sposobnost ucenja, razmišljanja i prosudivanja. Tjelesna aktivnost u djece i adolescenata potice pravilan rast i razvoj. Zabrinjavajuce je da je više od 80% adolescenata tjelesno neaktivno. Svjetska zdravstvena organizacija preporucuje najmanje 60 minuta umjerene do intenzivne vježbe, koja bi prvenstveno trebala biti aerobna, za djecu u dobi od pet do sedamnaest godina. Oni preporucuju intenzivno aerobno vježbanje i vježbe za jacanje kostiju i mišica najmanje tri puta tjedno uz smanjenje vremena koje djeca i adolescenti provode u sjedecem položaju, posebno skracujuci slobodno vrijeme koje provode iza ekrana [8]. 2. PANDEMIJA COVID-19 I TJELESNA AKTIVNOST DJECE Pandemija COVID-19 znatno je smanjila vrijeme provedeno na tjelesnoj aktivnosti medu djecom i adolescentima. S jedne strane tome je pridonijelo zatvaranje igrališta i sportskih objekata, a s druge strane ucenje na daljinu, zbog cega su djeca morala više vremena provoditi iza ekrana racunala, u sjedecem položaju.[6]. Studije pokazuju da se tijekom pandemije medu djecom diljem svijeta jako povecalo gledanje televizije i igranje video igara, djeca idu navecer u krevet, a ujutro se probude. Vrijeme koje djeca provode sjedeci iza ekrana racunala produženo je, a vrijeme koje djeca provode vani skraceno je zbog strogih mjera koje su neke zemlje poduzele tijekom pandemije [3]. Strucnjaci upozoravaju da produljeno vrijeme provedeno u zatvorenom prostoru, iza ekrana racunala i smanjena tjelesna aktivnost mogu utjecati na brojne posljedice po zdravlje djece, poput nedostatka vitamina D, negativnih posljedica na mentalno zdravlje, kratkovidnosti i lošeg sna. Tjelesna aktivnost takoder razvija izdržljivost kod djece. Prijedlozi povecanja tjelesne aktivnosti djece tijekom pandemije, koje citiraju strucnjaci, utjecu na roditelje, ucitelje, kao i na zdravstvene radnike, vladu i medije. Roditelji bi trebali pažljivo isplanirati djetetovu dnevnu rutinu, koja bi takoder trebala ukljucivati tjelesnu aktivnost, važno je privremeno prekinuti sjedeci položaj svakih 30-60 minuta i uredena higijenu djetetovog sna. Uloga ucitelja takoder je važna u promicanju tjelesne aktivnosti cak i tijekom pandemije, jer može potaknuti kretanje medu djecom kroz razlicite tjelesne aktivnosti koje se mogu ukljuciti u ucenje na daljinu. Primjer tjelesne aktivnosti koju ucitelj može izvesti na daljinu je pješacenje [3]. 3. PJEŠACENJE “Planinarenje je oblik hodanja u kojem je mjesto gdje hodamo važnije od naše tehnike hodanja. Sama rijec docarava slike raznolikog krajolika, zadivljujucih pogleda i živopisnog svijeta. ”[7].Hodanje, planinarenje i uspinjanje na goru sredstva su tjelesnog i psihickog opuštanja ljudi. Održavaju vitalnost i obogacuju nas. Nijedan sport nema toliko preporuka kao planinarenje. Stoga je vrlo važno prenijeti ga na djecu i njihove roditelje [7]. U školi se takoder potice pješacenje. Škola promice tri vrste programa. Program koji je obavezan za sve ucenike, programi koje škola mora ponuditi i ukljucivanje ucenika su dobrovoljni program te programi koje škola može ponuditi i ucenici koji se dobrovoljno ukljucuju [5]. Pješacenje se pojavljuje u školi u bilo kojoj dobi. U obaveznom programu ucenici imaju pješacenje u obliku sportskih dana. Ucenici uce osnove pješacenja (koja bi trebala biti odgovarajuca obuca, odjeca, ruksak, tempo hodanja, odgovarajuca tekucina). U programima koje škola mora organizirati, a ucenici mogu sudjelovati dobrovoljno, planinarenje je dio interesne aktivnosti [5]. Temeljni ciljevi planinarskog kluba su da ucenici aktivno provode svoje slobodno vrijeme, jacaju izdržljivost, tjelesnu spremnost, ustrajnost i uspostave kontakte s vršnjacima, a ciljevi ucitelji su da ucenika upoznaju s "neškolskim" okruženjem. Prije izleta ucenici stjecu planinarsko obrazovanje, na izletu razvijajuci pozitivan odnos prema prirodi, uce pravila kretanja po planinarskim stazama, korištenje planinarske opreme, orijentaciju u prirodi uz pomoc prirodnih znakova. U planinarski klub mogu se pozvati i roditelji ucenika. Sudjelovanje roditelja iznimno je važno, jer su roditelji primjer i motivacija djece za hodanje i planinarenje. Planinski klub služi i kao ideja roditeljima da iduci put s djetetom odu na izlet (Kosi, 2006.). Roditelji bi trebali biti dužni barem jednom tjedno otici s djecom u prirodu, na obližnje brdo ili planinu. Planinarenje je definitivno jedna od najpopularnijih sportskih aktivnosti u Sloveniji. Slovenci se s razlogom smatraju planinarskom nacijom. Imamo mnogo razlicitih planina, brežuljaka, brežuljaka koji su nam dostupni. Tijekom pandemije, kada je zabranjen prijelaz izmedu opcina, sportske dvorane su zatvorene, hodanje i pješacenje u kucnom okruženju gotovo su jedini sportovi koji su nam preostali [1]. Preporuke kojih se trebamo pridržavati tijekom pandemije Covid-19 kada se odlucimo na planinarenje: - Odlazimo na izlete koji su nam blizu okolice - Pazimo, da se ne ozlijedimo to jest ne izlažemo se dodatnim opasnostima. Svaka ozljeda samo bi dodatno opteretila naš zdravstveni sustav u ovom razdoblju. - Na izlet idemo sami ili s clanovima obitelji. Ne preporucuju se izleti u vecim grupama. - Tijekom pješacenja obratite pozornost na odgovarajucu udaljenost kad sretnete druge planinare [1] PRIMJERI DOBRE PRAKSE U naš planinarski klub upisano je 74 ucenika od 2. do 9. razreda. Tijekom cijele školske godine ucenici masovno posjecuju izlete koje organiziram subotom u bližoj i daljoj okolici Maribora. Izleti su lakši, srednji i teži cijeli dan. Lakši izleti namijenjeni su najmladim ucenicima (2. i 3. razred), odlazimo u okolicu škole, na obližnja brda, jer za to imamo izvrsne mogucnosti zbog lokacije naše osnovne škole. Umjerena putovanja namijenjena su ucenicima drugog obrazovnog razdoblja, najteža putovanja ujedno su i najduža i namijenjena su najstarijim ucenicima. Tako svake školske godine napravimo 6 do 7 izleta (neki i uz pomoc vodica planinarskog društva) u okolicu Maribora i takoder na više uzvišenja (Nanos, Debela pec, Uršlja Gora, Okrešelj ). U školskoj 2020./2021. godini, 10. listopada 2020., uspjeli smo napraviti jedan izlet u Mariborsku kucu, a na ovom izletu sudjelovalo je 34 ucenika. Ucenici su bili oduševljeni, subotu su proveli u pokretu, u prirodi i u društvu ucenika naše škole iz razlicitih razreda. To je putovanje bilo dobar poticaj za mene da dodem na ideju da ucenicima ponudim planinarski izlet nakon zatvaranja škole 23. listopada 2020. godine. Ucenici bi na izlet krenuli pojedinacno, ali bi ipak osvojili zajednicki vrh. Ucenici su dobili poziv za izlet putem aplikacije MS Teams i putem e-pošte. Poziv na planinarski izlet (vlastiti izvor). Pod geslom „HODAJMO ODVOJENO, ALI U MISLIMA SMO ZAJEDNO!“ Izvela sam putovanje na daljinu, koje smo masovno posjecivali. Cak 38 ucenika naše škole s obitelji je krenulo na vrh Pekrske gorice. Izlet na ovaj vrh lako je dostupan vrh za sve ucenike koji žive u blizini škole. Pekrska gorica posebno je zanimljiva zimi, osobito nocu. S vrha se pruža prekrasan pogled na Maribor i Mariborsko Pohorje. Ubrzo nakon poziva, ucenici su poceli slati svoje fotografije, podatke o putovanju i razmišljanja o putovanju: - "Išao sam s obitelji u Pekrsku goricu, pili smo topli caj iz ruksaka na vrhu." (Klemen, 5. razred) - "Sjajna ideja, putovali smo po mraku, bilo nam je jako zanimljivo šetati navecer sa svijetlima!" (Majka ucenice Gala) - “Na vrh Pekrske gorice otišao sam zajedno sa sestrom. Imali smo odlicno putovanje. ”(Ejti, 2. razred) - “Zaista vam želim zahvaliti na poticaju i ideji za putovanje. Zaista smo uživali u izletu i dan smo proveli malo drugacije! Katji u ova vremena jako nedostaju vaši izleti u planinski klub pa smo sa zadovoljstvom krenuli na izlet kao obitelj. ”(Majka ucenice Katje, 6. razred) - "Na izlet smo otišli zajedno s mojom majkom, 6. prosinca 2020., bilo nam je jako lijepo." (Nejc, 3. razred). Slika na kojoj se prikazuje zgrada, snijeg, na otvorenom, kamen Opis je automatski generiran Slika 1 Ucenik je osvojio vrh Pekrske gorice (Izvor: Stanislav Vohl). Slika na kojoj se prikazuje karta Opis je automatski generiran Slika 2 Put kojim je ucenik krenuo u osvajanje vrha (Izvor: Mateja Stevanivic). Slika na kojoj se prikazuje na zatvorenom Opis je automatski generiran Slika 3 Ucenik je navecer osvojio vrh (Izvor: Mario Štefok).. Slika na kojoj se prikazuje na otvorenom, nebo, zgrada, kuca Opis je automatski generiran Slika 4 Ucenica i njena sestra uputile su se na dugo putovanje planinom. (Izvor: Biserka Bobnar). 2.ZAKLJUCAK Dakle, osnovni ciljevi planinarskih aktivnosti u školama su da ucenici aktivno provode svoje slobodno vrijeme u prirodi, jacaju izdržljivost i tjelesnu kondiciju. Moj primjer dobre prakse pokazao je da ucenici trebaju vježbe na otvorenom. Tijekom epidemije, kada su puno vremena provodili sjedeci pred racunalom, mnogim ucenicima iz planinarskog kluba bio je izazov osvojiti vrh u neposrednoj blizini škole. Unatoc cinjenici da ucenicima nije bilo dopušteno druženje zbog preporuka COVID-19, dan su aktivno proveli u krugu svoje obitelji. 3.LITERATURA [1.] Debevec, T. (2020). SLOfit. Pridobljeno 9. februar 2021 iz Pohodništvo: dobra priprava je (edina) prava pot do uspeha: https://www.slofit.org/slofit-nasvet/ArticleID/190/Pohodni%C5%A1tvo-dobra-priprava-je-edina-prava-pot-do-uspeha [2.] Doupona Topic, M., Petrovic, K., Strel, J., & Bednarik, J. (2007). Šport in družba: sociološki vidiki. Ljubljana: Fakulteta za šport, Inštitut za šport. [3.] Hongyan, G., Aguilar, N., & Okely , A. (2020). The Lancet. Pridobljeno 5. februar 2021 iz Child&Adolescent Health Promoting healthy moviement behaviours among children during the COVID-19 pandemic: https://www.thelancet.com/journals/lanchi/article/PIIS2352-4642(20)30131-0/fulltext?fbclid=IwAR3MeKoJbKwO6vFCy3w2TNMggPbNLL_53NJneZVBMSX0mG14H-ZLAI3-3Zk [4.] Jurak , G., Starc, G., Sember, V., & Kovac, M. (4. december 2020). SLOfit. Pridobljeno 6. februar 2021 iz Zakaj je športna vzgoja med šolanjem na daljavo še toliko bolj pomembna?: https://www.slofit.org/slofit-nasvet/ArticleID/234/Zakaj-je-%C5%A1portna-vzgoja-med-%C5%A1olanjem-na-daljavo-%C5%A1e-toliko-bolj-pomembna [5.] Kosi, U. (2006). Z otroki na izlet v okolico Maribora. Diplomsko delo, Maribor: Univerza v Mariboru. [6.] Shahidi, S., Stewart Williams, J., & Hassani, F. (18. junij 2020). Wiley Online Library. Pridobljeno 8. februar 2021 iz Physical activity during COVID-19 quarantine: https://onlinelibrary.wiley.com/doi/full/10.1111/apa.15420?casa_token=Im86QrgL6acAAAAA%3AWL8zq0_f4Vt47G7SvglHdCTNCq6SR2LGHZImN-PLGAbvhyV77BtWWO-kacab4ZaVFDNgkCQ840M73uFy [7.] Slavic, J., Videmšek, M., & Pori, M. (2013). Pohodništvo za mlajše otroke v okviru družine in vrtca. Revija Šport, 74-82. [8.] World Health Organization. (2021). Pridobljeno 6. februar 2021 iz Physical activity: https://www.who.int/news-room/fact-sheets/detail/physical-activity [9.] Završnik, J., & Pišot, R. (2005). Gibalna/športna aktivnost za zdravje otrok in mladostnikov. Koper: Založba Annales. [10.] Zorc, J., Marjanovic Umek, L., & Planinšec, J. (2008). Biti najboljši: pomen športne aktivnosti za otrokov razvoj in šolsko uspešnost. Radovljica: Didakta. Strucni rad VAŽNOST NATJECANJA ZA UCENIKE SREDNJIH ŠKOLA I NJIHOVE MENTORE Irena Mori Srednja škola Josipa Jurcica Ivancna Gorica Sažetak Natjecanja su dio života. Svaki se covjek vec od malih nogu dalje na neki nacin natjece – bilo s drugima, bilo sa samim sobom. Uz sportska natjecanja, ucenici i srednjoškolci mogu sudjelovati u natjecanjima u znanju iz prakticki svih predmetnih podrucja: od matematike, fizike, biologije, kemije, geografije, povijesti do znanja materinskog i stranih jezika. Sudjelovanje na raznim natjecanjima nedvojbeno ima pozitivan utjecaj na razvoj pojedinca, njegovih vještina i sposobnosti, no cinjenica je da kompetitivnost i natjecanja mogu imati i negativan efekt. Kljucne rijeci: natjecanje, znanje, motivacija, sudjelovanje, uspjeh 1. Uvod Natjecanja u školskom prostoru imaju važnu ulogu u motiviranju ucenika za ucenje, stjecanju novih znanja i širenju vidika. Daju im priliku za stjecanje novih iskustava i dokazivanje - kako na školskoj, tako i na nacionalnoj ili cak medunarodnoj razini. Sudjelovanje na natjecanjima, a posebno priprema za njih, ne utjece povoljno samo na ucenike odnosno nisu korisna samo za ucenike, vec i za njihove nastavnike ili mentore. No, koje su loše strane natjecanja? Iako je Pierre de Coubertin, utemeljitelj modernih Olimpijskih igara, smatrao da nije najvažnije pobijediti, vec sudjelovati, ipak je uz produbljivanje znanja cilj svakog natjecatelja prvenstveno pobijediti, savladati ostale, biti najbolji. Kada se ciljevi ne ostvare, slijedi razocaranje i slabije samopoimanje te pad samopouzdanja. 2. Natjecanje u znanja engleskog jezika Za razliku od ostalih predmetnih podrucja, gdje se svake godine državna natjecanja opcenito organiziraju za ucenike od prve do cetvrte godine, srednjoškolci imaju priliku sudjelovati na natjecanju iz engleskog jezika na nacionalnoj razini tek u drugoj i trecoj godini. Natjecanja za 2. i 3. godinu srednje škole organizira IATEFL, Slovensko društvo ucitelja engleskog jezika. Naglasak kod natjecanja za ucenike drugegodine nije samo poznavanje stranog jezika, vec i suradnja, grupni rad, kreativnost, dok ucenici trece godine moraju prije svega iskazati znanje jezika – gramatiku, vokabular i razumijevanje tekstova. IATEFL navodi sljedece ciljeve natjecanja u pravilniku natjecanja: 1. širenje i produbljivanje znanja engleskog jezika; 2. usporedba znanja engleskog jezika medu ucenicima iz cijele Slovenije; 3. popularizacija engleskog jezika i njegova prakticna uporaba; 4. motivacija za daljnje produbljivanje znanja engleskog jezika; 5. poticanje druženja mladih iz razlicitih škola i sredina. 2. 1. Usporedba natjecanja za 2. i 3. godinu 2. godina 3. godina . Natjecanje je grupno . srednjoškolciu grupi od 3 do 5 ucenika snime kratki film u engleskom jeziku. . Tema je svake godine drugacija: problem mladih, okoliš, kako spasiti svijet, svi razliciti-svi jednakopravni ..., . Odreden je i žanr: oglas, najava filma, reklama itd. . Ucenici morajusvom prilogu dati originalni naslov, napisati scenarij u kojem koriste deset propisanih rijeci, zatim snimiti trominutni video u kojem moraju nastupiti svi prijavljeni natjecatelji. . Kriteriji ocjenjivanja: ispravnost i kreativnost upotrebe zadanih rijeci, jezik, izgovor, opci dojam i tehnicka provedba (najavna i odjavna špica, kvaliteta snimka, vremensko ogranicenje, prijelazi medu scenama i popratna glazba/zvuk). . Natjecanje je individualno . natjecu se pojedinci, a ne grupe. . Ucenici moraju najprije sudjelovati na regionalnom natjecanju koje je podijeljeno u 3 dijela: 1. dio – razumijevanje procitanog, 2. dio – poznavanje i korištenje jezika (glagolska vremena u kontekstu, tvorba rijeci, umetanje rijeci koje nedostaju), 3. dio – kultura (ucenici moraju svake godine procitati i poznavati jedno odabrano književno djelo). . S regijskog na državno natjecanje kvalificira se 15% najboljih natjecatelja u svakoj kategoriji odnosno najmanje 10 natjecatelja u svakoj kategoriji. . Državno natjecanje takoder se sastoji od tri dijela: 4. dio - slušno razumijevanje, 5. dio - poznavanje i korištenje jezika, 6. dio - pismena komunikacija (esej), . Rezultat regionalnog i državnog natjecanja zbraja se. 2. 2. Pripreme na natjecanje Svaki ucenik koji želi osvojiti priznanje ili nagradu na državnom natjecanju mora uložiti puno truda i svog slobodnog vremena u pripreme. Pri tome je dobrodošla pomoc ucitelja kako bi svoje vještine i talent razvio do savršenstva te proširio i ucvrstio svoje znanje. Dobro pripremljen ucenik je i samopouzdaniji, manje je izložen stresu, što može znacajno pridonijeti uspjehu u natjecanju. Kako dakle ucitelj može pomoci uceniku u pripremi za natjecanja? NATJECANJE ZA 2. GODINU Najprije je potrebno ucenike detaljno upoznati sa samim natjecanjem, uvjetima i kriterijima za ocjenjivanje priloga te ih oduševiti za sudjelovanje, što obicno nije teško. Uvijek se odazove nekoliko grupa natjecatelja, no zbog obilja posla za školu, ocjenjivanja, umora i opceg nedostatka vremena ne uspiju svi završiti projekta. NATJECANJE ZA 3. GODINU Natjecatelji trece godine moraju pokazati koliko dobro vladaju stranim jezikom, stoga je potrebno da puno citaju, šire svoj vokabular i utvrduju gramaticke strukture.Buduci da vježbu stvara majstora, od koristi im je rješavanje brojnihgramatickih vježbi i analiza pogrešaka.Od velike pomoci mogu im bitizadatci iz prošlih natjecanja, jer se putem njih mogu upoznati s tipovima zadataka, a dobrodošle su i sve vježbe koje koristimo za pripremu na maturu. Jedan od natjecateljskih listova provjerava i poznavanje unaprijed odredenog književnog djela. Ucenici koji se natjecu sami procitaju djelo, a zatim zajedno raspravljamo o književnim junacima, temama i rješavamo kvizove. 2. 3. Koristi za srednjoškolce i ucitelje Ako želite pobijediti, morate ocekivati pobjedu. Richard Bach Suradnja uvijek donosi uspjeh. Cak i ako ne pobijediš, to ne znaci neuspjeh. Unatoc dodatnom opterecenju, povremeno pojacanom stresu, zajednicki rad mentora i ucenika povoljno utjece na sve sudionike: - stjecanje novih iskustava i znanja, - jacanje samopouzdanja i vjere u svoje sposobnosti, - uspostavljanje odlicnih odnosa, jacanje veza, - zadovoljstvo u slucaju dobrog rezultata, - prepoznatljivost i još veci ugled škole. 3. Zakljucak Natjecanja su dio odrastanja i priprema za odrasli život.Svatko od nas mora nauciti kako pobijediti ali i kako prihvatiti poraz. Poraz nije neuspjeh, jer sudjelovanje u natjecanjima ima puno više prednosti nego nedostataka.Unatoc pojacanom stresu zbog vlastitih ocekivanja i ocekivanja mentora, ucenik stjece važna životna iskustva, uci seupornosti, razvija svoje sposobnosti te stjece dodatna znanja i samopouzdanje. 4.Literatura [1.] IATEFL. URL: https://www.iatefl.si/ (19. 10. 2021) [2.] St Peter's Preparatory School. URL: St Peter'sPrepSchool (stpetersprep.co.uk)(19. 10. 2021) [3.] California State University. URL: Cal State LA | We Are LA (19. 10. 2021) Strucni rad POZITIVNI UCINCI PROJEKTA ODRŽIVA MOBILNOST Alja Benkoc Sušnik, profesorica slovenskog jezika OŠ Franja Malgaja Šentjur Sažetak Održiva mobilnost ukljucuje hodanje, biciklizam, korištenje javnog prijevoza i alternativne oblike mobilnosti. Njezin je cilj osigurati ucinkovit i jednak pristup za sve, s naglaskom na ogranicavanju osobnog motornog prometa i potrošnje energije te na poticanju održivih putnih nacina. Cesto se pitamo kako ucenike potaknuti da odlaze u školu i iz nje na nacin održive mobilnosti. Mobilnost i prometni odgoj precesto su povezani samo s ucenjem pravila u prometu ili sigurnošcu na cestama. Mnogo roditelja svoju djecu u školu, do koje bi mogla hodati ili voziti bicikl, voze automobilom. Današnja su djeca sutrašnji odrasli korisnici prijevoza, a ponašanje pojedinca pri nacinu odabira prijevoza oblikuje se vrlo rano u životu. Kljucne rijeci: održiva mobilnost, prijevozna sredstva, promet, putne navike… 1. O PROJEKTU U školskoj godini 2020./2021., na pobudu Ministarstva za infrastrukturu Republike Slovenije, u sklopu projekta Održiva mobilnost u vrticima i osnovnim školama, ukljucili smo se u aktivnost IDEMO PJEŠKE S KOKOŠKOM ROZI. Svrha aktivnosti bila je potaknuti ucenike osnovnih škola, kao i njihove roditelje i nastavnike kako bi u školu i iz nje te na poslijepodnevne aktivnosti odlazili na nacin održive mobilnosti – pješke, biciklom, romobilom, skejtbordom, javnim prijevozom ili vožnjom automobilom zajedno. Sama sam u projektu sudjelovala kao koordinatorica. S aktivnošcu Idemo pješke željeli smo postici sljedece ciljeve: • doprinijeti podizanju svjesnosti djece, roditelja i nastavnika o važnosti održive mobilnosti, povecati dolaske djece u školu na održiv nacin za najmanje 7 % i povecati udio putovanja na nacin održive mobilnosti, • potaknuti kretanje djece i na taj nacin jacati njihovo zdravlje, • potaknuti prometnu sigurnost za sve sudionike u prometu, • smanjiti motorizirani promet u okolini škole, • doprinijeti smanjenju emisije CO2 u okoliš. Svaka je škola za izvedbu kokoške Rozi dobila komplet, koji je sadržavao sljedece: • školski plastificiran transparent i naljepnice (zlata, srebrna, bronca), • razredni plakat, • dnevnik aktivnosti idemo pješke s kokoškom Rozi, • karte, vrijednosne karte, • igraca podloga i kartice s pitanjima, • prirucnik za nastavnike, • letci za roditelje, • reflektirajuca tijela. Zadaci nastavnika bili su sljedeci: • U razredu uz pomoc ucenika na vidljivo mjesto zalijepi razredni plakat. • Ucenicima podijeli knjižice Moj dnevnik aktivnosti Idemo pješke s kokoškom Rozi. • Svaki dan podijeli ucenicima koji su u školu došli na nacin održive mobilnosti karte. • U slucaju posebnih zasluga za izvodenje aktivnosti može uceniku podijeliti dodatnu igracu kartu. • Brine se o unosu stvarnih podataka na razredni plakat. • Tijekom nastave izvede najmanje dva nastavna sata na temu održive mobilnosti. • Objasni svrhu i ciljeve aktivnosti roditeljima djece (roditeljima pošalje e-obliku letka). • Ucenike motivira za održiv dolazak u školu; takoder svojim primjerom. 2. KOORDINIRANJE I IZVOĐENJE PROJEKTA Kao koordinatorica u našoj školi, u tjednu prije pocetka aktivnosti pripremila sam sve potrebno za izvedbu aktivnosti. U predvorju osnovne škole objesila sam školski transparent tako da je bio dostupan za pisanje, a po njemu mogli smo pisati/brisati flomasterom. Na zajednickom sastanku nastavnicama sam predstavila svrhu i ciljeve aktivnosti. Zamolila sam ih da pomognu kod jutarnjeg razdjeljivanja igracih karata i unosu podataka na razredni plakat. Usput sam svoje suradnice redovno obavještavala putem e-maila. Nakon što smo primili materijal, nastavnice su procitale prirucnik, pregledale i zabilježile važne rokove, pogledale karte i znacenje simbola kokoške Rozi te se oko nejasnoca posavjetovale sa mnom. Slijedilo je predstavljanje projekta ucenicima i roditeljima. Na satu zajednice odjela porazgovarali smo o održivim oblicima dolaska u školu. Za neke ucenike nastavnice su dobile osjecaj da bi u školu rado došli pješke, ali im roditelji ne povjere pa ih radije dovedu do vrata i tamo takoder pokupe. Nakon toga slijedili su roditeljski sastanci, na kojima su nastavnice upoznale roditelje s projektom i dale im neke savjete o brizi o zdravlju djece i o tome koliko je važno povjeriti im, da ih nauce odgovornosti, ukljucujuci i kada je u pitanju dolazak i odlazak iz škole. Kao razlog navode se nedostatak vremena, teške torbe i loše vrijeme. Roditeljima su nastavnice takoder poslale zajednicku obavijest i poveznicu na letak. Tjedan dana prije pocetka izvodenja nastavnice su bilježile dolaske djece u školu, jer smo željeli saznati kakav ce biti napredak kasnije kada pocnu dobivati kartice. Podatke su nastavnice svakodnevno unosile u obrazac Google. Kada su nastavnice ucenicima podijelile dnevnik aktivnosti, pažljivo su ga pregledali i poceli ispunjavati. Ispunjavali su anketu o putnim navikama. Otkrile su da su na njihove putne navike utjecali vrijeme i udobnost koju im je donijela vožnja automobilom. Ucenici su imali nekoliko poteškoca u odredivanju duljine puta od kuce do škole. Ovdje su si pomogli sa slovenskom internetskom stranicom Najdi.si zemljevidi. Ovo je bilo nešto novo za njih i vjerujem da ce ovu aplikaciju još koristiti. U tjednu bělježenja djeca su svakodnevno upisivala do dnevnika nacine dolaska i primala kartice kokoške Rozi te su u grupama igrala igre i izmišljala svoja pravila i nacin igre. Djeca su se igrala uglavnom prije nastave i za vrijeme odmora. Igru se dosta prilagodilo i igri Uno koju igraju kod kuce. Na vidno mjesto objesili su i razredni plakat na kojem su svakodnevno bojili stupcasti dijagram. Istovremeno, nastavnice su u obrazac Google svakodnevno unosile i broj prisutnih ucenika te broj ucenika koji su u školu dolazili na održiv nacin. Posljednji dan u tjednu pokupile su dnevnike, a rezultate unijele u internetski anketni obrazac. 3. POVEZANOST S LOKALNOM ZAJEDNICOM Projekt bio je vrlo dobro prihvacen i od strane ucenika i njihovih roditelja. Mnogo puta sam se vec srela s puno projektima vezanih na promet i moram priznati da me ovaj projekt najviše oduševio. Ne samo mene, nego i ucenike. Istina je da je bilo potrebno nekoliko puta naglasiti što je dobro za njihovo zdravlje i okoliš u kojem žive, te da održivim nacinom dolaska u školu brinemo ne samo o vlastitom zdravlju nego i o okolišu u kojem živimo. Naša škola nalazi se uz vrlo prometnu regionalnu cestu s velikim brojem teretnih vozila, pa zato pojedinim ucenicima roditelji ne dozvoljavaju dolazak u školu pješke odnosno biciklima ili romobilima. Nakon položenog biciklistickog ispita poveca se broj djece koja u školu dolaze biciklom, ali ne u onoj mjeri kao što bi to moglo biti u nekog drugom okolišu, gdje na putu u školu nema takvog prometa kao što je kod nas, pa zato nestrpljivo ocekujemo izgradnju obilaznice. Ocekujemo i izgradnju planiranih biciklistickih staza u Opcini Šentjur. Staze ce sigurno znacajno utjecati na vecu sigurnost biciklista u prometu pa cemo ih zato koristiti i s ucenicima naše škole. Nekoliko biciklistickih staza vec imamo, ali nisu izravno povezane s našom školom. Krajem školske godine zapocela je izgradnja kružnog toka s pothodnikom u neposrednoj blizini škole, što ce doprinijeti tome da ce djeca u školu moci dolaziti pješke ili biciklima. Veselimo se i elektricnim biciklima, postavljenih na nekoliko mjesta u opcini. Kada budemo imali više biciklistickih staza, njima ce se služiti i ucenici jer cesto idu na poslijepodnevne aktivnosti u drugi školski okrug. 4. ZAKLJUCAK Moje iskustvo sudjelovanja u projektu iznimno je pozitivno. Mogu tvrditi da je vecina ucenika trajno promijenila odnos prema mobilnosti. Sama sam vrlo zadovoljna projektom, uglavnom zato što su ucenici pokazali veliku mjeru motiviranosti, djelovali su vrlo aktivno, projekt ih je cijelo vrijeme oduševljavao i vjerujem da je to odlicna škola za život te da ce sigurno u svakodnevnom životu zbog onoga što su naucili u projektu održivije djelovati. Sam projekt donosi zdravlju potrebne te takoder ekološki prihvatljive promjene. Ucenici su uz pomoc projekta stekli važne kompetencije i vještine, postali su svjesniji negativnih utjecaja prometa, razvijali su samoinicijativu i trudili se postici ciljeve održive mobilnosti – ogranicenje osobnog motornog prometa i potrošnje energije te promicanje održivog putnog nacina i prenošenje tih nacina na ostale kolege u razredu. Skupljajuci karte jacali su i zdrav natjecateljski duh, razvijali društvene vještine, kolektivnu svijest … Strucni rad UVOĐENJE POBOLJŠANJA NA PODRUCJU CITALACKE PISMENOSTI Alja Benkoc Sušnik, profesorica slovenskog jezika Osnovna škola Franja Malgaja Šentjur Sažetak U školi smo puno pricali o citalackoj pismenosti ucenika, jer je citanje osnova svakog drugog oblika ucenja. U posljednjim godina medu ucenicima primjecujemo da su loši citatelji, da opada zanimanje za citanje, citalacka kondicija se smanjuje, sve je više poteškoca u stvaranju i razumijevanju tekstova, upotrebi i interpretaciji procitanog te posljedicno i kriticnog prihvacanja te razumijevanja tekstova. Školsko podrucje iznimno važno utjece na citalacku pismenost, što doprinosi razvoju svih ucenickih jezicnih sposobnosti te je bitno za širu pismenosti, kao i za cjeloživotno ucenje. Ovi nas nalazi obvezuju da tražimo mogucnosti, kako bi mladim omogucili što bolji razvoj pismenosti, kako bi ih motivirali za citanje, za stalno poboljšavanje vlastitog znanja te za osobni napredak. Kljucne rijeci: citalacka pismenost, citanje, razumijevanje, motivacija, aktivnost … 1. CILJEVI I AKTIVNOSTI POBOLJŠANJA NA PODRUCJU CITALACKE PISMENOSTI Iz analize stanja provedene na osnovi intervjua, kao i iz zapisnika pedagoških konferencija strucnih aktiva, primjecujemo da kada ucenici moraju iskazati razumijevanje procitanog, višu razinu citalacke sposobnosti, tvoriti kompleksnije citalacke reakcije itd., njihov je vokabular nezadovoljavajuci. Sve cešce takoder primjecujemo da ne poznaju vještine prikladne komunikacije. Naš je cilj usmjeriti ucenike da razumiju vokabular i višu razinu razumijevanja procitanog te da upotrebljavaju vještine funkcionalne pismenosti. Planirali smo ciljeve i aktivnosti na razini škole te ih zatim u okviru aktiva detaljnije definirali za pojedini razred odnosno predmet. Prioritetno podrucje poboljšanja je poboljšanje citalacke pismenosti ucenika. Postavljen cilj nekoliko puta godišnje samoevalviramo na razini aktiva, na kraju svake školske godine i na razini škole. Postignuca su osnova za daljnji rad i planiranje. Naša je primijecena prednost svakako to što je škola vec sudjelovala u projektima za poboljšavanje citalacke pismenosti te nastoji poticati ucenike na citanje kroz razlicite aktivnosti za podizanje citalacke kulture, da s ucenicima s teškocama u razvoju radimo individualno te da se ucenici osposobljavaju u upotrebi citalacko ucenih strategija. Kao priliku za poboljšavanje vidimo u pripovijedanju i citanju razlicitih prica i drugih tekstova; brzo citanje naglas; uvodenje kritickog pristupa citanju; uvodenje sati citanja i kutaka za citanja; šira integracija tekstualnih zadataka; više diferencijacija i zahtjevnijih izazova za naprednije ucenike; više prakticnih primjera komunikacije; aktivno sudjelovanje roditelja... Nastavnike želimo usmjeriti da što manje koriste vježbenice, manje kopiraju, više zapisuju u bilježnice, a sve to zahtijeva i promijenjene metode rada. Cilj je poboljšanje citalacke pismenosti. Pitanje je znaju li ucenici što znaci citalacka pismenost. Kada i kako znaš da si razumio ono što si procitao? Pokazatelji u ovom slucaju su npr.: - Možeš li jednostavno i svojim rijecima obnoviti procitani tekst? - Kako bi kolegi iz razreda objasnio bit teksta? - Napiši tri do pet kljucnih rijeci iz procitanog teksta. - Svojim rijecima objasnite djelovanje …, kao što je opisano. - Navedi primjere kako bi upotrijebio znanje o djelovanju u svakodnevnom životu …, kao što si upoznao u tekstu. VREMENSKA AKTIVNOST travanj/svibanj - rasprava s nastavnim osobljem o podrucjima poboljšanja - stvaranje prijedloga za dugorocne ciljeve - stvaranje skupina svibanj/lipanj - priprema i rasprava prijedloga plana poboljšanja za razdoblje od 3 godine - priprema akcijskih planova za razdoblje od 3 godine kolovoz/rujan - priprema analize stanja i akcijskih planova za tekucu školsku godinu - ukljucenje aktivnosti planiranih poboljšanja u godišnji radni plan (GPR) - predstavljanje plana poboljšanja školskom odboru i vijecu roditelja 2. IZVOĐENJE I PRACENJE • Nastavnici i skupine provode planirane aktivnosti koje u skladu s akcijskim planom provode aktivnosti za postizanje postavljenog cilja i pracenje reakcija (vlastitih, koleginih, ucenickih). • Skupine prikupljaju podatke u skladu s kriterijima za postizanje prioritetnih ciljeva i tijekom planiranih aktivnosti. Pritom vec primjecuju što se mijenja, kako funkcioniraju odabrani pristupi, koje su dobre prakse. • Skupine prate postizanje prioritetnih ciljeva na razini škole, skupina i nastavnika. VREMENSKA AKTIVNOST ODGOVORNOST rujan – prosinac - izvodenje aktivnosti i uskladenost aktivnosti/suradnje - prikupljanje podataka - pracenje ostvarivanja planiranih aktivnosti nastavnici koordinatori skupina sijecanj - strucna rasprava o izvodenju aktivnosti i postizanju ciljeva - prijedlozi za ispravke daljnjih aktivnosti, stvaranje odluka i dogovora ravnatelj koordinatori skupina veljaca – svibanj - izvodenje aktivnosti i prikupljanje podataka - prikupljanje podataka - pracenje ostvarivanja planiranih aktivnosti nastavnici koordinatori skupina lipanj - pracenje realizacije planiranog na razini škole - procjena ravnatelj koordinatori skupina 3. PROCJENA I IZVJEŠTAVANJE • Koordinatori skupina pripreme cjelovitu analizu i interpretaciju prikupljenih podataka. • Koordinatori skupina zajedno s ravnateljem procijene postizanje zadanih prioritetnih ciljeva u skladu s postavljenim kriterijima i daju kljucne nalaze o procesu uvodenja poboljšanja. • Koordinatori zajedno s ravnateljem pripreme ishodište za daljnje planiranje i mjere za izvodenje poboljšanja te izvještavaju cjelovito nastavno osoblje. VREMENSKA CRTA AKTIVNOSTI ODGOVORNOST svibanj - analiza prikupljenih podataka i interpretacija podataka koordinatori skupina lipanj - priprema nacrta izvještaja o samoevaluaciji ravnatelj koordinatori skupina kolovoz - predstavljanje izvještaja o samoevaluaciji - priprema akcijskog plana za sljedecu školsku godinu nastavnici koordinatori skupina rujan - predstavljanje i rasprava izvještaja na vijecu roditelja i školskom odboru - objava na internetskoj stranici škole ravnatelj 4. PRIMJER DOBRE PRAKSE KOJA SE PROVELA NA SATU POVIJESTI (Predstavljanje knjige s povijesnom tematikom kao usmena ocjena na satu povijesti u zakljucnom razredu) Procitaj knjigu Pocni na vrijeme, pricu moraš razumjeti. Pomozi si tako da „citaš s olovkom“. Tijek dogadaja, zanimljivosti bilježi na posebnom listu koji je nacrt za daljnji rad. Nacrt pokaži na predstavljanju. Predstavi pricu Predstavi pricu tako što ceš svojim kolegama iz razreda predstaviti kljucne dogadaje, zanimljive citate ili odlomke. Predstavi što te u prici iznenadi, što je možda dosadno ili bi ti ucinio drugacije. Pricu možeš predstaviti zajedno s nacrtom, kako si pratio pricu i razumio je (3 boda: nacrt, jasnoca i razumijevanje price, predstavljanje citata, odlomka). Povijesne cinjenice/književna vrijednost knjige Pred sobom imaš knjigu koja crpi iz stvarnih dogadaja, ali ima u njoj puno toga što je samo književno, umjetnicko. Pokušaj saznati što su provjerljivi, stvarni dogadaji. Predstavi kako su stvarni dogadaji umiješani u plod umjetnikove mašte (nacini umjetnikovog pisanja: pisma, dnevnik, roman …) (5 bodova – prikladno uvrštavanje u povijest, književna vrijednost, razlikovanje cinjenica od mašte) Tvoje mišljenje o predstavljanju dijela povijesti kroz knjigu Predstavi kakvom citatelju bi knjigu preporucio ili odvratio. Kako si kroz knjigu upoznao dio povijesti? Kako bi prica iz povijesti još mogla biti predstavljena? (2 boda: preporuka, osobni pogled na nacin prezentiranja povijesti) Predstavljanje: Skenirana korica knjige … opremimo razred. Izvještavaj sa slobodnim govorom ca. 5 do 8 minuta, poster ili PP prezentacija je samo pomoc. Na predstavljanju imaš knjigu i pokažeš je. Nakon predstavljanja knjigu vratiš u školsku knjižnicu – predstavljena knjiga priznata je i kao dio citalacke znacke. Strucni rad URAVNOTEŽENA PREHRANA ZA ZDRAV MOZAK Vlasta Godnic, Osnovna škola Simona Jenka Kranj, Ulica XXXI divizije 7a, 4000 Kranj, Slovenija Sažetak Rezultat neuredene, nezdrave prehrane nije samo debljanje, vec i negativan utjecaj na rad mozga. Neka istraživanja ukazuju na vezu izmedu nezdrave prehrane i niže ocjene ucenika. Visoki šecer i zasicenih masti utjecu na stanice u hipokampusu, koji igra važnu ulogu u pamcenju i ucenju. Kljucne rijeci: uravnotežena prehrana, težina, ucenje i pamcenje 1.Uvod: Svake godine provode se mjerenja za sportski karton u okviru tjelesnog odgoja, a Laboratorij za dijagnostiku tjelesnog i fizickog razvoja objavljuje izvješca vec od školske godine 1982/83 dalje. Prošlogodišnje izvješce je zabrinjavajuce, jer je kod tri petine djece došlo do povecanja potkožne masnoce, a udio djece s pretilošcu porastao je za cetvrtinu. Korišteni su pokazatelji fizickog razvoja kao što su visina, težina, kožni nabor nadlaktice i indeks tjelesne mase. PROBLEM: Tijekom školovanja od kuce ucenici su ostali bez školske užine, što je u vecini slucajeva dovelo do neuravnotežene, neredovne i nezdrave prehrane. Mnoge nezdrave grickalice izvor su šecera i masti, koje negativno utjecu na rad mozga. Kako bismo podigli svijest o važnosti kvalitetne prehrane za rad mozga i cijelog organizma, pripremili smo sportski dan, koji je osim sportskih aktivnosti ukljucivao i pripremu zdravog dorucka i užine. Fizicka aktivnost djece smanjila se za više od 13 %, smanjile su se sve testirane fizicke aktivnosti fizickih sposobnosti. * Najveci pad dogodio se u aerobnoj izdržljivosti i koordinaciji. Tjelesna masa osnovnoškolaca u protekloj godini bila je najveca u povijesti mjerenja, a trend povecanja tjelesne mase u školskoj godini 2019/20 neusporedivo je veci od trendova izmedu pojedinih godina u povijesti mjerenja. U prosjeku, kožni nabor nadlaktice povecao se za oko 6 posto. Povecanje masnog tkiva je više od trecine izraženije od povecanja ukupne tjelesne mase, što ukazuje na znacajno povecanje masnoce kod djecaka i djevojcica. Indeks tjelesne mase porastao je više u jednoj godini nego što se smanjio u prethodnih pet godina. Udio djecaka s pretilošcu povecao se za gotovo 17 posto, a udio djevojcica povecao se još za postotak više. Kod djecaka, a i kod djevojcica, prevalencija morbidne pretilosti dramaticno se povecala, s povecanjem od 80 % kod djecaka i 60 % kod djevojcica. Australska studija pokazala je da konzumiranje hrane bogate zasicenim mastima i šecerom kod ucenika u dobi od 14 godina ostavlja posljedice na kognitivne sposobnosti; ucenje kroz vizualizaciju, dugorocno pamcenje i vrijeme reakcije. Visoki šecer i zasicene masti utjecu na stanice u hipokampusu, koji igra važnu ulogu u pamcenju i ucenju, i gore navedenim aktivnostima. Poducavanje sportskog odgoja na daljinu nije moglo sprijeciti znacajnog pada tjelesne sposobnosti djece, vec ju je samo malo ublažilo. Tjelesna aktivnost kojoj su djeca izložena kod kuce u uvjetima sprjecavanja druženja s vršnjacima, intenzitetom niti približno ne postiže intenzitet tjelesne aktivnosti ostvarene tijekom sati tjelesnog odgoja u školi, na treninzima u sportskim udrugama ili igranju s vršnjacima na sportskim terenima. Školovanje na daljinu donijelo je i promjene u prehrambenim navikama, ucenici su naime ostali bez školske užine i toplog rucka. Za vecinu, to je dovelo do neuredene, neredovite i nezdrave prehrane. Mnoge nezdrave grickalice izvor su šecera i masti koje negativno utjecu na rad mozga. Kako bismo podigli svijest o važnosti kvalitetne prehrane za funkciju mozga i cijelog organizma, organizirali smo sportski dan, koji je osim sportskih aktivnosti ukljucivao i pripremu zdravog dorucka i užine. METODE: Sportski dan osmišljen je kako bi ucenike vodio kroz pripremu dorucka, zdrave užine i kroz sportske aktivnosti. Imali su dosta razlicitih ideja, od kojih su jednu odabrali, što im je najviše odgovaralo. 2.Zakljucak: Vecina svih ispitanih ucenika rekla je prije sportskog dana da ne doruckuju, vec jedu slane i slatke, nezdrave grickalice i piju slatka, gazirana pica tijekom nastave. Cesto puta, rucak je prvi uravnotežen obrok. Nakon sportskog dana, vecina je navela da se osjeca bolje i, prije svega je imala smanjenu želju za nezdravom prehranom. Prehrana bogata šecerom i zasicenim mastima ima veliki utjecaj na sposobnost pamcenja, ucenja; dugorocno može dovesti do razvoja degenerativnih kognitivnih bolesti. Osim toga, to utjece na debljanje. Kao sportski pedagozi imamo važnu ulogu u podizanju svijesti i poticanju ucenika na zdrav nacin života, što ugrubo ukljucuje uravnoteženu prehranu, dovoljnu hidrataciju i kretanje. Sportski dan bio je tako lijep primjer i motivacija ucenicima da se brinu o sebi i svom zdravlju. Nije bitan samo trenutni izgled, vec i svijest o dugorocnim posljedicama nezdravih izbora na kvalitetu života. Takoder je važno zapamtiti da djeca u kucnom okruženju cesto nemaju odgovarajuci uzor za zdrav nacin života, pa je potrebno educirati sve generacije. 3.Literatura: [1.] Benton, D., & Jarvis, M. (2007). The role of breakfast and a mid-morning snack on the ability of children to concentrate at school. Physiology & Behavior, 90(2-3), 382-385. [2.] Bleiweiss-Sande, R., Chui, K., Wright, C., Amin, S., Anzman-Frasca, S., & Sacheck, J. M. (2019). Associations between food group intake, cognition, and academic achievement in elementary schoolchildren. Nutrients, 11(11), 2722. [3.] Jamar, G., Ribeiro, D. A., & Pisani, L. P. (2020). High-fat or high-sugar diets as trigger inflammation in the microbiota-gut-brain axis. Critical reviews in food science and nutrition, 1-19. 2.4 RV4: Koji im je najomiljeniji žanr? Strucni rad NASTAVA NA DALJINU S KRONICNO BOLESNIM ROMSKIM UCENIKOM Marjanca Tomažin Osnovna škola Trebnje, Slovenija Sažetak Osnovna škola Trebnje jedna je od vecih škola u Republici Sloveniji. Pri provedbi odgojno-obrazovne djelatnosti suocavamo se s razlicitim izazovima. Jedan od njih je i rad s romskim ucenicima, koji u našem okruženju predstavljaju zajednicu sa svojom kulturom, jezikom i poviješcu. Ucenici cesto dolaze iz manje poticajnog društvenog okruženja, što je tijekom provedbe nastave na daljinu zbog epidemiološke situacije s Covidom 19 predstavljalo poseban izazov. Uz dobro planiranje, prilagodbu i suradnju svih ukljucenih dionika, razvijaju se i primjeri dobre prakse u radu s romskim ucenicima. U nastavku cemo predstaviti provedbu odgojno-obrazovnog procesa s kronicno bolesnim romskim ucenikom. Uvjeti za uspješan rad su prilagodba, suradnja, dobri meduljudski odnosi i podrška obitelji. Pri analizi rada postavljaju se pitanja i pojavljuju izazovi, koji ukazuju na pojavu brojnih nedostataka i problema. Kljucne rijeci: romski ucenicima, odgojno-obrazovne djelatnosti, nastava na daljinu, kulturom, dobri meduljudski odnosi. 1.Uvod Osnovna škola Trebnje jedna je od vecih škola u Republici Sloveniji. Pri provedbi odgojno-obrazovne djelatnosti suocavamo se s razlicitim izazovima. Jedan od njih je i rad s romskim ucenicima, koji u našem okruženju predstavljaju zajednicu sa svojom kulturom, jezikom i poviješcu. Ucenici cesto dolaze iz manje poticajnog društvenog okruženja, što je tijekom provedbe nastave na daljinu zbog epidemiološke situacije s Covidom 19 predstavljalo poseban izazov. Uz dobro planiranje, prilagodbu i suradnju svih ukljucenih dionika, razvijaju se i primjeri dobre prakse u radu s romskim ucenicima. U nastavku cemo predstaviti provedbu odgojno-obrazovnog procesa s kronicno bolesnim romskim ucenikom. Uvjeti za uspješan rad su prilagodba, suradnja, dobri meduljudski odnosi i podrška obitelji. Pri analizi rada postavljaju se pitanja i pojavljuju izazovi, koji ukazuju na pojavu brojnih nedostataka i problema. Romska zajednica u Republici Sloveniji prepoznata je kao manjinska zajednica sa svojim etnickim i kulturnim obilježjima (vlastiti jezik, kultura i povijest). Rijec je o osjetljivoj, ranjivoj skupini stanovništva koja je na pojedinim podrucjima još uvijek u neravnopravnom položaju u odnosu na ostale državljane. S najvecim izazovima suocavaju se u podrucju životnih uvjeta, što je posljedica povijesnog procesa naseljavanja romske zajednice u izolirana podrucja, odvojena od ostalih naselja, zatim u podrucju loših socijalnih uvjeta i siromaštva te u podrucju obrazovanja, zapošljavanja i zdravstvene skrbi (Prilog Nacionalnom programu mjera Vlade Republike Slovenije za Rome za razdoblje 2017.-2021., 2017., str. 6.). 2.Razrada S obzirom na pojavu epidemiološke situacije s Covidom 19, odgojno-obrazovni rad s romskim ucenicima predstavlja nam dodatni izazov. Kao pedagoginja, u školskoj godini 2020./21. pružam i dodatnu strucnu pomoc romskom uceniku koji je opisan kao kronicno bolestan ucenik. Kao dijete s posebnim potrebama, ucenik ima pravo na 4 sata dodatne strucne pomoci i jedan sat usluge savjetovanja tjedno. Ucenik u školskoj 2020/21. godini ponavlja 4. razred i odobrena mu je nastava na daljinu te se zbog rizicnog zdravstvenog stanja obrazuje na ovaj nacin od listopada 2020. Razrednica, uciteljica engleskog jezika i ja, kao pružateljica dodatne strucne pomoci, osmislile smo u školi model obrazovanja na daljinu. U izradu plana ukljucile smo takoder roditelje i ucenika. Pri ostvarivanju temeljnih sadržaja vodile smo racuna o principima individualizacije i diferencijacije ucenja. Prilagodile smo metode rada, uporabu didaktickih pomagala i organizaciju rada. U tom je smjeru prilagodena provedba dodatne strucne pomoci s ciljem objašnjavanja nastavnog gradiva i provjere razumijevanja, razvijanja strategija ucenja, organizacije rada i provodenja aktivnosti vezanih uz mentalno zdravlje i kretanje. S obzirom na to da su utvrdeni loši socijalni uvjeti u obitelji, škola je uceniku osigurala racunalnu opremu. Razrednica i uciteljica engleskog jezika pripremale su prilagodene nastavne materijale i nastavne sadržaje na tjednoj razini. Nastavne materijale predstavljali su nastavni listovi, rad uz uporabu udžbenika, rješavanje zadataka u radnoj bilježnici. Nastavni sadržaji prezentirani su uceniku kroz video sadržaje koje su snimile uciteljice. Ucenik je tako svladao nastavne sadržaje u sklopu sati dodatne strucne pomoci, uz samostalan rad i tijekom konzultacija s uciteljicom. Pri tome smo suradivale i s javnom ustanovom odnosno Centrom za školske i izvannastavne aktivnosti koji kroz projekt Zajedno do znanja razvija mehanizme stjecanja znanja namijenjene pripadnicima romske zajednice. U konkretnom slucaju, uceniku su pomogli pri razumijevanju nastavnih sadržaja i organizaciji rada. Na temelju Pravilnika o provjeri i ocjenjivanju znanja te napretku ucenika u osnovnoj školi prilagodili smo nacine i vrijeme ocjenjivanja uceniku te odredili minimalni broj ocjena pri pojedinacnim predmetima. Ocjenjivanje se odvijalo nakon provjere znanja ucenika na razlicite nacine: usmeno putem videokonferencije, predajom pismenih zadataka i slanjem fotografiranih radova. Razrednica i uciteljica engleskog jezika jednom su tjedno ili, po potrebi, provodile konzultacije s ucenikom, a ciljevi su bili provjeriti razumijevanje nastavnih sadržaja i evaluirati rad. Suradnja s roditeljima odvijala se putem videokonferencije na konzultacijama. U skladu sa sposobnostima, omogucili smo uceniku i kontakt s vršnjacima, koji je tijekom obrazovanja na daljinu bio još važniji za razvoj pripadnosti, socijalnih i komunikacijskih te drugih vještina. Ucenik je sudjelovao na danima aktivnosti i sporta na otvorenom. Medutim, kada je za sve ucenike zapocela provedba odgojno-obrazovnog procesa na daljinu, ostao je u kontaktu sa svojim vršnjacima putem videokonferencija. 3.Zakljucak Uvjete za uspješan rad prepoznajemo u dobrom planiranju i kontinuiranoj evaluaciji rada, koja je pridonijela otvaranju mogucnosti za napredak. Svjesni smo da takav rad zahtijeva više fleksibilnosti i dobru suradnju svih ukljucenih dionika. To takoder predstavlja puno dodatnog rada za cjelokupnu ekipu, te cesto treba pronaci motivaciju u svom poslanstvu. Kljucne uvjete za uspješan rad prepoznajemo u dobrim medusobnim odnosima, koji moraju biti uvažavajuci i puni povjerenja, te u potpori obitelji. S obzirom na to da se romske obitelji medusobno vrlo razlikuju u pogledu vrednovanja znanja, svjesni smo da u radu sa svim romskim ucenicima ne bismo mogli postici iste ciljeve kao u opisanom slucaju. 4.Literatura [1.] Priloga k nacionalnemu programu ukrepov Vlade Republike Slovenije za Rome za obdobje 2017-2021. URL: https://www.gov.si/assets/vladne-sluzbe/UN/Dokumenti-Romi/aa0ac3214f/PRILOGA_NPUR_2017_2021.pdf (25. 10. 20 Strucni rad CITALACKE NAVIKE SREDNJOŠKOLACA U MARIBORU Anka Jemenšek Tehnicki školski centar Maribor, Slovenija Sažetak U ovom clanku proucavala sam citateljske navike mariborskih ucenika uz pomoc internetske ankete. Zanimao me njihov odnos prema citanju, ono što vole citati, razlike medu spolovima i koliko knjiga u prosjeku procitaju. Glavni rezultati istraživanja pokazali su da ucenici u prosjeku citaju 3-4 knjige mjesecno, 48% ispitanih ucenika reklo je da voli citati, a cak 75% da bi željelo poboljšati svoje citateljske navike. Vecina ucenika radije cita knjige stranih nego slovenskih autora, a više od polovice ispitanih ucenika cesto cita i knjige na stranim jezicima (uglavnom na engleskom). Rezultati nisu pokazali znacajne razlike medu spolovima. Kljucne rijeci: knjige, citanje, citalacke navike, tinejdžeri 1. UVOD Citanje je sposobnost razumijevanja pisanih rijeci i uporabe znanja za osobni rast i razvoj. To znaci sposobnost da se iz pisanih informacija dobije smisao. Ljudi citaju iz razlicitih razloga i s razlicitim ciljevima, izmedu ostaloga radi uživanja, razonode, opuštanja, informiranja i znanja. [4]. Citanje je istovremeno i prepoznavanje simbola i povezivanje s odgovarajucim znacenjem koje im pripada što zahtijeva identifikaciju i razumijevanje. Ove vještine pomažu uceniku da razumije zasebno znacenje rijeci i znacenje u kontekstu. To je proces razmišljanja, vrednovanja, prosudivanja, zamišljanja, zakljucivanja i rješavanja problema. [4] Palani (2012.) smatra da je ucinkovito citanje važan put do ucinkovitog ucenja te da je citanje povezano s cjelokupnim obrazovnim procesom, tako da uspjeh u obrazovanju zahtijeva uspješne citateljske navike. Smatra da je citanje prepoznavanje simbola i njihovo povezivanje s odgovarajucim znacenjem. To zahtijeva identifikaciju i razumijevanje. Vještine razumijevanja pomažu ucenicima da razumiju znacenje rijeci zasebno i u kontekstu. Palani (2012) je dodao da je u današnje vrijeme navika citanja izgubila smisao te da su i mladi i stari zalijepljeni za televiziju. Što se tice obrazovnih institucija, smatra da je osposobljavanje studenata za ispite suština i kraj našeg obrazovnog sustava. 1.1 Smisao citanja Za pocetak dobro je istaknuti da citanje proširuje um i potice stvaranje novih ideja. Pokazalo se da citanje održava naš um mladim, zdravim i oštrim, a studije pokazuju da citanje cak može pomoci u prevenciji Alzheimerove bolesti. U istraživanju provedenom 80-ih pomno se pratilo 294 starijih žena i muškaraca kojima su bili zadani mentalno stimulirajuci zadatci, ukljucujuci citanje i pisanje. Posljednjih godina života takoder su prolazili testove pamcenja i razmišljanja kako bi pratili njihov napredak. Obdukcije nakon smrti pokazale su na slabije pamcenje kod onih koji se nisu bavili takvim aktivnostima. [6] Još jedan od mnogih razloga zbog kojeg je citanje važno jesto i to što omogucuje kreativno razmišljanje. Citanje nadahnjuje ljude. Pomaže u razvijanju kreativne strane mozga, za razliku od televizije koja ne koristi veliki dio kreativnih mogucnosti mozga. [6] Važno je napomenuti da citanje pomaže u poboljšavanju koncentracije. Citanje nas može nauciti kako se pravilno usredotociti, što je neprocjenjivo u gotovo svemu što svakodnevno radimo – za vrijeme studija, tijekom citave karijere i u osobnim odnosima. Citanje nas odvaja od nacina razmišljanja neprestano usmjerenog na više zadataka i omogucuje nam da se doista usredotocimo na jednu stvar koju radimo i da u njoj budemo potpuno prisutni. Ova usredotocenost može nam omoguciti uspjeh i na drugim podrucjima našeg života, kao što su posao ili škola. [6] Drugi razlog zbog kojeg je citanje važno leži u tome što ono omogucuje širi pogled na svijet i na druge. Citanje nam može pomoci da izademo iz našeg zatvorenog kruga i omoguciti nam da drugacije gledamo na svijet i izvan našeg svijeta. Citanje je prilika da živimo kroz živote drugih bez izlaska iz naše zone udobnosti ili pak putovanja negdje drugdje. [6] Citanje može biti nacin opuštanja i smirivanja. Nedavna studija pokazala je da je samo šest minuta citanja smanjilo napetost mišica i usporilo broj otkucaja srca citatelja, smanjujuci tako razinu stresa za 68 posto. [6]Studija u Liverpoolu pokazala je da citanje takoder može pomoci u lijecenju depresije. U sklopu projekta u Liverpoolu su osnovane dvije tjedne citateljske skupine za osobe s dijagnozom depresije. Klinicki podaci pokazali su da je došlo do statisticki znacajnih poboljšanja u mentalnom zdravlju depresivnih pacijenata u razdoblju od 12 mjeseci u kojima su pohadali citateljske skupine. Iako ovi zakljucci nisu konacni, oni postavljaju temelje za daljnje proucavanje. [2] 1.2 Citalacke navike ucenika i studenata Godine 2014. na jednom od sveucilišta u Gani provedeno je istraživanje citateljskih navika studenata. Studija je pokazala da 62,5% ispitanika priznaje važnost citanja i vjeruje da im citanje pomaže u boljem izražavanju. Studija je takoder pokazala da 81,9% ispitanika nije procitalo niti jedan roman ili fikciju u prethodna dva semestra, a samo 18% je reklo da je procitalo roman ili fikciju u istom razdoblju. Studija je nadalje potvrdila da 75,0% ispitanika cita samo sa ciljem da položili ispit. Studija je takoder potvrdila da 62,0% ispitanika posjecuje knjižnicu kako bi citalo bilješke s predavanja, 25,0% kako bi citalo udžbenike i samo 3,0% posjetilo je knjižnicu kako bi citalo romane ili fikcije. Studija je nadalje pokazala da je lijenost jedna od glavnih prepreka citanju medu ispitanicima. (Owusu-Acheaw) Navike citanja medu studentima i njihov utjecaj na akademski uspjeh: Studija studenata Veleucilišta Koforidua, 2014.) Istraživanje provedeno u Walesu pokazalo je da više od cetiri od deset petnaestogodišnjaka iz Welsa kaže da rijetko ili nikad ne cita knjige. Kao dio Pisa testova provedenih u 79 zemalja, tinejdžeri u Walesu polagali su testove iz citanja, matematike i prirodoslovlja koje je provela Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD). Osim testova, ucenici su dobili i dodatna pitanja, npr. njihove navike citanja i dobar osjecaj koje stvaraju. Ukupno 44% od 3.165 studenata iz cijelog Walesa reklo je da rijetko ili nikada ne cita, u usporedbi s 35% u zemljama OECD -a koje su sudjelovale u istraživanju (BBC vijesti, 2019.); „Izvješce o citanju djece i obitelji“ otkrilo je da samo 24% djece u dobi od 12 do 14 godina cita pet do sedam dana u tjednu. Postotak pada na samo 17% kada su u pitanju mladi od 15 do 17 godina, dok 76% ovih ispitanika svakodnevno posjecuje web stranice društvenih medija. [3] 2 ISTRAŽIVANJE Za potrebe ovog rada provela sam istraživanje u kojem su me zanimale citalacke navike mariborskih ucenika. Istraživanje sam provela pomocu internetskog alata 1ka. Na anketu se odazvao ukupno 271 ucenika, od cega je 66% ženskog spola i 33% muškog. Ispitanici su ucenici razlicitih srednjih škola u Mariboru. Q10 Spol Odgovori Frekvenca Postotak Važeci Kumulativa 1 (M) 90 33% 34% 34% 2 (Ž) 177 66% 66% 100% Važeci Ukupno 267 99% 100% Tablica 1 Istraživanje U sklopu istraživanja željela sam dobiti odgovore na sljedeca pitanja: RV1: Koliko ucenici u prosjeku procitaju mjesecno? RV2: Koji spol u prosjeku cita više knjiga? RV3: Koje autore ucenici u prosjeku više vole citati (strane ili slovenske)? RV4: Koji im je omiljeni žanr? RV5: Žele li ucenici poboljšati svoje citateljske navike? HIPOTEZE H1: Ucenici u prosjeku citaju 2 knjige mjesecno. H2: U prosjeku djevojke citaju više knjiga od djecaka. H3: U prosjeku ucenici radije citaju strane autore. H4: U prosjeku, ucenici više vole krimice. H5: Ucenici u prosjeku žele poboljšati svoje navike citanja. Q1 Volite li citati knjige? Odgovori Frekvenca Postotak Važeci Kumulativno 1 (Da) 116 43% 43% 43% 2 (Ne) 40 15% 15% 58% 3 (Ovisno koje) 114 42% 42% 100% Važeci Ukupno 270 100% 100% Tablica 2 Volite li citati knjige? 2.1 RV1: Koliko ucenici u prosjeku procitaju mjesecno? Slika na kojoj se prikazuje tekst, stol Opis je automatski generiran Grafikon 1 Istraživacko pitanje 1 Na pitanje: koliko ste knjiga procitali u posljednjih mjesec dana 197 (73,5% ispitanika) ucenika odgovorilo je da su u posljednjih mjesec dana procitali 0 - 3 knjige. 37 ucenika (13,8% ispitanika) odgovorilo je da su procitali 4 - 6 knjiga. Važeci Br. jedinica Prosjek Odstupanje Minimum Maksimum Q5 Koliko ste knjiga procitali u posljednjih mjesec dana? 268 270 3,6 4,55 1 30 Tablica 2 Istraživacko pitanje 1 Tablica 3 pokazuje da ucenici u prosjeku citaju 3,6 knjiga mjesecno, što znaci da se H1: H1: Ucenici u prosjeku citaju 2 knjige mjesecno odbacuju. 2.2 RV2: Koji spol u prosjeku cita više knjiga? U analizi odgovora na pitanje “koliko ste knjiga procitali u posljednjih mjesec dana”, usporedila sam aritmeticku sredinu odgovora muškog i ženskog spola. Aritmeticka sredina je 3,66 za mladice i 3,49 za djevojke. Rezultati su tako pokazali da mladici u prosjeku citaju nešto više knjiga od djevojaka. Hipoteza 2: H2: Djevojke u prosjeku citaju više knjiga od mladica, na temelju ovih podataka je odbijena. 2.3 RV3: Knjige kojih autora ucenici u prosjeku radije citaju (stranih ili slovenskih)? Grafikon 2 Istraživacko pitanje 3 Rezultati su pokazali da cak 88% ispitanih ucenika radije cita knjige stranih autora. Samo 12% njih odgovorilo je da više vole citati knjige slovenskih autora. U sklopu pitanja „Na kojem jeziku citate knjige“ (bilo je moguce više odgovora), cak 73% ucenika odgovorilo je da knjige cita na engleskom, 88% ucenika knjige cita na slovenskom. Hipoteza 3: Studenti u prosjeku radije citaju strane autore je time potvrdena. Grafikon 3 Istraživacko pitanje 3 Napomena autora: anketa je provedena na slovenskom jeziku (kriminalisticke i detektivske price, autobiografije, povijesni romani, prirucnici s podrucja zdravlja, osobnog razvoja, razonode i kuhanja, turisticki vodici itd., pustolovni romani, romani s temom naucne fantastike, dramska djela, ljubavni romani, poezija, humoristicko-satiricka djela, djela s podrucja društvenih znanosti. Rezultati pokazuju da je 55% ucenika najradije cita kriminalisticke i detektivske price; 50% ucenika je odgovorilo da najradije citaju naucnu fantastiku; 45% najviše voli citati ljubavne romane; 38% je navelo da najviše voli pustolovne romane dok je najmanji broj ucenika (8%), naveo da najradije citaju djela iz podrucja društvenih znanosti. Hipoteza 3: Ucenici u prosjeku preferiraju kriminalisticke price, potvrduje se na temelju ovih podataka. 2.5 RV5: Žele li ucenici poboljšati svoje citateljske navike? Grafikon 4 Istraživacko pitanje 5 Na pitanje „Želite li citati više nego što sada citate?“ cak 75% ispitanih ucenika odgovorilo je potvrdno. Na temelju ovih rezultata potvrdena je posljednja hipoteza „ucenici u prosjeku žele poboljšati svoje citateljske navike“. 2.6 Koje knjige ucenici citaju? Takoder sam upitala ucenike u anketnom upitniku koje su im najomiljenije knjige i koja je posljednja knjiga koju su procitali. Najcešci odgovori na pitanje „Koja je vaša omiljena knjiga?“ bili su: • Harry Potter, J. K. Rowling (9 ucenika) • Zvijezde su krive, John Green (5 ucenika) • Mali princ, Antoine de Saint-Exupéry (4 ucenika) • Writte me off, Brandy Davis (3 ucenika) Najcešci odgovori na pitanja “koja je posljednja knjiga koju ste procitali”? bili su: • Cudesni Felix, Andrej Hieng (9 ucenika) • Bili smo lažovi, E. Lockhart (4 ucenika) • Harry Potter, J. K. Rowling (2 ucenika) 3 ZAKLJUCAK „U usporedbi s prethodnim generacijama, tinejdžeri su 2010. godine provodili više vremena na internetu, a manje vremena s tradicionalnim medijima poput knjiga, casopisa i televizije“, rekao je glavni autor dr. Jean M. Twenge, autor knjige iGen i profesor psihologije na Državnom sveucilištu San Diego. „Vrijeme na digitalnim medijima zamijenilo je vrijeme kada ste uživali u knjizi ili gledali televiziju.“ Sve se više govori da tinejdžeri premalo citaju, te da su vrijeme za knjige zamijenili sa Instagramom, Facebookom, TikTom i slicnim društvenim mrežama. Ove tvrdnje potkrijepljene su i rezultatima brojnih studija na ovom podrucju. Rezultati ovog istraživanja, medutim, pokazali su natprosjecno pozitivne rezultate. Na pitanje: „Da li vole citati“ samo 15% ucenika odgovorilo je negativno; ucenici u prosjeku citaju 3-4 knjige mjesecno, a cak 75% ispitanika reklo je da bi željelo poboljšati svoje citateljske navike. Na temelju ovih podataka možemo zakljuciti da unatoc cinjenici da mladi žive u doba društvenih mreža, YouTubea i Netflixa, ipak rado pronalaze vremena i za citanje knjiga, a u prosjeku su svjesni koliko je citanje važno. 4 LITERATURA [1.] BBC news. (3. 12 2019). Preuzeto 20. 10 2021 iz Reading: Are teenagers falling out of love with books?: https://www.bbc.com/news/uk-wales-50645357 [2.] Hamer, A. (11 2010). An investigation into the therapeutic benefits of reading in relation to depression and well-being. Preuzeto 21. 10 2021 iz https://d1wqtxts1xzle7.cloudfront.net/32364850/An_investigation_into_the_therapeutic_benefits_of_reading_in_relation_to_depression_and_well-being-with-cover-page- v2.pdf?Expires=1634992232&Signature=HNctuAu5dU1gG4krUyPHLu18vU2QS0xWngRyaB6M9G~hgnl-MXGAw8CQF [3.] Medium. (11. 8 2016). Preuzeto 20. 10 2021 iz Teenagers’ reading habits are declining — should we read into it?: https://medium.com/@AmyVieiraUCLan/reading-into- nowadays-teenagers-reading-habits-e6b321243d42 [4.] Owusu-Acheaw, M. (6. 5 2014). Reading Habits Among Students and its Efect on Academic Performance: A Study of Students of Koforidua Polytechnic. Preuzeto 19. 10 2021 iz https://d1wqtxts1xzle7.cloudfront.net/52948426/fulltext-with-cover-page- v2.pdf?Expires=1634992983&Signature=YUXLOa8sYn58z92nFqFnZU5oef~FsEuJQiaVUxXFYX8AukXYtXm4d8Yv1B5uUIWvEjcwWEsf5ilQ6anonatoolMFc4qu6JowcPIAkhtj5UYethXui~Ej4LcGjVTPHQUD1Vn5rVU00clvuxYjyKx [5.] Owusu-Acheaw, M. (2014). Reading Habits Among Students and its Effect on Academic Performance. Preuzeto 17. 10 2021 iz https://d1wqtxts1xzle7.cloudfront.net/52948426/fulltext-with-cover-page-v2.pdf?Expires=1634992983&Signature=YUXLOa8sYn58z92nFqFnZU5oef~FsEuJQiaVUxXFYX8AukXYtXm4d8Yv1B5uUIWvEjcwWEsf5ilQ6anonatoolMFc4qu6JowcPIAkhtj5UYethXui~Ej4LcGjVTPHQUD1Vn5rVU00clvuxYjyKx [6.] University of the people. (2020). Preuzeto 20. 10 2021 iz All The Reasons to Read: It’sImportant: https://www.uopeople.edu/blog/why-its-important-to-read/ Strucni rad ANALIZA ISTRAŽIVANJA O NAVIKAMA UCENJA Antonija Bukša TRGOVACKA I TEKSTILNA ŠKOLA U RIJECI Stane Voncine 1 a 51 000 Rijeka Republika Hrvatska Sažetak Cilj projekta je istražiti potrebe, stavove i navike mladih ljudi. U tu su svrhu osmišljena su tri istraživanja, a ovaj rad analizira i predstavlja rezultate drugog – istraživanje o navikama ucenja. Istraživanje je provedeno u drugom polugodištu školske godine 2020./2021. Obuhvacena ukupno 243 ucenika iz 3 škole: Trgovacke i tekstilne škole u Rijeci, Ekonomske škole Joze Martinovica Mostar, Republika Bosna i Hercegovina i Gimnazije in srednja šola Kocevje, Republika Slovenija. Istraživanje je provedeno anonimno, uz potrebne suglasnosti. Korišten je alat Microsoft Forms. Cilj rada je: - upoznati odnos ucenika prema ucenju: - da li je li ucenje svakodnevna obaveza - imaju li djeca odredeno mjesto i vrijeme za ucenje - da li ucenici imaju odgovarajuce uvjete za ucenje - imaju li djeca pomoc pri ucenju Izracunati su postotci za svaku tvrdnju prema danim odgovorima. Rezultati istraživanja pokazali su da se stavovi, navike i nacini razmišljanja te aktivnosti ne razlikuju medu vršnjacima: istraživanje je pokazalo da ucenici drže da je ucenje važno. Zabrinjavajuci je podatak i da ucenici sve tri škole u visokom postotku izjavljuju da ih ucenje umara, te da im ne predstavlja zadovoljstvo usvajanje novih sadržaja i vještina. Kljucne rijeci: srednja škola, stav prema ucenju, organizacija ucenja, uvjeti za ucenje, uspjeh. . 1.UVOD Spontani nacin stjecanja znanja i usvajanja vještina i stavova, tj. prirodno ucenje, vrlo je ucinkovito u pogledu brzine i trajnosti jer je motivacija kod takvog ucenja intenzivna. Ono je uvijek u skladu s potrebama onog koji uci. Razlike izmedu prirodnog i „školskog“ ucenja su mnoge, ali najvažnija je u organiziranost procesa ucenja [10]. Prirodno ucenje je nesistematicno, ovisno trenutnim potrebama subjekta. Školsko ucenje predstavlja plansko stjecanje znanja, vještina i navika. Upravo planiranje ucenja predstavlja izazov za ucenike. Na njega utjecu radne navike koje dijete stjece od najranije dobi (a na koje najveci utjecaj imaju roditelji), podrška koju dijete dobiva od roditelja, ucitelja i okoline, prostor i mjesto predviden za ucenje. Osjecaj odgovornosti koji se razvija na taj nacin doprinosi racionalnom pristupu ucenju. Razvijanje pozitivnog odnosa i entuzijazma prema ucenju predstavlja veliki izazov za sve ukljucene u proces. Kako stvoriti okruženje koje ce se uceniku biti poticaj pravi je izazov za sve sudionike u procesu, pogotovo ako uzmemo u obzir da živimo u vremenu brze tehnologije koja uvelike pomaže pri ucenju ali ima i zamke poput izoliranja ucenika jedne od drugih, a ponekad cak i od ucitelja. Informaticka tehnologija omogucava ucenicima da brzo i jednostavno dodu do potrebnih informacija i na taj nacin „skrate“ proces usvajanja novih sadržaja. Sve to utjece na stav ucenika prema ucenju, vremenu koje odvajaju za ucenje, izvore na koje se oslanjaju i potrebu za suradnjom u tom procesu. Ono što motivira ucenika je nastup i interpretacija samog ucitelja, zatim uvodenje novih zanimljivih sadržaja, disciplina u razredu, nastava u novom okruženju (Vizek- Vidovic, Rijavec, Vlahovic- Štetic i Milkovic: Psihologija obrazovanja, IEP-Vern, 2003.). Pravi je izazov motivirati ucenika, pobuditi mu interes i usmjeriti pažnju. Potaknuti ga da sam istražuje, povezuje, utvrduje uzrocno – posljedicne veze, te naposljetku i uživa u ucenju. 2.CILJ ISTRAŽIVANJA Cilj istraživanja bio je upoznati odnos srednjoškolaca iz razlicitih sredina prema ucenju. Zanimalo nas je da li se razlikuju stavovi i navike djece u organizaciji, nacinima i stavu prema ucenju. 2.1.METODOLOGIJA Istraživanje je provedeno u drugom polugodištu školske godine 2020./2021. Obuhvacena ukupno 243 ucenika iz 3 škole: Trgovacke i tekstilne škole u Rijeci, Ekonomske škole Joze Martinovica Mostar, Republika Bosna i Hercegovina i Gimnazije in srednja šola Kocevje, Republika Slovenija. 2.2.POSTUPAK Istraživanje je provedeno anonimno, a ispitanici su upoznati sa svrhom istraživanja kao i sa samim projektom. Na skali procjene od 3 stupnja: SLAŽEM SE, NE SLAŽEM SE, NITI SE SLAŽEM NITI NE SLAŽEM trebali su procijeniti svoje stavove prema ucenju, organizaciju vremena za ucenje, da li im je potrebna pomoc pri ucenju. 2.3.REZULTATI ISTRAŽIVANJA Istraživanje o ucenju provedena je u tijeku drugog polugodišta školske godine 2020./2021. U anketi su sudjelovala ukupno 243 ucenika iz 3 škole iz 3 države: ucenici iz Trgovacke i tekstilne škole u Rijeci (Republika Hrvatska), Ekonomske škole Joze Martinovica Mostar (Republika Bosna i Hercegovina) i Gimnazija in srednja šola Kocevje (Republika Slovenija). NAZIV ŠKOLE DOB UCENIKA BROJ UCENIKA Trgovacka i tekstilna škola u Rijeci 15 – 19 99 Ekonomska škola Joze Martinovica Mostar, Republika Bosna i Hercegovina 15 – 18 66 Gimnazija in srednja šola Kocevje, Republika Slovenija 15 – 19 78 Tabela 1.: Struktura ispitanika 99 78 66 BROJ UCENIKA TRGOVACKA I TEKSTILNA SREDNJA ŠOLA IN GIMNAZIJA KOCEVJE EKONOMSKA ŠKOLA JOZEMARTINOVICA MOSTAR Graf 1: Broj anketiranih ucenika u pojedinoj školi U Ekonomskoj školi Joze Martinovica sudjelovali su ucenici u dobi od 15 – 18 godina, a u Trgovackoj i tekstilnoj te Gimnaziji in srednjoj šoli Kocevje ucenici od 15 – 19 godina. 0 5 10 15 20 25 30 35 15 GODINA 16 GODINA 17 GODINA 18 GODINA BROJ UCENIKA Graf 2: Dobna struktura ispitanika u Trgovackoj i tekstilnoj školi Rijeka 0 5 10 15 20 25 30 35 15 GODINA 16 GODINA 17 GODINA 18 GODINA BROJ UCENIKA Graf 3: Dobna struktura ispitanika u Ekonomskoj školi Joze Martinovica Mostar 0 5 10 15 20 25 30 35 15 GODINA 16 GODINA 17 GODINA 18 GODINA BROJ UCENIKA Graf 4: Dobna struktura ispitanika u Gimnaziji in srednjoj šoli Kocevje Podaci pokazuju da su u ispitivanju u sve 3 škole najzastupljeniji 15 – godišnji i 16 – godišnji ucenici, dok su ucenici viših razreda manje zastupljeni. Ucenici imaju jasno izražen stav (ucenici sve tri škole preko 50%) da je ucenje važno. Medutim, razlikuju se njihovi stavovi o tome da li vole uciti: ucenici Trgovacke i tekstilne škole izjasnili su se (49%) da ne vole uciti, a ucenici Gimnazije in srednje šole Kocevje kao i ucenici Ekonomska škole Joze Martinovica iz Mostara ucenje prihvacaju kao obavezu te nemaju ni izrazito pozitivan ni negativan stav o ucenju. Zabrinjavajuci je podatak i da ucenici sve tri škole u visokom postotku izjavljuju da ih ucenje umara, te da im ne predstavlja zadovoljstvo usvajanje novih sadržaja i vještina. Takoder, veliki postotak djece u sve tri škole izjavio je da je glavni razlog ucenja – ocjena a ne zainteresiranost za sadržaje. Prepoznaju važnost ucenja – smatraju da je to put do znanja koje ce im u životu biti korisno, svjesni su da ucenje podiže kvalitetu života. No ne znaju kako bi im gradivo koje su do sada naucili u školi moglo biti korisno u svakodnevnom životu – takav stav ima 50 % ucenika u sve tri škole. Toj tvrdnji ide u prilog i cinjenica da se djeca izjašnjavaju (u postotku od 55% ucenika u svim školama) da uce puno beskorisnih podataka, te da u životu ima puno važnijih tema od onih koje uce u školi. 0 10 20 30 40 50 60 TRGOVACKA I TEKSTILNA SREDNJA ŠOLA IN GIMNAZIJA KOCEVJE EKONOMSKA ŠKOLA JOZEMARTINOVICAMOSTAR % Graf 5: Ucim zbog ocjene Ucenici su stava da je ucenje važno, jasna im je svrha ucenja ali u procesu ne uživaju, sadržaji su im dosadni i nezanimljivi jer nisu poticajni. Smatraju da su aktivno ukljuceni u nastavu. Ucenici sve tri škole su se u visokom postotku izjasnili da ne uce svakog dana, te da ucenju tijekom dana ne pridaju veliku važnost. Takoder, nema razlike ni po pitanju vremena u kojem uce – svi se izjašnjavaju da nemaju tocno predvideno vrijeme za ucenje tijekom dana vec uce kada to moraju jer ne mogu odgoditi. Vecina ucenika iz sve tri škole ima tocno predviden prostor za ucenje, a druženje s prijateljima pretpostavljaju ucenju. Slažu se u tvrdnji da imaju dobre uvjete za ucenje. 0 10 20 30 40 50 60 70 80 90 TRGOVACKA I TEKSTILNAŠKOLA U RIJECI SREDNJA ŠOLA IN GIMNAZIJAKOCEVJE EKONOMSKA ŠKOLA JOZEMARTINOVIA MOSTAR Nacini ucenja SAMO PROCITAM GRADIVO CITAM I PONAVLJAM VODIM BILJEŠKE I POCRTAVAM Graf 6.: Nacini ucenja Podaci nam govore o nacinu usvajanja gradiva: ucenici iz sve tri škole najviše usvajaju gradivo tako što citaju i ponavljaju (u sebi ili na glas). Znatan postotak djece u svim školama pri tome vodi bilješke i podcrtava gradivo dok je nešto manje onih koji su izjavili da uce tako da samo procitaju sadržaj (taj je podatak osobito nizak za Trgovacku i tekstilnu školu u Rijeci). Djeca iz sve tri škole isticu da uce tako što gradivo podjele na manje cjeline, da se trude uciti smisleno a tek neznatan dio gradiva nauce napamet. Zanimljiv je podatak da najviše vole uciti sami, a ne slažu se da lakše uce s zajedno s prijateljem/prijateljicom (izjava preko 80% ucenika u svim školama). Takoder, ne predstavlja im problem potražiti pomoc ukoliko gradivo ne razumiju. Svi se slažu da, ako se potrude, velik dio gradiva mogu savladati sami bez pomoci. 0 10 20 30 40 50 60 70 80 TRGOVACKA I TEKSTILNA ŠKOLA U RIJECI SREDNJA ŠOLA IN GIMNAZIJA KOCEVJE EKONOMSKA ŠKOLA JOZE MARTINOVICAMOSTAR NE TRAŽIM POMOC TRAŽIM POMOC Graf 7.: Ucenje samostalno ili u društvu Zanimljiv je podatak da je ucenicima iz Trgovacke i tekstilne škole u Rijeci i Ekonomske škole Joze Martinovica iz Mostara žao što u osnovnoj školi nisu ucili više (smatraju da bi im rezultati bili bolji), a u Gimnaziji i srednjoj školi Kocevje smatraju da su i osnovnoj školi imali jednak intenzitet ucenja kao i u srednjoj. Iznad 60% ucenika ne stidi se potražiti pomoc ako ne razumiju gradivo: 0 10 20 30 40 50 60 70 80 TRGOVACKA I TEKSTILNAŠKOLA U RIJECI SREDNJA ŠOLA INGIMNAZIJA KOCEVJE EKONOMSKA ŠKOLA JOZEMARTINOVICA MOSTAR TRAŽIM POMOC NE TRAŽIM POMOC Graf 8.: Stav ucenika o pomoci pri ucenju 3.ZAKLJUCAK Provodenjem i analizom anketnih upitnika postignut je jedan od ciljeva projekta koji glasi: istražiti odnos ucenika (vršnjaka) prema ucenju. Anketnim istraživanjem prikupljeni su stavovi i mišljenja 243 ucenika u dobi od 15-19 godina iz 3 škole iz podrucja Rijeke (Republika Hrvatske), Mostara (Republika Bosna i Hercegovina) i Kocevja (Republika Slovenija). U ispitivanju u sve 3 škole najzastupljeniji 15 – godišnji i 16 – godišnji ucenici, dok su ucenici u višim razredima manje zastupljeni. Definiranje odnosa prema ucenju kao podrucja istraživanja pokazalo je da ucenici sve tri škole na jednak nacin definiraju ucenje – kao vrlo znacajnu aktivnost i obavezu. Istraživanje je otkrilo i zabrinjavajuce cinjenice i trendove: Rijecani su ustvrdili da ne vole uciti, dok ucenici iz Kocevja i Mostara nemaju ni izrazito pozitivan ni izrazito negativan stav prema ucenju. Razlog leži u tvrdnji da ih ucenje umara, te da im ne predstavlja zadovoljstvo usvajanje novih sadržaja i vještina. Takoder, vecina izjavljuje da uci radi ocjene a ne iz znatiželje ili želje. Ipak, prepoznaju važnost ucenja za svoju buducnost, izražavaju ambicije no ne znaju kako bi im dosada nauceno moglo pomoci u buducnosti. Podaci o planiranju aktivnosti ucenja kao i nacinima ucenja gotovo su identicni za sve vršnjake bez obzira od kuda dolaze. Ohrabruje podatak da djeci nije teško potražiti pomoc ako nešto ne razumiju. Istraživanje o ucenju ucenika pokazalo je da ucenici sve 3 škole dijele iste ili slicne stavove, da imaju slican odnos prema ucenju, aktivnostima i organizaciji vezanim uz ucenje, o svojoj ulozi u tom procesu i ocekivanjima. 4.Literatura: [1.] Pezic Maligec C.: (2013.).: Kako brzo i lako uciti pamtiti, Redak,Split [2.] Cottrell S.:(2021.).: Vještine ucenja, Školska knjiga, Zagreb [3.] O`Brien D.: (2014.).Trening ucenja i pamcenja, Planet Zoe, Zagreb [4.] Gruning C.:(2010.). Uspješno ucenje, Znanje d.o.o., Zagreb [5.] Vodopija Š.: (2004.). Naucite kako uciti, Žagar, Rijeka [6.] Rijavec M., Miljkovic D.,(2003.). Vodic za preživljavanje u školi, IEP, Zagreb [7.] Vrgoc H.: (2002.): Pracenje i ocjenjivanje školskog uspjeha, Hrvatski pedagoško – književni zbor, Zagreb [8.] Pongrac S.(1980.). Ispitivanje i ocjenjivanje u obrazovanju, Liburnija, Rijeka [9.] Korkut D., Kopal R. (2018.): Kreativnost evolucija i revolucija, Kerschoffset d.o.o., Zagreb [10.] Pastuovic N.:(1978.). Obrazovni ciklus, Zrinski, Cakovec [11.] Delors J.: Blago u nama, Educa, Zagreb Strucni rad GLAZBOM I POKRETOM DO BOLJIH ODNOSA BIODANZA ZA ŠKOLSKU DJECU Nataša Babic, specijalna pedagoginja OŠ Angela Besednjaka Maribor Sažetak U OŠ Angela Besednjaka u Mariboru od školske godine 2015./2016. izvodimo projekt Glazbom i pokretom do boljih odnosa. Koristimo metodu Biodanze za djecu, kojom ucenici razvijaju emocionalni razvoj, socijalnu integraciju, motoricki razvoj i neverbalnu komunikaciju. Nastavu izvode razrednici i specijalni pedagozi. Sastoji se od verbalnog i neverbalnog dijela. Ucenici pokazuju bolju povezanost, suosjecanje, brigu za druge, iskazuju nježnost, uživljenost u situacije, suradnju i izražajnost. Kljucne rijeci: glazba, kretanje, suosjecanje, ukljucivanje. 1.Uvod Od školske godine 2015./2016. u OŠ Angela Besednjaka u Mariboru izvodimo projekt Glazbom i pokretom do boljih odnosa uz pomoc glazbeno-motorickog sustava Biodanze za djecu, u obliku medupredmetnog povezivanja Glazbene kulture, Tjelesnog odgoja te Prirode i društva. Nastavne satove imenujemo Glazba i pokret. Projekt ima veliku preventivnu vrijednost u smislu sprjecavanja nasilja, poticanja suosjecanja, ukljucivanja socijalno slabijih ucenika i razvijanja samopouzdanja. Biodanza je po definiciji glazbeno-motoricki sustav integracije pojedinca sa samim sobom, s drugima i s okolinom. To je sustav revitalizacije i obnavljanja emocija. To nije terapija, ali ima terapeutske ucinke. Temelji se na pažljivo odabranim i empirijski provjerenim vježbama i glazbi, kao i na opsežnoj teorijskoj podlozi iz psihologije, biologije, sociologije i neurologije. Vježbe uz odabranu glazbu djeluju objedinjujuce, ucenici razvijaju koordinaciju tijela, emocionalnu i motoricku integraciju, kreativnost, emocionalnost i suosjecanje. Vježbe izvodimo individualno, u paru i u skupini. Mnoge vježbe podsjecaju na ples. Ovom metodom uglavnom razvijamo neverbalnu komunikaciju, motoricki razvoj, emocionalni razvoj i socijalnu integraciju. Neverbalna komunikacija omogucuje da ucenici komuniciraju pogledom, pokretima, izrazom tijela i dodirom. U podrucju motorickog razvoja razvijamo ritam, sinergiju, snagu, fleksibilnost, elasticnost, ravnotežu, gipkost i koordinaciju. U podrucju emocionalnog razvoja razvijamo emocionalnu inteligenciju s naglaskom na suosjecanju, brizi za druge, na nježnosti, spremnosti pomagati drugima, izražavanju, poštovanju drugih, samopoštovanju i samopouzdanju. U podrucju socijalne integracije razvijamo poštovanje, prihvacanje i ukljucivanje manje popularne djece u razredni odjel te medusobno povezivanje. Kao takva, metoda je iznimno objedinjujuca i pruža mogucnost ukljucivanja sve djece u procese poboljšanja emocionalnog, socijalnog i motorickog razvoja. Svakome djetetu omogucuje optimalan razvoj na svim navedenim razinama razvoja, a posebno ucenicima slabijih socijalnih vještina, smanjenog samopouzdanja, slabije sposobnosti izražavanja, onima s tjeskobom zbog bliskih kontakata, preplašenim ucenicima i ucenicima cije je ponašanje nekonstruktivno, destruktivno, uvredljivo, itd. Zašto? Upravo te dvije skupine djece uz pomoc metode Biodanze za djecu dobivaju poluge koje su im potrebne za razvoj i socijalnu ukljucenost. Ucenici koji su rezerviraniji, uplašeniji, s manje samopouzdanja, otvaraju se uz pomoc ove metode, pokušavaju napraviti korak naprijed, zbližiti se s kolegama iz razreda jer je jedna od osnova metode Biodanze djelovanje u pozitivnom i poticajnom okruženju. Svi ucenici imaju jednaku priliku ukljuciti se i svima je omoguceno da dodu na red. Ucenici koji imaju poteškoca s kontrolom svog ponašanja, koje je destruktivno i uznemirujuce za druge, smiruju se uz pomoc metode Biodanze, a njihovo ponašanje s vremenom postaje društveno prihvatljivije. Zbog vježbi i glazbe, koje harmoniziraju tijelo, zbog djelovanja na simpaticki živcani sustav i zbog poticanja sposobnosti obnavljanja parasimpatickog živcanog sustava te snižavanja razine kortizola [1], ucenici s emocionalnim i bihevioralnim problemima na biološkoj razini pocinju se osjecati bolje i s vremenom uspiju promijeniti svoje ponašanje na društveno prihvatljiv nacin. Da bi metoda imala ucinke povezivanja, ukljucivanja, poboljšanja raspoloženja i suosjecanja, pri izvodenju ove metode potrebni su srcanost, strpljenje, sigurni okviri i znanje izvodaca. I tu pocinje naša prica. Za izvodenje ove metode dobili smo podršku vodstva Škole, prvo ravnateljice Vesne Kumer, potom i ravnateljice Barbare Novak (Krenker). U pocetku su vježbe izvodile dvije iznimno srdacne i suportivne uciteljice: Polona Brlic Tertinek i mag. Nataša Breznik. Sljedecih godina pridružile su se, isto tako srdacne i suportivne uciteljice, Tia Jesih Tollazzi, Ina Pušnik i Tjaša Porocnik. Od školske godine 2021./2022. pridružile su nam se uciteljice Barbara Krenker i Anja Kompan Lunežnik. Sa svakom razrednicom suraduje specijalna pedagoginja Nataša Babic, koja se školovala za instruktoricu Biodanze za odrasle i djecu. 2. Teorijska osnova Sustav Biodanze za djecu osmislio je prof. dr. Rolando Toro (1924. - 2010.), ucitelj, psiholog i antropolog iz Cilea. Bio je predavac na Cileanskom državnom sveucilištu i docent u Centru za medicinsku antropologiju Medicinskog fakulteta Sveucilišta u Cileu. Prije nego što je postao psiholog, u ranim pedesetim godinama 20. stoljeca poucavao je u poljoprivrednoj školi najsiromašnije djecake u Cileu. Poucavao ih je kroz iskustveno ucenje [6]. Na temelju svog klinickog iskustva u psihijatrijskoj praksi, 1965. godine napravio je prve analize ucinaka glazbe i plesa na pacijente u psihijatrijskoj bolnici u Santiagu de Chileu [2]. Uz razvoj glazbeno-motorickog sustava s terapijskim djelovanjem za odrasle, razvio je i Biodanzu za djecu, ciji su ciljevi: uspostavljanje kontakta s vlastitim identitetom, jacanje samopouzdanja i samostalnosti, poticanje pravilnog psihomotorickog razvoja, promicanje samopercepcije, iskustveno ucenje, promicanje sposobnosti emocionalnog sporazumijevanja i slušanja, promicanje grupne kohezije i promicanje razvoja eticke svijesti [4]. Najvažnija komponenta koju razvija metoda Biodanze za djecu je emocionalnost [7]. Rolando Toro [7] tvrdi da je upravo emocija jedna od psiholoških funkcija koja je najviše poremecena i potisnuta u današnjem racionalnom, društvenom, obrazovnom i politickom svijetu. Emocionalnost se odnosi na ono što volimo, što se subjektivno manifestira kao nježnost, suosjecanje, prijateljstvo, solidarnost, empatija, altruizam, univerzalna ljubav, ljubav prema životu. To je stalna spremnost na brigu i empatiju prema ljudima kao i prema svemu živom [7]. Uz teorijsko-pedagoške temelje i prakticna iskustva s Biodanzom za djecu, koja se provodi u školama i vrticima u Italiji, uvodenju glazbeno-motorickih radionica u našoj školi pridonijeli su znanstveni dokazi prof. dr. Marcusa Stuecka i dr. Alejandre Villegas sa Sveucilišta u Leipzigu. Uz pomoc Ministarstva zdravstva u Njemackoj, prof. dr. Marcus Stueck i dr. Alejandra Villegas razvili su znanstveno evaluiran program Biodanze za djecu u školama i vrticima pod nazivom TANZPRO, koji predstavlja neverbalni dio Škole za suosjecanje [3]. Na edukativnim radionicama ucitelji uce kako voditi ucenike kroz ples i kako kroz razlicite susrete aktivirati njihovu kreativnost [2]. Škola za suosjecanje predstavlja preventivni program za sprjecavanje nasilja [2]. Istražujuci ucinke ove metode, otkrili su da smanjuje razinu kortizola koji se luci kao odgovor na stres. Tako su otkrili da TANZPRO - Biodanza kod djece snižava hormon stresa, a niska razina ovog hormona temelj je empaticnog ponašanja. Takoder su otkrili da je kod djecaka pala razina testosterona, a smanjenje testosterona je biokemijska osnova za nenasilno empaticko ponašanje. Osim toga, dokazano je da regulira krvni tlak. I djeca koja su preosjetljiva (hipersenzibilna), imaju korist od ovog programa jer se njihova preosjetljivost smanji [2]. U 2007. godini kod ucitelja koji su bili ukljuceni u neverbalni dio Škole za suosjecanje, Biodanzu, uocene su statisticki znacajne promjene u poboljšanju odnosa ucitelja prema djeci. Poboljšali su se suosjecanje, otvorenost, kontakt ocima i komunikacija [2]. 3. Tijek rada u OŠ Angela Besednjaka Na svakom satu sudjeluju razrednice jer metoda Biodanze podrazumijeva složenu emocionalnu povezanost te je prisutnost razrednice poželjna. Ujedno, razrednica tako može i sama promatrati napredak djece u emocionalnom, socijalnom i motorickom podrucju. Svaki susret sastoji se od pet do šest motorickih vježbi koje se izvode uz odabranu glazbu. Za svaki susret pripremamo temu, sadržaj na koji cemo se kretati ili plesati. U prvim razredima teme su vezane za djecji svijet kao što su: Indijanci, Šetnja u parku, Škola za carobnjake, Macke..., a u sljedecim razredima teme su više vezane za školsko gradivo, npr.: Jesen, Obitelj, Zanimanja, Vozila, Uskladenost... Odredene vježbe radimo samostalno, neke vježbe izvodimo u paru, a neke u skupinama. Na svim je susretima u provodenju ove metode i povezivanju ucenika na neverbalnoj i emocionalnoj razini, pored instruktorice Biodanze, u našem slucaju specijalne pedagoginje, aktivno ukljucena i razrednica. Susret protjece u dva dijela. Ucenici sjede u krugu, u kojemu predstavimo temu susreta, kažemo im kamo cemo ici ili što cemo si predstaviti u svojoj mašti te to pokazujemo tijelom kroz pokret. 1. Razgovor u krugu, usmeno predstavljanje teme na koju cemo se danas kretati, plesati i pokazivati. 2. Prakticni dio susreta, u kojem slijede vježbe, doživljaji sljedecim redoslijedom: - vježbe za razvoj identiteta, vitalnosti, povezivanje skupine - vježbe za razvijanje motoricke koordinacije, emocionalno-motoricke integracije, emocionalnosti, kreativnosti - opuštanje tijela, odmor - ponovna aktivacija, povezivanje. Svaku vježbu pokazujemo, demonstriramo na sredini kruga. Demonstracija je potrebna za aktivaciju zrcalnih neurona i pretpripremu za doživljavanje. Zahvaljujuci demonstraciji, ucenici se lakše povežu sa svojom percepcijom tijela i prepuste se porivu koji stvara glazba. Zatim samostalno izvode vježbu. Za svako od navedenih podrucja predvidene su vježbe. Vježbe i glazba, koja odgovara pojedinoj vježbi, rezultat su višegodišnjeg istraživanja i testiranja. Vježbe se temelje na prirodnim ljudskim pokretima kao što su hodanje, hodanje u paru, vježbe fluidnosti, vježbe opuštanja tijela, ritmicka i melodijska sinkronizacija u paru (ritmicki i melodijski ples za dvoje), vlakovi, eutonicni ples, ples u krugu, odmor u skupnom gnijezdu, zagrljaji, maženje vlastitih ruku, nježno maženje ruku u skupini od pet ili dvoje sudionika, milovanje kose, lica, leda u dvoje, pružanje zaklona za dvoje, oslobadanje pokreta, izražajni ples (ritmicki i melodijski), ples lakih pokreta, ples životinja, ples za drugoga, tematska koreografija ... [5]. U svakom plesu za dvoje ima puno izmjena, stoga ucenici imaju priliku izvoditi vježbu s vecim brojem kolega iz razreda. Izmjene su brze, tako da nemaju mogucnost izbora prema simpaticnosti, vec biraju prvog kolegu, kolegicu iz razreda koju vide. U svakoj izmjeni potrebno je oprostiti se zagrljajem ili stiskom ruke prije nego što potražimo drugog kolegu ili kolegicu iz razreda. Glazba pokriva opus od izrazito ritmicnog do izrazito melodicnog. Ukljucuje jazz, rock i pop glazbu, klasicnu glazbu, tropske ritmove i etno glazbu. Glazba je odabrana za djecju populaciju. Zbog epidemiološke situacije u školskoj godini 2020./2021., a vjerojatno ce tako ostati i ubuduce, morali smo prilagodavati provedbu vježbi. Od svih vježbi odabrali smo pojedinacne vježbe i pripremili izvodenje vježbi za dvoje i u skupini, ali tako da udovoljimo svim propisima i mjerama. Na taj je nacin metoda okrnjena, ali se usprkos tome glazbom i pokretom ucenici povezuju sa sobom i drugima, doduše ne više kontaktom, vec samo pogledom na primjerenoj udaljenosti i osjecajem prisutnosti drugih u razredu ili na otvorenom. U tablici 1 prikazan je primjer izvodenja sata Biodanze za djecu. Podrucje razvoja: Kreativnost, emocionalni razvoj Svrha: Smiriti se, pokazati ljubaznost prema drugima, izmisliti neobicne pokrete Tema: Sat - vrijeme * Glazba je odabrana prema metodologiji Biodanze za djecu. Naziv vježbe Glazba Uputa 1. Fiziološko hodanje Razgovaramo o tome koliko je vrijeme važno u životu i da je svakoj radnji namijenjeno odredeno vrijeme koje mjerimo u satima, minutama, sekundama. Ujutro svi idemo u školu, roditelji na posao... Cesto smo u žurbi, gledamo na sat... pa cemo tako i mi ici u školu... 2. Ritmicna sinkronizacija u dvoje Na putu do škole dogodilo nam se pravo cudo. Susreli smo patuljka Urara koji je htio zaplesati s nama. 3. Oslobadanje pokreta Patuljak Urar rekao nam je da previše žurimo, da je sat naš gospodar te da ce nam pomoci usporiti i osloboditi se ovog brzog vremena. To cemo moci postici samo ako budemo zaplesali drugacije nego što smo navikli. Podijelit cemo se u cetiri skupine. Svaka ce skupina plesati u sredini. 4. Elasticna integracija Patuljak nam je rekao da ce nam pomoci usporiti. Prvo cemo se polako kotrljati kroz vrijeme. 5. Maženje ruku udvoje Patuljak nas je pozvao da sada, kada smo usporili i idemo sve sporije kroz život, polako milujemo ruke drugog. 6. Skupno gnijezdo odmor Bili smo jako ljubazni jedno prema drugom, zajedno cemo se odmoriti i umiriti. 7. Zakljucni krug Na kraju se oprostimo. Sjetimo se našeg patuljka Urara kad ce nam se u životu jako žuriti! Tablica 1: Primjer nastavnog sata 1 4. Zakljucak Kod ucenika ukljucenih u program najviše ohrabruje socijalna integracija, inkluzija, razvoj izražajnosti i samopouzdanja introvertiranih ucenika te razvoj konstruktivnih oblika ponašanja kod ucenika koji to sami ne mogu postici. Primjecujemo da su razredi koji sudjeluju u tjednim satovima Glazbe i pokreta, povezani i suradnicki, ucenici koji su manje emocionalno jaki postaju jaci, oni kojima je teže kontrolirati ponašanje i ometaju druge, smiruju se. Ucenici postaju brižniji jedni prema drugima, suosjecajni, lakše prihvacaju jedni druge, manje popularni postaju prihvaceniji.... Ucinci metode najbrže se pokazuju kod ucenika koji nemaju nikakvih problema, ciji emocionalni i psihicki svjetovi nisu povrijedeni, a kod ucenika koji pokazuju probleme, ucinci su vidljivi sporo i u malim pomacima. Sve ovisi o njihovom psihofizickom stanju. Nekima je bilo potrebno godinu dana da su prihvatili pozitivan impuls glazbe, pokreta i ljudskog vodstva, da su iz buntovnog, nekooperativnog, destruktivnog ponašanja prešli na kooperativan i povezujuci nacin ponašanja. Opcenito, ucenici ukljuceni u provodenje Biodanze za djecu pokazuju povecanu kreativnost u gibanju, bolju povezanost i suosjecanje. Izraženo je bilo iskazivanje nježnosti tijekom vježbi i kod djecaka i kod djevojcica. Sustavnih istraživanja nemamo, ali promatranjem ucenika uocavamo da svi napreduju u socijalnom, emocionalnom i motorickom razvoju. Svjesni smo da je potrebno posvetiti se sustavnom istraživanju. Za sada se pozivamo na znanstvenoistraživacki rad prof. dr. Marcusa Stuecka sa Sveucilišta u Leipzigu i njegovih suradnika iz podrucja Biodanze za djecu i ucitelje na International Research Academy BIONET. Velika nam je želja da se i u Sloveniji omoguci pohadanje Tanzpro Škole za suosjecanje. Tako bi veci broj ucitelja, pomocu glazbeno-motoricke metode Biodanze za djecu, razvijao kod ucenika, uz motoricki, i emocionalni i socijalni razvoj te ujedno pripomagao u preventivnom radu na podrucju sprjecavanja nasilja i povecanja suosjecanja medu ucenicima. 5. Literatura [1.] Stuck, M., Villegas A. (2008.). Danze towards health? Empirical research of [2.] Biodanza. Abstract of fundationsabout all empirical studies on Biodanza in [3.] German, English, Spanish and Italian language in one book. Leipzig: Faculty of [4.] biomedical science and psychology Univerzity of Leibzig. [5.] Stueck, M. (2013.). School of Empathy: Introduction and First Results. http://www.bildungsgesundheit.de/SchoolofEmpathy.pdf (10.1.2018.) [6.] Stueck, M., Villegas A., Lahn F., Bauer K., Tofts P. in Sack U. (2016.) Biodanza for kindergarten children (TANZPRO-Biodanza): reporting on changes of cortisol levels and emotion recognition. Body, Movement and Danze in Psichoterapy An International Jurnual for Theory, Reasrch and Practice, 11, 75-89. https://www.tandfonline.com/doi/abs/10.1080/17432979.2015.1124923?journalCo de=tbmd20 (20.2.2018.) [7.] Toffanello C., Panni D. in Gambri M. (2015.). Predlog za izvedbo tecajev za otroke v osnovni šoli. Ljubljana: Šola biodanze v Sloveniji po sistemu Rolanda Tora Araneda. [8.] Toffanello C., Panni D. in Gambri M. (2015. a). Metodologija biodanze za otroke. Ljubljana: Šola biodanze v Sloveniji po sistemu Rolanda Tora Araneda. [9.] Toro R. (2012.). Rolando Toro Origenes de Biodanza. Santiago de Chile: Ediciones Corriente Alterna. [10.] Toro R. (2015.). Biocentricna vzgoja. Ljubljana: Šola biodanze v Sloveniji po sistemu Rolanda Tora Araneda. Strucni rad „PISANJE NA LEĐIMA“ RADIONICA PREVENCIJE NASILNICKOG PONAŠANJA MEĐU UCENICIMA Zoran Hercigonja, mag.edu.inf. Sažetak U sklopu razrednog projekta „Prevencija nasilnickog ponašanja medu ucenicima“ provedena je radionica „Pisanje na ledima“ kojom se dotaknuo kontekst nasilja iz „zasjede“, gdje su ucenici neizravnim putem izrazili svoja mišljenja i stavove o ucenicima koji su sjedili do njih. Cilj ove radionice, bio je osvijestiti ucenike o cinjenici kako cesto neizravnim putem uzimamo preveliku slobodu nepromišljeno izražavajuci svoja nezadovoljstva drugima ujedno vrijedajuci te druge oko sebe. Radionica je takoder trebala omoguciti razvoj empatije i prosocijalnog ponašanja medu ucenicima te usmjeriti ucenike u razvoju samopouzdanja i sigurnosti oko sebe. Kljucne rijeci: prosocijalno ponašanje, nasilje, prevencija 1.UVOD Meduvršnjacko nasilje u školskoj okolini, manifestira se na razlicite nacine, najcešce kao fizicko maltretiranje i nanošenje fizickih ozlijede drugim ucenicima. Fizicko nasilje prati takoder i poznati oblik verbalnog nasilja i zlostavljanja, koje se manifestira kroz izrugivanje, javno omalovažavanje, povredu dostojanstva osobe. Iako postoji više tipova meduvršnjackog nasilja u školama; navedeni tipovi su najucestaliji. Na pojavu nasilja reagira se tek onda kada se pojave prve ozbiljne posljedice takvog ponašanja. Cesto ignoriramo ranije uzroke nasilnickog ponašanja ili njegove prvotne znakove koji su vrlo teško prepoznatljivi, a mogu biti od velike pomoci kod utvrdivanja nasilnickog ponašanja medu ucenicima. Škole se trude sprijeciti pojavu nasilnog ponašanja medu djecom u školi radom na primarnoj prevenciji razvijanjem prosocijalnog ponašanja ukljucivanjem ucenika u suradnicki i timski rad na nekoj aktivnosti kojom uce životne vještine. Školski strucni suradnici se takoder trude cestim intervencijama i projektima ukljuciti ucenike u razvijanje samopouzdanja, potvrdivanja sigurnosti i stvaranja pozitivne slike o sebi. Uz spomenute intervencije, zanemaruju se neizravni nacini izražavanja ucenikovih stavova prema drugom uceniku. Ucenici ce mnogo jednostavnije izraziti svoje mišljenje i stav prema drugom uceniku neizravnim nacinom izražavanja. Tako ce biti lakše utvrditi trenutacno stanje samopouzdanja tog ucenika i njegovu sigurnost u njega samoga. Upravo se tom problematikom bavila provedena radionica. 2.MATERIJALI, CILJEVI METODE I TIJEK RADIONICE Radionica „Pisanje na ledima“ provedena je u VII. Osnovnoj školi Varaždin na satu razrednog odjela nad ucenicima 6. razreda. Radionici je prisustvovala grupa od petnaest ucenika 6. razreda. Radionica je dio razrednog projekta „PREVENCIJE NASILNICKOG PONAŠANJA MEĐU UCENICIMA“. Temeljni ciljevi radionice, bili su povezani s ciljevima spomenutog razrednog projekta. Ciljevi: . Sprijeciti pojavu nasilnog ponašanja medu djecom u školi radom na primarnoj prevenciji (razvijanjem samopouzdanja ucenika i pozitivne slike o sebi, ucenjem životnih vještina) . Razvijati empatiju i prosocijalno ponašanje te poticati druženje, suradnju i prijateljske odnose medu ucenicima . Informirati ucenike i roditelje o vrstama i oblicima nasilja i zlostavljanja te o mogucim mjerama prevencije . Poduciti djecu kako ispravno reagirati na nasilje i zaštititi sebe i druge. Temeljni cilj radionice bio je preko vodenih aktivnosti dovesti ucenike do zakljucka da se osjecamo mocnije i jace vrijedajuci druge te da je to odraz naše nesigurnosti, nedostatka samopouzdanja te da nam vrijedanje služi kao paravan da bismo prikrili svoje slabosti i sigurnost u same sebe. Materijali i metode: Za ostvarenje navedene radionice bilo je potrebno: . petnaestak papira u boji, . selotejp traka . flomaster za pisanje . plave omotnice . bijeli origami ukrasi u obliku golubice. Tijek aktivnosti: Petnaest ucenika 6. razreda od cega deset ucenica i pet ucenika sudjelovali su u radionici. Najprije su razmjestili školske klupe i stolice posložili u krug. Izmedu stolaca su ostavili dovoljan razmak tako da su se mogli okretati oko stolca za 180°. Ucenici su mogli birati pokraj koga ce sjediti u aktivnostima radionice. Prva aktivnost Prva aktivnost je bila uzajamna masaža žeda. Ucenici su se okrenuli najprije svojem desnom susjedu i laganim pokretima ruku masirali leda otvorenih dlanova. Prilikom provedbe ove aktivnosti, vladao je blagi žamor i smijeh. U istoj vježbi ucenici su se okrenuli do svojeg susjeda ulijevo i nastavili blagu masažu leda. Atmosfera je bila vrlo ugodna i vladao je blagi žamor. Druga aktivnost Nakon te vježbe, ucenici su se trebali ponovno okrenuti svojem desnom susjedu i grubljom masažom masirati leda susjeda stisnutih šaka. Istu radnju, ponovili su i okrenuvši se susjedu slijeva. Atmosfera blagog žamora je postepeno prelazila u negodovanje, nezadovoljstvo i grube komentare pojedinih ucenika. Treca aktivnost Po završetku te aktivnosti, ucenici su se vratili u prvotni položaj. Svakome od njih, razrednik je podijelio jedan A4 papir u boji, selotejp traku i flomastere za pisanje. Ucenicisu trebali svojem prvom susjedu na leda nalijepiti papir i cekati daljnje upute. Cetvrta aktivnost Nakon uspješnog pricvršcivanja papira na leda, ucenici su se trebali okrenuti lijevom susjedu i napisati prvu asocijaciju vezanu za osobu ispred sebe na papir na ledima. Nakon toga su se okrenuli desnom susjedu i ponovili istu proceduru. Tada je uslijedilo pitanje od strane razrednika: „Kako se sada osjecaš kada ti netko piše po ledima?“ Na to pitanje su ucenici odgovarali pojedinacno u krugu. Najcešci odgovor je bio: „Osjecam se glupo“. No pokreti ucenika su govorili nešto drugo. Ucenici su bili dosta uznemireni i nesigurni. Uslijedilo je i drugo pitanje: „Cega se najviše bojiš da ti piše na ledima?“. Na to pitanje ucenici nisu odgovarali. Izmotavali su se i tražili nacin kako bi izbjegli to pitanje. Pokreti ucenika odavali su nervozu i uznemirenost. Peta aktivnost Po završetku te aktivnosti, ucenici su svojem susjedu s desna trebali na leda napisati što žele promijeniti na osobi ispred sebe (Što želiš promijeniti na drugome ispred sebe?). Isto su trebali ponoviti i na susjedu s lijeva. Šesta aktivnost Nakon te aktivnosti uslijedilo je citanje sadržaja listica. Svaki ucenik je u krugu na glas procitao sadržaj lista skinutog s leda. Odgovori na pitanje „Što želiš promijeniti na drugome ispred sebe?“ najcešci odgovori su bili: Želim da promijeni majicu jer jo bolje stoji plava…Želim da cešce igramo nogomet…Ništa. Odgovori su se odnosili najcešce na neke uobicajene stvari poput odijevanja, izgleda i druženja, a opet neki su napisali samo Ništa da bi se što prije riješili pitanja. Kada smo se vratili na raniji sadržaj gdje su ucenici trebali napisati prvu asocijaciju vezanu za osobu ispred sebe, postali su uznemireni. Poneki ucenici su odbijali procitati sadržaj papira. Pregledom tog sadržaja, došlo se do zakljucka da je sadržaj bio uvredljiv i nanosio povredu osobe. Naravno nije se radilo o neprimjerenom rjecniku, ali je sadržaj odražavao vrlo neugodne i uvredljive misli o drugim ucenicima. Taj sadržaj nastavnik nije procitao na glas zbog zaštite osobe svakog pojedinog ucenika. No on je postao vrlo dobar materijal prema kojem su vodile aktivnosti radionice. Nastavnik je na temelju toga vodio razgovor s ucenicima kako se ponekad osjecamo mocnije i jace vrijedajuci druge te da to cesto predstavlja paravan i dokaz da tako skrivamo vlastitu nesigurnost i slabosti. Nakon toga su uslijedila pitanja kojima se smanjila napetost medu ucenicima: „Jeste li mislili da je to što ste napisali moglo povrijediti nekoga?“ i „Možemo li se šaliti, a da pritom ne povrijedimo druge? “. To su bila pitanja nad kojima su ucenici razmišljali. Sedma aktivnost Za kraj ucenici su dobili plave omotnice u kojima se nalazio origami ukras bijele golubice, simbol mira i praštanja. Ucenici su trebali na krilo golubice napisati „poruku mira“ i u plavoj omotnici darovati odabranoj osobi unutar kruga. 3.ZAKLJUCAK Provedena radionica, vrlo je uspješno odradena s važnom porukom: „Vrijedanje drugih služi kao paravan iz a kojega skrivamo vlastitu nesigurnost i slabost.“ Takoder ucenici su se suocili s neizravnim oblikom nasilja. Iskusili su osjecaj krivnje, grižnju savjest zbog sadržaja koje su uputili ucenicima ispred sebe. Radionica je bila jedan praktican nacin za demonstraciju nasilja prije manifestacije istog s ozbiljnim posljedicama na štetu ucenika. Cilj ove radionice: osvijestiti ucenike o cinjenici kako cesto neizravnim putem uzimamo preveliku slobodu nepromišljeno izražavajuci svoja nezadovoljstva drugima ujedno vrijedajuci te druge oko sebe u potpunosti je ostvaren s pozitivnim rezultatom.