Pavao Tekavčič Zagreb
CDU 82 Ž Čorak.08:801.316.3
TVORBA RIJEČIU JEDNOM ZANIMLJIVOM KORPUSU
U prilogu se analiziraju i primjerima ilustriraju postupci tvorbe riječi u knjiži Kaleidoskop povjesničarke umjetnosti i književnice Željke Čorak, u usporedbi s nekim njezinim kasnijim djelima. Mnoštvo zanimljivih tzv. individualnih ili ad hoc tvorevina dokazuje s jedne strane kreativnost i bogatstvo autoričina jezika, s druge strane vitalnost i plodnost dotičnih tvorbenih postupaka u suvremenom hrvatskom jeziku.
1. Medu djelima suvremene hrvatske nefikcionalne književnosti posebno mjesto pripada tekstovima istaknute ličnosti suvremene hrvatske kulture, povjesničarke umjetnosti, književnice i publicistkinje Željke Čorak, prisutne na tim poljima preko trideset godina. Virtuoznost njezina jezika i stila dobro je poznata našoj kulturnoj javnosti, a jedan je od elemenata u tome i tvorba riječi, važna komponenta bogacenja leksika (uz posudenice i semantičke promjene). Tvorbeni postupci u jeziku naše autorice ilustriraju njezinu inventivnost i kreativnost kako u uporabi postojecih tako i u stvaranju novih izražajnih mogucnosti. Buduči da, medutim, u najnovijem i najboljem prikazu tvorbe riječi u hrvatskom jeziku (Babic 1986; odsada dalje: Babic) nije izričito navedeno jesu li djela Željke Čorak - kao i tolika druga - uzeta u obzir,1 držimo da če biti zanimljivo i korisno proučiti one primjere tvorbe koje bi svakako, s punim imenom, valjalo uvrstiti u materijal za taj študij. Večina je glavnih autoričinih djela objavljena doduše nakon Babičeve knjige (v. bibliografiju), ali jedna je njezina knjiga, Kaleidoskop, izišla 1970. godine, a druga 1981. godine. Kako u svim autoričinim tekstovima nalazimo impresivan niz tvorbeno zanimljivih primjera, uključit čemo i njih u prilog što slijedi, koncentrirajuči se ipak na Kaleidoskop, koji če nam biti temeljni korpus. Vrijedno je naime pokazati da več to mladenačko djelo Željke Čorak, zbirka kritika, osvrta i eseja objavljenih od 1965. do 1970. godine, sadrži sve ono bogatstvo jezika koje karakterizira i njezin kasniji rad. A buduči da je od najranijega teksta u Kaleidoskopu, eseja o Le Corbusieru iz g. 1965, do posljednje ovdje upotrijebljene knjige, Zagreb, pisani prostor (1994) prošlo tridesetak godina, bit če zanimljivo pratiti i eventualni razvoj autoričinih tvorbenih postupaka u tom periodu. U našem izboru primjera citirat čemo svaki od njih u kontekstu potrebnom za razumijevanje semantičke, stilističke, pragmalingvističke i tekstovne komponente, a gdje smatramo potrebnim, dodat čemo i vlastiti komentar. Ovim prilogom želimo s jedne strane
1 Na 8. strani govori se o izvorima, ali se ne navode oni autori koji nisu posebno citirani nego samo ekscerpirani, tako da se ti autori mogu utvrditi samo prepoznavanjem citata.
157
doprinijeti prikazu tvorbe riječi u navedenoj Babicevoj monografiji, a s druge strane osvijetliti jednu, i to ne najmanje važnu, stranu jezika i stila naše poznate autorice.
2.	Što se tiče teoretsko-metodoloških osnova, slažemo se uglavnom sa S. Babičem, koji u §70 svoje knjige razlikuje izvodenje (derivaciju) i slaganje (kompoziciju) kao dva temeljna načina tvorbe riječi. Ipak mislimo da se tvorba prefiksima može izdvojiti kao treči temeljni postupak (obrazloženje bi nas odvelo daleko izvan dopuštenih dimenzija ovoga rada), a za ono što Babic (§§104-107) naziva prefiksalno-sufiksalnom tvorbom služimo se kračim terminom parasintetička tvorba (rezultat su dakle parasintetici). Dok se u toj tvorbi radi o istodobnom dodavanju prefiksa i afiksa2 (npr. o + moguč + iti —» omogučitv, ne postoji ni *omoguč ni *mogučiti), u onome što Babic definira kao složeno-sufiksalnu tvorbu (§§93-94) mi vidimo takoder izvodenje ali od prethodno tvorenih osnova, koje mogu biti prijedložne sintagme (preko + Save —> prekosavski) ili složenice (bijeli + svijet —> bjelosvjetskv, usp. Anic 1998 /odsada: Anic/, str. 1409, točka 19). U takvim tvorevinama ne može se govoriti o istodobnom dodavanju tvorbenih elemenata ispred i iza osnove nego o dodavanju sufiksa kao posljednjega tvorbenog čina (v. za taj pojam Babic §§32,58,64 i dr.). Isto je tako npr. u talijanskom crocerossina 'djelatnica Crvenog križa' izvedeno od Croce Rossa sufiksom -ina, a ne istodobnim dodavanjem Croce i -ina na osnovu Rossa ili si.
Uz nabrojene tvorbene postupke postoje još dva. Prvi je izvodenje tzv. nultim sufiksom (Babic §§84-85, 1008-1113 i dr.), uglavnom u tvorbi imenica od glagola, tj. deverbala, kao plač (<— plakati), posjet (<— posjetiti) itd. Drugi je način tvorba tzv. prefiksoidima i sufiksoidima, tj. internacionalnim (latinskim ili grčkim elementima), koji su u odredenom smislu na pola puta izmedu prefiksa i sufiksa s jedne, a posve samostalnih leksičkih elemenata (riječi) s druge strane. Dok prefiksi odn. sufiksi mogu stajati samo ispred odn. iza osnove, neki »-oidni« tvorbeni elementi moguci su u oba položaja, npr. fil-antrop prema ruso-fil. Ti elementi uglavnom nisu samostalne riječi, ali se mogu osamostaliti (npr. auto).
3.	U ovom paragrafu, redom stranica u Kaleidoskopu, analiziramo primjere tvorbe riječi koje smatramo zanimljivima, navodeči prigodice usporedbe s kasnijim djelima Željke Čorak i podatke iz konzultiranih leksikografskih priručnika, a to su Anic, Benešič 1985-1990 (odsada dalje: Benešič) i, kao jedan od najboljih dvojezičnih rječnika, Deanovič-Jernej 1993 (odsada: Deanovič-Jernej). Gdje se rječnici ne citiraju, znači da dotične riječi u njima nema.
1) A ispod staklenastih opni nazre se nejasan lik, pretvorljiv u mnoštvo slika [...] (str. 12)
2 Afiks je širi pojam nego sufiks, pa obuhvaca ne samo tvorbu sufiksima (pjev-ač) nego i tvorbu gramatičkim morfemima (npr. sol-iti, gdje segment -iti nije sufiks nego gramatički morfem komutabilan s drugima u pojedinim paradigmama).
158
Značenje pridjeva pretvorljiv jasno je: mogučnost onoga što kazuje osnova (Babic §§1602-1617,1648-1649). Anic i Deanovic-Jernej navode pretvorljiv s. v. pretvoriv, a Benešic daje za pretvorljiv primjer iz V. Kaleba. Za isti tip pridjeva v. i primjer 8.
2)	su-vremenost Mirka Račkog (str. 25)
Kako u Kaleidoskopu nema primjera pogrešnoga zadržavanja crtice unutar riječi, su-vremenost neče biti pogreška umjesto suvremenost nego svjesna grafija, koju možemo definirati kao re-motivaciju, jer u neposredno prethodnom odlomku stoji ovo:
2a) Neke faze Mirka Račkog, nezavisno i od nacionalno-sadržajnih poticaja i od postignute likovne kvalitete, morat če se iznova odmjeriti sa stanovišta položaja u vremenu.
Grafija su-vremenost vjerojatno želi dakle istaknuti da ta riječ ne znači 'ono što supostoji dana s s nama' nego 'ono što u svojem vremenu koincidira s nečim drugim' (usp. za suvremenost Anic s. v.), da se prema tome slike odreduju u skladu s vremenom postanka. Zahvaljujuči toj re-motivaciji ubrajamo i autoričino su-vremenost u tvorbu riječi.
3)	Taj beskrajno promjenljiv [...] značenjem pregustprostor, taj svemir koji se [...] ukazuje u smionim kadrovima crteža na temu Dantea, to ludo oprostorenje puta kojim samo misao može proči, temelj je veličine Račkog [...] (loco uit. cit.)
Imenica oprostorenje izvedena je od parasintetičkoga glagola oprostoriti, koji se može parafrazirati kao 'pretvoriti u prostor', 'providjeti prostorom' ili si. Babic tu tvorbu obraduje u §§1922-1929, no našega primjera nema, jer je to sigurno ad hoc tvorevina, što dokazuje da je taj tvorbeni postupak još plodan3 (usp. imenicu osedravanje u primjera 21 i, kasnije, odragocjenjenje, u UFZ str. 197, koja je bez sumnje takoder individualna tvorevina).
4)	sklonost prema sinteznoj i sugestivnoj moči naivnog i dječjeg crteža [...] (str. 33)
Pridjev sintezni, tvoren po modelu npr. kriza —> krizni, dolazi i kasnije, u primjeru vrhunska ostvarenja [...] moraju biti ijesu sintezna (str. 103), zatim u navedenoj knjiži UFZ (str. 79 i 133), i u suvremenom dnevnom tisku (S. Križid Roban, Umjetnička topografija Hrvatske, Vjesnik 10. 9. 1997, str. 17; Živana Moric, Ostavka suprotiva Marulu, Vjesnik 23. 4. 1998, str. 25). Pridjev sintezni znači otprilike 'ono što ima karakter(istike) sinteze', pa se time razlikuje od pridjeva sintetičan i sintetički, koji označavaju ono što je rezultat sinteze (najčešde u tehnološkom ili sličnom smislu, usp. Anid ss. vv.). Babič obraduje tvorbu pridjeva sufiksom -ni detaljno i na mnogo prostora (§§1409-1462), ali primjer sintezni nismo našli. Analogna je tvorevina gostoprimni
3 Kao dokaz navodimo primjer kontemplativno oprostorenje umjetničinih simbola, u napisu Sandre Križic Roban Otvaranje jajeta, Vjesnik 31. ožujka 1998, str. 18. Takve tvorevine spominje i Anic, medu onima koje nisu uvrštene u njegov rječnik (str. 1439, točka 129).
159
(UFZ, str. 95), koja se u svojem kontekstu razlikuje od običnijega gostoprimljiv (Deanovič-Jernej s. v., Benešič s. v. s primjerom iz Ujeviča).
5)	mračne rupe nozdrva, očiju, usta rastvorena u posljednjem udahu davljenika. Razmreživanje života u podzemnu izjednačenost svega što sa zemlje silazi■ (str. 36; o slikama Nives Kavuric-Kurtovic)
Imenica razmreživanje izvedena je od parasintetičkoga glagola razmreživati, koji ovdje ima značenje što ga Babic (§1903) navodi kao prvo od četiri moguča značenja za prefiks raz-, tj. da se radnja vrši ili širi na različite strane, ali nisu isključena ni ostala (intenzifikacija, postignuče cilja, radnja u suprotnom smjeru; loco cit.). Analogno je stvoren primjer razravnoteženje [u inače simetričnoj kompoziciji] (UFZ, str. 78), takoder deverbal od glagola razravnotežiti, i to u četvrtom od Babicevih značenja (suprotnost od uravnotežiti, Anic s. v.; Deanovič-Jernej uz glagol daju i imenicu uravnoteženje, ss. vv.).4
6)	Sili teži nepodvrgnuti, u zajedničkoj plazmi embrioni čekaju izraštenje. (str. 37)
Imenica izraštenje (u opisu jedne slike) izvedena je iz glagola izrasti, koji je perfektivan. Babic (§§474-475) naglašava plodnost te tvorbe od imperfektivnih glagola nasuprot ograničenjima od perfektivnih (nekoliko primjera za ove u §§480-482), pa u takve u načelu rijetke tvorevine spada in naš primjer.
7)	potrebno je pazljivo pratiti sve što sliku sačinjava: kompoziciju kadra, njenu zgusnutost ili raspršenost, usredištenost ili pomak prema rubovima [...] (str. 40)
I imenica usredištenost izvedenka je od parasintetičkoga glagola usredištiti, posve motiviranogai semantički transparentnogau značenju 'dovesti nešto u središte', koje je različito od običnijega usredotočiti 'koncentrirati pažnju ili si. na nešto (što več jest) u središtu' (usp. Anič s. v.). Tu se dakle radi o lokalnom značenju, koje je jedno od četiri što ih navodi Babic (§§1912-1914 i 1931): ulaženje, obuhvačanje sa svih strana, krajnja zamorenost, postignuče cilja.
8)	Kuduz se samom strukturom svoje grafike suprotstavlja potrošivosti, naglašeno antitetično [...] (str. 43—44)
To je motivirana izvedenica od pridjeva potrošiv, jednog od pridjeva koji izriču mogučnost vršenja radnje ako je glagol od kojega su izvedeni prijelazan, kao ovdje (potrošiv <— potrošiti, prenosiv <— prenositi, čitljiv citati), a ako nije prijelazan, mogu značiti i sposobnost ili sklonost (plačljiv 4- plakati, razdražljiv <— razdražiti (se) itd.); usp. Babic §§1608-1610. Antonim ovdje navedenoga pridjeva, tj. nepotrošiv,
4 U dokaz plodnosti takvih individualnih i zaista ad hoc tvorevina evo primjera: jednom smo u gradskom autobusu u Puli čuli kako mlada majka opominje kčerkicu da se drži za držač, jer: ako naglo zakoči, past češ i razlijepit češ se ko palačinka. Slika je izvanredna: malo dijete faktično pljusne »sa sve četiri širom« (raz-), ne zna ustati pa izgleda kao da se zalijepilo za pod (uz to naravno plače i zove mamu).
160
upotrijebila je Željka Čorak, kao lijepu metafora, u opisu zanimljivosti i trajne vrijednosti starih časopisa (KR, str. 192), a istovrsne su i njezine tvorevine neobrazloživ (KR, str. 81), nezavršiv (ZK, str. 269), uništiv (KR, str. 94) (a ima i drugih). Posljednja tri pridjeva donosi i Anic (ss. vv.), dok Deanovič-Jernej daju samo oblike potrosljiv i unistljiv (ss. vv.). Usp. nepreskočiv, Vijnac 4. 6. 1998, str. 17.
9) [o demokratizaciji umjetnosti] pristupačnošču [...] formalnim pojedno-stavnjenjem [...] i tehničkom umnogostručivošču [...] (str. 45) Od ta tri apstrakta (dva od pridjeva, jedan od glagola) tvorbeno je najzanimljiviji posljednji. On je potpuno motiviran i semantički transparentan, a u tvorbenom je smislu rezultat čak četiriju tvorbenih činova:
4( 3( 2(u + \(mnogo + struk)i + iti)2 + /v)3 + ost)4 Odnosno, u obliku »stabla«:
mnogo + struk u + mnogostruk + iti (sa /k —> č/) umnogostruč(itiy+Jv umnogostručiv + ost umnogostručivost
Analogna je imenica umnoživost (str. 51) od pridjeva umnoziv, koji Deanovič-Jernej daju na prvom mjestu, a umnožljiv na drugom.
10)	slikarstvo Kalajičeva tipa dovodi u pitanje jednoobličnost njegova unutrasnjeg postojanja. (str. 46)
I jednoobličnost ima značajke ad hoc tvorevine, tj. motiviranost i semantičku transparentnost, a osnova može biti kako jednooblik (po modelu jednolik -» jednoličnost; Anič ss. vv.), tako i jednoličan (Anič s. v.).
11)	ne dopustiti strojevnim zakonitostma [...] da naizmjeničnim identifikacijama - za čovjekolikim strojem slijedi strojoliki čovjek - priguše svijest o čovjekovoj nezamjenljivosti. (str. 51)
Pridjev strojolik, u hijazmu (»zrcalnom kontrastu«)5 sa čovjekolik, izgleda takoder kao ad hoc tvorevina (po jasnom i posve motiviranom modelu), jer ga nijedan od naših izvora ne donosi. V. za hijazam i primjer 27.
5 Takvi su hijazmi, u raznim varijantama, čest stilem u jeziku Željke Čorak, pa evo izbora primjera: čovjek je trenutačnost trajnog. Čovjek je trajnost trenutačnog. (str. 6); u njega [Matissea] se može govoriti o »dubini površine«; u Postružnika o »površini dubine« (str. 31); Zaštita spomenika je u neku ruku urbanizam unatrag, kao što bi urbanizam morao biti zaštita unaprijed. (str. 99); stvoriti iz slobode svoju nužnost, ili iz nužnosti svoju slobodu. (str. 103); I tako se iz privremenog koje sadrži privid zakona, sastavlja vrijeme koje otkriva zakon privida, (str. 139); Doživljaj ne počinje iz
161
12)	kao da uistinu tek razbroj može otkriti onaj poticaj za mišljenje koji predstavlja stvarnu vrijednost ovog zbroja. (str. 52)
Imenica razbroj, antonim od zbroj, može se opisati bilo kao tvorevina zamjenom prefiksa s- (sa /s —» z/) prefiksom raz- sa značenjem radnje u suprotnom smjeru, bilo kao deverbalna izvedenica od razbrojiti (koji imaju Benešic i Deanovic-Jernej) ali to po značenju manje odgovara.
13)	[komentar jedne fotografije] stari \je\ istočnjak, miru veoma odan [...] znajuči da kupca čeka uzalud, osigurao cjelodnevni drijemei svojoj misli a nepokret svome tijelu [...] (str. 57)
Imenica nepokret, koju ne bilježi nijedan naš izvor, i opet jednom izgleda kao ad hoc tvorevina, i to bilo negacij om imenice pokret (prema mir —> nemir, red —> nered itd.), bilo izvodenjem iz nepokretan nultim sufiksom (po modelu nepovrat <— nepovratan). U OPGM, str. 19, stoji sintagma u poziciji nepokreta.6
14)	Osamljenjem motiva od sklopa u kojem se nalazi [...] autor pojačava njegovu [...] sadržajnosi [...] (str. 58)
Imenica osamljenje nije sinonim od osamljenost, jer je deverbal pa označava radnju, dok osamljenost znači stanje koje je rezultat procesa osamljenja. Deanovic-Jernej daju obje riječi, u djelomičnoj sinonimiji.
15)	[o fotografijama] one iznova sastavljaju [...] svijet koji promatramo i u koji su te bilješke pogleda mnogosmjerno ulazile. (str. 60)
Prilog mnogosmjerno izveden je dakako od pridjeva mnogosmjeran, koji se uklapa u niz mnogobojem, mnogobrojan, mnogoglasan, mnogojezičan, mnogosložan, mnogovrstan itd. (Deanovic-Jernej ss. vv.) odnosno mnogobrojan, mnogoljudan, mnogoslojan (Anic ss. vv.). S ve su to izvedenice sufiksom -(a)n od složenih osnova pa se time razlikuju od semantički istovrsnih tvorevina kao mnogostran, mnogostruk itd., u kojima imamo nulti sufiks.
16)	To što mi zapostavljamo neka područja, ne znači da ona prestaju postojati i da se istina svijeta sutra neče ukazati drukčijom od one kojoj smo privrženi (ili nas privrgavaju) danas. (str. 62)
staroga prema novom. Doživljaj počinje iz novoga prema starom. (ZPP, str. 159); Bosna [...] če u novijoj povijesti biti zabilježena po srazu slobodnog pada i pada slobode. (OPGM, str. 42); [jer mi se] pravim pitanjem ne čini sloboda kulture, nego kultura slobode. (ib., str. 46; v. i str. 47 i 50); Ti nisi potonula katedrala, ali si svakako katedrala potonuloga grada. (ZK, str. 261). Poseban je ovaj primjer iz Krhotina (str. 181): jedan kovač u Prezidu, koji je autoričinu djedu pravio kola, istaknuo je jednom na kuci obavijest da nije kod kuce; djed je šaljivo dopisao Pije, na što se majstor naljutio: jer je šala odgovarala istini. Ali je kola napravio jednako čvrsta i lijepa, buduči da se tada istina rado klanjala šali.
6 Genitiv nepokreta primjer je onoga što nazivamo upotpunjenjem paradigme (v. i primj. 26). Tako je potpisani autor mislio da riječ nepovrat dolazi samo u akuzativu s prijedlogom u (kako i stoji u Anicu, Benešiču i Deanovic-Jerneju), dok nije naišao na Batušičev podnaslov Slike iz nepovrata (Laterna magica, PSHK, Zagreb 1963, str. 56).
162
Glagol privrgavati semantički je u vezi s pridjevom privržen, a što se tiče tvorbe, on je rezultat imperfektivizacije (o čemu v. Babic §§1764-1836) »medu-etape« privrgnuti, po modelu izvrgnuti - izvrgavati, razvrgnuti - razvrgavati i si. (v. Anic ss. vv.). U o vom kontekstu on je svakako bar djelomično, individualna tvorevina. Za imperfektivizaciju ima u jeziku Željke Čorak i drugih primjera, npr. preduhitrivati (KR, str. 30), nastanjivati (ib., str. 99) (koje Anic ima), ugrebavanje (<•— ugrebavati) (ib., str. 101), preslagivati (ib., str. 104) (ova posljednja dva Anic nema) itd.
17)	Tako se lecnemo ili pribojimo ako se samostanske čelije pretvaraju u hotelske sobe [...] (str. 78)
Oblik pribojimo (se) pretpostavlja infinitiv *pribojati se, a to je posve sigurno individualna i ad hoc tvorevina. Taj je glagol perfektivan, kao i lecnuti se, s kojim je u disjunktivnom paru. Originalnost je upravo u kombinaciji perfektivnoga aspekta sa značenjem osjedaja ublaženoga, umanjenoga straha kao očito trajnoga stanja (usp. Anid s. v. pribojavati se). Babic našega glagola naravno nema ni u paragrafima o perfektivizaciji (§§1759-1763) ni u onima o prefiksu pri-(§§1895-1896), a ne nalazimo ga ni u jednom od konzultiranih rječnika.
18)	takve galerije i muzeji ponekad su samo [...] spremnice [...] ad hoc sabranih i neucjelovljenih izložaka [...] (ista str.)
Osnova participa ucjelovljen nije naravno imenica cjelov (s kojom je tek u dalekom srodstvu, v. Skok ERHSJ s. v. cio) nego glagol ucjeloviti, parasintetička izvedenica od pridjeva cjelovit (uz odbacivanje sufiksa -vit, o kome v. Babic §§1642-1647), a negativni je prefiks ne- posljednji tvorbeni čin.
19)	Nepodesni depoi i nedostatak suvremene tehničke opreme čine od tih ustanova često propadališta, a ne spremišta dragocjenih djela. (str. 81)
Kako tvorbena tako i semantička strana posve su jasne, pa je motivacija potpuna, naročito u kontrastu sa spremišta.
20)	današnje svevrijedno mjerilo devizne zarode, varavo primamljive posljedice turističke eksplozije [...] (str. 91)
Pridjev svevrijedan, koji ne donosi nijedan od naših izvora, složenica je (po modelu svenazočan, sveopči itd.; Anic, ss. vv.), ovdje aktualizirana u pomalo ironičkom značenju (radi se o očuvanju Plitvica), koje se dodiruje sa pridjevom svemogučili svemočan (»svemoguce« devize, nenadmašive po vrijednosti).
21)	proces osedravanja, osnovni fenomen Plitvičkih jezera (loco cit.)
Od imenica sedra stvoren je parasintetički glagol osedravati, koji označava polagani prirodni proces (tu dakle perfektivni pandan ne bi bio moguč). Nema ga ni Babic (§§1922-1929) ni naši rječnici.
22)	čovjek svojom mjerom teško može obuhvatiti sav raspon ovakve gigantizirane skulpture-arhitekture [...] (str. 119)
Ovdje se komentira zaista naivna zamisao arhitekta Nicolasa Schoffera o neboderima do 1500 m. višine i kilometarskim stambenim blokovima, pa je glagol
163
gigantizirati posve opravdan i kao značenje i kao tvorevina. Isti se glagol javlja u autoričinim tekstovima još dva puta: u Kaleidoskopu, na str. 128, nalazimo gerundij gigantizirajuči, a particip stoji u ZPP, gdje na 109. strani Željka Čorak duhovito komentira izgradnju Zagreba (konkretno Trnja) u obliku izoliranih objekata:
22aJJikada rasut i diskontinuiran skup objekata nije uspio postati grad. Po svojoj naravi on je gigantizirano selo bez zemlje.
Po Babiču (§§1723-1724) tvorba glagola na -izirati plodna je u suvremenom jeziku, i zaista može se navesti još niz tvorevina koje se javljaju tako reči svakodnevno. Iz autoričinih se djela mogu citirati npr. minijaturizacija (KR, str. 97), estetiziran (ib., str. 116), i ekspresivizirati (ZPP, str. 168; o portalu zagrebačke katedrale), a iz svakodnevnog jezika, terminologije i žargona navodimo iz Anica ourizirati (ourizacija nema), iz suvremene političke terminologije jinlandizacija (ni u jednom rječniku), a u Vjesniku od 9. travnja 1998, na 15. strani, u jednom satiričnom napisu o zapadnjačkom utjecaju spominju se kokakolaizacija, mekdonaldizacija i plejbojizacija. Boljega dokaza plodnosti te tvorbe valjda uopče nema!
23)	takva [je] staklena opna katkad uokružena uskim zidanim okvirom [...] (str. 124)
Glagol uokruziti, bar u ovom kontekstu, nema isto značenje kao običniji glagol zaokružiti: dok ovaj drugi znači 'dati nečemu okrugao, potpun oblik', naš glagol (u tekstu o tlocrtu crkve) znači 'staviti nešto u krug okružen ili omeden čime'. Medu glagolima tvorenim prefiksom u- Babič (§§1912-1914 i 1931) nema glagola uokruziti.
24)	Promajna [...] za ko ju se čini da se j edino ovako blokovita i sabijena može održati na svom komadiču tla. (str. 128)
Ovdje se makedonsko selo Galičnik, rastreseno na kosini brijega, usporeduje s dalmatinskom Promajnom, koja je »zgusnuta na uzak pojas obale i zatvorena golemim planinskim masivom« (loco cit.). Pridjev blokovit znači 'nalik na blok' ili 'sastavljen od blokova', dakle sličnost ili sastav (Babič §§1643-1644), a nalazimo ga još dva puta: u UFZ, str. 171, i u ZPP, str. 97 (u ovom drugom slučaju može značiti samo 'nalik na blok', jer se radi o opisu jedne vile). Za usporedbu možemo navesti i pridjev sokovit (ZPP, str. 69; u opisu krematorija), koji prema kontekstu znači 'ono što ima karakter šoka' ili je 'rezultat šoka' ili si., za razliku od običnijega šokantan (npr. ZPP, str. 167, i ZK, str. 296) 'ono što šokira' (Anič s. v.). Obje ovdje navedene izvedenice na -ovit vjerojatno su individualne ad hoc tvorbe: naši ih izvori ne bilježe.
25)	pred perspektivom dosadno ujednoličenog svijeta, ne bi li neke krajeve [...] trebalo [...] očuvati u njihovu [...] stoljetnom skladu? (str. 129)
Particip ujednoličen pretpostavlja infinitiv ujednoličiti, a to je parasintetička tvorevina od osnove jednolik (sa /k —» č/) ili jednoličan s odbacivanjem sufiksa -an kao u obilan —» obilovati i si. Zgodno je navesti i antonim uraznoličen (UFZ, str. 102) i izvedenicu uraznoličenje (ib., str. 148). Kao model u ovoj tvorbi mogli su poslužiti glagoli uobličiti, uravnotežiti i si. (Anič, ss. vv.).
164
26)	Taj svijet kojijoš uvijek posjedujemo nalazi se na izmaku, no u izmak ne bi trebalo da povuče i tolika svoja iskustva korisna našem vremenu, (loco cit.)
Imenica izmak (Anic s. v., Deanovič-Jernej s. v., Babic §1085) uobičajena je u lokativu s prijedlogom na, pa su i primjeri u dvama spomenutim rječnicima takvi, dok npr. Benešic donosi i nekoliko primjera u genitivu (nema odn. nije bilo izmaka). Autoričina sintagma u izmak, s prijedlogom u i akuzativom smjera, primjer je upotpunjenja paradigme, kao i genitivi nepokreta i nepovrata citirani u bilješci 6.
27)	svjetiljka je [...] metafora života koji izgarajuči uzrasta i uzrastajuči izgara [...] (str. 135)
Glagol uzrastati, u ovoj efektnoj metafori (koja je takoder primjer »zrcalnoga kontrasta«, v. primj. 11), rezultat je imperfektivizacije uobičajenoga uzrasti, opravdane upravo paralelizmom polaganoga izgaranja svjetiljke - i života. Model su glagoli dorastati, izrastati, narastati, urastati i si. (Anic ss. vv., Babic §1773), dok uzrastati u izvorima nema.
4. Prethodno izlaganje, koje se može dopuniti i drugim primjerima,7 pokazuje da su u jeziku Željke Čorak zastupljeni svi tvorbeni postupci:
—	izvodenje od jednostavnih osnova: blokovit, gigantizirati, sintezni, šokovit itd.;
—	izvodenje od složenica: mnogosmjeran',
—	izvodenje od glagola s prefiksima: podsječaj, potrošiv, pretvorljiv;
—	izvodenje od parasintetika: oprostorenje, usredištenost i drugi;
—	izvodenje nultim sufiksom: podsjet;
—	tvorba prefiksima: privrgavati, pribojati se, razbroj;
—	slaganje: strojolik;
—	parasintetičke tvorevine: svi glagoli u osnovi izvedenica kao oprostorenje i si. Posebno se mogu istaknuti komplementarni postupci imperfektivizacije
(privrgavati) i perfektivizacije {pribojati se), koji su bez sumnje najindividualnije autoričine tvorbene kreacije u korpusu, kao i remotivacija u su-vremenost. A kao osobito zanimljiv primjer ističemo izvedenicu umnogostručivost, analiziranu u primjeru br. 9.
7 Npr.: 1) deverbali zamišljaj (KR, str. 40) i podsječaj (ib., str. 97); 2) deverbal nultim sufiksom podsjet (KR, str. 202), negativno konotiran pridjevom gorak (upropašteni nakit, draga uspomena), dok je podsječaj pozitivno obilježen (veselje u obilaženju sajmova); 3) parasintetik prevapniti (KR, str. 198: o preinakama u staroj obiteljskoj kuči; subjekt je vrijeme); 4) izvedenica dvokomponentnost (KR, str. 74: opis boje na starom vrčicu) od pridjeva dvokomponetitan (—> dvije komponente)', usp. dvokuča, izraz za dvije bliske i funkcionalno vezane kuce (ZPP, str. 124 i 125; UFZ, str. 212 i bilj. 198); 5) particip turistificiran (inf. turistificirati), o prostoru pred Mimarom (ZPP, str. 83) itd.; a mogao bi se navesti i niz drugih primjera.
165
Sve su ovdje analizirane tvorevine s jedne strane dokaz plodnosti tvorbe riječi u suvremenom hrvatskom jeziku, a s druge strane one su ilustracija jezičnoga i stilskoga majstorstva Željke Čorak (da sve njezine tvorevine imaju izrazite stilske vrijednosti, vjerojatno nije uopde potrebno napose dokazivati).
Navedena djela
A.	Korpus - djela Željke Čorak:
Kaleidoskop, Zagreb 1970. (polazni korpus; citira se bez kratice). UFZ: U funkciji znaka. Drago Ibler i hrvatska arhitektura izmedu dva rata, Zagreb 1981.
ZK: Zagrebačka katedrala (u suautorstvu s Anom Deanovič, Zagreb 1988. KR: Krhotine. Prilog poznavanju hrvatske provincije u devetnaestom stolječu, Zagreb 1991.
OPGM: Oproštajno pismo gospodinu Mitterrandu, Zagreb 1993. ZPP: Zagreb, pisani prostor, Zagreb 1994.
B.	Ostali naslovi:
Anic 1998: V. Anic, Rječnik hrvatskog jezika, Zagreb.
Babic 1986: S. Babic, Tvorba riječi u hrvatskom književnom jeziku, Zagreb.
Benešic 1985-1990: J. Benešič, Rječnik hrvatskoga književnoga jezika od Preporoda
do Ivana Gorana Kovačiča, 1-12, Zagreb. Deanovic-Jernej 1993: M. Deanovid-J. Jernej, Hrvatsko-talijanski rječnik, Zagreb. Skok ERHSJ: P. Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika I-IV, Zagreb 1971-1974.
Abstract
THE TYPES OF WORD FORMATION IN THE WORKS OF ŽELJKA ČORAK
The article analyzes types of word formation (derivation, composition, prefixation, parasynthetics etc.) in the works of Zeljka Čorak, an outstanding contemporary Croatian writer. In her texts (from 1970 to 1994), besides the common examples many so-called ad hoc or individual formations are attested that show both linguistic (and stylistic) creativity of the author and vitality of word formation in present-day standard Croatian.
166