STROSSMAYEROV
KONCERAT
ZAGREB PETOG SVIBNJA
ODBOR ZAGREBAČKIH GOSPODJA ZA STROSSMAYEROV SPOMENIK
SVEČANI KONCERAT
DNE 5. SVIBNJA 1910. U 7 SATI NA VEČER U KR. HRVATSKOM ZEMALJSKOM KAZALIŠTU U ZAGREBU
IZVAD J A JU
GLAZBENA MATICA I SLOVENSKA FILHARMONIJA IZ LJUBLJANE
UZ DOBROHOTNO SUDJELOVANJE KONCERTNE PJEVAČICE G D J E MIRE COSTAPERARIE-DEV I G. JULIJA BETTETA, C. KR. DVORSKOG OPERNOG PJEVAČA IZ BEČA
RASPORED
1 PROSLOV: IVO VOJNOVIČ: ODA, krasnoslovi gdja Marija markiza Ružička-Strozzi.
2. Dr. ANTUN DVORAK: KARNEVAL, ouvertura.
Svira orkestar.
3. ANTUN FOERSTER: POVEJTE, VE PLANINE...!
Muški zbor.
4. a) ED. GRIEG: SOLVEJGINA PESEM,
b) PETER 1LJIČ ČAJKOVSKI: ZAPOJ MI PE-
SEM, O MATI!
c) Dr. GOJMIR KREK: TAM ZUNEJ JE SNEG.
d) OSKAR DEV: PASTARICA.
Pjeva gdja RA COSTA PE-RARIA.DEV,
KONCERTA:
5. a) EMIL ADAMIČ: ZAPUŠČENA.	\	Mje5oviti
b)	FRAN KIMOVEC: ZGUBLJENI CVET. I »borovi.
6. HUGOLIN SATTNER: JEFTEJEVA PRISEGA.
Za mješoviti zbor, soli i orkestar.
7.	a) ANTUN LAJOVIC: VETER VEJE.
b) „	„	PESEM STARCA.
c) „	„	SVETLA NOČ.
d) FR. S. WILHAR: MORNAR.
8 a) DAVORIN JENKO: VABILO.
b) OSKAR DEV: TIHI VETER OD MORJA.
»o £
“h 5 «H a
.ss®.»
&W-2 S
,CQ J. OJ
c UJ > a
•£-> ji T)3 .
Muski
zborovi.
9. Dr. ANTUN SCHWAB: DOBRO JUTRO: Koncertni valčik. Mješoviti zbor uz pratnju orkestra.
..
PJEVAČKI ZBOR SLOVENSKE GLAZBENE MATICE.
IVO VOJNOVIČ: ODA
KRASNOSLOVI G D J A MARIJA MARKIZA RUŽIČKA-STROZZ1.
S LASTAMA, GOSPE,
DOLETJEH VAM DANAS DA VJEČNU RADOST DUŠAMA NAVJESTIM,
MAJ JE DOŠO ! —
MAJ,
ŠTO GRMLJE I PANJE I HRIDI I SRCA I GROBLJA PJESMOM I CVIJEČEM KO ZA INAD KITI. —
MAJ JE DOŠO!
A SNJIM ETO I MI NA VAŠA VRATA ZAKUCASMO SMJELO DA ISTU RIJEČ VAM KAŽEMO ŠTO ZEMLJA UZDAHOM ČEZNJE SUNAŠCU DOVIKNU :
—	RAS TVORI RUKE VELI ZEMLJA SUNCU I PROSPI DARE NA ME
STO TU LEŽIM
UMORNA, SVISLA OD BOŽANSKOG TRUDA, DARUJUC SVIJETU ŠTO S NEBESA PRIMIH. KO MAJ SAD I ON
TU KROZ NAŠA USTA IZ TMINE ZBORI GDJE GA SANAK SVALI OD TEŠKOG POSLA GRADEČI NAM DVORE ZA BOLJE DANE KAD SLOBODA SVANE :
—	DAJTE MI SPOMEN,
VELI SJEN Z DUBINA,
AL NE DA SLAVOM ZABORAV NADVLADAM,
VEČ DA I S USTA MR AMOR NI JE H VIČEM LEDENIM DUŠAM KOJE NI HRIST NEČE,
DA SVE ŠTO RUKE DOHVATITI MOGU SA STABLA SREČE,
KOJ SE ZNOJEM HRANI,
S VE KO SUNCE ZEMLJI TO POVRATE.
(Čuje se daleka pjesma „Naprej zastava slave.)
AH ! ČUJTE, ČUJTE PLANINE SE ORE NA DOZ IV NJEGOV PJESMOM USKRSNUČA.
ONA VEČ SLAZI OKRUNJENA VIJENCEM ZLATNOGA PIRA S NARODOM ŠTO SLAVI.
U NJENOJ JECI USTANI SAD I TI
OJ ! LIJEPA NAŠA DOMOVINO HRABRA
PAK OBE HITRE
KANO STRIJELE S LUKA ODLET, TE GROBU MRTVOGA JUNAKA I STRAŽU TAMO STRAŽITE NAM VJERNU E DA PRESLAVNO STROSSMAYERA GESLO:
SVE ZA VJERU I ZA DOMOVINU!
ZAKONOM BUDE JEDINIM I SVETIM ŠTO ROD HRVATA VEZAČE S OLTAROM.
ZAORI PJESMO STROSSMAYER TE ZOVE !
MATEJ HUBAD
koncertni ravnatelj „Glazbene Matice“
DR. ANTUN ŠTRITOF predsjednik „Glazbene Matice"
SLOVENSKA GLASBENA MATICA
Malen su narod naša braca Slovenci, no imaju neke kulturne stečevine, s ko j ima se mogu opravdano ponositi i pred širokim svijetom. Tako je n. pr. pučko prosvjetno društvo „Družba sv. Mohorja”, koje broji 86.000 članova, uhvatilo čvrst korijen medju slovenskim pukom i mnogo doprinijelo prosvjeti i obrazovanosti slovenskog „ratarja”. „Glazbene” je pako „Matice” zasluga, što se je podigla slovenska umjetna pjesma, oslobodila se diletantizma i unišla u koncertnu dvoranu.
Neznatan bio je početak slovenske umjetne pjesme. Sve, što se uzradilo pedesetih godina na tom polju, našlo je mjesta u nekoliko sitnih sveščiča „Slovenske gerlice”, što ju na trošak „slovenskoga društva” počeo god. 1848. izdavati Juraj Fleišman. Narod, kod kojega se počela lijepa knjiga tekar razvijati, nije mogao dašto da i na glazbenom polju stvori djela veče vrijednosti. Kolike li razlike izmedju onih priprostih, naivnih pjesmica i izmedju u svakom obziru dovršenih skladbi, što ih nalazimo u novije vrijeme u izda-njima „Glazbene M a t i c e” i krasno uredjivanih „N o-v i h akord a”. Što je do toga došlo, u prvom je redu zasluga „Glazbene Matice”, kojoj je uspjelo prikupiti slovenske glazbenike i šire krugove zainteresovati za glazbeni napredak. Ustrajnim i postepenim radom ona je za više godina u svojim izdanjima pribrala lijepu glazbenu literaturu, a svojom školom i svojim javnim produkcijama, uzgojila
pravo glazbeno shvatanje, kako kod glazbenika samih, tako i kod pjevača i naroda.
Skromno rodila se „Glazbena Matica” god. 1872. u Ljubljani na poticanje Vojtjeha Valente, pristava gradske blagajnice, i nekojih rodoljuba i prijatelja pjesme. Mlado društvo udarilo sebi za zadatak, da izdaje dobre slovenske kompozicije za crkvu, školu i dom, da raspisuje za najbolja domača glazbena djela nagrade da sabira po svim slovenskim kra-jevima narodne pjesme i izdaje ih u lijepo uredjenoj zbirci, da osnuje glazbenu knjižnicu, priredjuje glazbene produkcije i da po mogučnosti osnuje po Sloveniji pjevačke glazbene škole. Lijep i obilat program, koji je „Glazbena Matica” od početka držala, te ga do danas i posvema ostvarila. Prvih deset godina bila je „Glazbena Matica” glazbenolite-raran zavod za izdavanje slovenskih skladbi i za sakupljanje narodnih pjesama. Crkvenu glazbu ona je napustila, jer se domalo u Ljubljani osnovalo „Cecilijansko društvo”, koje je mnogo doprinielo za procvat slovenske crkvene glazbe. Pjevačke školske knjige počeo je na svoju ruku izdavati glazbenik Antun Nedved, no izdavanja slovenskih umjetnih pjesama živo se latila „Glazbena Matica” sama i do danas izdala veliki broj izvornih slovenskih, pa i hrvatskih i srpskih umjetnih pjesama. Ali poslije prve desetgodišnjice svog rada pristupila je „Glazbena Matica” k dalnjem ostvarenju svog programa, te je god. 1882.
otvorila u Ljubljani vrlo potrebnu glazbenu školu. Prvi početak bio je dosta neznatan. U novu školu upisalo se 28 učenika. Druge je godine broj narastao več na 51, treče na 94, a četvrte na 118. God. 1886. postao je ravnateljem te škole poznati nam Franjo Grbič, koji je i u Zagrebu ostao u najboljoj uspomeni. Škola se postepeno i lijepo razvijala, te se po vremenu tako proširila, da broji danas 500 učenika, a obučaje na njoj 17 učitelja. Što se tiče glazbenih predmeta i višine glazbene pouke, približava se ta škola pravomu kon-zervatoriju. Pitomci dobivaju umjetničku glazbenu naobrazbu u svim instrumentima, u solo pjevanju te u glazbenoj teoriji. Svoje djelovanje proširila je „Glazbena Matica” na sve slovenske pokrajine. S velikim uspjehom otvorila je ona glazbene škole u Kranju, Celju, Gorici i Trstu.
No program, što ga je sebi „Glazbena Matica” stavila, time još nije bio iscrpljen, trebalo je, da još javnosti pokaže plodove svoga djelovanja, pa je zato god. 1888. priredila, prvi javni koncerat i tako započela akciju, da postane takodjer i koncertnim zavodom. U početku ravnao je ma-njim koncertima zborovodja — diletant dr. Franjo Gross, a poslije njega došao je sa bečkoga konzervatorija mladi, nadareni, i za sve što je lijepo i plemenito oduševljeni glazbenik, gosp. Matej Hubad. Njegov je prvi zadatak bio, da osnuje u „Glazbenoj Matici” vlastiti pjevački zbor. To mu je uspjelo več god. 1891., a taj se zbor proširio još iste godine u mješoviti. Taj zbor djeluje sada več dvadesetu go-dinu i priredjuje svake godine više velikih koncerata. Tim
koncertima je svrha, da glazbeno uzgoje slovensku publiku, pa zato idu za umjetničkom savršenošču na temelju pravih umjetničkih skladbi. Tijekom godina izvela je „Glazbena Matica” na svojim koncertima veča glazbena djela : Gallusove a capella zborove ; Dvorakove: „Svadbenu košulju”, „Stabat mater” i „sv. Ljudmila”; Bachovu: „Muku Hristovu po Mateju”; Haydnovo: „Stvaranje’; Brucknerov:	„Te Deum” ; Mozartov:	„Re-
quiem” ; Beethovenovu : „Missa solemnis” ; B o s s i j e v : „Canticum Canticorum” ; Hartmanov: „Sv. Francesko”; B e n d 1 o v : „Švanda dudak” ; Verdijev: „Requiem”; Perosijevo : „Narodjenje Isusovo” i veliki broj raznih slovenskih, hrvatskih, čeških i ruskih skladbi. Duša tim koncertima je sam koncertni zborovodja gosp. Hubad, koji je svojim ukusom, umjetničkim shvatanjem, vanrednom ško-lom i egzaktnom izvedbom doveo zbor „Glazbene Matice' do takove višine, da je sjajno zadovoljio stroge kritike, kad je god. 1896. nastupio dva puta u dvorani bečkoga „Musik-vereina“.
„Glazbena Matica” je svojom školom, svojim koncertima i raznim časnim nagradama, što ih je opetovano ras-pisala zadnjih godina vanredno podigla domaču slovensku glazbenu produkciju, koja daleko nadvisuje onu od predjaš-njih godina. Novije skladbe prošle su malenkosni provincija-lizam, te se digle kako u idejama, tako i u tehnici do svjetske koncertne vrijednosti. Radosna je pojava po slovensku glazbenu umjetnost, što je „Glazbena Matica” dobila u zadnje
vrijeme lijep broj vršnih, umjetničkih skladbi domačih umjet-nika, kojima može smjelo stupiti i pred šire i dobro glazbeno obrazovano opčinstvo. Još nam je u preugodnoj uspomeni njezin zbor, koji je nastupio u Zagrebu dne 2. svibnja 1908., te nas zadivio svojom preciznošču i finim nuanciranjem. Onda su se davale osim nekojih manjih zborova i Fibichove : „Proljetne romance” pretežno mile slovenske narodne pjesme
u uzornoj harmonizaciji M. Hubada, a sada hoče „Glazbena Matica" da nam pokaže najnovije slovenske skladbe i njima dokaže, koliko su Slovenci u zadnje vrijeme napredovali na glazbenom polju. Taj koncert ima da bude neka revija ili izložba najboljeg, što su slovenski glazbenici stvorih u zadnje vrijeme.
ZBOR GLAZBENE MATICE IZ LJUBLJANE (ŽENSKI ZBOR U NARODNOJ SLOVENSKOJ NOŠNJI.)
ver4
SLOVENSKE PJESME
PJEVANE NA KONCERTU DNE 5. SVIBNJA 1910.
POVEJTE, VE PLANINE...!
POVEJTE, VE PLANINE,
LI RASTE ŽE DREVO,
DA ZIBEL IZ DREVESA TESAR NAM STESAL BO?
POVEJTE, ČE REŠNIK SE SLOVANOM PORODI,
IN KJE NAM MATI V ZIBEL TO DETE POLOŽI?
POVEJTE KJE DORASTE NAŠ NARODNI JUNAK KI DVIGNE NAM ZASTAVO SOBODE, SLOGE ZNAK?
POVEJTE, VE PLANINE,
KDAJ BO ZBUJENJA DAN,
POVEJTE NAM KDAJ VSTANE IZ ROBSTVA PROST SLOVAN?
I. N. RESMAN.
S O LV E GIJ N A PESEM.
NAJ ZIMA SE LOČI,
NAJ MINE POMLAD,
NAJ ZVENE LETNI CVET,
IN JESENSKI SAD :
VAN, DA SE POVRNEŠ,
DA ZOPET BOŠ MOJ,
NA TO SEM PRISEGLA,
DA ZDRUŽIM SE S TEBOJ ! AH !
NAJ BOG TE VARUJE,
ČE BELI ZREŠ DAN,
BOG BLAGOSLOVI TE,
ČE MOLIŠ GA VDAN.
Č 1KALA TE BODEM,
DA ZOPET BOŠ MOJE IN ČE ME ČAKAŠ GORI,
SE SNIDEM TAM S TEBOJ!
PREVEL ANTON FUNTEK.
ZAPOJ MI PESEM O MATI!
ZAPOJ MI OPET PESEM, 0 MATI,
KI PELA SI PREŠNJE JO DNI,
V	MLADOSTI ZGUBLJENI MI, ZLATI. TI PESEM SI TO PREPEVALA IN JAZ TI V NAROČJU SLONE,
OB ZVOKIH SEM PESMI DREMALA. TO PESEM JE TOGA TEŽILA;
IZ TEMNIH, SANJAVIH OČI ZA SOLZO TI SOLZA JE LILA. ZATEGLO, TUROBNO SI JELA! LJUBILA SEM PROSTI TA SPEV, ČETUDI GA NISEM UMELA !
ZAPOJ MI OPET PESEM NEKDANJO, AH, DAVNO RAZUMEM JO ŽE,
ŽE DAVNO SEM MISLILA NANJO. ZAPOJ MI TA SPEV IZ MLADOSTI,
N ij TRUDNE ZAPRO SE OČI,
NAJ VEČNO POZABIM GRENKOSTI ! ZAPOJ MI TO PESEM, O MATI,
KOS PELA SI DAVNE JO DNI !
O MATI, ZAPOJ ! MATI, ZAPOJ,
KOT PELA SI PREJŠNJE MI DNI!
TAM ZUNAJ JE SNEG.
TAM ZAJ JE SNEG IN BUNJA NEZNANKA, A TEBE, NEOGNANKA, LE RADOST IN SMEH.
M
AH, VSE DRUGO JE ŠLO,
LE TVOJ POGLED ŽARI ŠE,
TVOJE LICE RUDI ŠE KOT NEKDAJ LEPO.
NI VEČ NA VRTEH LEPIH ROŽIC RAZVITIH VIJOLIC NI SKRITIH,
LILIJ BELIH KO SNEG.
TODA TI SI KRASNA,
TAKO STRASTNA IN VROČA IN SREDI NAROČJA TI VSA,
TI VSA SI MOJA.
DRAGUTIN KETTE.
PASTARICA.
JAGNJETA BELA, MOJA VESELA,
DAJTE, KRENIMO NA CESTO BELO.
TAM ZA BOROVI, TAM ZA LESOVI PADA ŽE SOLNCE ZLATO, ZA GORO.
PTIČKE VTIHNILE SO, GLAVICE SKRILE SO PLAHE POD MEHKO PEROT.
ROŽICE SNIVAJO, V ROSI UMIVAJO LIČICA DROBNA POVSOD.
ZVEZDICE VRH NEBA IZ SREBRA IZ ZLATA ŽE POGLEDAVAJO V NOČ.
KO PA POSVETI ŠE MESEC ČEZ VRH GCRE,
ON BO PRIVRISKAL GREDOČ, HOJ, HOJO!
DR. ROBIDA.
ZAPUŠČENA.
AH, VI LESI, TEMNI VI LESI,
MILETINSKI LESI !
AH1 ČEMU VI ZELENITE
V	ZIMI KAKOR V LETU?
RADA JAZ BI NE JOKALA,
NE ŽALILA SRCA.
AH, POVEJTE, LJUDJE BOŽJI,
KDO BI SE NE JOKAL?
KJE MOJ OČEK,
OČEK MILI?
ZAGREBEN JE V JAMI.
KJE JE MATI,
DOBRA MATI?
TRAVCA PO NJEJ RASTE.
NIMAM BRATA,
NIMAM SESTRE,
LJUBEGA SO VZELI.
AH, VI LESI, TEMNI VI LESI,
MILETINSKI LESI !
IZ KRALJEDVORSKEGA ROKOPISA ; FR. LEVSTIK.
IZGUBLJENI CVET.
SINOČI JE PELA KO SLAVČEK LJUBO, ZAKAJ PA JE DANES ROSNO NJE OKO?
SINOČI CVETOČA,
RUDEČA KO KRI,
ZAKAJ PA JEJ DANES OBRAZEK BLEDI?
IMELA JE VRTEC,
OJ VRTEC KRASAN KO DAVI JE VSTALA,
BIL CVET JE OBRAN.
OH, CVETJE JE RAHLO,
ČEZ NOČ SE OSPE ;
A ŽAL JE ŠE MENI PO NJEM, O DEKLE !
TJA DOLI PO POLJI PA STOPA NEKDO,
ON CVET JE POTRGAL,
ZDAJ — UKA GLASNO !
SIMON GREGORČIČ.
JEFTEJEVA PRISEGA.
NA BOJ NA DIVJE AMONITE, SOVRAŽNIKE RODU SRDITE,
JE JEFTE HRABRO ČETO ZBRAL;
NA MEJI, GLEJ, SOVRAŽNIH TAL KLEČI GLAVAR NA TRAVI ROSNI,
DA ZMAGO BI MU VEČNI DAL
V	USODNI VOJSKI, SMRTONOSNI :
„O ČUJ ME, BOJNIH TRUM GOSPOD,
USLIŠI MOJO TI MOLITEV,
OTMI, OTMI SVOJ SVETI ROD!
TI VODI GA V ZMAGALNO BITEV, DODELI SREČNO MU VRNITEV, -IN — TO PRISEZAM ! — PRVO STVAR, KI PO DOBLJENI SLAVNI ZMAGI ME SREČA NA DOMAČEM PRAGI, ZAKOLJEM TEBI V ŽGALNI DAR, USODE VOJSKNE GOSPODAR!“
TAKO PRISEZA VODJA TRUM, GLAVARJA ČUJE HRABRA ČETA,
IN SRCA, VŽE POPREJE VNETA, NAVDIHNE NEVKROČEN POGUM. KADAR SE V GORI VTRGA PLAZ, KEDO-LI MU ZASTAVI GAZ ?
KO TENKE BILKE TRDNI HRASTI SE MORAJU V KLONITI, PASTI!
A STOKRAT HUJE OD PLAZOV SE JEFTE S ČETO ZADRVI NA VRSTE AMONSKIH SINOV.
KAKO SO TAM KOVALA JEKLA,
KAKO JE KRI V POTOCIH TEKLA,
NA ČRNA TLA JUNAŠKA KRI !
KOT ZA ŽANJICO ŽITA SNOPI LEŽE PO TLEH VOJAKOV TROPI, POŽELA JIH JE SREPA SMRT, — SOVRAŽNIK JE POBIT IN STRT,
IN ZMAGOVIT NA TLA DOMAČA SE JEFTE S HRABRO ČETO VRAČA. OJ, TO TI JE PONOSEN GOD ZA TE, O JEFTE, IN TVOJ ROD ! SLAVI TE IZRAEL VESEL,
KER SVETI DOM SI MU OTEL :
DO MEJE TI NAPROTI VRE JE,
IN VRSTA VENČANIH DEVIC NA CESTO TROSI TI CVETIC, NASTILJA PALMOVE TI VEJE !
IN POTI, POLJA IN VASI POVSODI MRGOLE LJUDI:
VISOKI, NIZKI, STARI, MLADI ZMAGALCA VIDELI BI RADI,
KI TRUME JE SOVRAŽNE ZMEL. IZMEJ LJUDI NA MLADO RAME TU MATI MALO DETE VZAME :
„GLEJ, ON JE IZRAEL OTEL !“
IN STARČEK OD VESELJA PLAKA GLEDAJE SLAVNEGA JUNAKA,
IN STO IN STO GLASOV GRMI : „REŠITELJ JEFTE NAJ ŽIVI!“ — VŽE SVETI SE DOMAČI KROV, ZIDOVJE SE BELI NAPROTI,
IN ZDAJ V MOGOČNI PRELEPOTI PRED NJIM STOJI VES DOM NJEGOV. IN, GLEJ, MLADENEK CVETEN ZBOR SLAVILNO PESEM PREPEVAJE, SREBRNE STRUNE PREBIRAJE, PRIVRE ČEZ PRAG NA BELI DVOR; PRED NJIMI PA V OBLEKI SNEŽNI
V NAROČAJ JEFTEJU HITI,
KOT NA PEROTIH, ANGEL NEŽNI, OTROK NJEGOV, EDINA HČI!
A JEFTE, GLEJ, JE MRTVOBLED,
IZ LIC JE PROČ ŽIVLJENJA SLEDNE KROŽI SE OČETU ROKA
V OBJEM PRISRČNEGA OTROKA.
JUNAK, KI GROZE NE POZNA KAJ ZDAJ, KO LISTJE TREPETA ?
„OH, NEPREMIŠLJENA PRISEGA!“
OBUPNO OCA ZAJEČI,
DA GROZNO SE RAZLEGA,
DA MRAZ PRETRESA VSEM KOSTI.
„JOJ, TI NESREČNI OTROK MOJ,
ŠE BOLJ NESREČEN OČA TVOJ,
KI KRIV BREZMEJNEGA JE ZLEGA!
UMRETI MORAŠ, HČI, UMRETI
V	ŽIVLJENJA POLNEM CVETI:
PRISEGEL SEM, DA PRVA STVAR,
KI PO DOBLJENI SLAVNI ZMAGI ME SREČA NA DOMAČEM PRAGI,
BOGU BO DANA NA OLTAR ;
IN TEBE, OJ OTROK PREDRAGI,
NEBO IZBRALO SI JE V DAR!
VELIKO TERJAŠ, O NEBO,
VELIKO TERJAŠ OD OČETA!
ODPUSTI DETE MI LJUBO,
ZGODITI MORA SE TAKO :
PRISEGA GROZNA JE — PA SVETA!“
IN IZVRŠI PRISEGO OČE,
IN PADE DEKELCE MLADO,
A OČE IN VES NAROD JOČE!	SIMON	GREGORČIČ.
VETER VEJE.
VETER VEJE, VEJE BREZ MIRU,
ČRN OBLAK SE V TEMNO NOČ PODI.
VEČ NE SIJE MENI SINJI DAN,
VEČ NE LIJE V PRSI SOLNČNI ZAR,
VEČ NE SIJE MENI SINJI DAN.
VLAŽNA MEGLA PLAVA ČEZ POLJE,
PUSTA GROZA ME IZ MRAKA ZRE.
AH, V TEM TOŽNEM ČASU DEŽ ROSI,
V SRCU MRAZ JE, KDOR LE SAM ŽIVI,
V SRCU MRAZ JE, KDOR LE SAM ŽIVI.
IN ŽELIM SI NEŽNIH, DRAGIH PRS,
DIHOV SRČNIH SLADKE LJUBICE,
IN ŽELIM SI NEŽNIH, DRAGIH PRS,
GORKA POMLAD MI DEHTI POTEM IN V NESREČI ŽALOST ŽALOST NI.
KOLJCOV-GOLAR,
PESEM STARCA.
KONJA SI OSEDLAM, KONJA BISTREGA,
POHITIM, POLETIM KAKOR SOKOL PTIČ. —
ČEZ POLJE, ČEZ MORJE V DEŽELO DALJNO VJAMEM JO, PRIPELJAM SI NAZAJ — MLADOST.
ČIL IN ZAL KOT NEKDAJ SE POKAŽEM VAM PA OMREŽIM SRCE MNOGIM DEKLICAM.
PA SAJ NI JE STEZE, V PROŠLOST NI POTI !
NA ZAHODU NIKDAR VSTALO SOLNCE ŠE NI.
KOLJCOV-ŽUPANČIČ
SVETLA NOČ.
GLEJ, MESEČINE POLJUB MEDLI ;
šepet šušti v vrheh,
ŠUM GINE, V MIR TONE LISTJE,
GAJ MOLČI : PREDRAGA, PREDRAGA TI !
RIBNJAK STRMI, IN VRBA LESKEČE,
OBRAZ BOJEČE JI V NJEM^DRHTI,
IN V SOLZAH SE DREVJE SKLANJA:
LJUBEZEN SANJA.---------
BREZSKRBNOST SIJE IZ VSEH DALJAV,
IN IZ NIŽAV KOPRENA VIJE BLEDA SE DO VIŠNJIH CEST :
O	SEN DO ZVEZD.
PAUL VERLAINE-DEHMEL-LEVSTIK.
MORNAR.
NEZVESTA! BODI ZDRAVA!
ČOLNIČ PO MENE PLAVA,
NA BARKO KLIČE STREL ;
PO ZEMLJI VARNO HODI,
MOJ UP JE ŠEL PO VODI,
MI DRUG TE JE PREVZEL.
NA BOGA SEM OBLJUBIL DA PREJ BOM DUŠO ZGUBIL,
KO NEHAL TE LJUBIT1.
SI Z DESNO V DESNO SEGLA,
NA BOGA SI PRISEGLA MI VEDNO ZVESTA BIT’.
MORJA ŠIROKA CESTA PELJALA ME JE V MESTA,
KJER LEPE DEKLICE ;
OBRAZOV NJIH LEPOTA,
SNEG BELI NJIH ŽIVOTA ZMOTILA NISTA ME.
SPET SO SE JADRA BELA
OD JUŽNIH SAP NAPELA,
PRINESLA ME NAZAJ;
DEKLETA SVOJ’GA ŽENO NAŠEL SEM POROČENO,
PREBIL SEM BOGVE KAJ.
LE JADRA SPET NAPNIMO,
VALOVOM SE ZROČIMO,
KAK JE ČISTO MORJE.
KA^ NJEMU UPAT SMEMO,
MORNARJI DOBRO VEMO,
DEKLETOM KAJ, KDO VE?
NE STRAŠI MOČ VIHARJA,
NE GROM VALOV MORNARJA,
SE SMRTI NE BOJI.
SPOMIN V POTOPU MINE,
LJUBEZNI BOLEČINE VSAK DAN SPET OŽIVI.
PO MORJI BARKA PLAVA,
NEZVESTA, BODI ZDRAVA,
STO TEBI SREČ ŽELIM !
PO ZEMLJI SREČNO HODI;
MOJ UP JE ŠEL PO VODI,
LE JADRAJMO ZA NJIM!
FR. PREŠERN.
VA B IL O.
LJUBICA POJD’ Z MENOJ!
LEPA JE NOČ NOCOJ,
BOVA SVATVALA,
LJUBICA, POJD’ Z MENOJ !
LUNA NAJ BODE MI PRIČA MOLČEČA,
K PLESU NAJ GODE MI VODA ŠUMEČA,
ZVEZDE PA ZLATE PRIDEJO V SVATE.
LJUBICA, POJD’ Z MENOJ,
NIC SE NIKAR NE BOJ !
SIMON JENKO.
TIHI VETER OD MORJA.
TIHI VETER OD MORJA PALA ROSA Z JAVORA,
VZDRAMILA SE LJUBICA,
LEPA MOJA MANDIČA.
VZDRAMILA SE LJUBICA,
VZDRAMILE SE ROŽICE.
„DOBRO JUTRO MANDIČA!“
JO POZDRAVI ROŽMARIN,
A RUDEČI NAGERLIN NAGNE SE JI PRAV DO UST.
DA SEM JAZ TA NAGERLIN !
O. ZUPANČIČ.
DOBRO JUTRO.
ZARJA SPAVA ZA GORAMI, DROBNE PTIČKE JO BUDE :
DAJ, PREDRAMI SE, PREDRAMI IN OSVETI NAM POLJE!
CVETKE NAS POSLALE POTE DALEČ S TEMNIH SO POLJAN, ČAKAJO TAKO ŽELJNO TE,
DA PRIVEDEŠ BELI DAN.
V	NOČNI TEMI ŽE SI LISTE NEŽNE RAZKLENILE SO,
Z BISERI JIH ROSE ČISTE LEPO OKRASILE SO.
ODPRE ZARJA LAHNA VRATA SVETLI ŽARKI VENKAJ VRO,
ČEZ NEBO IN ČEZ ZEMLJO. „DOBRO JUTRO, CVETKE MOJE!“ ZARJA JIM V POZDRAV HITI, „DOBRO JUTRO, DOBRO JUTRO!“ NJEJ ZVENI OD VSEH STRANI.
OTON ZUPANČIČ.
GDJA MIRA COSTAPERARIA-DEV.
SLOVENSKI GLAZBENICI.
ANTUN FOERSTER. Bilo bi suvišno govoriti o tom vrlom Čehu, koji je kroz pedeset godina radio u svojoj drugoj domovini na polju kako cr-kvene, tako i svjetovne glazbe. Njegovo je ime tijesno spojeno s razvojem slovenske pjesme. Bogom obdareni glazbenik, strukovno obrazovan, neumorno marljiv, stvorio je tečajem dugog niza godina toliko, da ga Slovenci sebi punim pravom ponosno svojataju. I njegov muški zbor : „Povejte ve planine!“ odaje vrsnog i okretnog glazbenika, koji je zgodno muzikalno obradio pitanje pjesnikovo, kad če doči Slovenima dan probudjenja
i	oslobodjenja. Iz krijepkog i odlučnog konačnog pitanja (Presto) i završntka (Largo) u najjačem fortissimu, zaključujemo, da taj dan mora doči i da možda i nije daleko. Osim mnogo slovenskih pjesama skladao je i mje-šoviti zbor „Ljubica“, koji se dava i u Zagrebu. Svojim skladbama a naročito svojom operom „Gorenjski slavček“ imao je velik upliv na razvoj slovenske umjetnosti. Njegov je sin svjetski pianista Foerster, profesor u Chicagu.
EMIL ADAMIČ. Skladatelj učitelj, koji djeluje na školi družbe sv. Cirila i Metoda, spada medju najdarovitije i najsavjesnije mladje slovenske skladatelje. Slovenski glazbeni list : „Novi akordi“ priopčuje gotovo u svakom broju po koju njegovu skladbu, a mnogo ih posjeduje i „Glazbena Matica“, koja če ih doskora izdati u posebnoj zbirci (20 muških i mješovitih zbo-rova). „Zapuščena“ je vrlo lijep, originalan, čuvstven zbor, u kojem je izražena ganutljivo tuga ostavljene, koja je izgubila roditelje, brata, se-stru i dragoga.
FRAN KIMOVEC. Skladatelj, mlad svečenik, koji živo radi na pre-ustroju crkvene glazbe u strogo crkvenom duhu, boravi sada na visim na-ukama u zavodu „Anima“ u Rimu. Lijepa Gregorčičeva pjesma : „Izgubljeni cvet“ več je mnogo puta uglazbljena, no nježnu poeziju te pjesme nije nijedan skladatelj tako fino muzikalno izrazio, kao K imovec. Skladba je vrlo teška radi kromatike, pa ju mogu svladati samo najbolji zborovi, koji imaju potrebnu marljivost i glazbenu izobraženost. Skladba,
dobro deklamovana, mora da izvršno djeluje. Osobita vrlina skladbe je u tom, da pojedini glasovi idu samostojno u izrazu i melodici.
O. HUGOLIN SATTNER, franjevac, poznat je ne samo slovenskom, več i stranom opčinstvu po svojim uspjelim crkvenim i svjetovnim skladbama. „Jeftina	z a k 1 e t v a“	največe je	njegovo	djelo, skladano za
mješoviti	zbor, soli,	poimence bas-solo i velik	orkestar	i traje približno 25
minuta. Ta je skladba najradosnija pojava u današnje vrijeme. Slovenci nijesu imali do sada mnogo velikih, duboko osnovanih, koncertnih skladbi. Prvi pokus u tom pogledu bio je K. Mašekov, a zatim B. Ipavčev : „Kdo je mar“, onda Foersterove : „Domovini“ i „Vodnikov venec“, Lajovičeva : „Gozdna	samota“ i	Foersterovi :	„Turki na	Slevici“.	Tim se skladbama
dostojno	pridružuje	Sattnerova :	„Jeftina zakletva“,	koja na neobično
čuvstven i duboko zamišljen način izrazuje svu ljepotu i tragični sadržaj krasne Gregorčičeve balade. Skladba dijeli se na 7 dijelova. U prvom dijelu izrazuje orkestar bojno raspoloženje Izraelaca za rat protiv divljih Amo-nita. Uz to nastupa zbor. U drugoj točki dolazi gudalački kvartet i zgodno uvede „Jeftinu molitvu“, bas-solo, koja je vrlo srdačna te postaje neobično izrazita u zakletvi, da če prvu stvar, što če poslije pobjede sresti na domačem pragu, žrtvovati Bogu kao dar. — Treči dio, alt-recitativ, prikazuje nam bojni nastup Izraelaca, koji pod Jeftinim vodstvom udare na neprijatelja, kao kad se u gori odroni snježni plaz, koji slomi sve, što mu je na putu. — Četvrta točka slika bitku u energičnoj fugi, u kojoj kao da se čuju udarci teških mačeva, koji padaju na neprijateljske glave, kao kad kovač teškim kladvom kuje ocijel. Prema završetku fuge razvije se silno jakost zbora i orkestra, te postigne vrhunac kod riječi : „O krasan li je ovo čas, za tebe, Jefte, za rod vasi“— Peti je dio veličanstven slavospjev po-bjedniku Jefteju, začinje ga muški zbor, kojega pojedine odlomke spaja organički orkestar. Vrlo je lijepo i oduševljeno glazbeno prikazana scena : „A ovjenčane djeve gle več cviečem kite pute sve . . .“ Sav Izrael hrli u su-sret pobjedniku te mu pjeva slavu. Kad je muški zbor došao do najsilnijeg
izražaja, preuzme ulogu orkestar, vodi dalje glavnu misao, razvije ju na neobično srdačan način te uvede u scenu, u kojoj umiljati alt-solo pokazuje djetetu u naručaju pobjednika riječima : „Gle, taj nam dom je spasao !“ Bas-solo slika novu scenu : ,1 starac pun je suza vručih, junaka slavnog gledajuči.“ Sav se zbor na to pridruži te u alternativnoj usporednoj sekvenci kliče : „Oj živio nam Jefte viek !“— Šesti dio započinje alt recitativ, kojemu se pridruži zbor djevojaka : četveroglasni damski zbor u naglom ritmu, kojega umjetno ukrasuje orkestar. Na zgodan način slika to scena : ,,I gle, od d jeva krasni zbor, o slavi pjesmu pjevajuči na srebren-žicah prebiruči, na bieli kroz prag ide dvor“. Al eto na jedan put iz djevojačkog kola, ,,pram Jefti hrli, gledaj mi, ko angjel krilat, mila, nježna, baš jedina mu njegva kči“, — koja ne poznaje grozovite očeve zakletve. Taj iz djetinje ljubavi izvršeni čin čini tragiku čitave balade, vrhunac slavlja mora da se makne vrhuncu žalosti. Glazba promijeni značaj, Jefte postane smrtno blijed. Tu-galjivo se javlja muški zbor, kao da pjeva nadgrobnicu Jeftinoj sreči, te nije čudo, da „junaku, za kog umrie strah, od straha što mu zasta dah ? — Oj
prisego nepromišljena ! . . .“ zajaukne junak od užasne nutarnje tuge te očituje svoju nepromišljenu prisegu, veleč svojoj kčerki : „Ah, tebe nebo htje za dar!“ — Milo moli svoje dijete, da mu oprosti, no zakletva mora da se izvrši : „jer kletva grozna je— al sveta !“ Taj krasan i ganutljiv solo-spjev mora da duboko potrese svačije srce. Jedva Jefte izgovori zadnje ri-!eči, več kao da se čuju u gudalima orkestra, kucaji njegova srca, pošto mora da žrtvuje vlastito dijete. Tu žrtvu izražava orkestar u stiliziranom smislu na klasički način. Zbor završi zadnji odlomak u pretrganim harmonijama : „i svršiv otac, što obreknu“, a ženski glasovi javljaju u ete-ričnom pianissimu, da je umrlo mlado djevojče i otplivalo u rajske višine. Orkestar opetuje motiv prvog dijela, no umirljivo i predano. Estetički, uz-nosito završuje zbor krasnu tu skladbu riječima : ,,a puk sa ocem plačem jeknu“. Može se doista kazati, da je ta skladba najbolje i največe glazbeno djelo, pisano za mješoviti zbor, soliste i orkestar, najviši od Sovenaca u koncertnoj literaturi postignuti glazbeni umotvor opčenite svjetske cijene.
J E F T1N A ZAKLETVA
NA DUŠMANINA RODA SVOGA AMONCA LJUTA, NAZUBNOGA POVEDE JEFTE NAROD SVOJ.
NA MEDJI PAK NA DUŠMANSKOJ GLE VOJVODU NA TRAVI ROSNOJ GDJE KLEČEČ MOLI ZA PUK SVOJ U BITCI OVOJ SMRTONOSNOJ :
O CUJ MI, CUJ MI MOLBE GLAS,
TI BOJNIH CETA GOSPODARU I
0 SPAS NAM PODAJ, BOŽE, SPAS I TI VODI NAS PO BOJNOM GARU,
TI VRATI SVE NAS K SVOM OLTARU,
I, — TO SE KUNEM — PRVU STVAR, PO BOJU TOMU DOBLJENOMU na pragu Sto me sretne momu,
ŽRTVOVAT ČU TI KAO DAR:
NEK GORI KAO OGNJA JAR I,'
OVAKO RECE VOJVODA.
RAZUMJE NJEGA HRABRA CETA,
1 NAPUNI SE ŽARA SVETA VEC OTPRIJE SVA ZANOSNA.
KAD GOROM LED SE RUŠI SVOM,
TKO SPRIECIT TAD ČE NJEGOV LOM > KO SITAN CVIETAK 1 HRAST TAD PRED NJIME MORA SVAK DA PADA
A STOPUT HUDJI NEGO LED BI JEFTIN S CETOM STRAŠNI PAD NA BOJNI NA AMONSKI RED.
O	KAKO LI JE SABLJA SJEKLA,
O	KAKO LI JE KRVCA TEKLA!
JUNAKA KOL BJE TEŽAK JAD 1 KO SNOPLJE ,ŠTO SE SPROM REŽE,
TJ ELESA MRTVA PO TLU LEŽE :
TO POŽELA IH CRNA SMRT;
SAD DUŠMAN SVLADAN, SAD JE STRT. A POBJEDAN SE JEFTE VRAČA NA RODNA POLJA, NA DOMAČA.
0 KRASAN LI JE OVO CAS
ZA TEBE JEFTE, ZA ROD VASI SAV ROD TE SLAVI U SAV GLAS,
ŠTO DONIO SI NJEMU SPAS I DO MEDJE SVI PRED TEBE KANE,
A OVJENCANE DJEVE GLE VEČ CVIEČEM KITE PUTE SVE
1 PAOMINE STERU GRANE ;
OD LJUDI ŠUMI SVAKI KUT:
SEOCE, BRIEG I POLJSKI PUT VISOKO, NIŠKO, STARO. MLADO:
SVE VIDJETI BI ONOG RADO,
KOJ DUŠMAN A JE SVLADAO ;
A MLADA MATI USHIČENA CEDANCE DIŽE NA RAMENA:
„GLE, TAJ NAM DOM JE SPASAO I“
I	STARAC PUN JE SUZA VRUČIH JUNAKA SLAVNOG GLEDAJUČI ;
A ODSVUD CUJEŠ GLASNI JEK :
OJ ŽIVI NAM JEFTE VIEK !
VEČ SJA SE KROV U SVIETLU SVOM
I	ZID GLE IZ DALEKA BIELI ;
SAD EVO PAK VEČ PRED NJIM CIELI LJEPOTOM SVOJOM ZASJA DOM !
I	GLE, OD DJEVA KRASNI ZBOR
O	SLAVI PJESMU PJEVAJUČI NA SREBREN-ŽICAH PREBIRUČI NA BIELI KROZ PRAG IDE DVOR. PRED NJIMA PAK ODIELA SNJEŽNA, PRAM JEFTI HRLI, GLEDAJ MI,
KO ANDJEL KRILAT, MILA, NJEŽNA BAŠ JEDINA MU NJEGVA KČI.
AL JEFTE ŠTO PROBLIEDI SAD f NA LICU KAKAV TO MU JAD ?
ŠTO OTAC K CEDU SI NE ŽUDI,
NA SVOJE DA GA PRIMI GRUDI ? JUNAKU, ZA KOG UMRIE STRAH,
OD STRAHA ŠTO MU ZASTA DAH ?
OJ PRISEGO NEPROMIŠLJENA I STRAHOVIT KRIK TO OCEV BJE,
TE JEKA BJE GA NECUVENA,
A STUDEN PRODJE KOSTI SVE 1 „OJ PORODE, OJ BIEDNJ MOJ,
JOŠ BJEDNIJI JE OTAC TVOJ,
NA KOM JE KRIVNJA NESMILJENA.
UMRI ETI TI JE, AH UMRI ET,
U MLADIH' TVOJIH CVJETNIH LJETIH, JER ZAKLEH SE, DA PRVU STVAR PO BOJU TOMU DOBLJENOMU NA PRAGU ŠTO ME SRETNE MOMU, IZGORJETI ČE OGNJA ŽAR.
PA PREMA SLOVU, KČERI TOMU AH, TEBE NEBO HTJE ZA DAR !
OJ MNOGO TRAŽIŠ, BOŽE MOJ I NAJSLADJE ŠTO MI OD TOG SVIETAI OPROSTI, KČERI, KRIVNJI TOJ, ŽRTVOVAT MORA OTAC TVOJ :
JER KLETVA GROZNA JE — AL SVETA!
I	SVRŠIV OTAC, ŠTO OBREKNU,
ZAVRŠI DJEVA ŽIVOT SVOJ,
A PUK SA OCEM PLAČEM JEKNU.
(HRVATSKI PREVOD).
JULIJE BETTETO. c. kr. dvorski operni pjevač.
ANTUN LAJOVIC spada medju najdarovitije a ujedno najmo-dernije slovenske glazbenike. „Glazbena Matica' več je izdala zbirku njegovih samospjeva, a i „Novi akordi“ ubrajaju ga medju svoje najvjer-nije saradnike. Uvaženi slovenski glazbeni kritik dr. Gojmir Krek napisao je nedavno o njem : potpono razumjevanje riječi, koje uglazbuje, plemenita invencija, moderna, zanimljiva harmonika, samostalnost glasa i glaz-bila, polifonički stavak — to su vrline, kojima se odlikuju svi Lajovičevi samospjevi. Učitelj je glazbene Matice za harmoniju i kontrapunkt.
FR. S. VILHAR, poznat je vrlo dobro i Hrvatima i Slovencima, a isto tako dobro i njegov: „Mornar“. Mnogi su kušali tu doista lijepu pjesmu neumrlog Prešerna uglazbiti, a nema dvojbe, da je Vilhar pjesnika najbolje shvatio i protumačio.
DAVORIN JENKO. Nestor slovenskih glazbenika, bivši kapelnik biogradskog kazališta, živi sada u mirovini u Ljubljani, izdao je prošle godine 18 slovenskih pjesama, medju kojima se nalazi i „Vabilo“. Taj muški zbor sadržaje nešto karakterističnog, neobičnog, nešto subtilno finog; fina idealizirana pjesma mora da se uz lijepo predavanje svakomu svidja.
OSKAR DEV. Rodjen u glazbeno nadarenoj porodici, zanima se Dev od svoje mladosti za glazbu, no u javnosti nije se mnogo javljao, ali ono što imamo od njega, trajne je vrijednosti. Vrlo lijepo i sa mnogo glaz-benog ukusa harmonizirao je slov. narodne pjesme, a njegova je zasluga, što je pokupio gotovo več zaboravljene pjesme u tužnoj Koruškoj. Od njegovih samospjeva najviše je poznat „Mak“. Njegov muški zbor :	„T i h i
veter od morja“ naiči če sigurno na zahvalne slušaoce.
DR. ANTUN SCHWAB, liječnik u Celju, mnogogodišnji zborovodja pjevačkog društva u Celju, omiljeo je skladatelj. Godine 1905. nastupio je na koncertu u Zagrebu sa 70 pjevača te je Zagrebčanima u najugodnijoj uspomeni. U izdanjima „Glazbene Matice“ i u „Novih akordih“ izdao je više skladbi, od koje su neke postale gotovo svojina puka. Njegova najno-vija skladba : „D o b r o jutro“ zamišljena je kao dražestan ples ili koncertni valčik, otmjen, fin, liepo ilustrira pjesmu, kojoj je glavna karakteristika : ljupkost i veselje.
*«'««?/}i UHIUANA
ANTUN ULLRICH
Ilica 54 - ZAGREB - Ilica 54.
Hrvatski umjetnički salon za prodaju domačih umjetnina,
slika i skulptura.
Veliki izbor okvira za slike. Trgovina stakla i porculana.
Staklarna.
: Parna bojadisaona i kemička čistiona	
■ odijela	
i Vilim Ondrušek	
: Iliča 50 Zagreb - Podružnica Elsa	
Fluid Dom.	
■ Telefon br, 984. Telefon br. 984.	
; preporuča se najtoplije p. n. občinstvu	
j za bojadisanje i kemičko	
! V • V 9 • čiščenje	
: odijela za gospodje i gospodu.	
: Cijene vrlo umjerene, te se jamči	
: za valjanu obavu posla.	
Preporučam slav. opcinstvu moju najmo-dernije uredjenu u hrvatskom slogu
Češko-Budjejovičku restauraciju
Zagreb, palača I. hrvatske štedionice.
Svježe budjejovičko pivo
po načinu plzenskog proizvoda vareno, bavarskog črnog piva, domačih i ino-zemnih najboljih vina.
Osobito izvršna kuhinja u kojoj je vazda pripravljenih toplih i mrzlih jela za za-jutrak objed i večeru.
Kako sam dugotrajnim radom u gostioničarskoj štruci stekao veliko iskustvo i dobar glas, to ču ga vazda točnom i dobrom podvorbom znati sačuvati i učvrstiti. Prva i jedina restauracija u Hrvatskoj providjena sa strojem za hladjenje pida i jela. - Električna rasvjeta.
Vaclav Hajek, gostioničar.
Prva hrvatska tvornica Strojeva i
Zagreb, Magazinska cesta 13.
JUL. C
Skladište papira. Trgovina školske, pisače, risače 1 slikarske robe.
ZAGREB, ILICA 10.
Utemeljeno godine 1895.
Zagrebačka dionička tvornica papira.
PRUfl HRU, PAPIRNICA
ROBERT FERDINAND flUER
ZAQREP, ILIČA BR. 16.
VLASTITA ZGRADA	TELEFON	BR.	444.
UZORNA W PIVNICA TVORNICA ŠAMPANJCA
ZAGREB, BAROŠEVA ULICA.
IUANA KUNIČ,
ILICfl DROJ 8. - ZAGREB - ILICfl PROJ 8.
NRJUEČE 5KLRPI5TE BEČKIH, FRRNCEZKIH I ENQLEZ-KIH RUKfil/ICfl, PARFUMERIJA I TOALETNIH POTREB-
5TINA-
PRANJO 5CHÖLLER,
ILICfl PROJ 7, - ZAQREB - ILICfl BROJ 7,
ZLATAR I PRAQULJAR-
POZIVA 5 V/E KUME I KUMKE, PA KOD NJEGA KUPUJU DAROVE ZA S\J. POTVRDU!
^	-	f
V.-.T • ' .•:--w.:. ■ v . - -
,.
> ?-..
■
/V-
•-■ <* •:	■	-.	"	.'	"-	■■	l	'	'•'-	••' /	■*
J'.'S*.,' ' ,-Vi. -t' -
£?*& ÖRJP
CIJENA 50 FIL.
DIONICKA TISKARA U ZAGREBU.