RADIOLOG IA JUGO SLAVICA Anno 12 Martius 1978 Fasc. 1 PROPRIETARII IDEMQUE EDITORES: SOCIETAS RADIOLOGIAE ET MEDICINAE NUCLEARIS INVESTIGANDAE ET SOCIETAS MEDICINAH NUCLEARIS INVBSTIGANDAE FOBDERATIV AE REI PUBUCAE IUGOSLA VIAE LJUBLJANA 1 Radiol. lugosl. 1 UDK 615.849 (05) (497.1) - ® EDEN IZMED STEBROV SODOBNE ANTIBIOTICNE TERAPIJE • infekcije respiracijskega trakta; • infekcije kože in mehkih tkiv; • infekcije urogenitalnega trakta; • septikemija in endokarditis; • gastrointestinalne infekcije; • meningitis; • infekcije kosti in sklepov. KONTRAINDIKACIJE Keflin je kontraindiciran pri ljudeh, ki so preobcutljivi za cefalosporinske antibiotike. STRANSKI UCINKI Najpogostnejši stranski ucinki so: bolecina na mestu intramuskularne injekcije, tromboflebitis, makulopapularni izpušcaj, urtikarija, reakcije, ki so podobne serumski bolezni, ter eozinofilija. TOVARNA ® FARMACEVTSKIH IN KEMICNIH LE K t.......A v sodelovanju z Eli Lilly & Ca., Indianapolis. RADIOLOGIA IUGOSLAVICA PROPRIETARII IDEMQUE EDITORES: SOCIETAS RADIOLOGIAE ET MEDICINAE NUCLEARIS INVESTIGANDAE ET SOCIETAS MEDICINAE NUCLEARIS INVESTIGANDAE FOEDERATIVAE REI PUBLICAE IUGOSLA VIAE LJUBLJANA ANNO 12 MARTIUS Fasc. 1 1978 Collegium redactorum: N. Allegretti, Zagreb -B. Bošnjakovic, Beograd -M. curcic, Beograd -M. Dedic, Novi Sad -A. Fajgelj, Sarajevo -V. Gvozdanovic, Zagreb -S. Hernja, Ljubljana -D. Ivancevic, Zagreb -B. Karanfilski, Skopje -B .Kastelic, Ljubljana -K. Kostic, Beograd -B. Mark, Zagreb -N. Martincic, Zagreb ­ Z. Merkaš, Beograd -L. Milaš, Zagreb -J. Novak, Skopje -I. Obrez, Ljub­ljana -F. Petrovcic, Zagreb -S. Popovic, Zagreb -B. Ravnihar, Ljubljana -Z. Selir, Sremska Kamenica -š. Spaventi, Zagreb -G. Šestakov, Skopje -M. Špoljar, Zagreb -D. Tevcev, Skopje -B. Varl, Ljubljana Redactor principalis: L. Tabor, Ljubljana Secretarius redactionis: J. škrk, Ljubljana Redactores: T. Benulic, Ljubljana -S. Plesnicar, Ljubljana -P. Soklic, Ljubljana -B. Tavcar, Ljubljana [ Radiol. I ugosl. UDK 615.849(05)(497.1) Izdavacki savet revije Radiologia Iugoslavica: M. Antic, Beograd -Xh. Bajraktari, Priština -M. Dedic, Novi Sad -N. Ivo­vic, Titograd -M. Kapidžic, Sarajevo -A. Keler, Niš -M. Kubovic, Zagreb -S. Ledic, Beograd -M. Lovrencic, Zagreb -M. Matejcic, Rijeka -Z. Mer­kaš, Beograd -P. Milutinovic, Beograd -J. Novak, Skopje -P. Pavlovic, Rijeka -S. Plesnicar, Ljubljana -L. Popovic, Novi Sad -M. Porenta, Ljub­ljana -V. Stijovic, Titograd -l. šimonovic, Zagreb -J. škrk, Ljubljana ­ L. Tabor, Ljubljana -l. Tadžer, Skopje -B. Tavcar, Ljubljana -B. Varl, Ljubljana Tajnica redakcije: Milica Harisch, Ljubljana Izdavanje casopisa u 1978. godini potpomogle su sledece ustanove, instituti, zavodi, bolnice i organizacije udruženog rada: -Raziskovalna skupnost Slovenije (u svoje ime, i u ime istraživackih zajed­nica svih drugih republika i pokrajina SFRJ) -Udruženje za radiologiju i nuklearnu medicinu SFRJ (organizacioni odbor X. kongresa radiologa Jugoslavije, Sarajevo) -Udruženje za nuklearnu medicinu SFRJ -Otorinolaringološka klinika KC v Ljubljani -Opca bolnica, Split Doprinosi ustanova na osnovu samoupravnih dogovora: -Onkološki inštitut v Ljubljani -Inštitut za rentgenologijo v Ljubljani -Institut za radiologiju Klinicke bolnice u Novom Sadu -Radiološki institut M.dicinskog fakulteta Priština -Klinika ca nuklearnu medioinu KC, Ljubljana Pomoc reviji: -Radiološki instituti iz Beograda -Sekoija za radiologiju i nuklearnu medicinu lekarskog društva BiH Narucnici reklama: -BOSNALIJEK -Sarajevo -SIEMENS -Erlangen -ELEKTRONSKA INDUSTRIJA -Niš -INTERIMPEX -Skopje -KRKA -Novo mesto -LEK -Ljubljana -ELEKTRONABAVA -Ljubljana -SLOVENIJALES -Ljubljana -TOSAMA -Domžale -ETA -Cerkno Univerzalna decimalna klasifikacija: Inštitut za biomedicinsko informatiko, Medicinska fakulteta, Univerza v Ljubljani NAPOMENA: svi clanci objavljeni u reviji Radiologija Iugoslavica recenziraju se sa strane clanova Collegiuma redactores. RADIOLOGIA IUGOSLAVICA ANNO 12 MARTIUS Fasc. 1 1978 SADRžAJ RENDGENSKA DIJAGNOSTIKA Ucestalost azbestoze u populaciji radnika izloženoj azbestu (Simonovic R., D. Drobnjak, Dj. Stankovic, c. Stanisavljevic, M. Danic) 9-13 Medijastinalna flebografija kod malignih oboljenja pluca i medijastinuma (šlakovic š., M. Mušanovic, H. Alihodžic, N. Kapidžic, D. Vanicek, L. Lincender) 15-18 O nek:Jim radiografskim faktorima pri obradi pneumokonrioticara (Stanojevic Lj., N. Ilic, Z. Tadic, ž. Jovanovic) 19-22 Kretanje progrediijencije pneumokonioza u RTB-u Bor (Jovanoviic ž., M Vasiljeski, Lj. Stanojeviic, N. Ilic) 23-25 (Inhalaciona oštecenja pluca livaca fabrike pumpi »Jastrebac« u Nišu (Babic R., D. Stankovic, D. Jevremovic) 27-30 SiLikotuberkuloZla na našem materijalu (ILic N., Lj. Stanojevic, B. Stainojevic, ž. Jovanovsic) 31-32 Pneumokonioze i spontani pneumotoraks (Jlic N., Lj. Stanojevic, B. Stanojevic, ž. Jovanovic, Z. Tadic) 33-35 Multipli apscesii pluca (Adamovic M., S. Cvetkovic, M. Jezdimiro\\ic) 37-38 Radiološka slika ii. poremecena funkcija pluca (Stanko\nic R., U. Nenezic) 39-41 Sistemsfoo-pulmonalne komunikacije preko arterija torakalnog zida (Kamenica S., J. Jašovjc, M. Draganic, M. Dimitrijevic, S. Radojfooviic) 43-47 Naši slucajevi vibracione bolesti (Boškovic V., R. Stankovic, D. šakic, U. Nenezic) 49-53 Povredjrivainje rudara Rudnika mrkog uglja u Aleksincu (Babic R., Z. Petkovic) 55-59 Koštano zglobna tuberkuloza kod naših bolesnika (Stanisavljev,ic c., J. Milic, M. Rajkovic, R. Simonovic, D. Dmbnjak) 61-68 Radiološka analiza koštano zglobnih ipromena gornjih ekstremiteta u radnika koji rade sa vibracionim alatima (Stanojevic Lj., N. Ilic, ž. Jovanovic, M. Petkoviic, S. Ilic, Z. Tadic) 69-70 Deformiteti torakalnog dela kicmenog stuba kod studentske populacije otkriiveni racliofotogmfiijom, zastupljeni prema stalnom mestu boravka (Volkov D.) 71-73 Rendgenološke pramene kod 3000 osoba lecenih u službi fizikalne medicine i rehabUitacije (Stank:Jovic Dj., R. Simonovic, D. Drobnjak M. ca,ncare\nic, c. Stanisavljevic 75-77 Osteoaruikuarne pramene sakroilijacnih i zglobova kicmenog stuba kod \'ozaca teških kipera u RTB-u Bor (Jovanovic ž., M. Vasiljevski, N. Ilic, Lj. Stanojevic, S. Ilic) 79-80 Artroze vel-ikih zglobova -rendgenološki aspekt (Simonovic R., D. Drobnjak, M. cancarevic, c. Stanisavljevic) 81-83 Radio!. Iugosl. UDK 615.849(05)(497.1) Poliosticna dizostoza Sanfil,po (Keler A., M. Vlajin, T. Ivkovic, D. Dojcinov) 85-87 Hemofilicna artropatiija (Drobnj,ak D., R. Simonovic, Dj. Stankovic, M. Danic) 89-90 Oboljenja uslovljena urodjenim defektom beta-galaktozidaze (Trajkovic S., R. Babic, M. Vlaj,in) 91-95 Prikaz cetiri slucaja ranog karcinoma želudca (Jamakoski B.) 97-100 Ulkus Hi ulkus kardnom -radiološko klinicki osvrt (Andrejic A., N. Marjanovic, J. Arandjelovic, M. Iglic, V. Jeremic) 101-106 KoroziWle lezije želuca (Momcilovic D., M. Dedic, Z. Lu6ic) 107-111 Klinicka i radiološka slika gastrokolicnih fistula (Ilic R., G. Preradovic, M. Konjovic) 113-116 Spontane unutrašnje fiistule digest,ivnog trakta (šilc I., P. šobic, z. Vasic) 117-121 Rendgenskii i endoskopski nalaz u polipima kolona (šobic P., Lj. Glišic, z. Vasic, I. šik) 123-125 Priimjena abdominalne tomokontrastografije u dijagnostici oboljenja jetre (Lincender L., A. Lovrinceviic, š. šlakovic, F. cengic, N. Fazlagic) 127-130 Megacholedochus »oista holedoha« sa intrahepatalno položenom žucnom kesom (Laloševic K., Z. Jonjic, J. Kocic, R. Gavrilovic, M .Ristic, M. Dragovic, M. Damjanov,ic) 131-133 Gastroduodenalrri ulkusi u decjem dobu (Lucic Z., M. Dedic, D. Momc.ilovic) 135-142 Radiološki aspekt arteriomezentericne opstrukcije duodenuma (Laloševic K., Z. Jonj.ic, J. Kocic, R. Gavrilov.ic, M. Ristic, M. Dragov,ic) 143-145 Radiološki aspekt ko111gerritalnih anomalija urotrakta (Begovic D., D. Stojanovic, B. MiJ.icevic, M. Milojevic, Z. Djusic, V. Jovanovic) 147-150 Rad.ološke manifestacije ožiljnih promjena kod tuberkuloze UI'inarnog sistema (Kapidžic N., F. cengic, A. Lovr,incevic, š. šlakovic, , L. Lincender, D. Stankovic) 151-155 Angiografska sLika tuberkuloze bubrega (Draganic M., M. Jašovic, S. Kamenica, Lj. Lišanin, D. Spasic) 157-161 Rendgenološka slika papilarne nekroze bubrega (Keler A., S. Golubov,ic, T. IvkoV1ic) 163-166 Kompjutorska tomografija u dijagnostici multiple skleroze (Papa J., V. Gvozdanov.ic, J. Franjic, V. Nutrizio, S. Dogan, Z. Novak, S. šimunic) 167­Komparaoija miografskiih nalaza kod progres.ivne skleroze i miopatskih oboljenja (Softic M., V. Tadic-Tigerman, ž. I1ic, A. Lovrincevic, I. ceric L. Lincender, F. Dalagija) 169-171 Femoro-cerebralna kateterizacija (Domonji S., P. Dirnitnijevic, S. Gojšina) 173-177 RADIOTERAPIJA I ONKOLOGIJA Naša iskustva u lecenju karcinoma patrljka grlica matenice na katetronu u kombinaciji sa teleterapijom (cikaric S., M. Bekerus, M. Parunovic, V. Vujnic, K. Ivanovic) 179-182 Transvaginalno zracenje primarnog karcinoma vagine gama emiterom , Co 60 visokog !intenziteta afterloading tehnikom (cikaric S., V. Vujnic) 183-189 Intrakavitarna brahiterapija karcinoma tela materiice dzvo11ima Co 60 visokog intenziteta u komb.naciji sa teleterapijom (cikaric S., M. Boškovic, K. Ivanovic, V. Vujnic, N. Anicic) ,191-194 n Posleoperaoiona radiološka terapija malignora tube uterine (Milcic K., M. Bekerus, P. Trbojevic, Dj. Djordjevic) 195-198 Pojava udaljenih metastaza na kostima kod lecenih bolesnica od karcinoma grlica 111aterice 199-201 (Parunovic M., Z. Merkaš, M. Bekerus, K. Milcic, N. Anicic) Caroinoma laryngis u našem petnaestogodišnjem materijalu (Meloski M., A. Zafirov, K. Velkov, N. Horvatic, D. JovanovskJi) 203-206 Laringografski nalazi kod pacijeinata liradiranih zbog karcinoma larinksa (cengic F., I. Bušic, M. Kar,išik) 207-210 Telekobalt terapija malignih limfama epifarinksa . (Savic Lj., V. šobic, I. Jankoviic, B. Stamenkoviic, S. Andric) 211-213 Elektronska terapija malignih tumora parobidrne žljezde (Trbojev;ic P., M. Parunrovic, M. Todorovic, Dj. Djordjevic, K. Milcic) 215-218 Klinika i radioterapija kardnoma larinksa (Bekerus M., I. Jankovic, M. Parunoviic, K. Milcic) 219-221 Elektronska terapija karcinoma jezika (Todorovic M., I. Jankovic, P. Trbojevic, Dj. Djordjev,ic, A. Aniaic) 223-225 Komparaoija rezultata zracenih ri nezracenih postoperativ,nih šavova kod radiološkrog tretmana karoinoma dojke (Fazlagic N., A. Lovrincevic, J. Djordjevic, J. Mušanovic, š. šlakovic) 227-230 Kaminom kože lecen rendgenskim i te!ek:obalt zracenjem (Babic J., Z. Matkovic) 231-232 Uloga rparasterna!nog polja u postoperativnom zracenju raka dojke posmatrana na zracenim pacijentirna u Radio1oškom !institutu u Beogradu 1959 ii 1960 godine (Ivanovic K., V. Popovic, S. cikaric, N. Anicic) 233-236 Petogodišnje preživjavanje obolelih od raka dojke u zavisnosti od lokalrizacije po kvadrantima posmatranro na postoperativno zracenim u Radiološkom ins1Jitutu u Beogradu od 1954 do 1960 godine (Ivanovic K., V. Popovic, N. Anicic, S. cikaric) 237-240 Radioterapija u lecenju malignih limfama želudca i creva (Barjaktarovic M., I. Jankov.ic, V. šobic, P. Brzakovic) 241-243 Kornbinovana terapija rektalnog karcinoma Ftorafurom ii telegamaterapijom kod 54 holesnika (Keler A., B. Pocek, N. Cekov) 245-248 Terapija mal,ignih limfama decjeg doba (šobic V., I. Jankovic, Z. Merkaš, J. Kezic, Lj. Savic) 249-252 Sarcomi urogenitalnog trakta u dece (Ivkovic T., A. Keler, T. Petrovic, N. Cekov) 253-256 Uloga postoperativnog zracenja u lecenju malignih tumora vezivnog tkiva (Radoševic Lj., P. Brzakovic, M. Barjaktarov-ic, N. Bošan, V. Svilaric) 257-259 Lokalna rprimena citostatika u lecenju reoidiva bazoceluarnih epitelioma (Brzakovic P., N. Bošan, Lj. Radoševic, M. Barjaktaroviic, V. Svilaric) 261-263 Reurnatoidni artritis tretiran visokim dozama endoxana (Drobnjak D., R. Simonovic, Dj. Stankoviic, M. Danic) 265-267 NUKLEARNA MEDICINA Neke razlike u scintigrafj kostiju nacnjene pomocu Sr" Tc"m PYP kod metastaticnh prornena (Radjenovc M., V. Svilaric, S. Pendc) 269-271 RADIOFIZIKA Merne jednice radijacije u Si sistemu 273-275 (Ninkovic ž., R. Babic, P. Kamenov1ic) Mogucnosti primene suprotnih polja u terapiji visikoenergetskim elektronima betatrona 42 Me V (Andric S., V. Vujnic, P. Trbojevic, M. Bekerus, M. Todorovic, Lj. Savic) 277-280 ZAšTITA OD ZRAcENJA Zašt,ita gonada u radiografiiji karlice (Petric T., M. Rerevski, Dj. Stojanovic, ž. Ljubenovic) 281-283 Recenzije 285-286 Obaveštenja 287-289 Strucne obavesti 290-291 Kumulauivni indeks 293-309 RADIOLOGIA IUGOSLAVICA ANNO 12 MARTIUS Fasc. 1 1978 TABLE OF CONTENTS DIAGNOSTIC RADIOLOGY Incidence of asbestosis in workers exposed to asbestos (Simonovic R., D. Drobnjak, pj. Stankovic, c. Stanisavljevic, M. Danic) 9-13 Mediastinal phlebography in m.alignant tumors of the lung and mecliastinum (šlakovic š., M. Mušanovic, H. Alihodžic, N. Kapidžic, D. Va111icek, L. Lincender) 15-18 Analysis of radiographic characte11istics of pneumoconiosiis (Stanojevic Lj., N. Ilic, Z. Tadic, ž. Jovanovic) 19-22 Progredience of pneumoconiosis in miners of cL11pper mine »Bor« (Jovanovic ž., M Vasiljeski, Lj. Stanojev.ic, N. Ilic) 23-25 Inhalation induced lung damages in foundry workers »Jastrebac« in Niš (Babic R., D. Stankovic, D. Jevrernovic) 27-30 Silicotuberculosis: The expe11ience at the Medical Center of Zajecar (ILlc N., Lj. Stanojevic, B. Stanojevic, ž. Jovanovic) 31-32 Pneumoconiosis and spontaneous pneumothorax (Ilic N., Lj. Stanojevic, B. Stanojevic, ž. Jovanovic, Z. Tadic) 33-35 Multiple abscesses of the lung -Case report (Adamovic M., S. Cvetkovtic, M. Jezdimiriov,ic) 37-38 Radiologic aspects of lung function disorders (Stankovic R., U. Nenezic) 39-41 Systemic pulmonary blood flow communications through tbe thoracic wall arteries (Kjamenica S., J. Jašovic, M. Draganic, M. Dimitrijev-ic, S. Radojkiovtic) 43-47 Vibration d.sease: The experience at the Institute of Rachl.ology !in Priština (Boškovic V., R. Stankiovic, D. šakic, U. Nenezic) 49-53 Miner's injuries in the Aleksinac brown coal mine (Babic R., Z. Petkovic) 55-59 Bone and joint tuberculosis: The experience at the regional medical center -in Prokuplje (Stanisavljev,61-68 ic c., J. Milic, M. Rajkovic, R. S.imonovic, D. Drobnjak) Rad!iologic analysis of bone-joint changes of the upper extrem-ities in workers with vibration tools (Stanojevic LJ., N. Ilic, ž. Jovanovic, M. Petkovic, S. ILic, Z. Tadic) 69-70 Deformities of the thoracis spine in students screened by radiophotogra;phy (Volkov D.) 71-73 Radiologic changes >in 3000 patients treatecl in rehabilitation ancl physical medicne centers (Stank,ovic Dj., R. Simo,novic, D. Drobnjak M. caJncarevtic, c. Stan.isavljevic 75-77 r Radiol-_!ugosl. 1 UDK 615.849(05)(497.1) Osteoarticular changes of sacro•iliac and vertebral joints iti heavy lorry d11ivers (Jovanovic ž., M. Vasiljevski, N. Ilic, Lj. Stanojevic, S. Ilic) 79-80o Radiologic aspects of big joint arthrosis (Simonovic R., D. Drobnjak, M. cancarevic, c. Stanisavljevic) 81-83o Policystic dysostos1is Sanf.illippo (Keler A., M. Vlajin, T. Ivkovic, D. Dojcinov) 85-87o Hemophylic arthropathy (Drobnjak D., R. Simonovic, Dj. Stankovic, M. Danic) 89-90o Hereditary disease induced by beta-galactosidase defect (Trajkovic S., R. Babic, M. Vlaj1in) 91-95o Early gastric cancer: Review of four cases (Jamakoski B.) 97-100o Benign gastric ulcer or ulcerating carcinorna; a radiologic-clinical overview (Andrejic A., N. Marjanovic, J. Arandjelovic, M. Iglic, V. Jerernic) 101-106o Corrosive lesions of the stornach (Morncilovic D., M. Dedic, Z. Luoic) 107-111o Gastrocolic fistula: Case report (Ilic R., G. Preradovic, M. Konjovic) 113-116o Spontaneous interna! gastrontestinal fistulas (šik. I., P. šobic, ž. Vasic) 117-121o Rentgenologic and endoscopic findings in colonic polyps (šobic P., Lj. Glišic, ž. Vasic, I. šik) 123-125o Abdominal tornocontrastography in the diagnostics of l:iver disease (Lincender L., A. Lovrincevic, š. šlakovic, F. cengic, N. Fazlagic) 127-130o Megacholedocus »cyst of the common bile duet« and intrahepatal position of the gallbladcler: Case report (Laloševic K., Z. J011jic, J. Kocic, R. Gavrilovic, M .Ristic, M. Dragovic, M. Damjanovic)o,131-133o Gastroduodenal ulcers in chilclreno (Lucic Z., M. Dedic, D. Momcilovic)o135-142o Arteriomesenteric obstruction of the duodenum; radiologic aspectso(Laloševic K., Z. Jonjic, J. Kocic, R. Gavrilov-ic, M. Ristic, M. Dragovic)o143-145o Congenital anomalies of the urotract radiologic aspectso (Begovic D., D. Stojanovic, B. Milicevic, M. Milojevic,o Z.oDjus.ic, V. Jovanovic)o147-150o Radiologic rnanifestation of scarring in tuberculosis of the urinary tracto (Kapiclžic N., F. cengic, A. Lovnincev, ic, š. šlako,.,ic,o L.oLincencler, D. Stankovic)o151-155oAngiography ,in renal tuberculosiso (Draganic M., M. Jašovic, S. Kamenica, Lj. Lišanin, D. Spasic)o157-161o Rentgenologic aspects of renal papillary necrosiso (Keler A., S. Golubovic, T. Ivl<"ovic)o163-166o Computed tomography in the cliagnosis of rnultiple sclerosiso (Papa J., V. Gvozdanovic, J. Franjic, V. Nutrizio, S. Dogan,o Z.oNovak, S. šimunic)o167­ Comparison of myographic findings in progressive scxlerosis ancl i,n myopathic diseases (Softic M., V. Taclic-Tigerman, ž. Hic, A. Lovrincevic, I. ceric, L.oLincender, F. Dalagija)o169-171o Femo110-cerebral cathetersat,io,no (Dornonji S., P. Dimitrijevic, S. Gojšina)o173-177o RADIOTHERAPY AND ONCOLOGY Our exper.ience in the treatment of uterine cervix sturnip carcinoma \-vith cathetron combined with percutaneous irracliation (Cikaric S., M. Bekerus, M. Parunovic, V. Vujnic, K. Ivanovic) 179-182o Intravaginal irradiaton of p11imary vagi,nal carcinoma afterloacl technique with gamma emiters (CO-60) of high intens,ity (cikaric S., V .. Vujnic) 183-189o The treatment of uterine body carcinoma by high intens,ity intracavitary Co-60 sources combinecl with percutaneous telecobalt therapy (cikaric S., M. Boškovic, K. Ivanovic, V. Vujnic, N. Anicic) 191-194o Postoperative irracliation , of uterine tube malignant cliseases (Milcic K., M. Bekerus, P. Trbojevic, Dj. Djorcljevic) 195-198o The incidence of bone rnetastases in patients treated for uteioine cervix carcinorna 199-201 (Parunovic M., Z. Merkaš, M. Bekerus, K. Milcic, N. Anioic) Laryngeal carcinoma: Fifteen years of experience at the Institute of Radiology dn Skopje (Meloski M., A. Zafirov, K. Velkov, N. Horvatic, D. Jovanovski) 203-206 The value of contrast laryngography in evaluating the effectiveness of radiatiion therapy ;in patients with laryngeal carcinoma (cengic F., I. Bušic, M. Kariš,207-210 ik) The treatrnent of epiphary,ngeal lyrnphornas by cobalt irradiat10n (Savic Lj., V. šobic, I. Jank,ov,ic, B. StamenkovSic, S. Andric) 211-213 Electron beam theraipy of parotid gland malignant tumors (Trbojevic P., M. Parunovic, M. Todorovic, Dj. Djordjevic, K. Milcic) 215-218 The clinic and radiotherapy of laryngeal carcinorna (Bekerus M., I. Jankovic, M. Parunov,219-221 ic, K. Milcic) Electron beam therapy of carcinoma of the tongue (Todorovic M., I. Jankovic, P. Trbojevic, Dj. Djordjevic, A. Anioic) 223-225 The value of postoperative irradiatiion in prevenning scar recurrences in rnarnmary carcinoma (Fazlagic N., A. Lovrincevic, J. Djordjevic, J. Mušanov,ic, š. šlakovic) 227-230 Skin carcinorna treated by roentgen and cobalt irradation (Babic J., Z. Matkov,231-232 ic) The role of parasternal field irradiation iin the treatment of breast carcinorna studied lin 254 patients, treated at the Institute of Radiology in Belgrade foorn 1959 to 1960 (Ivanovic K., V. Popovic, S. cikaric, N. Anicic) 233-236 Fivc years survjval of patients with breast carcinoma treated by surgery and radiotherapy and devided in subgroups according to the anatornical siides of orig.in (Ivanovic K., V. Popovic, N. Anicic, S. cikaric) 237-240 The role of radatio,n therapy dn the treatment of gastrointestinal rnalignant lymphorna (Barjaktarovic M., I. Jankovdc, V. šobic, P. Brzakovic) 241-243 Cornbinatio,1 thcrapy in 54 cases of rectal carcinoma wi th ftorafur anr! irradia tion (Keler A., B. Pocek, N. Cekov) 245-248 The treatrnent of rnali&nant lymphorna in children (šobic V., I. Jankovic, Z. Merkaš, J. Kezic, Lj. Savic) 249-252 Saroomas of the genial and lower ur.inary tract in chdldren (Ivkovic T., A. Keler, T. Petrovic, N. Cekov) 253-256 The place of postoperative irradiation :in the treatmen of soft tissue sarcomas (Radoševic Lj., P. Brzakovic, M. Barjaktarov,ic, N. Bošan, V. Svilark) 257-259 The treatment of recurrent basal-cell carcinoma with topical application of chernotherapy (Brzakovic P., N. Bošan, Lj. Radoševic, M. Barjaktarov,ic, V. Svilaric) 261-263 The treatment of rheumatoid arthrit:Jis with Endoxan in high doses (Drobnjak D., R. Sirnonovic, Dj. Stankovdc, M. Danic) 265-267 NUCLEAR MEDICINE Differences in bone scintigraphy using Sr" and Te""' pyrophosphate for detection of bone rnetastases (Radjenovc M., V. Svilaric, S. Pendc) 269-271 RADIOPHYSICS Radiation units in the »SI« system (Ninkovic ž., R. Babic, P. Kamenov,ic) 273-275 The use of oppos1ing :fiields technique with 42 Me V electrons (Andric S., V. Vujnic, P. Trbojevic, M. Bekerus, M. Todorovic, Lj. Sav,ic) 277-280 RADIATION PROTECTION Radiation protection of gonads in pelvis radiography (Petric T., M. Rerevski, Dj. Stojanovic, ž. Ljubenovic) 281-283 Book review 285-286 Reports 287-289 Cumulative index 293-309 Professional notes 290-291 RADOVI OBJAVLJENI U OVOM BROJU SU PROcITANI NA VIII INTER­SEKCIJSKOM SASTANKU RADIOLOGA BOSNE I HERCEGOVINE, SRBIJE, MAKEDONIJE, VOJVODINE I KOSOVA ODRžANOG OD 22-25. VI. 1977 U PRišTINI PUNIMET E LEXUARA NE TUBIMIN E VIII INTERSEKCIONAL TE RA­DIOLOGEVE TE BOSNES DHE HERCEGOVINES, SRBIS, MAQEDONIS, VOJVODINES DHE KOSOVES TE MBAJTUR PREJ 22-25. VI. 1977 NE PRISHTINE THE EIGHT MEETING OF THE RADIOLOGICAL SECTIONS FROM SRBIJA, BOSNA AND HERCEGOVINA, MAKEDONIJA, VOJVODINA AND KOSOVO OF THE YUGOSLAV SOCIETY FOR RADIOLOGY, HELD IN PRišTINA FROM 22 TO 25 JUNE 1977. INTRODUCTORY REMARKS 1 7 REGIONALNI MEDICINSKI CENTAR PROKUPLJE UcESTALOST AZBESTOZE U POPULACIJI RADNIKA IZLOžENOJ AZBESTU Sirnonovic R., D. Drobnjak, Dj. Stan kovic, c. Stanisavljevic, M. Danic Sažetak: Autori su obradiLi 322 radnika koji rade stalno izložen.i azbest­nom praš.nom sa radnim stažom od jedne do 30 godina. Ucestalost azbe­stoze je viša na radnim mjestirna kod foojih su higijensko-tehnicke mere zaštite nedovoljne. Ucesta1ost je pored ,ostalog i u vezi sa dužinom radnog staža. Ustanovljeno je, da azbestoza nije samo bolest plucfa nego citavog organizma, pošto su bile nadjene promene i na drugim organi­ma kao na primer na miokardu. UDK 616-003.667.6 Deskriptori: azbestoza, profesionalne bolesti, bolesti pluca, bolesti srca Radiol. Iugosl., 12; 9-13, 1978 Još od pocetka XX. veka u svetskoj me­dicinskoj literaturi nailazi se na radove o patološkim promenama koje u manjoj ili vecoj meri, dovode do radne nesposobno­sti i bolesti, a nastaju kao posledica eks­pozicije radnika azbestnoj prašini, ili kao posledica ekspozicije stanovništva azbest­noj prašini koja se na naselje širi iz okol­nih separacija azbestne rude ili preduzeca koja preradjuju azbest. Ovi radovi se mo­gu podeliti u oboljenja koja obuhvataju sledece: l. Plucnu fibrozu (uzrokovanu azbe­stom) koja dovodi do invaliditeta i smrt­nog ishoda usled plucne insuficijencije ili usled sekundarnog prestanka rada desnog srca. 2. Pleuralne kalcifikacije bez zahvata­nja i promena na plucnom parenhimu. 3. Bronhogen'i karcinom. 4. Maligni mezotelijom -tumor koji može dovest:i do fatalne neoplazije pleure, perikardijuma, peri,toneuma, sa ili bez plucne fibroze. J 5. Lezije kože i nastajanje »azbestnih bradavica«. 6. Mikrohematuriju, od nekih opisanu i nedovoljno potvrdjenu i objašnjenu. Pošto su azbestne rude razlicitog pore­lda i sastava, one verovatno irnaju i razli­cit biološki efekat na coveka i razlicitu potencijalnu opasnost po zdravlje radni­ka, a eventualno i okolnog stanovništva koje je izloženo udisanju azbestne praš,i­ne. Cilj ove studije je da se i,spita biološki efekat i priroda azbesta koji se kopa i obradjuje u Jugoslaviji 'i za koji se od ra­nije zna da dovodi do pleuralnih kalcifika­cija stanovni-štva u okolini rudnika azbe­sta. Dosadašnja ispitivanja biološkog afekta azbesta na zdravlje radn'ika i ostale popu­lacije uglavnom su zasnivana na registro­vanju boles1li. Nisu radjeni ozbiljniji pokušaji, da se detaljno ispita stvaran uti­caj azbestne prašine na nastajanje plucne fibroze i drugih morbidnih pojava. Medju­tim, proizvodnja azbesta iako u celini 10 Sin,onoviC R., D. Drobnjak, Dj. StankoviCJ c. StanisavljeviC, M. DaniC ostaje u istim granicama, ipak se poveca­va. Tako je na primer godine 1959. proiz­vedeno 4.748 tona, a godine 1962. oko 7.500 tona azbesta. Jugoslavija je po proizvod­nji azbesta na petom ili šestom mestu u Evropi. Sirovi granulirani azbest koji se dobija u separacijama, uglavnom se izvo­zi, ali se pri torne ogromne kolicine pre­radjuju i koriste unutar zemlje, za razne svrhe. Samo u SR Srbiji ima dva velika rudnika azbesta. Prvi, u Stragarima, gde je eksploatacija pofola još pre rata, da bi se povecala u posleratnom periodu i dosti­gla maksimum oko 1960. godine sa izgrad­njom modernih postrojenja i povecanjem kapaciteta, i drugi u Korlacu, gde je inten­zivna eksploatacija preko 25. godina. Po­vremeno se eksploatiše i rudnik u Rujištu i još neki manji. U SR Makedoniji je ve­liko nalazište u Svetom Nikoli, a u SR Bosni i Hercegovini u Bosariskom Petro­vom Selu. Pored ovoga, azbest se koristi u mnogim privrednim granama, tako da se može grubo proceniti da broj radnicke populaoije koja je svakodnevno ekspono­vana prašina azbesta prelazi 5000 lica. No, to svakako nije celokupna populacija koja je eksponovana azbestu. Na navedeni broj treba svakako dodati i daleko veci broj stanovnika koji žive u oko11ni rudnika i preduzeca za preradu azbesta, koji su ta­kodje eksponovani i to ne samo osam ca­sova dnevno, što je slucaj sa industrij­skim radnicima i rudarima, vec daleko duže zbog aerozagadjivanja. Vlakna azbesta tesno priležu jedno uz drugo obrazujuci pljosnatu masu koja se ne lomi. To su prizmatski kristali prilicno glatke površine, debljine 10-60 mikrona, a dužine 2-150 mm. Azbestno vlakno je svetlo, a u njemu se vitle crne neprozirne cestice gvoždja. Azbest sadrži 2-4 % sili­cijum dioksida i 40-60 % silikata. Otpo­ran prema toploti ,i bez pramene podnosi temperaturu od 1550-2750° C. Najvece zaprašenje nastaje pri drobljenju, razslo­javanju i sejanju azbesta, preovladjuju ce­stice od 1-30 mikrona dužine. U predio­ nicama azbesta iznosi 108-2600 cestica na 1 cm3• U fabrici koja je predmet naše obrade, broj cestica iznosio je zavisno od radnog mesta od 1500-2900. što se tice bližeg patogenetskog meha­nizma u postanku azbestoze rekli bi smo da problem i dalje ostaje otvoren. Bege smatra da se u tkivu iz silikata pod dej­stvom tkivnih tecnosti oslobadjaju katjo­ni gvoždja i magnezijuma. Oni stvaraju elektricno polje, remete raspored koloida i vezuju se sa negativno naelektrisanim micelama tkivnih belancevina, stvarajuci tako mineraino organski kompleks. Saupe je prikupio niz cinjenica lrnje govore u prilog mehanicke geneze azbestoze. Azbestne iglice mehanicki ranjavaju tkivo, dovode do mikrohemoragija i izazivaju proliferaoiju veziva. Smatramo da kljuc u otkrivanju pato­geneze azbestoze leži u eksperimentalnom radu, što se tice radiološke klasifikacije azbe­stoze još uvek nisu usaglašeni svi stavovi. Postoje klasicne podele na stadijume od 0-3 i novije klasifikacije koje bliže dife­renciraju kategoriju azbestoze sa radio­loškog aspekta. Prema profesoru D. Mar­kovicu (najnovija klasifikacija) podela je izvršena na bazi debljine senki i njihove gustine. Na bazi debljine senki podela je izvrše­na u tri kategorije: s -tanka nepravilna ili linearna za­sencenja, t -srednje razvijena nepravilna zasen­cenja. u -gruba -(mrljasta) nepravilna za­sencenja. Klasifikacija u odnosu na gustinu senki: Nepravilna zasencenja se obicno grupi­šu u donjim plucnim poljima (po gotovo kod azbestoze), ali se mogu naci u bilo kom plucnom polju, pa cak i u samo jed­nom plucu. O-otsutna mala nepravilna zasencenja, ili senke redje posejane nego u kate­goriji l. Ucestalost azbestoze u populaciji radnika izloženoj azbestu 11 l. Prisutna mala nepravilna zasencenja, ali malobrojna. Obicno se vitle u donjim plucnim poljima ali mogu postojati u bilo .kome plucnom polju ili samo u jednom plucu. 2. Brojna mala nepravilna zasencenja. Normalna plucna struktura delimicno za­sencena. 3. Brojna mala nepravilna zasencenja, normalna plucna struktura uopšte se ne vidi. Resicasto srce, srce u vidu ježa i zupca­sta dijafragma su karakteristicni znaci azbestoze kad su dobro izraženi. Manje promene (manje izražene) pogadjaju sa­mo levi srcani rub i to može biti jedini znak koji se vidi na snimcima pluca nekih radnika izloženih azbestu. Naš rad. -Predmet našeg posmatranja i ispitivanja u prvom redu su bile prame­ne na plucima. Ukupno smo pregledali 322 radnika od toga muškaraca 217, žena 105. Pared radne anamneze svaki od pre­gledanih bio je obradjen spirometrijski, laboratorijski (sedimentacija, krvna slika, urin, glikemija i hepatogram), ispljuvak na azbestna telašca, EKG sa 12 odvoda, a zatim i klinicki. Kod svih pregledanih rad­jena je rendgenografija pluca PA sa tvrdo zracnom tehnikom, a po potrebi lateralne projekcije i makroradiografije suspektnib segmenata pluca. Nalaze u našoj studiji prikazujemo u sledecim tabelama: životna starost 20-29 30-39 40-49 50 i više Pol M. M. ž. M. ž. M. Broj 69 6724 6 6 21 ! Ukupno 136 30 8 1 Tabela 1 -Radnici eksponirani azbestnoj prašini od 0-9 god. životna starost 20-29 30-39 40-49 50 ii. više Svega· Pol M. M. M. ž. M. M. ž. Broj obolelih s 2 7 1 3 -1 -16 3 Ukupno 7 8 3 1 19 Tabela 1 a -Broj obolelih sa ekspozicijam od 0-9 god. životna starost 20-29 30-39 40-49 50 i više , M. Pol M. ž. M. ž. M. 7 Broj 1 141 12 3 s Ukupno 2 48 Tabela 2 52 15 -Radnici eksiponirani azbestnoj prašini od 10-19 god. životna starost 20-29 30-39 40-49 50 ii. više Sveg. Pol M. M. ž. M. M. M. ž. Broj obolelih 1 - 27 3 35 s 9 3 72 11 Ukupno 1 30 40 12 83 Tabela 2 a -Broj obolelih sa ekspoziicijom od 10-19 god. Simonovic R., D. Drobnjak, Dj. Stankovic, C. Stanisavljevic, M. Danic životna starost 20-29 30-39 40-49 50 i više Pol M. ž. M. ž. M. M. Broj --2 -18 6 3 l Ukupno -2 4 Tabela 3 -Radnici eksponirani azbestnoj prašini od 20-29 i preko životna starost 20-29 30-39 40-49 50 i više Svega Pol M. ž. M. ž. M. ž. M. M. Broj obolelih 2 6 2 1 19 7 Ukupno -2 21 3 26 Tabela 3 a -Broj obolelih sa ekspozicijom od 20-29 i preko Dužina ekspozioije Broj eksponiranih Broj obolelih 11' n O do 9 god. 175 19 70,8 10 do 19 god. 117 83 70,8 20-29 god. i više 30 26 86 Ukupno 322 128 29,7 Tabela 4 -Ukupan broj eksponiranih i broj obolelih od azbestoze Dijagnozu azbestoze, pocetnu i u daljim stadijima postavili smo na osnovu klinic­kih nalaza i utvrdjenih rendgenskih krite­rijuma (deformacija bronhovaskularnog crteža, pleuralne adhez'ije i calcifikacije, pramena na srcu i dr.,). U postavljanju di­jagnoze ucestvovao je tim lekara (radio­log, internista, lekar specijalista za medi­cinu rada). Iz zbirne tabele se vidi da je ucestalost azbestoze u prvoj grupi eksponiranih od 0-9 godina, dakle u najmladjoj popula­c111 i najmanje eksponiranih azbestu 10,8 % što je kao podatak za sebe zabri­njavajuci. U sledecoj skupini sa ekspozi­cijom od 10-19 godina ucestalost azbesto­ze zapanjujuci rnste. U ovoj skupini od 117 pregledanih radnika nadjeno je 83 obolelih ili 70 %. U populaciji iradnika sa ekspozicijom od 20-29. godina 86 % ima izraženu pneumokoniozu. Od 322 pregle­dana radnika napredovanu azbestozu ima 128 radnika 'ili 39,7 %. U skupini radnika od 20-29. godina od 30 pregledanih racini­ka u sklopu azbestoze našli smo dva suspektna karcinoma pluca koji su kasni­je i verificirani kao takvi. Ni kod jednog radnika nismo našli mikrohematuriju ko­ja ni u literaturi nije dovoljno potvrdjena i objašnjena. Ovoj našoj studiji pridružili smo i kon­trolnu grupu od 300 radnika koji rade u neazbestnoj proizvodnji u Toplici. Prosec­no životno doba u kontrolnoj grupi bilo je 38,2 godine sa prosecnim racinim sta­žom od 14,4 godine, od cega su 212 mu­škarci a 88 žene. U ovoj grupi radeci ;po istim kriterijima nismo našli pramene na plucima u smislu pneumokonioze. Diskusija_ -Ucestalost azbestoze u na­šoj studiji predstavlja ozbiljan socijalno medicinski problem. Ovako visoka ucesta­los t sigurno je rezultat nedovoljno higijen­sko-tehnicke zaštite na radu i zdravstvene zaštite uopšte. To nalaže hitne mere poboljšanja higi­jensko tehnicke zaštite na radu kao i po našem mišljenju obaveznu preorijentaci­ Ucestalost azbestoze u populaciji radnika izloženoj azbestu ju na neazbestnu proizvodnju (tehnologi­ju) gde bi posle 10-15. goclina svi radnici eksponiraffi azbestnoj prašini trebalo da budu prebaceni da tamo nastave svoj rad­ni vek. To bi jedino moglo da umanji visok stepen invalidnosti koji u ovakvim uslovima rada dolazi do izražaja. Nesumnjiv je interes društva i zdrav­stvene službe da se na proucavanju ovog problema i nadalje ozbiljno angažuje. I ako je naša studija epidemiološka ona otvara citav niz drugih problema na ko­jima treba raditi kao što su: l. Koje su sigurne granice ekspozicije azbestu, ako postoje. 2. Da l'i su možda još neke bolesti veza­ne sa ekspozicijom azbestu. 3. Kakav je udeo drugih neprofesional­nih respiratornih bolesti u razvoju azbe­stoze pluca. 4. Da li je vrsta azbesta znacajna za na­stajanje azbestoze pluca, bronhogenog karcinoma, rnezotelijoma i eventualno drugih tumora. 5. Da li je azbestoza samo bolest pluca ili •i bolest i drugih organa i sistema. 6. Koji su eventualni etiološki faktori maligniteta zbog izlaganja azbestu. 7. Stanje i raci srca u azbestozi pluca idr. Zakljucak. -Obradili smo 322 radnika koji rade u uslovima sa azbestnom praši­nom, sa racinim stažom od 1-30 i preko 30 godina. Zapazili smo visoku ucestalost azbestoze u uslovima nedovoljne higijen­sko tehnicke zaštite, koja evidentno raste sa clužinom radnog staža. Naša studija na­laže dalja istraživanja (eksperimentalna i druga) i otvara citav niz problema, a po­sebno problem da li je azbestoza samo bolest pluca, ili bolest celog organizma. Literatu ra l. Abrikosov, A.: Osnovi spec. patološke anatomije, Med. knjiga 1951. 2. Branisavljevic, M.: Zahig. rada ;j toks. 4 (1953, 307). 3. Danilovic, V.: Zbornik I. jug. kongr. za med. rada, Beograd 1963. 4. Dedic, S.: Osnovi opšte rendgenologije. Nauona knjiga, Beograd 1952. 5. Drobnjak, D.: Ucestalost ulkusne bole­sti u populaciji izloženoj azbestu, Zbornik radova, Portorož 1977. 6. Holt, P.: Pneumocoruiosis, Arnold Fbi (London) 1957. god. 7. Karajovic, D.: Zbornik II. kong. Jek.ara Srbije, Beograd 1956. 8. Magaraševic i sar.: Simpozijum o pne­umokoniozama, Zbornik radova, str. 35. Vrnjacka banja 1965. 9. Magaraševic, M.: Klinicka i stomatolo­ška radiologija -Beograd 1972. 10. Markovic, D.: Rendgenologija profesio­nalnih bolesti, Beograd 1968. 11. Markovic, D.: Klasifikacija pneumoni­koioza, neobjavljena. 12. Stojadinovic, M.: Si1npozijum o pne­umo!Qoniozama, Zbornik radova Vrnjacka ba­nja 1965. 13. Stanojev.c, B.: I. Simpozijum o pne­umokoniozama, Zbornik radova Vrnjacka ba­nja 1965. 14. Skocinski, A. A.: Borba protiv silikoze, ,izd. Ak. nauka SSSR. 1953. Moskva. 15. Fort. und. Shiler: Die Pneumokoniosen. Linfort (Koln) 1954. god. Summary INCIDENCE OF ASBESTOSIS IN WORKERS EXPOSED TO ASBESTOS 322 workers who were exposed to asbestos dusts during 1-30 years or even Jonger, were examined. Authors found a high !incidence of asbe­stosis iin environments with low quality of protection measures. The incidence is evi­dently correlating with the exposure tirne. Further investigations are indicated. 1 ¦ 1 ¦ ==-=2__ ==-=2__ ercefuryl SASTAV: 100 mg NIFUROKSAZIDA IDIKACIJE: -akutne i hronicne dijareje -hronicni kolitis -tiflitis -poremecaji intestinalne fermentacije -dijareje poslije upotrebe antibiotika KONTROINDIKACIJE: -alergija prema nitrofuranskim preparatima -istovremena upotreba alkohola DOZIRANJE: -odrasli i djeca: svakih 6 sati po 2 kapsule -dojencad: svakih 6 sati 1 kapsulu istisnuti u kašicicu i pomješati sa vodom PAKOVAN/E: 30 kapsula Proizvodi l ·E, -bosnalijell• f SARAJEVO u saradnii sa firmam 1 medarmil 1 Nitroglicerol® . retard SASTAV: GLICERILTRINITRAT INDIKACIJE: -angina pectoris -koronarne ishemije razlicite etiologije -postinfarktne stenokardije -prije ocekivanog prekomjernog opterecenja (stresa) KONTRAINDhKACIJE: -ne lijeceni glaukom -izražena hipotonija DOZIRANJE: 2 puta dnevno 1 kapsula PAKOVANJE: 20 kapsula Proizvodi l ·E, •bosnalijeh-f SARAJEVO u saradnji sa firmam .y. r 7 UMC -INSTITUT ZA RADIOLOGIJU I ONKOLOGIJU MEDICINSKOG FAKULTETA U SARAJEVU MEDIJASTINALNA FLEBOGRAFIJA KOD MALIGNIH OBOLJENJA PLU(:A I MEDIJASTINUMA šlakovic š., M. Mušanovic, H. Alihodžic, N. Kapidžic, D. Vanicek, L. Lincender Sadržaj: U zadnje dvije i po godine, nacinili smo 27 meclijastinalnih flebografija kod pacijenata oboljelih od malignoma medijastiuma i plu­ca. U vecini slucajeva su malignomi bili verificirani drugim klinickim i radiološkim pretragama. Cilj nam je bio jasnije ograniciti tumor po­mocu dobrog prikaza velikih medijastinalnih venoznih sudova i pro­mjena koje tumor na nj-ima izaziva. Na taj nacin, torokalnom hirurgu cesto rješavamo dileme o operabilno­sti ili inoperabilnosti tumora. Takodje smo bili u stanju, odgovarajucim programiranjem serijskog sn.irnanja steci uvid o stanju krvotoka u svim fazama angiokarcliograma. Efekti TCT i citotatske terapije smo takodje htjeli ocijeniti u nekim slucajevima. UDK 616.24-006+616.27-006:616-079.2 Deskriptori: plucne neoplazme, medijastlinalne neoplazme, cliagnostdka, flebog11afija Radiol. lugosl., 12; 15-18, 1978 Uvod. -Prvi je medijastinalnu flebo­grafiju izveo 1946. godine Lindblom, dok su vec 1940. godine, Steinberg, Robb i Roche ukazivali da je moguce pomocu angiokardiografije izdiferencirati ekspan­zivne tvorbe medijastinuma od aneuri­zmatskih proširenja. U našoj zemlji je prvi poceo primenji­vati ovu metodu kao samostalnu vrstu pretrage prof. dr. V. Gvozdanovic, 1950. g. Tehnika i anatomija. -Kroz široke igle se istovremeno i jednakomjerno aplicira u obje kubitalne vene po 30-40 ccm viso­ko koncentriranog kontrastnog sredstva za što krace vrijeme (1-2 sec) i to manu­elno, da bi se pocelo snimati pred kraj aplikacije. Program serijskog snimanja zavisi od toga šta želimo dobiti. Ukoliko nas interesiraju samo velike medijastinal­ne vene program je kraci tj. do 5 sec. Ako želimo dobiti sve faze angiokardiograma onda programiramo snimanje na 10 sec. J Snimali smo iz AP pozicije. Ubuduce cemo ovo snimanje dopuniti i sinhronim sn'ilna­njem iz profilne projekcije, kod cega ce­mo, nadamo se dobiti više detalja. Snima­nje vršimo na seriografu. Materija! i diskusija. -Od 27 nacmJe­nih flebografija, 15 pacijenata je išlo pod klinickom dijagnozom karcinoma pluca, 9 kao malignomi medijastinuma a 1 kao se­minom testisa s metastazama u plucima. Svim ovim pacijentima su prethodno ura­djene standardne radiološke pretrage: snimke pluca, slojevno snimanje, bronho­grafija, te odgovarajuce klinicke pretrage. Trojici pacijenata smo nacinili ovu pre­tragu nakon operativnog zahvata. Naše indikacije za ovu pretragu su bile relativno uske tj. malignomi pluca i medi­jastinuma s jasnim i nejasnim znacima venozne staze u medijastinumu. Moramo istaci da pretragu, koja je ina­ce jedostavna moraju izvotliti izvježbani Rad priirnljen S. l. 1978. partneri, jer male greške kod apliciranja Slakovic S., M. Mušanovic, H. Alihodžic, N. Kapidžic, D. Vanicek, L. Lincender Slika 1 -Promijenjen ugao spajanja brahio­cefalickih vena kod tumora medijastinuma kontrastnog sredstva mogu ciniti dijagno­sticke zabune. Kod nekih pacijenata ni­smo uopce mogli punktirati vene širokim iglom jer su bile oštecene višekratnim pri­manjem lijekova intravenoznim putem. To posebno važi za pacijente koji su pri­mali citostatsku terapiju. U normalnom izgledu medijastinalne flebografije, vidimo dobro prikazane obje brahiocefalicne vene, zatim kut pod kojim ° se ove spajaju, a koji iznosi 60-70. Nor­malna dužina desne brahiocefalicne vene je 2-3 cm a lijeve 6-7,50 cm. Velike vene medijastinuma su veoma nježnog zida, ta­ko da vanjski i unutarnji faktori imaju vidnih reperkusija na njihov izgled. Ma­ligni procesi locirani u njihovi blizini, dislociraju ih, komprimiraju i deformira­ju. Ponekad dovode do kompletne op­strukcije pojedinih vena. Uslijed toga se •i njihovi odnosi mijenjaju, pa tako cesto dodje i do povecanja, odnosno smanjenja ugla pod kojima se spajaju brahiocefali­cke vene (slika 1.). Pojedini maligni procesi mogu izazivati dislokaciju ali bez deformacije kakav je slucaj kod atelektaza ili postoperativnih stanja (slika 2.). Slika 2 -Faza dekstrograma; infiltracija u ogranke plucne arterije U pojedinim slucajevima neoplasticki proces može infiltrirati i ogranke plucne arterije što možemo dokazati u fazi dek­strograma (slika 2.,). Maligni procesi mogu izazivati promje­ne na velikim venama po tipu ekspanzije kada ih obicno lucno potiskuju (slika 3.). Medjutim, obicno srecemo kombinirane promjene u vidu dislokacije, infiltracije i tromboze, kofa može biti kompletna i ikompletna. Tada uslijed staze, dodje i do retrogradnog punjenja susjednih vena (sli­ka 4.). Iz istog razloga, cesto se prikažu kolaterarni venozni sudovi. S obzirom da medijastinalna flebografi­ja predstavlja pocetak angiokardiografije, može se ova koristiti s proširenim indika­cijama kao na pr. za diferenciranje aneu­rizmatskih od tumoroznih tvorbi. Smatra­mo da je ovu pretragu nepotrebno izvotliti kod malignoma pluca udaljenih od medi­jastinalnih vena. Na našem institutu se vec duže upraž­njava limfografija štitnjace i imamo na­mjeru ubuduce, nakon limfografije, raditi flebografiju jer se na osnovu podataka iz literature može kod uvecanja štitnjace, Meclijastinalna flebografija kod malignih oboljenja pluca i meclijastinuma Slika 3 -Lucno potiskivanje gornje šuplje vene i brahiocefalnih vena usled elrnpanziv­nog procesa u rnediastinumu ovorn rnetodom jasno odrediti njena do­nja gran• ica. Zakljucak. -Na osnovu uradjenih me­dijastinalnih flebografija, rnožerno zaklju­citi da je ova metoda od koristi u procje­ni velicine i forme malignorna medijasti­numa i paramedijastinalnih regija tj. onih dijelova koji se nalaze u bliz'ini velikih me­dijastinalnhi krvnih žila. Promjene na ve­likim venama jasno diferenciraju ekspan­zivne od infiltrativnih tvorbi. Na taj nacin se može dati uvid hirurgu o rnogucnosti i opsežnosti operativnog zahvata, odnosno o inoperabilnosti. Kontrola efikasnosti TCT i citostatske terapije je takodje moguca ovom metodom. Sum mary MEDIASTINAL PHLEBOGRAPHY IN MALIGNANT TUMORS OF THE LUNG AND MEDIASTINUM During the last two years the authors have performed 27 rnediastinal phlebographies in patients with rnalignant turnors of the rnedia- Slika 4 -Tromboza brahiocefalnih vena retrogradno punjenje susjednih vena st-inurn and lung. They consider the method useful in estimation of size and form of the tumors in the mediastinum and in parame­diastinal regions Pathologic changes of the rnediastinal blood veins can be used in dif­ferentiating between expansive and infiltra­tive space occupying lesions and if operabi lity can be suggested. Literatura l. Angiografija. pp. 380-381. U: Medicin­ska enciklopedija. l. (A -Ban). Leksikograf­ski zavod FNRJ. Zagreb. (1960.) 2. Gvozclanovic, V., B. Oberhofer: Mediasti­nal Phlebogrcl(phy. A bilateral simultaeus in­jection technique. Acta Racliol (Stockholm) 40, 395-407, 1953. 3. Hasse, H. M.: Die Angiographie (Arterio­graphie, Phlebographie) pp. 435 In: Angiiolo­gie. Hrasg. Max Ratschow. Georg Thieme Verlag. Stuttgart 1959. 4. Hernja, S., I. Obrez, J. Stropnik, J. Ko­šir: Angiografska clijagnostika meclijastinal­nih tumora. Racliol. Iugosl. 9: 3, 231-234, 1975. 5. Jezernik-Leskovšek, J.: Pregled patolo­ških stanja venske cirkulacije u gornjim udo­vima. U: Flebografija. pp. 273-288. Simpozij o patološkim stanj,ima venske cirkulacije eks­tremiteta. Ljubljana. 1976. šlakovic š., M. Mušanovic, H. Alihodžic, N. Kapidžic, D. Vanicek, L. Lincender 6. Medijastinum. pp. 586-588. U: Medicin­ska enciklopedija. 6. (Komb-Min). Leksiko­grafski zavod FNRJ. Zagreb. (1962. g.) 7. Moss, W. T., W. N. Brand, H. Battifora: Radiation oncology. 4. ed. Mosby comp. Saint Louis. 1973. ipp. 266-282. 8. šlakovric, š., J. Djordjevic, H. Alihodžic, M. škrkar: Flebografija gornjih ekstremiteta. pp. 248-254. U: Zbornik radova VII inter­sekcijskog sastanka radiologa BiH, Srbije i Makedonije, Vojvod.ne i Kosova. Dojran. 1975. 9. Zalar, J.: Pneumomediastinum in diagno­stic of expansive mediastinal lesions. Radio!. Iugosl. 9: 3, 231-234, 1975. Adresa .autora: Dr. š. šlakovic, UMC -In­stitut za radiologiju i onkologiju Medicin­skog fakulteta u Sarajevu, 71000 Sarajevo. r 7 MEDICINSKI CENTAR »ZAJEcAR«, ZAJEcAR RADIOLOšKA SLUžBA MEDICINSKI CENTAR -BOR RADIOLOšKA SLUžBA O NEKIM RADIOGRAFSKIM FAKTORIMA PRI OBRADI PNEUMOKONIOTicARA (Eksperimentalna studija) ANAL YSIS OF RADIOGRAPHIC CHARACTERISTICS OF PNEUMOCONIOSIS Stanojevic Lj., N. Ilic, Z. Tadic, ž. Jovanovic Radiol. Iugosl., 12; 19-22, 1978 Da bi se dobio kvalitetan snimak pluca potrebno je ispuniti više faktora: što ma­nji fokus anode rendgenske cevi, veca A-F distanca (pitanje geometrijske neoštrine) i što viši debi zracenja, cime se omogucu­je skracenje ekspozicije (kineticka ne­oštrina). Poznato je da su konstruktivni, anatom­ski elementi pluca razliciti i kompleksni. Oni su vrlo fini, vrlo mobilni, slabog ra­diološkog kontrasta, a na klasicnom snim­ku pluca 3/4 površine je maskirano košta­nim strukturama grudnog koša, srcanom senkom i dijafragmalnim kupolama. Vre­me od pojave do radiološke vidljivosti milijarne tuberkuloze je šest nedelja, dok je infraradiološki period za pneumokoni­oze vrlo dug i tada nastaju svi napori radiologa i radiologije za što kvalitetnijim snimkom pluca da bi se pravo stanje što pre prepoznalo i da se oboleli što ranije ukloni iz ugrožene sredine. Proteklih godina ucestvovali smo u si­stematskim pregledima rudara. Vecina J ovih pregleda obavljena je na terenu, po­lutalasnim aparatima tipa »Neretva« i »Morava«. U našem radu, kroz eksperimentalni model, bice posmatrana iskljucivo dva pa­rametra: geometrijska i kineticka neoštri­na. Geometrijska neoštrina se izracunava po sledecoj formuli: dužina fokusa X distanca objekt-film (A-F distanca) -(objekt-film distanca) Na shemi l. prikazana je geometrijska neoštrina, izracunata po gornjoj formuli, za fokuse rendgenskih cevi koje se koriste pri radiološkim pregledima na terenu i u našoj ustanovi. Takodje je dat i odnos neoštrina pri razlicitim A-F distancama. Teorijski, ova neoštrina izgleda velika. Medjutim, u prakticnom radu ona je sko­ro zanemarljiva jer su u pitanju velicine od 0,20-0,30 mm. 2• 20 Stanojevic L.i., N. Ilic, Velioina fokusa A-F Neoštrina 4,6 X4,6mm 1,50m 0,33mm 4,6X 4,6mm 2,00m 0,24mm 2,0X 2,0mm 1,50111 0,14111111 2,0X 2,0mm 2,00111 0,10mm 1,2 X 1,2mm 1,50m 0,08111111 1,2 X 1,2111m 2,00m 0,06mm 0,6 X 0,6111m 1,50111 0,04111111 0,6 X 0,6mm 2,00111 0,03mm 1,50 111 2,00 111 4,6 X 4,6,X 2 2,4 X 2,35 X mm : 2 111111 0,24: 0,10 4,6 X 4,6 mm : 1,2 X 1,2 mm 4,0 X 4,12 X 0,24: 0,06 4,6 X 4,6 mm : 0,6 X 0,6 mm 8,0 X 8,25 X 0,24: 0,03 Odnos neoš trina Shema 1 -Geometrijska neoštrina 1930 Stewart (Johanesburg) A-F 1,22m l00mA 60-65 kV Exp.: 0,1-0,25 sek. 1949 M. C. Fletcher i sar. A-F 1,52111 400 mA 53-65 kV Exp.: 0,1 sek., F -2 X 2 mm Sidney 1950 Paragraf 13 Exp.: 0,05 sek. F (rotirajuca anoda) -2 X 2 mm D. Markovic 1968 A-F 1,50m 55-57 kV 16 mAs (0,06 sek.) A-F 2,00 m 77kV 28 mAs (0,1 sek.) Shema 2 -Prikaz tehrnickih uslova za radio­grafije pluca z. Tadic, :1:. Jovanovic Mnogo je znacajnija kineticka neoštrina koja zajedno sa geometrijskom neoštri­ nom kod polutalasnih aparata dovodi do svih nezgoda u dijagnostickom postupku. Prema J. Dutreix-u tacka koja se nalazi u visini luka leve komore podleže ubrza­ nju od 15-20 cm/sek., dok na periferiji i vrhovima to ubrzanje iznosi 5-10. cm/sek. To , prakticno, znaci da ova tacka tokom sistole prelazi putanju od oko 5 cm , a za 0,1 sek. putanju od oko 1,5 cm. Na shemi 2. dat je prikaz tehnickih uslova za radio• O nekiin racliografski111 faktoriina pri obracli pneu1nokonioticara 21 grafije pluca, predložene od raznih ekspe­ rata za pneumokonioze. Naš rad. -Naš rad je bio inspirisan eksperimentima He'itzman-a, Bernadac-a, Spratt-a i dr. Kao eksperimentalni model koristili smo grašak u plasticnoj kutiji, cetvrtastog oblika, koja je dijagonalom bila upravna na kasetu. Zrna graška (ve­licine 6-10 mm) koristili smo kao simula­tor pneumokonioticnih pramena. Slika 1. prikazuje šest, na gornji nacin, ucinjenih ekspozicija od kojih su prve dve radjene sa fokusom 2 X 2 111111, gornja leva sa A-F distancom 2 111. i naponom od 110 kV, dok je donja leva sa A-F distan­cam 1,50 111 i 60 kV. Srednje su radjene sa fokusom 1,2 X 1,2 111111, gornja sa 110 kV i donja sa 60 kV. A-F distanca kao kod predhodnih. Gornja desna radjena je sa fokusom 4,6 X 4,6 mm, a donja sa foku­som 0,6 X 0,6 111111, sa 60 kV i A-F distan­com za obe ekspozicije 1,50 m. Analizom je utvrdjeno da su razlike u geometrijskoj neoštrini suviše fine, tako Slika 3 -Uticaj linearnog kretanja u hori­zontalnom smeru levo-desno da se mogu uociti tek pod lupom, što prakticno znaci da su skoro beznacajne. Takodje, analizam se jasno vidi da samo na ivicama, gde nema efekta sumacije, imamo realnu, stvarnu velicinu zrna graš­ka. U srednjim delovima realna velicina se gubi, što je, prema Theron-u i Heiz­man-u, posledica fenomena subtrakcije. Iako je na sni.mcima ucinjenim tvrdozrac­nom tehnikom uvelicanje zbog .izmenjene distance objekt-film nešto vece nego na ostalim, ipak je oštrina najociglednija. Polazeci od gore navedenog radiološko­fiziološkog podatka o kinetici u plucima, na sl. 2. prikazali smo uticaj kretnje. Pla­sticnu kutiju s graškom smo pomerali li­nearno, brzinom od 5 cm/sek. i sa distan­ce od 1,50 111 ucinili snimke sa sledecim ekspozicijama: za gornji levi snimak ­0,02 sek. na šestventilnom aparatu; za gor­nji desni -0,05 sek. (ekspozicija za cetiri­ventilni aparat -grafoskop); donji levi -0,6 sek. (ekspozicija za »Neretvu«) i donji desni snimak -0,2 sek. (»Morava«). Iz ovog primera jasno se vidi da apsolut­nu oštrinu imamo na gornjem levom snimku, tolerantnu na gornjem desnom, dok su snimci u donjem redu neoštri. Isto to smo ponovili s istim gornjim tehnickim karakteristikama, s tim što je jednosmerna linijska putanja zamenjena kretnjam levo-desno u dužini od 2,5 cm. Sl. 3. pokazuje (u smeru gore-dole) da su prva dva snimka radiološki upotrebljivi, dok su donja dva neoštra i nekvalitetna. Sledece slike ( 4 a, 4 b i 4 c) prikazuj u kako to prakticno izgleda sa radiografije pluca pacijenta obolelog od silikotuberku­loze. Sa snimka pluca u PA položaju pre­snimili smo predeo leve baze (isti su rad­jeni na polutalasnom aparatu, grafoskopu i šestventilnom aparatu sa tvrdozracnom tehnikom). Zakljucak. -Cilj ovog rada je da ukaže iskljucivo na pomenuta dva parametra koji mogu da dovedu do pogrešnih zaklju­caka pri »citanju« radiografija pluca sa sistematskih pregleda. stanojevic Lj., N. Ilic, z. Taclic, ž. Jovanovic Eksperimentalno je dokazano da su geo­met1ijske neoštrine uslovljene velicinom fokusa rendgenske cevi sa rotirajucom anodom prakticno beznacajne. !skljuce­nje polutalasnih aparata cije su ekspozi­cije duže od 0,05 sek. je jedna od garanci­ja za kvalitetan snimak . cinjenica da domaca industrija proizvo­di i cetiriventilne aparate, kao i cevi sa obrtnom anodom, omogucava da se dobi­ju kvalitetne radiogafije pluca, sa kojih se blagovremeno može postaviti dijagnoza pneumokonioze u pocetnim oblicima. Slika 4 a Spisak literature nalazi se u autora. . , --_J r-·- Aclresa autora: Dr. Lj. Stanojevic, Meclicin­ skii centar Zajecar, Radiološka služba Za­ jecar. r 7 MEDICINSKI CENTAR -BOR RADIOLOšKA SLUžBA MEDICINSKI CENTAR -ZAJEcAR RADIOLOšKA SLUžBA KRETANJE PROGREDIJENCIJE PNEUMOKONIOZA U RTB-U BOR PROGREDIENCE OF PNEUMOCONIOSIS IN MINERS OF CUPPER MINE »BOR« Jovanovic ž., M. Vasiljevski, Lj. Stanojevic, M. Ilic Radio!. lugosl., 12; 23-25, 1978 Kao što je poznato infraradiološki pe­riod pneumokonioze je dug. Naš cilj je bio da pokušamo da obradi­mo to poglavlje posmatrajuci razvoj i evo­luciju pneumokonioze kod radnika RTB-a Bor, neupuštajuci se u ovom momentu u to, koliko su vremena proveli van ugrože­ne sredine po dijagnosticiranoj pneumo­koniozi, vec kao što smo naveli, da sagle­damo evoluciju. U tom cilju smo izdvojili veci broj pneumokonioticara koji su da­nas pe.nzioneri -invalidi rada, ucinili grafiju u toku 76 i 77 godine i to prikazali. Grafije su do 67 godine radjene na rencl­gen aparatu Morava sa svim nedostatcima uslovljenim tehnickim karakteristikama J toga aparata. U sledecem periodu do 74 godine grafije su radjene na cetvoroventil­nom aparatu, a zadnje kontrolne grafije na šestoventilnom aparatu. U tabeli 1 dat je prikaz dva od ukupno sedam obradjenih iz grupe koji su 1957 godine imali radiološki nalaz klasifikovan po medjunarodnoj ženevskoj klasifikaciji kao O. Iz tabele se jasno vidi da period do pojave promena klasifikovanih k:ao L iz­nosi oko 12 godina. Srednja vrednost za celu grupu od 7 pregledanih za period do klasifikacije 3 M iznosi 21,8 godina. Bro­jevi u zagradama, u svim tabelama, ozna­cavaju ukupan radni staž u momentu radiografisanja pluca. 1957 god. O ( 2,5 g.) 1957 god. O ( 3,4 g.) 1965 god. L (10 g.) 1965 god. L/2 P (11 g.) 1976 god. 3 M (21 g.) 1970 god. 3 M (16 g.) 1976 god. 3 N (22 g.) Tabela 1 JovanoviC Z., M. Vasiljevski, Lj. StanojeviC, M. IliC U drugoj tabeli dat je prikaz tri radnika od jedanaest pregledanih koji su preklasi­fikovani iz stadijuma 0-1 u Z. I u ovoj tabeli se takodje prikazuje dosta veliki dijapazon za period pojave stanja 3 P i on varira od 16-27 godina, sa srednjom vrednošcu od 21,3 godine. Na grafiji ucinjenoj 1956 godine, posle pet godina radnog staža u jami, vidi se pojacan plucni crtež i suspetne senke, pa je slucaj klasifikovan kao Pneumoconio­sis Z. 1957 god. Z ( 4,2 g.) 1960 god. L ( 7 g.) 1967 god. L/2 P (14 g.) 1976 god. 3 P (23 g.) 1957 god. Z ( 5,6 g.) 1964 god. L/2 P (13 g.) 1974 god. 3 P (23 g.) Kod istog radnika 1960 godine, posle deset godina provedenih u jami, grafija pluca pokazuje linearne i punktifomne senke. Pneumoconiosis LP. 1965 godine, posle šesnaest goclina rad­nog staža, punktifomne senke se vide u celim plucima. Pneumoconiosis 3 P. 1975 godine, posle dvadesetšest goclina radnog staža u jami, vicle se mikronodu­larne senke u celim plucima, sa brojnim kalcifikacijarna. Pneumoconiosis 3 M (en). 1955 god. Z ( 5,3 g.) 1960 god. LP (10 g.) 1965 god. 3 P (16 g.) 1969 god. 3 P (20 g.) 1975 god. 3 M (en) (26 g.) Tabela 2 U tabeli 3 prikazan je petnaestogodišnji stika da su u tom petnaestogodišnjem pe­period evolucije pneumokonioze kod rad­riodu progredirali u 3 P, pet slucajeva i ni[rn koji su 60-61 godine klasifikovani jedan slucaj u 3 M. Prosek njihovog rad­kao L. Ovde prikazujemo tri iz grupe od nog staža u posmatranorn periodu iiznosi šest, stim što im je zajednicka karakteri-23,4 godine. 1960 god. L 1962 god. L/2 P 1975 god. 3 M (tb ( 7,2 g.) 1961 god. L/2 P (10 g.) 1969 god. L/2 P a) (23 g.) 1976 god. 3 P ( 9,4 g.) (18 g.) (25 g.) 1960 god. L 1965 god. L/2 P 1974 god. 3 P ( 5,8 g.) (14 g.) (23 g.) Tabela 3 U tabeli 4 je dat prikaz dva od pet pre­preveli u 3 P. U periodu do 1976 godine gledanih, koji su 1957 i 1958 godine bili cetvorica su imali pneumokoniozu tipa klasifikovani kao silicosis l. Mi smo ih 3 N a jeclan B. 1958 god. 3 P (15,3 g.) 1957 god. 3 P ( 16,2 g.) 1968 god. B (26 g.) 1965 god. 3 N (24 g.) 1976 god. B (tba) (34 g.) 1976 god. 3 N (tba) (35 g.) Tabela 4 Kretanje progredijencije pneumokonioza u RTB-u Bor U tabeli S clata je progredijencija iz prethoclnih tabela, stim što je za prva dva slucaja uzet ukupan racini staž, jer koci njih klasifikacija O datira od pocetka rada u jami. Za ostale je uzet iskljucivo radio­loški kdterijum klasifikacija u cilju tabe­larnog prikaza progreclijencije. Progredijencija o 3M 21 god. o 3N 22 god. z 3P 19 god. z 3P 17 god. z 3M en) 20 god. L 3M 15 god. L 3P 14 god. L/2 P 15 god. nioze kod 32 ispitana radnika. 3P B 10 god. 3P 3N 8 god. Tabela 5 U tabeli 6 data je progredijencija isklju­civo prema dužini radnog staža, gele je kroz odgovarajuce radiološke simbole kao O oznacen elan pocetka rada u jami, a 3 P do B ukupno zadnji racliografski nalaz. P rogredi j enei j a o 3P 23 god. o 3P 23 god. o 3P 23 god. o 3P 25 god. o 3M 21 god. o 3M 23 g10d. o 3 M (en) 26 god. o 3N 22 god. o 3N 35 god. o B 26 god. Tabela 6 U tabeli 7 kao O prikazan je pocetak radnog staža, a oznakama L-B oznacena je prva radiografska manifestacija kod naša 32 pregledana radn•ika. U zagradi je prikazan dijapazon sa minimumom i mak­simumom radnog staža kada su radiološki prvi put klasifikovani odredjenim simbo­lima. Pros. rad. staža o L 12 god. ( 9-14 g.) o 3P 21,3 god. (16-27 g.) o 3M 23,7 god. (18-29 g.) o 3N 26,2 god. (22-35 g.) o B 26 god. ( 26 g.) Tabela 7 Zakljucak. -Cilj našeg rada je b'io da razmotrimo pitanje evolucije pneumoko­ Ista pokazuje dosta individualnih razli­ka što se ogleda u torne da kod osoba sa istim radiološkim simbolima klasifikacije clijapazon radnog staža iznosi od 6-14 godina. Još jednom je potvrdjeno poznata -pra­vilo da dve osobe u istoj ugroženoj sredi­ni il.1e reaguju pocljednako na silikogeno dejstvo udisane prašine. Adresa prvog autora: Dr. ž. Jovanovic, Mediioinski eentar Bor, Radiološka služba, Borl .ltkf vtJ.nabao.a SPECIALIZIRANO TRGOVSKO, IZVOZNO-UVOZNO PODJETJE Z ELEKTROTEHNlcNIM MATERIALOM LJUBLJANA, TITOVA 40 p. o. Predstavništva: Beograd, cacak, Osijek, Novi Sad, Zagreb, Rijeka nudi pod ugodnimi pogoji elektrotehnicni material in opremo vseh jugoslovanskih proizvajalcev. Izvaža ,in uvaža ves elektrotehnicni material in opremo ter opremo za industrijo. Zastopa tuje firme: CATU Bagneux, SCHRACK -Wien. 1 7 INSTITUT ZA MEDICINU RADA, MEDICINSKI FAKULTET, Niš DISPANZER ZA MEDICINU RADA MIN-a, Niš INHALACIONA OšTEcENJA PLUcA LIVACA FABRIKE PUMPI »JASTREBAC« U NlšU INHALATION INDUCED LUNG DAMAGES IN FOUNDRY WORKERS »JASTREBAC« IN Niš Babic R., D. Stankovic, D. Jevremovic Radiol. Iugosl., 12; 27-30, 1978 Znacaj koji ima i ucestalost kojom se pojavljuj u inhalaciona oštecenja pluca, posebno pneumokonioza a narocito siliko­za, zadnjih decenija permanentno održava problem aktuelnim. Razlog torne je jedno­stavan: l. Inhalaciona oštecenja respira­tornog trakta, posebno silikoza, medju profesionalnim obolenjima, narocito u in­dustrijski razvijenim zemljama, zauzima vodece mesto (1, 6, 5) i 2. radi se o opa­koj, neumoljivoj i progredijentnoj bolesti visokog rizika (1). Ni.je nam namera da se upuštamo u teo­rijsko razmatranje o "inhalacionim oštece­njima pluca. Ovo stoga, što je ova grupa obolenja bila predmet brojnih istraživanja domacih i stranih autora, te je brojnim sa­opštenjima i eksperimentalnim radovima problem sagledavan sa razlicitih strana a posvecivani su im brojni simpozijumi i kongresi pa i na medjunarodnom niivou (Johannesburg, 1930, Sydney, 1950, Gene­ve, 1958) (1). Cilj našeg izlaganja je da sagledamo štetne nokse koje u naših ispitanika ­ J livaca Fabrike pumpi »Jastrebac« u Nišu mogu izazvati inhalaciona oštecenja pluca, sagledamo pojed.na radna mesta u toku procesa rada, analizom radne sredine uka­žemo na fiziko-hemijske štetnosti kojima su naši ispitanici eksponirani, prikažemo nalaze pneumokonioza u pojediinih kate­gorija naših l'ivaca. Napominjemo, da ovom analizom na­merno obuhvatamo samo jednu grupaciju koja cini radnu celinu ovog industrijskog giganta. Odabiranje baš ove grupacije za analizu uci,njeno je metodom slucajnog iz­bora, pa smatramo da je uzrok reprezen­tativan. Metodologija rada. -Fiziko-hemijskim merenjem analizirana je radna sredina svih kategorija naših ispitanika za let.nji i zimski period. Klinickim, paraklinickim i radiološkim pregledima podvrgnuti su svi raclnici. Ana­li.ziraju se dobijeni poclaci. Posebno se obradjuju i prikazuju oni ispitanici u ko­ BabiC R., D. Stankovic, D. Jevre111ovic ------· .. ------­ jih su registrovani nalazi pneumokonioza. Analizam se prati njihova profesionalna ekspozi,a prema cija i starosna struktura radiološko j s lici. Rezultati. -Analizam radne sredine uocava se da je metodologija i tehnologija rada naših ispitanika takva da je ova ka­tegorija radnika izložena visokom riziku obolevanja. Pocev od pripreme materija­la za kaluparenje, pa preko izrade kalu­pova, izrade· liva, njegovog usipanja u ka­lupove, cišcenja odlivaka i finalne obrade odlivaka naši ispitanici su permanentno eksponirnni inhalaciji brojnih štetnih noksi. Nokse su ili cvrsti partikli u obliku dima, sicušne .kapi u obliku magle i pare, ili pak gasovi hemikalija i metalnih ispa­renja. !znosimo neke podatke fiziko-hemijskihamerenja: Od hemijskih štetnosti radne sredine prisutni su: Ugljen-monoksid,ugljen-diok­sid, akrolein, vatšpirit, nafta, aceton, ben­zal i njegovi homolozi, formalin, grupa etil-vinil-acetata, isparenja metala i dr. Mnogi od njih na pojedinirn radnim me­stima prelaze granice MDK. Od fizickih štetnosti, izmedju ostalih, prisutna je prašina u znatnim kolicinama. Mereno koniometrijski nalaz se kretao i do preko 17 50 cestica na cm3 od cega is­pod 5 mikrona velicine ih je bilo i preko 85.aGravimetiijski slobodan SiO2 u praši­ni izmosio je od 0,6-7,9 0/o. I pored brojnih štetnih noksi, sistemat­skim pregledom koga smo mi cinili jed­nog kriticnog trenutka, bili smo u stanju ro Cf) Radno mesto C: ro o, ::l'. .;,: 8 O..o f o. s 1 e e 1 e oS C O 0,N ::l ro .;,:­o g °/4 Izrada kalupa 80 3 5 - 8 10,0 Rad na kalupnoj peci 11 1 1 - 2 18,1 Vozaci dizalica 17 2 - - 2 11,7 Radau cistionici -­ - 92 - 16 4 2 ---­ 22 23,9 Ukupno 200 22 10 2 34 ()' .u 100 11 5 1 17 Tabela 1 -Pneumokonioze -i radno mesto A, B i C formi nije bilo. Iz tabele 1 je evidentno da su pneumo­konioze najcešce registrovane u radnika koji rade u cistionici (peskarenje, brusili­ce) i koji rade na kalupnoj peci. Objašnje­nje prednjem leži, u torne, što su to naj­ugroženija radna mesta u pogledu nalaza slobodnog SiO2. Nalazi pneumokonioza prema profesio­nalnoj ekspoziciji kretali su se kao što je prikazano tabelam 2: Ukupno ro ro pneumo­ :osroca -. roaO;., konioza N Ca o·.ac ·N o, "Oao.-. a 0-ci J2 :?o ::l til1 Cf) (1) .;,: c f O, H O/ r.r.l ::l O ro e \ -Zdravstveno prosvecivanje, -U procesu proizvodnje uvesti motor- ne testere sa prigušivacima vibracije, -Pravilno držanje tela pri radu i -Sprovoditi obavezne periodicne pre­ glede. Su mmary VIBRATION DISEASE: THE EXPERIENCE AT THE INSTITUTE OF RADIOLOGY IN PRišTINA In the present paper changes ap,pearing in the b:ones and joints of workers working with vibrating tools are presented. Simptoma­ Naši slucajevi vibracione bolesti tology as well as the clinical signs are listed according to their frequency. It was obser­ved that established changes are irreversible therefore lead:ing to serious disabi1ities and invalidi ty. Literatura l. Prof. dr D. Markovic: Rendgenologija profesionalnih bolesti. 2. Prof. dr Grinberg: Rendgenologija pro­fesionalnih oboljenja. 3. Udžbenik medicine rada. 4. Zbornik radova IV Kongresa medici.ne rada. 5. Vanzglobni reumatizam 1976: Zavod za reurnaticna i srcana oboljenja N. Banja. Adresa autora: Dr V. Boškovic, Institut za radiologiju, Medicinsl.i fakultet, 38000 Pri­ština. uredslia oprema radni liallineti pisaci stolovi uredslii ormani sedeci nameštaj LJUBLJANA mestni trg 10 r 7 RENDGEN-DIJAGNOSTIKA INSTITUTA ZA MEDICINU RADA, MEDICINSKI FAKULTET, Niš . ORTOPEDSKI ODSEK HIRURšKO-ORTOPEDSKOG ODELJENJA, MEDICINSKI CETAR, ALEKSINAC POVREDJIVANJE RUDARA RUDNIKA MRKOG UGLJA U ALEKSINCU Babic R., Z.· Petkovic Sadržaj: Radom se prikazuje trauma, kao redje obradjivana a izuzetno štetna noksa u rudarstvu. Retrospektivnom analizom istorija bolesti i ambulantnog IJ)rotokola Hirurško-ortopedske službe Bolnice u Aleksincu za desetogocLišnji period (1967-1976 god.), sagledava se problem povre­djivanja u Aleksrinackom rudniku uglja, posebno sa ortopedsko-trauma­tološko-radiološkog aspekta. Istice se socijalni, ekonomski i medicinski aspekt traumatskih ošte­cenja zdravlja rudara ovog rudnika. Analiziraju se kontuzi_je, distorz,ije, luksacija, amputacije a posebno frakture kostiju sa lokalizacijom i nacinom njihovog razrešavanja. Na kraju se ukazuje na uslove radne sredine i faktore koji mogu dovesti do smanjenja traumatizma. UDK 616-001-02:622.2 Deskriptori: medicina rada, rudarstvo, rane i oštecnja, statistika, oko-1:ina, Aleksinac Radiol. Iugosl., 12; 55-59, 1978 L J Uvod. -Traumatizam _ie problem sa­ske službe Bolnice u Aleksincu za deseto­vremenog društva. Trauma kao štetni godišnji period (1967-1976 god.). Materi­agens u nekim privrednim granama nalazi ja! je upotpunjen podacima Službe zaštite se medju najvišim stepenicama lestvice na radu Aleksinackih rudnika uglja u po­štetnosti profesije i radne sredine na gledu broja i razloga smrtnih povreda, zdravlje radnika. U takve privredne grane broja izgubljenih radnih dana zbog povre­upravo se ubraja i rudarstvo. Kadkada, djivanja i broja zaposlenih za svaku anali­najteža traumatska oštecenja u rudarstvu ziranu godinu. imaju katastrofalne razmere. Traumi, kao Analiziraju se: broj povredjivanja pre­redje obradjivanoj štetnoj noksi u rudar­ma broju zaposlenih za svaku godinu i stvu posvecujemo naše izlaganje. vrste povredjivanja. Posebno se prate frakture kostiju sa lokalizacijom i naci­Cilj rada. -Cilj nam je da sagledamo nom njihovog rešavanja a posebno kontu­problem povredjivanja u ovom rudniku, zije, distorzije, luksacije, amputacije i la­da ukažemo na obim i znacaj povredjiva­cero-kontuzne rane. nja, posebno sa traumatsko-ortopedsko-ra­Rezultati. -Prosecan broj zaposlenih diološkog aspekta i da istaknem važnost radnika u Aleksinackom rudniku uglja za poznavanja momenata koji uticu na nasta­period 1967-1976 godinu za svaku godinu nak traumatskih oštecenja i mera za sma­prikazujemo tabelom l. njenje povredjivanja. Evidentno je (tab. L) da se je broj zapo­ Metodologija i materijal. -Ucinjena je slenih po godinama kretao u relativno retrospektivna analiza istorija bolesti i uskim granicama (od 1621 do 1899 radni­ambulantnih protokola hirurško-ortoped-ka, srednja vrednost 1691). Babic R., z. Petkovic Ukupno 2161 Tabela 1 -Broj povredjivanja rudara aleksinackih rudnika uglja za period od deset godina (1967-1976) Stubicasti grafikon ukazuje da je povre­Kada se navedene cifre stubicastog dija­djivanje uopšte visokih vrednosti sa izve­grama tabele 1. pretvore u ekonomske snim padom u zadnjim godinama, što tu­pokazatelje brojem izgubljenih radnih da­macimo savremenijom tehnologijom i na zbog povredjivanja, dobijaju se fra­mehanizacijom rada i onim što zovemo pantne vrednosti (tabela 2). kulturom rada. Godina 1967 1968 1969 1970 1971 1972 1973 1974 1975 1976 Broj radnih dana 6874 4176 8196 6876 7340 8360 8960 9203 9761 7199 Tabela 2 -Izgubljeni radni dani zbog povredjivanja po godinama Prednji podaci nam svom svojom ozbilj­nošcu ukazuju na velicinu ekonomskog znacaja traumatizma po ovu radnu orga­nizaciju. Ako prednjem dodamo, da je na pr. za prvih pet analiziranih godina (1967-1971) bilo 33 teška nesrecna slucaja koja izisku­ju znatna rnaterijalna i ljudska napreza­nja, uz cesto posledicni invaliditet, eviden-tan je napor zdravstva posebno ortoped­sko-hirurško-rendgenološke službe da se posledice nesrece ublaže. Svu težinu problema traumatizrna ruda­ra ovog rudnika, a slobodni srno nacelno reci svih rudnika upošte, možemo sagle­dati brojem smrtnih ishoda, najcešce u sarnorn rudniku (tabela 3). Godina 1967 1968 1969 1970 1971 1972 1973 1974 1975 1976 - Broj smrtnih slucajeva 1 -1 1 2 1 1 8 Tabela 3 Povrecljivanje rudara rudnika n1rkog uglja 11 Aleksincu Iz razumljivih razloga ne želimo da sa­opštimo neposredni ili dalji uzrok nesrece za svaki slucaj, makar da su oni poznati. Napominjemo da su u na_ivecem broju slu­cajeva uslovljeni ugušenjem usled zatrpa­vanja obrušenim ugljem pri otkopavanju ili punjenju m1nskih rupa, zatim uguše­njem muljem od vode i peskovite jalovine sa ugljem usled naglog prodora istog u otkopna radilišta (istovremeno 8 mrtvih -1975 god.) a redje usled ugušenja ga­som ili usled povredjivanja transportnim sredstvima i slicno. Uz napomenu da se 15 izgubljenih ljud­skih života na prosecno 1691 zaposlenog za jednu deceniju ne mogu nisacim nado­knaditi, svak dalji komentar je izlišan. Sa medicinskog ortopedsko-radiološkog aspekta vrste povredjivanja su se kretale ovako (tabela 4): Fractura 489 Contusio 1041 Tabela 7 -Dystorsio Vuln. lac. contusum Dystorsio 90 Amputatio .'i6 Luxatio 47 Hydrops 43 Vuln. conquassatum 31 Sectio tendinis 28 Ruptura musculi 6 Tabela 4 -Vrste povredjivanja Evidentno je aktivno ucešce ortopeda, hirurga i radiologa u rešavanju ovih po­vreda. Lacero-contuzne povrede najcešce su bi­le zastupljene na ekstremitetirna, sa distri­bucijom kao u tabeli 5: Manus et digitorum 291 Pedes et digitorum 152 Cruris 30 Brachii Najcešce mesto kontuzije bile su ruke i noge, narocito šake i stopala a zatim grud­ni koš pa kicmeni stub (tabela 6). Manus 293 Pedis 205 Cruris 148 Thoracis 129 Reg. vert. lumbalis 82 Reg. vert. cervicalis 21 Antebrachium 45 Digitorum man. et ped. 94 Tabela 6 -Contusio Distorzijom su najcešce bili alterirani talo-kruralni i radiokarpalni a redje koleni zglobovi (tabela 7). Art. talo-cruralis 58 Art. radio-carpalis 22 Genus bili. 10 Za ispitivani period u naših ispitanika od sv1h luksacija zglobova najcešce je bio luksiran humerus u ramenom zglobu, a zatim prsti i to ruku, dok su upola redje bile registrovane luksaci_ie u lakatnom zglobu i zglobu kuka (tabela 8). Humerus 17 Digitorum 15 Cubit.i 8 Coxae 7 Tabela 8 -Luxatio Lokalizacije fraktura kostiju i nacin nji­hovog razrešavanja prikazan _je tabelom 9: U zavisnosti od starosti pacijenta, vrste frakture i same kosti lecenje vecine frak­tura kostiju bilo je od slucaja do slucaja operativno ili konzervativno. rnakar da se Antebrachii 16 naginje izvesnim pravilima kao što je npr. Femoris 11 Tabela 5 -Vul.n. lac.-contusum fraktura femura skoro uvek rešavana ope­ rativno a kompresivne frakture pršljenova uvek konzervativno. Babic R., z. Petkovic Lecenje Lokalizaoij a opera-konzer­ tivno vativno Crul'is 48 14 Femur 36 Antebrachium 24 20 Bimalleolarni 14 6 Radius 11 25 Humerus 6 8 ULna 4 6 Olecranon 4 2 Cond. humeri s 1 Patella 11 3 Phalang. ma,n. et ped. 9 210 Oss. metatarsaLis 2 16 Oss. metaca11palis s 21 Vertebr. compressiva - 6 Tabela 9 -Fracturae U izvesnom broju slucajeva, narocito kada su u pitanju prsti ruku i nogu, me­toda izbora rešavanja traumatske lezije bila je amputacija (tabela 10). Digitorum mani 41 Digitorum pedis 11 Cruris 3 Femoris 1 Tabela 10 -Amputatio Fractura colli femoris transtrochanteri­ca; Avulzija oba trohantera. Rešeno kon­zervativno Witman-ovom repozicijom (ru­dar starosne dobi 62 godim.). -Kompresivna fraktura glavice distal­ne falange III-eg prsta leve ruke; Dosta cesta u rudarstvu; konzervativno rešena; Uslovljena padom gromade uglja. -Bennett-ova fractura s dislokacijom angulacijom fragmenata konzervativno rešena. -Fraktura dijafize obeju kostiju pod­laktica sa angulacijom bez dislokacije fragmenata, rešene konzervativno sa od­licnim rezultatom. -Fraktura radiusa na tipicnom mestu i stiloidnog nastavka ulne, lecena konzer­vativno. -Fraktura dijafize femura sa disloka­cijom fragmenata i skracenjem rešena operativno intramedilarnim klinom. -Fraktura obeju kostiju potkolenica rešena operativno. -Fractura cruris apperta; po sanaciji rane rešena operativno Eggers-ovom plo­com. -Multifragmentarni prelom kostiju potkolenice rešen konzervativno. -Bimaleolarni prelom rešen konzerva­tivno gipsanom cizmom u ekvinovarusu. Diskusija. -Povredjivanje u rudarstvu je relativno cesto, pa i u našem rudniku, kadkada sa katastrofalnim razmerama. Uslovljeno je mnogobrojnim faktorima od kojih navodimo sledece: -Rad u Aleksinackom rudniku mrkog uglja spada u težak fizicki rad. Odvija se sa znatnim fiz•ickim naprezanjem i u mno­go cemu u nepovoljnim uslovima. -Proizvodna radilišta su na dubini od 400-576 metara od površine zemlje; -Atmosferski, pritisak se krece od 776 do 790 mm Hg stuba; -Temperatura radne sredine krece se od 10 do 32° C; -Relativna vlažnost u jamskom vaz­duhu krece se od 80-98 Ofr.1; -Kretanje vazduha _ie brzinom od 400 met./min. do oko 5 met.jmin.; -Vazduh zagadjen: organskom i neor­ganskom prašinom i gasovima -eksplo­zivnim (metan), otrovnim (ugljen-mono­ksidom, azotnim oksidiima, sumporvodni­kom) i zagušljivim (ugljendioksidom); -Skucenost radnog prostora, nedo­voljna osvetljenost, premor, slabljenje re­fleksa i pažnja, cesto uz nepredvidjene okolnosti bitni su faktori koji uticu na po­vecano povredjivanje i pored svih zaštit­nih mera koje se preduzimaju. Poznavanje ovih momenata. njihovo od­ stranjivanje, obuka rudara i dizanje nji­ hove kvalifikovanosti, uz odgoj solidarno­ Povredjivanje rudara rudnika 111rkog uglja u Aleksincu sti medju rudarima koja je za njih inace tipicna, bitni su faktori koji rnogu dovesti do srnanjenja traurnatizma. Zakljucak. -Našorn retrospektivnorn analizam povredjivanja rudara u rudniku mrkog uglja u Aleksincu slobodni srno da zakljucimo: -da su traumatska oštecenja zdravlja ovih rudara, kao i rudara uopšte, ozb'iljan problem; -da trauma cesto iskljucuje rudara iz procesa rada pa i za duže vreme, što znat­no opterecuje radnu organizaciju i dru­štvo u celini a cesto nemilosrdno odnosi i rudarske živote; -Ortopedsko-hirurška i radiološka služba rešavaju samo posledice rudarskih nesreca. Mišljenja smo da problem trau­matizma u rudarstvu treba prvenstveno rešavati obrazovno-vaspitnim radom, ade­kvatnom zaštitom, vecom radnom disci­plinom i onim što zovemo kulturam rada, bez iluzije da ce tada traumatizma nestati. Summary MINERS' INJURIES IN THE ALEKSINAC BROWN COAL MINE In this paper the authors present the ana­lysis of coal miners' injuries during the pe­riod 1966-1976. with special review upon the traumatic -orthopaedical -x-ray discove­ries. The analysis comprises the injuries which required the medical aid. It has been re,presented here the total amo­unt of ti.njuries, kind, stage a,nd location of theirs, as well as bone fractures and the way of their treatment. Literatura l. Babic, R.: Doktorska disertacija, 1973; 32, 45, 195, 339. 2. Godišnjak o radu rudnika uglja u 1970. god.; Rudarski institut, Beograd; 1971, 1972. Adresa autora: Dr. se. Radomir Babic, In­stitut za medicinu rada MF u Nišu, Rendgen­dijagnostika, 18000 Niš, Brace Taskovica 50. , ampule in 75% trijodno kontrastno sredstvo za parenteralno uporabo KRKA farmacevtika, kemija, kozmetika, zdravilišca, Novo mesto 1 7 REGIONALNI MEDICINSKI CENTAR PROKUPLJE KOšTANO ZGLOBNA TUBERKULOZA KOD NAšlH BOLESNIKA Stanisavljevic c., J. Milic, M. Rajkovic, R. Simonovic, D. Drobnjak Sadržaj: U radu je opisana osteo-artikularna tuberkuloza pojedinih zglo­bova i aksijalnog skeleta. Autori predstave svoje primere koje analizi­raju tako ldinicki kao i rentgenološki. UDK 616.71/.72-002.5-07 Deskriptori: tuberkuloza osteoartikularna, diagnostika, radiografija, te­ rapija Radiol. lugosl., 12; 61-68, 1978 Uvod. -Na iskopanim kostima praco­veka nacljeni su nesumnjivi tragovi košta­110-zglobne tuberkuloze, što pokazuje da je tuberkuloza vladala vec u praistorijsko doba. Na staroegipatskim mumijama nad­jena je takodje koštana tuberkuloza. U Hipokratovim zapisima nalaze se mnogi dobri opisi tuberkuloze. Osobito je dobar njegov opis plucne ftize, a opisao je i tu­berkulozu kicrne. Posebno lep opis TBC ki crne dao je 1779. g. Perci val Pott pa je po njemu ovo obolenje nazvano Pottova bolest sa karakteristicnim trijasorn (grba, paraliza, apsces). Robert Koch 1882. g. otkriva uzrocnika TBC. Na prolazu iz XIX u XX vek nacinjen je veliki napredak u dijagnostici TBC (otkricem rentgen zraka 1895, uvodjenjern kutan•ih testova: Pirquet 1907, Moro 1908, Wolff-Eisner 1908, Man­toux 1910, itd.). Najveci uspeh u lecenju postignut je otkricem streptorn1cma Waksrnan -1944, PAS -J. Zehman ­ J 1946. g.; Izonijazid -1952. g. E. H. Robit­zek i J. J. Selikoff. Najveci uspeh u pre­ventivi nac'inio je A. Calmette 1924. g. uvodjenjem BCG vakcine. Pluca su najcešce organska lokalizacija TBC. Infekcija uzrocnicima, te po svud proširene endemske bolesti u pravilu je aerogena, pa se primarno žarište u preko 90 '% slucajeva nalazi u plucima. Lokaliza­cija TBC u drugim organima znatno je redja i predstavlja najcešce sekundarno ognjište nastalo hematogenom diseminaci­jom iz primarnog ognjišta u plucima. Po­sebno mesto u vanplucnoj tuberkulozi pri­pada koštano-zglobnoj lokalizaciji ove bo­lesti. Osteo-artikularna TBC: Osteo-arthritis TBC je lokalna manife­stacija TBC obolenja nastala hematoge­nom diseminacijom iz primarnog žarišta. Po broju bolesnika, dugom trajanju lece­nja i težini bolesti, ona ima veoma veliku socijalnu važnost. Uspesi postignuti na- Rad prirnljen 5. l. 1978. 62 Stanisavljevic c:., J. Milic, M. Rajkovic, R. Simonovic, D. Drobnjak pretkom lecenja u poslednjih 10-15 go­dina ocevidni su: letali tet je pao od 70 '°!o na svega nekoliko procenata. Po završetku II svetskog rata bilo je u Jugoslaviji oko 30.000 bolesnika sa teškim oblicima OAT. Priliv novih bolesnika danas je znatno ma­nji zahvaljujuci BCG vakcinaciji. Nacin lecenja ove bolesti bio je razlicit kroz dug istorijski period. Danas se pri­menjuju: antibiotici, hemioterapeutici i tuberkulostatici, zatim operativni zahvati koji se danas vrše u floridnoj fazi ili cak u pocetnim fazama bolesti, cime se skra­cuje vreme ciklusa osteoartikularnog pro­cesa i postiže rano funkcionalno izlecenje. Patološko-anatomski razlikuju se: l. Tuberkulozni ostitis -tuberkuloza žarišta razvijaju se u pravilu u koštanoj srži, a predilekciona mesta su kod kostiju u rastu epifize i metafize, a kod kratkih i pljosnatih kostiju subkortikalno. Paralel­no sa razaranj"ima unutar žarišta pocinju i pokušaji reparacije, sa stvaranjem veziv­ne ovojnice oko procesa, sa demarkacio­nom zonom kosti, koja je sklerozivna. Oko žarišta pak nastaje više ili manje opsežna osteoporoza, koja se ogleda u smanjenju krecnih soli i smanjenju broja gredica. Kad proces prestane, dolazi do re­paracije osteoporoze. Od detritusa stani­ca, bacila, nekroticnih masa stvara se tu­berkulozni gnoj, tipicnog zelenkastog slu­zavog izgleda. Napreduje li proces, gnoj prodire u okolinu, razara meke delove i kožu te nastaju fistule (kroz koje može spolja doci do mešane infekcije) i hladni apscesi. 2. Tuberkulozni periostitis -vecina autora ga ne priznaje vec tvrde da proces prelazi, sa kosti na periost. 3. Tuberkulozni artritis -zglob može obol.ti na dva nacina: direktno kao TBC sinovi tis (što je red je, do 10 '% slucajeva) ili indirektno, usled prodora jukstaartiku­larnog koštanog žarišta u zglob (osteoart­ritis). Kod sinovijalne forme caura odeb­lja, a zglob otekne (tumor albus) ali je rskavica intaktna. Na mestu pripoja sino­vije za kost javljaju se uzure kostiju, a si­ novija buja preko zglobnih rskavica u ob­liku tubekuloznog panusa. Kasnije dolazi do razaranja i zglobne rskavice. Kadkad nastaju u zglobu tzv. corpora aryzoidea, rižasta telašca, nastala od fibrina, detritu­sa celija i tela bacila, izgladjenih mehanic­kim trenjem. Prodori jukstaartikularnih žarišta u zglob uzrokuje naglu masovnu infekciju zgloba, pa su posledice prodora obicno veoma jaka razaranja i stvaranje fistula. Kad je proces definitivno smiren, nastaju obicno kontrakture sa minimal­nim (furtkcionalno nepovoljnim i bolnim) kretnjama, sa subluksacijama, luksacija­ma, ili se pri nešto vecim kretnjama raz­vija mehanickim trenjem tzv. metatuber­kulozna artroza. što se prognoze tice ona je danas quoad vitam i quoad functionen dobra pogotovu ako ·se dijagnoza postavi rano i na vreme pocne odgovarajuce lecenje. Klinicka slika bolesti se karakteriše po­javom opštih simptoma (bolesn"il<: je sub­febrilan, bled, neispavan i izmucen) a lo­kalno postoji lagano povišenje tempera­ture, otok, ogranicenje pokreta i bol. Bol dolazi postepeno, a pogoršava se pri na­poru, dugom stajanju ili pri udarcu. Ne mora biti uvek lokaliziran na mestu pro­cesa (coxitis -bol u kolenu, spondylitis -bol u trbuhu). U pocetku bolesnik šepa samo predvece, a kasnije stalno. Mišici dolaze u refleksnu kontrakturu zbog bola (da blokiraju kretnje), kasnije nastaje atrofija. cesto se navodi i »nocni krik« kod dece kao važan simptom. Rentgenski nalaz: Potrebno je odredje­no vreme dok proces na kostima postane vidljiv na rendgenskoj slici. Obicno se tek nakon 1-3 meseca može sa sigurnošcu ustanoviti tuberkulozni proces. Atrofija kosti je cesto prvi i jedini simptom. Javlja se rano, a može postati tako jaka da kon­tura gradje kosti posve nestane, pa cela kost izgleda kao pokrivena velom, bez strukture, sa tankim obrisom. Kod žarišta se procenjuje oblik, velicina, rubovi i okol­na kost. Kod hidropsa se registruje širina zglobne pukotine, rubne uzure kosti, sen­ Koštano zglobna tuberkuloza ke nekih tkiva. Kod završnog stadijuma procenjuje se stepen destrukcije i repara­cije. Laboratorijski nalazi: SE je ubrzana, a njeno kretanje je indikator aktivnog pro­cesa. U diferencijalnoj krvnoj slici nadje se leukopenija sa limfocitozom. Kod ak­tivne teže osteoartikularne tuberkuloze opada kalcijum u serumu a diže se fosfor; pri izlecenju je obrnuto. U serumu su smanjeni albumini a povišeni globulini. Dokazivanje bacila tuberkuloze može se vršiti u punktatu zgloba. Histološka pre­traga vrši se iz materijala dobivenog prob­nom ekscizijom. Diferencijalna dijagnoza je cesto vrlo teška. U obzir dolaze: osteomielitisi, bru­celoza, lues, sve vrste artropatija, infektiv­ni artritis; rahitis, limfogranulomatoza, ci­sticni ostitisi i neoplazme. Karakteristike pojedinih lokalizacija: l. Spondylitis tuberkuloza -je najce­šca i najteža lokalizacija OAT (osteoarti­kularna tuberkuloza) koja pogadja najce­šce decu do 10. g. života i to donji tora­kalni i lumbalni deo kicme. To je dugotrajno obolenje koje može ostaviti deformaciju i funkcionalne smet­nje pa i invaliditet. Obicno su zahvacena tela pršljenova, dok su ostali delovi retko zahvaceni. Kor;pusi pršljenova razoreni granulaciono kazeoznim žarištima kolabi­raju, intervertebralni disci su destruirani, a stvaraju se i hladni apscesi. Klinicka slika se karakteriše osecajem umora, ma­laksalosti, gubitka apetita i težine, subfe­brilnim temperaturama, nocnim znoje­njem, neraspoloženjem i gubitak volje za igru. Lokalno se javlja bol, koji je obicno i, prvi simptom bolesti i to u pocetku sa­mo kod umora, a kasnije neprekidno. U uznapredovalom stadijumu formira se grba ciji oblik zavisi od broja zahvacenih pršljenova. Tuberkulozni detritus razore­nih pršljenova je materija! koj•i formira hladne apscese. Oni su smešteni preverte­bralno ispred korpusa pršljena, ispod li­gamentum longitudinale anterios te se tu kod naših bolesnika 63 zadrže ili se šire pozadi prema vertebral­nom kanalu, što je najcešci uzrok paraple­gija (prema Butleru i Seddonu srece se u 10 '% spondylitisa), ili prema napred i dole uzduž mišicnih fascija i žila. U koliko ap­scesi probiju na površinu stvaraju se fi­stule i nastaje mešana infekcija. Sanacija apscesa nastaje njegovom apsorpcijom ili kalcifikacijom. Rendgenogrami pokazuju dekalcifikaC'i­ju, suženje intervertebralnog diskusa, ne­jasne konture tela pršljena. osobito pred­njeg gornjeg ugla. Sanirani proces manfie­stuje se stvaranjem koštanog bloka od ne­koliko pršljena sa potpunim nestankom intervertebralne pukotine i naznacenorri remineral'izaci j om. 2. Coxitis tuberculoza -to je najcešca lokalizacija tuberkulozne upale u zglobo­vima. Pojavljuje se najcešce u prvom de­ceniju života. To je metastaza nekog akut­nog žarišta u organizmu, najcešce iz pluca ili žlezda. Nekroticno inficirano tkivo pro­dire u optok krvi i dopire do epifiza i me­tafiza dugih kostiju, do njihovih spongioz­nih podrucja. Tu zacepi jednu arteriju bez anastomoza. Podrucje opskrbljivano tom arterijom nekrotizira, i sad je to mesto vrlo pogodno za razvoj tuberkuloznog ža­rišta. Ojacan organizam formira oko žariš­ta najpre fibrozni obruc koji kasnije kalci­ficira. Takvo je žarište prakticno bezopas­no. Ako se medjutim odbrambene snage još nisu razvile, to se žarište povecava te prodire u zglob. Oboljenje može nastati i preko sinovijalne opne ali znatno redje. Prvi znaci bolesti su neznatni i teško je postaviti dijagnozu. Simptomaticno je kod dece da su se smirila, da se više ne igraju i da se klone svoga društva: »zlo­cesta« deca postala su »dobra«. Kod od­ raslih upala porebrice cesto prethodi tu­berkuloznoj upali kuka. Kod dece je ka­rakteristican simptom šepanje. Deca cesto osecaju bol u kolenu koje je ,inace zdravo. Kadkada deca se nocu bude sa vriskom bola koji nastaje usled popu­štanja refleksnog spazma mišica koji ina­ce štite bolesni zglob od gibanja. Tempe­ Stanisavljevic C., J. Milic, M. Rajkovic, R. Simonovic, D. Drobnjak rature mogu biti subfebrilne, a sedimen­tacija eritrocita je ubrzana. Opšte stanje koje teško pogoršava se sa formiranjem hladnog apscesa i otvaranjem fistula. Rentgenski snimci su u pocetku bez vid­ljivih promena. Kasnije nastupa zamaglje­nost slike i odebljanje mekih delova zglo­ba. Zbog obilnog eksudata zglobna je pukotina u pocetku raširena; a kako bo­lest napreduje, tako kost atrofira pa je koštana senka slabija od zdrave strane. Kasnije nastale koštane destrukcije najja­ce su na gornjem polu glavice i na krovu acetabuluma, koji zbog toga kao da putu­je prema gore. Zglobna je pukotina sada vec nastala, i ne vidi se više granica izme­dju glavice i cašice. Kad su konture glavi­ce .i cašice vec postale jasnije, to je znak pocetne reparacije; kod daljeg poboljša­nja opet se tacno vide granice glavice i cašice. Koštana atrofija je nestala, a sadržaj kalcijuma se normalizovao. 3. Gonitis tuberkuloza -je po ucesta­losti treca lokalizacija OAT. Nakon hema­togene diseminacije razvoj bolesti može ici kao sinovijalni obl'ik (redji) i kao koštani oblik (znatno cešci). Ako se obo­lenje na vreme i pravilno ne leci dolazi do destruktivnih promena koje ponekad pot­puno unište zglob. Stvara se speC'ificni empijem i fistuliranje. U klinickoj slici karakteristican je po­stepen nastanak tegoba u vidu umaranja, kasnije bol nakon veceg umaranja, pro­lazno šepanje, pa na kraju stalno šepanje i stalan bol. Koleno je Jako oteceno, nešto toplije •i napete kože. Koleno je u slabijoj ili jacoj fleksionoj kontrakturi. Rentgenogram: u pocetku se može naci suženje zglobnog prostora, ili, ako je jak hidrops pi·oširenje. Pojavljaje se difuzna dekalcinacija okolnih kostij u, kao izraz toksicnog oštecenja. Kod sinovijalnog ob­lika su meki delovi gušci i daju jacu sen­ku, a u kasnijim stadijima mogu se naci rubne uzure. Kod koštane forme vidi se manje ili vece destrukcije, ko,ie mogu tmi­štiti delove zgloba te dovesti do subluksa­cije. U toku reparacije konture postaju jasnije, te se mogu nac-i i opsežna zakrece­nja. Prognoza -kod sinovijalnog oblika, na­rocito kod dece, može se postici izlecenje s gibljivim zglobom, pogotovu ako je le­cenje zapoceto rano i strucno. Kod košta­nih oblika uvek dolazi do destrukcije i do kontraktura s minimalnom pokretljivo­šcu, ali sa bolovima pri kretanju pa prema torne do funkcionalne nesposobnosti. S toga je potrebno koleno operativno uko­citi. (Kompresivna metoda po Charne­ley-u). 4. Osteoarthritis tuberkuloza talo-cru­ralis -od koštanih lokalizacija je na cetvrtom mestu po ucestalosti. Može ici kao sinovijalna ili koštana forma. Bolest napreduje postepeno. Javlja se otok skoc­nog zgloba lagano crven i topao sa cestom pojavom fistula. 5. Osteoarthritis cub'iti tuberculoza -bolest se prenosi sa humerusa ili ulne. Smetnje pocinju osecajem težine u laktu i ogranicenjem maksimalne ekstenzije. Zglob je otecen, koža lividna a muskulatu­ra atroficna. Lecenje je operativno (resek­cija i artrodeza) jer je fistualizacija cesta. 6. Osteoarthritis tuberculoza humero­scapularis: javlja se u 2 % osteoarthritisa tuberculoznih, cešce kod muškaraca nego kod žena i cešce desno nego levo. Pretežno se javlja kod odraslih. Rel:lttivno je miran tok obolenja bez otoka i bez stvaranja apscesa poznatog kao caries sica, dok je forma sa stvaranjem apscesa znatno red­ja. Simptomi su: bolovi, ogranicena po­kretljivost i atrofija muskulature. 7. Osteoarthritis articuli, manus -na­staje prodorom žarišta iz radijusa ili ulne, a redje kao sinovijalni oblik. Uz bol javlja se i ogranicenost kretnji. Koža je toplija, crvena ili lividna. cesto dolazi i do stva­ranja fistula. Na prstima se tuberkulozni proces pojavljuje u obliku spine ventose. Prst otekne usled zadebljanja periosta i otoka mekih tkiva. 8. Sacroileitis tuberculoza -bol poci­nje lagano u obliku sakralgije i išijalgije. Koštano zglobna tuberkuloza kod naših bolesnika Kretanje postaje ukoceno, a dasta rano se stvaraju apsces'i i fistule. 9. Trochanteritis tuberculosa -je obo­lenje lokalizirano na velikom trohanteru. 10. Caries costae -pocinje kao elastic­na duguljasta opeklina, bolna i toplija od okoline. Lecenje osteoartikularne tuberkuloze: I. Opšte lecenje: a) klimatohelioterap'ija, II. Lokalno lecenje: a) medikamentna terapija (tuber­kulostaticima I i II reda), b) antibiotici kod mešanih infek­cija, c) imobilizacija, d) operativno lecenje. III. Radna terapija -rehab'ilitacija. Opšta raširenost tuberkuloze: i danas je toliko ucestala bolest da je Svetska zdrav­stvena organizacija stavlja u prvi red zdravstvenih problema. Na svakih 200 od­raslih osoba u svetu dolazi po jedna osoba obolela od tuberkuloze pluca, koja cini 90 '% svih lokalizac'ija, što znaci da u svetu ima oko 25.000.000 obolelih. U Jugoslaviji bilo je 1960. g. 194.187 obolelih od tuber­kuloze, a 1966. g. 164.239 obolelih. Dok u Hrvatskoj i Sloveniji od tuberkuloze umi­ru samo starije osobe, dotle u Srbiji um'i­ru i mladje. Tuberkuloza je zarazna bolest ali je u svetu svi smatraju i socijalnom bolešcu. Njenom razvoju pogoduju težak rad, noc­ni rad, štetna zanimanja, loša ishrana, ne­zaposlenost, alkoholizam i psihicki stre­sovi. Po statistickim podacima najcešce od tuberkuloze umiru seljaci. Materijal i metode. -U relativno krat­kom vremenskom periodu od 1974-1976. g. na Ortopedskom odelenju naše bolnice hospitalizovano je i leceno od koštano­zglobne tuberkuloze 16 bolesnika koji su u ovom radu i prikazani, dok je izvestan broj bolesnika dijagnostikovan na Rent-gen odelenju nastavio lecenje na klinika­ma u Nišu i Beogradu. Analizirajuci naše bolesnike našli smo da su svi bili stariji od 40 godina, zapravo od 40-50 godina bilo je 5 bolesnika, od 51-60. g. 6 bolesnika i od 61-70. g. bilo je 5 bolesnika što znaci da naši bolesnici pripadaju starijim generacijama što opravdava cinjenicu da nijedan od njih [lije primio BCG vakcinu. Od 16 obolelih bilo je 8 muškaraca i 8 žena. Po zanimanju bilo je zemljoradnika 6, domacica 6 (i to sve sa sela), radnika 3 od kojih 2 žive na selu i jedna krojacica. Od ukupno 16 naših bolesnika, 14 živi na selu a samo 2 u gradu što se uklapa sa podacima iz literature. Prateci pramene na plucima kod naših bolesnika našli smo samo jednog sa nor­malnim nalazom na plucima tako da je ostalo nejasno primarno TBC obolenje. Kod jednog se radilo o aktivnoj plucnoj tuberkulozi koji se lecio tuberkulostatici­ma, dok je kod 13 bolesnika otklivena tu­berkuloza pluca u fibroznom stadijumu, a u anamnezi negiraju aktivno lecenje od tuberkuloze pluca, što znaci da su je pre­boleli na »nogama«. U literaturi posebno podvucen eksudativni pleuritis kao etio­loški faktor OAT n•ismo imali. Dok je jedan slucaj tretiran kao maligno obole­nje pluca, iako se radilo o tuberkuloznom obolenju. Od 16 naših bolesnika, 6 je tretirano konzervativnom terapijam bilo za to što bolesnici nisu pristali na hiruršku inter­venciju ili zato što ista nije bila izvodljiva zbog lošeg opšteg stanja. Kod ostalih 10 uradjena je hirurško-ortopedska interven­cija i od svih uzet isecak na patohistološki pregled koji je bio kod svih pozitivan ­osteoarthritis TBC. Prikaz intervencija dat je kod opisa pojedinih lokalizacija obolenja. Kod 2 naša bolesnika uspeli smo da di­ rektno iz punktata izolujemo Kochov ba­ cil i to kod jednog bolesnika iz punktata 66 Stanisavl,ievic c:., J. Milic, M. Rajkovic, R. Simonovic, D. Drobnjak kolena, a kod jednog iz punktata hladnog spacesa u Scarpov-om trouglu. Od laboratorijskih analiza pada u oci posebno visoka sedimentacija eritroc'ita koja je u I satu prelazila vrednost 100, na pocetku lecenja, dok su vrednosti na kra­ju lecenja padale na normalu. Broj leuko­cita je kod svih bio normalan ili oko nor­male. Drugih znatnijih otstupanja u nala­ zima nije bilo. Ukup1 Promena Desno Levo no l. Spondylitis TBC 3 2. Coxitis TBC 3 1 4 3. Gonitis TBC 4 3 7 4. Osteoart. talo-cruralis 1 1 5. Osteoarthritis carpi 1 1 Ukupno 16 Tabela 1 -Lokalizacija promena Ucestalost pojedinih lokalizacija, kako se vidi iz tabele, ne odgovara sasvim poda­cima iz literature ali je tako poredjenje i nemoguce zbog relativno malog broja slu­cajeva. Spondylitis tuberculoza -sa promena­ma na kicmi bilo je 3 bolesnika. Jedna od njih ima gibus od svoje 13 godine. Od pro­šle godine stanje se pogoršalo. U skarpo­vom trouglu formirao se apsces koji je punkcijom ispražnjen, a iz punktata izolo­van Kochov bacil. Zbog lošeg opšteg sta­nja leci se lwnzervativno. Rentgenski snimci pokazuju potpunu destrukciju tela pršljenova L1 i L2 i delimicno L3 i Th XII, što je dovelo do znatnog gibusa, a L4 i Ls formiraju blok. Kod druge bolesnice koja se leci od psi­hickih poremecaja slucajno je otkriven specificni proces na Th12 i leci se konzer­vativno .. Treci bolesnik se javlja prvi put na pre­gled zbog bolova u slabinskom delu. Na rentgen snimcima vidi se odsustvo inter­vertebralnog diska izmedju L2 i L3 sa ne­ravnimi zglobnim plocama koje se dodi­ruju, dok osteoporoza nije znatnije izra­žena. Klinicki se otkrije hladni apsces u Skarpovom t1°ouglu, a od laboratorijskih nalaza visoka SE: 100/120. Posle pripreme pristupi se hirurškoj intervenciji. Odstra­ni se fokus sa L2 i L3 pršljena, apsces u preponi se isprazni a bolesnik stavi u gip­sano korito 3 meseca uz tuberkulostatsku terapiju. Bolesnik se sada oseca dobro. Sedimentacija se normalizovala. Subjek­tivno se oseca dobro i radi svoj posao. Patohistološki nalaz je bio -Spondylitis TBC, Coxitis TBC -Dva naša bolesnika tre­tirana su konzervativnom terapijom zbog lošeg opšteg stanja. Dolaze na pregled zbog bolova u kuku i otežanog hoda. Na rentgen snimcima vidi se nedostatak zglob­nog prostora u desnom kuku, glava femu­ra se »istopila«, a vrat se zario u proširen i razudjen acetabulum neravnih kontura uz vidljivu mestimicnu osteoporozu a me­stimicno i sklerozu. Kod drugog bolesnika vidi se pocetna osteoporoza na glavi desnog femura. Shva­ceno je kao specificna promena, pogotovu što je bolovao od aktivne TBC pluca. Med­j utim, i pored primenjene odgovarajuce terapije proces je napredovao, došlo je do destrukcije glave femura sa jednnom sus­pektnom frakturom i suženjem zglobnog prosora. Na sledecoj kontroli nalaz se nije bitno promenio, do frakture i lize glave nije došlo ali se formira artroza zgloba. J eclna bolesnica se žalila na bolove u desnom kuku unazad nekoliko mesec•i. Le­cena je kao koksartroza i deformantna spondiloza. Kako bolovi nisu prestajali, a hod postajao sve teži upucena je na rent­genografiju. Snimak pokazuje suženje zglobnog prostora u clesnom kuku de­strukciju velikog trohantera i osteoporozu glave femura i acetabuluma, što je odgo­varalo za specificno obolenje. Pristupi se hirurškoj intervenciji: odstrani se sve ne­kroticno tkivo zgloba i isti prevede u anki­lozu u povoljnom položaju. Kako je flek­siona kontraktura i pre intervencije bila jako izražena morala je da se uradi i ar­trotomija. Postoperativno stanje je ureci­ Koštano zglobna tuberkuloza kod naših bolesnika no, bolesnica hoda sa štapom. Patohisto­loški nalaz je glasio -Coxitis TBC. Poslednji slucaj je posebno zanimljiv što je bolesnica shvacena u jednom vecem bolnickom centru Srbije kao Tu pulmo­nmu sa metastazama u kuku i kicmi i otpuštena kuci kao beznadežan slucaj. Ka­ko do egzitusa nije dolazilo bolesnicu do­vode kod nas na kontrolni pregled. Boles­nnica je imala jake bolove u levom kuku sa izraženom fleksionom kontrakturom, i visoku sedimentaciju 100/130, a za umire­nje bolova primala je i opijate. Na nacin­jenom snimku pluca nije bilo ubedljivog nalaza za mal'ignu infiltraciju. Snimak karlice i kukova sa suženjem zglobnog prostora i osteoporozom zglobnih okraja­ka odgovarao je za Coxitis TBC. Snimak torakalne kicme pokazuje kolaps VI pršljena uz ocuvane intervertebralne pro­store i lak gibus možda bi više odgovarao metastazi. Odlucujemo se za artrotomiju levog kuka. Odstrani se sav nekroticni ma­terijal, stavi grefon uzet sa kriste ilijake i fiksilra zglob. Patohistološki nalaz je bio -Coxitis TBC. Nastavljena je tera­pija tuberkulostaticima. cetiri meseca na­kon operacije hoda sa štakama i oseca se dobro. Gonitis TBC -Kod tri bolesnika je ura­djena konpresivna artrodesa po Charne­ley-u. Svi su došli na pregled zbog otoka u kolenu koji se ne povlaci na obicnu te­rapiju i stalnog bola koji postaje intenziv­niji pri hodu i radu. Na Rtg snimcima vidi se suženje zglobnog prostora neravne zglobne površine i osteoporoza kostiju. Pristupi se operaciji. Stavi se aparat koji se drži 2 meseca, zatim gips 2 meseca za koje vreme nastupa ankiloza u povoljnom položaju. Bolesnicima se prepiše ortoped­ska cipela jer je noga postala kraca za 3 cm. Postoperativno stanje je dobro. Svi bolesnici rade svoj posao. Kod dva naša bolesnika, koji su duže leceni zbog otoka i bola u kolenu, a na Ro snimcima nije bilo znako·.::i ubedljivih za specificno obolenje. Kako na konzervativ­nu terapiju nije bilo poboljšanja pristupi 5* se hirurškoj intervenciji i to sinoviekto­miji. Patohistološki nalaz od uzetog mate­rijala je bio -Sinovitis TBC. Kod jednog bolesnika je Ro nalaz više lioio za jednu artrozu ili artropatiju dok kod drugog sem lake difuzne osteoporoze kostiju nije bilo drugih vidljivih promena. Posle ope­racije, uz dodatak tuberkulostatika lokal­no 1i opšte stanje bolesnika se normalizo­valo. Dva bolesnika nisu pristala na hiruršku intervoociju i lece se konzervativno. Jedan od njih je dugo lecen kao febris reuma­tika, medjutim, kako je u zadnje vreme imao sve jace bolove uz otok dolazi na kontrolno Ro snimanje gde se postavlja dijagnoza gonitis TBC. Uradi se punkcija zgloba i iz punktata izoluje Kochov bacil. Na primenjenu konzervativnu terapiju opšte stanje se znatno popravilo dok lo­kalno samo nešto bolja koštana kondenza­cija jer je vec došlo do ankiloticnih pro­mena. Arthritis TBC radio-carpalis -Bolesni­ca stara 66 godina dolazi na Ro pregled zbog bolova i otoka u levom rucnom zglo­bu. U predelu zgloba se vide ožiljci od ranijih fistula. Sada nema sveže sekrecije. Na Ro snimku vidi se potpuna destrukcija distalnih okrajaka ulne i radijusa i kar­palnih kostiju. Operativno se odstrani sav nekroticni materijal i stavi koštani grefon uzet sa kriste ilijake. Sada je rucni zglob ankiloziran pod povoljnim uglom. Grefon se primio. Lokalno i opšte stanje je dobro. Arthritis talo-cruralis -bolesnik dolazi na pregled zbog bolova i otoka u levom skocnom zglobu. Lecen je duže vreme kao nespeoificni artritis. Uradjena Ro grafija pokazuje osteoporozu svih kostiju, sužen zglobni prostor, neravne zglobne površine i otok mekih tkiva. Uradjena hirurška in­tervencija u smislu artrodeze i uzeta biop­sija koja potvrdjuje Ro nalaz na tuberku­loznu prirodu obolenja pokazuje konsoli­daaiju zgloba. Na snimku pluca vide se izražene promene za jednu hronicnu pluc­nu ftizu. Stanisavljevic C., J. Milic, M. Rajkovic, R. Simonovic, D. Drobnjalc Zakljucak. -Zbog malog broja bolesni­ka nemožemo izvlaciti neke posebne sta­tisticke pokazatelje ali smo zapazili da je operativni tretman pokazao znatno bolje rezultate u poredjenju sa konzervativnim lecenjem, jer se skracuje vreme lecenja, otklanja se fokus, prestaju bolovi, stabili zuju oboleli zglobovi, što sve daje znatno bolje konacne rezultate. Poboljšanje opštih higijenskih prilika kod nas, zatim zdravstveno prosvecivanje, napredak dijagnostike, primena BCG vak­cinacije, a pre svega uspešno delovanje streptomycina ri. modernih tuberkulostati­ka dovelo je do znatnog smanjenja morbi­diteta, a osobito mortaliteta od tuberku­loze. No, njena prisutnost i naši slucajevi nas opominju da na nju i danas moramo itekako misliti. Summ ary BONE AND JOINT TUBERCULOSIS; THE EXPERIENCE AT THE REGIONAL MEDICAL CENTER IN PROKUPLJE 16 cases of osteo-articular tuberculosis are presented. Clinical and roentgenologic cha­racteristics of this disease in different loca­lisations are described. Literatura je kod autora. Adresa autora: Dr cedomir Stanislavljevic, Regionalni medicinski centar Prokuplje. r 7 MEDICINSKI CENTAR »ZAJEcAR« U ZAJEcARU, RADIOLOšKA SLUž:BA MEDICINSKI CENTAR -BOR, RADIOLOšKA SLUž:BA RADIOLOŠKA ANALIZA KOšTANO-ZGLOBNIH PROMENA GORNJIH EKSTREMITETA URADNIKA KOJI RADE SA VIBRACIONIM ALATIMA RADIOLOGIC ANAL YSIS OF BONE-JOINT CHANGES OF THE UP PER EXTREMITIES IN WORKERS WITH VIBRATION TOOLS Stanojev,ic Lj., N. Ilic, ž:. Jovanovic, M. Petkovic, S. Ilic, Z. Taclic Radiol. lugosl., 12; 69-70, 1978 L Sve cešca upotreba vibracionih alata u raznim granama industrije uslovila je po­javu jednog novog obolenja -vibracione bolesti. Prvi vibracioni alati datiraju iz 1833 go­dine. Svakako da su, u to vreme, bili po­kretani mehanicki ili komprimovanim vazduhom. 1876 godine uvedena je vibra­ciona alatka koju je pokretao motor sa unutrašnjim sagorevanjem. Karakteristi­ka ondašnjih orudja je da su bila glomaz­na, teška i krajnje nesavršena. Svršetkom II svetskog rata pojavljuju se savršeniji vibracioni alati, a od 1972 god. 'istima se ugradjuju antivibracioni uredjaji. Tehnicki princip rada ovih alata je dvo­jak: rade na principu udarnog mehanizma (pneumatski cekic) ili su ti sabljaste teste­re. Patogeneza vibracione bolesti uslovljena je, prema Lerza i Russo-u, efektom po­vratnog udarca konsekventnim vibrator­nim mehan"izmom cija je frekvencija razli- J ci ta, i u zavisnosti je od vrste alata i pro­izvodjaca. Laarman i Rossel govore i o in­dividualnom predispozicionom faktoru, tj. o mezenhimalnoj dijatezi. Mi necemo govoriti o klinickoj slici vibracione bolesti, vec samo o vibracionoj osteoartropatij i .. Prema Dell'Acqua i Pellegrini-u treba razlikovati tri faze u razvoju ove bolesti. U prvoj fazi lezije su prisutne na kapsuli i tetivama i dugo vremena to je jedina karakteristika ovih mikrotrauma. Drugu fazu karakteriše koegzistencija ovih lezija sa strukturalnim koštanim promenama, koje se manifestuju kao slobodna artiku­larna tela. U trecoj fazi javljaju se lezije artikularn•ih površina sa pravim artrotic­nim aspektom. Svi se slažu da je najcešca lokalizacija na lakatnom zglobu zbog se­rnifleksije u toku rada, gde se i odigrava absorpcija vibracionih linija sile, na putu od šake prema ramenom zglobu. stanojevic L.i., N. Ilic, Z. Jovanovic, M. Petkovic, s. Ilic, z. Tadic Prema Francone-u, lezije koje se srecu pri radiološkoj obradi mogu se grupisati u sledece: -meka tkiva: kalcifikacija tetive i kap­sula, -zglobovi: disekantni osteohondriti mobilna intraartikularna tela, -koštano tkivo: osteliioze i nekroze. Na lakatnom zglobu koji je najcešce za­hvacen, po gornjem, promene mogu biti klasifikovane, kao: (a) kalcifikacije distal­nih tetiva m. tricepsa i m. bicepsa i (b) kalcifikacije u visini epikondila i trohleje. Na koštanim strukturama: humerus -hi­pertrofija distalne epifize; radijus -hi­pertrofija tuberositas radii; ulna -osteo­fiti na procesusu koronoideusu i olekra­nonu. Najzad, javljaju se i intraartikular­na mobilna tela. U domacoj literaturi navodi se sledece: jedni autori -šest nekroza na navikular­noj kosti, na 378 pregledanih, drugi ­47,88 '°lo osteonekroza na kostima karpusa, a 22,53 '% na ostalim kostima ruke -pre­težno šake i 28,16 °/0 artroza malih 21,12 '% artroza velikih zglobova ruku. Treci -da 40,32 '°lo svih radiološki regi­strovanih promena cine osteonekroze. Mi­slimo da je ovde svaki komentar izlišan i pitamo se ko je »citao« ove snimke: rad'io­log ili neko nepozvano lice za tumacenje radioloških promena? Naš rad. -Obradili smo 63. 'i-adnika starosti od 20-52. godine, sa radnim sta­žom u šumskoj industriji, tj. na radu sa motornim testerama od 4. meseca do 20. godina. 1-2 3-4 5-6 7-8 9-10 11-12 13-14 15 + Radnri. staž god. god. god. god. god. god. god. god. (8) (8) (14) (13) ,'.11) (5) (4) šake i rucni zglobov.i 1 11 2 3 o o Lakatni zglobovi 2 2 5 (1) 7 o Rameni zglobovi o o o o o o o o (Akromiokla vikularni) Lakatni zglob : rucni zglob 26: 9 Tabela 1 -Dužina radnog staža, broj pregledanih i registrovane promene Na tabeli l. prikazan je radni staž, broj pregledanih i registrovane promene, po­sebno za šaku, rucni, lakatni i rameni zglob (kod poslednjeg podrazumevaju se iskljucivo promene na akrom'ioklavikular­nom zglobu). Iz tabele se vidi da su naj­cešce promene na lakatnom zglobu (26) prema rucnom zglobu (9). To su pocetne skleroze na olekranonu, kao i kalcifikaoija tetive m. tricepsa, razlicitih dimenzija. Svega jedan pregledanih radnik je imao slobodno telo u lakatnom zglobu, a 3 osteofite na procesusu koronoideusu. Ni­smo imali ni jedan slucaj promena na akromioklavikularnom zglobu, niti artro­ticnih promena bilo velikih, bilo malih zglobova. Slicno stanje dobili smo i pregledima 44. radnika koji rade sa pneumatskim bu­šilicama, te ih necemo posebno komenta­risati. ,Da napomenemo da su nešto izra­ženije promene, kod ispitanih iz ove gru­pe, nadjene na karpalnim kostima i radio­karpalnom zglobu. Adresa autora: Dr. Lj. Stanojevic, Medicin­ski centar »Zajecar« u Zajecaru, Radiološka služba, Zajecar. 1 7 UNIVERZITET U BEOGRADU, ZAVOD ZA ZAšTITU ZDRAVLJA STUDENATA, DEFORMITETI TORAKALNOG DELA KicMENOG STUBA KOD STUDENTSKE POPULACIJE OTKRIVENI RADIOFOTOGRAFIJOM, ZASTUPLJENI PREMA STALNOM MESTU BORAVKA DEFORMITIES OF THE THORACIC SPINE IN STUDENTS SCREENED BY RADIOPHOTOGRAPHY Volkov D. Radiol. lugosl., 12; 71-73, 1978 Zapažanja zdravstvene službe Beograda o nepravilnoj ishrani (kvalitetno i kvanti­tetno) predškolske i školske dece u pri­gradskim opštinama glavnog grada u ko jima živi 17 % (44.000) beogradske dece navedenog uzrasta, i o posledicama takve ishrane u kasnijem dobu, navele su nas, da izvršimo trijažu studentske populacije Beogradskog Univerziteta, Visokih i Viših škola i Akademija u smislu deformiteta kicmenog stuba v.dljivog na radiofotogra­fiji i otkrivene slucajeve razvrstamo pre­ma stalnom mestu boravka. Dokazano je da loša ishrana dovodi do pojave anemije, deformiteta kostiju, kari­jesa, usporenog psiho-fizickog razvoja i dr. -S obzirom da je razvoj koštanog siste­ma kod studentske populacije završen, to je ispravno zakljuciti, da promene nastale na kicmi u smislu skolioza i kifoza, nisu nastale u toku studija, vec vremenski da- J tiraju od momenta rodjenja do kraja ado­lescencije i potpunog fizickog sazrevanja, t. j. pre pocetka studija -u mestu borav­ka roditelja, odnosno gde se doticni nala­zio za vreme predškolskog i školskog (osnovnog i srednjeg) uzrasta. Skolioza može biti urodjena ili stecena. U osnovi urodjene leži deformacija pršlje­nova, nepotpuni razvoj korpusa sa stvara­njem klinastih oblika; kod stecene u etio­logiji dominiraju rahitis, povrede, decja paraliza, preopterecenost ledjnih mišica, njihovo asimetricno opterecenje i dr. Postavljanje dijagnoze skolioze-kifoze ne pretstavlja problem. Korektna anamne­za uz uocavanje etioloških faktom, opser­vacija karakteristicnih deformacija i naj­zad rentgenološki nalaz (našem slucaju radiofotografski), iskljucuju bilo kakav propust u pravilnoj dijagnostici. U toku rasta deteta krivljenje kicme progredira sve do završetka osifikacije, Rad prirnljen 5. l. 1978. kada kicmeni stub ostaje fiksiran u svom 72 Volkov D. obliku. U progredijentnim, težim slucaje­vima, sekundarno nastaju deformacije to­raksa, a ponekad i dislokacije medijasti­nalnih organa i pluca. Kod skolioze najvažnija je profilaksa: lecenje osnovnog oboljenja, kvalitetna ishrana, stvaranje radnih navika, fiskul­tura u školi i van škole i dr. Kod verificiranih skolioza u obzir do­lazi korektivna gimnastika, masaže, elek­trizacija ledjnih mišica po grupama. Kod jako izražene skolioze sa smanjenjem mišicnog tonusa indiciran je korzet. Kod progredirajucih formi sa izraženim bolo­vima i neuspehom konzervativnog lecenja indie'irana je operativna fiksacija pršle­nova. Prognoza kod urodjene skolioze, bez tendencije progrediranja je dobra; kon­zervativne mere su obicno dovoljne. Kod rahiticne i paraliticne etiologije -prog­noza je manje povoljna. U našim ranijim saopštenjima o proble­mu skolioze, posebno smo naglasili važ­nost diferenciranja prema etiologiji. Medjutim, statisticki je potvrdjeno da najveci broj skolioza u etiologiji ima ne­dovoljne higijensko-nutritivne faktore, dok neuporedivo manji broj otpada na ostale poznate i delimicno nepoznate fak­tore. Zavod prati kroz rentgen kabinet (pu­tem radiofotografije) skol'ioticne promene od 1973/74 školske godine do danas. Zak­ljucno sa 1975/76 šle g. pregledano je 19.000 studenata i otkriveno 130 skolioza. Interesovala nas je zastupljenost prema stalnem mestu boravka (pored drugih fak­tora koje smo objavljivali u ranijim rado­vima). Naših 130 slucajeva, prema raspo­loživim podacima razvrstal'i smo prema republikama i pokrajinama, a broj sa teri­torije uže SRS -prema regionima (Me­djuopštinskim regionalnim zajednicama, Sl. Gl. SRS 33/75). Moramo potsetiti, da postoji prirod.na geografska i ekonomska gravitacija stu­dentske populacije prema najbližim viso­košolskim ustanovama, kojih sada ima neuporedivo više, nego pre tri godine. Mo­že se slobodno reci, da na teritoriji uže Srbije nema ni jednog regiona, a da nije bar bez jedne visokoškolske ustanove. U dva regiona, ne racunajuci Beograd posto­je Univerziteti,. S pravom ocekujemo, da dobri ekonom­ski, prosvetn•i i kulturni uslovi života, sa razvijenom preventivnom medicinskom službom, smanjuju broj oboljenja. Med­jutim, prikazane brojke daju neocekivanu sliku. Na podrucjima gde namanje ocekujemo promene uslovljene nedo­voljnim higijensko-nutritivnim faktori­ma, ima najviše promena. U torne pred­njace Beograd sa širim gradskim podruc­jem, pa tek onda cela uža SRS, dok je na trecem mestu po brojnosti SAPV. Taj po­datak bio nam je presudan za iznošenje naših zapažanja, jer ona potkrepljuje za­pažanja zdravstvene službe Beograda. U Kraljevackom, šumadijsko-Pomorav­skom i Podrinjsko-Kolubarskom regioni­ma vidimo nešto vecu brojnu zastuplje­nost skolioza. Dok su ostali regioni zastup­ljeni simbolicnim brojkama ili pak nema­ju ni jednog otkrivenog slucaja. što opet ne znaci da ih stvarno nema •i da su higi­jensko-nutritivni uslovi u tim regionima bolj i. Namerno smo se ogranicili samo na ap­solutne brojke, a ne na indekse, odnose i procente iz razloga, što ne posedujemo ukupne brojke akademskih gradjana po regionima i što broj studenata u Beogradu varira od jedne do druge školske godine; 1973/74 -oko 60.000 do 1975/76 -oko 70.000. Prema torne apsolutne vrednosti treti­ranih pomena na kicmenom stubu imale bi nesumnjivu tacnost i vrednost, kao znacaj za dalju analizu samo u slucaju po­sedovanja podataka sa svih visokoškol­skih ustanova _SRS lociranih prema regio­nima, uz obavezan ukupan broj redovnih studenata, evidentiranih prema mestu stalnog boravka. Tek tako dobijeni ele­menti, stavljeni u medjusobne odnose, mogu pružiti sliku stvarnog stanja. Deforrn i teti torakalnog dela kicmenog s tuba . Za takvu vrstu posla neophodno je cen­tralno prikupljanje podataka iz odgovara­jucih medicinskih ustanova pri Univerzite­tima, fakultetima i drugim Višim i Viso­kim školama i Akademijama, lociranim širom SRS. Ovako prikupljeni podaci mo­gu u tom slucaju da se obrade i daju kom­pletnu statisticko-analiticku sliku. Osnovn. cilj našog zapažanja je da uka­žemo na širu zastupljenost uocenih pro­mena u c-ijoj etiologiji prema našem mišljenju, higijensko-nutritivni faktor ima pretežni udeo. Iz toga sekundarno iznosi­mo pretpostavku, da su i druge promene, znacajne po razvoj skolioze kao -rahitis, anemija i slicno, a takodje •i karijes, uspo­ren psiho-fizicki ravoj i dr. isto tako za­stupljeni u vecem broju jer je njihova etiologija zajednicka. Sve to namece neo­phodnost analiziranja uzroka, stanja i po­sledica. Adresa autora: Prim. dr Dimitrij Volkov, Zavod za zaštitu zclravlja studenata Univerzi­teta u Beogradu, Proleterskih brigada 57 /II., 11000 Beograd. r 7 REGIONALNI MEDICINSKI CENTAR PROKUPLJE MEDICINSKI CENTAR SMEDEREVO RENDGENOLOšKE PROMENE KOD 3000 OSOBA LEcENIH U SLUŽBI FIZIKALNE MEDICINE I REHABILITACIJE RADIOLOGIC CHANGES IN 3000 PATIENTS TREATED BY REHABILITATION AND PHYSICAL MEDICINE CENTERS Stankovic Dj., R. Simonovic, D. Drobnjak, M. cancarevic, c. Stanisavljevic Radiol. lugosl., 12; 75-77, 1978 Postavljanje dijagnoze mnogih obolenja u ambulanti fizijatra može da ne bude teško i cesto vec na prvi pogled lako rešljivo. Ali obilje klinickih manifestacija koj.ma se bolesti ispoljavaju, vrlo cesta slicnost njihove klinicke slike, kao i kom­binacije simptoma jedne bolesti s drugom mogu da otežavaju postavljanje precizne dijagnoze. Posebnu vrednost imaju ana­mnesticki i klinicki podaci, ali rendgeno­loški nalaz omogucice fizijatru da se pra­vilno orijentiše u postavljanju odgovara­juce dijagnoze, a tirne mu pruža moguc­nost za adekvatno i efikasno lecenje da prati tok bolesti i uspeh lecenja, a može da mu posluži :i u prognoziranju ishoda bolesti. Rendgenska slika ne može da za­meni fizikalni pregled, vec mora na njega da se nadoveže. Bol na nekom mestu još ne znac'i bolest na tom mestu. cesto se de­šava da se bez pregleda slika pogrešno mesto, odnosno bol na unutrašnjoj strani J kolena imamo kod obolelog kuka, ili bolo­vi potkolenice mogu da budu zbog prome­na u lumbosakralnom delu kicme. Naš pregled je bio rutinski sa standard­nim rtg projekcijama, po potrebi su rad­jene kose projekcije ili ciljani snimci. Ta­mo gde je bilo potrebno radjene su i dopunske metode na primer mijelografija, artrografija ,i dr. Pratili smo radiološke promene kod 3000 bolesnika lecenih u službi fizikalne medicine i rehabilitacije u Prokuplju. Kod oko 2/3 bolesnika vršene su radiološke pretrage u cilju postavljanja ili potvrdji­vanja dijagnoze bolesti. Kod oko 1/3 bo­lesnika rendgenološke promene su potvr­dile ili postavile dijagnozu obolenja. Za­jedno sa drugim nalazima rtg. nalaz je od­redjivao vrstu ,i trajanje terapije, a kod izvesnih oboljenja (st. post fracturam) ocl­recljivao je i doziranje opterecenja. Najvecu dijagnosticku vrednost imaju radiološke promene na koštanom sistemu RJad primljein S. l. 1978. sa posebnom važnošcu kod degenerativnih StankoviC Dj., R. Sin1onoviC, D. Drobnjak, M. cancareviC, C. Stanisavljevic oboljenja zglobova. Tu bi artroza, spondi­loze .i spondiloartroze bile na prvom me­stu, možda i zbog njihovog velikog i prak­ticnog znacenja, jer je ljudski vek sve duži a degenerativne bolesti zglobova pretstav­ljaju sve veci socijalno medicinski pro­blem. Posebna vrednost rtg. nalaza je i u od­redjivanji.1 dužine lecenja (peritendinitis humeroscapularis calcarea) a kod postrau­ma tskih oštecenja kostiju, stanje kalusa koga je jedino radiološki moguce kontro­lisati. U toku lecenja steriliteta, koje sve cešce nalazi svoje mesto u službi fizikalne medi­cine i rehabilitacije, kod izvesnog broja žena radi odredjivanje mesta promena i mesta gde ce se terapijski delovati, oba­vezno je raditi HSG. Radiološki nalaz foramena arcuale atlantisa, u nekim slucajevima je pomo­gao razrešenju etiologije vertebro bazilar­ne insuficijencije (VBI), a tirne omogucio i odgovarajuci tretman. Karakteristike pojedinih lokalizacija su sledece: spondylozis deformans je degene­rativna bolest koja se najcešce lokalizuje na lumbalnom delu kicme, zatim u cervi­kalnom pa u torakalnom delu kicme. Kod starijih osoba dolazi kao samostalna bo­lest ili zajedno sa slicnim promenama na drugim zglobovima. Radiološki vide se razliciti stupnjevi spondiloticnih promena. Fiziološke krivine se ispravljaju disk de­generiše i stvaraju se osteofiti na lateral­nim i prednjim rubovima pršljenova. Dija­gnozu postavljamo na osnovu anamneze i klinicke slike ali rtg nalaz ima svoju dife­rencijalno dijagnosticku vrednost. Mi smo ove promene registrovali na lumbosakral­nom delu kicme kod 326, na cervikalnom kod 82 a na torakalnom delu kod 12 boles­nika. Isticemo i važnost degenerativnih pro­mena u intervertebralnim diskusima. One mogu nastupiti vrlo rano a zbog mikro­trauma i ucestalih trauma prisutnih u svakidašnjem životu imamo ih sve više i kod adolescenata. Prolaps diska obicno je unazad i to najcešce dorzolateralno. Ka­rakteristicno je da velicina radioloških vidljivih degenerativnih promena nije srazmerna sa jacinom bola. Ponekad su promene ispoljene u jacem stepem1 bez­bolne, ili se obolenje i pored malih pro­mena na kicmi karakteriše jakim bolorn. Rentgenski snimci u AP i lateralnoj pro­jekciji pokazuju suženje intervertebralnih prostora. Takve promene našli smo u lum­bosakralnom delu kicme kod 155, a u vrat­om delu kod 24 bolesnika. Može se doci i do retropozicije i pseudo­spondilolisteze pršljenova. Spondilolistezu smo registrovali kod 24 bolesnika. Pored gore opisanih promena na kicme­nom stubu smo našli kod 7 bolesnika šmorlove hernjie. Spine bifide L5 ili SI kod 38 osoba. Nalaz spine bifide nam je važan zbog lumbalnog bola a narocito gde nema drugih vidljivih rtg promena na kic­menom stubu, a bolesnici u anamnezi go­vore o bolu u lumbosakralnom predelu. Status post frakturam korporis vertebre imali smo kod 3 bolesnika. Skoliozu tora­kolumbalne kicme kod 15, juvenilnu kifo­zu kod 2 osobe. Blok vertebre u L-S delu kicme kod 3, a u cervikalnom delu kod 2 osobe. Prelazni L5 ili Sl pršljen kod 9 bolesnika, a foramen arcuale atlantic kod 23 osoba. Morbus Bechterew je hronicna progre­sivna bolest kicrne koja se karakteriše okoštavanjem sakroilijacnih i kostover­terbralnih zglobova i veza. Na rtg snimku se vidi u ranom stadijumu osteoporoza pršljenova, zamucenje i suženje sakro'ili­jacne pukotine, dok kasnije dolazi do an­kiloze. Iste se promene vide i na malim zglobovima kicme, gde dolazi do okošta­vanj a ligamenata u prvom redu prednjih. U kasnom stadijumu kicmeni stub dobija izgled bambusovog štapa. Mi smo ovakav rtg nalaz imali kod 12 bolesnika. Od degenerativnih bolesti perifernih zglobova rnožemo reci da smo irnali 40 koksartroza, ankilozu koksofermolanog zgloba 3 a promene degenerativne na zglo­bu kolena imal'i smo kod 113 bolesnika. Renclgenološke pramene koci 3000 osoba . Artroze skocnih zglobova 8, a ramena 25, dok smo artroze u laktu imali kod 18 bo­lesnika. Promene na hvatištima tetiva ima­li smo kod 38, spine na petnoj kosti kod 12, a periartikularne kalcifikacije kod 34 bolesnika. Stanje posle luksacije i subluk­sacije kukova 16, a posle tuberkuloze ku­ka kod 3 slucaja. Stanje posle frakture dugih i sitnih ko­stiju imali srno kod 308 bolesnika. Ovde moramo da istaknemo važnost dobro organizovane saradnje u okviru timskog rada. Rtg dijagnostika predstav­lja znacajan faktor u pružanju optimalne mogucnosti za bolju dijagnostiku obolelih ; novredjenih, kao i u adekvatnim terapij-skim procedurama. To je nesumnjivi i znacajan faktor u dobroj dijagnostici, ade, kvatnoj terapiji obolelih. Za savremenu medicinsku pomoc, za njihovo izlecenje, stabilizaciju vec narušenog zdravlja, vra­canje na posao i ocuvanje preostalih spo­sobnosti za rad i ukupne životne aktivno­sti. Ovde posebno mesto zauzirna radio­loška dijagnostika. Sve nam ovo govori da radiolog ima svoje mesto u rehabilitac'io­nom timu i igra znacajnu ulogu. Adresa autora: Dr Djordje Stankov.ic, Re­gionalni medicinski centar Prokuplje. r 7 MEDICINSKI CENTAR BOR -RADIOLOšKA SLUžBA, MEDICINSKI CENTAR ZAJEcAR -RADIOLOšKA SLUžBA OSTEOARTIKULARNE PROMENE SAKROILIJAcNIH I ZGLOBOVA KlcMENOG STUBA KOD VOZACA TEšKIH KIPERA U RTB-U BOR OSTEOARTICULAR CHANGES OF SACROILIAC ANO VERTEBRAL JOINTS IN HEAVY LORRY DRIVERS Jovanovic ž., M. Vasiljevski, N. Ilic, Lj. Stanojevic, S. Ilic Radio!. Iugosl., 12; 79-80, 1978 Medju brojnim faktorima radnog mesta vozaca teških kamiona-kipera su potresi i vibracije koje nastaju za vreme vožnje al'i i pri radu motora kad vozilo miruje. Potresi i vibracije favorizovani su izmedju ostalog i improvizovanim saobra­cajnicama. Vibracije obuhvataju široko frekventno podrucje od 1-25.000 Hz. gde posebno treba izdvojiti oscilacije do 30 Hz. jer ih organizam prima kao potres. Karakteristika ovih nisko frekventnih vibracija je da deluju mehanicki i da vrše prisilne kretnje na zglobnim površinama. Analizam stanja vibracija na sedištu vo­zaca uoceno je da se one krecu od 25-100 Hz. tj. da se krecu u dijapazonu od 35-80 Hz. pri opterecenom vozilu. Za vreme vožnje oslonac tela je na kar­licnim kostima tako da se linije sila vibra­cije prenose preko sakroilijacnih zglobova na lumbalni deo kicme, pa preko torakal­nog na vratni deo kicmenog stuba. Vibracije rada motora i šasije prenose se preko nogu na karlicu i kicmeni stub. Rad primljen 5. l. 1978. J S obzirom da se vozac nalazi u prinud­nom položaju tela, moguci su i kontra po­kreti tela što deluje kao trauma i mikro­trauma koja vremenom stvara spondilo­ticnu reakciju. Ako spomenutim faktorima dodamo još i loše mikroklimatske uslove i meteoro­loške prilike, jasno proizlazi da su uzroci za nastajanje oboljenja prisutni. Naš rad se odnosi na grupu od 73 voza­ca kipera ciji se radni staž krece od 6 do 34 godine. Najmladji je 28, a najstariji 63 godine. U tabeli l. dat je broj od 73 pregledana radnika po dobnim grupama, iz cega se vidi da je najveci broj u dobnoj grupi 30-39. 20-29 7 30-39 32 40-49 21 50-59 13 Ukupno 73 Tabela 1 -Dobne grupe Jovanovic Z., M. Vasiljevski, N. Ilic, Lj. Stanojevic, s. Ilic Tabela 2 prikazuje radni staž koji je podeljen na petogodišnji period, braj pre­gledanih i brajcano iskazane pramene po anatomskim lokalizacijama. Jasno se vidi da je najveci broj pregledanih sa radnim stažem od 11-15 godina, kao i 16-20 go­dina. Deformantna spondiloza lumbalnog dela kicmenog stuba vidjena _ie kod 49 pacije­nata što u pracentima iznos'i 67,1 '%. U 34 konstantovane su deformantne pramene na cervikalnom delu kicmenog s tuba tj. 46,6 '%. Rad-staž Broj pregled. Sacrail Lumbalni Veliki Mali Discopathio Veliki Mali Cervicalni Lumb. Cervic. 1-5 4 o 1 o o o o o 6-10 13 2 5 l 3 o o o 11-15 25 5 16 3 9 1 4 1 16-20 22 8 17 6 13 3 3 2 21-+ 9 5 9 5 9 4 3 2 Ukupno 73 20 49 15 34 8 10 5 % (27,4) (67,1) (20,5) (46,6) (10,9) (13,7) (6,8) Tabela 2 -Radni staž, broj pregledanih iz petogodišn-ih perioda i lokalizacije deformiteta zglobova Sledece po brajcanoj zastupljenosti su vidu deformantne i ankilozirajuce spondi­pramene na sakrailijacnim zglobovima ko­loze, spondiloartraze i diskopatije. je su nadjene kod 20 od ukupno 73 pregle­Na sakrailijacn'im zglobovima pramene dana radnika, odnosno u 27,4'% slucajeva. se javljaju u vidu sklerazirajuceg sakroile­ Kao što se iz prethodne tabele vidi, naj­iti-sa. izraženije pramene su na lumbalnom delu kicme. One se ogledaju u deformantnoj spondilozi, spondiloartrazi i diskopatiji. Sledece po ucestalosti su pramene na Adresa autora: Dr ž. Jovanovic, Medicinski cervikalnoj kicmi koje se manifestuju u centar Bor, Radiološka služba, Bor. r 7 REGIONALNI MEDICINSKI CENTAR PROKUPLJE, MEDICINSKI CENTAR SMEDEREVO ARTROZE VELIKIH ZGLOBOVA -RENDGENOLOšKI ASPEKT RADIOLOGIC ASPECTS OF BIG JOINT ARTHROSIS Simonovic R., D. Drobnjak, M. cancarevic, Dj. Stankovic, c. Stanisavljev,ic Radio!. lugosl., 12; 81-83, 1978 Degenerativni oblik reumatizma se jav­lja kao oboljenje perifernih zglobova, ar­troza i kao oboljenje kicmenih pršljenova, spondiloza i spondilartroza. To su stece­ne bolesti hronicnog i progredijentnog to­ka, karakterišu ih egzacerbacije i remisije, a osnovni proces se odigrava u zglobnoj hrskavici, koja biva degenerativno ledira­na, a zatim dolazi do reaktivnog produk­tivnog bujanja kosti ispod hrskavice, stva­rajuci na taj nacin deformacije perifernih zglobova i kicmenih pršljenova. Istovre­meno na ivicama zgloba gde je pritisak zglobnih površina slabiji, nastaje energic­na proliferacija hrskavice i koštanog tki­va, pri cemu se stvaraju valjkasti i fungoz­ni izraštaji duž ivica zglobnih površina. Proliferacija kostiju i stvaranja osteofita nastaje, pored toga duž linija pripajanja zglovne caure i ide površinam kostiju na izvesnom odstojanju od zgloba. Ostrvca J hrskavice i kosti stvaraju se takodje i u samoj zglobnoj cauri pri cemu držeci se na peteljci, mogu visiti u prostoru zgloba. U slucaju da se peteljka prekine, u zglobu se pojavljuju slobodna tela. U sinovijalnoj opni može doci do proliferacije sinovijal­nih resica koja je po nekad veoma znatna, tako da se stvaraju tzv. »razgranati fibro­mi«. Kasnije u cauri nastaju skleroticne promene. Etiologija nije do kraja objašnjena. Smatra se da je uzrok nastanka: insufisu­jencija krvnih sudova, odnosno ateroskle­roza, hormonalni poremecaji (mislilo se ranije da su vodeci faktori). Medjutim, pojava artroza kod mladjih osoba dovodi u pitanje pojam ova dva faktora. Za živo­ta zglobna hrskavica je stalno izložena me­hanickim nadražajima i povredama -mi­krotraumama, pa bi ovi faktori bili vero­vatno vodeci; dugotrajni pritisak zbog loše statike, opterecenja telesnom teži­ Rad primljen S. l. 1978. nom, dugotrajno nepravilno držanje tela, Simonovic R., D. Drobnjak, M. c:ancarevic, Dj. Stankovic, c:. Stanisavljevic - druge povrede zglobova i teže osteoarti­kularne traume su faktori predispozicije za nastanak artroza. što se tice lokalizacije bolesti najcešce se prve promene nalaze na velikim zglobo­vima donjih ekstremiteta (koleno, kuk, stopalo), a zatim u ramenu i laktu. Tako­dje se rano javljaju 'i degenerativne pro­mene na zglobovima kicmenog stuba. Anamneza bolesti je prilicno karakteri­sticna: prvi klinicki znak su lagani bolovi na rubovima zgloba sa osecanjem zategnu­tosti. Uz to postoji eventualno škr•ipanje i pucanje u zglobu koje se može cuti i pi­pati. Laboratorijske analize su bez ikakvih karakteristika. Sedimentacija krvi je nor­malna. Rendgenski nalaz: u ranim stadijima dok nema jaceg razora hrskavice i sekun­darnih proliferativnih promena Ro nalaz može biti negativan. U kasni_iim stadijima su artikularni rubovi kosti nešto jace ušiljeni, skleroticni i na snimku tamni. Zglobni korteks je neravan, mestimicno uzurpiran. Stvaraju se osteofiti, egzostoze, Pomerove grbe. Zglobni prostor je sužen. Po nekad se vide i slobodna tela u zglobu (corpora libera), zbog fragmentacije skre­cane hrskavice ili reaktivno prolifirisane kosti. D:iferencijalna dijagnoza: dolazi na pr­vom mestu u obzir osteoartikularna TBC. Medjutim, kod te bolesti vidimo promene u krvnoj slici. Radiološki postoji atrofija zgloba, a klinicki otok u obliku vretena (kod kolena). Koža je bleda. Predmet naše obrade su zglob kolena i kuka. Karakteristike pojedinih lokalizacija: l. Osteoarthrozis coxae: karakteriše se bolovima u preponi koji zraci do kolena. ma je razgolicena i neravna, a na glavi femura i lateralnim krajevima postoje osteofiti. Poseban oblik je malum coxae senilis. U glavi butne kosti pored cisticnih rasvetlje­nja, uzura zglobnog korteksa i hipertrofije na rubovima, vidi se spongioskleroza u ogoljenom delu kosti. Teška deformacija glave femura može dovesti do subluksa­cije i luksacije. Ni acetabulum ni_ie pošte­djen od destruktivnih i reaktivnih prome­na; javlja se nastrešica na limbusu. Retko clolazi do protruzije acetabuluma. 2. Osteoarthrosis genus: javlja se u sre­dovecnih i gojaznih osoba, cešce kod žena u menopauzi i kod onih koji pate od sta­rackih cleformiteta (pedes plani, genu ve­rum i dr.). Klinicki se odlikuje lakom ukrucenošcu zgloba, bolovima pri hodu, palpacijom-krepitacije. Rendgenološki nalaz: sužen zglobni pro­stor, istanjena hrskavica, izražena promi­nencija interkondiliticnih tuberkuluma. Vidi se suphondralna skleroza kosti sa la­teralnim osteofitima na epifizama. Struk­tura kostiju je ocuvana ili lako dekalcini­sana. Prikaz naših slucajeva. -Analizirali smo promene na zglobovima kuka i kole­na kod 10.000.-obolelih i lecen•ih u služba­ma fizikalne medicine i rehabilitacije u Prokuplju i Smederevu. Bill Dex: Sin Ukupno % · M. ž. M. ž. M. ž. -·--------­ 10-19 1 - - - - - 1 0,64 20-29 3 - 2 5 3,20 30-39 4 1 2 4 4 5 20 12,82 40-49 2 6 6 4 8 5 31 19,87 50-59 1 10 4 12 8 7 42 26,92 Prati je otežano pokretanje ekstremiteta. 60-69 4 5 6 7 4 9 22,43 Oboleli je nagnut na bolesnu stranu. Po­ 70-79 8 l 4 2 3 2 20 12,82 stepeno dolazi do atrofije mišica i oteža­-­ 80-89 1 1 2 1,28 ------. -----­ nog kretanja. Ukupno 20 23 23 32 28 30 156 99,98 Rendgenski nalaz: sužen prostor sa izra­ 58 156 ženom atrofijom hrskavice i deformisa­ nom glavom femura. Površina acetabulu-Tabela 1 -Osteoarthrosis coxae Artroze velikih zglobova -rendgenološki aspelol ........ •· • . Slika 2 -slucaj 2 -Rentgenski snimak, dvojni kontrast i resekcioni preparat. Ran Ca, tip Ilc Slika 3 -slucaj 3 -Rentgenski srnimak, dvojni kontrast i resekcioni preparat. Ran Ca, tip Ilc Prikaz cetiri slucaja ranog karcinoma želudca 1!..; ,-. :" JJt .... .,. .tl\. i., ­ _ · .\ z\ i' \; ''\-..--y.,,. _ f . i ' ,\ . ,\,,,_ .' . Slika 4 -slucaj 4 -Rentgenski snimak, dvojni kontrast i resekcioni preparat. Ran Ca, tip III+ Ilc 1 o g i j a : parcici su najpnJe stavljeni u ostaje 48 sati. Nakon toga su pravljeni 10 % formalin, zatim bojeni sa hematoksi­rezovi na rastojanju od 0,5 cm. i manje, lin-eozin i mikroskopirani. Resecirani deo bojeni hematoksilin-eozinom i detaljno su želudca je spreman tako, da se najpre mikroskopski ispitivani. otvara duž velike krivine, zatim postavlja Simptomi i rezultati ispitivani kod na­na ravnu podlogu i fotografira. Fiksiran ših pacijenata dati su u sledecoj tabeli: "' cd o ·5. ·u o "' '§ :§ o .!4 - . .;ti "' o "' ... . d. u, :a 'O (!J ... 'O .!4 N o ;::S :o . o .8 Ul 8 ..t .§ ::i P.. :t:·.;; p,: r,i ,.:i "' .;:: P.. 2 3 4 5 6 7 8 9 10 1. P. J. 43 m Ulkusne tegobe, dobiva u težin11, hiperaciditet. SE i krvna slika dobri 2. G. O. 52 ž Ulkusne tegobe, nema gubitka u težini. laka anemia Dvojni kontrast i pun želudac sa kompresijom, Ca tip II c + III Dvojni kontrast i kompresij a, ti:P II C Ran Ca tip Antrum, Adeno-nema II C+ III zadnji zid carcinom, Gastro-mucosa i biopsija + submucosa Ran Ca tip Prednji zid, Adeno-ima II C prelaz carcinom, Gastro-corpus-mucosa biopsija I (-) antrum II(+) 3. K.M. 57 m Ulkusne tegobe, nema gubitka u težini. Krvna slika Dvojni kontrast i kompresija, tip II C Ran Ca tip II C Gastro­biopsija (-) Angulus, zadnji zid Resektat: adeno-carcinoma mucosa nema SE dobri B.M .. Nij e gastro-Korpus, Resektat: Gastricne Dvojni nema 4., m tegobe, kontrast, tip skopiran nema gubitka III + II C zadnji zid adeno­ carcinom, mucosa i u težini. rcrvna slika 1 submucosa SE dobri Tabela 1 -Simptomi i rezultati ispitivanja kod naših pacijenata 7• 100 Jc1n1akoski B. Diskusija. -Rano otkrivanje karcino­ma želudca je mL1ltidisciplinarni rad, a radiologija u timu može da zadovolji sa­mo preko poboljšanja tehnike ispitivanja. Pri adekvatnom iskustvu i tehnici ispitiva­nja u otkrivanju malih lezija, odnosno ra­nih karcinoma želudca rendgen i endos ko­pija imajL1 istu vrednost, oni jedan drugog dopunjuju, a ne iskljucuju se. Sva naša 4 pacijenta imala SLI abdomi­nalne bolove tipa pepticnog ulkusa, bez gubitka na teŽ'ini. cak je prvi pacijent do­bio na težini oko 13 kg. U Japanu rani karcinomi se cesto otkrivaju u asimpto­matskom stadijumu (u 60 U/o), a dijagno­sticiraju se masovnim s c r e eni n g me­todorn, upotrebljavajL1ci dvojnu kontrast­nu radiotehniku i gastrokamere. Dugo trajanje simptoma kod naših paci­jenata nije u suprotnosti sa ranim karci­nomom, jer lezije mogu biti prisutne 5-10 god. pre nego se pojavi invazija vanamukoze (Murakami 1966).a Sva 4 naša slucaja SLI tipa clepres•ivnih formi ranih karcinoma, koji se i inace sre­cu najcešce (u 60-70 %) od svih ranih karcinoma. Metastaze u regionalnim limfnim žlezda­ma su nadjene samo kod našeg clrugog slucaja, rnada je infiltracija bila ograni­cena samo na rnukozu. Prema sabirnoj statistiki Hayashicle metastaze LI regional­nim limfnim žlezclama kod ranog karcino­ma su nadjene u 8-25 % slucajeva, no nisu nacljene metastaze na peritoneumu i heparL1. Kod svih naš'ih pacijenata je napravlje­na ekstenzivna gastrektornija po metodi Billroth II, sa dobrim postoperativnim to­kom. Potrebno je da se još jednom nagla­si, da prognoza kod karcinoma želudca je obratno proporcionalna sa dubinom inva­zije. Zakljucak. -Rano otkrivanje karcino­ma želudca je multiplidisciplinarni rad izmeclju radiologa, interniste-encloskopi­ste, hirurga i patohistologa. Poboljšanje rendgenske tehnike ispitivanja želL1dca za bolji prikaz makro i mikro reljefa želudca može se postici samo sa dvojnom kon­trastnom tehnikom. Potrebno je dobro po­znavanje morfoloških promena kod ranih karcinoma prema japanskoj klasifikaciji od 1962 god. Da bi se cešce otkrio karci­nom želudca u ranom stadijumu, potreb­no je da se naprave sistematski pregledi grupe ljudi odnosno racinih kolektiva »kri­ticne uzrasti« za karcinom. (Japanci su našli do 40 % sistematskim pregleclima ran karcinom želudca). Summarya EARL Y GASTRIC CANCER; REVIEW OF FOUR CASES In the pe11iod of twelve months the authors discovered four early gastric cancers: radio­logically with clouble contrast method, by the help of encloscopy, taking adequate num­ber of gastrobiopsy, ancl at the ene! patho­histologic attestation from the resectecl preparation. It is also discussed the exceellent progno­sis of the early gastric cancer. Literaturaa l.aFevre, D., P. Green, P. Barrat and G,aNagy: Review of five cases of early gastric carcinoma. Gut. 1976, 17, 41-47. 2.a Hayashida, T.: End results of earlyagastric cancer collected from 22 institutions. Stomach and intestine. Japan, 4, 1077-1085 (1969). 3.a Kawai, K.: Diagnosis of early gastricacancer. EndoskOtPY, vol. 3, No. 1 (1971). 4.a Murakami, T.: Pathomorphological dia­gnosis. Gann Monograph on Cancer Rese­arch, 11, 53-55 (1971). 5.a Sh!irakabe, H.: Double Contrast Studiesaof the Stomach, 1971, Tokyo. Adresa autora: Dr B. Jamakoski, OOZT Institut za radiologija i onkologija Skopje, Voclnjanska 17/a, 91000 Skopje. 1 7 MEDICINSKI CENTAR »DR. R. SAVIc« -KNJAžEVAC RADIOLOšKA SLUžBA -DISPANZER OPšTE MEDICINE ­INTERNISTicKA SLUžBA -HIRURšKA SLUžBA ULKUS ILI ULKUS-KARCINOM RADIOLOšKO-KLINicKI OSVRT BENIGN GASTRIC ULCER OR ULCERATING CARCINOMA; A RADIOLOGIC-CLINICAL OVERVIEW Andrejic A., N. Marjanovic, J. Arandjelovic, M. Igic, V. Jeremic Radio!. lugosl., 12; 101-106, 1978 L Uvod. -Imajuci u vidu insuficijentnost radioloških i klinickih dijagnostickih me­toda, a u svetlu postojecih dijagnostickih i terapeutskih dilema, osvežavamo ovaj problem, sve u cilju pravovremene i pre­cizne detekcije malignog procesa, što ade­kvatnijeg tretmana, odnosno rane preven­cije. I dan-danas je svetska literatura prepu­na oprecnim shvatanj'ima oko procene: dali se radi o benignoj ulkusnoj niši že­ludca odnosno o ulceriformom raku ili ulkus-karcinomu (l., 19., 21., 22.), dali je u pitanju tumorska formacija koja se razvi­ja na bazi jedne ulcerozne niše 'ili se pak radi o malignoj metaplaziji ulkusa (2., l., 3., 18., 19., 20., 21., 23., 27.). Upravo zbog toga isticemo važnost ra­diološkog i klinickog aspekta, dakle ti m­s k e d e 1 a t n o s t i, kako bi rana i ade­kvatna detekcija maligne neoplazme bila istaknuta u prvi plan, a fatalne posledice bi se smanjile odnosno ublažile. J Radiološki aspekt. -Radioskopija je osnovna i najvažnija rutinska dijagnostic­ka procedura, koja dominira nad radio­grafijom. Njome smo u stanju proucavati sluzokožni reljef (raspored, elasticnost), rastegljivost zida želudca, creva, osobine peristaltickih talasa, karakteristike posto­jecih lezija, evakuacija kontrasta i dr. Sve promene posmatramo iz više uglova, sa ili bez dozirane kompresije. U slucaju sum­njivih lezija insistiramo na tube 1 e ss metodi duplog kontrasta (1., 3., 4., 5., 6.). Doziranu kompresiju nadovezujemo na radioskopiju, koju proveravamo ciljanim radiogramima. Dominantan je stav, da sa­mo onaj, koji je vršio radioskopiju, ima strucno-metodološku kompentenciju da tumaci ciljane radiograme i daje strucno mišljenje. Svako suprotno shvatanje pret­stavlja viti um ar ti s, što sve umanju­je vrednost adekvatne dijagnostike. Upravo, isticemo karakteristicne radio­loške znake (7., 8., 9., 2., 10., 11., 12.): a) Harnpton-ov znak »svetle linije« ­ Rad primljen 5. l. 1978. relativni benignitet, Andrejic A-, N. Marjanovic, J. Arandjelovic, M. Igic, v. Jerem!c Ulkus ili ulkus-karcinom .1,, - _,, _,, VRS'T'­ 1 e.o:i I o/" 1 "'/" L..ozija UL,CU5 G4-5'fFR0!){/0!)_ le,089 - c+ UI., c u:Ri,,l',;11.zP!.I 3 UlCU5 vSliti jednako na njega, a ranoj dijagnozi i diferencijalnoj dijagnozi dati prednost. (Tabela I). Ukazujemo na 3 slucaja gastricnih kar­cinoma ,naslih na bazi ulkusa (kod cetvr­tog nemarno h. p. nalaz -Sl. br. 4.), koji na 2.089 radiološki otkrivenih ulkusa gastroduodenuma, pretstavlja incidencu od 0,1 0/o. Ako pak posmatramo samo ulkusne le­zije želudca, radiološki otkrivenih, uocava­mo da je na 229 istih, incidenca od 1,31 %. Uporedjujuci statisticke podatke reno­miranih svetskih i naših autora (2., l., 3., 10., 11., 18., 19., 20., 21., 22., 23.) o incidenci maligne degeneracije ulkusa želudca (5 do 13 %) , možemo slobodno reci da se mi na­lazimo ispod pomenutog proseka. Literaturaa l.aPrevot R.: Le petit cancer de l'estomac.aAcquisitions nouvelles en radiodiagnostic. Delaschaux-Niestle. Pai,is. 1959. 381-389. 2.aSchinz i sar.: Traite de radiodiagnostic.aVol. IV. Delaschaux-Niestle. Paris. 1958. 3308-3309. 3.a Ackerman L., A. Regato: Cancer. MosbyaComp. Fourth Edit. St. Louis. 1970. 440, 429, 437, 449-451, 452. 4.a Laufer I.: A Simple Method for RoutineaDouble-Contrast Study of the Upper Gastro­intestinal Tract. Radiology. Vol. 117., 513-516, Dec. 1975. 5.a Orth J. ,i sar.: The Stalactite Phenomenain Double Contrast. Stuclies of the Stomach. Radiology. Vol. 117., 523-525., Dec. 1975. 6.a Miller R.: The Air-Contrast StomachaExamination: An Overwiew. Radiology. Vol. 117., 743-744. Dec. 1975. 7.a Meschan I. ancl F.: Roentgen Sig.n inaClinical Practice. Saunders Comp. Philadel­phia-London. Vol. II. 1969., 1545. 8.aSutton D.: A. Textbook of Radiology.aSecond Edit. Churchill-LiwingstJone. London -New York. 1975., 735-736.a 9.aGoldman L.: Early Cancer. Grune andaStratton. New York. 1963. 140., 146. 10.a Treichel J. i sar.: Hampton Line inaUlcerating Early Carcinoma of the Stomach. 1975. Year book of Diagnostic Radiology. Year book Mecliical publishers. Inc. Chicago., 319. 11.a Treichel J. i sar.: Hampton's Line inaUlcerating Early Carcinoma of the Stomach. Racliology. Vol. 111., 751. June 1974. 12. Han S. i sar.: Benign Gastriculcer witha»Crescent« (Quarter Moon) Sign. Racliology.aVol. 113., 573-575. Dec. 1974.a 13.a Gašparov A.: Klinika i terap!ija ulkusaaventriculi. Prvi gastroenterološki dani. Bgd. 1964., 51-57. 14.a Bukurov S. i sar.: Citat Larsona. LibriaOnkologici. Zgb. 1972. Vol. II., 738. 15.a cicin-ša,in š. i sar.: Citat Mac. Donalda.a Radio1ogia Iugoslavica. Fasc. l. 1964. Ljub­ljana., 80. 16.a Cummack D.: Gastro-Intestinal X-RayaDiagnosis. E. S. Liwingstone Ltd. Eclinburgh -London. 1969., 40.a 17.a Kneževic S.: Maligni tumorii iprobavnihaorgana u svetlu suvremenih saznanja. Libri Onkolog,ici. Zgb. 1972. Vol. II., 627-631. 18.a Cvetojevic-Savic M.: Tumori digestiv­nog trakta na našem materijalu. Med. Glas­nik. Bgd. Dec. 1972. Br. 12., 413-418. 19.a Dawdson S., J. Macleod: Interna medi­cina. Med. Knjiga. Zgb.-Bgd. 1971., 439., 454., 444. 20.a Satler J. i sar.: Naš pristup k medika­mentoznom lecenju gastricnog ulkusa. Srpskii Arhiv. 1975. S\/). 9., 779-786. 21.a Anderson W.: Patologija. Vol. II. Nauc­na Knjiga. Bgd. 1975., 951., 940 .. 929. 22.a Andrejevic M.: Ulkusna bolest. NaucnaaKmjiga. Bgd. 1952., 128., 103., 102., 162., 26., 165-192., 12-13.a 23.a Stankovic S. i sar.: Metastaze u kosti­ma kod karoinoma želudca. Srpski Arhiv. 1964. Sv. 6., 663-667. 24.a žujovic Dj.: Rentgen dijagnostika post­operativnih komplikacija pri ulkusnoj bole­sti. Prvi gastroenterološki dani. Bgd. 1964. 104-112.a 25.a Medicinska enciklopedija. Vol. X. Leksi­kograf. zavod FNRJ. Zgb. 1965. 149-152. 26.a Burijan J. i sar.: Gastroskopski nalaziauareseciranom želudcu. Prvi gastroentero­loškii elani. 1964. Bgcl,., 98-104.a 27.a Mitsura K. i sar.: Roentgen Features ofathe Superficial depresed Type of Early Car­oinom. Radiology, 115: 289-292., May 1975. Adresa autora: pr. Aleksandar V. Andrejic, Radiološka služba Medicinski centar »Dr. R. Sav,ic« -Knjaževac. r 7 MEDICINSKI FAKULTET, NOVI SAD INSTITUT ZA RADIOLOGIJU KOROZIVNE LEZIJE žELUCA CORROSIVE LESIONS OF THE STOMACH Momciilovic D., M. Dedic, Z. Lucic Radio!. lugosl., 12; 107-111 L Brojni korozivni agensi ostavljaju naj­cešce i najizraženije promene na jednja­lm. Kada se promene nalaze i na želucu, one su u akutnom stadijumu obicno ma­skirane ezofagealnim promenama. Guta­njem alkalnih koroziva, npr. NaOH, cešce dolazi do ezofagealnih oštecenja, dok su piloricne ili antralne stenoze retke. Neu­tralizacijom progutane alkalije želudacni kiseli sadržaj štiti želudac. Nasuprot to­rne, ingestija kiseline, izaziva antralnu i piloricnu stenozu. Prvi je opisao slucaj piloricne stenoze Robert 1828. god. a do danas je u litera­turi opisano preko 200 slucajeva stenoze. Holmes daje pregled do 1948. god. a Nevin i saradnici 1959 god. u literaturi nabrajaju 170 slucajeva. Ingestija alkalija obicno ne izaziva pilo­ricnu stenozu. Heindl nalazi da piloricna i antralna stenoza nastaju u svega oko 20 % od 116 pacijenata sa strikturom ezo- J fagusa usled ingesti,je alkalija. Uopšte al­kalni korozivi deluju na plocasti epitel ezofagusa, dok kiseline napadaju cilin­dricni epitel želuca. Prolaženje alkalnih koroziva ima tendenciju da se zaustavi ili sporo prolazi u distalnoj trecini ezofagusa ili samom kardioezofagialnom spoju. Po­što alkalni korozivi udju u želudac. obicno bivaju brzo neutralisani od kiselog želu­dacnog sadržaja. Kada uneti koroziv ledi­ra želudac, mesto i težina lezije zavisi od kolicine stomacnog sadržaja, jacine spaz­ma antruma i piloruma, položaja gastric­nog antruma, kao i od svrhe unošenja, t. j. postojanja samoubilacke namere. Ako je želudac pun, uneta kiselina ide duž ma­le krivine želuca izazivajuci piloricnu ste­nozu putem direktnog delovanja. Retlje nastaje erozija mukoze neposredno pro­ksimalno od spasticnog segmenta, usled cega se javlja deformitet u vitle pešcanog sata. Ako je želudac prazan, nema neutra­ Rad primljen 5. l. 1978. lizacije hranom te uneta kiselina razara 108 1\1.omci'loviC D., M. donju polovinu želudca. Kod samoubilac­kih namera korozivima nastaju ·ekstenziv­ne lezije želudca. Samoubica, pošto oseti jake bolove u ustima, brzo guta, usled cega korozivni materija! brzo prelazi u želudac, gde oštecuje antrum i pilorus. Posle ingestije kausticne supstance nasta­je edem sluzokože pracen zapaljenjem i nekrozam mukoze i submukoze uz formi­ranje lokalnih venskih tromba. Izlecenje nastaje putem fibroze i stvaranja ožiljaka. Na razjašnjenju ovih pramena radio je i prof. dr Gušic, koji je prvi na osnovu hi­stoloških pregleda utvrdio da su razlike kod akutnih korozija izazvanih kiselinama ili alkal'ijama utoliko manje, što je kon­centracija korozivnog sredstva veca. Time je oboreno klasicno ucenje da su korozije izazvane kiselinama dobrocudnije od onih izazvanih alkalijama, a to zbog toga što se smatralo da je koagulac"iona nekro­za kao posledica dejstva kiseline samo po­vršinska lezija, usled stvaranja pokorice na površini sluzokože, na kojoj je delova­la kiselina. Ta bi pokorica, navodno, spre­cavala kiselinu da prodre u dublje slojeve. Kolikvaciona nekroza je posledica delo­vanja alkalija na tkivo i zbog imbibicije tkiva alkalijama, omogucen je prodor u dublje slojeve zida, te se smatralo da su oštecenja teža. Kod histoloških studija Gušica, došlo se do saznanja da nema funkcionalne razlike izmedju delovanja kiselina i alkalija, nego da sva ova koro­zivna sredstva tešlco oštecuju krvne sudo­ve i nerve. Kod dubljih korozija onemogu­cen je dovod krvi u ozledjene areale zbog lezije krvnih sudova. Sa nervnim elemen­tima se odigrava isti proces. Histološki je na njima pratio sve degenerativne prame­ne pa cak i pramene na vagusu. Radiološka slika zavisi od rasprostra­njenosti i trajanja dejstva koroziva. U akutnoj fazi rendgenološki se primecuje nepravilni raspored želudacne mukoze sa intramuralnom penetracijam kontrasta u želucu, što daje neoštru i nepravilnu kon­turu. U akutnoj fazi može se razviti i slika embzematoznog gastritisa, koji se može DecliC, Z. LuciC prikazati i na nativnom snimku, zbog pri­sustva gasa u zidu želuca. Gas može isce­znuti u toku prvih nekoliko dana bolesti ili da perzistira rnesecirna. U toj fazi može doci do perforacije i izlaska kontrasta u peritonealnu duplju. U koliko pacijent preživi akutnu fant bolesti, uvek nastaju strikture želuca, naravno uz odgovarajuce pramene i u ezofagusu. Ob"icno je u toj fazi kontura suženog dela želuca oštra, sa karakteristicnim izgledom mukoze koja je glatka. Diferencijalno dijagnosticki u akutnoj fazi kod pojave gasa u zidu želuca, sa sli­kom emfizematoznog gast1•itisa, može se pomisli ti na s liku flegmone želuca. Kod rendgenoloških pramena sa vecim nekro­ticnim masama, sa zadebljanom edematoz­nom sluznicam i vecim ulceracijama, tre­ba odrediti razliku od matignih eksulceri­sanih oblika karcinoma kao i limfogranu­lomatoze i leukemicnog infiltrata. U kasni­joj stenoticnoj fazi rendgenološka slika je slicna i teško se razlikuje od stenoze na­stalih posle benignog ulkusa, kao i ma­lignih infiltrativnih oblika karcinoma (li­nitis plastica). Iusic, V. Jovanovic ta i ureteralni pupoljci koji poticu sa naj­isturenijeg segmenta Wolffovog, na mestu njegovog ulivanja u kloaku. Rast ureteralnih pupoljaka je usmeren kraniodorzalno prema retrope1itonealnom prostoru, gde u sedmoj :nedelji razvoja, ne blasteme locirane u nivou S3-L3, segmen­tom, urasta u metanefrogeno tkivo. Isto­vremeno se razvijaju i nefronski kanalici koji se proksimalnim okrajkom šire u Bowmannovu kapsulu i obuhvataju glo­merule, a kaudalnim srastaju sa izvodnim kanalicima. Na taj nacin krajem drugog meseca embrionalnog razvoja dolazi do spajanja sekretornog aparata bubrega i derivacionog sistema definitivne mokrace u jedinstvenu funkcionalnu celinu -bio­loški filtar. U tom periiodu bubrežne mase su locirane u maloj karlici, paralelne me­dusobom, anteriorno postavljenih bubrež­nih karl'ica i uretera, irigirane krvnim su­dovima koji poti.cu od aorte, zajednickih ilijacnih arterija i a. sacralis media. Dalji rast i izduživanje embriona prati kranijalna ascenzija bubrega koji zauzima­ju definitivni položaj u visini L2 pršljena. Medutim, ova propulzija bubrežn'ih masa je istovremeno pracena i njihovom rota­ciom oko uzdužnih i aksijalnih osovina, tako da na kraju bubrežne karlice zauzi­maju medijalni, a konveksne ivice lateral­ni položaj; gornji polovi medusobno i prema srednjoj liniji konvergiraju a do­nji divergiraju. Iz izloženog jasna je veoma kompliko­vana geneza urtrakta, a sledstveno tome razumlj'ivo i postoja:nje brojnih anomalija nastalih na bilo Jmjoj razvojnoj etapi. Vodeci racuna o vremenu i lokaciji na­stalih poremecaja sve ih mažemo svrstati, prema Farmanovoj klasifikaciji, u cetiri grupe: l. Poremecaj u razvoju metanefrogenog tkiva prouzrokuje: -ageneziju -aplaziju -hipoplaziju -d.isplaziju bubrega 2. Poremecaj u spajanju nefrona i izvod­nih kanalica prouzrokuje: -solitarnu cistu multiplu cistu multilokularnu cistu policisticni bubreg 3. Poremecaj u razvoju ureteralnih pu­ puljaka i krvnih sudova prouzrokuje: -prostu ektopiju -ukrštenu ektopiju -malrotaciju i -aberantne krvne sudove 4. Neodvajanje ili nedovoljno odvajanje metanefrogenog tkiva prouzrokuje: -potkovicasti bubreg -jednostrano srasle bubrege u obliku slova »L« ili »S« i -pelvicno srasle bubrege. Naš materija!. -Koristeci radiološke metode u dijagnostici patoloških stanja urotrakta naišli smo na izvesne forme uro­denih mana ovoga sistema. Neke od njih smo dijagnosticirali urografski, dok smo za druge koristili još retrogradnu pijelo­grafiju i angiografsku dijagnostiku. U to­ku zadnje godine smo našli 15 slucajeva urodenih mana urotrakta, koje na osnovu morfoloških pramena možema svrstati kao što prikazujemo u tabeli 1: l. Anomalija broja 2 2. Anomalije velicine 2 3. Anomalije položaja 1 4. Anomalije derivacionog sistema 6 5. Vaskularne anomalije 4 Svega 15 Tabela 1 Radiološki aspekt kongenitalnih anomalija uroti-akta U sledecoj tabeli prikazujemo anomalije po vrstama: l. Jednostrano udvojeni bubreg 2 2. Primarno hipoplasticni bubreg 1 3. Primarno displasticni bubreg 1 4. Pelvicno distopicni bubreg 1 S. Obostrano udvojen izvodni sistem 2 6. Jednostrano i delimicno udvojen izvod.ni sistem 4 7. Aberantnih krvnih sudova 4 Svega 15 Tabela 2 Anomalija broja bubrežnih masa pret­stavlja srnanjenje odnosno njihovo pove­canje jednostrano ili obostrano. Na našem materijalu naišli srno na jednostrano udvajanje bubrežnih masa uz istovrerne­no postojanje bubrega normalne velicine, oblika i položaja na kontralateralnoj stra­ni uz kornpletnu udvojenost izvodnog si­stema, kod dva slucaja. Senka takvih bu­brega na nativnorn snirnku je izdužena, a urografski se jasno diferenciraju dve sen­ke koje se delirnicno superponiraju. Inte­resantno je da su dimenzije više polože­nog bubrega u jednom od naših slucaje­va vece od niže položenog. Na snirnku je ureteropijelicni segment proksirnalnog bubrega kraniokonveksan i kao da »jaše« preko pola niže položenog bubrega. To otežava derivaciju rnokrace i stvara pred­uslov za razvoj zapaljivog procesa i kalku­loze koje pretstavljaju dve glavne kornpli­kadje ovakvih mana. Angiografski oba bubrega su irigirana jednorn renalnorn arterijorn koja pokazuje dvostepeno grananje. Grane za proksimal­no položeni bubreg su kvantitativno broj­1nije, pa je taj bubreg u parenhirnatoznoj fazi intenzivnije prebojen kontrastom ne­go niži. Sledecu fornm kongenitalnih mana cini p1irnarno hipoplasticni bubreg. To je obic­no jednostrana anomalija koju karakteri­še normalno lociran bubreg malih dimen­zija. Dijagnosticira se urografski, a njego­va funkcionalna sposobnost procenjuje na osnovu stanja vaskularnog korita, in­tenziteta prebojenosti kontrastom i brzi­ne odbojavanja. Nekada ga je teško razli­kovati od sekundarno hipoplasticnog bu­brega. Ali, ako se držimo saznanja da je primarno hipoplastican svaki bubreg uz­dužne osovine od navedene, naravno, uz korišcenje anarnnetistickih podataka i la­boratoriskih rezultata, onda nece biti ve­cih teškoca u donošenju definitivnog za­kljucka. Ovaj oblik mana se najcešce kornplikuje povišenjem arterijske tenzije i hronicnim zapaljenjern. Posebnu grupu mana cine kongenitalno displasticni bubrezi. To je zapravo jedno­strano uvecanje bubrežne mase uz istovre­rneno postojanje bubrega normalne veli­cine i funkcije na kontralateralnoj strani. Mi srno naišl:ii na jedan slucaj. Bubreg je urografski znatno vecih dimenzija, bez znakova udvajanja bubrežne mase, deli­micno ili potpuno udvojenog izvodnog si­stema. Obilno je vaskularizovan. Naš slu­caj ima i aberantnu arteriju za donji pol desnog bubrega. Anomalija položaja bubrežnih masa naj­ cešce je jedn.ostrano izražena. Kod urode­ nih defekata dijafragrnalne kupole bubreg može zastaviti kranijalnu ascenziju do u torakalnu duplju. Isto tako se može naci na bilo kom nivou paravertebralno u ab­ dominalnoj duplji. Prema torne gde se naj­ cešce srece razhkujerno: pelvicnu, ilijacnu, donju, srednju i gornju lurnbalnu distopi­ ju. Znacaj anomalicnog položaja bubrega je višestruk. Pre svega rnoguce ga je po­ grešno dijagnosticirati kao tumor. Niska pelvicna distopija dovodi do kornpresije rekturna, do opstipacije i rneteorizrna, re­ rneti normalni akt defekacije i rnikcije, koje su pracene bolnim senzacijama. Anomalija položaja je pracena i rnalro­ tacijom, pa su cašice, bubrežne karlice i ureter anteriornopoloženi. Takav bubreg je anornalno vaskularizovan. Na našem rnaterijalu smo naišli na jedan slucaj di­ stopije, koji izlažerno: Begovic D., D. Stojanovic, B. Milicevic, M. Milojevic, z. Elusic, v. Jovanovic Pacijent star 24 godine žali se na bolove suprapubicno locirane i cešce mokrenje. Urografski desni bubreg i njegov izvodni sistem bez promena. Senka levog bubrega se ne nalazi na tipicnom mestu. -Retro­gradnom pijelografijom p1-mi se kratki ureter, lucno povijen s leva u desno u vi­sini promontorijuma, nejednake širine lu­mena, i anteriorno lociranog pijelona i ca-· šica. U polukosom položaju vidi se odnos oba uretera prema bešici. -Angiografski desni bubreg normalno lociran i irigiran sa dve renalne arterije, od kojih je distal­nije položena aberantna i snabdeva krvlju donji pol bubrega. A. sacralis media i gra­na leve zajednicke ilijacne arterije poka­zuju neuobicajeno grananje u visini pro­montorijuma. U parenhimatoznoj fazi u oznacenoj regiji prebojava se kontrastom globularna masa distopicnog bubrega. Ova anomalija se najcešce komplikuje kalkulozom, hidronefrozom i hronicnim zapaljenjem. Distopicni bubreg je nekada teško iediferencirati od ptoticnog. Meciu­tim, razlika u pokretljivosti i anomalicna vaskularizacija su dva glavna d'iferencira­juca momenta. Anomalije derivacionog sistema su na našem materijalu ispoljene udvostruceno­šcu. Taj duplicitet je kompletan, obostran kod dva slucaja, jednostran i inkomple­tan kod cetiri slucaja. Znacaj ovih anoma­lija talwcie leži u mogucnosti. razvoja se­kundarnih patoloških procesa u njima kao i dalje reperkusije na bubrezima. Me­du ovim anomalijama isticemo posebno megaureter sa desne strane kod jednog od naših slucajeva. Anomalna vaskularizacija se ogledava u postojanju aberantnih krvnih sudova. To su arteriske grane koje polaze sa raznih nivoa aortalnog stabla, spermaticnih, me­zentericnih ili ilijacnih arterija usmerenih prema jednom od polova bubrega fooga irigiraju. Na našem materijalu ti sudovi poticu sa raznih nivoa abdominalne aorte i irigfo:aju donji pol bubrega. Znacajne su zbog odnosa njihovog stabla i odrecienog segmenta izvodnog sistema, komprimira­juci ga i dovodeci do pojave hidronefroze. Zakljucak. -Još jednom bi istakli va­žnost blagovremene dijagnostike anomali­ja urotrakta, obzirom na njihovu ucesta­lost, težinu i cest uzrok smrtnih ishoda narocito kod dece. To posebno obavezuje pedijatre da pri svakom cešcem oboljeva­nju urotrakta deteta zatraže kompletnu rentgenološku obradu u cilju blagovreme­nog otklivanja vrste anomalije i preduzi­manja adekvatne terapije. U kasnijoj životnoj dobi anomalicnim bubrezima dominiraju sekundarni pato­loški procesi koji dalje lediraju manje vrednu strukturu i funkciju bubrega, a njihova simptomatologija dominira klinic­kom slikom. Oni su razlog zbog kojih se pacijent i javlja lekarn. U toku ispitivanja se tek otl<:riva osnovni uzrok bolesti. Li teratura l. Stankovic, S.: Uporedna anatomija kic­menjaka, Naucna knjiga -Beograd 1950. 2. Ivanov, P. P.: Opšta i uporedna embrio­logija, Naucna knjiga -Beograd 1950. 3. Kostic, A.: Osnovi embriologije, Naucna knjiga -Beograd 1955. 4. Pantic, V.: Embriologija, Naucna knji­ga -Beograd 1962. 5. Neško\nic, M.: Bolesti bubrega, Med. knjiga -Beograd-Zagreb 1960. 6. Petkovic, S.: Hirurgija urogenitalnih organa, Med. lmjiga -1950. 7. Saltykow, S.: Specijalna patološka ana­tomija deo VI, Zagreb 1961. 8. Kongenitalne anomalije, Zbornik rado­va I kongresa o kongenitalnim anomalijama Beograd 1970. 9. Epštajn: Urologija, Moskva. 10. Malaja medicinskaja enciklopedija, torn 8, Sovjetskaja enciklopedija -Moskva 1968. Adresa autora: Dr. D. Stojanovic, Medioin­ski centar Kragujevac, Ro-onkološka služba, Kragujevac. 1 7 INSTITUT ZA RADIOLOGIJU I ONKOLOGIJU UNIVERZITETNOG MEDICINSKOG CENTRA, SARAJEVO RADIOLOšKE MANIFESTACIJE OžILJNIH PROMJENA KOD TUBERKULOZE URINARNOG SISTEMA RADIOLOGIC MANIFESTATIONS OF SCARRING IN TUBERCULOSIS OF THE URINARY TRACT Kapidžic N., F. Cengic, A. Lovrincevic, š. šlakovic, L. Lincender D. Stankovic Radiol. Iugosl., 12; 151-155, 1978 L Tuberkuloza je opšte, cesto plurifokal­no obolenje sa posebnim alergološkim ka­rakteristikama. Kao primarno obolenje najcešce se manifestuje na plucima, pleuri i digestivnom traktu, a rjedje na koži. Ostali organski sistemi mogu se zaraziti postprimarno, nakon kraceg ili dužeg pe­rioda latencije. Tako je i tuberkulozni proces na urinarnom sistemu prakticno uvijek postprimaran (po Rankeu) tj. he­matogen iz primarnog žarišta koje se po nekim autorima sa sigurnošcu dijagnosti­cira tek u 40 % slucajeva. Limfogeni in­fekt je rjedji. Tuberkuloza i danas predstavlja ozbi­ljan zdravstveni problem koji je u našoj infektivnoj patologiji još uvijek dominan­tan. Dok plucna tuberkuloza u svijetu pa i kod nas sa sigurnošcu opada, dijagnosti­cirana urinarna tuberkuloza se održava prakticno na istom nivou ili je incidenca oboljevanja tek nešto manja što je prije rezultat boljeg dijagnosticiranja bolesti i J poboljšanja zdravstvene zaštite stanovni­štva u cjelosti nego neceg drugog. Dijagnosticiranje i lijecenje tog obole­nja je problem koji se može samo timski rješavati tj. uskom saradnjom klinicara i radiologa. Samo otkrivena u najranijoj fazi minama TBC se može potpl1!11o izlije­citi jer su njem.e sekvele, ožiljci, prakticno ireperabilni. Tuberkulozni proces na urinarnom trak­ •tu sigurno ima svoje posebne karakteristi­ke u odnosu, recimo, na plucnu tuberkulo­zu, u prvom redu zbog razlicitog ponaša­nja Kohovog bacila u miljeu drugacije pH vrijednosti, zbog razlicite vaskularizacije, funkcije itd. U dijagnostici uriname tu­berkuloze primaran je nalaz Kohovog ba­cila u urinu, ali za ocjem.u stepena prošire­nosti te mogucih sekvela nužna je intra­venozna ur;ografija, koja danas, sa svojim modifikacijama, predstavlja veoma pouz­danu i sigurnu dijagnosticku metodu. Do­punjena nativnim snimcima, tomografi­ Kapidžic N., F. c:engic, A. Lovrincevic, š. šlakovic, L. Lincender, D. Stanlrnvic jom, ascendentnom cistografijom, retro­gradnom pijelografijom i angiografijom, a narocito selektivnom, intravenozna uro­grafija je bila i ostala nezamjenjiva u dijagnosticiranju i pracenju toka obolenja na urinarnom sistemu. Mi smo analizirali urografije 270 boles­nika oboljelih od raznih formi tuberkulo­ze urotrakta u periodu od 6 godina (1970 do 1976). U obzir za analizu dolazili su sa­mo oni slucajevi koji su bili bakteriološki verificirani te koji su imali barem jednu kontrolnu urografiju. Radilo se timski (klinicar i radiolog) uz korištenje svih la­boratorijskih analiza (pretrage urina na BK, na nespecificnu floru, analize sedi­menta urina, uree u krvi, kreatina i krea­tinina, uree i kreatinin klieransa i dr.). Kod svih bolesnika uradjena je radioreno­grafija, a kod veceg dijela i scintigrafija bubrega. Korištene su i ostale savremene klinicke i laboratoriske metode, (biološki pokus na zamorcu itd.). Intravensku urografiju smo radili pod istim uslovima; vrstu IVU, procenat joda u kontrastnom sredstvu kao i njegova ko­licina (na kg. tjelesne težine), rentgen apa­ratura kao i osoblje koje je izvodilo i interpretiralo nalaze bili su isti. U ovom radu mi smo se orijentirali na analizu posljedica razvoja TBC na urinar­nom traktu, odnosno analizirali smo stva­ranje ožiljaka i reperkusije koje zbog njih nastajuj. Tuberkulozni proces je, histološki, kombinacija eksudativnih i proliferativ­nih promjena oko inplantiranog Kohovog bacila. Zavisno od toga koji od ova dva procesa preovladava zavisi i vrsta i opseg lezija bilo kanalnog sistema bubrega bilo uretera i mokracne bešike. Proces sanaci­je obolenja (spontani ili medikamentozni) smanjuje eksudativne promjene, a poja­cava ožiljavanje te skoro redovno, kod ra­dioloških manifestnih lezija, a dovodi do stvaranja »poželjnog ožiljka na nepoželj­nom mjestu«, a od tog mjesta na kanal­nom sistemu zavise i posljedice po funk­aiju bubrega. Za klasifikaciju proširenosti obolenja služili smo se podjelom po Lattimeru, gdje grupe O i I fakticki cine jednu kate­goriju tj. promjene na cašicama. Iako mo­gu biti uocljiive, još uvijek su reverzibilne. Grupa Lattimer II predstavlja kategoriju sa sigurnom i trajnom promjenjenom samo jednom cašicom, III sa dvije promi­jenjene cašice. a IV sa tri i više promije­njenih cašica uz druge ožiljne promjene. Tabela I pokazuje da su na našem ma­terijalu dominirale najteže morfološke forme iz grupe Lattimer IV. LATTIMER 0-I 63 LATTIMER II 31 LATTIMER III 49 LATTIMER IV 127 SVEGA 270 Tabela 1 Radiološka ,podjela Tabela II predstavlja ucestalost obole­nja prema dobu gdje se vidi da je najza­stupljenija kategorija stanovništva izme­dju 30 i 40 godina, dakle najaktivniji ljud­ski period ,a u tabe1i III se vidi da su muškarci mnogo zastupljeniji od žena. Do 20 godina 6 21-30 godina 40 31-40 godina 105 41-50 godina 73 51 i više 46 Svega 270 Tabela 2 Starost Broj bolesnika Muško 186 žensko 84 Svega 270 Tabela 3 Spol Radiološke manifestacije ožiljnih promjena . Od ukupno 270 analiziranih slucajeva grupe Lattimer III i IV imaju ozbiljne ožiljne promjene su bile jasno vidljive ožiljne promjene koje jako oštecuju funk­kod 151 bolesnika, što cini cca 56 % a što ciju bubrega. opet znaci da prakticno sve kategorije iz Slika 1 Slika 2 Slika 3 S,]i]nekad se nadje samo mali ožiljak na plucima na rendgenskom pregledu, a primarna lezija može biti od strane paci­jenta potpuno zaboravljena ili nikad nije bila ni otkrivena. Nije neobicno da prodje latentni period od 10, 15 cak i 20 godina od primarne lezije pluca do prvih klinic­kih manifestacija od strane urinarnog trakta (3). Tuberkuloza bubrega pocinje u glome­rulima i kortikalnim arteriolama stvaraju­ci male tuberkule. Ako lecenje u ovoj fazi DraganiC M., M. Jašovic, S. Kan1enica, Lj. Lišanin, D. Spasic nije uspešno proces napreduje i bacili prolaze u tubule kada mogu biti otkriveni u urinu. Novi tuberlmli razvijaju se na uzanom delu Henleove petlje u meduli, a zatim zahvataju zid kaliksa na vrhu pa­pile. Sa progresijom procesa lezije se šire uzrokujuci kavernoznu destrukciju cele piramide. Dalja deformacija kaliksa zavisi od proširenja procesa i destrukcije pira­mide sa nestaja.njem njenog vrha i stvara­njem jedne ili više šupljina, spojenih fi­stulnim kanalima sa jednom ili više caši­ca. Bolest se dalje širi sekundarnom in­fekcijom mukozne membrane ostalih cašica, bubrežne karlice, uretera i mokrac­ne bešike. Multiple granulomatozne lezije, narocita ulceracije, uzrokuju edem, celic­nu infiltraciju, kavitaciju i fibrozu. Na mestima fizioloških suženja urinarnog trakta, kao što su infundibulum cašice, ureteropelvicni vrat, deo uretera u visini sakroilijacnog zgloba •i vezikoureteralno ušce, takve lezije uzrokuju hidrokaliks, hidronefrozu ili hidroureter sa konseku­ tivnom destrukcijom bubrežnog parenhi- ma. Uznapredovala fabroza dovodi do striktura u tim regijama. Na ovaj nacin dolazi do stanja koje se na ekskretornoj urografiji definiše kao autoamputacija ca­šica, parcijalna ili kompletna autonefrek­tomija (sl. 1). Bubrežnu tuberkulozu obic­no karakterišu kalcifikacije, fibroza strikture. Depoziti kalcijuma mogu se na­ci na rubu kaverni te kao ta.log kalcijuma u nekroticnim masama. Radiološka dijagnostika bubrežne tu­berkuloze. -Dijagnoza bubrežne tuber­kuloze je cesto veoma teška i zahteva de­taljno klinicko-radiološko-laboratorisko is­pitivanje. Rana dijagnoza zahteva od leka­ra da bude oprezan celo vreme, da pažlji­vo traga za bacilom tuberkuloze i da izvrši ekskretornu urografiju. Bubrežna tuber­kuloza, uopšte uzev, ne daje urografske pramene koje su patognomonicne. cak i norma.lan urogram ne iskljucuje tuberku­lozu. Sa druge strane, tuberkuloza bubre­ga cesto daje signifikantne, visoko suge­stivne pramene koje su karakteristicne. Medjutim, tuberkuloza je pre svega hro­nicno zapaljivo obolenje cije rendgeno­loške manifestacije može imitirati netu­berkulozni pijelonefrit. Dalje, obolenja kao medularni sponge kidney, nespecific­na papilarna nekroza, a i renalne neoplaz­me mogu pricinjavati teškoce u diferenci­jalnoj dijagnozi, a nekad ova obolenja mogu bit udružena sa tuberkulozom (3). Bubrežna tuberkuloza radiološki se mo­že dijagnostikovati sa velikom verovatno­com brojnim metodama, a za konacnu di­jagnozu neophodna je kombinacija radio­loških i drugih metoda. Intravenska uro­grafija je osnovna metoda (sl. 2). Retro­gradna pijelografija je korisna kod nekih slucajeva. Angiografija daje dodatne podatke i od velike je važnosti narocito kada se planira hirurška terapija (2, 3, 4, 6). Takodje je važno da se sagledava vaskularizacija obolelog segmenta, da se predvidi mogucnost lecenja tuberkulosta­ticima, jer samo ako je vaskularizacija obolelog segmenta ocuvana ili povoljna, Angiografska slika tuberkuloze bubrega 159 tuberkulostatici ce moci da dopru do obo­lelog parenhima. Treba zapamtiti da uro­grami ocrtavaju prevashodno sabirni sistem bubrega, dok angiografija odražava u suštini stanje bubrežnog parenhima. Sve dijagnosticke metode imaju za cilj (3): l. da dokažu tuberkuloznu prirodu obo­lenja; 2. da odrede velicinu lezije bubrega; 3. da procene velicinu ocuvanog bubrež­nog parenhima; 4. da prate proces lecenja; 5. da otkriju komplikacije u toku lecenja. Angiografska dijagnostika bubrežne tu­berkuloze. -Bubreg, kao bogato vaskula­rizovani organ, je veoma zahvalan za an­giografska ispitivanja jer veliki broj obo-lenja daje reperkusije na njegov vaskular­nii sistem. Pošto tuberkuloza bubrega za­pravo i pocinje u glomerulima i kortikal­nim arteriolama sa konsekutivnim propa­danjem bubrežnog parenhima, to se pro­mene u angiografskoj slici tu i ocekuju. Kada su lezije u bubregu minimalne promene na arterijama su sasvim diskret­ne tako da se nikakav siguran zakljucak ne može doneti (4, 8). Inicijalne promene se manifestuju iregularnošcu malih arte­rija, koje su nejednakog kalibra, odnosno ne smanjuju lumen progresivno, što je karakteristika normalnih arterija, nerav­nih su kontura ili se naglo prekidaju. Pra­mene kod uznapredovalih slucajeva su mnogo uocljivije. Nekoliko grana renalne arterije mogu biti kompletno okludirane, dajuci slabo irigiranu i,li pak avaskularnu zonu razlicite velicine (sl. 3). Ovaj nalaz je najvredniji kod slucajeva sa amputiranim cašicama i gde se ne vitle drugi znaci, de­strukcije na urogramu. Kada se posmatra DraganiC M., M. JašoviC, S. I. . A B 5000 dozo.od/ TOF doza/rad/ T DF K TR+ TCT 5000 117 7 2 KTR+BTR 5600 129 1.700 77 _10 cm Slika 1 -Uslova zracenja na KTR + SVM, -Doze zracenja u tackama male karlice je 3 recidiva primarne maligne lezije: 1 Kod jedne bolesnice iz serije otkrivena slucaj je retretiran transkutano, drugi je je metastaza vagine koja je tretirana Ra primao hormonalnu terapiju a treci je do­punkturom. šao na kontrolni pregled u teškom stanju Udaljenih metastaza (pluca, jetra, kosti) i primao je simptomatsku terapiju do u ovoj seriji u posmatranom periodu nije egzitusa (tabela 3), bilo. Dvogodišnje Sudbina Stadijum Umrli preživljanje nepoznata I 14/15 (93,3 %) 1/15 ( 6,6 %) II 2/ 5 · (40,0 %) 2/ 5 (40,0 -0/o) (20,0 %) 1/ 6 (16,6 %) 4/ 6 (66,6 %) 1/ 6 (16,6 %) Ukupno 17/26 (65;0 %) 7/26 (26,5 %J 2/26 ( 7,6 %) Tabela 3 -Dvogo'dišnje rpreživljanje bez loka1nog recidiva Diskusija i zakljucak. -Intrakavitarna brahiterapija karcinoma tela materice iz­vorima kobalta Co-60 visokog intenziteta (cca 20 n) »remote afterloading« tehni­kom u kombinaciji sa transkutanim zra­cenjem na supervoltažnim mašinama je relativno novijeg datuma (O'Conel, Joslin) uopšte, i posebno, u našoj zemlji. Praktic­no se kod nas primenJuJe od februara 1974. godine kada se u Radiološkom insti­tutu u Beogradu otvara odeljenje Katetro­na. Pokušali smo u ovom radu da iznesemo prva zapažanja primenom ove zracne teh­nike. Svesni smo cinjenice da nam velici­na serije (26) i vreme posmatranja (nešto 194 Ci!rnric s., M. Boškovic, K. Ivanovic, v. Vujnic, N. Anicic više od 2 godine) ne dozvoljava konacan sud o ovoj tehnici zracenja, ali bismo mogli da kažemo sledece: l. U toku samog zracenja subjektivne tegobe i objektivni nalaz kod zracenih bo­lesn'ica nisu dovodili u pitanje ovu teh­niku; 2. Okolno zdravo tkivo i organi u maloj karlici na primenu zracne terapije ovom tehnikom reagovali su na taj nacin koji se primecuje i kod klasicn'ih aplikacija izvo­rima niskog intenziteta, cak bismo kazali da su reakcije bile nižeg inteziteta i u sma­njenom broju; 3. Dvogodišnje preživljavanje, i po sta­dijumima oboljenja i u proseku, je zado­voljavajuce. Istina III stadijum sa 16,6 '% dvogodišnjeg preživljavanja skrece na se­be pažnju po skronmom uspehu, ali je rec o malim brojevima u seriji i teško je donositi statisticki signifikantne zakljucke na bazi istih. Možda bi trebalo preispitati doze zracenja i na KTR i SV kod odmak­lih stadijuma ovog oboljenja. 4. Kasne postiradiacione komplikacije u ovoj seriji, u smislu strukture uretera, sigmoiditisa višeg stadijuma, fistula, izra­žene fibroze u maloj karlici, nisu primece­ne u posmatranoj seriji. 5. Ukoliko bi petogodišnje preživljava­nje ovako tretiranih bolesnica bilo bar na nivou intrakavitarne brahiterapije izvori­ma niskog intenz'iteta, ova tehnika zrace­nja imala bi znatne prednost nad klasic­nom (zaštita personala, konfor bolesnica u toku zracenja, znatno povecanje frek­vencije zracenih u jednom radnom danu i dr.). 6. Potrebno je nastaviti sa istraživanji­ma u ovoj oblasti sa potrebn•im naglas­kom na radiobiološke efekte, jer se kod ove tehnike, zahvaljujuci visokoj radio­aktivnosti fokusa, brzina doze u pojedi­nim tackama male karlice povecava neko­liko stotina puta u minuti u odnosu na klasicne aplikacije izvorima niskog inten­ziteta. Summary THE TREATMENT OF UTERINE BODY CARCINOMA BY HIGH INTENSITY INTRACAVITARY Co-60 SOURCES COMBINED WITH PERCUTANEOUS TELECOBALT THERAPY In this paper the authors comment on their experience in treating endometrial carcinoma therapy with high intensity Co-60 sources (cca 20 Ci) in combination with transcuta­neous irradiation in a series of 26 patients the following results were achieved: 65 % of patients survived 2 years without recurrence, 26.5 % died and 7.6 % of patients are lost to the follow-up. Literatura l. Moss. T. W., Brand N. W. a.nd Battifo­: . .a H.: Radiation Oncology, Fourth edition, fhe C. V. Mosby Company, St. Louis, 1973, 454-468. 2. Ackerman V. L., del Regato A. J.: Can­cer, Fourth edition, The C. V. Mosby Com­pany, St. Louis, 1970, 746-764. 3. Murphy T. W.: Radiation Therapy, Se­cond Ec!iition, W. B. Saunders Company, Phi­ladelphia-London, 1976, 644-666. 4. Merkaš Z., Jankovic I., Bekerus M., šo­bic V., cikaric S.: Intrakavitarna »afterload­ing« terapija raka materice izvorima visokog intenziteta, Medi.cinska istraživanja, Beograd, 1975, Supplementum 1, Vol. 8, 11-15. 5. Kozlova V. A.: Lucevaja terapija zloka­cestvenih opuholej, »Medicina«, Moskva, 1971, 267-272. 6. Fletcher H. G.: Textbook of Radiothe­rapy, Second Edition, Lea Febiger, Philadel­phia, 1973, 665-681. 7. Deeley J. Th.: Modem Radiotherapy -Gynaecolog.ical Cancer, Butterworths, Lon­don, 1971. 8. Blohiin N. N., Peterson B. E.: Klinice­skj onkologija, Tom II, »Medicina«, Moskva, 1971. 9. Orton G. C., F. Ellis: A simplification in the use of the NSD concept in practical radiotherapy, Br. J. Radiol., 1973, 46, 529-537. 10. Orton G. C.: Tdme-dose factors (TDF s) in brachytherapy, Br. J. Radiol., 1974, 47, 603-607. Adresa autora: Dr S. cikaric, Radiološki institut Medicinskog fakulteta u Beogradu, Pasterova 14, 11000 Beograd. 1 7 RADIOLOšKI INSTITUT MEDICINSKOG FAKULTETA U BEOGRADU POSLEOPERACIONA RADIOLOŠKA TERAPIJA MALIGNOMA TUBE UTERINE Milcic K., M. Bekerus, P. Trbojevic, Dj. DjordjeVlic Sadržaj: MaLigni tumori tube uterine su retki i nisu predmet svako­dnevne prakse ginekologa ti radioterapeuta. Metoda 1izbora u lecenju je radikalna hirurška intervenoija. Smatramo da posleoperaciono trans­kutano zracenje na supevoltaži uz primenu dovoljno velikih polja i doza dO!prinosi uspešnijem ,izlecenju. što se pak nice intrakaVlitarne terapije vaginalnim ovoidima ili cak i primenom intrauterine sonde za sada ne možemo zauzeti odredjerui stav. Sigurno je da pJ1imena ovih metoda zaslužuje odredjenu pažnju i zahteva dalja proucavanja. UDK 618.12-006:616-089+615.849 Deskriptori: tuba uterina neoplazme, karoiinom, sarkom, klasifikacija, hirurgija operaciona, radifterapija Radiol. Iugosl., 12; 195-198, 1978 L J Uvod. -Tube uterine su parni sluzo­kožni mišicni kanali obloženi spolja peri­toneumom, dugi oko 14 mm. Pružaju se od matericne duplje lateralno prema jajnici­ma koje obuhvataju u vidu slava »U«. Debljina zida jajovoda je 2-4 mm. i sasto­ji se od cetiri sloja. Iduci od spolja put unutra razlikujemo: serozu koji cini peri­toneum, adventiciju, zatim mišicni sloj ko­ji je predstavljen sa dva sloja glatkih mišicnih vlakana i na kraju mukoza koju cini jedan red epitelnih cilindricnih celija sa trepljama. Karakteristicno je da ne po­stoji submukoza, vec da epitelne celije direktno naležu na mišicni sloj. Mada se tuba uterina i jajnik u embrio­loškom i funkcionalnom smislu bitno raz­likuju, zbog prisnih anatomskih odnosa i skoro identicne patologije, kao što se i prilikam klinickog pregleda tešlrn mogu da razlikuju, veoma cesto se u kliinici na- Rad je primljen S. l. 1978. zivaju zajednickim imenom -adneksi. Zajednicki su im i limfni sudovi a regio­nalne žlezde su paraaortalne i preaortalne. Maligni tumori tube uterine su retki. U literaturi se navade podatci da cine od 0,1 do 0,3 '% od svih neoplazmi žeskih geni ta­lija. Ortmann je 1886 god. prvi op•isao pri­marni karcinom tube, ali i 15 godina posle ovog saopštenja, mnogi autori i dalje tvr­de da primarni malignomi jajovoda ne po­stoje. Schroder navadi podatak da je do 1895 godine objavljeno samo 18 slucajeva a Ceborelo tvrdi da je do 1958 godine pub­likovano samo 815 slucajeva pri1111arne neoplazme jajovoda. Ni jedan autor se ne može pohvaliti vecim brojem sopstvenih slucajeva. Ross 1962 godine objavljuje 8 slucajeva a i kod vecine drugih autora taj broj nije veci. što se tice patohistološke klasifikacije nama se cini najpogodnija klasifikacija po Dietz-u pa je ovde iznosimo: 13* Milcic K., M. Bekerus, P. Trbojevic, Dj. Djordjevic A. PRIMARNI TUMOR! I. KARCINOMI l. Papilarni adenokarcinom 2. Epiteliom Volfovog kanala 3. Teratom 4. Nediferencirani epiteliom II. SARKOM! l. Sarkom vretenastih celija 2. Sarkom okruglih celija 3. Leomiosarkom 4. Miksosarkom III. HORIONEPITELIOM IV. SARKOKARCINOM B. SEKUNDARNI TUMORI Najcešce tumori ovarijuma i uterusa. Citirani autor tvrdi da se primarni ma-lignomi tube uterine morajo podeliti u tri sasvim odvojene grupe koje su u klinib kom, terapijskom i prognostickom pogle­du sasvim razlicite. Sigurno je da su da­leko najcešci malignomi tube karcinomi, i da na prvo mesto dolazi papilarni adeno­karcinom, koji cini preko 90 % od svih neoplazmi tube uterine. Horionepiteliom je redak. Tvrdi se da je do 1971 godine objavljeno samo 63 slucaja horioneptelio­ma tube. Još uvek se neki autori ustruca­vaju da horionepiteliom oglase primarnim tumorom tube, navodeci cinjenicu da ovaj tumor ne potice od celija tube, vec od horiona ploda. Uslov za razvoj tubarnog horionepitelioma je tubami graviditet. Sarkomi su najredji. Smatra se da do da­nas nije objavljeno više od 30 primarnih sarkoma tube uterine. Sekundarni maligni tumori tube su nešto ceš6 i najcešce su porekla jajnika i materice. Karcinom tube daje limfogene metasta­ze u paraaortalne limfne cvorove, ovari­jum i uterus. Parametrija su retko zahva­cena. Redji oblik širenja je kanalikularni. Hematogene metastaze su najcešce u jetri plucima. Horionepiteliom metastazira hematogeno u pluca, jetru i mozak. Pone­kad se najpre otkriju metastaticne prame­ne na plucima pa tek onda primarni tu­mor. Sarkom'i rastu polagano i kasno me­tastaziiraju. Simptomi su nekarakteristicni. Najcešce opisivani simptom je bol u krstima. Pone­kad se javljaju oskudna krvavljenja. Krva­vljenja sa primesama stare krvi boje jan­tara može da pobudi sumnju na tumor tube. Dijagnoza se obicno postavlja u toku operacije, iako neki autori tvrde da je mo­guci dijagnostika i pre operacije, pri cemu insistiraju na citodijagnostici, histerosal­pingografiji, pneumopelvigrafiji, arterio­grafiji, limfografiji i laparaskopiji. Naše bolesnice i metode lecenja. -U periodu od 1959. do 1972 godine tretirano je na Radiološkom •institutu u Beogradu 14.016 žena sa rakom genitalija a od toga samo 16 sa neoplazmom tube što iznosi oko 0,1 d/ri: Najmladja bolesnica je imala 31 godina a najstarija 64 god. Vecina naših bolesnica je u petoj i šestoj deceniji života (11 od 16) (tabela 1). Godine starosti Broj bolesnica 30-39 1 40-49 5 50-59 6 Preko 60 4 Ukupno 16 Tabela 1 -Starostna struktura bolesnica Najcešce pominjani simptom je bio bol u krstima i donjem delu trbuha. Kod svih bolesnica dijagnoza je postavljena tek pri­likom operativnog zahvata. Vecina boles­nica je radikalno operisano (totalna histe­rektomija sa obostranom adeksektomijom (tabela 2). Vrsta operacije Broj bolesn.ica Jednostrana adneksektomija 3 Obostra.na adneksektomija 2 Totalna histerektomija sa obostra,110111 adneksektomijom 11 16 Tabela 2 -Vrsta operacije Posleoperaciona radiološka terapija malignoma tube uterine Desna tuba je bila cešce zahvacena od leve. Obostrani nalaz je opisan kod dve bolesnice (tabela 3). Lokalizacija Broj bolesnica Leva tuba uterina 4 Desna tuba uterina 10 Obostrano 2 Ukupno 16 Tabela 3 Lokalizacija malignog procesa Papilatni adenocarcinomi cine veliku vecinu naših slucajeva. Nismo imali ni je­dan slucaj tubarnog horionepitelioma (ta­bela 4). Bolesnice su upucivane 1-3 meseca po­sle operacije na zracnu terapiju. Pre zra­cenja uziman je korektan ginekološki sta­tus (tabela 5,). Patohistološki nalaz Broj bolesnica Adenocarcinoma papillare 14 Leomyosarcoma 1 Sarcocarcinorn a 1 Ukupno 16 Tabela 4 -Patohistološki nalaz Ginekološki nalaz Broj bolesnica Posleoperacion:i nalaz uredan l3 Rest tumor u karlici posle operaoije 3 Ukupno 16 Tabela S Ginekološki nalaz pre pocetka zracne terapije Kod 13 bolesnica nalaz je bio potpuno uredan, dok su tri bolesnice otpocele zra­cenje pošto je u maloj kadici utvrdjen rezidualni tumorski infiltrat. S obzirom na mali broj slucajeva, kao i na dug vremenski period koji obradjuje­mo, nismo imali odredjen stav u tehnici posleoperacionog zracenja. Sve do 1970 god. zracenje je sprovodjeno na ortovol­taži. Aplikovana je TD: 3000 rad na para­metrija iz 4 ili 6 polja velicine 10 X 15 cm. u 26 do 30 seansi. Za ovaj period manji broj bolesnica je zracen na telekobaltte­rapiji i to uglavnom bolesnice sa posleope­racionom rest tumorom u maloj kadici. Zracili smo iz 4 polja i, aplikovana je doza od 4500 rad u 26 seansi. Od 1970. god. posleoperacionu zracnu terapiju maligno­ma tube sprovodimo iskljucivo na Beta­tronu »X« zracima. Primenjivali smo iden­ticnu tehniku kao i kod zracenja tumora ovarijuma. Zracenje je obavljeno iz dva velika suprotna polja velicine 16 X 16 do 20 X 20 cm zavisno od konstitucije boles­nice. Aplikovana je doza od 5000 rad u 24 seanse. Intrakavitarnu terapiju Gama emiterima nismo primenjivali. Rezultati lecenja. -Naših 6 bolesnica ili 37,5 % živi duže od 5 god. bez recidiva. Napominjemo da su dve bolesnice, za koje nemarno podataka o petogodišnjem pre­življavanju, godinu dana po završenom zracenju bile u dobrom stanju i bez reci­diva (tabela 6). Broj Preživljanje % bolesnri.ca žive duže od 5 god. 6 37,5 Umrle 8 so Bez podataka 2 12,5 Ukll!p1110 16 Tabela 6 -Rezultati lecenja Diskusija i zakljucak. -Svi autori se slažu da je metoda izbora u lecenju mali­gnoma tube uterine, radikalna hirurška intervencija. Insistira se na totalnoj histe­rektomiji sa obostranom adneksektomi­jom, pri cemu se napominje da nije po­trebno vaditi karlicne limfne cvorove, jer neoplazme tube regionalno metastaziraju u paraaortalne limfne cvorove. što se tice svrsishodnosti i tehnike posleoperacionog zracenja, stavovi su razliciti. Manji broj autora sumnja u vrednost posleoperacio­nog ozracivanja. Vecina se ipak slaže da je posleoperaciona transkutana zracna te­rapija neophodna i da je treba primenji­vati kod svih slucajeva. Neki autori se Milcic K., M. Bekerus, P. Trbojevic, Dj. Djordjevic zalažu i za intrakavitarne vaginalne apli­kacije gama emitera i predlažu dozu od 4000 mgr. ekv/h, koju treba aplikovati vaginalnim ovoidima. Interesantan je stav Enkstrom-a iz štokholma koji je objav­ljen 1958 god. On se zalaže da se kod ope­racije nacini samo bilateralna adneksekto­mija, a da se uterus sacuva da bi poslužio kao nosac za aplikovanje intrauterine sonde. Predlaže dozu od 5000 do 7000 mgr. ekv/h i pri torne iznosi da je ovakvom teh­nikom postigao preživljavanje preko 5 god. u preko 35 % slucajeva. Naše rezultate primenom posleoperacio­nog transkutanog zracenja smatramo za­dovoljavajucim. Na žalost nemarno kon­trolnu grupu bolesnica koje nisu posleope­raciono zracene, da bi mogli da uporedirno rezultate i izvucemo odredjene zakljucke. Mišljenja smo da se najadekvatnije le­cenje može ostvariti primenom timskog konzilijarnog rada i odlucivanja. Konzili­jarni tim (ginekolog, patolog, radiotera­peut) bi trebalo da u svakom pojedinac­nom slucaju donese najadekvatniji plan terapije. Ukoliko se odluci da je posleope­raciono zracenje neophodno, smatramo da ga treba sprovoditi na supervoltaži uz primenu dovoljno velikih polja u koja tre­ba ukljuciti i paraaortalne limfne cvorove. Doza ne bis mela biti manja od 4500 do 5000 rad. Nemarno klinickih iskustava u pogledu primene vaginalnih aplikacija gama emite­ra. Doprinos tumorskoj dozi od vaginalnih ovoida, s obzirom na relativnu udaljenost sedišta malignog procesa od vaginalnih svodova nije veliki. Tehn•ika za koju se zalaže Engstrom zaslužuje pažnju. Ovde podsecamo na naš stav u vezi primene intrauterinih aplikacija kod lecenja ino­perabilnih tumora ovarijuma koji smo objavili u Dojranu 1975 godine. Izracunato je da kod primene duge uteralne sonde od Co-60 i aplikovanje 4500 mgr. ekv/h tacka udaljena 6 cm od površine fokusa dobija dozu od jedva 800 rad. Ako podje­mo od cinjenice da je maligni proces na tubi nešto bliži kavumu uterusa, sigurno je da bi doprinos od intrauterinih aplika­cija bio ovde znatno veci. Medjutim ovaj problem zahteva dalja izracunavanja i potrebna klinicka iskustva tako da ovo pi­tanje zasada ostavljamo otvorenim. Citostaticnu polihemioterapiju posle za­vršenog zracenja nismo primenjivali, uko­liko nije dolazilo do pojave recidiva. Ohra­brujuci rezultati koje u poslednje vreme postižemo kombinacijom zracne i citosta­ticne terapije kod tumora jajnika navodi na zakljucak da bi primena citostatika u kombinaciji sa zracenjem imala opravda­nja. Summary POSTOPERATIVE IRRADIATION OF UTERINE TUBE MALIGNANT DISEASES In the period from 1959 to 1972, sixteen cases with tubal carcinoma were postope­ratively irradiated at the Institute of Radio­logy in Belgrade. During the earlier years pat-ients were irradiated with conventional X-ray rnachines later, with telecobalt units and betatron. The total tumor dose ranged from 3000 R to 5000 rads, applied through two oposite fields. The five years survival was found to be 37.5 per cent, that is 6 out of 16 patients. Li teratura l. Bakerus M. i saradnici: Telekobalttera­pija inoperabrilnih turnora ovarijuma, VII Intersekcijski sastanak radiologa, Dojran 1975, 415-420. 2. Dietz W.: Enciklopeclia of medical radio­logy, XIX, 3, 309, Springer Verlag, Berlin­New York, 1971. 3. Fletcher G. H.: Textbook of Radiothe­rapy, Lea ad Febriger, Philadelphia, 1966. 4. Milcic M. i saradnici: Terapija inopera­bilnih malignih turnora oavarijurna Betatro­nom, VII Inetrsekcijski sastanak radiologa, Dojran, 1975, 445-456. 5. Moss W. T. and Brand W. N.: Therapeu­tic Radiology, Mosby Cornpany, St. Louis, 1969. 6. Murphy W. T.: Radiation therapy, Saun­ders Company. Philadelphia, 1969. Adresa autora: Dr Kosta G. Milcic, Radio­loški instritut, Pasterova 14, 11000 Beograd. r 7 RADIOLOšKI INSTITUT MEDICINSKOG FAKULTETA U BEOGRADU POJAVA UDALJENIH METASTAZA NA KOSTIMA KOD LEcENIH BOLESNICA OD KARCINOMA GRLICA MATERICE THE INCIDENCE OF BONE METASTASES IN PATIENTS TREATED FOR UTERINE CERVIX CARCINOMA Parunovic M., Z. Merkaš, M. Bekerus, K. Milcic, N. Anicic Radio!. Iugosl., 12; 199-201, 1978 Malignomi ginekoloških lokalizacija zau­zimaju veoma znacajno mesto medju obo­ljenjima, koja spadaju u domen radiote­rapije, kako prema ukupnom broju lece­nih bolesnika, tako i visokoj kurabilnosti, sa zavidnim procentom izlecenja ne samo u ranim stadijumima, vec i u uznapredo­valim slucajevima, kada nijedna druga metoda lecenja ne može biti radikalna. Na Radiološkom institutu u Beogradu otpada na malignome ženskih genitalija 27 ,2 % od svih lecenih bolesnika, a od ovih 85,8 % je rak grlica materice. Visoka kurabilnost se može pripisati u prvom redu biološkim karakteristikama, da imaju tendenciju lokalnog rasta u ma­loj karlici, sa postepenim širenjem i kas­nom invazijom okolnih organa, kao i iz­vanredno retkom pojavom udaljenih me­tastaza. Doprinos visokom procentu izle­cenja je i uvodjenje novih afterloading tehnika u brahiterapiji sa gama emiterima J i primena supervoltažnih masma teleko­bal ta i betatrona sa spoljnim izvorima. Ra­nijih decenija, kod neuspele sterilizacije malignih procesa u maloj karlici, bolesni­ce su pretežno umirale od toksemija, peri­tonitisa, uremija, pijelonefritisa i hemora­gija, što je sve bila posledica lokalnog in­filtrativnog rasta tumora. Danas, zbog sve veceg broja preživelih bolesnica posle ra­dikalnih lecenja raka grlica materice, mo­žemo ocekivati sve vecu frekvenciju boles­nica sa udaljenim metastazama, za koje treba kadkada vreme i od više godina da bi postale klinicki manifestne. U ovom radu želeli smo da prikažemo jednu grupu od 4089 bolesnica sa rakom grlica materice koje su tretirane na Radio­loškom institutu u Beogradu u periodu od 1967 do 1971. godine, kod kojih smo uda­ljene pa i koštane metastaze pretežno na­lazil'i na kontrolnim pregledima koji se periodicno vrše, a po završenoj radiološ­koj zracnoj terapiji. želimo da napomene­ Rad primljen S. l. 1978. mo, da smo uz ginekološke preglede na Parunovic M., z. Merkaš, M. Bekerus, K. Milcic, N. Anicic kontrolama, vršili obavezno samo radio­skopije ili radiografije pluca, a drugi orga­ni su dijagnosticki obradjivani jedino u slucajevima pojava simptoma koji bi govorili za nastanak udaljenih metastaza. Sa ')vakvim sistemom kontrolnih pregle­d __ , uspeli smo utvrditi pojavu udaljenih metastaza kod 125 bolesnica odnosno kod 3,50% slucajeva (tabela 1): Broj Udaljene metastaze Procenat lecenih 4089 125 3,05 Tabela 1 Kod preko polovine bolesnica sa udalje­nim metastazama radilo se o sekundarnim depozitima malignoma u plucima, zatim po frekvenciji javljanja dolaze udaljene limfogene metastaze sa lokalizacijom iz­van male kadice i koštane metastaze, izu­zetna su retkost metastaze na jetri i cen­tralnom nervnom sistemu (tabela 2): Lokalizacija metastaza Broj Procenat Pluca 67 53,6 Udalje,ne limfogene meta 29 23,2 ne metastaze u periodu od dve godine od završetka lecenja primarnog tumora (ta­bela 3): Vreme otkrivanja koštanih metastaza Istovremeno Do 12 Od 2 do 5 Preko 6 sa prim. god. god. god. tumorom 9 10 4 2 Tabel,a 3 -Vreme otkrivanja koštanih meta­staza Unutar prve dve godine (istovremeno sa primarnim tumorom ili u periodu od dve godine od završetka lecenja) koštane me­tastaze su otkrivene u 76 % bolesnica a samo kod 4 u periodu od 2 do 5 godina i u dve bolesnice posle više od 5 godina. U 14 bolesn.ica sa otkrivenim koštanim metastazama nakon završenog radikalnog lecenja nisu nadjeni klinicki znakovi reci­dica malignog procesa primarnog tumora a samo u dve bolesnice su otkriveni i lo­kalni recidivi (tabela 4): Istovremeno sa Bez recidiva Sa recidivom prim. tumorom 9 14 2 Koštani sistem 20,0 Tabela 4 Jetra 2 1,6 Centralni nervni sistem 2 1,6 Tabela 2 -Lokalizacija metastaza Udaljene metastaze na koštanom siste­mu našli smo u 20 % slucajeva od ukup­nog broja dijagnostikovanih metastaza. Karakteristicno je da se udaljene meta­staze ne pojavljuju samo kod uznapredo­valih ili finalnih slucajeva sa rakom grlica materice, vec i u ranim stadijumima bole­sti, pojavu udaljenih koštanih metastaza najcešce srecemo unutar prve dve godine od pojave primarnog tumora. Kod 9 slu­cajeva pri prijemu zbog lecenja primar­nog tumora utvrdjene su i koštane meta­staze a u 10 bolesnica otkrivene su košta- Mi smo pri zracenju koštanih metasta­za, zavisno od velicine sekundarnih depo­zita i dubine karcinomskog tkiva kao i opšteg stanja bolesnice aplikovali tumor­ske doze ranga 2000 do 3000 rada u 18 do 30 seansi na ortovoltaži. Za 11 bolesnica imamo podatke da su umrle u toku od jednog meseca do šest meseci po završenom zracenju, za tri bo­lesnice imamo podatke da su umrle u pe­riodu od jedne do dve godine nakon zra­cenja. Za 10 bolesnica nemarno podatak a svega jedna bolesnica živi i oseca se dobro 10 godina posle zracenja primarnog tumo­ra i sekundarnih depozita u oblasti ramu­sa inferior desne pubicne kosti i medijal­nog dela desne os ischii. Pojava t1cla]jenih n1etastaza na kostima ... Diskusija. -Pojava koštanih metastaza kod bolesnica lecenih od karcinoma grlica materice je izuzetna retkost, a zavisi u pr­vom redu od biološke agresivnosti mali­gnoma, njegove sposobnosti za razaranje krvnih suclova i migracije kancerskih celi­ja pojedinacno ili u vidu embolusa. Svaki metastaticni embolus ili kancerska celija u cirkulaciji nece biti implantirani zbog odbrambenih imunobioloških mehaniza­ma organizma. Direktno širenje tumora je ograniceno pretežno njegovom anatom­skom lokalizacijom, jer kosti, periost, ve­zivno tkivo, a do izvesne mere i muskula­tura, mogu biti zapreka tumorskoj •inva­ziji. Premda su koštane metastaze iznim­ka, ipak kod kontrolnih pregleda treba rutinski vršiti i sistematska snimanja ko­stura kod pozitivne, odnosno sumnjive simptomatologije za rast koštanih meta­staza. Pojava koštanih metastaza pri lece­nju primarnog tumora ili kasnije u boles­nica bez ili sa lokalnim recidiom je loš prognosticki znak i ukazuje na fatalni za­vršetak. Zahvaljujuci pak sve efikasnijem radiološkom i hirurškom lecenju raka ma­terice, sa sve vecim brojem izlecenih u svim stadijumima bolesti što se tice pri­marne lokalizacije malignoma, možemo ocekivati veci procenat bolesnica sa uda­ljenim metastazama uopšte, pa sledstveno torne i sa lokalizacijom na koštanom si­stemu. Liter atura l. Ackerman L. V., del Regato J. A.: Can­cer, str. 86-103, C. V. Mosby, Saint Louis, 1962. 2. Fletcher G. H. i sar.: Carcinoma of the uterine cervix, endometrium aind ovary, str. 69-148, Year Book Med. Pub!., Chicago, 1962. 3. Baclesse F., Dolfus m. A.: J. Radio!. Electrol., 39, 832-840, 1968. 4. Merkaš Z., Jovanovic S., Parunovd.c M.: Pojava udaljenrih metastaza kod karcinoma grlica materice, Zbor. rad., Congresyl Natio­nal, Bucuresti, 1969, str. 20. 5. Merkaš Z., Bekerus M., Parunovic M., Vujnic V.: Rezultati lecenja raka grlica ma­terice intrakavitarnim metodama i telekobalt­nim terapijam, Radiol. Iugosl., 1969, II,· 86-90. Adresa autora: Dr M. Parunovic, Radiološki institut Medicinskog fakulteta u Beogradu, Pasterova 14, 11000 Beograd. 1 7 INSTITUT ZA RADIOLOGIJU I ONKOLOGIJU -SKOPJE CARCINOMA LARYNGIS U NAšEM PETNAESTOGODišNJEM MATERIJALU Meloski M., A. Zafirov, K. Velkov, N. Horvatic, D. Jovanovski Sažetak: Prikazana je problematika malignoma larinksa i to: inciden­cija (u toku poslednjdh petnaest godina) bolesnika koji su se Jjecili u Institutu za radiologiju i onkologiju Skopje. Podeljeni su prema polu, godinama starosti, po nacionalnoj pripadnosti, po mestu življenja, po vrsti tretiranja (oper,isani, neoperisanni, zraceni) i po histološkom tipu malignoma. Rezultati incidencije jednaki su kao kod nekih stranih autora sa time, da se broj novih bolesnika stalno povecava. Mnogo bolesnika bilo je vec kot prijema na terapij-u sa metastatskim promenama na vratu. Petogodišnje preživljavanje dato je za sve stadijurne zajedno, sa malom razlikam izmedju zracne i operativne terapije. Zbog nedostatka TNM klasifikacije kod prijema bolesnika, nije moguca detaljnija ocjena rezultata po pojedin.rim grupama. UDK 616.22-006.6-036.8( 497.17) Deskriptori: lar:iingealne neoplazrne, karcinom, morbiditeta, starost, spol, profavljenje, statristika, Skopje Radiol. Iugosl., 12; 203-206, 1978 L J Uvod. -Carcinoma larynx-a zastupljen Ovaj rad je skroman prilog problemu je sa 1-3 % od svih malignoma. Najcešce carcinoma larynx-a sa p1ikazom našeg ma­se javlja u srednje doba života t. j. u 5-7 terijala u toku 15-to godišnjeg perioda od deceniji. cešci je kod muškaraca nego kod 1961-1975 godine sa rezultatima petogo­žena i njihov odnos je 25 : l. dišnjeg preživljenja. Malignom ove lokalizacije spada u gru­pu kurabilnih malignoma i za njegovo us­Materija! i metode. -Utoku petnaesto­pešno lecenje potrebna je saradnja razli­godišnjeg perioda od 1961-1975 godine citih specijalnosti. Kombinirano lecenje na Institutu za radiologiju i onkologiju u ovog malignoma daje petogodišnje preživ­Skopju lecena su 462 bolesnika sa dijagno­ljenje za I stadium 80 %, za II 50-55 %, zom carcinoma laryngis što pretstavlja za III ·lQ-15 % i za IV manje od 10 % 3,7 % svih malignoma lecenih kod nas. (Murphy, Ackerman and Del Regato). Mi smo period od 15 godina podelili u tri petoljetke (1961-1965; 1966-1970; i Za sve stadijume zajedno prema Besu i 1971-1975). U prvom periodu bilo je 75 Berendesu (Marburg,) petogodišnje preživ­bolesnika, u drugom 148 i u trecem 239 ljenje iznosi preko 51 %, a prema Zuppin­bolesnika ili ukupno 462 (Tabela 1). ger-u 51 O/(} ­U našem materijalu bilo je 431 muška­Ackerman i Del Regato u se1iji od 593 rac i 31 žena, a po periodama broj je sle­pacijenata tretiranih samo radioterapijom deci (Tabela 2): pokazuje petogodišnje preživljenje za sve Razmatrajuci bolesnike po godinama stadiume zajedno kod 171 ili 29 %-starosti nalazimo da je broj obolelih naj­ veci u 5-7 deceniji (Tabela 3). Rad primljen S. l. 1978. Meloski J\11., A. Zafirov, K. Velkov, N. Horvatic, D. Jovanovski Od 1971-1975 Od 1961-1965 Od 1971-1975 Od 1961-1965 Od 1971-1975 Od 1966-1970 god. 1 god. god. god. god, god. Mušk. žene Mušk. žene Mušic žene 1961 11 1966 18 1971 28 10 1 17 1 26 1962 14 1967 34 1972 13 1 31 3 1963 13 1968 24 1973 52 12 1 24 ­1964 21 1969 32 1974 42 21 32 ­1975 62 1965 16 1970 15 1 39 l 50 12 Ukupno Ukupno 148 Ukupno 239 71 4 143 5 217 22 Tabela 1 -Ukupan broj lecenih bolesnika od carcinoma laryngis u godinama Tabela 2 -Broj bolesnika po polu __ Decenija - Period 20-29 30-39 40-49 50-59 60-69 70-79 80-89 -·-----------­ 1961-1965 g. -4 26 1910 3 1966-1970 g. 11 29 44 4015 9 1971-1975 g. 2 11 49 63 8524 5 - Ukupno 2 26 91 133 144 49 Tabela 3 -Ukupan broj bolesnika po deceni_jama Po nacionalnoj strukturi broj bolesnika Nacionalnost je sledeci (Tabela 4). ·u što se tice rasprostranjenosti po mestu o Period življenja (grad -selo) broj bolesnika je 'O ·u C J;, 1. 1 11'1f · , , , :, E - .. ,:•',l•:·::· , '. '.• . ' . '\, • •1,, ,.,,1 .. ·' •• , ··1 „· . _J_ - :::T:-iff.+1 . --r--1 1 Slika 2 : -----­ ' 1 1,,.11,i,,:,I ..,/ ·,,· ,11:,,,, l · ; ... .. .. . 1 '"' -Scintigrafija karlice pom0cu Sr" . . . ..<. ':'..:.:. .. i 3 ­ J Slika 1 -Profilni sken sa Sr" Sc'intimat II u crno-beloj i kolor tehnici. Za pozitivan nalaz govori intenzivnija aku­mulacija stroncijuma na pojedinim mesti­n1a. Sr85 u Iako je doprinos scintigrafije sa ranom otkrivanju metastatskih promena na kostima velik, tehnika izvodjenja, koja traje 10 dana, uticala je na broj pacijenata odnosno propustnu mogucnost odeljenja. Tc99m Od 1975. godine uvodi se pirofo­sfat (PYP) u scintigrafiji koštanog sistema na Radiološkom institutu. Tehnecijum pi­rofosfat je radionuklid sa energijom zra­cenja od 140 KeV-a i vremenom poluras­pada od 6 sati. Tehnika izvodjenja. -Tc99m PYP unosi se intravenski u dozi od 8-12 milikirija. Nakon 2-5 sati vrši se scintigrafija svih indikovanih regija koštanog sistema. Scin­tigrafija se obavlja na Scintimatu II u ko­lor tehnici. Za pozitivan nalaz govori neho­mogenost u intenzivnom nakupljanju Tc99m PYP pojedinih regija. Obzirom na jednostavnost gore opisane tehiku u poslednjih 2 godine, scintigrafija kostiju se ,cešce i radi. .,,'-."'·• \. " .. "' 1 1, .. , .. . .,1 · ..., ... · ... '.·•· .. . ,;,•f 1' ,: · , .' . ... . ',\' . ,", . ;, : , ··•"•'''.,, ' ",, :' :. "'' .... Slika 3 -Scintigrafija karlice pomocu Te""' TYP Neke razlike u scin tigrafij i kostij u . Zakljucak. -Na osnovu materijala ura­djenog na Radiološkorn institutu u Beo­gradu i vec poznatih cinjenica podvukli bi neke bitne razlike scintigrafija pomocu Sr85 99111 i TcPYP. -Jednostavnost tehnike izvodjenja po­mocu radioaktivnog tehnecijum pirofosfa­ta, jer se izvodi jednokratno, nesumnjivo je velika prednost u odnosu na radio­aktivni stroncijum. -Sa radiobiološkog aspekta Tc99m PYP je povoljniji za pac-ijenta, jer je doza zra­cenja 4-10 puta rnanja s obzirom na zra­cnu energiju, vreme poluraspada i brzu elirninaciju (u toku 24 sata potpuno se eli­miniše iz organizma). Medjutim, što se tice osoblja, Sr85 je povoljnij"i, jer se inji­cira u znatno rnanjoj dozi (80-120 mikro­kirija) za razliku od Tc99 m PYP koji se inji­cira u dozi od 8-12 miliki1"ija. Ovo uka­zuje na vecu izloženost osoblja dozi zrace­nja i zahteva posebne mere zaštite. -I na kraju trebalo bi naglasiti i pred­Sr85 nost u njegovoj specificnosti veziva­ nja za maligni proces u kostima za razliku Tc99111 od PYP koji se vezuje i za druge patološke procese u koštanom tkivu kao što su zapaljivi i degenerativni, te u tim slucajevirna daje pozitivan scintigrafski nalaz. Lite ra tura l. Ivancec N., Nancevic J., Jovanovic V. i šimonovic I.: Scintigrafija kosti ,sa Sr", Zbornik radova VIII Jugoslovenskog sastan­ka za nuklearnu medicinu Osijek, 233, 1968. 2. Charkes N. D. and Skarloff M. D.: J. Nucl. Med. S, 168, 1964. 3. Subramanian G., McAffe J. G.: »A new complex of ""'Te for skeleta! imaging Radio­logy 99, 192-196, 1971. Summary DIFFERENCES IN BONE SCINTIGRAPHY USING "Sr AND 9'"'Tc PYROPHOSPHATE FOR DETECTION OF BONE METASTASES Siince 1966, authors were using bone scann­ing to conf,irm metastatic skeleta! involve­ment in cases where radiography was nega­tive or equivocal. In 1975, however, 85-Sr as the scanning agent has been replaced with 99rn-Tc pyrophosphate. The exarnination with the latter one proved to be superior concern­ing its feasibility and the radiation safety of the patient. On the other hand, this radio­pharmaceutical seems to be less turnor-spe­cific and brigns about also a higher radia­tion-exposure to the personel. Adresa autora: Mirko Radjenovic, Radiolo­šk, i institut, Pasterova 14, 11000 Beograd. 1 7 MEDICINSKI FAKULTET -Niš INSTITUT ZA MEDICINU RADA MERNE JEDINICE RADIJACIJE U Si SISTEMU Ninkovic ž., R. Babic, P. Kamenovic Sadržaj: Referatom autori žele da prikažu merne jedinice radijacije u lnternacionalnom sistemu (S,i), cija primena predstavlja obavezu u na­šoj zemlji pocev od 1981. godine. Sadašnje jedinice radijacije (Ci, rd, R, rem) zamenjuju se novim (Bq, Gy, c,ikg ... ). U isto vreme referatom se daju odnosii izmedju sadašnjih i mernih jedinica u Si sistemu. UDK 539.12.08 Deskriptori: radijacija, merne jedinice, nomenklatura Radiol. lugosl., 12; 273-275, 1978 Uvod. -Zakon o mernim jedinicama i merilima (»sl. list SFRJ«, br. 13 od aprila 1976. godine) nalaže obaveznu primenu Inter-nacionalnog sistema mernih jedinica (Si sistem) u nas pocev od 1981. godine. Tako se, umesto do sada primenjivanih, uvode nove merne jedinice radijacije u Si sistemu. Cilj našeg izlaganja je na se blagovreme­no ukaže na ove novine i da se predoci odnos izmedju dosadašnjih i novouvede­nih mern'ih jedinica jonizacije. Medjtmarodni sistem rnernih jedinica (Si) u SFRJ sastoji se od: l. Osnovnih rnernih jedinica i 2. Izvedenih rnern:ih jedinica Pregled osnovnih mernih jedinica dat je u tabeli l. Izvedene merne jedinice se obrazuju od osnovnih mernih jedinica matematickirn s'imbolima. Sve rnerne jedinice radijacije su izvedene jedinice. J Osnov,ne Velicina 111erne· Ozll!aka jedinice --­ --­- Dužina metar 111 Masa kilogram kg Vreme sekunda s Jacina elektrione struje amper A Termoclinamicka temperatura kelv1n K Svetlosna jacina kandela cd Kolicina materije mol mor Tabela 1 -Pregled osnovnih mernih jedinica »Si« rnerne jedinice: l. Umesto dosadašnje jedinice za aktiv­nost radioaktivnog izvora -kiri (Curie) sa oznakom Ci, koja je predstavljala 3,7 X 1010 raspada u sekundi, upotreblja­vace se nova jedinica za aktivnost radio­aktivnog izvora -b e k e r e 1 (becquerel) sa oznakom Bq. NinkoviC Z., R. BabiC, P. KainenoviC Jedan bekerel je aktivnost radioaktiv­nog izvora u kome se dešava jedan raspad radioaktivnog jezgra u sekundi. 1 1 Bq = . ... (1,) Odnos izmedju Ci i Bq može da se ma­tematicki da kao 1 Ci = 3,7 X 10!0 Bq ... (2) 2.Umesto dosadašnje jedinice za apsor­ bovanu dozu jonizujuceg zracenja rad sa oznakom rd, koji je predstavljao apsorbo­ vanu dozu cija energija odgovara 100-er­ ga po gramu materija, upotrebljavace se nova jedinica za apsorbovanu dozu grej (gray) sa oznakom Gy. Jedan grej je apsorbovana doza u telu cija je masa 1 kg a kome je jonizujucim zracenjem stalne gustine energetskog fluksa unesena ener­ gija od 1 džula. lJ 1 Gy ... (3) 1 kg Odnos izmedju dosadašnje merne jedi­. nice rd 'i nove Gy može da se da na sledeci nacin: lJ, 101 erg-a 1 Gy ... (4) 1 kg 103 gr 100 erga 1 rd = ---... (5) gr Rešenjem jednacine (4) i (5) imamo da je 1 rd = 0,01 Gy ... (6) 3. Umesto dosadašnje jedinice za ekspo­zicionu dozu jonizujuceg zracenja rent ­gen sa oznakom R, koji je predstavljao onu koliciim X zraka koji u 0,001293 gr. vazduha stvori jonizacijom jednu elektro­ staticku jedinicu naelektrisanja, upotreb­ ljavace se nova jedinica za ekspozicionu dozu k u 1 o n p o ki 1 o g r a mu sa ozna­ kom 1 C/1 kg. Kulon po kilogram je ekspoziciona doza jonizujuceg zracenja koje u kolicini vaz­ duha mase jednog kilograma može stvoriti jone istog znaka ukupnog naelektrisanja od jednog kulona, ako je gustina energet­skog fluksa ista u celoj kolicini ozracenog vazduha. lC 1 C/kg ... (7) 1 kg Odnos izmedju dosadašnje merne jedi­n'ice R i nove 1 C/kg može se dati na sle­deci nacin: 1 ESji lR (8) 0,001293 gr. · · • 3 X 109 ESj 1 C/1 kg = ... (9) 1Q3 gr Rešenjem izraza (8) i (9) dobice se da je: 1 R = 2,58 X 10-4 C/kg ... (10) Napominjemo ovde da se odnos izme­dju ekspozicione doze i apsorbovane doze zracenja u dosadašnjem mernom sistemu izražavao kao lr -1 rd. Ovaj odnos je u Si sistemu izmenjen tj: 1 C/kg= 37 Gy ... (11) 4. Uvodjenjem ekspozicione doze 1 C/1kg i jacina ekspozicione doze dobija nove dimenzije i to (A/kg) tj. jacina struje od jednog ampera po kilogramu vazduha. Ustvari to je ekspoziciona doza zracenja od jednog kulona po kilogramu u jednoj sekundi. S obzirom da je 1 C/s = 1 A to dolazimo do dimenzije za jacinu ekspozi­cione doze 1 A/1 kg ... (12) Time se zamenjuje dosadašnja jedinica mR/h. Vidi se da se kod nove jedinice (1 A/1 kg) ne dobija jasna predstava doze i vremena, te se preporucuje svodjenje nove jedinice na s a t ili m i n u t. 5. Medjunarodna komisija ICRU prepo­rucila je privremenu upotrebu za velicinu ekvivalentne doze H. Kao što je poznato H je dato izrazom: H = Q. N. D .... (13) gde je D-apsorbovana doza, Q-faktor ka­kovoce a N-skup faktora koji opisuju za­visnost bioloških efekata od uslova ozra­civanj a. Kako su Q i N cisti brojevi izlazi iz jednacine (13) da H i D imaju istu jedi­ Merne jedinice raclijacije u Si sistemu nicu J /kg. Da bi se izbegla ova teškoca go­re pomenuta komis'ija je preporucila da ekvivalent doze specijalno ime si e ver t (sv) koji iznosi: 1 SV = 1 J X kg-1 (100 rema) ... (14) Shodno ovom izlaganju pominje se i ime Gem (grej ekvivalent men) te bi isti mogao da se da kao: H (Gem) = Q. N. D. (Gy) ... (15) gde Q ima sledece vrednosti: Za X zrake y i . zracenje jedinicu Za spore termalne neutrone trojku Za brze neutrone i a. cestice desetku Zakljucak. -Na bazi svega iznetog sma­tral'i smo korisnim da sa ovim radom upo­znamo sve one kolege koji nisu toliko u mogucnosti da prate nove propise, kao i one, kojima profesija ne namece svako­dnevnu potrebu korišcenja jedinica radi­jacije. U •isto vreme želimo podvuci i to da bi edukaciji kadrova u ovoj oblasti bilo ko­risno poceti odmah sa primenom j edinica Si sistema. Svakako da ovde predstoji veliki posao i pri adaptaciji mernih uredjaja, uvodje­nje u strucnu literaturu, casopise i ostale publikacije. Sve ovo može se bezbolnije •izvesti ako se odmah otpocne primenjivati u praksi i ako dobije široku podršku svih nas koji se na izvestan nacin, posredno il'i nepo­sredno bavimo pomenutom problemati­kom. Summary RADIATION UNITS IN THE »SI« SYSTEM In the present oomunicatiron the authur presented the proposed SI .international units, which w.ll be introduced i,n this co­lmtry with the beginning ,of 1976. So far used w1its (Ci, rd, R, rem) wiU be replaced with the new ones (Bq, Gy, c/kg), therefore the correlation a,mong the new and old units aire presented. Lite ratura l. Službeni list SFRJ, br. 13/1976. 2. Saopštenjai ICRU. 3. Atomic Medioine, Charles F. Behreus. Adresa autora: Dr ž. Ninkovic Institut za medioinu ['ada, MF u Nišu, 18000 Niš. 18* r 7 RADIOLOšKI INSTITUT MEDICINSKOG FAKULTETA U BEOGRADU MOGUcNOSTI PRIMENE SUPROTNIH POLJA U TERAPIJI VISOKOENERGETSKIM ELEKTRONIMA BETATRONA 42 MeV THE USE OF OPPOSING FIELDS TECHNIQUE WITH 42 MeV ELECTRONS Andnic S., V. Vujnic, P. Trbojevic, M. Bekerus, M. Todorovic, Lj. Savic Rezime: Kod indikovanih lokalizacija za terapiju visokoenergetskim elektronima ponekad se javlja potreba primene suprotnih polja. Obzi­rom na speoificnosti dubinskih doza (njihov nagli pad), mogucnosti primene suprotnih polja ogranicene su uslovima strogo konstantnog dijametra. Promena dijametra zracnog volumena od nekoliko mil:imetara uslovlja va promenu distribucije doze •i dovodi do nehomogenog ozracivanja. U radu su prikazane kombinacije suprotnih polja elektrona u poredje­nju sa drugim vrstama zracenja i zakljuceno je da njihova primena zahteva izodozno planiranje i oclgovarajuce tehnicke uslove. UDK 615.849.5 Deskriptori: radioterapija visokoenergetska, metode, raclioter.pija do­ ziranje Radiol. lugosl., 12; 277-280, 1978 L Uvod. -Suprotna polja, potreba i ne­minovnost za homogeno ozracivanje u te­rapiji X 'i y zracima, moguce je primeniti i u terapiji visokoenergetskim elektroni­ma. Kažemo moguce je, obzirom na speci­ficne osobine elektronskih snopova. ka­rakteristicnu apsorpciju, proporcionalnost dubine penetracije sa energijom, moguc­nost promene energije elektrona, oštrine elektronskih snopova, nagli pad dubinskih doza osobine koje daju prednost za tera­piju direktnim poljima u slucajevima gele je potrebno homogeno ozraciti tkivo do dubine 8-10 cm. Povecanjem energije elektrona dubin­ske doze menjaju svoj oblik i kod energi­ja preko 25 Me V imamo izraženu tenden­ciju postepenog pada club'inskih doza, što predstavlja povoljan uslov za eventualnu primenu suprotnih polja koja je moguca i opravdana jedino kod tih energija. J S druge strane, povecanjem energije elektrona dubinske doze su slicnije onima kod X zracenja pa se u radioterapiji ne p1"imenjuju elektroni energije vece od 42 MeV (slika 1). Diskusija. -Nagli pad dubinskih doza, kao karakteristicna osobina elektronskih snopova, predstavlja osnovnu prepreku za rutinsku primenu suprotnih polja u cilju homogenog ozrac:ivanja jer promena dija­metra od nekoliko milimetara uzrokuje promenu u rasporedu doze. Da bi se mo­gla primeniti suprotna polja, a da pri to­rne bude sacuvana pravilna distribucija doze, neophodno je da bude zadovoljen uslov kontrastnog dijametra zracnog vo­lumena, što zbog anatomske konfiguraci­je cesto nije moguce bez pomocnih sred­stava kao što su mulaže od materijala je­dinicne gustine. Pod predpostavkom konstantnog dija­ Rad primljen S. l. 1978. metra 12 cm, napravili smo poredjenje Andric s., v. Vujnic, P. Trbojevic, M. Bekerus, M. Todorovic, Lj. Savic 30 10 Ľ l. o 35 30 ----. 2 5 > ., }: 20 o °" a, C 1 5 a, 10 . h 10 12 11. 16 18 20 n d /cm/ vode Slika 1 -Promena nagiba dubinskih doza u zavisnosti od energije elektronc\/ 90 % DD za 10 Me V na 3 cm 10 % DD za 10 Me V Q1a 4,5 cm 90%DD za 40MeV na 8cm 10%DD za 40MeV na 21 cm suprotnih polja elektrona 25 i 35 MeV sa ostalim vrstama zracenja, pomocu dubin­ . 7500 SUPROTNA POLJA . skih doza (slika 2). Najpovoljnija raspodela postignuta je y zracenjem kobalta-60, gde je zahvacena 7000 200 kV Ro 110 najveca oblast uz minimalnu dozu na ula­ zu polja. Elektronima 25 Me V obuhvacena 100 je efektivno samo centralna zona, a elek­ . 16000 l"' . 90 troni 35 Me V pokazuju povoljniju distri­buciju koja je bliska onoj kod kobalta. Razlika je u dozi na površini i neposredno ispod nje. 5000 80 Medjutim, na osnovu ovog dijagrama još ne možemo govoriti o nekoj prednosti 4500 70 ili nedostatku elektronske raspodele. Jer dubinske doze elektrona koje su inace pr­ 4000 vi indikator pri izboru energije elektrona i odredjivanju date doze, nisu dovoljan . 8 10 uvid u raspodelu kod primene suprotnih polja (slika 3). Prema medjunarodnim preporukama Slika 2 - Suprotna polja food raznih vrs,ta zracenjai velicina polja kod visokoenergetskih elek­trona odred ju je se 80 % (2) do 90 % (6) Mogucnosti prirnene suprotnih polja u terapiji ... 279 SUPROTNA POLJA 8,1 2 cm 2-5 Me'! . 1 O O c rT, e, 25 MeV 8x12cm)00cm Slika 3 -Izodozna raspodela elektrona 25 Me V za direktno polje i par suprotnih poJja za dijarneter 12 cm izodozom. Prilikom superpoz1c1Je polja širine 8 cm, velicina efektivnog volumena je 5-6 cm prema istom kriterijumu od­redjivanja velicine polja. To bi znacilo da tumor promera 8 cm možemo zraciti di­rektnim poljem iste širine, a da bi suprot­nim poljima odredjenu lokalizaciju ozra­cili sa istim stepenom homogenosti, treba­lo bi uzeti vece polje i vecu energiju elek­trona (slika 4). Tek povecanjem velicine polja za 2 cm i energije za 10 Me V postigl"i smo velicinu efektivnog volumena 8 cm. U ovom sluca­ju je doza na površini veca za oko 30 % što predstavlja nedostatak u smislu pove­canja reala1.ij anSlkega z-druženja za 1,medicinslm onkologijo, Onkološkega ,inšti­ ,tuta Univerze v Genoa-i 1iin Italijanske ilige za ,boj pr,oil:i ra:ku. .Participacija znaš,a 80.000 Lit. I111form,ac•ijie: Prof. Riccardo R!osso, h1shtuto di Onco1logia deilla Univer­­sita, Viale Benedetto XV 10, 16132 Genoa, Italy. Od l. dio 7. apu.la 1978 ho v Budimpešti (Madžars,lm) »3 ° Congres europeen d'lm­munologie«. Uradni jezile angleški. Infor­ 111adje: Pr. R. Miinck, 3, rue Koeberle, F 67000 Stra1sbour,g. Od 18. do 19. ma1ja 1978 bitce u Splitu, uehotelu Ma:rj,an »Savetovanje o licnoj do­zimetriji«, ,sa temaina: proble1ni u lic-noje,c1ioz,,kao pns.ledioa promena u na­ hnetr:iji , 1šem zakonodarvstvu i ,p•reporukam,a ICRP i ICRU u vez·i .sa •velicinama i jed:iinicama; metode i sredstva kaj a se koriste u našoj zern1lj,i za ,ev,al,uaciju ozrafonosti lica i ,isku­stva ,stecena u dosadašnjem radu; pregled -jedi,nstven,og sistema i postupa,ka za obra­: du podataka dobijenih merenjem ozrace­.nosti 1ica. Prijave referiata do 31. ma:rta 1978, na­p.i:San referat dostaviti do 15. aprila 1978, ,:pr.ijaiva ucešca do 30. ,apr.i,la 1978, .svi rado­vi ·ce biti štampam,i pre pocetka .Savetova­nj,a u o-bliku Zbornika radova. Kotizacija iz,no,si 500 di1n i ukljucuj e j edan p,rimerak Zbo.r111ika raclov.a. Kotiz•aciju uplatiti na ži­ro r.acun Društ,va: 60802-678-838. Prijave ,s.ti: Jugosilovensko društvio za zašt:itu Jaode ,z-o lic111oj dozimetriji, racenja, Savetov-ainje .11001 Beograd, poštanski fah 223. U Becu (Austrij•a) 1bitce od 22. do 26. ma­ja 1978 »IAEA International Symposium on Nuclear Activation Technics in the Life Sciencies«. Na prog,su ramu proble,rn.i ,akti­vacione a,nalize u bio1Tuaukama, u ,profesio­nalnim boilestima •i zdr1avilju, u toksikolo­gij.i i zagacljenju. Infonnacije: Departm.ent of Research ,Isotopes, IAEA, Kartner and Ring 11, P. O. Box 590, A-1011, Viernna, Austria. ,Od 23. ido 25. maja 1978 .bo v Banj1i Vru­cic,i (BiH) »IX. intersekcijski sestanek ra­ cliologov BiH, Kosova, Makedonije, Srbije i Vojvodine«. Teme: radiološk1a diagnosti­ka, terapija, radioizotopna dij agnostika, r-adiobio1logija, ,radiofizika, radiološka za­šcita. R!okopise poslati do 15. marca 1978eOrganiJzacijskemu 10:dhoru. Sestanek ,se boevrši,hotela »Kardij a,1«, Teslic.e l v prostorih Od 4. do 10. jurnij.a 1978 bo ,v W;iesbadnu (ZRN) »XI. nevroradiološki simpozij«. In­formacije: prnf. dr. S-igurd Wende, Univer­sitats.k;liniiik Mainz, Abteilung for Neurora­cliologie, Langenbeckstr. 1, 6500 Mainz. Od 11.do 16. junija 1978 bo •v Damp-u (K:ieil, ZRN) »VI. International Conference od Lymphatic Tissues ancl Germinal Cen­ters in Immune Reactions«. Informacije: Dr. I-I. K.. Mi.1,lle-r-IIermelink, -Sonclerfo.r­schungsibereich 11, Brunsw.Str. iker 2 a, 2300 K.el l. Od 18. do 30. junija 1978 bo v Londonu (Veilika Br.itainija) v orgmrizaoi:ji Br, :itieh Oounciil Course 832: »Metastasis-Biological ancl Clinical Aspects«. Tecaj je namenjen specialis,1Jorn. ,i-n ožje usmerjenim strokov­ ,nJ-a:lmm onkologije. Lnformacije: The Bri­tisch Ooumciil, Giselasti,a,sse 10, 8000 Mi.n­chen 40. Od 26. do 30. ou;n.ija 1978 bo v Londonu (Ve,hlm Britanija) »Course in Medical Ga­stroenterology.« fo1formacije: The Deputy Secretary's Office (SSC), R:oyal P,ostgradu­ate Medioal Sclmol, I-Iammer,smith Hospi­:tal, Du Canie Road, London, W 12 OI-IS. U Pragi (CSSR) bitce od 21. do 24. avigu­s,ta 1978 »Osmi medjunarodni kongres o detekciji fotona«. Informacije: M. R. Jed­ 1liika »Tesila«-Vuvet, Na.demlym,ska 600, C. lovaque.e S.e18072 Prague 8. Tchecos, Od 17. do 21. sep.t,embra 1978 bo v Mar­burgu »VI. International Meeting Research Group for Carcino-Embryonic Proteins (I. R. G. C. P.)«. Informacije: Pmf. dr F.-G. Leh1nm.]n, Mediziiinische Uiniv.-·&l.inik, l\fa,rn11lm1pffo1Jr. 1, 3550 Marburg/Lahn. U Zagre,bu bHce od 28. do 30. ,septen1Jbra 1978 »14th Annual Meeting of the EASD«, lmj,i ce ,s'e rnasta;viti sa »European Postgra­ ,cluate Course on Diabetes«, od 25. do 27. septe111,1978. Informacije: Institut bra za clij abetes, endokr:inol:og,iju ,i metaibohcke ho,lesti »V. Vrlmvac«, I.r,ijesnice bb, 41000 Za,Jugoslavija. Telefon: 041/215-315. gre,b, U Bologni (Itabja) bi, tce od l. do 5. okuo­bna 1978 »Treci evropski kongres za pri­menu ultrazvuka u medicini«. Lnformacij,e: Centno Mi,nerva Medica, Via L. SpaiUanza­ ,rni, 9/,11, 00161 Rome, Italy.e 1 Od 24. do 27. oktobra 1978 ,bo v Madridu (ŠpainiJja) »XVI. Internationale Jahresta­gung der Gesselschaft fiir Nuklearmedizi­ne«. l,nformacije: P,rof. dr. J. Or.tiz Berro­ , l, Nu0lear MediJCine ,de I-her,m, San Martin ,de Porres 4, E-Ma­clir,id 35. ca,Dpt., Ol,i1nica Puerta Od 26. do 28. 01k1Joibra.1978 bo ,v Buidim­ :pešui »Symposium of the Hungarian Can­cer Society and the European Cancer Soci­ety«. Tema simpozija: kinet-ika ,tumorjev ,pa,ne Gy. iJn lmmbiini:terapije. Informadje: Gyenes, Seoreta.ry General, I-1 1525 Buda­ pest P. O. B. 21. Li teratura l. Bilten lekarskih organizacija Jugoslavije, Beograd, 1977. 2. International Congress Calendar 1978, 18'" Eclition, Union of International Associa­tions, Bruxelles, 1978. 3. Naucni i strucn.i skupovi u Jugoslaviji i u inostranstvu No. 2, Jugoslovenski centar za tehnicku i naucnu clokumentaciju, Beograd, 1977. 4. Meclizinische Kongress '78, Verlag Ger­harcl Witzstrock, Baclen-Baclen, Kciln, New York, 1978. 5. Bilten, glasilo jugoslovanskega društva za zašcito pred sevanji, Beograd, 1977-1978. 6. Lijecnicke novine, Rijeka, 1977. 7. Revije, casopisi, samostojne publikacije, vabila in obvestila zbrana v INDOX službi Onkološkega inštituta v Ljubljani. 19• RADIOLOGIA IUGOSLAVICA PROPRIETARIUS IDEMQUE EDITOR: SOCIETAS RADIOLOGIAE ET MEDICINAE NUCLEARIS INVESTIGANDAE SOCIALISTICAE FOEDERATIVAE REI PUBLICAE IUGOSLAVIAE BEOGRAD PREGLED SADRžAJA ANNO 11 INDEKS AUTORA 1977 STVARNI INDEKS Colegium Redactorum M. Bašic, Zagreb -B. Bošnjakovic, Beograd -M. curcic, Beograd -M. Dedic, Novi Sad -V. Gvozdanovic, Zagreb -S. Hernja, Ljubljana -B. Mark, Zagreb -N. Martincic, Zagreb -Z. Merkaš, Beograd -J. Novak, Skopje -F. Petrov­cic, Zagreb -B. Ravnihar, Ljubljana -M. Špoljar, Zagreb -D. Tevcev, Skopje -B. Varl, Ljubljana Redactor principalis M. Magaraševic, Beograd Redactores T. Benulic, Ljubljana -I. Obrez, Ljubljana -S. Plesnicar, Ljubljana P. Soklic, Ljubljana -J. škrk, Ljubljana -L. Tabor, Ljubljana Radiol. Iugosl. l UDK 615.849 (05) (497.1) Fasc. 1 PREGLED SADRŽAJA MART 1977 Živkovic M., D. Stefanov: Radiološka clij agnostika operisanog želuca. ((The radiology of the operated stomach). 5 Goldner B.: .A.orta »mamila«. (Aortic »nipple«). 13 Ružic B., Dj. Smokvina, M. Babic: Naša iskustva s Ronpanconon1". (Our experience with Ro.npanconR)_ 19 Talajic A.: Dijafragmalne nehijatalne hermije u radiološkoj slici. (Radiology of nonhiatal cliaphragmatic hernias). 23 I-Iebrang A., F. Petrovcic, Z. Zubac, Z. Brala: Jednostavna m.etoda suptrakcije u angiografiji luka aorte i njezinih grana. (A simplifiecl subtraction method in angiography of the aortic arch). 31 Mpas L., ž. Maric.ic, N. Allegretti: Kombinacija zracenja i imunoterapija u lijecenju tumora. (Combination of radiotherapy and immunotherapy in the treatment of malignant tumors). 37 Plesnicar S.: Sposobnost imunskih metoda u klinickoj onkologiji. (The role of immunological assays in clinical oncology). 47 Schauer P.: Sinteze in delovanje interferona. (Synthesis ancl mechanism. of interferon action). 75 Petric-Grabnar G., T. Šumi-Križnik: Znacaj radioterapije kod lecenja plazmocitoma. (The role of radiation therapy in plasmocytoma). 81 Fidler V., D. Pungercar, F. Hrastnik; Filtriranje scintigramov s Fourierjejevo transformacijsko metodo. (A method for determination of inverse and band-pass filters for radioiso­ tope seans). 61 Pungercar D., V. Fidler, J. Šuštaršic: Racunalniška meto-da popravljanja scintigramov zaradi dihalne pom.icno­sti organov. (Computer method of correcting the scintigrams blurred by the respiratory m.ovement). RADIOLOGIA IUGOSLAVICA 296 Kristan J.: Novi zakon o varstvu pred ionizirajocim sevanjem. (The new law on the protection against ionizing radiation). 85 Sterle M.: Respirabilni radioaktivni delci v atmosferi. (Respirable radioactive particles in atm.osphere). 89 Sterle M.: O celotnem uvajanju mednarodnega sistema merskih enot. (On the comprehensive introcluction of the international system of mea­ sures). Recenzije. (Book reviews). 97 Obaveštenja. (Reports). 100 Strucne obavesti. · (Professional notes). 102 Fasic. 2 JUN 1977 GvozdanovJc V., S. Šimunic, V. Nutrizio, J. Papa, V. Marinšek-Cicin šain, ž. Cerkvenac: Naša iskustva sa kom.pjutorskom. tomograf.ijom mozga. (Computorizecl cranial ton1.0graphy). 133 Klanjšcek G., S. I-Iavlicek: Renclgenska dijagnostika funkdjonalne inkontinencije mok,beši:ke racne pr-ocena uspeha operacije. (Diagnostic racliology of the blaclcler functional incontinence). 135 Fopov. ic J., L. Tabor: Punkcija diskusa i diskografija. (Punc:ture of the clisc ancl cliscigr,159 aphy). Dukic S.: Mogucnosti primjene fluorogr.afije kod detekcije uninarne ka,lkuloze. (Fluorography in urinary calculosis cletection). 167 Tabor L., J. P.o, pmric: Rentgenska cl,iagnostika lezije intervertebralnega diskusa brez uporabe kontrastrnih sredstev. (Diagnos,tic raclioiogy of intervertebral cHsc lesion without using oo,ntrast meclia). 171 Diklic G.: Benigni tumori želuca. (Benign tumors of the stomach). 147 Šeric M., B. Goldner, M. Lalic, M. Bulajic, M. Ararn.bašic: Karcinom cluodenuma intrapapilarne lokalizaoi,je. (Intr.aparpilar duoclenal carcinom.a). RADIOLOGIA IUGOSLAVICA Zwitter M., B. Jereb: Obsevanje vsega telesa pri bolnikih z anaplasticnim mikrocelularnim kar­cinomom. bronhija. (Total body irracliation in patients with small-cell carcinoma of the lung). 185 Varl B., M. Porenta, I. Kranjec: Ocenjevanje iztisnega deleža levega prekata. (Evaluation of the left ventricular ejection fraction). 179 Sterle M.: O izkoristku rentgenske cevi. (E:ffkiency of X-ray tube). 193 RecenziJe. (Book reviews). 201 Obaveštenj a. (Reports). 204 Strucne obavesti. (Professional notes). 207 Fasc. 3 SEPTEMBAR 1977 Seric M., B. Goldner, M. Lalic, M. Bulaj.ic: Uporedna racUološka i endoskopska dij agnostika karcinorn.a j eclnj aka. (Comparative radiologic and endoscopic cliagnostics ,of the oesophageal carcinoma). 221 Gysper G., K. Krat,ochvfl: Katetarska embol.izacija karcinoma bubregc1. (Catheter embolization of renal caroinoma). 227 Tevcev V., M. Grunevski, B. Kalajdžiski: Možnost i ocena na rendgenološkata clij agnostika pri bronhij alniot kar­ cinom„ (Pos•sibilities and evaluahon of roentgenologic cliagnostics of bronchial carcinorna). 231 Brzal.ovic P., V. Svilark, N. Bošan, M. Barjaktarovic, Lj. Radoševic: ., Mamografija u kontroli bolesnica r,z;racenih z bog malignoma adikalno dojke. (Significance of mammography in the follow-up o'f patients WJith breast tumors, irracliatecl with radical doses). 241 Us J., G. Klanjšcek, G. A. Kucinsikij, Ju. M. Alrnpjan: Pomen kombinaci1je razlicnih rentgenskih diagnosticnih metod v diagno­ stiki retroperitonealnih metastaz malignih tumorjev moda. (Combina-tion -of varim.1s x-ray diagnoshlc methods ancl their significance in the diagnos-is of retro,per,itoneal metastases of malignant testicular - tun1.0rs). 249 Us J., G. Klanjšcek, G. A. Kucinskij, Ju. M. Akopjan: Primerjalna ocena diagnosticne sposobnosti bipedalne lirnJografije, spod­ nje venokavograf.ije v dveh projekcijah in ekskretorne urografije pri odkrivanju metastaz rn.alignih tumorjev moda v retroperitonealnih be­ -zgavkah. RADIOLOGIA IUGOSLAVICA (A comparative study of bipedal lymphography two-views lower venocavo­graphy and excretoTy urography in detection of metastases of malignant testicular tunwrs to the retroperitoneal lymph nodes). Justich E., F. Wiedner, G. Dietrich, P. I-< => + . 65282 CERKNO -JUGOSLAVIJA Tovarna elektrotermicnih aparatov n. sol. o. Tovarna proizvaja elektricne grelne plošce za štedilnike in kuhalnike, cevne grelce za gospodinjstvo in industrijo, razne termostate. UROTRAST 60 ° /o UROTRAST 75 °/o ampule Trijoclno kontrastno sredstvo za urografije angiografije druge preiskave Sestava: 1 ampula (20 ml) 60 % vodne raztopine vsebuje 10,5 g meglumin amidotrizoata in 1,5 g natrijevega amidotrizoata. 1 ml raztopine vsebuje 295 mg joda. 1 ampula (20 ml) 75 % vodne raztopine vsebuje 13,1 g meglumin amidotrizoata. 1 ml raztopine vsebuje 370 mg joda. Nacin uporabe: Ampulo s kontrastnim sredstvom ogr,.­jemo na telesno temperaturo in nato in­jiciramo z ne pretanko iglo. Za intra­venozne urografije pocasi vbrizgamo ce­lotJno kolicino kontrasta v casu 2-3 mi­nut, za angiografije pa nasprotno zel.o hitro, ustrezno vrsti angiografije (v 2-5 sekundah). Uporabljamo take kolicine, kakršne so sicer v navadi pri uporabi drugih tri­jodnih kontrastnih sredstev, koncentra­cijo pa izberemo tako, na najbolj ustre­za debelosti pacienta (pri urografijah) oziroma podrocju, katerega ožilje želi­mo prikazati na rentgenogramu. • odlicna kontrastnost O hitro izlocanje • optimalno prenašanje Kontraindikacije: Hude srcne dekompenzacije, tireotoksi­koza, okvare jeter in ledvic ter preob­cutljivost bo1nika za jod. Opozorilo: Urotrast se izredno dobro prenaša, ne povzroca bolecin, ali krcev pri injici­ranju in obicajno ne povzroca nikakih stranskih ucinkov; kljub temu pa pri­porocamo, da pred vsakim vbrizgava­njem celotne kolicine kontrasta pacien­ta testiramo glede na morebitno preob­cutljivost za jod. Kot najbolj zanesljivo metodo priporocamo intravenozni test '.vsakemu zavoju je priložent 1 ml testna ampula). Oprema: 5 ampul 60 % raztopine in 5 test ampul (1 ml) 5 ampul 75 % raztopine in 5 test ampul (1 ml) KRKA KRKA, Novo mesto, n. sol. o. RADIOLOGIA IUGOSLA VICA Casopis za rendgendijagnostiku, radioterapiju i onkologiju, nuklearnu medicinu, radiobiologiju, radiofiziku i zaštitu od ionizantnog zracenja Glasilo Udruženja za radiologiju i nuklearnu medicinu Jugoslavije i Udruženja za nuklearnu medicinu Jugoslavije Izlazi cetiri puta godišnje Pretplata za ustanove 400 din, za pojedince 200 din Izdavaci: Uprava Udruženja za radiologiju i nuklearnu medicinu Jugoslavije i Izvršni odbor Udruženja za nuklearnu medicinu Jugoslavije Adresa redakcije: Onkološki inštitut, Vrazov trg 4, 61000 Ljubljana Broj cekovnog racuna: · 50101-678-48454 Broj deviznog racuna: 50100-620-000-32000-10-482 LB -Ljubljanska banka -Ljubljana Odgovorni urednik: prof. dr. L. Tabor, Ljubljana Tisk: Tiskarna Ucnih delavnic Zavoda za slušno in govorno prizadete v Ljubljani Kvalitetni proizvodi iz DDR-a RONTGENFILME SH-90 Medicinski rOntgen film za prlmenu sa pojacanom folljom. Standardni film za rentgenske snlmke u tvrdom III makom podrucju zracenja, sa aolno pojacanlm folijama. Rentgen film za obradu u mašlnl za razvijanje od 90 sekundi I dužim vremenom trajanja obrade, kao i za rucnu obredu. Gen. zastupnik za SFRJ: INTERIMPEX-SKOPJE Izvoznik: CHEIE -EXPORT-IMPORT DDR-1055 BERLIN Storkower Strasse 133