509 Arheološki vestnik 72, 2021, 509–531; DOI: https://doi.org/10.3986/AV.72.17
Istra kroz željezno doba
Istra in the Iron Age
Kristina MIh OVIlI ć
Izvleček
[Istra v železni dobi] Predstavljen je kratek pregled arheoloških raziskav železne dobe v Istri, od začetkov v 19. 
stoletju do najnovejših arheoloških izkopavanj. Ob tem je poudarjen doprinos prof. Staneta Gabrovca k poznavanju 
istrske železne dobe, ki ga je prispeval z raziskavami, zgledom in spodbudami svojim študentom na Filozofski fakulteti 
Univerze v l jubljani. Sledi prikaz kronološke sheme za istrsko kulturno skupino, njen kulturni razvoj je razčlenjen na 
šest časovnih stopenj (I–VI). Značilno je, da se v pogrebnem obredju obdrži sežiganje umrlih od začetkov v 12. st. pr. n. 
št. (Istra I) pa vse do rimskega podjarmljenja konec 3. oz. na začetku 2. st. pr. n. št. (Istra VIa). Čeprav se v kulturnem 
razvoju nakazuje kontinuiteta, je v materialni kulturi posameznih kronoloških stopenj zaslediti spremembe. Na eni strani 
odsevajo stike Istre z drugimi kraji, ki so bili osnovani predvsem na pomorsko-trgovskih povezavah, na drugi kulturne 
vplive sosednjih in tudi bolj oddaljenih ekspanzivnih kulturnih skupin na Apeninskem polotoku (Piceni, Etruščani) in 
v severnojadranskem zaledju (Bologna, Este) ter jugovzhodnih Alpah (svetolucijska in dolenjska kulturna skupina). K 
boljšemu poznavanju istrske skupine v železni dobi so pripomogla nova odkritja izredno dobro ohranjenih naselbinskih 
ostalin in grobov v Pulju, Rovinju, Bermu in na Sv. Martinu nad l imskim zalivom in Monbrodu ter lesena šivana ladja 
pri Zambratiji, radiokarbonsko datirana v čas 1120–930 pr. n. št.
Ključne besede: Istra; železna doba; kronologija; žarna grobišča; naselbine; peči; lesena šivana ladja
Abstract
The paper presents a brief overview of the archaeological research into the Iron Age of Istria, from its beginnings in 
the 19
th
 century to the most recent excavations. An important figure in this research was Prof. Stane Gabrovec, whose 
work, inspiration and encouragement of his students at the Filozofska fakulteta Univerze v l jubljani contributed to the 
understanding of the Iron Age in Istra. The overview is followed by a concise summary of the chronological framework 
of the Istra cultural group, with its development divided into six phases (I–VI). A distinguishing feature of the group is 
the continuous use of the funerary rite of cremation, from its beginnings in the 12
th
 century BC (Istra I) to the Roman 
domination in the late 3
rd
 or early 2
nd
 century BC (Istra VIa). This continuity, however, goes hand in hand with changes 
that mark individual chronological phases. The changes mirror the maritime-trading contacts with other regions, on 
the one hand, and the cultural influences of the neighbouring and more distant, expansive cultures on the Apennine 
Peninsula (Piceni, Etruscans), the northern Adriatic hinterland (Bologna, Este) and the south-eastern Alpine area (Sveta 
l ucija and Dolenjska groups), on the other. A further insight into the Istra group came with the recent discoveries of 
the well-preserved habitation and burial remains at Pula, Rovinj, Beram, Sv. Martin above the bay of l imski kanal and 
at Monbrodo, as well as the remains of a sewn wooden boat sunken off Zambratija, which has been radiocarbon dated 
to 1120–930 BC.
Keywords: Istra; Iron Age; chronology; urn cemeteries; settlements; kilns; sewn wooden boat

510 Kristina Mihovilić
PovIjest Istr AžIv Anj A
Početak istraživanja željeznog doba na području 
Istre istovremen je s početkom istraživanja gradina, 
u drugoj polovici 19. i početkom 20. stoljeća.
1
 Tad a 
su vršena i najznačajnija i najopsežnija iskopavanja 
žarnih nekropola (prvo Beram, a zatim Picugi, 
Nezakcij, Pula),
2
 kao i brojna manja iskopavanja.
3
 
Nakon sredine 20. st. nastavljaju se iskopavanja 
žarnih nekropola u Kaštelu kod Buja (sl. 1: 28) 
Puli
4
 (sl. 1: 4) i novo na l imskoj gradini
5
 (sl. 1: 10).
Svi tadašnji istraživači promatrali su istarske 
nalaze u usporedbi s nekropolama Este, Villano-
va / Bologna, Golasecca, Bismantova, Tarquinia, 
Vadena ili Sv. l ucija / Most na Soči, Šmarjeta, 
Vače itd.
6
 Izuzetak je bio Carlo Marchesetti, koji 
je početak pojave žarnih nekropola povezao s 
novim valom naseljavanja gradina i željeznim 
dobom na području Istre i Krasa, koje je podijelio 
na 3 stupnja: I – arhajski stupanj (10.–8. st.pr.n.e.); 
II – središnji/ međustupanj (8.–6. st.); III – kasni 
stupanj (6. st.pr.n.e. do oko 400. g.pr.n.e., odnosno 
do pojave keltske kulture).
7
Šezdesetih godina 20. stoljeća Šime Batović 
prvi put izdvaja posebnu istarsku kulturnu grupu 
željeznog doba, ali koja obuhvaća prostor Istre i 
sjeverno od Istre, od Soče preko Vipave i Reke 
do Učke, prostor na kojem su ipak oblikovane i 
različite, posebne kulturne skupine: svetolucijska, 
kraška i notranjska.
8
 Početak razvoja istarske skupine 
Batović tada datira u 9. st.pr.n.e. (iako je primijetio 
prisutnost nalaza koje na liburnskom prostoru 
datira puno ranije), što tumači kao retardaciju u 
razvoju zbog izoliranosti.
9
Posebno je važan seminar Stane Gabrovca 
na Odsjeku za arheologiju Filozofskog fakulteta 
u l jubljani (Oddelek za arheologijo Filozofske 
fakultete Univerze v l jubljani), tijekom studijske 
godine 1970./71., kada je predstavio razvoj istarske 
grupe, odnosno h istra, prema antičkim izvorima 
1
  Burton 1877; Marchesetti 1903; Gnirs 1925; Benussi 
1927–1928.
2
  Moser 1884; Amoroso 1885; 1889; Marchesetti 
1883–1884; 1884; Puschi 1905; Gnirs 1925, 44–91.
3
  Mihovilić 2014, 8–21.
4 
 Baćić 1957; 1958.
5
  Mladin 1966–1969.
6
  Moser 1884, 32; Amoroso 1885, 73 s.; id. 1889, 231; 
h oernes 1905, 329; h oernes, Menghin 1925, 427; Duhn, 
Messerschmidt 1939, 128 ss.
7
  Marchesetti 1903, 151, 156.
8 
 Gabrovec 1987a; 1987b.
9
  Batović 1966, 55 ss.; id. 1986–1987, 24 ss.
ograničen na prostor poluotoka, odnosno na prostor 
na istoku ograničen rijekom Rašom, na sjeveru 
ćićarijom i na sjeverozapadu rijekom Rižanom 
(sl. 1) Razvoj istarske grupe tada je prikazao kroz 
tri faze, datirane od 10. do 4. st.pr.n.e., što je i 
objavio, zajedno s Borivojem Čovićem.
10
Na poticaj Stane Gabrovca započelo se raditi na 
detaljnoj i suvremenoj kataloškoj obradi te ponov-
nom objavljivanju arheoloških nalaza sakupljenih 
kroz stoljeće iskopavanja istarskih žarnih nekropola. 
Tako su obrađeni i objavljeni Mladinovi nalazi 
grobnih cjelina nekropole l imske gradine
11
 (sl. 
1: 10) i Moserovih iskopavanja nekropole Beram 
(sl. 1: 19), dijela nalaza koji se čuvaju u Beču i 
Puli.
12
 Na odsjeku za arheologiju u l jubljani bili 
su izrađeni također seminarski radovi kojima su 
obrađeni grobna cjelina 125 iz Pule (Adriana Gri), 
i dio nekropole Pule istraživane 1901./2. i 1957. 
godine (Aleksandar Nikolić), dok je cjelokupne 
grobne nalaze Gnirsovih istraživanja Pule (sl. 1: 
4) obradio Tihomir Percan u svom diplomskom 
radu obranjenom 2008. godine na Odsjeku za 
arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Po-
novno su objavljeni također Puschijevi nalazi iz 
Nezakcija (sl. 1: 1), iskopavanja od 1900.–1905., 
uz to i oni do 1953., kao i noviji, posebno nalazi 
1981. g.,
13
 h oernesovi nalazi iz naselja Kaštelir 
(Castellier/Valaron) kod Nove Vasi (sl. 1: 26) nad 
Mirnom koji se čuvaju u Beču i Puli,
14
 Baćićevi 
iz nekropole Kaštel kod Buja (sl. 1: 28), uz koje 
su detaljno obrađene i karakteristike drugih is-
tarskih nekropola
15
 i rezultati analize keramike s 
Mladinovih iskopavanja na području nekropole 
l imske gradine.
16
rAzvoj Ist Ars Ke gruP e
željeznog dob A
Početni stupanj razvoja istarske grupe (I a–b), 
novim pregledom nalaza iz žarnih nekropola bilo 
je moguće pomaknuti nešto ranije od prvotno 
predložene datacije početka od 10. u 11. st.pr.n.e.
17
 
Zatim je drugim analizama i informacijama, 
početak pojave spaljivanja u Istri pomaknut još 
10
  Čović, Gabrovec 1971, 329–332.
11
  Mladin 1966–1969; Mihovilić 1972.
12
  Kučar 1979.
13
  Mihovilić 2001a; 1996.
14
  Sakara Sučević 2004.
15
  Cestnik 2009.
16
  Urem 2012.
17
  Gabrovec, Mihovilić 1987, 298–304, T. 30.

511 Istra kroz željezno doba
Sl. 1: Arheološka nalazišta u Istri s naglaskom na željezno doba: općenito gradine, gradine s importom, gradine s im-
portom i željeznodobnom nekropolom, plovila, nalazišta željeznih sjekira s ručicama i pretpostavljena linija granice 
h istra prema antičkim izvorima.
Fig. 1: Archaeological sites in Istra with an emphasis on those from the Iron Age: hillforts in general, hillforts with im-
ported goods and associated Iron Age cemetery, shipwreck, findspots of iron cranks axe and presumed borders of the 
h istri according to ancient written records.
11  Bumberić
12  Gradina
13  Monte Ricco
14–16  Picugi
17  Punčan
18  Kringa
19  Beram
20  Radovac
21  Dugača
22  Sv. Martin (Tar)
23  Kašćerga
24  Mariškići
25  Sv. Dionizij (Srbani)
26  Kaštelir/Valaron
27  Sv. Jelena (Oprtalj)
28  Kaštel (Buje)
29  Kaštelir (Umag)
30  Sv. Petar (Crveni vrh)
31  Sermin
32  Šublenta
33  Poreč
34  Valtida
35  Monbrodo
36  Tujan
37  Monkaštel
38  Kaštelir (Korte)
39  Zambratija
40  Pećina na Gradini
     (Premantura)
1  Nezakcij
2  Šandalj
3  Punta Kašteja
4  Pula
5  Oračina
6  Bale
7  Rovinj
8  Val Faborso/Val Saline
9  Sv. Martin (l im)
10  l imska gradina

512 Kristina Mihovilić
nešto ranije, u razdoblje h a A1 središnje Europe, 
paralelno s protovilanovskom kulturom na ape-
ninskom poluotoku, Bronzo recente/Bronzo finale 
1 na području Veneta, II. fazom kulture grobnih 
polja sa žarama sjeverozapadne h rvatske i egejskim 
kasno heladskim stupnjem IIIc. Komponente svih 
tih kultura pojavljuju se u najranijim žarnim ne-
kropolama Istre, odnosno h istra, koje često imaju 
kontinuitet sve do pojave romanizacije
18
 (sl. 2).
Na prostoru Istre je pronađeno nekoliko ka-
snobrončanodobnih ostava datiranih u razdoblje 
h a A1 (Monte Maestà kod Štinjana, Brtonigla i 
Oprtalj), odnosno II. fazu kulture žarnih polja 
sjeverozapadne h rvatske, ili II. horizont ostava na 
području Slovenije.
19
 Time je Istra rubno uklju-
čena i u fenomen ostava kojem je koncentracija 
na području Panonije i Alpa, i koji svjedoči o 
nesigurnosti razdoblja.
Izgleda da se na zatečenom srednjobrončano-
dobnom supstratu, od 12. do 10. st.pr.n.e., razvio 
novi način ukrašavanja keramike. Već od ranije 
poznati ukrasni motivi, kao što su plastične bra-
davice, koncentrične kanelure, urezane linije i 
utisnute točke,
20
 motivi obogaćeni i utjecajem 
18
  Mihovilić 2012; ead. 2014, 114–157.
19
  Turk 1996, 108, 109, Sl. 5.
20
  Cardarelli 1983, 90 (tipovi 71, 90 B, 136, 154, 159), 
96 (tip 155).
iz karpatsko-podunavskog prostora,
21
 pojavljuju 
se na posudama oblika šalice s visokom ručkom, 
koje se koriste kao grobne žare (t. 1: 2). Ubrzo 
se pojavljuje i karakteristično blago, najčešće 
koso kaneliranje istog oblika posuda (t. 1: 1), ali 
i ušća velikih zdjela, onih uvijenih, kao i širokih, 
izvijenih.
22
 Oblici nakita koji prevladavaju u ovom 
razdoblju u Istri pojavljuju se na vrlo širokom 
prostoru, od Poljske na sjeveru do južnih prosto-
ra zapadne obale Jadrana. Tipične su brončane 
narukvice C ili V presjeka (t. 1: 16–18), spiralne 
narukvice trokutastog presjeka, horizontalno 
narebrene manžete, višestruki torquesi (t. 1: 22), 
sitne koštane perlice, spiralno-naočalasti privjesci, 
brončani gumbi (najčešće vrlo mali), prve perle 
od staklene paste (t. 1: 4,5,23) i slično.
23
Kroz sve stupnjeve razvoja istarske grupe, oružje 
se rijetko prilaže u grobove. Osim sjekira iz gore 
spomenutih kasnobrončanodobnih ostava, značajan 
je nalaz željezne sjekire s ručicama iz Pećine na 
Gradini kod Premanture (sl. 1: 40), koja predstavlja 
najstariji željezni predmet u Istri. Može se datirati 
21
  Gabrovec, Mihovilić 1987, 324; Della Casa 1996, 
151; Urem 2012.
22
  Cardarelli 1983, 94, 96, tip 177, 176, 20A; Mihovilić 
2001a, T. 87: 1–5; 104: 11; Urem 2012, 73–76, T. 1: 1,2; 4: 
6; 7: 9; 8: 8,9,13,14 itd; Prilog 1: 2f,4,5b,7; 6: 1.
23 
 Batović 1959, Karta 3; Teržan 1996, Abb. 6; Miho-
vilić 2014, Sl. 76.
Sl. 2: Kronološka tablica.
Fig. 2: Chronological table.

513 Istra kroz željezno doba
na prijelaz 10. u 9. st.pr.n.e.
24
 Možda je istovre-
meno u grobovima u Nezakciju, Puli i Bermu već 
bio je priložen kratki mač s trokutastom bazom 
za nasađivanje ručke.
25
Sasvim novi oblici grobnih urni, kao i način 
ukrašavanja, koji se pojavljuju već krajem 10. st., 
a uobičajeni su kroz 9. i 8. st.pr.n.e., predstavljaju 
drugi stupanj (II a–b) u razvoju istarske grupe.
26
 
Oblici posuda, kao i ukrasni motivi, u Istri se 
sada pojavljuju kao povratni val kulture žarnih 
polja, oblikovan u protovilanovskoj i vilanovskoj 
kulturi Apeninskog poluotoka. Među prevlada-
vajućim tekućim geometrijskim motivima (spirala, 
meandar, šrafirani rombovi i trokuti) (t. 2), koji 
po grčkom protogeometrijskom i geometrijskom 
ukusu prekrivaju veće dijelove tijela i ušća urni 
oblika trbušastih vrčeva, pojavljuju se nizovi 
stiliziranih prikaza močvarnih ptica i jelena,
27
 a 
samo na jednom ulomku iz Nezakcija može se 
prepoznati stilizirani ljudski lik.
28
 Ukrašavanje je 
obično izvedeno pseudovrpčastim utiskivanjem, 
urezivanjem i ispunjavanjem tragova bijelom 
inkrustacijom, a rijetko i slikanjem (Rovinj)
29
 ili 
vjerojatno cinčanim listićima (Pula).
30
Isti motivi (meandar, močvarne ptice) i sin-
taksa gustog ukrašavanja primjenjuje se također 
graviranjem na raznim brončanim predmetima 
(t. 2: 8), kao što su: široke manžete od tankog 
lima (Pula, Picugi, Nezakcij, Beram), trakaste 
narukvice sa suženjem (Picugi),
31
 noževi (Picugi, 
Nezakcij, Pula) i pločaste glave igala (Kaštelir kod 
Nove Vasi, Picugi).
32
 Jednaki geometrijski motivi 
(spirala, meandar/svastika), ali uklesani u kamenu, 
prekrivaju ravne površine nezakcijskih spomenika, 
o kojima će biti riječi u nastavku.
33
Istovremeno s grobnim žarama oblika trbušastog 
vrča pojavljuju se i žare oblika trbušastog lonca s 
uvijenim ušćem, bez vrata. Najčešće su ukrašene 
24
  Mihovilić 2007c, 344, Pl. 87j.
25
  h arding 1995, 17, T. 2: 14; Mihovilić 2001b; ead. 
2014, 148–154, Sl. 86.
26
  Gabrovec, Mihovilić 1987, 304–309, T. 31; Sl. 17: 
1,2,4,8,10,20–23; Mihovilić 2014, 158–195.
27
  Picugi: Amoroso 1889, T. 4: 3; Moretti 1983, Fig. 31; 
Viduli Torlo 2005, 75; Mihovilić 2014, Sl. 92.
28
  Mihovilić 2014, Sl. 263.
29
  Matošević, Mihovilić 2004, 11, Sl. 18; T. 5: 18.
30
  Gnirs 1925, 58 (grob 40), 64 (grob 90), 69 (grob 123), 
70 (grob 146 i 147), 71 (grob 158), 71 s., Abb. 43–45 (grob 
164), 75 (grob 198 i 204); Mihovilić 2014, 166–168, Sl. 93.
31
  Mihovilić 1989–1990; ead. 2014, Sl. 94, 96, 97.
32
  Sakara Sučević 2004, 18–20, br. 15; Moretti 1983, 
155, T. 43: 1,3; Mihovilić 2014, 170 s., Sl. 90; 91; 100.
33
  Mladin 1964; Fischer 1984.
reljefnim spiralama, meandrima, valovnicama i 
sl.
34
 Značajna je posuda takvog oblika iz Kaštelira 
kod Nove Vasi, koja je na ramenu ukrašena nizom 
reljefnih konjića. Način prikaza konja sa zrakastom 
grivom blizak je prikazima na etruščanskim okru-
glim brončanim štitovima i čuturama.
35
Tijekom ovog stupnja, pored manžeta od tankog 
brončanog lima, ukrašenih graviranjem, nalazi 
drugih tipova nakita su rijetki. Nađeno je nekoliko 
spiralnonaočalastih fibula u Bermu i Kašteliru kod 
Nove Vasi.
36
 Po jedna fibula s listolikim lukom 
potječu iz Berma i Picuga,
37
 tri ukosnice tipa 
Polenza iz Kaštelira kod Nove Vasi
38
 i jedna tipa 
Fermo, vjerojatno iz Picuga.
39
V eć od 9. st.pr.n.e. započinju intenzivni kontakti 
s Picenom (igle tipa Sirolo, posude tipa kothon).
40
 
Tijekom 8. st.pr.n.e. pojavljuje se prva importirana 
keramika, mat oslikana daunijska srednjogeome-
trijska ili japygijska geometrijska keramika
41
 i 
rjeđe iz južnoetruščanskih radionica.
42
 Poseban 
oblik kontakta Istre ili Nezakcija s Bolognom u 8. 
st., uz ostalo, predstavlja brončano žezlo, za kojeg 
je u Montagnani, Borgo S. Zeno pronađen kalup 
za lijevanje,
43
 a venetskog su porijekla brončani 
noževi tipa Este iz l imske gradine
44
 i tipa S. An-
tonio, vjerojatno iz Picuga.
45
Predmeti koji označavaju treći stupanj (III) u 
razvoju istarske grupe, koji započinje od poslje-
dnjih desetljeća 8. i traje kroz 7. st.pr.n.e.,
46
 prostor 
Istre uključuju u događanja šireg prostora Caput 
Adriae. Tijekom posljednjih desetljeća 8. st.pr.n.e. 
pojavljuju se keramičke posude situlastog oblika s 
područja Veneta i Posočja u grobovima korištene 
kao žare (t. 3: 12). Većim dijelom su uvezene, ali 
34
  Gabrovec, Mihovilić 1987, 308, T . 31: 6,10; Mihovilić 
2014, 170, 180, Sl. 95–97.
35
  h oernes 1894, 175, Fig. 177–179; Sakara Sučević 
2004, 95 s., Fig. 14; Mihovilić 2014, 178 s., Sl. 104; 105.
36
  Amoroso 1885, 63, T . 6: 2; h oernes 1894, 165; Sakara 
Sučević 2004, 22 s., br. 37–40.
37
  Kučar 1979, 114, T. 9: 4; 20: 4.
38
  Sakara Sučević 2004, 22, br. 33–35.
39
  Mihovilić 2014, 190–192, sl. 108.
40
  Sakara Sučević 2004, 18–20, br. 15; Mihovilić 2007a; 
ead. 2014, 172, 174 s., Sl. 99–101.
41
  Glogović 1979; 1998; Mihovilić 2014, 182–188, 
106 s., 111.
42
  Gabrovec, Mihovilić 1987, 308, Sl. 17: 20; Mihovilić 
2014, 112, Sl. 94.
43
  Mihovilić 1999–2000; ead. 2014, 194, Sl. 112.
44
  Mihovilić 1972, 51, T. 37: 25.
45
  Mihovilić 2014, 194, Sl. 113.
46
  Gabrovec, Mihovilić 1987, 309–312, T. 32; 33: 3–7; 
Sl. 17: 3,5–7,9,12–19,24–27; Mihovilić 2014, 196–227.

514 Kristina Mihovilić
mogu se prepoznati i lokalne imitacije. Istovremene 
su brončane igle s glavom oblika niza kuglica (t. 
3: 3), uz njih i varijanta željezne igle na koju su 
lijevane ili navučene brončane kuglice (t. 3: 15),
47
 
brončane polukružne šalice s visokom trakastom 
ručkom (t. 3: 9), šalica tipa h ostomice, situle, 
pojava prvih cista i kotlića.
48
 Za ovaj su stupanj 
značajni nalazi iz nekropole Kaštel kod Buja (t. 
3: 10–12).
49
Kroz isto se razdoblje na području Istre koristi 
konična kaciga tipa Novilara, kakva je poznata na 
prostoru Picena i u Verucchiju na jednoj strani te 
na prostoru Dolenjske na drugoj.
50
 U istarskim 
nekropolama Picugi i Beram takve su kacige upo-
trijebljene kao grobne žare (t. 3: 8).
51
 Istovremeno 
se pojavljuje i željezna mahaira tipa Tržišče. Iako 
rijedak nalaz pojavljuje se u grobovima Nezakcija, 
Picuga, Berma (t. 3: 2),
52
 u ostavi Tivoli, a možda 
i ulomak u ostavi Kosmati Kostel – Petrapilosa.
53
Simboli moći, kao što je već spomenuto malo 
žezlo iz Nezakcija, zajedno s brončanim lepezama 
iz Nezakcija, Picuga i Berma (kraj 8.–7. st.pr.n.e.), 
govore o kontaktima s vilanovskim i etruščanskim 
svijetom (t. 3: 6).
54
Kroz 7. st.pr.n.e. i dalje, teško možemo izdvojiti 
tipično histarske izrađevine. U nekropolama se često 
pojavljuju vrlo površno izrađene i slabo pečene 
keramičke žare, najvjerojatnije lokalne izrade (t. 3: 
10). Čest je nakit izrađen od jednostavne brončane 
žice: spiralno savijene narukvice, ogrlice, narukvi-
ce i naušnice od žice s krajevima oblikovanim u 
ušicu i kvačicu (t. 3: 11). Za nakit u grobovima 
ovog stupnja također je značajna nekropola Kaštela 
kod Buja.
55
 Fibule koje u prethodnim stupnjevima 
skoro nedostaju, sada odgovaraju oblicima koji 
se pojavljuju na širem području, najčešće jugoi-
stočnopredalpskom, svetolucijskom i venetskom 
prostoru. Prva je čunasta fibula italskog tipa (t. 
3: 7), a krajem 7. st.pr.n.e. pojavljuju se fibule s 
dva ili tri gumba na luku, a zatim i protocertoške 
47 
 Kučar 1979, 115, T. 2: 4,8; 3: 9; 4: 13; 6: 3,4,7; 11: 5.
48
  Mladin 1974.
49
  Cestnik 2009.
50
  Egg 1988, 218 ss., Fig. 9–11; Gobbi 1999, 201, br. 
109; Teržan 2007, 39–43, Fig. 1–5.
51
  Amoroso 1889, 239 s., T. 6: 8; Mladin 1974, 41 ss., 
111, T. 20; 21; 55; 56; Kučar 1979, 90, 115, T. 1: 6.
52
  Amoroso 1889, 235, T. 9: 20; Moretti 1983, 155, T. 
43: 5; Kučar 1979, 118, T. 6: 9; Guštin 1974, 87 ss., Sl. 8: 
4,5; Mihovilić 2001a, 84 s., T. 2: 4; 24: 2; 25.
53
  Mihovilić 1991a, 208 ss., T. 1: 8; 3: 7.
54
  Mihovilić 1986, 55–65; ead. 2014, 202, Sl. 120–127.
55
  Cestnik 2009.
fibule, koje su uobičajene za sljedeći stupanj i 6. 
st.pr.n.e.
56
 Apulska-daunijska importirana keramika 
već je jako brojna, posebno u Nezakciju, ali i u 
drugim nekropolama kao i u naseljima (t. 3: 13).
57
 
Pored importirane keramike, i razni drugi strani 
predmeti predstavljali su prestižnu robu kojom je 
raspolagala elita. Tako se iz groba I/12 posebno 
ističe koštana figurica konjanika (t. 3: 1) i velika 
fibula s koštanim perlama (t. 3: 5).
58
Kroz 6. st.pr.n.e. i četvrti (IV) stupanj istarske 
grupe, nastavlja se uporaba brojnih predmeta iz 
prethodnog razdoblja i importi iz istih prostora (t. 
4).
59
 Nastavlja se estenska-svetolucijska keramika 
(konične situle sada na nozi, kaleži, šalice) s hori-
zontalnim rebrima i bez, koja dijele crne i crvene 
zone (t. 4: 2,11,13),
60
 a u oslikavanju daunijske 
keramike veća je uporaba crvene boje (t. 4: 1,12).
61
 
Nastavlja se uporaba raznog brončanog posuđa: 
situle (t. 4: 15), ciste, šalice s trakastom ručkom. 
Značajni su ulomci velikog brončanog poklopca iz 
nezakcijskog groba I/12 (t. 4: 16), koji je ukrašen 
graviranjem i iskucavanjem starijim estenskim 
situlskim stilom. Prikazi grifona i biljnih motiva 
bliski su prikazima na situli Benvenuti, datiranoj 
oko 600. g.pr.n.e.
62
Iz prethodnog stupnja nastavljaju se koristiti 
razni oblici fibula: protocertoške, fibule s tri 
gumba na luku, razni tipovi zmijolikih fibula (t. 
4: 4–10)
63
 kao i igle s glavom oblika niza kuglica 
ili spiralne narukvice od brončane žice okruglog 
i četvrtastog presjeka.
64
Pored brojnih privjesaka oblika trokutaste plo-
čice ili vrećice od tankog lima ukrašene iskucanim 
točkama, pojavljuje se figuralno oblikovanje priv-
jesaka (pjetlić, stilizirani konjići, antropomorfni 
oblici, ruka; t. 4: 17,18)
65
 i fibula (zoomorfne i 
oblika trige; t. 4: 14).
66
56 
 Glogović 2003, 76–78.
57
  De Juliis 1977; Glogović 1979; Yntema 1985.
58
  Teržan 2007, 49–51, Fig 15–19.
59
  Gabrovec, Mihovilić 1987, 312 s., T. 33: 1,2,8–13; Sl. 
18: 2–4,6–7,14–16,22; Mihovilić 2014, 228–249.
60
  Dular 1982, 96–105, Sl. 7: 14–17; 10; 18: 21; Mihovilić 
2014, 238–242, Sl. 162.
61
  Yntema 1985, 322–343.
62
  Frey 1969, 46 ss., 101 N 4, Beil. 1; Mladin 1974, 66, 
80 s., 95 ss., T. 5: 1,2,7; Knez 1984, 94; Mihovilić 2001a, 
T. 14: 2.
63
  Glogović 2003, 49–52, 62–64.
64
  Mihovilić 2014, 228–232, Sl. 146–151.
65
  Mladin 1980; Mihovilić 2014, 234–236, Sl. 155; 156.
66
  Glogović 2003, 72 s., T . 54: 516–519; Mihovilić 2014, 
236, Sl. 157–159.

515 Istra kroz željezno doba
Figuralno ukrašene brončane situle su na po-
dručju Istre pronađene samo u Nezakciju, i to u 
dvjema najbogatijim grobnicama: I/12 i u grobnici 
istraženoj 1981. g., u kojoj se nalazila situla s pri-
kazom pomorske bitke
67
 (sl. 3).
Promjene na području sjevernog Jadrana pa tako 
i u Istri, krajem 6. i kroz 5. st., označavaju novi, 
peti (V) stupanj u razvoju istarske grupe.
68
 Poseb-
no se osjeća keltska opasnost, zbog čega nastaje 
tzv. horizont ratničkih grobova. U nezakcijskoj 
grobnici istraženoj 1981. bila su položena duga 
željezna koplja (t. 5: 8), pilumi, negovske kacige 
slovenskog tipa (t. 5: 7)
69
 i alpskog tipa Sanzeno, 
koji se pojavljuje nešto kasnije i traje duže.
70
 U 
najbogatijim grobnicama Nezakcija, I/12 i u onoj 
istraženoj 1981, priložene su brojne brončane 
posude i uz njih više figuralno ukrašenih situla (t. 
5: 4–6).
71
 Uz daunijsku slikanu keramiku (t. 5: 14) 
pojavljuju se prve grčke crno- i crvenofiguralne 
vaze (t. 5: 17,18), koje predstavljaju dio raskošnog 
pribora za konzumaciju vina.
72
67
  l ucke, Frey 1962, T. 44–46; Mladin 1974, T. 2–10; 
34–44; Mihovilić 2001a, Sl. 89, 94, 107 s.; T. 13–16; ead. 
1996, Sl. 18–21; T. 3–5; prilozi 3–6.
68
  Gabrovec, Mihovilić 1987, 313 s., T. 34: 1–7,10; Sl. 
18: 5,8–16,23,24; Mihovilić 2014, 250–265.
69
  Mihovi lić 1996, 35 ss., T. 18–20.
70
  Guštin 2019.
71
  Mihovilić 2001a, T. 12–21; ead. 1996, T. 3–10.
72
  Mihovilić 2002, 502–504, T. 1: 1–3; 2: 1–4.
Novi oblici fibula su fibula s trakastim lukom i 
dugom nogom zaključenom kuglicom, uobičajene 
za područja jugoistočnih Alpa, i sjeveroistočne 
Italije (t. 5: 10),
73
 primjerak zapadnohalštatskog 
tipa fibule s bubnjićima (t. 5: 11)
74
 i zatim razne 
certoške fibule (t. 5: 12,13,19–21).
75
 Uz to, poja-
vljuju se i brončani košarasti privjesci (t. 5: 16)
76
 
i šuplji privjesci lećastog ili bikoničnog presjeka 
(t. 5: 15).
77
Posljednji, šesti stupanj (VI) razvoja istarske 
grupe pokriva razdoblje od oko 400. g. do kraja 
1. st.pr.n.e.
78
 (sl. 2). Uvjetno se razlikuje faza VIa, 
razdoblje vezano još na prethodnu halštatsku tra-
diciju koja traje do početka sukoba s Rimljanima 
(221./183./178/7. g.pr.n.e.) i faza VIb s helenističkim 
73
  Glogović 2003, 66, T. 53: 498.
74
  Mihovilić 2014, 252, Sl. 172.
75
  Vrste Ia: Teržan 1976, 319, Sl. 1a; Mihovilić 2001a, 
T. 55: 27; vrste Ib: Teržan 1976, 319, 354, Sl. 1b; Mihovilić 
2001a, T. 55: 24–26; vrste II: Teržan 1976, 320, 349 ss., Sl. 
2; 16: 1; 43; Mihovilić 2001a, T. 23: 29; Glogović 2003, 
66, T. 53: 500; vrste VIIb: Teržan 1976, 357, Sl. 3b; 44; 
Mihovilić 2001a, T. 55: 28,34; vrste Xb: Buršić Matijašić 
1988–1989, T. 4: 1; Teržan 1976, 331 s., Sl. 35; vrste XIa: 
Teržan 1976, 336, Sl. 36; Mihovilić 1996, 52, T. 1: 6,7; ead. 
2001a, T. 55: 37.
76
  Sakara Sučević 2004, 31–33, 164, br. 147–149; Mi-
hovilić 2001a, T. 22: 19; 30: 22; 53: 13.
77
  Mihovilić 2001a, T. 31: 13; 53: 24.
78
  Gabrovec, Mihovilić 1987, 314–317, T. 34: 6–13; 
sl. 18: 1,11–14,17–21,25–27; Mihovilić 1991b; ead. 2014, 
266–284.
Sl. 3: Nezakcij, situla s prikazom pomorske bitke (rekonstrukcija motiva B. h änsel).
Fig. 3: Nesactium, situla showing a naval battle (depiction reconstruction by B. h änsel).

516 Kristina Mihovilić
i keltskim utjecajima i importom do kraja stare 
ere. Tijekom 4. st.pr.n.e. pojavljuju se posljednje 
situle ukrašene jednim figuralnim frizom (povorke 
četveronožnih životinja, ljudi, ptice) iz jugoistočnog 
predalpskog i venetskog prostora,
79
 zajedno s mlađim 
tipovima certoških fibula.
80
 Nove su situle zvonolikih 
oblika, proizvedene u etruščanskim radionicama 4. 
i 3. st., kao i situle stamnoidnog oblika izrađivane 
u makedonskim i tračkim radionicama, također 
4. i 3. st.pr.n.e.
81
 Među nakitom se ističe pojava 
srebrnih naušnica sa “S” oblikovanim zaključkom, 
pod utjecajem venetskog i notranjskog prostora.
82
 
Istovremeno je prihvaćen nakit koji proizlazi iz 
liburnskih i helenističkih radionica liburnskog 
prostora: srebrne pločaste i certosoidne fibule, 
potkovaste naušnice i narukvice, antropomorfni 
privjesci i sl.
83
 Nastavak uvoza venetske keramike 
označava pojava sive keramike, posebno zdjela i 
tarionika,
84
 a nastavlja se i import raznih oblika 
grčke crvenofiguralne keramike iz atičkih, juž-
noitalskih radionica,
85
 kao i keramike tipa alto 
adriatico iz sjevernojadranskih radionica.
86
 Od 
njih se razlikuju “nove vaze”, koje i dalje stižu iz 
daunijskih radionica, sada izrađivane na brzom 
lončarskom kolu. Najčešće se radi o oblicima 
oinochoa, olpa i rjeđe amfora, koji su ukrašavani 
horizontalnim slikanim trakama i crtama. Poseb-
no su brojno zastupljene u nezakcijskoj grobnici 
istraživanoj 1981. g.
87
Kod žarnih grobova koji se mogu datirati kroz 
4. st.pr.n.e. vrlo je teško izdvojiti predmete lokalne 
izrade. Među njima je tip žare oblika lonca s uvije-
nim ušćem obrubljenim širokom trakom, izrađen 
od impasto keramike s grubim primjesama. Poja-
vljuje se u nezakcijskim grobovima. Istovremeno 
se isti tip lonca pojavljuje kao prilog u grobovima 
na području Daunije i unutrašnjosti Oenotrije, 
uz posude finije izrade koje čine garniture za 
piće. Bez posebnih analiza, teško je tvrditi da li 
je takva keramika bila uvezena u južnu Italiju iz 
79
  Mihovilić 1996, 48 s., T. 3: 67; 4: 68,69; Knez 1973; 
id. 1984, 94 ss.
80
  Teržan 1976, 331, 364–368, 372 ss., Sl. 35; 41; 42; 
Mihovilić 1996, 52, T. 1: 5; ead. 2001a, T. 55: 35,36,40; 
Orlić 2011a, 193 s., Sl. 9; 10.
81
  Mihovilić 2017.
82
  Mihovilić 1994–1995, 85, 89 s., T. 5: 1–3.
83 
 Mihovilić 1994–1995, 86–89, T. 1: 1–3; 2–4.
84 
 Petešić 2011, 15–17; id. 2012.
85
  Mihovilić 2004, 108–110, Fig. 7.
86
  Mihovilić 2002, 505–507, T. 4.
87
  Mihovilić 1996, 28–33; 41 s., T . 14; 15; 16: 238,241,242; 
17: 251.
Istre s nekim posebnim sadržajem, ili su obratno 
stizale iz južne Italije u Istru zajedno s finijom 
keramikom.
88
Trenutno najmlađi žarni histarski grob je bio 
slučajno otkriven u podnožju kaštela Stari l upoglav 
kod Mariškića, pred rubom visoravni ćićarije, a 
može se datirati u 3. st.pr.n.e. Sadržavao je ostatke 
dvaju pokojnika, u žarama vrlo površne izrade, dok 
je prilog bila jedna gnathia olpa. Sakupljene su 
staklene perlice oštećene u vatri, ulomci brončanog 
nakita i među njima jedan gumb tipa Vinica.
89
Na ovom mjestu ćemo se osvrnuti na grupu kame-
nih spomenika iz Nezakcija. Ulomci monumentalne 
kamene pune plastike, reljefa i ploča ukrašenih 
geometrijskim motivima, predstavljaju izuzetnu 
pojavu u Nezakciju, izvan kojeg su s područja Istre 
poznati samo dio neodređenog oblika spomenika 
s uklesanim spiralama iz Kaštela kod Buja
90
 i ulo-
mak ploče sa spiralama koji se čuva u Zavičajnom 
muzeju Poreštine, ali nepoznatog nalazišta.
91
 V ećina 
ih je pronađena već tijekom prvih iskopavanja na 
području žarne nekropole, ali i na širem prostoru 
naselja, i uvijek u sekundarnoj uporabi.
92
 Njihovo 
datiranje je stoga od početka bilo komplicirano. 
Prvi istraživači, predstavili su ih kao spomenike 
nastale pod utjecajem mikenske kulture, ne samo 
zbog uklesanih geometrijskih motiva.
93
 T umačeni 
su kao dijelovi svetišta na području nekropole,
94
 
kao nadgrobni spomenici ali i dijelovi svetišta ili 
samo kao nadgrobni spomenici.
95
 Rano datiranje je 
uglavnom odbačeno (osim Mladina)
96
 i prilagođe-
no prema uvjetima koji su postojali na prostoru 
srednje i jugoistočne Italije koji su mogli utjecati 
na pojavu monumentalne plastike u razdoblju od 
sredine 7. pa do kraja 6. st.pr.n.e., kada su mogli 
nastati i nezakcijski spomenici.
97
Prikazanim pregledom, kronološki okvir za istarsku 
kulturnu skupinu, postavljen 1987., s novim studi-
88
  Mihovilić 1996, 25, 40, Sl. 27; 60; T. 11: 179–181.
89
  Mihovilić, Rajić Šikanjić 2016.
90
  Baćić 1957, 399, sl. 8/2; Mladin 1964, 23, T. 9: 4; 
Mihovilić 1998.
91
  Mladin 1964, 23, T. 9: 3.
92
  Sticotti 1902, 142–145; Puschi 1905, 36–68; Mladin 
1964; Fischer 1984.
93
  Sticotti 1905.
94
  Sticotti 1905; h oernes 1905; Gnirs 1925, 112–133.
95
  h änsel 1967, 70 s.; Fischer 1984; Gabrovec, Miho-
vilić 1987, 330 s.
96
  Mladin 1964, 41–64; id. 1977–1978.
97
  h oernes 1905; T amaro 1927; Fischer 1984; Gabrovec, 
Mihovilić 1987, 326–330; Frey 2002.

517 Istra kroz željezno doba
jama i novim nalazima, uglavnom je i potvrđen, 
uz manje korekcije i dopune.
Predložene kronologije su nastajale uglavnom 
na osnovi nalaza s područja žarnih nekropola, 
koje su smještene u neposrednoj blizini ili unutar 
naselja (sl. 1). Gradine koje se zbog nekropola 
mogu označiti kao željeznodobne, imaju osnovne 
karakteristike prethodnih brončanodobnih naselja i 
često pokazuju kontinuitet nastanjenosti kroz duga 
razdoblja.
98
 Smještena su na strateškim položajima, 
na vrhovima brda, na jezičastim platoima koji se 
uzdižu nad dolinama rijeka (Dragonja, Mirna, 
Raša) ili paleo-tokova (l imska Draga, Budava), 
uz morsku obalu i na otocima (iako tadašnji 
izgled obale ne odgovara današnjem zbog stalne 
transgresije mora).
99
Naselja su zaštićena suhozidanim kamenim 
bedemima prilagođenim prirodnim zahtjevima 
terena. Tako su naselja smještena na kupastim 
uzvisinama opasana kružnim ili koncentrično 
građenim bedemima. Uz obalu su to Pula (sl. 1: 4), 
Monbrodo (sl. 1: 35), Sv. Martin iznad l ima (sl. 1: 
9), Picugi (sl. 1: 14–16), ili Beram (sl. 1: 29) i Sv. 
Jelena kod Oprtlja (sl. 1: 27) u unutrašnjosti Istre. 
Kod takvog tipa naselja nekropole su ustanovljene 
u podnožju, na padinama ili između dva bedema, 
uvijek uz prometnicu koja je vodila prema ulazu 
u naselje,
100
 ali prema novijim istraživanjima i 
unutar samog naselja.
Položaji na jezičastim platoima, obično su većim 
dijelom prirodno zaštićeni strmim padinama i du-
bokim vododerinama, dok je posebna obrambena 
konstrukcija – poprečni visoki bedem, izgrađen na 
jedinom pristupačnom prilazu u naselje. Njihovi 
ostaci danas djeluju kao visoki nasipi. Najznačajnija 
gradina smještena na takvom položaju je Nezakcij 
(sl. 1: 1), gdje je najlakši pristup naselju na za-
padnoj strani zaštićen masivnom konstrukcijom 
nekoliko paralelnih zidina, kroz koju se moglo 
ući samo uskim prolazom.
101
 Na sličan način 
zaštićena su na pr. naselja Oračina (sl. 1: 5), Sv. 
Martin kod Tara (sl. 1: 22), Kaštelir kod Nove Vasi 
(sl. 1: 26),
102
 Kaštelir kod Korta (sl. 1: 38).
103
 Kod 
naselja s takvim položajem, nekropole su obično 
smještene unutar naselja, odmah iza obrambenog 
98
  Buršić-Matijašić 2007; Mihovilić 2013.
99
  Kozličić 1986; Mihovilić 1995.
100
  Baćić 1957, 394 s.
101
  Puschi 1905, Tav. 1; Mladin 1977–1978, T. 22; 
Mihovilić 2001a, 14–25, sl. 17.
102
  Sakara Sučević 2004, 9 s., sl. 1–3.
103
  Boltin Tome 1967, 166, Priloge 1–4.
bedema, kao u Nezakciju, Oračini, Sv. Martinu kod 
Tara. Ovom drugom tipu položaja gradine može 
se pridružiti l imska gradina (sl. 1: 10), smješte-
na uz rub okomitih sjevernih stijena nad dnom 
l imskog kanala, i odmah nasuprot gradini Sv. 
Martina (sl. 1: 9). Položaj l imske gradine s južne 
strane štite okomite stijene, sa zapadne i sjevero-
zapadne strane dijelom rub duboke vododerine, 
a na sjeveroistočnoj strani izgrađen je bedem iza 
kojeg se, unutar naselja pružala žarna nekropola. 
Većina istraženih grobova bila je koncentrirana 
duž unutarnjeg lice bedema i uz uska vrata, koja 
su sekundarno zazidana.
104
 Isto tako drugom tipu 
gradine, zaštićene samo na dostupnijoj strani može 
se pridružiti Punta Kašteja kod Medulina (sl. 1: 
3).
105
 Visoki nasip štitio je naselje na sjevernoj 
strani, prema kopnu, dok izgleda da je more koje 
okružuje ostatak otočića već samo po sebi predsta-
vljalo zaštitu. Gradina Punta Kašteja je nastala već 
kroz brončano doba i trajala kroz željezno doba, 
što potvrđuje nalaz žarnog groba ispred bedema. 
Ovom se tipu obalne utvrde može pridružiti još 
niz lokaliteta uz zapadnu obalu Istre.
106
Zemljopisni položaj Istre unutar sjevernog Ja-
drana, a i cijela geološka ploča Istre blago nagnuta 
prema jugozapadu,
107
 prema moru, omogućuju da 
većina gradinskih naselja i u unutrašnjosti poluo-
toka ima neposredni vizualni kontakt s morem. 
V eć samim time možemo pretpostaviti uključenost 
cijelog prostora u kontroli, raspodjeli i razmjeni 
svega što je moglo stizati morem ili prolaziti prema 
unutrašnjosti poluotoka i kontinenta, ili obratno. 
Današnje zaključke donosimo, kako je već rečeno, na 
osnovu ograničenih istraživanja gotovo samo žarnih 
nekropola. Iz toga se posebno ističe Nezakcij kao 
izuzetni centar, smješten iza dijela nepristupačne 
strme istočne obale Istre, nad skrivenim zaljevom 
i dobrom lukom Budava, koja izlazi na Kvarner. 
Sličan skriveni položaj unutar dobrih luka imaju 
Pula, l imska gradina i sv. Martin u l imskom 
kanalu. Prema bogatstvu nalaza, sličan centar sa 
značajnom lukom bio je Sv. Martin kod Tara, nad 
dobro skrivenim zaljevom uz ušće rijeke Mirne, 
kao i prostrani Kaštelir kod Nove Vasi, skriven 
zapadnije u unutrašnjosti, nad sjevernim rubom 
104
  Mladin 1966–1969, 289 s., Pril. 1–3; Mihovilić 1972, 
7 s., Karta 1; 2; sl. 1; 2.
105
  Mihovilić 1979, 38–41, Karte 1 i 2; sl. 1–5.
106
  Mihovilić 1995.
107
  Riđanović et al. 1975; Polšak Šikić 1973; Šegota 
Filipčić 1991.

518 Kristina Mihovilić
doline rijeke Mirne i Valarona.
108
 Današnjim 
stanjem istraživanja, posebno značajne centre s 
nalazima importirane keramike, daunijske, ali i 
etruščanske, uz dijelove brončanih ručki lepeza 
i koničnim kacigama predstavljaju Picugi (sl. 1: 
14–16) iako nisu na samoj obali, kao i Beram (sl. 
1: 19) u središtu poluotoka.
109
neK olIK o rezult At A novIjIh
Istr AžIv Anj A
Ovom prilikom ćemo navesti samo još nekoli-
ko značajnih novijih istraživanja, kojih je obrada 
nalaza još u tijeku ili su samo preliminarno obja-
vljeni, a s kojima je dobiven niz važnih podataka 
o željeznodobnim naseljima, kao i o nekropolama.
Željeznodobna naselja/gradine na području Istre 
još uvijek određuju prije svega nalazi žarnih grobo-
va/nekropola, kojih je do danas zabilježeno tek 29, 
što je vrlo skroman broj u odnosu na broj gradina 
zabilježenih na području cijelog poluotoka
110
 (sl. 
1). Izuzetak predstavlja sustavno, iako ograničeno 
istraživanje na grupi gradina u okolici Monkodonje 
(Monbrodo, Monvi i Muja), projektom Instituta 
za mediteranske studije iz Seula, koje je trajalo od 
2016.–2018. godine.
111
 Posebno na Monbrodu (sl. 1: 
35), u sondi na akropolskom prostoru, ali i u sondi 
3 uz drugi bedem, dokumentirana je rana faza iz 
razdoblja razvijenog ranog i srednjeg brončanog 
doba i ponovno naseljavanje istog prostora kroz 
mlađe željezno doba do početka romanizacije.
Uz gradine s nalazom žarnih grobova, može se 
dodati još nekoliko lokaliteta na kojima je isko-
pavanjima ili površinski pronađena importirana 
keramika ili slično, kao dobar pokazatelj o mogućoj 
nastanjenosti kroz željezno doba (sl. 1).
Na mnogim od označenih naselja uz koja se na-
vode nalazi žarnih grobova, podaci nisu provjereni/
potvrđeni, ipak, najčešće zaštitnim istraživanjima, 
došlo se do zanimljivih novih podataka. Na pr., bio 
je poznat samo usmeni podatak o nalazu žarnog 
groba u blizini crkve sv. Eufemije u Rovinju (sl. 
1: 7), zbog čega je 1970. g., Baćić na karti žarnih 
nekropola Istre označio i Rovinj (karta u stalnom 
postavu prapovijesne zbirke u Arheološkom muzeju 
108
  Sakara Sučević 2004, sl. 2.
109
  Amoroso 1889, 230–240, T. 6: 8; Kučar 1979, T. 1: 
6; 2: 5; Mihovilić 2014, sl. 117–128.
110
  Marchesetti 1903; Buršić Matijašić 2007.
111
  Müller, Čuka, h ellmuth Kramberger 2016; h ellmuth 
Kramberger, Müller, Čuka 2018.
Istre u Puli do 2013. g.). Građevinskim radovima 
na infrastrukturi u Rovinju, 1998. godine na po-
dručju današnjeg trga G. Matteottija, na istočnom 
podnožju poluotoka, potvrđeno je postojanje žarne 
željeznodobne nekropole. Tada je istraženo 11 
grobova/žara, a u iskopanim kanalima pronađeni 
su još brojni ulomci keramike koji predstavljaju 
ostatke uništenih grobnih žara, dijelova brončanog 
nakita, brončani bodež i ulomci importirane kera-
mike.
112
 Gradina je na prostoru poluotoka Rovinja 
nastala već u brončano doba, što dokazuju stari 
nalaz brončane sjekire
113
 i noviji nalaz bodeža,
114
 
a zatim i kroz željezno doba sve do danas. Pra-
teći tok srednjovjekovnih bedema Rovinja, može 
se prepoznati prapovijesni kontinuitet, čime se 
željeznodobna nekropola nalazi unutar bedema 
naselja i u blizini glavnog ulaza. To ne znači da 
željeznodobnih žarnih grobova nije moglo biti i na 
najvišem platou, u blizini crkve sv. Eufemije, kao 
što je dokumentirano npr. na gradini sv. Martin 
iznad l imskog kanala ili na području Nezakcija.
U jugozapadnom podnožju gradine sv. Martin 
iznad l imskog kanala (sl. 1: 9) već je pedesetih 
godina 20. st. bila zabilježena prisutnost žarnih 
grobova,
115
 a 1991. g. na rubu izorane njive pronađen 
je oštećeni žarni grob s prilozima koji se mogu 
datirati u prvi stupanj istarske grupe.
116
 Zaštitnim 
iskopavanjem 2010. godine, na akropolskom prostoru 
gradine, u blizini kapelice posvećene sv. Martinu, 
otkriveni su ostaci željeznodobnih objekata – ka-
meni temelji i rupe za stupove vjerojatno dvaju 
povezanih prostora. Prema keramičkim nalazima 
izgleda da se radi o stambenom objektu intenzivno 
korištenom u razdoblju između 11. i 8. st.pr.n.e., 
a u blizini su nađena i dva žarna groba ukopana 
u matičnu stijenu. Prema preliminarno objavlje-
nim podacima, grob 1 činila je oštećena kamena 
škrinja, postavljena unutar kružnog udubljenja 
matične stijene, a sadržavala je 5 keramičkih po-
suda. Tipološkom analizom sakupljenih predmeta 
(posude tipa Timavo i brončane igle s više kuglica 
na glavi), pripadaju razdoblju kraja 8. ili 7. st.pr.n.e. 
Izgleda da istom razdoblju pripada i grob 2 koji je 
jače oštećen.
117
 Može se pretpostaviti da je unutar 
groba 1 bilo više naknadnih ukopa, odnosno da je 
112
  Matošević, Mihovilić 2004.
113
  Marchesetti 1903, 198, T. 11: 9.
114
  h änsel, Teržan 2020, 191, sl. 15: 1.
115
  Bekić 1996, 23–26.
116
  Mihovilić et al. 2001, 32, Sl. 1.
117
  Percan 2010.

519 Istra kroz željezno doba
mjesto groba bilo označeno – vidljivo na površini, 
što je omogućavalo naknadne ukope.
118
Osim česte pojave ukopa više žara unutar iste 
grobne konstrukcije, ustanovljena je mogućnost 
polaganja spaljenih ostataka više osoba u istu 
žaru. Takav je podatak prvi put dobiven analizom 
spaljenih koštanih ostataka iz nekropole Kaštel kod 
Buja
119
 (sl. 1: 28). Analizirano je 18 od ukupno 24 
istražena žarna groba.
120
 Tada su u četiri groba 
ustanovljeni ostaci po dviju individua (grobovi 15A, 
16, 18 i 22), time da su se u grobu 15A nalazile 
dvije žare, dok su se u ostalim grobovima, u po 
jednoj žari nalazile spaljene kosti po dvije osobe, 
a u grobu 19, u jedinoj žari nalazili su se ostaci 
čak četiriju osoba. Novi podaci svakako pomažu 
u razumijevanju i tumačenju običaja pokopa, kao 
i grobnih priloga.
121
Nove tehnologije pri analizi nalaza korištene su 
kod istraživanja 2013. godine u Bermu
122
 (sl. 1: 19). 
Te je godine u blizini prostora starih iskopavanja 
iz 1883. godine,
123
 otkriven i istražen jedan žarni 
grob s trbušastom žarom s parom okomitih ručki, 
od kojih je jedna namjerno odlomljena. Žara je 
bila poklopljena malom tankom kamenom pločom 
i bila je postavljena unutar kružno uklesanog 
udubljenja u živoj stijeni. Kod pregleda sadržaja 
urne korišteno je prvi put CT snimanje, čime su 
osim očekivanih koštanih ostataka pokojnika bili 
vidljivi priloženi ostaci širokih manžeta od tankog 
brončanog lima s kvačicom, a kao posebna novost 
prepoznat je štapić pigmenta umbre koja se mogla 
koristiti za tetovažu. Pigment se vjerojatno nalazio 
118 
 T. Percan, The Urn Grave from S. Martin in Istria, 
poster predstavljen na znanstvenom skupu “1973–2013 A 
Quarant'anni dallo scavo della necropoli della prima età 
del ferro di San Valentino” , 14. 02. 2013, San Vito al Tagli-
amento (PN); T. Percan, I. Pleština, The urn grave from S. 
Martin in Istria, referat predstavljen na Istituto Italiano di 
Preistoria e Protostoria, XlIX Riunione Scientifica Preistoria 
e Protostoria del Caput Adriae, Udine/Pordenone 8.–12. 
10. 2014. Rezultatima radiokarbonskih analiza koštanih 
ostataka groba 1, dobiveni su datumi 410–380 Cal BC.
119
  Baćić 1957.
120
  Rajić Šikanjić 2009, 263 s.
121
  Cestnik 2009, 158–165.
122
  Zahvaljujući zalaganju ing. arh. Jadranke Drempetić, 
i uz financiranje Grada Pazina, 2013. g. ponovo je pokrenuto 
istraživanje na području željeznodobne nekropole Beram, 
pod vodstvom Josipa Višnjića, Služba za arheološku ba-
štinu h rvatskog restauratorskog zavoda sa suradnicima iz 
Ospedali Riuniti iz Trsta i udruge Academia Jaufre' Rudel 
iz Gradisce d'Isonzo.
123
  Marchesetti 1883–1884; 1884; Moser 1884; Amoroso 
1885; Kučar 1979.
u cjevčici od organskog materijala koji se nije 
sačuvao. Osim toga, datum 910. g.pr.n.e., dobiven 
radiokarbonskom analizom, značajan je za dati-
ranje priloženog nakita, već nešto ranije nego je 
dosadašnjim kronologijama bilo pretpostavljeno.
124
Željeznodobna žarna nekropola u Puli (sl. 1: 4) 
otkrivena je i istraživana najvećim dijelom krajem 
19. i početkom 20. st., kad se grad počeo širiti od 
podnožja Kaštela, odnosno gradine prema istoku. 
Tada je zabilježeno oko 1000 grobova.
125
 U drugoj 
polovici prošlog stoljeća istraženo još nekoliko 
grobova nešto južnije i jedan grob pod prostorom 
terase iza h erkulovih vrata.
126
 Za potrebe ispiti-
vanja statike zgrade Arheološkog muzeja Istre, 
koji se nalazi na istočnoj padini gradine, 2007. 
godine uz istočni i zapadni ugao južne fasade 
iskopane su dvije sonde. U sondi 1, uz istočni 
ugao prvi put su otkriveni željeznodobni objekti. 
U najnižem sloju, na matičnoj stijeni, istražen 
je dio kuće s temeljima građenim suhozidom, 
podignutim uz stepenasti rub priklesane matične 
stijene. Prostor je bio prekriven nabijenom čistom 
crvenom zemljom, a uz sam zid bila je smještena 
mala kružna peć. Nađeni su brojni ostaci vezani uz 
svakodnevni život. Osim novih oblika kućanskog 
posuđa (visoki vretenasti pithosi, pladnjevi, peke, 
lonci), različiti oblici podmetača za posuđe, utezi 
124
  Višnjić et al. 2013.
125
  Gnirs 1925; Mihovilić 2014, 71, Sl. 34: A–C; 35; 36.
126 
 Baćić 1958; Mihovilić 2014, 74, Sl. 34: D,E.
Sl. 4: Pula, uz južnu fasadu Arheološkog muzeja Istre. 
Kružna peć s minijaturnim posudama.
Fig. 4: Pula, beside the south façade of the Arheološki 
muzej Istre. Round kiln with miniature pots.

520 Kristina Mihovilić
za tkalački stan i za preslice, alatke od kosti i roga 
(igle, šila, motike, pijuci), brojni otpaci od ishrane 
(kosti sisavaca, riba, ptica, školjke, puževi).
127
 U 
pepelu, unutar kružne peći nalazilo se dvadesetak 
minijaturnih posuda,
128
 koje su se vjerojatno pekle 
u žaru na kojem se istovremeno pripremala hrana 
(sl. 4). Objekt je nalazima datiran u 9. i 8 st.pr.n.e. 
Vjerojatno je bio uništen požarom, ali je vrlo brzo 
nad njim nastala nova nastamba sa slično građe-
nim temeljima.
129
 Na istom ograničenom prostoru 
sonde, u slojevima nad kućama, pronađena su 
tri žarna groba,
130
 što dokazuje u ovom slučaju, 
127
  Brajković, Radović, Oros Sršen 2011, 74–76; Mi-
hovilić 2011.
128
  Mihovilić 2011, 11–24; Balj 2014.
129
  Mihovilić 2011, 11–31.
130
  Mihovilić 2014, 74, Sl. 34: F.
alterniranje naselja i nekropole. Dvije su žare bile 
slabije izrade i nađene bez posebne zaštite, a sa-
državale su kosti odrasle osobe. Treća žara je bila 
položena na nakupinu kamenja, i sadržavala kosti 
djeteta u dobi od 1 do 3 godine starosti.
131
 Priložen 
je bio par malih brončanih spiralnih narukvica i 
neodređeni koštani predmet. Žara ima oblik ma-
log vrča (olpe) s trolisnim ušćem, izrađen od fine 
bucchero keramike s tragovima poliranja,
132
 koji je 
paralelom iz nekropole Pozzili (antički Samnium) 
datiran između 570./560.–520. g.pr.n.e.
133
Nekoliko godina kasnije, istraživani su južni 
podrumski prostori unutar zgrade Arheolo-
škog muzeja Istre u Puli (sl. 5). Istraživanjima 
131
  Rajić Šikanjić 2011, 68–71.
132
  Mihovilić 2011, 32 s.
133
  Macchiarola 1991, 76, T. 1c: 4.
Sl. 5: Pula, južni podrum Arheološkog muzeja Istre. Podnica s kružnim vatrištem.
Fig. 5: Pula, south underground level of the Arheološki muzej Istre. Floor of the house 
with a round fireplace.

521 Istra kroz željezno doba
2014–2016. g., koje je vodila Maja Čuka, na razini 
matične stijene, otkriveni su veći prostori ogra-
ničeni suhozidovima, s podovima prekrivenim 
čistom crvenom nabijenom zemljom (slično kao 
izvan zgrade u sondi 1, iz 2007. g.) i s više kružnih 
vatrišta s profiliranim rubom. Nalazi iz podrum-
skih prostora se još obrađuju, ali se mogu datirati 
u rasponu vjerojatno već od kraja ranog/početka 
srednjeg brončanog doba (igla tipa Wetzlendorf 
II)
134
 pa do u rimsko razdoblje.
135
Istraživanjima malog rimskog kazališta zapadno 
od Muzeja, na istočnoj padini gradine, također 
je došlo do nalaza žarnih grobova i dijelova su-
hozidanih željeznodobnih objekata,
136
 a posebna 
koncentracija grobova istraživana je tijekom 2020. 
godine, ponovo u istočnom podnožju gradine, uz 
“Dvojna vrata” (Porta Gemina) i unutar rimskih 
zidina.
Na dijelu sjevernog podnožja gradinskog bre-
žuljka, u blizini izvora pitke vode i morske obale, 
134
  h änsel, Teržan 2020, 210, Sl. 25.
135
  Čuka 2015; M. Čuka, Ž. Budim, Prikaz istraživanja 
sa nalazišta AMI zgrada 2015/2016, poster predstavljen na 
Znanstvenom skupu h AD-a u Bjelovaru, 2016.
136 
 Petešić 2014, 365.
na području tzv. Četvrti sv. Teodora u Puli, pod 
srednjovjekovnim i rimskim slojevima, istražene 
su veće površine s obrisima velikih prapovijesnih 
objekata i dobro sačuvanim ognjištima. Jedno če-
tvrtasto ognjište oblikovano okomito postavljenim 
tankim kamenim pločama vapnenca, datirano je 
14C analizom u 4. st.pr.n.e., ali su na istraženom 
prostoru dokumentirani nalazi koji dokazuju 
kontinuitet nastanjenosti već od 10. st.pr.n.e.
137
Brojni novi nalazi prikupljeni su u Nezakciju 
(sl. 1: 1), gdje se s radovima priprema za rekon-
strukciju i prezentaciju ostataka rimskih hramova 
(1978.–1982.), došlo do prapovijesnih slojeva. 
Tada je bilo moguće istražiti cijeli središnji prostor 
srednjeg hrama B, gdje je 1981. godine nađena 
grobnica s figuralno ukrašenim situlama, brojna 
importirana keramika, dijelovi oružja i sl.
138
 Iz 
istraženih dijelova prostora rimskih hramova, u 
sloju s prapovijesnim nalazima koji prati matičnu 
stijenu, nije bilo moguće detaljnije utvrditi stra-
tigrafiju, ali su prikupljeni brojni predmeti koji 
dopunjuju sliku o značaju Nezakcija i njegovih 
137
  Starac 2011; Orlić 2011a; 2011b; Petešić 2011; 2012.
138
  Mihovilić 1996.
Sl. 6: Zambratija, šivani brod in situ.
Fig. 6: Zambratija, the sewn boat in situ.

522 Kristina Mihovilić
stanovnika (stamnoi, zvonolike situle, srebrni nakit, 
negovske kacige, i sl.).
139
Na kraju je potrebno posebno istaknuti izuzetan 
nalaz plovila u Zambratiji (sl. 1: 39). Plovilo je 
građeno šivanjem, pretpostavljena mu je dužina 
9,11 m, širina 2,28 m, a visina 0,66 m (sl. 6)
140
 i 
mogao je ploviti po mirnijim, zatvorenim vodama.
141
 
Datirano je 14C analizom u razdoblje 1120.–930. 
g.pr.n.e.,
142
 što odgovara razdoblju velikih pro-
mjena na području Istre (I stupanj razvoja istarske 
grupe). Takvim je plovilima bilo moguće povezi-
139
  Guštin 2019; Mihovilić 1994–1995; 2007b; 2017.
140
  Poveda, Boetto 2019.
141
  Boetto, Pomey 2019, 178.
142
  Guibal et al. 2019, 120 s., Sl. III.2.
vati obale sjevernog Jadrana, njene lagune i ušća 
velikih rijeka, posebno s u to vrijeme značajnim 
kasnobrončanodobnim proizvodnim centrom u 
Frattesini. Smatra se arhetipom tehnike gradnje 
brodova šivanjem na Jadranu, koja se zadržala 
do ranog srednjeg vijeka.
143
 Osim toga, može se 
smatrati potvrdom vrlo rane prisutnosti i aktivno-
sti h istra na prostoru Jadrana, kao i tehnologiju 
gradnje šivanjem, koje navode antički izvori.
144
143
  Boetto, Uhač, Koncani Uhač 2019, 86; Boetto, 
Pomey 2019, 160–162.
144
  Križman 1979, 135, 157 (o gusarenju Liv. 10,2; 
40,18); 200–204 (o šivanim brodovima Fest 460 L).
AMOROSO, A. 1885, I castellieri istriani e la necropoli 
di Vermo presso Pisino. – Atti e memorie della Società 
Istriana di Archeologia e Storia patria 1.
AMOROSO, A. 1889, l e necropoli preistoriche dei Pizzughi. 
– Atti e memorie della Società Istriana di Archeologia e 
Storia patria 5, 225–261.
BAćI ć, B. 1957, Ilirsko žarno groblje u Kaštelu kraj Buja. 
– Jadranski zbornik 2, 381–432.
BAć Ić , B. 1958, Novi ilirski žarni grobovi u Puli. – Ja-
dranski zbornik 3, 315–322.
BAl J, l . 2014, Učenje kroz igru – lončarstvo i izrada 
igračaka u prapovijesnoj Puli. – Histria arhaeologica 
45 (2015), 71–94.
BATOVIć, Š. 1959, Iz ranog željeznog doba l iburnije. – 
Diadora 1, 37–81.
BATOVIć, Š. 1966, Pregled željeznog doba na istočnoj 
jadranskoj obali. – Vjesnik za arheologiju i historiju 
dalmatinsku 68 (1973), 47–74.
BATOVIć, Š. 1986–1987, Istarska kultura željeznog doba. 
– Radovi FFZd 26 (13)(1987), 5–74.
BEKIć, l. 1996, Sustav gradina na rovinjskom području. 
– Histria archaeologica 27 (1998), 19–92.
BENUSSI, B. 1927–1928, Dalle annotazioni di Alberto 
Puschi per la carta archeologica dell'Istria. - Archeografo 
Triestino 14, III s., 245–282.
BOETTO, G., P . POMEY 2019, Brod Zambratija u kontekstu 
drevnih tradicija šivanih brodova na Mediteranu. – V 
/ In: I. Koncani Uhač, G. Boetto, M. Uhač (ur. / eds.), 
Zambratija. Prapovijesni šivani brod. Rezultati arheološkog 
istraživanja, analiza i studija, Monografije i katalozi 
Arheološki muzej Istre 33, 158–178.
BOETTO, G., M. Uh AČ, I. KONCANI UhAČ 2019, 
Brodska konstrukcija. – V / In: I. Koncani Uhač, G. 
Boetto, M. Uhač (ur. / eds.), Zambratija. Prapovijesni 
šivani brod. Rezultati arheološkog istraživanja, analiza 
i studija, Monografije i katalozi Arheološki muzej Istre 
33, 62–87.
BOl TIN TOME, E. 1967, Poročilo o raziskovanju na 
srednjem prečnem nasipu Kaštelirja pri Dvorih nad 
Izolo (Compte rendu sur les recherches effectuée sur la 
digue transversale moyenne de Kaštelir près de Dvori 
au-pressus d’Izola). – Arheološki vestnik 18, 163–177.
BRAJKOVIć, D., S. R ADOVIć, A. O ROS SRŠEN 2011, 
Arheozoološka obilježja. – V / In: K. Mihovilić, Na 
početku je bila peć. Željeznodobno naselje i nekropola 
uz temelje Arheološkog muzeja Istre, Arheološki muzej 
Istre. Katalog 82, 72–76.
BURŠIć MATIJAŠI ć , K. 1988–1989, Gradina Vrčin u 
okviru brončanog doba Istre. – Arheološki vestnik 
39–40, 475–494.
BURŠIć MATIJAŠI ć, K. 2007, Gradine Istre. – Pula.
BURTON, R. F. 1877, Note sopra i castellieri o rovine pre-
istoriche della penisola Istriana. – Capodistria (reprint 
Trieste 1970).
CARDAREllI, A. 1983, Castellieri nel Carso e nell’Istria: 
Cronologia degli insediamenti fra media età del bronzo 
e prima età del ferro. – V / In: Preistoria del Caput 
Adriae, 87–104, Trieste.
CESTNIK, V. 2009, Željeznodobna nekropola Kaštel kod 
Buja. – Monografije i katalozi Arheološki muzej Istre 18.
ČOVIć, B., S. GABROVEC 1971, Âge du fer. – Epoque 
préhistorique et protohistorique en Yougoslavie – Recher-
ches et résultats, 325–349, Beograd.
ČUKA, M. 2015, Pula – Arheološki muzej Istre. – Hrvatski 
arheološki godišnjak 12 (2016), 409–411.
DE JUlIIS, E. M . 1977, La ceramica geometrica della 
Daunia. – Firenze.
DEll A CASA, Ph. 1996, Velika Gruda 2. – Universitäts-
forschungen zur prähistorischen Archäologie 33.
DUhN, F., F. MESSERSChMIDT 1939, Italische Gräber-
kunde. – h eidelberg.
DUl AR, J. 1982, Halštatska keramika v Sloveniji (Die 
Grabkeramik der älteren Eisenzeit in Slowenien). – Dela 
1. razr. SAZU 23.
EGG, M. 1988, Antike Helme. – Monographien des Römi-
sch-Germanischen Zentralmuseums 14.
FISChER , J. 1984, Die vorrömische Skulpturen von Nesac-
tium. – Hamburger Beiträge zur Archäologie 11, 9–98.

523 Istra kroz željezno doba
FREY , O.-h. 1969, Die Entstehung der Situlenkunst. – 
Römisch-Germanische Forschungen 31.
FREY , O.-h. 2002, Sculture in pietra in Europa Centrale 
ed in Italia. – Padusa 38 n.s., 13–17.
GABROVEC, S. 1987a, Svetolucijska grupa. – V / In: Prai-
storija jugoslavenskih zemalja 5. Željezno doba, 120–150.
GABROVEC, S. 1987b, Notranjska grupa. – V / In: Praisto-
rija jugoslavenskih zemalja 5. Željezno doba, 151–177.
GABROVEC, S., K. MIh OVIlI ć 1987, Istarska grupa. – 
V / In: Praistorija jugoslavenskih zemalja 5. Željezno 
doba, 293–338.
Gl OGOVIć, D. 1979, Nalazi geometrijske keramike iz 
Daunije na području Istre. – Histria archaeologica 
10/1, 57–84.
Gl OGOVIć, D. 1998, Protogeometrijska apulska keramika 
iz Nezakcija. – Histria antiqua 2, 55–60.
Gl OGOVIć, D. 2003, Fibeln im kroatischen Küstengebiet. 
– Prähistorische Bronzefunde 14/13.
GNIRS, A. 1925, Istria praeromana. – Karlsbad.
GOBBI, C. 1999, Schede. – V / In: Piceni, popolo d’Europa, 
200–203, Roma.
GUIBAl et al. 2019 = F. Guibal, Ch. Oberline, A. F. 
Dominguez, G. Boetto 2019, Datiranje. – V / In: I. 
Koncani Uhač, G. Boetto, M. Uhač (ur. / eds.), Zam-
bratija. Prapovijesni šivani brod. Rezultati arheološkog 
istraživanja, analiza i studija, Monografije i katalozi 
Arheološki muzej Istre 33, 120–121.
GUŠTIN, M. 1974, Mahaire. Doprinos k povezavam 
Picena, Slovenije in srednjega Podonavja (Mahaira 
Krumschwerter: Urgeschichtliche Verbindungen Pice-
num – Slowenien – Basarabi). – Situla 14/15, 77–94.
GUŠTIN, M. 2019, Zu den alpinen Negauer h elmen aus 
Reutte (Tirol) und Nesactium (Istrien), Mit einem Be-
itrag von Kristina Mihovilić. – V / In: h. Baitinger, M. 
Schönfelder (ur. / eds.), Hallstatt und Italien, Festschrift 
für Markus Egg, Monographien des Römisch-Germa-
nischen Zentralmuseums, 154, 365–388.
h äNSEl, B. 1967, Plastik der jüngeren Bronzezeit und der 
älteren Eisenzeit aus Bulgarien. – Germania 47, 62–86.
h äNSEl, B., B. TERŽAN 2020, Metalni predmeti i drugi 
pojedinačni nalazi od kamena, gline, kosti i veprovog 
zuba / Metallgegenstände und andere Funde aus Stein, 
Ton, Knochen und Eberzahn. – V / In: B. h änsel, K. 
Mihovilić, B. Teržan et al., Monkodonja 3. Istraživanje 
protourbanog naselja bronačanog doba Istre. Nalazi od 
metala, gline, kosti i kamena te ljudskih i životinjskih 
kostiju / Monkodonja 3. Forschungen zu einer protourbanen 
Siedlung der Bronzezeit Istriens. Die Funde aus Metall, 
T on, Knochen und Stein sowie die menschlichen und tieri-
schen Knochen, Monografije i katalozi Arheološki muzej 
Istre 34, 147–262 [http://www.ami-pula.hr/fileadmin/
user_upload/Dokumenti/2020/MONOGRAFIJE_I_KA-
TAl OZI/28.05.2020/monkodonja-3_1.pdf].
hARDING, A. 1995, Die Schwerter in ehemaligen Jugo-
slawien. – Prähistorische Bronzefunde 6/14.
hE ll MUTh KRAMBERGER , A., S. MüllER , M. 
ČUKA 2018, Monbrodo – Prapovijesna gradina blizu 
plaže Cisterna, južno od grada Rovinja, u svjetlu novih 
istraživanja. – Histria archaeologica 49 (2019), 13–37.
hOERNES, M. 1894, Ausgrabungen auf den Castellier 
von Villanova am Quieto in Istrien. – Mitteilungen des 
Archaeologische Gesellschaft 24, 155–184.
hOERNES, M. 1905, Die prähistorische Nekropole von 
Nesactium. – Jahrbuch der K. K. Zentral-Kommission für 
Erforschung und Erhaltung der Kunst- und Historischen 
Denkmale, NF. 3, 325–344, Wien.
hOERNES, h., O. MENGhIN 1925, Urgeschichte der 
Bildenden Kunst in Europa. – Wien.
KNEZ, T . 1973, Figurale Situlen aus Novo mesto (Figuralne 
situle iz Novega mesta). – Arheološki vestnik 24, 309–326.
KNEZ, T. 1984, Situlska umjetnost u Jugoslaviji. – V / In: 
Duhovna kultura Ilira, Posebna izdanja ANUBih 67, 
Centar za balkanološka ispitivanja 11, 89–104.
KOZlIČI ć, M. 1986, Antička obalna linijau svijetlu hidro-
arheoloških istraživanja. – Izdanja HAD-a 11/2, 135–165.
KRIŽMAN, M. 1979, Antička svjedočanstva o Istri. Istra 
kroz stoljeća, Prvo kolo, Knjiga 1. – Pula, Rijeka.
KUČAR, V . 1979, Prahistorijska nekropola Beram. – Histria 
archaeologica 10/1, 85–131.
lUCKE, W., O.-h. FREY 1962, Die Situla in Providence. 
– Römisch-Germanische Forschungen 26.
MACCh IAROl A, I. 1991, Schede (c1–c138). – V / In: 
Samnivim. Archeologia del Molise, 76–90, Roma.
MARChESETTI, C. 1883–1884, l a necropoli di Vermo 
presso Pisino nell’Istria. – Bolletino della Società di 
scienze naturali in Trieste 8, 265–294.
MARChESETTI, C. 1884, Di alcune antichità scoperte a 
Vermo presso Pisino d’Istria. – Archeografo Triestino 
n.s. 10, 416–424.
MARChESETTI, C. 1903, I Castellieri preistorici di Trieste 
e della Regione Giulia. – Trieste.
MATOŠEVIć, D., K. MIh OVIlI ć 2004, Prapovijesni nalazi 
na trgu G. Matteottija u Rovinju. – Rovinj.
MIh OVIlI ć, K . 1972, Nekropola Gradine iznad l imskog 
kanala. – Histria archaeologica 3/2 (1977).
MIh OVIlI ć, K. 1979, Gradina Punta Kašteja kod Medu-
lina. – Histria archaeologica 10/1, 37–51.
MIh OVIlI ć, K. 1986, Histri i Etruščani. – Monografije i 
katalozi Arheološki muzej Istre 2.
MIh OVIlI ć, K. 1989–1990, Narukvice – manžete s 
graviranim ukrasom. – Histria archaeologica 20–21 
(1990), 29–53.
MIh OVIlI ć, K. 1991a, Nalazi prahistorijskih ostava na 
području Istre (V orgeschichtliche h ortfunde in Istrien). 
– Arheološki vestnik 42, 207–218.
MIh OVIlI ć, K. 1991b, l’ Istria dal IV al I secolo a. C. – V 
/ In: Preistoria e protostoria dell’ Alto Adriatico, Antichità 
Altoadriatiche 37, 157–164.
MIh OVIlI ć, K. 1994–1995, Srebrni nakit iz Nezakcija. 
– Diadora 16–17 (1995), 81–100.
MIh OVIlI ć, K. 1995, Školjić (Funtana) i tragovi pra-
povijesnih obalnih i otočnih lokaliteta Istre. – Histria 
archaeologica 26 (1997), 28–57.
MIh OVIlI ć, K. 1996, Nezakcij – nalaz grobnice 1981. 
godine. – Monografije i katalozi Arheološki muzej Istre 6.
MIh OVIlI ć, K. 1998, Prapovijesni kameni spomenik 
iz Kaštela – Castelvenere. – Bujština ’90’ 9–12, Umag.
MIh OVIlI ć, K. 1999–2000, Sceptar iz Nezakcija. – Opu-
scula archaeologica 23–24, 21–26.
MIh OVIlI ć, K. 2001a, Nezakcij. Prapovijesni nalazi 
1900–1953. – Monografije i katalozi Arheološki muzej 
Istre 11.

524 Kristina Mihovilić
MIh OVIl Ić, K. 2001b, Kratki mač – bodež s trokutastom 
pločom za nasad ručke iz Istre (Kurzschwerter – Dolche 
mit dreieckiger Griffplatte aus Istrien). – Arheološki 
vestnik 52, 173–179.
MIh OVIlI ć, K. 2002, Grčki i helenistički nalazi u Istri i 
Kvarneru. – V / In: N. Cambi, S. Čače, B. Kirigin (ur. 
/ eds.), Grčki utjecaj na istočnoj obali Jadrana. Zbornik 
radova sa znanstvenog skupa održanog 24. do 26 rujna 
1998. godine u Splitu, Biblioteka knjiga Mediterana 
26, 499–519.
MIh OVIlI ć, K. 2004, Ceramica greca in Istria. – V / In: 
l. Braccesi (ur. / ed.), Studi sulla Grecità d’Occidente. I 
Greci in Adriatico 2, h esperìa 18, 101–121.
MIh OVIlI ć, K. 2007a, I vasi del tipo kothon nell’Adriatico 
orientale. – V / In: M. Guštin, P. Ettel, M. Buora (ur. / 
eds.), Piceni ed Europa, Archeologia di frontiera 5, 85–94.
MIh OVIlI ć, K. 2007b, Brončani stamnoi iz Nezakcija. – 
V / In: M. Blečić, M. Črešnar, B. h änsel, A. h ellmuth, 
E. Kaiser, C. Metzner-Nebelsick (ur. / eds.), Scripta 
paehistorica in honorem Biba T eržan, Situla 44, 613–621.
MIh OVIlI ć, K. 2007c, Istrian Contacts with the Aegean 
throughout the early Iron Age. – V / In: I. Galanaky, h. 
Tomas, Y. Gamakis, R. l affineur (ur. / eds.), Beetwen 
the Aegean and Baltic Seas. Prehistory Across Borders, 
Aegaeum 27, 343–349.
MIh OVIl Ić, K. 2011, Na početku je bila peć. Željeznodobno 
naselje i nekropola uz Arheološki muzej Istre. – Arheološki 
muzej Istre. Katalog 82, 7–41.
MIh OVIlI ć, K. 2012, Bronzo finale in Istria. – V / In: 
V. Bellelli (ur. / ed.), Le origini degli Etruschi. Storia 
Archeologia Antropologia, 411–431, Roma.
MIh OVIl Ić , K. 2013, Castellieri – Gradine of the Northern 
Adriatic. – V / In: h. Fokkens, A. h arding (ur. / eds.), The 
Oxford Handbook of the European Bronze Age, 864–876.
MIh OVIlI ć, K. 2014, Histri u Istri. Željezno doba Istre. 
– Monografije i katalozi Arheološki muzej Istre 23.
MIh OVIlI ć, K. 2017, h elenističke brončane situle iz Ne-
zakcija. – Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku 
110/1, 257–274.
MIh OVIlI ć, K., P . R AJIć Š IKANJIć 2016, Nalaz žarnog 
groba kod Mariškići (l upoglav). – Histria archaeologica 
47 (2017), 57–76.
MIh OVIlI ć et al. 2001 = K. Mihovilić, B. T eržan, B. h änsel, 
D. Matošević, C. Becker 2001, Rovinj prije rima / Rovi-
gno prima dei Romani / Rovinj vor den Römern. – Kiel.
Ml ADIN, J. 1964, Umjetnički spomenici prahistorijskog 
Nezakcija. – Kulturno-povijesni spomenici Istre 5, Pula.
Ml ADIN, J. 1966–1969, h alštatska nekropola na Gradini 
iznad l imskog kanala. – Jadranski zbornik 7, 289–315.
Ml ADIN, J. 1974, Brončane posude i šljemovi iz Istre. – 
Diadora 7, 35–158.
Ml ADIN, J. 1977–1978, Geneza čovjeka u likovnim 
spomenicima iz prapovijesnog Nezakcija. – Histria 
archaeologica 8–9 (1995).
Ml ADIN, J. 1980, Sitna prapovijesna plastika u Arheolo-
škom muzeju Istre u Puli. – Diadora 9, 165–195.
MORETTI, M. 1983, l a necropoli del castelliere media-
no di Pizzughi. – V / In: Preistoria del Caput Adriae, 
153–158, Trieste.
MOSER, C. 1884, Bericht über die Nekropole von Vermo 
nächts Mitterburg – Pisino. – 7. Bericht d. prähisto-
rische Commission d. Akademie d. Wissenschaften, 1 
Abt. 89, 11–34.
Müll ER, S., M. ČUKA, A. hE ll MUTh K RAMBERGER 
2016, Monbrodo – nova istraživanja gradine južno od 
Rovinja u blizini uvale Cisterna. – Histria archaeologica 
47 (2017), 21–55.
ORlI ć, l . 2011a, Željeznodobne fibule s nalazišta Četvrt 
sv. Teodora u Puli. – Histria archaeologica 42 (2012), 
185–215.
ORlI ć, l. 2011b, h istarsko razdoblje. – V / In: A. Starac, 
Pula. Rađanje grada, Arheološki muzej Istre. Katalog 
83, 7–12.
PERCAN, T. 2010, Sv. Martin iznad l imskog kanala. – 
Hrvatski arheološki godišnjak 2 (2011), 418–421.
PETEŠIć, S. 2011, Uoči osnutka rimske kolonije. – V / 
In: A. Starac, Pula. Rađanje grada, Arheološki muzej 
Istre. Katalog 83, 13–17.
PETEŠIć, S. 2012, Nalazi sive venetske keramike s arheolo-
škog lokaliteta u četvrti sv. Teodora u Puli. – Arheološki 
muzej Istre. Vitrina mjeseca 1.6.–1.7.2012, Pula.
PETEŠIć, S. 2014, Pula – Malo rimsko kazalište. – Hrvatski 
arheološki godišnjak 11 (2015), 363–365.
POlŠAK, A., D. ŠIKI ć 1973, Osnovna geološka karta 
SFRJ. – Beograd.
POVEDA, P , G. BOETTO 2019, Preliminarna rekonstruk-
cija. – V / In: I. Uhač Koncani, G. Boetto, M. Uhač (ur. 
/ eds.), Zambratija. Prapovijesni šivani brod. Rezultati 
arheološkog istraživanja, analiza i studija, Monografije 
i katalozi Arheološki muzej Istre 33, 96–103.
PUSChI, A. 1905, l a necropoli preromana di Nesazio, 
Relazione degli scavi eseguiti negli anni 1901, 1902 
e 1903, Nesazio–Pola. – Atti e memoria della Società 
istriana di archeologia e storia patria 22, 3–202.
RAJIć Š IKANJIć, P. 2009, Analiza spaljenih ljudskih 
koštanih ostataka s lokaliteta Kaštel kod Buja. – V / 
In: V. Cestnik, Željeznodobna nekropola Kaštel kod 
Buja. Analiza pokopa željeznodobne Istre, Monografije 
i katalozi Arheološki muzej Istre 18, 261–278.
RAJIć Š IKANJIć, P. 2011, Analiza spaljenih skeletnih 
ostataka iz urni pronađenih u sondi 1 uz južni zid Ar-
heološkog muzeja Istre u Puli. – V / In: K. Mihovilić, 
Na početku je bila peć. Željeznodobno naselje i nekropola 
uz temelje Arheološkog mueja Istre, Arheološki muzej 
Istre. Katalog 82, 65–71.
RIĐANOVIć et al. 1975 = J. Riđanović, V . Rogić, J. Roglić, 
T. Šegota 1975, Sjeverno h rvatsko primorje. – V / In: 
Geografija SR Hrvatske 5, Zagreb.
SAKARA SUČEVIć, M. 2004, Kaštelir. Prazgodovinska 
naselbina pri Novi vasi / Brtonigla (Istra) (Prehistoric 
settlement near Nova vas / Brtonigla (Istria)). – Annales 
Mediterranea, Koper.
STARAC, A. 2011, Pula. Rađanje grada. – Arheološki 
muzej Istre. Katalog 83.
STICOTTI, P. 1902, Relazione preliminare sugli scavi 
di Nesazio. – Atti e memorie della Società istriana di 
archeologia e storia patria 18, 121–147.
STICOTTI, P . 1905, Di alcuni feammenti lapidei con fregi 
micenei trovati a Nesazio in Istria. – Atti del Congresso 
Internazionale di Scienze Storiche (Roma, 1–9 aprile 
1903) II, Atti della Sezione I: Storia antica e filologia 
classica, 147–156, Roma.
ŠEGOTA, T., A. FIlIPČI ć 1991, Arheološki i geološki 
pokazatelji holocenskog položaja razine mora na istočnoj 
obali Jadranskog mora. – Rad Hrvatske akademije 

525 Istra in the Iron Age
znanosti i umjetnosti 458. Razred za prirodne znanosti 
25, 149–172.
TAMARO, B. 1927, A proposito di alcune sculture di Ne-
sazio. – Bullettino di Paletnologia Italiana 47, 116–143.
TERŽAN, B. 1976, Certoška fibula (Die Certosafibel). – 
Arheološki vestnik 27, 317–443.
TERŽAN, B. 1996, Urnenfelderzeitliche h alsringe zwischen 
der nördlichen Adria und Südpolen. – V / In: Problemy 
epoki brazu i wczesnej epoki źelaza w Eupopie Środkowey, 
489–501, Kraków.
TERŽAN, B. 2007, Principi e guerrieri delle due sponde 
altoadriatiche. – V / In: M. Guštin, P. Ettel, M. Buora 
(ur. / eds.), Piceni ed Europa, Archeologia di frontiera 
7, 39–54.
TURK, P. 1996, Datacija poznobronastodobnih depojev 
/ The Dating of l ate Bronze Age h oards. – V / In: B. 
T eržan (ur. / ed.), Depojske in posamezne kovinske najdbe 
bakrene in bronaste dobe na Slovenskem 2 / Hoards and 
Individual Metal Finds from the Eneolothic and Bronze 
Ages in Slovenia 2, Katalogi in monografije 30, 89–123.
UREM, D. 2012, Limska Gradina, Keramika s područja 
nekropole. – Monografije i katalozi Arheološki muzej 
Istre 21.
VIDUlI TORl O, M. 2005, Il Civico Museo di Storia ed 
Arte e l’Orto Lapidario a Trieste. – Trieste.
VIŠNJIć et al. 2013 = J. Višnjić, F. Cavalli, T. Percan, D. 
Innocenti 2013, Žarni željeznodobni grob iz Berma. – 
Histria archaeologica 44 (2014), 31–62.
YNTEMA, D. G. 1985, The Matt-painted Pottery of Southern 
Italy. – Utrecht.
Investigations into the Iron Age of the Istra 
Peninsula began with the excavations of the first 
urn cemetery at Beram in 1883 (Fig. 1: 19). This 
was followed by the excavations of the cemeteries 
at Picugi (Fig. 1: 14–16), Pula (Fig. 1: 4), Nesactium 
(Fig. 1: 1), Kaštel near Buje (Fig. 1: 28), Sv. Dionizij 
(Fig. 1: 25), Sv. Martin near Tar (Fig. 1: 22), after 
1950 again at Kaštel near Buje, l imska gradina (Fig. 
1: 10), Nesactium and recently again at Beram, Sv. 
Martin above l imski kanal (Fig. 1: 9) and Pula.
The finds from these sites were analysed and 
culturally attributed, most frequently viewed in 
relation to the cemeteries at Este, Sv. l ucija / Most 
na Soči and the Venetic culture; they were dated 
from the 6
th
 century BC onwards. Šime Batović was 
the first to identify the finds as forming a distinct 
cultural group of the Iron Age, developed alongside 
those in Posočje, the Kras and Notranjska, dating 
its beginnings to the 9
th
 century BC. 
Stane Gabrovec revised the knowledge of the 
territory (large part of the peninsula with the 
northwest and north border on the River Rižana 
and in ćićarija, the east border on the River Raša; 
Fig. 1) and chronology of the Istra Iron Age group 
(beginning in the 10
th
 century BC); he presented 
his revision in the 1970/71 seminar in l jubljana. In 
light of this, earlier findings were then reassessed 
and upgraded with the results of the new inves-
tigations in the cemeteries. This led to a revised 
chronology published in 1987, which is still valid 
today, albeit with minor corrections (Fig. 2).  
The Bronze Age hillforts of Istra witnessed an 
abrupt end or change at the transition from the 
12
th
 to the 11
th
 century BC; this is particularly 
apparent in the funerary rite, which changed from 
inhumation to cremation. From this point onwards, 
it is possible to trace a continuous cultural develop-
ment across Istra, especially in the necropoleis that 
were extensively investigated, for example those 
at Beram, Picugi, Pula and Nesactium.
New investigations, stray finds and the applica-
tion of new technologies have brought a wealth 
of new knowledge. This enabled us to shift the 
beginning of cremation in Istra back to the 12
th
 
century BC, which corresponds with the l ate 
Bronze Age and Urnfield culture according to the 
central European chronology, with the appearance 
of the proto-Villanova culture on the Apennine 
Peninsula and with l ate h elladic IIIc in the Ae-
gean. The earliest urn graves in the cemeteries of 
Istra (the Istra I phase – 12
th
/11
th
–10
th
 century 
BC), which show a continuation often until the 
period of Romanisation, reveal the elements of all 
the above-enumerated cultures (Pl. 1).
The beginning of the next, Istra/h istri II phase, 
can be inferred from the 14C date of an urn from 
Beram (910 BC). It shows that the novelties and 
with them the Istra II phase began even before the 
end of the 10
th
 century and concluded before the 
end of the 8
th
 century BC; the phase is marked 
with characteristic urns in the shape of globular 
jugs or neckless vessels with an inverted rim and 
Istra in the Iron Age
Summary

526 Kristina Mihovilić
decorated with pseudo-cord, incised, applied or 
painted spirals, meanders and other simple motifs. 
Grave goods are very modest, most frequently broad 
band bracelets of sheet bronze and sometimes 
a bronze knife or ornamental pin, also bearing 
incised decoration such as that on pottery (Pl. 2).
From the Istra III phase (late 8
th
 century BC) to 
the beginning of Romanisation, i.e. the end of the 
1
st
 century BC, evidence from urn graves, necropo-
lises and settlements suggests that Istra became the 
junction of contacts between the north-eastern, 
central and Adriatic coasts of southern Italy, the 
Alps, as well as the Posočje, the Kras, Notranjska 
and Dolenjska regions (Pl. 3–5). This is most 
clearly illustrated in the monuments of situla art 
thus far known from Nesactium (Fig. 3). Towards 
the end of the 6
th
 and beginning of the 5
th
, Greek 
black and red figure pottery first appeared, as well 
as bronzework coming from workshops in Thrace 
and Macedonia. 
The important location of Istra, and Nesactium 
as its political and religious centre, is underscored 
by the numerous finds of imported luxury goods 
(such as bronze vessels decorated in the situla art 
style) and monumental stone statues (parts of a 
torso belonging to a young man, horseman, women 
shown in labour and nursing an infant, as well as 
parts of slabs decorated with spirals and meanders).  
Kristina Mihovilić
Cara Emina 6
hR – 52100 Pula 
kristina.mihovilic@gmail.com
The 2007 and 2013–2020 rescue excavations 
taking place in Pula, particularly the eastern 
slope of Kaštel and its hillfort (under and around 
the building housing the Arheološki muzej Istre) 
(Fig. 4; 5), as well as its northern foot (district 
Sv. Teodor) have brought to light new evidence 
on the life in Iron Age settlements. Thus far 
only published as preliminary reports, this new 
evidence is of great importance for understand-
ing the daily life of the Iron Age inhabitants of 
Istra. Also significant is the sewn boat found off 
Zambratija (Fig. 6), which is the earliest known 
vessel of this type found in the Mediterranean 
and physical evidence of the maritime navigation 
of Istra’s inhabitants previously only known from 
ancient written sources.
Translation: Andreja Maver
Slikovno gradivo: Fig. 5 (foto: Tanja Draškić Savić). – Fig. 6 (foto: Philippe Groscaux).
Illustrations: Fig. 5 (photo: Tanja Draškić Savić). – Fig. 6 (photo: Philippe Groscaux).

527 Istra kroz željezno doba
T. 1: Stupanj Istra I. l imska gradina, grob 57.
T. 1: The Istra I phase. l imska gradina, Grave 57.

528 Kristina Mihovilić
T. 2: Stupanj Istra II. Nezakcij, grob IV/2.
T. 2: The Istra II phase. Nesactium, Grave IV/2.

529 Istra kroz željezno doba
T. 3: Stupanj Istra III. Izbor tipičnih predmeta: 1–5 Nezakcij (grob I/12); 6, 7 Picugi; 8, 9 Picugi II (grob 19); 10, 11 Kaštel 
kod Buja (grob 1); 12 Kaštel kod Buja (groba 2); 13–15 Beram (grob 12). Različita mjerila.
T. 3: The Istra III phase. Select characteristic goods: 1–5 Nesactium (Grave I/12); 6, 7 Picugi; 8, 9 Picugi II (Grave 19); 
10, 11 Kaštel near Bujee (Grave 1); 12 Kaštel near Buje (Grave 2); 13–15 Beram (Grave 12). Different scales.

530 Kristina Mihovilić
T. 4: Stupanj Istra IV. Izbor tipičnih predmeta: 1, 2, 12 Nezakcij (grob V/8); 3 Nezakcij (grob I/15,16,17); 4, 5, 7, 9, 10, 
14, 17 Nezakcij; 8, 11, 13, 15, 16, 20 Nezakcij (grob I/12); 19 Nezakcij (grobnica 1981.); 6 Beram (grob 9); 18 Kringa; 
21 Picugi I (grob 54). Različita mjerila.
T. 4: The Istra IV phase. Select characteristic goods: 1, 2, 12 Nesactium (Grave V/8); 3 Nesactium (Grave I/15,16,17); 4, 
5, 7, 9, 10, 14, 17 Nesactium; 8, 11, 13, 15, 16, 20 Nesactium (Grave I/12); 19 Nesactium (tomb investigated in 1981); 6 
Beram (Grave 9); 18 Kringa; 21 Picugi I (Grave 54). Different scales.

531 Istra kroz željezno doba
T. 5: Stupanj Istra V. Izbor tipičnih predmeta: 1, 3, 7–10, 13, 14, 21 Nezakcij (grobnica 1981.); 2 Nezakcij (grob I/6); 4 
Nezakcij (groba I/5); 5, 6, 18 Nezakcij (groba I/12); 11, 12, 15, 16, 19, 20 Nezakcij. Različita mjerila.
T. 5: The Istra V phase. Select characteristic goods: 1, 3, 7–10, 13, 14, 21 Nesactium (tomb investigated in 1981); 2 Nesactium 
(Grave I/6); 4 Nesactium (Grave I/5); 5, 6, 18 Nesactium (Grave I/12); 11, 12, 15, 16, 19, 20 Nesactium. Different scales.