ANNALES 3/'93 strokovno delo UDK/UDC 947.13 lstra"-0/1941 " PRILOG NAČRTU KRONOLOŠKOG PREGLEDA POVIJESTI HRVATSKE ISTRE (do 1941. GO DINE) Petar STRČIČ dr., znanstveni svetnik, upravnik Arhiva HAZU, 41000 Zagreb, Strossmayerev trg 2, CRO dott., direttore deli' Archivio deli' Accademia Croata delle Scienze e delle Arti (HAZU), Zagabria, CRO IZVLEČEK Zaradi zapletenih zgodovinskih razmer je hrvaško zgodovinopisje Istre utemeljeno šele po letu 7 945. Dosežki so pomembni, a še vedno nimamo niti popolnejše znanstvene sinteze niti celotnih strokovnih ali splošnih publicističnih pregledov - razen enciklopedijskih. To delo je prvi poskus osnutka kronološkega pregleda zgodovine hrvaške Istre, ki temelji na najnovejših znanstvenih dosežkih hrvaških in tujih zgodovinarjev. - U doba gornjega paleolita u Istri več žive "praljudi", a ima nalaza i o stanovnicima iz kasnijih razdoblja. U brončano doba (1800-10.000 pr. Krista), za velikih se- oba, stižu Proti liri, koji podižu gradi ne, a najznačajnije je naselje Nezakcij (Vizače) na jugu. Medu njima se profiliraju Histri, po kojima je polutok dobio ime; čini se da nisu etnički sasvim čisto ilirsko pleme. Od rijeke Raše na istok pomoračko je ilirsko pleme Liburna, koje u 4. str. pr. Kr. kroz neko vrijeme potiskuju Japodi. -O k o 400. pr. n. e. provaljuju Kelti,ali susevjerojatno asimilirali s Histrima. - III. st. pr. Kr. prvi se put spominje Pula. -181. pr. n. e. Rimljani na prilazu Apeninskom polu- otoku podižu Akvileju (hrvatski i slovanski Oglej) kao glavnu bazu za dalji prodor na Balkanski poluotok i dalje u Podunavlje; Histri ih neuspješno ometaju u gra­ dnji. - 177. pr. n. e. završene su rimske borbe s Histrima, padom Nezakcija i samoubojstvom njihova vladara Epu- lona; oduzet im je dio zemljišta i zabranjena trgovina. Povremenoga otpora ima do vladavine OktavijanaAugu- sta u I. st. pr. Krista. - Oko 42. pr. n. e. granica rimske Italije pomaknuta je do rijeke Rižane na sjeveru, a oko 12. pr. Kr. do rijeke Raše na jugoistoku. Do Julija Cezara pokrajina Istra seže do rijeke Rubikon na Apeninskom poluotoku. S njega stižu doseljenici; prevladuje romanizacija Histra. Pula i Poreč dobivaju status kolonije s rimskim gra- danskim pravom. - I. st. Sagraden je u Puli amfiteatar ("arena"), naj- monumentalniji medu mnogobrojnim arhitektonskim o- bjektima uopčte. - V. st. Krščanstvo veoma rano prodire te se formiraju i biskupije Pula, Poreč, Pičan i Novigrad, kojesuzajedno s Koprom i Trstom, podredene Oglejskoj (akvilejskoj) metropoliji odnosno patrijarhatu. - 476-538. Nakon pada Rimskoga Carstva Istrom go- spodare Ostrogoti. - 538-788. Istru drži Bizant, osim za langobardske vlasti 751-74. Upravno je (s Venecijom) stavljena pod Ravenski egzarhat, s centrom na Apeninskom poluo­ toku. - Oko sredine VI. st. biskup Eufrazije - od niza kultnih objekata iz IV- V. st. (najznačajniji je Maurov oratorij) i bazilike iz V. st. - dovršava monumentalni, prekrasni ansambl bazilike Eufrazijane. - 599. prva dokumentirana vijest o upadu Slavena, koji su suzbijeni, no, vjerojatno su i prije provaljivali u Istru. Papa Grgur I. javlja 600. solinskom biskupu Mak­ simu o slavenskom prodiranju kroz istarski prolaz, a 602. ¡6 1 1 . datiraju nove vijesti o provalama. God. 640-642. vlada papa Ivan IV., koji u Istru i Dalmaciju šalje opata Martina otkupljivati sužnjeve od pogana, dakle od Slavena. Pretpostavlja se, da su do tada Slaveni zaposjeli veče dijelove Istre. - 788. Franci Bizantu preotimaju Istru, koja je od sada dio Furlanske markgrofovije pa samostalna pok­ rajina u okviru franačkoga Italskoga Kraljestva, s gro­ fovima na čelu. Od sada naglije prodiru feudalni odnosi. Drukčije se ureduje upravni sustav; gradovima se odu- zima vlast nad okolicom, nameču dažbine i naseljavaju Slaveni, koji se profilirajo u Hrvate i Slovence. - 804. sukob starih romanskih gradova i vojvode Joan- nesa rješava se na skupu uz rijeku Rižanu (danas u 329 ANNALES 3/'93 Petar STRČIČ: PRILOG NAČRTU KRON OLOŠKOGA PREGLEDA POVIJESTI HRVATSKE ISTRE, 329-338 Republici Sloveniji) pred predstavnicima Karla Velikoga; gradovima je potvrdena samuprava, nije im vračeno i vanjsko područje, ali je obečano udaljavanje Slavena ako čine štetu. No, vremenom gradovi opetgube samo- upravu, a osobito raste moč crkvenih glavara. - 812. Aachenskim mirom je Francima potvrden i posjed Istre. - 842. Saraceni su porazili mletačku flotu kod o. Suska, što govori da su se zalijetali i do obala Istre. - Pol. IX. st. (pretpostavlja se) Sv. Ciril (Konstantin) sastavio je slavensko pismo glagoljicu; nakon rastjerivan- ja Metodijevih učenika u Moavskoj, dio njih je stigao i u Istru, donijevši staroslavensko bogoslužje i glagoljicu; u Istri se održala sve do 19. st., kada je šilom uklonjena iz upotrebe od Strane vladajučega tankoga talijanaško- talijanskoga sloja. Istra uz o. Krk ima največu glagoljsku pisanu baštinu u Hrvatskoj, a u svijetu uopče. - Poč. 876. brodovlje hrvatskog vladara Domagoja u ratu protivM letaka pustoši obalu od Umaga do Rovin­ ja. - 932. Kopar stupa u ugovornu obvezu sa sve večom šilom - Venecijom, koju potvrduje 977. Taj potez na opčoj je liniji i drugih istarskih starih gradova da se održe pred pritiskom feudalnih močnika. - 948. trščanski biskup postaje svjetovnim gospoda- rom grada, pa je Trščanska grofovija izdvojena iz politi- čkih okvira Istre. . - O ko 950, po bizantskom caru Konsantinu Por- firogenetu, istočna Istra pripada hrvatskoj državi, s gra- nicom na rijeci Raši i gradu Labinu na jugu, te na brdirna na sjeveru. Smatra se, da u tom stolječu - nakon ma- darskih najezdi - Hrvati znatnije stižu u Istru. - 952. Istra je odvojena od franačkoga Italskog Kral- jevstva i uključena u vojvodinu Bavarsku; raste njemački utjecaj, ali je Istra i dalje samostalna pokrajina. - 976. stvorena je vojvodina Koruška te joj je pri- dodana i Istra. - 1000. mletački dužd Pietro Orseolo zaustavlja se u Poreču i Puli na svome osvajačkom pohodu na ostalu hrvatsku jadransku obalu. - 1030. ime ceste "Via Sclava" govori o pomicanju Hrvata iz središnje Istre prema Poreču na zapadnoj obali. - XI. st. U nastajanju da oslabi koruške vojvode, nje­ mački car Henrik III. Istru kao samostalnu marku daje u feud Ulriku Weimar- Orlamünde : (oko 1040-1070), koji uzima i istočnu Istru, do tada u okviru Hrvatskog Kraljevstva, zajedno s Kvarnerskim otocima. - XI-XII. st. Njemački feudalci izmjenju se: Eppenstein, W eimer- Orlamünde, Spanheim i Andech-Merani, a u meduvremenu i oglejski patrijarh. Oni, uglavnom, ne borave u Istri; ni biskupi ni opati ne upravljaju posjedima, pa središnja vlast slabi, a jačaju njezini civilni i vojni službenici. Markgrofovzastupnik u XI. st. zove se nuntius marchionis, u XII. st. comes Histriae, a patrijarhovi gene- ralis gastaldus, richtarius marchio. - 1102. spominju se hrvatska imena naselja u sre- dišnjoj i sjevernoj Istri: Gologorica, Ronz (Roč), Cer- nogradus, Bellegradus, castrum Cholm (Hum), Vrana i Letaj. - XI.-XII. st. Medu najstarije glagoljske spomenike uopče ubrajaju se kameni natpis u Plominu (XI), ulomak u Grdoselu (XII) i grafit u Humu (XII. st.). - oko 1100 - 1154 . Herman iz središnje Istre (Dal- mata, Sclavus de Carinthia, Secundus, Nellingaunensis), pionir je evropske znanosti, filozof, astronom-astrolog, pisac i prevodilac niza djela, pa i s arapskoga (npr. Kuran). UzM . Vlačiča llirika najznačajnijijeistarski Hrvat. - XII. st., druga polovina. Majnard Schvvarzenburg postaje gospodar središnje Istre, koja je pripadala Po- rečkoj biskupiji, te udara temelj kasnijoj Pazinskoj knežiji (grofoviji). Nasljedstvom pripala je Goričkim grofovima. Na sjeveroistoku su se osamostalila Devinska gospoda, odvjetnici oglejskoga patrijarha, koji su u XI. st. zadobili i Meraniju - posjede puljskog biskupa: (tadašnja) Rijeka na desnoj obali Rječine, Kastav, Veprinac, Moščenice. - XII. st. Stari se gradovi sve više oslobadaju feudalčeva pritiska i oformljuju se - koliko toliko - u samostalne komune; to dovodi do borbi sa Venecijom, u kojima su 1145. Pula, Kopar i koparska Izola poraženi; polažu prisegu vjernosti i obvezuj u se pomagati je u ratovima na moru. Pula i njezini saveznici Rovinj, Poreč, Novigrad i Umag 1149. ponovno gube rat s Mlecima. - 1145. spominje se u Puli Petrus Sclavus cum Arpo filio suo, a kasnije se Hrvati spominju i u drugim starim romanskim gradovima, što govori da se rano uključuju i u njihov život. - 1158. cesta "Via Sclavonica" govori o daljem po­ micanju Hrvata iz središnje Istre prema Poreču. - 1164. u Veroni, 1216. i 1219. u Ogleju se raspravlja o pojavi i suzbijanju patarena, katara - pristalica "sa- vršenih" članova Crkve; ovaj krščanski vjerski pokret nije se održao u Istri. - 1177. Pula, 1186. Kopar, 1192. Piran, 1194. Poreč imaju birane konzule i rektore, pa se osamostaljuju, a komune sve više učvrščuju, koristeči slabljenje feudalne vlasti; gospodarski jačaju. - 1199. Pula opet gubi rat s Mlecima, te mora porušiti gradske zidine. - 1199. spominje se hrvatska institucija župana u Plominu i Gračišču (središnja i istočna Istra), i to u sporu izmedu Pule i Barbana, a i drugdje, npr. 1215. u Labinu, 1351. u Kastvu, Veprincu. No, u Labinu u XIV. st. samo su suci, kao i u Kastvu u drugoj polovini XV. st. (2 suca). Župani imaju požupe, a djelovali su i viječnici. - 1209. njemački car daje u feud oglejskom patrijarhu Volgeru markgrofoviju Istru, osim središnjega d ¡jela Go­ ričkih grofova i kvarnerskih imanja Devinske gospode. 3 3 0 ANNALES 3/'93 Petar STRČIČ: PRILOG NAČRTU KRO N OLOŠKO GA PREGLEDA POVIJESTI HRVATSKE ISTRE, 329-338 - 1220. i (uglavnom) 1232. carje snažnog patrijarha Berholda priznao gospodarom Istre, s pravom odlu- čivanja u oblasti sudstva, trgovine, kovanja novca i izbora načelnika u gradovima. Patrijarsi osiguravaju vlast poseb­ no u Puli 1232. (čini se, da su je i osvojili). - 1242. Mleci počinju rat protiv Pule, a slijedeče godi ne uspostavlja se prvobitno stanje; to se i drugdje očituje, osobito u drugoj pol. XII. st. poslije smrti pa­ trijarhe Bertholda, očito snažnije ličnosti. - 1267. Poreč, 1269. Umag, 1270. Novigrad, 1271, Sutlovreč, 1278. Motovun, 1279. Kopar, 1283. Piran i Rovinj napuštaju Oglejski patrijarhat, koji slabi, te se priklanjaju Mlecima. - 1291. mirom u Trvižu (Treviso) Mleci su - nakon rata - zadržali vlast u svome dijelu Istre (jug i zapad). - XIII. st. Na račun kmetstva širi se kolonat u obalnim područjima; taj svojevrsni ugovor n ¡/zakupni odnos po- trajat če čak do 1945. - potkraj XIII. st., po uzoru na Veneciju, vladajuči u starim gradovima zatvaraju ulaz u svoja gradska viječa. -1301. Mleci imenuju kapetana s vojnim nadležnošču nad svojim dijelom seoske Istre (paisenaticus), koja je uglavnom hrvatska; sjedište je u Sutlovreču (Sv. Lovrec Pazenatički). Roparski je načelnik zapovjednik vojske u gradovima. Inče M lecine mijenjaju druge upravne odnose. - 1307. oglejski partijarh odrkao se prava na stare gradove uz godišnju odštetu. - 1310-31. Pula je u vlasti obitelji Sergija, koja se naziva Castropola (Castrum Pola), i dalje s osloncem na patrijarhe, iako ne sudjeluje u mletačko-oglejskim sukobima. Cod. 1318-19. gube sukob s Mlecima, pa s Goričkim grofovima, ako da su svrgnuti i grad je predan Mlecima. - 1325. stoji datum na "Istarskom razvodu", ¡spravi 0 utvrdivanju nekih meda izmedu posjeda oglejskoga patrijarhe i pazinskoga kneza, odnosno njihovih po­ dložnika; sadržaj su redigirala tri notara u latinskoj, nje- mačkoj i hrvatskoj varijanti; prve dvije su izgubljene, a najstariji je sačuvani prijepis samo glagoljicom iz 1546. godine. Temelj "razvodne" ¡sprave čini desetak sličnih dokumenata iz XII. st. Jedan je od najznačajnijih spo­ menika Istre, posebno u oblasti pravne i gospodrske povijesti te filologije. Talijanaško-talijanska publicistika 1 historiografija nije uspjela osporiti njegovu vjerodos- tojnost. Potvrdeni su autentični slojevi iz ranoga sre­ dnjega vijeka. - 1342. za Alberta IV. konačno se od središnje Istre formira samostalna Pazinska knežija, koja je do tada bila dio posjeda Goričkih grofova. Zauzima i patrijarhovo područje doline rijeke Raše. - 1366. Devinska gospoda na Kvarneru priznaju ha- bsburšku vlast. - 1374. Pazinska knežija je nasljednim ugovorom s Albertom IV. (iz 1364) pripala austrijskim Habsburgov- cima. - 1394. Venecija udružuje obje kapetanske fu-nkcije u jednu; sjedište je u Rašporu. - 1399. gospoštija Devinaca nasljedstvom pripada grofovima VValsee. - XIV. st. i dalje širi se venecijansko narječje, a od XIV. st. snažnije uzmiče istroromanski jezik, od kada traje i "venetizacija" cijele Istre. - 1405. kupili su župani Ivan Pirih i Marin Mišulin iz Nugle (ročko područje sjeverne Istre) jedan od naj­ značajnijih hrvatskih spomenika - rukopisni hrvatsko- glagoljski misal Novaka Disislaviča, kneza šolgovskoga i ninskoga, viteza hrvatsko-ugarskoga kralja Ludovika, koji gaje izradio 1368. (danasje u austrijskoj nacionalnoj knjižnici u Beču). Ovaj misal bio je predložak za misal 1482. - prvu hrvatsku tiskanu knjigu uopče, kojoj se več iste godine u Izoli raduje žakan Juri upravo iz Roča: "Vita, vita! Stampa naša gori gre; tako je oču da naša gori gre! (...)". -1420 . Mleci zauzimajo Oglej, Labin i M ilje, a 1421. i Buzet i Kaštel padaju u njihove ruke; patrijarsi gube svjetovni dominij, a dužd postaje markgrof. Tako je Se- renissima od sada za niz stolječa gospodarica zapadne, južne, jugoistočne i manjega dijela sjeverozapadne Istre, tj. tri četvrtine Istarskoga poluotoka (obalom od Plomina do Milja). Ugovorom ostaje na snazi oglejski pravni sus- tav, u okviru kojega žive gradovi (citta), stari rimski mu- nicipiji i biskupsko sjedište (Pula, Poreč, Novigrad, Kopar) te obzidana naselja niže kategorije (castelli e terre), s ograničenom samoupravom, kojima senat imenuje po- destate. Nadležnost imaju i nad seoskim hrvatskim opči- nama, s ograničenom samoupravom, sa županom od­ nosno merigom na čelu. - 1466. gospoštija VValsee na Kvarneru nasljedstvom je pripala Habsburgovcima. Od kraja 15. do 17. st. tamošnji Kastav, Veprinac i Moščenice dobivaju statute. Podjela Istre izmedu Mletaka i Habsburške Monarhije ustaljuje se do kraja XVIII. stolječa. - Pol. XV. st. trščanski biskup Eneja Silvije Piccolomini (1447-58), potom papa Pijo II. (1458 - 64) u svojoj knjiži "De Europa", piše da su Istrani Slaveni, a u pri­ morskim gradovima gradani se služe italskim i hrvatskim odnosno slovenskim govorom. - 1474. Kastavska je gospoštija podredena Rijeci; 1583. ulazi u sastav Kranjske (sam Kastav več ranije) i dobiva samostalnost. - 1474. Vincent iz Kastva (Vincencius de Kastua) sa suradnicima izradio je veoma bogat ciklus zidnih slika u crkvi Sv. Marije na Škrilinah kod Berma; u njegovoj radionici nasale su i čuvene freske s motivom mrtvačkog plesa i poklonstvom Triju kraljeva. 331 ANNALES 3/'93 Petar STRČIČ: PRILOG NAČRTU KRON OLOŠKOGA PREGLEDA POVIJESTI HRVATSKE ISTRE, 329-338 - 1483. labinsko je pučanstvo hrvatsko. -1498-1578. u Pazinskoj knežiji važi urbar, po kojem su seljaci davali: desetinu od žita, vune i janjadi, a o blagdanima i novčana i naturalna davanja; ostaju na snazi i neka stara davanja iz oglejskog razdoblja, a ima i izvanrednih nameta, regalija i radne obveze (rabote). - XI.-XVI. st. u sjevernu Istru useljava se manji broj balkanskih Vlaha (Istrorumunji, Čiribirci); ima ih i danas. - oko 1508, Labin -1559, Tübingen, Matija Grbac ili Grbič, Matthias Garbitius lllyricus, humanist, filozof, filolog, sveučilišni profesor, prevodilac; u početku pro­ testant, prijatelj M. Vlačiča llirika i drugih protestanata. - 1508. u Pazinskoj knežiji su 1103 ognjišta i 1283 muškarca, sposobna za oružje i teže radove. Najnasel- jenije je i gospodarski najjače mjesto Gračišče. - 1508-12. rat Cambraiske lige, koalicije evropskih država protiv Venecije, teško pogada Istru, koja je dije- lom opustošena; Mleci su dobili Barban i Draguč. - Poč. XVI. st. turske jedinice povremeno pustoše sjevernu Istru, što uz stalno siromaštvo, glad, kugu i malariju izaziva znatno gospodarsko i demografsko na­ zadovanje. -1520 , Labin-1575, Frankfurt na Majni, Matija Vlačič llirik, teolog, filolog, filozof, znameniti protestantski pisac i političar, sveučilišni profesor u Njemačkoj i dr., autor opsežnoga opusa (npr. "Magdeburške centurije"). Uz Hermana Dalmatina najznačajniji je Hrvat Istre uopče. - 1521. diobom posjeda izmedu cara Karla V. Ha- bsburškog i njegova brata Ferdinanda V. Pazinska knežija formalno je "pridružena zemlja" Kranjskoj, ali ne i poli- tički i gospodarski. - 1521, Buzet - poslije 1568, Gradišče (Eisensadt), Stjepan Konzul Istranin (Pinguentinus), svečenik, pisac, prevodilac, tiskar, glagoljaš, protestant; autor je znatnog opusa, dijelom u suradnji s Antunom Dalmatinom. - 1570-71. seljačka buna u Pazinskoj knežinji, s oko 2000 sudionika, koju neki istraživači smtraju po-četkom niza buna čiji je završetak u tzv. Gupčevoj buni u sje- verozapadnoj Hrvatskoj. Pazinski kapetan Leonard A t­ tems surovo je skršio bunu. - 1571. katastarski popis u Pazinskoj knežiji otkriva znatnu promjenu u veličini seljačkih posjeda - oni su od 1 do 70 "žurnada" (dnevnica), tj. od 0,5-14 hektara. To znači da nestaje oglejski tip seljaštva, tzv. mansi, koji je bio prilagoden mogučnostima obitelji da ih obra- duju. Naime, starosjedioci i kolonisti se miješaju, ali kolonisti dobivaju zemlju i povlastice, suprotne duhu feudalnih obveza, te dolazi do postupnoga prelaska od uvjetnoga do punopravnog vlasništva nad zemljom. Sa­ mo starosjedioci snose povečane urbarijalne i fiskalne terete. - 1585, Kanfanar - 1652, Trsat, dr. Franjo Glavinič, franjevac, pisao na latinskom, talijanskom i hrvatskom jeziku, s rodoljubnim komponentama. - 1596. nadvoj­ voda Ferdinad objavio izmjenu urbara Knežije. Za go­ tovo 1/4 povečane su novčane i naturalne dače, regalije i rabote. Započinje otpor seljaštva, što se nastavlja i u XVII. st., ali urbar se ipak provodi (s nekim reformama 1598. i 1610) sve do 1848. - do ukinuča feudalnih odnosa. Čak i veče grupe kmetova bježe u mletačku Istru, gdje su pod povolnijim uvjetima primljeni u status "novih Stanovnika". - 1597. oko 900 senjskih uskoka na 17 brodova opljačkali su mletačke i turske brodove u Rovinju. Uskoci su prije i poslije pustošili istarsku obalu. - Druga pol. XVI. st. Dotadašnja povremena kolo­ nizacija u režiji mletačkih i austrijskih vlasti iz vanis- tarskih, ostalih hrvatskih zemalja, dobiva i zakonsku pod- logu. Doseljenici u mletačkoj Istri dobivaju državnu ze­ mlju u doživotno/nasljedno koriščenje (enfiteusa), dokle je obraduju; vrača se državi, ako se ne obraduje duže od pet godina, što je rok za privodenje zemlje kulturi; nakon toga stiže oslobodenje od fiskalnih tereta. Država je kreditirala smještaj, nabavu stoke, oruda, sjemena itd. Dug je Rasporskom kapetanatu u Buzetu voden kao solidarna obveza. - XVI-XVII. st. U austrijskim nasljednim feudalnim gospoštijama Istre upravni sistem dijeli se na političko- vojni, fiskalni i sudski, a svima upravlja kapetan (Haupt­ mann) Knežije iz trščansko- furlanskih i riječko- istarskih plemičkih obitelji, dok je njegov namjesnik (luogote- nente) uglavnom iz redova lokalnih plemiča; oni imaju i sudbenu vlast. Teške delikte rješava sudsko viječe do desetak opčinskih poglavara s pokrajinskim sucem na čelu (Landrichter). Postojalesu regularne vojne pješačke i konjaničke jedinice, a svi sposobni muškarci Knežije podložni su vojnoj obvezi. Od druge pol. XVI. st. uprava Knežije je u rukama zakupnika, uz nadzornika u nekim financijskim i opčim prilikama - "protopisara" (Gegen- schreiber), koji je bio činovnik nadvojvodine komore u Gracu. Seoska uprava i dalje je u funkciji; na čelu "komuna" - seoske opčine i dalje je župan, uz požupa, te "banke" - 12 "starejih", koji su vršili sudsku funkciju u gradanskim i manjim krivičnim sporovima. - Kako se mletačka vlast ustaljuje, tako stari gradovi počinju na­ zadovati, jer Venecija bezobzirno suzbija konkurenciju. Usto, Pula je 1527. napadnuta i kugom te sasvim propa­ da - u XVI. st. ima svega 500-800 Stanovnika, Poreč 700-800, a Labin oko 1500. Jedino je Rovinj u zavjetrini pa 1554. ima 1798, 1650. god. 4000, a 1741. god. 7357 Stanovnika; njegova i (donekle) porečka prednost je i to što je za brodove zadnja, stacionarna luka, odakle su ih monopolski peljari vodili do centra lagunske Re­ publike. lako mletački gradovi Istre postaju periferna naselja Republike, od potpune propasti ih spasavaju u prvome redu vitalni kolonisti. - 1615-18. uskočki rat ili rat za Gradišku izmedu Austrije i Venecije osobito pustoši Istru; sustavno se, doslovce, uništavaju, pa i spaljuju pogranična i neka druga područja. U razaranjima osobito se ističu senjski 332 ANNALES 3/'93 Petar STRČIČ: PRILOG NAČRTU KRON OLOŠKOGA PREGLEDA POVIJESTI HRVATSKE ISTRE, 329-338 uskoci. Razvija se sustav "pljačkaške gerile". Upravo od tada širi se pojam istarskog Krasa (krša). - 1619. službeno je utvrdena opča bijeda u Knežiji, koja tada ima samo 2380 Stanovnika. - 1630-32. katastrofalna kuga prorjeduje pučanstvo; tako Puli ostaje oko 300, a Poreču oko 100 Stanovnika. -1630 . Kastavka je gospoštija pripala riječkim isusov- cima, koji nastoje ograničiti sloboštine i provode talija- nizaciju; 1635. ukinut je statut, 1638. izbila je buna, 1640. donesen je novi statut, prema kojemu je isusovački rektor potpuni gospodar gospoštije; 1661. Kastavci su izborili suženu samoupravu, ali buna ima i kasnije. - 1653. ističe se - u nizu - seljačka buna u Knežiji, s oko 3.000 sudionika; središte je Pičan. - XVII. st. Istra se oporavlja teško ili nikako. Dio ko­ lonista iz mletačkoga d ¡jela od lazi u Knežiju ili druge krajeve Hrvatske pa i pod Turke; dio onih koji ostaje ulazi u Vicinatske odnose s crkvenim i svjetovnim pos- jednicima, uključuje se u mornaricu, postaju nadničari, pastiri i sl. Traju i oružani sukobi sa starosjediocima, kojima je neobradena zemlja oduzeta, ali plačaju i na- mete od kojih su kolonisti oslobodeni, kao i sukobi s opčinskim gradskim vlastima, koje gube prihode. Dio kolonista je i neposredno stradao u ratovima, te od gladi i boleština. Ipak, po ocjeni povjesničara, opčenito uzevsi, preostali kolonisti su popravili gospodarsko stanje pokrajine do kraja toga stolječa. - 1717. Karlo VI. proglašava slobodnu plovidbu Ja­ dranom, 1719. Trst i Rijeku slobodnim lukama, ali Beč naglo razvija samo Trst, što ne koristi hrvatskoj Istri. Ipak, duži periodi mira omogučuju povečanje broja Sta­ novnika Buja, Motovuna, Poreča i Labina, pa u mle- tačkom dijelu Istre pol. XVIII. st. živi oko 90.000 Stanov­ nika. Istra opčenito stagnira zbog primitivnoga ratarstva i stocarstva, haranja boleština (osobito malarije, tifusa i plučnih bolesti), stočnih zaraza, slabe prometne po­ vezanosti (pa i unutar oba područja), što sve uvjetuje neuspjeh i ono nešto pokušaja oživljavanja privrede. Venecija i Beč ne pomažu, tako da dolazi i do pov- remenih razdoblja gladi. - 1750, Tinjan - 1825, BeČ, Josip Voltič (Joso Voltiggi Istrijanin, Josephus Voltich, Voltigui), pravnik, filolog, leksikograf, prevodilac, hrvatski narodni pretpreporo- ditelj. - 1771-1852, Barban, Petar Sankovič/Pietro Stan- covich, kanonik, polihistor, član niza akademija i druš- tava, autor opsežnog opusa, konstruktor. Tipičan primjer Hrvata Istre koji se započinje odnarodivati i postaje talijanaš, ali austrjakantskoga (kada zatreba, i francus- koga) političkoga usmjerenja. - 1788. Uskladuju se crkvena i državna granica, pa dijelovi puljske biskupije ulaze u sastav (austrijske) trščan- ske, a dijelovi Buzeščine u okvir (mletačke) porečke biskupije. Ukinuta je pičanska biskupija, koja je 1791. pridana Trstu. - Pokraj XVIII. st. osnivaju se prve velike manufakture: tkaonica vune u Buzetu, tvornica debeloga sukna u Poreču i prerade kože u Rovinju. - 1797. Napoleon je zaposjeo Veneciju, a u Istri izbijaju neredi. Istra je na prijelazu stolječa u dva maha pripadala Beču i Parizu; god. 1806. uključena je u fran- cusku-talijansku potkraljevinu, 1808. postaj vojvodinom te dijelom Ilirskih provincija. Kolonat je zadržan, kme­ tovima su smanjene obveze, u pravnom pogledu gradani su izjednačeni; ukinuti su samostani i bratovštine. Česti ratovi i britanska pomorska blokada izazivaju teško go­ spodarsko stanje. - 1797. skup u sjevero-apeninskom Bassanu traži da se i Istra pridruži Cisalpinskoj Republici, čemu nije udo- voljeno. No, time je začeta ideja kasnijeg iredentizma, koji se - vulgarizirajuči plemenite ideje talijanskoga Risor- gimenta - u praksi prvi put javlja 1848, ali imenom i organizacijama 70-godina dalje. Govor je o "neoslobo- denim" talijanskim zemljama, a to su samo neke medu onima koje su nekada bile dio Rimskog Carstva ili M le­ tačke Republike (koje iredentisti smatraju talijanskim državnim i nacionalnim zajednicama). Za iredentiste su sve istočnojadranske hrvatske i slovenske obalne ze­ mlje samo talijanske, a Hrvati i Slovenci su "ščavi" (ro­ bovi), barbarski dotepenci bez kulture i civilizacije, a- morfna etnička masa. Taj nacionalizam postupno pre- rasta u šovinizam, koji organiziranim, planiranim i sus- tavnim načinom tesredstvima i državnih vlasti Kraljevine Italije radi na denacionalizaciji, etničkom čiščenju i "os- lobadanju" ih samo "talijanskih" krajeva. Znatnu podršku iredentisti imaju i od odnarodenih Hrvata (i Slovenaca) - talijanaša. - 1812, Veli Ježenj - 1882, Trst, dr. Juraj Dobrila, biskup porečko-puljski i trščansko-koparski, uz Dinka Viteziča - voda prvoga naraštaja hrvatskih narodnih pre- poroditelja i hrvatskog pokreta, zastupnik Istarskog sa­ bora i bečkoga parlamenta. Uz M. Laginju najznačajniji je Hrvat Istre XIX. i XX. stolječa. Pristalica hrvatske va- rijante štrosmajerske južnoslavenske nacionalne ideo­ logije. - 1813. Austrija je zauzela Istru, a 1815. joj je na Berlinskom kongresu potvrden njezin posjed. Podržavan je i do tada privilegiran talijanaško-talijanski vladajuči sloj. Započinje "toskanizacija", tj. brzo prodiranje ta­ lijanskoga jezika u vladajuče mletačko narječje. - 1815-48. Zbog teške gospodarske situacije - kao posljedice ratova i ranijih nedača - feudalni se odnosi više nisu mogli obnoviti u potpunosti. Usto, 1817. uglav- nom je od gladi umrla 1/5 pučanstva. Mijenja se pol- joprivredna struktura, npr., uveliko se sije kukuruz, a zanemaruje stočarstvo i vinogradarstvo. Trgovina je sla­ ba. Jedino se brodogradnja i pomorstvo brzo opora- vljaju. -1822, Vrbnik -1904 , Krk, dr. Dinko Vitezič, pravnik, nadsavjetnik dalmatinske vlade, odvjetnik, jedini hrvatski 333 ANNALES 3/'93 Petar STRČIČ: PRILOG NAČRTU KRON OLOŠKOGA PREGLEDA POVIJESTI HRVATSKE ISTRE, 329-338 zastupnik Istre s Kvarnerskim otocima u bečkom par­ lamentu od 1873-91; uzj. Dobrilu voda prvoga naraštaja hrvatskih narodnih preporoditelja i hrvatskoga pokreta, a veoma je utjecajan do smrti. -1822 . Od istočne Istre i Kvarnerskih otoka (odvojeni su od Riječkoga okruga) osnovan je okrug sa sjedištem u Pazinu. - 1825. formiran je Istarski okrug od prijašnjega mle- tačkoga i austrijskog područja te s Kvarnerskim otoci-ma; sjedište je u Pazinu, a dio je Austrijskog primorja (sjedište u Trstu). Okrug postoji do 1861, a na čelu mu je močan Friedrick Grimschiz. Obnovljeni su patrimonijalni sudovi ijurisdikcijafeuda, ukinutjeglagoljski notarijat. Talijanski je jezik uveden i u staru austrijsku Istru, a njemački u sudove i uglavnom u više institucije. - 1828. udružene su porečka i puljska biskupija, sa sjedištem u Poreču. Potvrdeno je ukidanje pičanske, a ukinuta je novigradska biskupija i pridana Trščansko- koparskoj biskupiji, koja ima u ingerenciji središnju, isto- čnu i sjevernu Istru. Nadležna je nadbiskupija u Gorici. Intenzivnije se uklanja staroslavenska služba bo-žja i glagoljica, koje uskoro iščezavaju iz javne upotrebe. -1828 , Jugi (Baštijani, Kastavščina) -1885 , Trst, Mate Bastian, svečenik, književnik, stvarni urednik prvoga hr­ vatskoga lista "Naša Sloga" 70-ih i 80-ih godina 19. st., jedan od najznačajnijih hrvatskih narodnih preporoditel­ ja Istre. - 1844. Mali Lošinj sa 5.300 Stanovnika tadašnja je mediteranska pomorska sila - god. 1847. ima 97 jedren- jaka duge i mnogo jedrenjaka obalne plovidbe. Istarski okrug imao je 1858. oko 32 % brodova trgovačke mor­ narice cijele Monarhije. Do tada se več uvode paro- brodarske veze Trsta s Istrom i otocima. - 1846. Czoernigova popisna anketa govori da je u Istri 228.033 Stanovnika, od toga 134.455 Hrvata, 60.040 Talijana, 31.995 Slovenaca, 1.555 "Čiribiraca" i 40 Židova. Najnapučeniji je Rovinj. -1847. uvodi se u prosvjetni život i "ilirski", tj. hrvatski, ali u načelu i dalje je u upotrebi talijanski jezik. Do taa su zabranjene glagoljaške privatne škole, glagoljice je sve manje, a staroslavensko bogoslužje se potiskuje do nestanka. - Prva polovina XIX. st. Hrvatski narodni preporod i ilirski pokret imaju odjeka i u Istri, pa se u preporodnim glasilima matice Banske Hrvatske javljaju i Hrvati Istre; " /'j Moščenice (Foto: D. Darovec, 1989) 3 3 4 ANNALES 3/'93 Petar STRČIČ: PRILOG NAČRTU KRON OLOŠKOGA PREGLEDA POVIJESTI HRVATSKE ISTRE, 329-338 to su gotovo isključivo svečenici, jer druge inteligencije gotovo i nema. - 1847. seljačka buna na lupoglavskom vlastelinstvu u sjevernoj Istri navješčuje slijedeču burnu godinu. -1848. seljaci su samo mjestimično oslobodeni kmet­ skih obveza, iako su feudalni odnosi službeno ukinuti; u kolonat se nije ni diralo, pa do nemira u Istri dolazi i slijedeče godine. Financijska strana bivših kmetskih odnosa aspolutno pogoduje posjednicima, a osobito posrednicima iz talijanaško-talijanskog sloja, pa je nam- jerno ne rješavaju niz desetlječa, držeči hrvatsko selo u punoj ovisnosti. Sukobljavaju se 1848. austrijske i talijanske pristalice u starim gradovima na obali. Beč shvača značenje hrvatske večine, pa prijetnja s njom i proaustrijsko stajalište Trsta smiruju radikalnije talija- naško-talijanske elemente. Znatan je odjek imala i prva javna, do sada poznata, velika politička hrvatska manifes­ tacija, i to u samom sjedištu Okruga, u Pazinu, kao i izbor Hrvata Josipa Vlaha iz istočne Istre u austrijsku konstituantu, uz četiri talijanaško-talijanska zastupnika iz cijeloga Okruga. Ovi posljednji zatražili su uvodenje talijanskoga kao službenoga jezika u Istri (osim na istoku). Zahtjev je Beč odbio, s obrazloženjem da su Talijani u velikoj manjini prema slavenskome i "vlaškom" rodu. Hrvatski sabor u Zagrebu traži bliže povezivanje Istre s maticom - Banskom Hrvatskom. Vlah potice hrvatski nacionalno-politički istup u istočnoj Istri, koji ima odjeke i van Okruga. Hrvatsko se pitanje pojavilo i ostalo u političkom životu. -1848, Spinčiči (Kastav) -1933. Rijeka (Sušak), Vjekos- lav Spinčič, svečenik, profesor, političar, publicista, zas- tupnik u Istarskom saboru, bečkom parlamentu, beo- gradskom privremenom narodnom predstavništvu i se­ natu, predsjednik obrazovnih i drugih organizacija, uz. M. Laginju i M. Mandiča voda drugoga naraštaja hrvat- skih narodnih preporoditelja i hrvatskoga pokreta. -1849-61. Kontrarevolucija pa germanski ("Bachov") neoapsolutizam umrtvljuju političkiživot. 1849, M ihotiči (Kastavščina) -1915 , Trst, Matko Mandič, svečenik, pro­ fesor, novinar, urednik prvoga i najvažnijega lista hrvat­ ske Istre "Naše Sloge" od 1883-1915; zastupnik Itarskoga sabora i bečkog parlamenta, predsedjnik slovenskih i hrvatskih političkih i drugih organizacija; uz M. Laginju i V. Spinčiča voda drugoga naraštaja hrvatskoga narod- nog preporoda i hrvatskoga pokreta. -1850, Brseč -1904 , Zagreb, Evgenij Kumičič (Eugen, Jenio Sisolski), književnik, političar, profesor, autorznat- noga i značajnog književno^ opusa; teme: Istra, povijest i tzv. naturalistički romani. Član Hrvatskoga sabora. Zna­ tno utjecao na pravašku politiku i na A. Starčeviča osob- no. - 1852, Klana - 1930, Zagreb, dr. Matko Laginja, pravnik, odvjetnik, političar, književnik, izdavač; uz V. Spinčiča i M. Mandiča voda drugoga naraštaja hrvatskih narodnih preporoditelja i hrvtskoga pokreta, hrvatsko- slavonski ban 1920, zastupnik Istarskoga sabora, beč- koga parlamenta, zagrebačkoga Narodnog viječa Dr­ žave SHS, beogradskoga privremenoga narodnog pre- stavništva i konstituante, predsjednik Stranke prava i Hrvatske zajednice. - 1853. započinje izgradnja Pule, malenoga i za- puštenoga naselja, koje če od 1856. do 1918. prerasti u glavni arsenal Habsburške Monarhije i največi grad Istre, sa znatno razvijenim industrijskim i drugim ži­ votom. seljava se velik broj gradana iz svih krajeva M o­ narhije. - 1854. profesor bogoslovlja u Trstu dr. Juraj Dobrila objavljuje svoj molitvenik "Otče, budi volja Tvoja!", koji postaje najpopularnija knjiga i nacionalno-preporodno štivo istarskih Hrvata; do danas je objavljeno nekoliko desetaka izdanja. -1861. formira se markgrofovija od Istarskoga okruga, sa Saborom i "vladom" u Poreču, te pod namjesništvom u Trstu. Uveden je izborni sistem sa 4 kurije: velepos- jednici, trgovačka komora, gradovi i selo, a biskupi su virilisti. Time aspolutnu prevlast zadržava tanak talija- naško-talijanski vladajuči sloj, čak i u hrvatskome selu, koje je apsolutno gospodarski ovisno o njemu. U Sabor samo povremeno ulazi pokoji hrvatski (i slovenski) zas­ tupnik, a do kraja 60-ih godina i hrvatski i slovenski biskupi sasvim su blokirani u radu, iako je biskupa J. Dobrilu Sabor birao u Carevinsko viječe u Beču (par- lamenatzapadnoga dijela Habsburške Monarhije). O d­ bija se tada i kasnije uvodenje hrvatskoga jezika u Sabor i, opčenito, u javni život, a službeni je jezik i dalje samo talijanski. - 1857, Volosko - 1936, Zagreb, dr. Andrija Mo- horovičič, sveučilišni profesor, član Jugoslavenske aka­ demije znanosti i umjetnosti, znanstvenik, geofizičar, metereolog, seizmolog svjetskoga glasa. God. 1904. ot- krio je u dubini od desetak kilometara ispod zemljine kore plohu "Mohorovičičeva diskontinuiteta" ili "Moho sloj". - 1858. postaje porečko-puljskim biskupom dr. Juraj Dobrila, prvi Hrvat na toj stolici i prvi, koji je uopče u Istri započeo znatna materijalna sredstva trošiti u korist večinskoga, ugroženoga hrvatskoga puka. Odmah je po- čeo biskupske poslanice objavljivati i u hrvatsko jeziku. - 1859, Pičan - 1934, Zagreb, Matko Brajša Rašan, pravnik, skladatelj, folklorist, zborovoda, autor opse- žnoga muzičkog opusa, pa tako i najpoznatije skladbe istarskih Hrvata - prave himne: "Krasna zemlja". -1866 . u Kastvu je osnovana prva institucija istarskih Hrvata - "Čitalnica", u Puli 1869. itd.; započinje čitaoniči pokret. - 1868. Istarski sabor ukida male hrvatske opčine i okuplja ih oko talijanaško-talijanskih gradiča, kako bi ih lakše kontrolirao. 335 ANNALES 3/'93 Petar STRČIČ: PRILOG NAČRTU KRO N OLOŠKO GA PREGLEDA POVIJESTI HRVATSKE ISTRE, 329-338 - 1869. školstvo se u Austriji laicizira, što u Istri kon­ kretno znači ukidanje znatnoga broja hrvatskih (i slo­ venskih) te porast talijanskih škola. -1869 , Volosko -1954, Split, Rikard KataliničJeretov, hrvatski narodni preporoditelj, u svoje doba jedan od najpopularnijih književnika; predsjednik "Matice Dal­ matinske". - potkraj 60-ih godina biskupivirilisti u Istarskom sa­ boru prestaju sudjelovati u njegovu radu, jer su vredani, a nisu ni vidjeli koristi od saborskoga rada za vecinu pučanstva u Istri, tj. hrvatskoga (i slovenskog). Usto, Dobrila je več trasirao druge putove rada. - 1869. i 1870. biskup Dobrila objavljuje kalendar "Istran", prvu periodiku istarskih Hrvata; urednik je slo­ venski svečenik Fran Ravnik. Prvo godište odražava Do- brilinu hrvatsku varijantu štrosmajerske jugoslavenske nacionalne ideologijske usmjerenosti, a drugo godište kroatističku starčevičku nacionalnu ideologijsku težnju, s čime se prvi put javno u Istri javljaj u te dvije hrvatske nacionalne ideje. - 1870. Dobrila u Trstu započinje objavljivati prvi hrvatski list Istre, koji završava život 1915. u Puli. O r­ ganizator izdavanja i prvi urednik svečenik je Anton Karabaič s o. Krka, a stvarni urednik i jedan od najplod- nijih suradnika svečenik / pjesnik Mate Bastian iz Kas- tavščine. List je živa povijest Istre, a posebno njezina hrvatskog dijela, s izrazitim komplementarnim politi- čkim, gospodarskim, kulturnim i prosvjetno-odgojnim komponentama. Od 1883. urednik je svečenik Matko Mandič, takoder iz Kastavščine. "Naša Sloga" prestala je 1915. izlaziti u Puli. - 1870, Kraj (Liburnija) - 1963, Opatija, Viktor Car Emin, učitelj, književnik, urednik, član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, autor opsežnoga knji- ževnog opusa, hrvatski narodni preporod itelj, u svoje vrijeme jedan od najpopularnijih javnih radnika. - 1871. u Kastavščini je održan prvi hrvatski tabor u Istri s otocima - politička skupština s oko 10.000 sudionika; tabor je dio skupštinskog pokreta, zapo- četoga u Češkoj. Kastavski tabor pokazao je da hrvatski pokret več ima snage organizirati i tako velike skupove. - 1873. u Carevinsko viječe (donji dom parlamenta austrijskog dijela Monarhije) na prvim tzv. neposrednim izborima izabran je - uz 3 talijanaško-talijanska zastup- nika manjinestanovništva- i dr. D inkoVitezič izVrbnika na o. Krku, kao zastupnik večine pučanstva (u istočnoj Istri i na Kvarnerskim otocima); na jednoj od prvih sjed- nica parlamenta zatražio je da se prisega čita i na hrvat- skom jeziku. - 1874. u Kastvu je osnovana prva pokrajinska or­ ganizacija Hrvata - Istre i Kvarnerskih otoka - prosvjetna "Bratovščina hrvatskih ljudi za Istru"; štipendira učenike (muškarce). Znatno se povečava broj Školovanih laika. - 1876. Pula dobiva željeznički spoj sa zaledem. - 1876, Kastav - 1955, Zagreb, Milan Marjanovič književnik, kritičar, urednik, novinar, publicista, politj- čar, filmski radnik, član Jugoslavenske akademijeznanos- ti i umjetnosti; autor veoma opsežnoga spisateljskog opusa. - 1878. traščansko slovensko društvo "Edinost" pro- širilo je djelatnost i na Istru, te je jedina politička or­ ganizacija Hrvata i Slovenaca Istre s otocima sve do 1902. - 1880, Ronjgi (Kastavščina) - 1960, Lovran, Ivan Matetič Ronjgov, učitelj, muzikolog, skladatelj, folklorist, melograf; autor značajnoga opusa; temeljito je pridonio razumijevanju i širokoj upotrebi hrvatske narodne "is­ ta rske Ijestvice". - 70-ih godina nagli slom jedrenjačkoga brodarskog i brodogradevnog poduzetništva u korist parobroda, što donosi nepopravljivu štetu osobito nepripremljenim Hr- vatima. Štoviše, Lošinj u potpunosti propada, a preostali kapital pretežno spašava prebacivanjem u Trst te je izgubljen za Hrvatsku. Znatno je zakočen započeti pro­ ces nastajanja hrvatskoga gradanstva u Istri. Usto, uzas- topne boleštine na vinovoj lozi te protalijanska vinsko- vinarska bečka politika upropaštavaju i veoma važan dio osnovice hrvatskoga sela. Razvijaju se nukleusi turis- tičko-ugostiteljske prirode (Opatija, Lošinj) - 1883. dr. Matko Laginja prvi u Istarskom saboru i formalno progovara na hrvatskom jeziku; saborska ga talijanaško-talijanska večina grubo prekida; on uspijeva dovršiti govor, ali na talijanskom jeziku. Nakon izlaska iz Sabornice, izubijan je, spasivši se jedva od linča rulje bijegom. Laginja je veoma vješto iskoristio incident, koji ga je odjednom izbacio na političku pozornicu Monar­ hije, dokazavši barbarstvo onih koji su tvrdili da je on pripadnik barbarske amorfne mase. Beč od 1883. do- pušta na sudovima ravnopravnu upotrebu hrvatskoga i slovenskog jezika s talijanskim, ali u praksi je to gotovo neizvedivozbog dobro organizirane opstrukcije vladaju- čega talijanaško-talijanskog sloja; štoviše, Sabor je 1895. i 1897. zaključio da u njemu raspravni jezik može biti samo talijanski, ali ne dobiva potvrdu Beča. -1884. osnovan je hrvatsko-slovenski klubzastupnika u Istarskom saboru, čime istarski pravaši i formalno odus- taju od Starčevičeva krutoga nauka, posebno u pogledu tvrdnje da su Slovenci "planinski Hrvati". Pravaši Istre zapravo su očuvali pravaštvo u Hrvatskoj u cjelini, u doba kada je ono bilo pod snažnim udarcima režima i u krizi. - 1884. osnovana u Kopru prva štedionica, s čime započinje razvoj cijele kreditne mreže institucija Hrvata i Slovenaca u Istri - posujilnica; hrvatsko se selo ubrzano gotovo oslobada lihvarstva kao veoma razvijene talija- naško-talijanske gospodarske djelatnosti. - 1886. u Kastvu je osnovana gospodarska zadruga, koja je začetak hrvatskoga zadružnog sistema, što se 336 ANNALES 3/'93 Petar STRČIČ: PRILOG NAČRTU KRON OLOŠKOGA PREGLEDA POVIJESTI HRVATSKE ISTRE, 329-338 1903. u Puli objedinjuje u savez. Hrvatsko selo time postaje gospodarski samostalnije. -1886. prešla je u hrvatske ruke opčina Pazin, koju gotovo u cijelim nastavaju Hrvati; slijedece godi ne pre- uzet je i Buzet. Do tada je samo opčina Kastav bila u hrvatskim rukama. Radaju se rezultati snažne bitke za opčinska tijela. - 1890. po državnoj statistici, a na osnovi nepouz- danoga mjerilaza ocjenu nacionalne pripadnosti, prema "opčevnom jeziku", u Istri živi 140.713 Hrvata, 118,027 Talijana i 44.418 Slovenaca. - 1893. osnovana je Družba sv. Cirila i Metoda za Istru sa zadatkom da osniva hrvatske škole u hrvatskim naseljima, i to kao odgovor na talijanaško-talijanske or­ ganizacije, koje su otvarale talijanske škole u hrvatskim mjestima, i to uz neposrednu pomoč iz Kraljevine Italije. Počinje vidljivije zaustavljanje procesa denacionaliza­ cije. - 1898, Rakalj - 1963, Zagreb, dr. M ijo Mirkovič (Mate Balota), ekonomista, književnik, povjesničar, sve- učilišni profesor, znanstvenik, član i glavni tajnik Jugos- lavenske akademije znanosti i umjetnosti, novinar. Autor značajnoga i opsežnog opusa. Najznačajniji čakavski pje- snik Istre. - 1899. osnovana je u Pazinu hrvatska gimnazija. - 1902, Pula - 1992, Zagreb, Antun Motika, aka­ demski slikar, autor veoma opsežnoga i značajnog opu­ sa, punoga poetskog i senzibilnog lirizma. Pored os- taloga, zanimalo ga je i umjetničko oblikovanje stakla. - 1902. osnovana je prva posebna politička orga­ nizacija - Političko društvo za Hrvate i Slovence u Istri, sa sjedištem u Pazinu. -1904 , Opatija - 1957, Sežana, Drago Gervais, knji­ ževnik, dramaturg, komediograf, intendant, urednik, pu­ blicist; veoma značajan čakavski pjesnik. - 1907. je vrh uspona hrvatskoga (i slovenskog) pok­ reta Istre - na prvim izborima s opčim pravom glasa za Carevinsko viječe odmah su izabrana sva tri hrvatska kandidata, a talijanaško-talijanski predstavnici u drugom pokušaju. Glasanje socijalista za talijanaško-talijanskeza- stupnike, dakle na nacionalnoj bazi, dovelo je do ras- cjepa u socijalističkom pokretu Istre. Nije uspio pokušaj sporazuma izmedu Hrvatsko-slovenske i Talijanske libe­ ralne stranke - vodečih snaga, a time i stvaranje tzv. narodna mira. Hrvatski pokret nije znao iskoristiti svoju nadmoč, a znatno su ga uzdrmala i nova politička pok- retanja na klasnoj Marxovoj i katoličko - vjerskoj (Ma- hničevoj) osnovi. -1910. fizički se obračunavaju zastupnici, pa je Istarski sabor raspušten i više se nije sastao. - 1914 - 18. prvi je svjetski rat nanio teške udarce Hrvatima Istre. Iz južne Istre, kao iz ratnoga područja, od 1915. iseljen je velik dio pučanstva u druge krajevne Monarhije, gdje živi u teškim uvjetima. - 1915. Londonskim ugovorom Antanta obečava Ita­ liji, pored ostaloga, i Istru, za kretanje u rat protiv svojih dotadašnjih višedesetljetnih saveznica AustroU- garske i Njemačke. Frano Supilo i članovi Jugoslaven- skoga odbora u emigraciji vode snažnu bitku protiv toga, ali nemaju veče podrške od Kraljevine Srbije. - 1918. snažan štrajkaški pa donekle i revolucionarni pokret u Puli pomaže uzdrmavanje temelja Monarhije. - 1918. je - u danima raspada Monarhije - Istre ušla u sastav Države Slovenaca, Hrvata i Srba sa sjedištem u Zagrebu, a Matko Laginja povjerenik je za Istru u Narodnom viječu te Države SHS. U Istri se osnivaju njezini organi vlasti. Nakon ujedinjenja Države SHS s Kraljevinom Srbijom u Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slo­ venaca sa sjedištem u Beogradu, Istra je trebala biti njegov dio, ali se pojavljuju vojne jedinice Kraljevine Italije, koje postupno okupiraju Istru i susjedne krajeve te odmah započinju s državnim mjerama uništenja hr­ vatskoga (i slovenskog) identiteta Istre, deportacija i in­ ternacija videnih Hrvata i Slovenaca na Apeninski polu- tok, uništavanja hrvatskih i slovenskih institucija te s progonom hrvatskoga (i slovenskog) življa opčenito. U cijelini odlazi kvalificirani kadar (Česi, Nijemci, Madari i dr.) a započinje iseljevanje i autohtonih Hrvata i Slo­ venaca, pa ih se do II. svjetskog rata iselilo preko 100000. -19 18 - 20. otvoreno je "jadransko pitanje", u okviru kojega je jedan od glavnih svjetskih problema i buduča sudbina Istre. Za razliku od diplomacije Kr. SHS, po- litičari Kr. Italije sjajno i umješno brane status quo, tj. talijansku kupaciju Istre i susjednih područja. - 1920. Rapallskim ugovorom izmedu Beograda i Rima Istra je (osim dijela Kastavščine) pripala Italiji, koja ju je slijedece godine anektirala. Formirana je pokrajina sa sjedištem u Puli, bez istočnoga i sjeverozapadnoga dijela, koji su pripali Kvarnerskoj i Trščanskoj provinciji; god. 1922-23. postojala je pokrajina Venezia Giulia (Is­ tra, Trst, Goriška). - 1920. Črnjeni (Žminjština) - 1991, Zagreb, Zvane Črnja, književnik, publicist, urednik, novinar, povjes­ ničar, filmski djelatnik, član jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, osnivač i dugogodišnji glavni tajnik Čakavskog sabora. - 1920. izbija generalni štrajk i krvavi sukob u Puli, pored ostalog i kao odgovor na državni teror kojim se i fizički uništavaju sve vidljive duhovne i materijalne vrednote hrvatskoga naroda, osobito stvorene tijekom zadnjih nekoliko desetlječa. U taj teror uključuju se i svesnažniji fašisti, kojima se pridružuju iredentisti. Fašisti uskoro preuzimaju vlastte uz podršku kraljevskih organa države pooštravaju državni teror nad Hrvatima i Sloven- cima kao večinskim pučanstvom. - 1921. pobunila su se hrvatska sela u Proštini, a tada je u susjedstvu stvorena i labinsko-raška interna­ cionalna "Labinska Republika". Oba ustanka slomila je talijanska vojska, uz pomoč fašista. 337 ANNALES 3/'93 Petar STRČIČ: PRILOG NAČRTU KRO N OLOŠKO GA PREGLEDA POVIJESTI HRVATSKE ISTRE, 329-338 - 1923. zabranjena je upotreba hrvatskoga i sloven­ skog jezika u upravi, a 1925. i nasudovima. God. 1923. započinje ukidanje škola, 1927. ukinuta su društva, šte- dionice pridružene talijanskoj u Puli i prezimena su poitalijančena, a 1928. i imena. Od 1930. zakonski se zapljenjuju hrvatske i slovenske edicije. - 1925. osnovana je Riječka biskupija, kojoj je pripao dio istočne Istre. - 1925. i dalje objavljuju se zakonski propisi koji omogučuju brže etničko čiščenje hrvatskih (i slovenskih) radnika i službenika. - 1929. nestaju i posljednja hrvatske gospodarska, politička, kulturna i prosvjetna društva, institucije i gla­ sila. S vanjske Strane Istra se čini samo kao talijanska zemlja. Pojačan je eknomski pritisak na hrvatsko selo, na družbama se prodaju mnoga imanja, a kolonat se i dalje održava. Državnim mjerama forsira se dosel- javanje s Apeninskoga poluotoka, a na sve načine pa i nasiljima i dalje se potice iseljavanje Hrvata i Slovenaca. Usto, zbog državnog nemara Istra je do kraja 20-ih godina gospodarski gotovo uništena, te postaje zabo- ravljena, periferijska pokrajina velike mediteranske drža­ ve s imperijalnim ambicijama. -1929. Hrvatsko-slovenska ilegalna organizacija TIGR (Trst, Istra, Gorica, Rijeka) izvela je oružanu demonstra- ciju u Pazinštini, zbog čega je strijeljan Vladimir Gortan iz Berma, koji postaje simbol hrvatske borbe Istre protiv talijanstva i fašizma. - 1929 - 31. traje novi, osobito velik val iseljavanja Hrvata i Slovenaca u Kraljevinu Jugoslaviji. - 1929 - 40. u Zagrebu izlazi "Istra", glasilo stotinjak tisuča Hrvata i Slovenaca, izbjeglih iz Italije u Jugoslaviju. List je obuhvačao političku, gospodarsku i kulturno- prosvjetnu problematiku, a bio je snažno antifašistički intoniran. Prvi je urednik Ernest Radetič. -1931. Slovenac Bonaventura Sedej, nadbiskup gori­ čki, nadležan i za Istru, mora dati ostavku, a 1936. i trščanski biskup Luigi Fogar, Furlan jer su se odupirali progonu Hrvata i Slovenaca. No, riječki biskup Talijan Antonio Santin, nadležan i za istočnu Istru, 1934. osu- duje svoje svečenike zbog upotrebe hrvatskoga i slo­ venskog jezika u vjeronauku, a 1935. upotrebu slo- venskoga bogoslužja proglasio je zloupotrebom. - Druga polovina 30-ih godina. Hrvati Istre dobro- voljno sudjeluju u borbi dijela Španijolaca protiv frankis- tičkog fašizma i u borbi Etiopljana protiv agresije Italije, ali dio ih je - dobrovoljno ili pod prisilom - u vojsci fašističke Kr. Italije te sudjeluju u borbama protiv Špani­ jolaca, Etiopije, Albanije i Grčke. Istra je prva hrvatska zemlja (uz Zadar, dio kvarnerskih i dalmatiskih otoka, tadašnju Rijeku), koja je uvučena u II. svjetski rat, te daje i prve žrtve. Zbog tih ratova, a osobito zbog pri- prema Italije za cjelovito uključivanje u II. svjetski rat, i Istra izbija u prvi plan ratne privrede, zato se višestruko povečava proizvodnja ugljena u Raši, boksita i gradevnog materijala kao i pšenice, ali na uštrb drugih kultura; stanovništvo se i dalje bavi poljoprivredom i ribarstvom. I dalje se vodi briga o sustavnoj denacionalizaciji Hrvata (koja napreduje) kao o mjeri pasivizacije evantualnog otpora. Stoga se, kao nepouzdan elemenat, mobilizirani Hrvati i Slovenci nalaze pod kontrolom, u specijalnim, uglavnom u radnim vojnim jedinicama. Uoči talijanskoga napada na Jugoslaviju, Istra je uglavnom bez Hrvata stasalih za vojsku, jer su ih talijanske vlasti uklonile iz zavičeja. Pogranično područje prema Kr. Jugoslaviji ubr- zano se utvrduje. RIASSUNTO Le rassegne storico-cronologiche in generale sono poco frequenti e lo sono in particolare nella storiografia croata. In quanto all'lstria croata, non esistono proprio. Ma ci non sorprende se si tiene conto del fatto che a causa delle complesse circostanze storiche la storiografia croata dell'lstria croata stata fondata appena dopo il 7 945. I risultati sono notevoli, ma ancora non ci sono opere generali di sintesi, eos come mancano in questo ámbito, esclusi i lemmi enciclopedia, anche le rassegne generali dettagliate. II presente saggio un primo tentativo dell'Autore di abbozzare una rassegna cronológica della storia dell'lstria croata, non solo in base agli ultimi raggiungimenti della storiografia croata, ma anche in base ai risultati a cui sono giunti i ricercatori stranieri. 338