lijubiJUiiiu, ilt'?* Številka 23. V Pavlalnl franke v ifrlavl SHS. Ljubljani, dne 10. junija 1920. II. leto. H' • »m 1 i rra Mi. ■■ —— Cijena u prodaji 1 K 50 fil =sa Nas Glas izlazi u tjednu svakog četvrtka. Godišnja pretplata • . . . . K 72‘—■ Polugodišnja ....... » 36'— Četvrtgodišnja..................... 18‘— Za inozemstvo dodati poštarinu. Oglasi po cjeniku. ——— l^ena y npo^ajn 1 K 50 $na. ==j« Ham r.’iac najiasH ce^Miimio caaicor 'leTEpnca. ro1a1mnaa npeTU.iaTa ...... K 72 noJCjTOAiraifta ........ a36 HeTBpTropHmaa ..£.«* i „18 3a HHoaesn.TBo ^o^ara nonrraprnij. Oraaca no TapmjiH. Uredništvo: Ljubljana. Rimska cesta Štev. 20/11. Rokopisov ne vraia, ako ae ne pritoži znamk. Dopise v latinici in cirilici sprejema le podpisane in zadostno trankirane. Rokopise je pošiljati samo uredntštvu v Ljubljani Hrvatske in ■rbske dopise je pošiljati le potom organizacij, ki so za vsebino odgovorne. Dpravništvo: Na naročila brez denarja se ne oziramo. Naročnina naj as pošlje po nakaznici oziroma položnici le v Ljubljano, Vodnikov bg št 5/L Tja je pošiljati tudi zbirke za naš tiskovni sklad. Drago Vojska: Ali smo to zaslužili? Dne 16. aprila t. 1. smo Javni nameščenci na dostojen način stavili svoje zahteve in dali vladi časa en mesec, da zadevo uredi. Vlada, kateri smo predložili svoje zahteve, je med tem časom odstopila. No, dobili smo „novo“ vlado, to se pravi samo nekaj novih ministrov, ki pa imajo — kakor so pokazali — ravno toliko smisla za blagor javnih nameščencev, kakor vsi prejšnji, če ie bil kdo med nami, ki je od nove vlade pričakoval za nas več razumevanla. je gotovo danes z vsemi onimi, ki smo bili prepričani, da bo nova vlada nova samo po imenu, prišel do zaključka, da smo imeli prav, ko smo trdili, 'da se pri nas sestavljalo nove vlade samo zato. da pridejo polagoma vsi narodni predstavniki na ministrske stolce. Četudi samo za par tednov. Minister hoče pač poslati vsak! Na naše zahteve do 16. t. m. sploh ni bilo odgovora. Tega dne pa smo čitali vsakovrstne vesti, kako hoče nova vlada regulirati naše prejemke. Nekatere vesti so bile več. druge manj zadovoljive. Popolnoma pa prav nobena. Toda niti te niso bile resnične in so imele menda samo na- LISTEK. Josip Barač (Split): Ruglo naših dana. Do jučer je bio bogali gol i bos, ali prilično zgodan dečko i uljudan u svom sitnom životu i priručan za službu. Mušterije je pozdravljao skladno i nosio dalje razne vrečice, sanduke, bačvice iz skladišta u dućan, i obratno. Gospodar ga nije nikada zatekao u kradji, osim da je možda koju sitnariju ili malenkost spravio u džep. ali na to nije bilo vredno, da se obazre! Čitati }e i pisati znao već toliko, da je čak razumio i domaće vesti po našim novinama! U to dodje rat. a s njim tatska sreća 1 kriomčarski pir. A on je znao samo da igra »briškulu«. običajnu igru na kartama. Trgovina lepa i čestita, sušičavo pade u grob, a iz raznih mudrih i čovjekoljub-nih vladinih naredaba grunu u svet nova, mlada i bučna trgovina, a s njome i nova trgovačka svetinja, živinska i lakoma. men, avlzirati naše velekapitaliste, naj se pripravijo na naše povišanje in nam sežejo globokeje v žep. Pred par dnevi smo končno prejeli uradno obvestilo, ki nam je zaprlo sapo. Vlada nam je dovolila 25% povišanje de-cemberskih draginjskih doklad, kar odgovarja 10% povišanju današnjih prejemkov. Človek z zdravimi možgani bi tega ne mogel verjeti, ker se mu zdi nemogoče. Toda naše vlade imajo navado, da sklenejo samo nemogoče, pametnemu človeku neverjetne stvari. Tako je storila tttdl»nova in se povspela na najvišjo stopinjo l Dovolila nam je 10% povišanja prejemkov, medtem ko so cene vsem potrebščinam poskočile od decembra lanskega leta do danes za več ko 150%! Čeravno nočemo reči, da naša vlada ve vse, kar se dogaja v naši državi, moramo vendar domnevati, da ji je znano, kako so cene od decembra 1919 vztrajno rastle, posebno. če pomislimo, da je ona prvačila z dviganjem cen! Železniški tarifi, moka, tobak, vse se je podražilo pod vladno sankcijo. Če so vodile vlado pri izdaji naredbe Časopisne vesti, da pri nas cene vsem živilskim potrebščinam padajo. Ji povemo, da mi tega padanja Še nismo ob- koja u par meseca zgrnu tolike pare na glavu, koliko ih ne zasluži u tridesetak godina službe ni najvaljaniji sudac, ni naj-okretniji profesor!... Sudac i profesor problediše od nevolje i glada, a mnogi od njih od progonstva i tampice — a jučerašnjem bogalju i bo-samcu, kojemu ni pre ne bijaše baš loše, zaobli i nabubra lice i trbuh, obuće lepe cipele, po novoj fazoni i gospodsko odelo, namaknu trokatnicu i oranicu i posta važan u aktima »Narodnoga Veća«, i narodni — dobrotvor! »Jučer primismo od K- Ive Prkovića« — tako je zvonila domaća vestica u rodoljubnoj novini — »300 K za družbu sv. Ćirila i Metoda, 300 kruna za prevoz naše dece u Hrvatsku, a 300 kruna u fond našega lista. Dičnom rodoljubu i narodnom dobrotvoru svaka čast i hvala, i neka njegov svetli primjer — biva, da se sete fonda — bude drugim rodoljubima na ogled. Živio Ive Prković!« Medjutim Ive Prković nije još napredovao u politici. Napredovao je u lupeškoj čutili, ampak' čutimo pri vseh stvareG obratno. Mi se prav nič ne čudimo, da je vlada prišla na dan s tem za nas žaljivim sklepom, ker vemo, da živi še v zavesti aprik ske zmage. To zmago ji privoščimo. Toda povemo ji, da bi bila zmaga tedaj na nasprotni strani, če bi bilo vlado zapustila uradništvo! Vlada naj ve, da smo ji zmago prinesli mi, ker se nismo dali speljati! od raznih političnih demagogov; vlada jel to pozabila ter nam za plačilo dala -* klofuto! Naj bo! Vzamemo to na znanje, toda če vlada misli, da bo tudi pri nas trk umfirala., se moti. Uradništvo ne bo dala prilike, da bi vlada nastopila proti njemu z brutalno silo. Vsi stojimo še danes trdna za državo, ki jo bomo branili z vsemi silami proti vsakomur, ki bi jo hotel ugonobiti. najsi bi dotični sedel tudi'v yla Nabirajte inserate in prispevke za tiskovni sklad ter pridobivajte nove ------------ naročnike i ----- Pragmatika. (Nadaljevanje.) § 44. „Disciplinarne kazni se ne smejo izreči, dokler se ni zaslišal tisti, ki se ga tiče. Neodgovarjanje na vprašanja se smatra za priznanje. „V spisu, s katerim se izreka disci* plinarna kazen, se uradniku predoči ta-di njegovo dotedanje vedenje in krivde!, ako je bil radi njih kaznovan." Sklepati je, da preiskavo in izpraševanje vodi predstojnik sam, ki daje službene naloge in potem izreka tudi sodba Simptomatično je, da se „neodgovarjanje smatra za priznanje"! V srednjeveški in« kviziciji se je okrivljcmec — mučil in nar’ tezal, dokler ni izpregovoril in priznal. V nasprotju s tem običajem uradnik prizna po gornjih določbah svoje zločinstvo s tem, da nemodro ne odgovori na vpran šanja. § 45. „Disdplrnarne kazni se izrekajo! manjše ali večje, po razmerju manjše ali večje krivde, in v razmerju dotedanjega dobrega ali slabega vedenja." — Tudi to določilo zelo peša na jasnosti. Razume se, da kazni morajo biti razmerne storjenemu pregrešku. Ali tudi to more bolje in pra-I vičnejše presoditi poseben objektiven senat, ne pa posameznik, ki je največkrat! neposredni predstojnik. § 46. „Minister sme določiti, da se uradniku ne priznajo selitveni stroški samo, ako se uradnik premešča zaradi povzročenega nemira (smutnja), prepira, in zaradi neskladanja s tovariši v službi, § 47. „Ako uradnik zakrivi disciplinarni prestopek potem, ko je bil v Istem letu dvakrat kaznovan, ali ako zakrivi katerikoli poedini disciplinarni prestopelc, toda tak, da ga učinja nedostojnim za državno službo, sme pristojni minister pd sklepu v ministrskem svetu, oziroma predsednik sveta po sklepu državnega! sveta izročiti takega uradnika disciplinarnemu sodišču v presojanje." Potemtakem sme predstojnik ali pristojna višja oblast administrativno kaznovati uradnika dvakrat v enem letu n. pr, z odtegljanjem plače vsakikrat po tri meu sece, predno se izroči disciplinarnemu sodišču ali senatu, pred katerega bi brez izjeme moralo spadati vsako kaznovanjef § 48. „Predno se uradnik izroči sodišču v zmislu prejšnjega paragrafa, če bi se čin po priznanju uradnikovem in ugor« tovljeni izjasnitvi ali iz druge strani do* voljno ne dokazal, odloči pristojni minister oziroma predsednik državnega sveta po ministru pravde, da se isti preišče 9 posredovanjem enega ali več komisarjev, kakor to odreja preiskovalno oblastvo vet! smatra za potrebno po veličini krivde irt drugih okolnostih. , „Če je več komisarjev, predsednik! komisije, četudi je samo eden, ne sme biti nižjega znanja nego je tisti, o katerem se vodi preiskava." — Formalna disciplinama preiskava je po gornji določbi predvidena stoprav za primere, kadar se disciplinarne zadeve — in to po naredbi ministra — morajo izročiti disciplinarnemu sodišču. Domnevati Je, da se v dnj-gih primerih uporablja le nekako „bagar telno" postopanje ter „sodbe" izrekajo Z navadnimi več ali manj utemeljenimi na-redbami dotičnih predstojnikov. Tako postopanje že davno ni več času primemo ter se mora odpraviti, ker pač ne more ' biti obsodbe, ne da bi se bila vodila prej zadostna preiskava in tudi preiskovalec! In narejevalec ne more obenem biti sod-'pik. § 49. „En sam komisar se praviloma porabi, a ko je krivda majhne vrste, ki jo more re?i:i administrativno oblastvo, ali če se preiskava izsledi iz spisov, kateri sami na sebi nudijo dovoljne dokaze, ali če se v kakem predmetu prosi obvestila, da bi se uvidelo, ali je dana osnova za ptvoritev preiskave proti kaki osebi. Po |ej določbi sme komisar zaslišati tudi Stranske osebe (lica sa strane) samo zaradi informacije o stvari, prosto brez formalnega izpraševanja; vsled tega tudi navedbe prič (ki se vselej zaslišijo brez prisege) ali di ngih oseb, pred tem edinim komisarjem ne daje nobenega zadostnega dokaza, da se okrivljenec sme obsoditi, posebno ako bi tudi on ugovarjal proti pjih navedbam. „Preiskava po treh komisarjih se navadno uvede samo, ako je krivda večje važnosti, predmet pa po sebi bolj zamotan, posebno ako se stvar mora zasledovati z zasliševanjem stranskih oseb.“ „Ti komisarji vodijo formalno preiskavo kakor pri sodišču, zaprisežejo priče in druge osebe, ki se po zakonu smejo in morajo zapriseči, ter jih zaslišijo, a njih izpraševanja imajo enako veljavo kakor bi bili storjeni pred sodiščem. Uspeh preiskave se predloži dotič-nemu ministru (oziroma svetu) lu ta rešuje predmet sam, ako po zakonu spada v njegovo kompetenco, ali napravi tožbo ter jo z dotičnim spisom predloži ministru pravde, da jo ta pošlje v odločitev disciplinarnemu sodišču.** Tudi iz teh določb je razvideti, da }e disciplinarno sodstvo skoraj izključno ad-‘ ministrativna zadeva ter se te zadeve rešujejo skoraj edinole pri administrativnih oblastih; disciplinarno sodišče razsoja samo v izjemnih primerih. In tudi odločanje o teh izjemah je pridržano — administrativi sami. § 50. .Disciplinarno sodišče obstoji iz sedmorice sodnikov, štirih namestnikov in enega delovodja.“ Sodnika imenuje knez ukazoma na predlog pravosodnega ministra za eno leto; če bi kdo bil imenovan tekom tega leta, velja imenovanje tudi zanj do poteka gornje periode. Osebe, ki so bile sodniki eno leto, se smejo imenovati znova za sodnike. Sodniki se jemljejo izmed višjih državnih uraJnikov na mestih v centralnih oblastvih in noben ne sme biti nižjega znanja nego član okrožnega sodišča. V primeru, da je kak sodnik zadržan, pozove sodni predsednik kakega namestnika. Delovodjo določa pravosodni minister. V odsotnosti (prepjatstvu) predsed-nflea ga zastopa najstarejši član. Sodniki in delovodja vršijo svojo »dolžnost brezplačno.** (Gornji § 50 je pa ukinjen s čl. 144. ustave z dne 1903. ki stavi državnemu svetu v dolžnost: ,,da sodi kot disciplinarno sodišče nad državnimi uradniki. ') —- Potemtakem posebnega disciplinarnega sodišča nid več ni ter so vse razsodbe o disciplinarnih stvareh izročene edinole administrativnim oblastvom. (Dalje prih.) Drugovi, vršite svoje staleškr dužnosti, šahirajte pretplatnike i agitirajte n — svuda za „Naš Glasa: ■ mmm® m mm Fr. Ktissel (Trebnje); Česa nam treba? (Konec). Ali je tako? Vsak državljan dobro ve, kaj to pomeni, če je javni nameščenec svoji nalogi kos. ali če ji ni, in vendar! Ali se sploh kdo briga za to, da bi se javnim nameščencem omogočilo izvrševanje njih vzvišene naloge? Kakor vidimo, je vse to žalibog vedno še samo ideal javnih nameščencev samih. Kaj sledi iz vsega tega? Mi javni nameščenci se mo’ amo sami pobrigati za ta ideal, temu idealu se približati in ga kar največ mogoče doseči, veljaj naš boj in stremljenje. Ker je vsem poštenim nameščencem do tega, da se doseže gori opisani ideal, se moramo z vso močjo, vso energijo in slogo bojevati. „V potu svojega obraza boš jedel svoj kruh,** velja tudi za nas. Kako pa naj dosežemo ta ideal? ..Vse orožje jedno vam premaga: Bratovska je sloga to orožje**. (Aškerc). Torej složnosti in zopet složnosti je neobhodno potreba med javnimi nameščenci sploh, če naj nam bodočnost vendar enkrat prinese to, kar vsi že tako dolgo pričakujemo in želimo. Posamezne skupine javnih nameščencev so na vsak način preslabotne. Posameznik sam tudi ne more ničesar doseči in ne bo nikdar ničesar dosegel, posebno pa takrat ne, če hoče vsak nekaj drugega. Življenje je boj. Sam od sebe nam ne bo nihče dal prav ničesar, treba je torej se žrtvovati, treba je bojevati se in stremeti za našo pravico, brez odnehanja in neumorno, pa ne posamezni, temveč vsi skupno, kot silna, sklenjena in spoštovanje izsiljujoča množica. Moramo se popolnoma sporazumeti med seboj, vsi ter z vsemi sredstvi stremeti za tem, da se odstranijo vse diference, nastale med posameznimi panogami javnih nameščencev. Saj izhajajo vendar vse po veliki večini le iz malenkostne ljubosumnosti, nestrpne nevoščljivosti, enostranske prenapetosti ter precenjevanja. Razviti in zastopati moramo pred predstavništvom in nasproti vladi skupen, popolnoma enoten program. Egoistična posebna stremljenja nas sploh ne smejo razdvajati v prepirajoče in vojujoče se stranke; s tem se zapravi najboljše moči in le našim nasprotnikom v veselje je tak boj. za nas pa brez sadu in brez cilja. Nič nam ne more več škodovati ter popolni uspeh naših stremljenj bolj otež-kočiti. kakor nesloga med nami samimi. Voditelji raznih panog javnih nameščencev naj gledajo na to, da se bodo vse strok, organizacije popolnoma sporazumele; to mora biti mogoče, sai se gre vendar v prvi vrsti za skupne koristi. Priznajmo drug drugemu že pridobljene pravice, izločimo vse egoistične in enostranske posebne želie in na tej podlagi mora biti mogoč popoln sporazum. Potem, ko bomo popolnoma složni med seboj in v sebi, potem bomo naše zahteve proti predstavništvu in vladi mogli zastopal in uvellaviM' s tako silo. kakor je to v očigled važnosti teh zahtev potrebno. Uvažujmo to vedno in povsod. Žalibog so še ljudje, ki Jih niti sedanji neodoljivo težki dnevi niso bili vstanu preprečiti, da je edini naš spas v organizaciji, Še vedno so mogoči liudje, ki se za or-gamzacijo ne brigajo, ki niti s prstom ne ganejo, da bi podprli po svoji moči svoje v težkem boju se nahajajoče organizovana tovariše, ki so pa vendar deležni vseh do-sedaj izbojevanih dobrot. Vzroki zato so pač različni, v glavnem pa izvirajo vendarle iz lenobe in nerazumnosti Ta, ki si misli: »Od mene ni nič odvisnega, jeden več ali manj je brez pomena« — pozabi pri tem, da se poslužuje sto drugih natančno iste komodne, popolnem napačne samoprevare. Ta, ki se mu škoda zdi onih par kronic članarine, ki jih je treba prispevati vodstvu za pokritje neobhodno potrebnih izdatkov, zopet ne pomisli, da je ta malenkostna denarna žrtev vendar prav t njegovo lastno korist. Ta, ki je naiven in opitimističen dovolj, da veruje, da ni treba organizacije,, nobenega strokovnega društva, kajti, kar mora priti, bo prišlo tudi brez društva, —• zaupa svojo usodo slučaju. Ta, ki se boji zamere navzgor in upa« da bo hitreje in bolje napredoval, če ne bo v organizaciji, ne pomisli, da se je predal na milost ki nemilost. Ostanek tvorijo samo tisti »gospodje«, ki so si zvito preračunili, da je bolje, če jim gredo drugi po kostanj v ogenj, ki se namenoma ne ganejo ter nočejo doprinesti nikake niti osebne, niti denarne žrtve, ker dobro vedo. da lih ni mogoče izključiti od soužitka sadov, izvojevanih od organizovanih tovarišev. Ta vrsta ljudi pa zasluži vse, samo ne imena »tovariš«. Dosedanja borba organizovanih javnih nameščencev je nam prinesla marsika-ko priborirev. Pomislimo nazaj! Brez organizacije bi ne bilo regulacije plač, bi ne bilo 35 letne službe, ne bi bilo uračunane delne dejalnostne doklade v pokojnino, bi ne bilo nikakih imenovanj ad personam, bi ne bilo pragmatike, ne bi bilo draginjskih doklad ne prvih ue novih in še marsičesa ne. Vsega tega so pa deležni tudi neor-ganizovani javni nameščenci. Pošten človek bi si mislil, da Je čut sramežljivosti, časti in hvaležnosti Že davno pritiral vse te „divjake**, da so pristopili organizacijam, katerim izključno se imajo zahvaliti za vse te dobrote ter da so tako pomogli v svojo lastno korist, da se organizacija moralno in materijelno okrepi in podpre. Žalibože, kakor vidimo, temu ni tako! Naj se torej vsi organizovani tovariši potrudijo in si postavijo kot častno nalogo, da pridobe vse neorganizovane stanovske tovariše ter ob vsaki nudeči s« primerni priliki razsvetljujejo m navdušujejo vse ravnodušne in brezbrižne tovariše. Kaj nam je torej neobhodno potreba? Več čuta za skupnost! Več složnosti! Več požrtvovalnosti v korist našega stanu in naših družin! Vzgledujmo se nad delavstvom, ki Jo vendar veliko pisanejše in različnejše v, svoji sestavi, pa hna vendar daleko boljšo in strumnejšo organizacijo, kot mi Javni nameščenci; vkljub temu, da nas delavska organizacija po številu neprimerno presega, nas vendar po složnosti ravno- i tako neprimerno prekaša. 1 Držimo se tudi mi med seboj sedaj ; tako potrebnega in toliko ponavljanega \ gesla ujedinjenja: „bratje smo, koje vjere < bio“ v bodoče zatrdno in gotovo se nam 1 ne bo treba kesati. Sicer pa nam bo nesloga prinesla to, kar je prinesla še vedno in povsod in: „Pokora klete te grehote — vnukom bo ( le poznim — tu^iev jarem.“ (Aškerc.) ] Iz Saveza javnih namještenika ! Hrvatske i Slavonija. Nove izkaznice. Za kratko vrijeme razaslati će se iz Saveznog biroa nove članske iskaznice, koje će vrijediti za 3 godine, a na njima će biti točno označeno i vidljivo dali svaki član posjednik iskaznice udovoljava svojim dužnostima pla-čujoći redovito članarinu. Blagajnici pojedinih stručnih odsjeka i kotarskih skupina (dobiti će potanje upute o rukovanju s novim iskaznicama i markicama kod ubiranja članarine. Posao oko ubiranja članarine će se ujednostavniti, a isto i knjigovodstvo stručnih odsjeka, kotarskih skupina, a i same blagajne Saveza. Upozoru-jemo članove, da se pobrinu, da te iskaznice što prije podignu kod svojih stručnih pdsjeka, a kad su ih podigli, da paze na pjih, jer će sc duplikati izdavati tek u slučajevima vrijednim osobitih obzira. Blagajnici kotarskih skupina, a gdje takovih Još nema povjerenici kotara, neka takodjer savjesno i tačno razdijele svim članovima Iskaznice, a ne da ih zadrže kod sebe, ka-jco se to prošle godine desilo, da smo izravno odavle mnogim članovima morali šiljati duplikate. Sve članove upozorava-pio. da se uvijek prigodom dopisivanja sa središnjim odborom pozovu na temeljni broj svoje iskaznice. Posredovanja. Upozoravamo sve javne namještenike, koji se obraćaju na središnji odbor u raznim stvarima za posredovanje, da to činimo samo za članove SJN. Plaćanje članarine. Pozivamo sve stručne odsjeke, te pojedine kotarske skupine, da nam najkasnije do 15. juna o. g. Pripošalju tačne konačne obračune o uplaćenoj članarini u god. 1919. Nakon izmi-nuća tog roka i aslati ćemo na trošak po-edinih nemarnih skupina svog izaslanika, da ovaj uredi knjige i sastavi obračune, i kako smo im to već i u okružnici od 23. marta o. g. saopćili. Sabiranje predplatnika. Svim stručnim odsjecima, kotarskim skupinama, pojedinim povjerenicima i članovima raza slali smo sabirne arke za pretplatu i tiskovni fond „Našega Qlasa“, pa ih molimo, da nam te sabirne arke u što kraćem roku povrate sa odpadujoćim iznosima pred-Plate i prinosa za tiskovni fond. Žalosno je, da je u naših drugova tako malo sta-leške svijesti do sad bilo, što najbolje svjedoči tako malen broj pretplatnika na naše glasilo. Razaslali smo pozive i sabirne arke u nadi, da će ovaj put odziv biti veći I da će se svaki javni namještenik u svom Vlastitom interesu, te u interesu opstanka Btaleškog glasila pretplatiti nanj i doprinijeti mali doprinos za tiskovni fond. Drugovi, koji su primili sabirn: arke. ne;;; živo porade na tom. da saberu što više Pretplatnika medju javnim namještenici-{ha. a i u gradjanskim krugovima. Nesmije niti niti jedne gostione ni kavarne, koju pohadjaju javni namještenici, koja ne bi bila pretplaćena na „Naš Glas“. Živom agitacijom moći ćemo glasilo podići, što j prije na dnevnik, a kad to bude, istom onda ćemo imati u ruci pravo sredstvo borbe za naša staleška prava i opstanak. Borba protiv skupoće. Kad je nedavno komunizam u našoj državi digao malo glavu, neki se kapitalisti prestrašiše, i u našim trgovinama počeše padati cijene nekim artiklima. Stanoviti trgovci nečiste savjesti prepadoše se, da im se ne bi pretresli dućani, a izlozi porazbijali, kako so čuli, da je to bilo u Rusiji i drugdje. Mi srno se činovnici ovdje u Zagrebu poveselili. Daleko je od nas misao, da bismo se identificirali s komunistima, jer ih u ovoj formi i još sada držimo opasnima za našu državu, kojoj granice do današnjeg dana nisu još uređ-jene. Ali mi smo se u našoj duši nove- j selili stoga, jer smo u toj pojavi vidjeli bar } mali tračak na bolje. No nažalost to je trajalo tek jednu minutu. Odmah se naime pojavila protivna or ganizacija, t. zv. gradjanska sindikalna vijeća: bankari, trgovci, veleindustrijami i ostali kapitalisti. Udružili se brzo svi i odmah namuknuli veće svote za uzdržavanje policije, koja će štititi njihov imetak. Poslijedica dakle štrajka bilo je o'užanje kap tala. a dalje — no šta mislite sto^ cijene su se opet digle i još povisile: Gore no prije! Tko od te borbe opet strada? Na čija ledja pada opet sve? Na naša, na činovnička. Mi se i opet moramo da borimo protiv skupoće. A kako, da se borimo? Da ne ...dmamo te artikle, da štrajkujemo, da tjeramo pasivnu rezistenciju protiv izloga, u kojima danomice progresivno rastu cijene? Dobro, ne ćemo uzimati za gospodje i briljantne naušnice ni za sebe zlatne satove. Što više, ne ćemo i odijela kupovati, I makar ova naša stara i četiri puta okretali. Ali kako da štrajkujemo protiv povrća i brašna? Ili protiv cipela? Ne, mi u tu borbu ne možemo. Tu mora da priskoči u pomoć država. Jer gdje je pravi razlog skupoći? U zakut-nim, i.—rednim poslovima, u t. zv. veriž-noj trgovini (Kettenhandel). Tu pojedinci zaslužuju ogromne svote na provizijama, a to sve ina da plati siromašni kozume-nat, najvećim dijelom činovnik. Trgovci 1 preprodavaoci nisu više zadovoljni s 100% rtego hoče i 1000%. Tako isto radi i seljak s jednostavnog razloga, što on sam mora za industrijalne artikle toliko izdavati. Svi nas gule. Država bi morala, da sa svim svojim aparatom stane na put posredovnoj trgovini i da maksimira cijene. Osim toga ona bi se morala, da stavi u bliži i humaniji doticaj s opskrbnim organizacijama javnih namještenika: s aprovizacijama i koope-rativkna, da se roba Izravno za manju cijenu nabavlja neposredno iz fabrika, da se roba bez zarada i provizija daje či-novništvu. Ona bi morala te institucije većim svotama pomagati. Onda sc ne bi ni plaće trebale tako povisivati, jer mi činovnici ne tražimo povišicu, da zgrćemo kapital i da štedimo. već zato, da ne gladujemo i da se ne moramo zaduživati. Samo ato! Berba dakle protiv skupoće jest u prvom redu u rukama države, i ona protiv eksploatacije konzumenata mora ustati ekonomskim nabavama. To je njena naj- svetija dužnost, jer duševni proletarijat može, da joj bude opasnijim od radničkog proletarijata. Vazda je uspijevala ona država, koja se brinula za egzistenciju i za-i dovoljstvo svoje inteligencije. Inače če skupoća kao stoglav.. hidra rasti od dana u dan ; progutati nas sve. Kamo nas tira drž-.,a? Ako gospodar ne da svome hlapcu ili slugi dosta hrane, ako ga ne plaća tako, da se može pristojno odijevati, onda će fcij sluga — ako je nepošten — krasti i va-: rati svog gospodara, ali će mu, — ako je pošten — otkazati službu, pa potr .žiti drugoga gospodara, koji će mu vise davati. Upravo je tako i s nama, javnim na-* mještenicima. 1 mi smo sluge (hlapci), ai mi se toga i ne stidimo. Sluge smo na« roda svoga, države svoje, bogate i pl; dne: države, koja ima svega u obilju, satno nema dobrih upravnika, koji bi s njezinim: blagom znali gospodariti. Ministri se na, pojedine resorte ne meću po sposobnosti* nego prema zahtjevima stranke, po protekciji, za čast, zbog sinekure. Glavna je, da u ministarskom vijeću budu istaka nuti ljudi, da budu glasovi, a da li šta razumiju od svog resorta, za to se ne pita. Ministrima šuma imenuju se advokati, mn nistrima komunikacija svećenici, ministrima pošte liječnici, ministrima pravde pron fesori, ministrima financija diletanti. Zato. stojimo zlo prema vani, jer nas svaki vrag može žedne preko vode prevesti, a zato, stojimo zlo i unutar zemlje, jer ne umijemo stati na put korupcijama i prevarama, koje su kod nas sasvim preotele mah’. Pojedinci se obogaćuju, a opći interesi stradavaju. Šta više ni valute ne možemo popraviti, kad gospoda pojedinci za izvoznu robu traže tudju valutu, jer od nje oni sami imaju najviše koristi, mjesto da' se naši artikli isplaćuju našim novcem i da sc našem novcu digne cijena. Šta se mora neminovno dogoditi? Opći krah, slom,, raspad. Zar na to nitko ne misli? Lako je trgovcu: on prema, rastu-* ćoj skupoći (draginji) podiže cijenu svojemu artiklu. Motrite samo svaki đ..n n. pr« u trgovini izložene cipele! Iste cipele sva-» ki drugi ili treći dan rastu! Raste broj na njihovim ceduljama. Prije mjesec dana bio je 800 kruna, sad je već dva puta toliko. Štofovi idu na hiljade, tako da već neki činovnici i ne misle na nova odijela. Jer ako i privrede novacza štof, tko će platiti dragoga prijatelja krojača, koji je svoj ,,Macherlohn“ podigao takodjer na hiljade. Lako je i manuelnim radnicima. Oni isto tako podižu svoju nadnicu, sa-* svim u razmjeru sa skupoćom. Tako i gostioničari i svi drugi. A gdje ćemo podizati mi javni namje^ štenici? Hoće li upravni činovnik tražiti! za brzo riješenje akta 100 ili 200 kruna? (Vele, da ima po koja stranka, pa takve svote i ponudi!) Smije li carinik, da za koju hiljadarku propusti stanovitu robu i tako prikrati državu? (Nije li indirektno na to prisiljen, ako je slabo plaćen?) Hi đa profesor propusti djaka za lijep dar od rodi-* telja? (Nepokušavaju Ii to i sami roditelji pod vidom tajnih instrukcija?) A šta, dal sudac, koji nikako ne može privatno zasluživati, da u desperaciji za opstanale svoje familije primi mito i riješi odsudti komu u prilog?! To već postaju tragedije i krvavi pro-* blemi, koje indirektno stvara satna država; a ostane li ovako dalje — to jest ovako mizerna plaća —, otvorit će se vrata korupciji, koja je najopasnija bolest, crv. otrov svakomu državnom org.'inizmu. A korupcija takodjer raste kao i cijene. Ako nas gospoda ministri ne smatraju stupovima države, nego tek za nuždu nekim funkcijanarima, kojima treba od vremena do vremena dobaciti tek neke procente kao mrvice, onda nam ne preostaje drugo, nego prvo: ili zlorabiti svoju službu ili je zanemariti, pa se drugim poslom baviti — ili pa drugo: to jest okrenuti ledja svojemu zvanju, koje smo s ljubavlju izabrali i za koje smo izgubili svoje najlepše godine. Eto kamo nas tjera država: u korupciju ili u bijeg! Jer tko će još obastati na svom mjestu godinu dana? Tko će ove zime da gladuje? Neka nam ne zamjeri! Mi vičemo i gadimo vazda istu pjesmu u „Našem Ola-su“ i vikat ćemo dalje, dok nam se radikalno ne pomogne. Mi moramo vikati. Dijete dok ne zaplače, ne čuje ga majka. A majka Jugoslavija ne smije tapeti, da joj najbolje dijete strada. Ona mora po svojim ministrima nastojati, da nas zadovolji, uredbom pragmatike i razmj.ra plaće. Ttm će stati na put korupciji i bijegu činovničtva. Ne učini li to, ostat će joj korumpirani činovnici, a bolji i talentiraniji otići č-4 u druga zanimanja, u banke i tr-apvlKtf. No nadamo se, da su gospođa novi (stari f) ministri to već i sama uvidjela, pa da će irn prvi posao biti, da sc jednom ozbiljno pozabave s našim bijednim stanjem. Krajnje je vrijeme! Rovarenje medju namještenicima okružnih blagajna. Primili smo od nekili stručnih skupina namještenika okružnih blagajna obavijest, da su namještenici zemaljske i okruž. blagajne u Zagrebu izaslali svojim drugovima u pokrajinu pozive na osnutak nekakve zasebne organizacije izvan okvira saveza javnih namještenika i razaslali već osnovu pravilnika za osnutak tih organizacija. Drugovi namještenica okružnih blagajna pišu, da se čude tome postupku zagrebačkih svojih drugova to više, što su oni bili onaj faktor, koji ih je u savez javnih namještenika doveo, pa pitaju za uzrok tome. Začudili smo se i mi toj akciji zagrebačkih namještenika okružnih blagajna, premda znamo, odakle vjetar duše, jer su baš namještenici okružnih blagajna bili naši revni članovi Evo kako je do toga došlo. izaslao je u središnji odbor svog novoizabranog predsjednika dr. Antu Mudri-nića, da zastupa interese svojih drugova. Središnji je odbor optirao gospodina Mu-drinića članom do izaslaničke skupštine, na kojoj bi imao biti definitivno izabran Hanom središnjeg upravnog odbora. Kako središnji odbor uvijek oprezno postupa kod pridolaska novih članova, tako je to činio i ovaj put, te se informirao o prošlosti g. Muđrinića. Informacije su bile takove, da je središnji odbor morao od njega zatražiti neka razjašnjenja u pogledu njegovog isključenja cum infamia iz akademskog pjevačkog društva „Mladost" za ere Rauch-Cuvajeve i u pogledu nekih drugih delikatnih stvari. Dr. Mudri-/ nić nije tih razjašnjenja pružio, već je ukratko zanijekao sve navodeći, da informacije središnjeg odbora nijesu ispravne. Kratko vijeme nakon toga primio je središnji odbor od g. Muđrinića dopis, prema kojemu je najavio svoj istup iz središnjeg odbora i uopće iz Saveza. Na skupštini Stručno« odsjeka usoielo ie gosp. Mudri- niću, da dobije ponovno povjerenje nekih svojih drugova, koji su možda uplivisani službenim njegovim položajem glasovali Stručni odsjek zemaljske blagajne za osiguranje radnika 1 okružnih blagajna zanj kao i za njegov prijedlog, da cijeli stručni odsjek istupi iz Saveza Javnih namještenika i da bude posebnom organizacijom. Primjećujemo, da prema našim informacijama nije na samoj skupštini bio prisutan dovoljan broj članova, da stvori pravovaljani zaključak, pa tako taj zaključak nije još do sada niti saopćen središnjem odboru. SJN. unatoć svega toga, kako se čini i iz vijesti pokrajinskih namještenika okružnih blagajna razabire, vodi g. dr. Mudrinić neku akciju oko posebne organizacije na svoju vlastitu ruku. premda to većina njegovih drugova ne odobrava, pače osudjuje taj njegov postupak. Moramo iskreno reći, da se ne čudimo g. Mudriniću ni njegovom poslu. Njemu je valjda postalo u odboru pre-vruće, kad se počelo kopati po prošlosti, ali se više čudimo namještenicima, koji tome gospodinu nasjedaju i vode akciju, koja je štetna i po njih i po interesu javnih namještenika uopće. Neka znadu svi oni, koji ovako rovare i slijede elemente, koji rade iz sebičnih motiva, da ovakav separatizam ne vodi nikamo. Separatizam nam je svima na štetu, što ne postignemo slogom i u zajednici, ne ćemo sigurno postići ni ovakovim separatizmom, pa toga neće postići ni g. Mudrinić. Samo zajedno u jednoj čvrstoj falangi moći ćemo ostvariti svoje težnje. Zato na okup! Vestnik. t Ivan Kr! :an. Dne 7. junija spremili smo k večneivn počitku našega preblagega tovariša viš. sod, oficijala Ivana Kristana. Njegov pogreb je Jasna priča, kako priljubljen je bil ta kremeniti značaj med tovariši in občinstvom. V soboto 5. junija popoldne opravljal je še vestno svojo službo, v nedelja zjutraj ob 6. uri pa je izdihnil svojo blago dušo vsled srčne hibe. Kjerkoli je služboval, pridobil si je s svojim odkritim zmačajem srca šefov in tovarišev. V minuli zimi zbolel je na španski. Le-tej pridružila se je pljučnica, a Je vendar za silo okreval. Počuti! se pa ni več popolnoma trdnega in večkrat se je izrazil. da pri njem ni vse v redu. Prehitro odšel si, dragi Ivan, od nas, pogrešali Te bomo kot tovariša pa tudi kot družabnika. Ohranjen naj Ti ho blag spomin. Njegovi rodbini, katera je izgubila z njim najskibnejšega očeta, pa naše iskreno in odkritosrčno sožalje. Tovariš*. Hranilni In posojilni konsorclj L sH urad. društva v Ljubiču! naznanja vsem svojim članom, da se bo vršil v soboto, dne 19. junija 19J0 ob 7. zvečer v restavraciji g. Mraka na Rimski cesti v Ljubljani redni občni zbor z nastopnim dnevnim redom: Poročilo o delovanju I. snl. urad. vuštva v 1. 1919. — Čitanje zapisnika o lanskem rednem zborovanju. — Poročilo o poilovanju in računskem sklepu tuk. kraj. odbora, ter hranilnega in po-s jilnega konsorcija za 1. 1919. — Poročilo nadzorovalnega sveta. — Razdelitev poslovnega dobička koncem 1919 in citiranje rezervnega zaklada. — Določitev obrestne mere za posojila in hranilne vloge, ter odpovedne dobe za slednje. —- Do- ločba glede plodonosnega nalaganja razpoložljivega denarja. — Določitev največjega števila deležev, ki si jih sme pridobiti posamezen zadružnik. — Določitev viška posojil in hranilnih vlog, ki Jih sme sprejeti konsorcij. - Honoriranje funkcl-jonarjev. — Premernba pravil. — Slu* čajni predlogi zadružnikov. — Dopolnilne volitve. — V slučaju nesklepčnosti vrši se uro pozneje istotam za rešitev istega dnevnega reda nov občni zbor, ki bo sklepčen brez oizra na število prisotnih zadružnikov. Iz krogov poštnih .. bažbenccv. Na dopis iz krogov sodnih slng od* govarjamo samo to, kar se tiče pošte. Omenjeni dopisnik se pritožuje. Ja v pošta ni službi Je že dve tretjini poduradnikov kllub temu. da poš'iia služba n: tako naporna in odgovorna, kot sodnih slug. Argumentacija, da so v vojnem ča>u službo poduradnikov opravljati 15-17 letni dečki, ne drži. Verujemo, da se čudno zdi, kako ie to mogoče, ali kdor je pri pošti opravljal službo v vojnem času, mu je to lahko umljivo. Po predpisu so imeli dostavljati navadna pisma, tiskovine, časopise in navadne brzojavke. Vsa priporočena pisma in sploh ves važni materijal pa so dostavljali pravi pošt. uslužbenci Res je, da je poštna uprava pridelila dostavljalcem radi pomanjkanja osobja dečke ali odgovornost za njihove pogreške je naprtila stal* niru uslužbencem. Torej le imel vsak tak uslužbenec dvojno odgovornost. Vojna uprava ie takoj v začetku mobil.ziraJa ve* liko število stalnih poštnih uslužbencev k raznim voj. poštnem rez. brzejav. oddelkom in ie bilo pri poštni upravi pomanj* kanje osobja strašno, česar pri drugih re« sortih ni bilo. Kot prometni urad si je pošt uprava pomagala, kakor je pač mogla. V drugi vrsti moramo tudi .Konstatirati, da so bili večinoma tisti dečki že vsi s par gimnazijskimi razredi, celo s 6 gimnazijskimi razredi. Ti so danes uradniki. AH ie služba boli odgovorna pri pošti, kjer ima uslužbenec opraviti z miljeni tujega denarja ali na sodišču. Ako sodni sluga izgubi akt, dobi dvojnik, ako pa izgubi poštni uslužbenec denarno vrečo z nekaj sto* tisoč tujega denarja pri svojem naglem delu, mislimo, da ni vseeno, ker ne dobi dvojnika, ampak vse kaj drugega. Primerjajte naše sprevodnike ’n denarne do-stavljalce, kakšno veliko odgovornost imajo, potem je sodba jako lahka, kje Je večja odgovornost. Nimamo nič proti temu, da se poganjajo sod. tovariši za pod* urad. mesta, ker jim iih privoščhno, aN poštnih uslužbencev nikar ne ponižujte! Oglasili smo se samo v obrambo našega stanu in nočemo nič drugega, da se nas ne bo napačno sodilo. Vekoslav Bavdek in Martin Gruden ’ biistarska ludo’ clj:i i ner -osobnost Pod tim naslovom kritizuje zagrebački „Jutarnji List" u broju od 2. ov. mj. rad bivšeg ministra financija dr. Jankoviča, te medju ostal, izvodi: „Žaista Je več kranJe vrijeme, da je g. ministru Jankoviču oduzet resori, o kom nije imao ni pojma, samo je šteta, da će usrećiti sada drugi rC sort jednako važan, a to je poljoprivreda. Žalimo, te nije ista sudbina zadesila i 2* ministra Ninčića, koji jednako malo z*13’ nja i sposobnosti ima za resori trgovine« To upravo i Jest naša nesreća. Ja se na ovakova mjesta, koja su naročito u da* našnjim prilikama najvažnija, postavom* Hudi bez spreme i sposobnosti. Kako čujemo, novi }e ministar Pnancija čovjek stručno spreman, pa se trgovački svijet kao j industrijalni pouzdano nada. da će financiialnu politiku povesti novim razboritim smjerom. Skrajnje je vrijeme, da se na mjerodavnim mjestima započne ozbilj. prosiidjivanjem današnjih ekonomskih prilika.« Mi ipak upozorujemo današnjeg g. ministra financija na va2no pitanje, koje već dugo čeka na svoje riješenje, a to je —- konačno I pravedno uredjenje plata državnih službenika, koje treba u državnom interesu što skorije provesti za sve činovništvo bez razlike definitivno i države dolično. Dolje s cflen-ima! Dok se danas u cijeloj Evropi ide za tim. da se prestane baratati s tolikim novcem, kojega neki imadu na pretek, a svi ostali premalo ili ga uopče nemaju, tjera i država svoie cijene u beskraj. 1 svi mi nistri. koji su se do danas u našoj državi u ovo kratko vrijeme obredali. a bilo ih te dosta, koliko su se god u svojim programima razilazili. Ima’i su ipak jednu zajedničku točku u svom programu, a to te povisiti cijene, gdjegod se to samo može. 1 tako kod svake promjene ministarst. đoživliuiemo povišenje željezničke tarife, poštanskih pristojba i cijene duhanu. A mi se i dalje vozimo u hodnicima kod razbijenih prozora, bez sjedala i sretni smo, ako nam tko ne ukrade putem prtljagu (a ne dobi uši in stenic! (Op. ur.), dobivamo poštu neuredno i pušimo još duhan za skup novac. I baš ovo povišenje cijena duhana ]e najsmešnije! To su povišenje donijele opet zagrel ačke „Nar. Novine'4 ovih dana. a jedan zagrebački list vel: o tome Cjenik nečega, čega nema! Kod nas se doduše ne može reći. da nema duhana,. - -nikada nijesmo na njemu oskudijevali, a I nije moguće, da oskudijevamo. Tek za nas ga nema. jer su nam c’jene previsoke*. Bili smo zahvalni, da nam netko od naše financije kaže, kako to biva, da se pravim putem, recimo u trafikama, ne može dobiti duhana ni duhanskih proizvoda, a kol kelnera. nekih pretrglija i kod nekih stalnih firma dobiješ ga na vagone, samo svakako iz velike c:lene, ier iza tvornice prelazi kroz nekoliko ruku, koji na njemu služe. Kruna jednaka ftllru. Čudno ali ie ipak kako uz venke cijene, jer iza tvornice pre- Ravnateljstvo Zfaiffia Rogala Slatina. par muških »Salamander« cipela K 11 50 ili 1150 filira, danas stoje cipele posve loše vrste K 1150 do K 1200 Jedno odijelo stajalo je i to srednje vrste K 40 do K 50 ili 4000 do 5000 filira. danas stoji tak vo mnogo lošije kvalitete 6000 kruna. Neki dan je prodana u Osijeku u Podravske] ulici jedna kućica, koja je pred rat stajala 500 K ili 50.000 filira, za ravnih SO.O^O kruna, a jedna druga, koja ie prije rata stajala 10 000 K ili 1,000.000 filira ravno toliko kruna. Isto vrijedi i za žito, brašno I i kruh, koji su još nekoliko godina prije rata stradali, i to žito 10—12 filira po kilogramu, a kruh 16 do 20 filira po kilogramu, a danas jednako toliko kruna. ls-porediv te cijene sa platama javnih namještenika vidjet ćemo, da ovi prema tome računu imadu mjesečne plate 11 do 35 K predratne vrijednosti, več prema njihovom službenom položaju, odnosno prema broju obiteljskih članova, koje su dužne uzdržavati — Čitajte to, gospodo ministri. ter se nemojte čuditi. Što vam tako slabo plačani državni aoarat ne funkcionira — a namješteništvo umire od gladi ili bježi iz državne službe! Parturlunt montes . - , Triumf! Vendar koalicijska vlada! Duša. raduj se in vriskaj od veselja: zdaj bc konec neznosnih življenskih razmer, k! nam uradnikom pelinijo življenje in delo! Sai imamo vse v vladi zastopane stranke v svojih programih temeljne točke, ki obetajo uradnikom naravnost zlate čase. Z veselo pričakujočimi obrazi smo zrli v Beograd, da slišimo, kaj porečejo k uradniškemu vprašanju Vesnić in Protić, Korošec in Kukovec Parturlunt montesl Du-šel ie prvi signal: 25 odstotkov povišanja vseh doklad in še 100 odstotkov zvišanje družinske doklade • Ifm — dosti ni, ko se ie vendar od novembra 1. I. vse trikrat podražilo, pa zadostovati mora za prvo silo, posebno ker se je »ministrski svet začel tudi resno lotevati definitivne rešitve uradniškega vprašanja.« Drugo poročilo: samo 25 odstotno zvišanje vseh doklad! Bore malo za lačne želodce, da se pokrile nagota ni misliti- pa poleti ta stvar ni tako aktualna. Tretje poročilo: nascetur ridlkulus mus* okroglo 10 odstotno zvišanje prejemkov! Gospodje na ministrskih stolčkih! Uradnik ni Ribničanov konj, ki se ie tako dolgo vežbal v stradanju,, da je — ravno privajen vsemu hudemu.— crknil. Če ste nezmožni znižati draginjo, ali nam saj primerno zvišati plače, potem nas vsaj ne zasmehujte, kajti v tem sluča-iu boste zadeli na odločen odpor vsega organiziranega uradništva! B. Zajednica stalno namještenih po-dvornlka 1 službenika. 10. redovita skupština obdržana 9. maja 1920 u Zagrebu. Predsjednik Petrovič otvara slcupštinu sa pozdravom, ustanovljuje, da je pristupilo 50 članova osobno, a 41 sa punomoći, ukupno 91 član, što čini od 334 člana dovoljan broj, te prolazi na dnevni red. Zapisnik prošle glavne skupštine je primljen t ovjerovljen. Tajničko Izvješće o radu centralnog odbora minule godine te blagajničko Izvješće o izdatku i primitku primaju se do znanja. Predsjednik predlaže, da bi se dosadanja posmrtnina morala povisiti, pošto ne odgovara sadanjem duhu vrie-mena. Time bi se i članarina morala povisiti, pošto sa sadašnjom članarinom ne bi mogli izdatke pokrivati. Zato stavlja predlog, da se posmrtnina povisi od 100 K na 400 K, a članarina na 5 K mjesečnoi. Odbornik Mikulič nadopunjuje predlog time, da bi se i podpore umirovljenim članovima, udovama i siročadi imale povisiti i to od 10 na 20 K Članovima, a si* reladi od 4 na 10 K. Nakon dulje rasprave bio je predlog odbora sa ogromnom većinom primljen tim dodatkom, da povišica članarine 5 K i izplata posmrtnine od 400 K stupa na: snagu sa 1. srpnja 1920. Predsjednik predlaže, da bi se tt zajednicu primili i oni podvornici, koji sa prekoračili 40 godina života kao i svi podvomički pomoćnici bez razlike na doba godina. Nakon dužeg raspravljanja bud«! predlog jednoglasno prihvaćen sa tom! primjedbom, da se svima gore navedenim daje rok od 3 mjeseca t j. od I. srpnja! do 1. listopada 1920; za novo primljen«! u državnu službu vredi isto 3 mjeseca rok od njihova primića. Tko se u tom roku ne bi izjavio za pristup u zajednica* neće se na njega uzeti kasnije obziran Član Pozaić predlaže, da bi naš vjestnfld bar 4 puta na godinu izlazio, pošto b| time bili članovi zadovoljniji, kada bih! znali, kako Zajednica i njezina imovina stoji. Ujedno prilaže račun tiskare. Skupština nakon odulje rasprave zabacuj« predlog radi previsoke cjene.. OdbomOsl Dimec predlaže, da bi se naša Zajednica pretplatila na „Naš Glas**, a u taj „Glas**, da ćemo moći pisati izvješća i članke^ Skupština predlog prihvaća jednoglasna Odbornik Mikulič predlaže, da bi se svf članovi naše zajednice morali pozvati, dat se pretplate na „Naš Glas4*, jer da ćemo! u rjega pisati sve naše izvještaje, naime! sjedničke zapisnike i blagajnička te-vješća; ako ne bi bud iz kojih razlog^ naša izvješća u „Našem Glasu** izašla^ onda ćemo naše članove posebnim okruf* nicama obavjestiti.*) Dimec predlaže, đa bi se n zapfsnBJ unesla' zahvalnica blagajniku Markaču i tajniku Dumb rovki za njihov požrtvovni rad u korist zajednice. Skupština predlog prima sa popraćenjem Živili. Predsjednik! predlaže, da se g. Mikulič, Lovrenčak I Dimec imenuju začasuim Članovima naše? zajednice, pošto su puno koristi našoj za« jednici dopri.ijeli. Skupština predlog prima Jednoglasno. Pošto je time bio dnevni red glavne skupštine izcrpljen, a niko s0 za rieč nije Javio, diže predsjednik sjednicu u 2 sata popodne sa pozdravom i za« hvalom na ustrpljivosti i uzornom redu te želi stranim posjetiocima sretan pat flOB burni poklik „Živili!“ »Samopomoč« v ElnbRani delf svojfna članom, dokler je zaloga, v prosti prodaj) brez vrstnega reda: belo moko, čmo moko, pšenični zdrob, koruzno moko, koruzni zdrob do dosedanjih cenah. Nadalje? deli cvebe, cikorijo, cimet, fižol, fige, hruške, jajca, tečmen za kavo. ješprenj, plariH lo. kis, kavo. kašo, kremo za čevlje, lug, sodo. pralno milo, toaletno milo. metle^ mandeljine, poper, papriko, piment, paradižnike v sodcih in dozah, rogaš, slatino^' rozine, rožiče, sol. slive, sveče, sidol. sir; sladno kavo, vžigalice, veznice za čev-lle, nageln. žbice, mast ter fino namizna olje. Vsak Član dobi največ 10 kg masti} •) Op. ured. Prosimo! Toda taka poročil* morajo biU kratka n Istinito važna. od ostalega blaga pa poljubno množino. V 'zalogi so tudi moški in ženski čevlji ter otroške sandale. Čevlji od 480 K — 430 K možki, ženski pa od 550.50 K do 660 K. Listnica uredništva. ...........................F QJ. U—Ć v Sisku Javljam, da odpremim .vsako Številko točno na njegov naslov. Tako tudi vsem drugim naročnikom. Ce kdo lista ne prejme, ni naSa lerivda. Vsem novim naročnikom naznanjam, da so nam št. 1—20 povsem pošle in jih torej ne morem poslati nikomur. Poslane naročnine za nazaj smo raditega zaračunali za naprej. — Uprava. Drugovi, u svim gostionama i kavanama zahtjevajte vNaš Gias“ i „Samopomoč** v Ljubljani kupuje vsakovrstna živ sla in druge potrebščhe v vsaki množini. Tovariši se prosilo, da poizvedujejo po takem blagu in posredujejo v prilog zavoda, ki deluje v korist vsem javnim nameščencem. O zalogah, oziroma ponudbah naj se noroča naravnost „Samopomoči** v Ljubljani, Vodnikov trg štev. 5, ki poravna radevolje vse stroške. I registrovana zadruga z omejenim :u jamstvom. ::: Posojila na osebni kredit: 6%. — Posojila na hipoteke: 51/2 %>• — Mesečna odplačila. Ranžijska posojila na več let; mali vračevalnt obroki. Pisarna: Kongresni trg 19. Uradna ure od S. do 12. or e. — Prospe rti brezplačno na rupoiago. — Rezervni zakladi nad 500.000 K. — Hranilne .lose 3>/< Vo. sn HHHH i- ■■■ Društvo sodno-pisarniških in zem’jiškoknjiž-nih uradnikov za slovensko ozemlje v Ljubljani ičil naznanja, da je 6. junija 1920 nenadoma preminul |L|| njegov član in odbornik g. i IVAN KRISTAN 1 vlSji pisarn, oflcijal v Ljubljani. Pogreb preblagega tovariša se je vršil dne 7. junija 1920. LJUBLJANA, dne 8. junija 1920. ■Mi iaf;isi;:'5«E3£Eifi: J ■ I. L idlif, m § •V g' « — ^ Ljubljana, | I ji Wolfova ul. 3. ^ Priporoča se tvrdka 4—6 Jos. Peteline trgovina z galanterijskim in modnim blagom, zaloga šivalnih strojev in njih posameznih delov. Ljubljana, Sv. Petra n. 7. Marija Tičar n Ljubljana h Velika zaloga uradnih In Šolskih potrebščin. Največja izbira razglednic in pisemskega papirja. Na drobno In debelo. BI velika bogata ZALOGA IZBIRA manafaktuniega L5STH! MOBIil HELIJE. »“LEK Ustnega ter inozemskega izdelka po naj- modnega blaga. Srajce, samovemice (kravate), nogavice i.t.d. novejšem kroju. 8-5 $CMWAB & BIZJAK LJUBLJANA, Dvorni trg, pod Narodno kava* no. : •anaiB* ■ •N I Hodni salon ■■■ LJU BLJANA, Zidovska ul. 3, Dvorski trg 1. ij| Priporočamo veliko izbiro najnovejših svilenih klo- I H bukov,