Nekoliko misli o mogučem podrijetlu naziva
Vlah
Marko Pijovic
Even though the question of the origin of the term „Vlach" has usually been linked with the foreign influences on Slavic languages, the author, mostly relying on the observations of linguists, and Slavic (as well as Indo-European) lexical and mythological data, suggests a different explanation of the etymology of the mentioned term. He rejects the majority of the existing interpretations, which are considered generally accepted by Croatian historiography, and attempts to find the possible anwers in the cultural and linguistic heritage of the Slavic peoples.
Mogucom etimologijom pojma Vlah povjesničari su se, bar što se hrvatske historio-grafije tiče, najčešce bavili usputno, zadovoljavajuci se uglavnom ranije znanim zamislima i tumačenjima, koja su poznata povijesnoj znanosti vec desetljecima, pa i dulje. Na istom su pak planu lingvisti i filolozi, te uopce slavisti, uspjeli doci do nešto zanimljivijih i po-tpunijih tumačenja, no nažalost, čini se da hrvatska historiografija nije u nekoj značajnijoj mjeri njihovome doprinosu posvecivala pažnju.
Buduci da je tako, u ovome cu kratkom radu pokušati iznijeti neka opažanja o mo-gucem podrijetlu termina Vlah koja se razlikuju od shvacanja velikog dijela autora koji se bave tzv. „vlaškom tematikom", a pri tome cu se dijelom oslanjati i na interpretacije pojedinih znanstvenika koji su u svojim istraživanjima jezičnih i mitskih ostataka (staro) slavenskoga svijeta došli do izvjesnih zaključaka za koje mislim da mogu biti od koristi pri razmatranju fenomena koji je ovdje u središtu pažnje.
Uobičajena tumačenja podrijetla pojma Vlah
Za početak valja navesti neka shvacanja o podrijetlu ovoga pojma koja se u literaturi često susrecu, odnosno koja se uzimaju kao najizglednija. Prema vjerojatno najčešcem tumačenju, termin Vlah bio bi slavenski pojam kojim se označavalo romansko, tj. roma-nofono stanovništvo. Uglavnom se drži da isti potječe od germanske riječi Walha kojom su neka germanska plemena navodno označavala jednu od njima susjednih keltskih skupina, preciznije, misli se da je riječ o germanskoj izvedenici imena keltske/galske zajednice poznate pod nazivom Volcae.1 Ujedno se uzima da se, kako se keltsko stanovništvo rimske
1 Victor A. FRIEDMAN, „The Vlah Minority in Macedonia: Language, Identity, Dialectology, and Standardization", Slavica Helsingiensia, 21., 2001., 26.-27.; Nikola VUKČEVIC, „Etimologija pojma „Vlah" i njegova razna značenja", Predmet i metod izučavanja patrijarhalnih zajednica u Jugoslaviji, Titograd/Podgorica, 1981., 318.; „Wallachians, Walloons, Welschen etc." (http://www.orbilat.com/General_Survey/Terms--Wallachians_ Walloons_Welschen_etc.html, bez datuma zadnje promjene). Vrijedi navesti kako je u antici zabilježena još
Galije dijelom postupno romaniziralo, i spomenutom pojmu Walha polako 'pomicalo' značenje, te da je taj pojam postajao oznakom i za Romane, odnosno za romanizirano, te uopce romanofono stanovništvo.2 Pretpostavlja se da je do Slavena taj pojam, moguce u obliku walha (možda od starovisoko-njemačkog Walh ili Walah),3 stigao posredstvom Germana,4 da bi nešto kasnije, ovaj put posredstvom Slavena,5 stigao i do drugih (Slaveni-ma susjednih) jugoistočno-europskih zajednica.
Unatoč svemu gore navedenom, vrlo je važno imati na umu činjenicu da je zapravo germanski pojam Walh, dakle pretpostavljeni prethodnik slavenskome pojmu Vlah, izvorno naprosto označavao stranca.6
Još bih se kratko zadržao na vec spomenutim keltskim Volcima (Volcae).7 Ferdo Šišic recimo, smještao je pojavu imena Vlasi (tj. Volhi) kod Slavena u antiku. On je naime mislio kako su se keltski Volki (kako ih on naziva), tj. Volci (odnosno Volcae), doselili sve do u Zakarpace, gdje su po njemu vec ranije bili stigli germanski Bastarni, zagospodari-vši tamošnjim slavenskim skupinama.8 Bastarni su, prema Šišicu, Volke nazivali Walhoz (sing. Walh), pa bi upravo od tog bastarnskog naziva za spomenutu keltsku zajednicu nastalo i ime Volhi kod Slavena, te bi onda u kasnijim razdobljima Slaveni to ime prenijeli na svoje romanizirane južne i jugozapadne susjede, kao i na Romane uopce.9
I Petar Skok mislio je da je Vlah posudenica iz germanskoga jezika, iznoseci pretpo-stavku da su Slaveni jedino na dunavskom limesu mogli prvi put upotrijebiti taj naziv za Romane, navodeci da germanski pojam Walhos potječe od imena keltskoga naroda, srodnog
barem jedna zajednica vrlo slična imena, koja je živjela u današnjoj Italiji, jugoistočno od Rima (i koja je možda govorila jezikom koji je bio srodan oskansko-umbrijskom). Radi se o italskim Volscima. Dakako, ostaje pitanje jesu li spomenuti keltski Volcae sami sebe tako nazivali (autonim), ili su ih tako imenovali drugi (egzonim). Moguce da je njihov naziv za sebe bio bliži obliku *Wolka-, a da je Volcae latinizirani oblik njihova imena -vidjeti u: Don RINGE, „Inheritance versus lexical borrowing: a case with decisive sound-change evidence" (http://languagelog.ldc.upenn.edu/nll/?p=1012, zadnji put mijenjano 13. siječnja 2009.). Valja još dodati i kako postoji shvacanje da su keltski Volcae i italski Volsci možda bili kakvi dalji 'srodnici' (Henri HUBERT, The Rise of the Celts, Mineola, New York, 2002., 155.).
2	„Wallachians, Walloons, Welschen etc."
3	Isto; Petar SKOK, „Vlah", Enciklopedija Jugoslavije (dalje: EJ), sv. 8., Zagreb, 1971., 514.-515.; P. SKOK, „Vlah", Etimologijski riječnik hrvatskega ili srpskoga jezika (dalje: ER), knj. 3., Zagreb, 1973., 609.
4	EepMaHU 3oey Kenme u PuM^am Walh (mhom. Walhas) ... omyda dona3u cnoeeHCKu Ha3ue 3a PoMaHe Bnax (pycK. Bonoxv), y mhom. Bnacu (Konstantin JIREČEK, Istorija Srba I - Politička Istorija do 1537. godine, Beograd, 2006., 37.).
5	Kod južnih Slavena javljao se npr. u obliku, Vlah/Vlasi, ili Vlakhi; kod istočnih Slavena npr. u obliku Volokhi, ili rus. Voloh, tj. Bonoxb; a kod zapadnih (npr. u poljskom jeziku) u obliku Wlochy (Wloch), pa i Woloch, ili npr. (u češkom i slovačkom jeziku) Valach. („Wallachians, Walloons, Welschen etc."; P. SKOK, „Vlah", EJ, 515; N. VUKČEVIC, „Etimologija pojma „Vlah" i njegova razna značenja", 315.)
6	D. RINGE, „Inheritance versus lexical borrowing: a case with decisive sound-change evidence"; T. J. WIN-NIFRITH, The Vlachs: The History of a Balkan people, London, 1987., 1.; Zef MIRDITA, „Vlasi, polinomičan narod", Povijesni Prilozi, 33., 2007., 256.; Z. MIRDITA, „Pokušaj rasvjetljavanja i rješavanja problema fenomena „planinskih" odnosno „pastirskih" socijalnih struktura Balkana", Povijesni Prilozi, 12., 1993, 298. (bilješka 54.). Jasno, s vremenom je izgleda spominjani pojam u Germana postao oznakom prevenstveno za Kelte, odnosno Gale, te Romane, tj. za govornike tzv. keltskih, te romanskih govora: dakle, za neke konkretne strance, a ne više za koncept stranosti, odnosno drugosti, što je izvorno označavao.
7	Za još podataka o keltskim Volcae vidi natuknicu „Volcae", The Nordic Languages - An International Handbook of the History of the North Germanic Languages, sv. 1., Berlin - New York, 2002., 578.-579.
8	Ferdo ŠIŠIC, Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara, Zagreb, 1925., 189.
9	Isto
starim Galima, Cezarovih Volcae, grč. OvoXKai koji su stanovali u blizini Germana dok su još boravili u indoevropskoj pradomovini blizu Baltika.10 Isti je autor držao da je, kad su se Kelti u Galiji poromanili i zaboravili svoj keltski jezik ... i postali jednaki Latinima, stari germanski naziv za njih ostao ... i prenijet je na sve Latine, upravo kao i Vlah kod Slavena.11
Gustav Weigand takoder je vjerovao da je pojam Vlah, odnosno neki tome sličan pojam, došao do Slavena germanskim posredovanjem, preciznije, mislio je da su ga Goti donijeli na donji Dunav u III. st., te da su ga onda po svom dolasku u te krajeve Slaveni od njih i preuzeli.12
Uz ovu „germansku" teoriju, koja je najčešča u literaturi, možda još vrijedi spome-nuti i nešto drugačije pretpostavke, poput npr. one koju je iznio Šafarik, koji je mislio da su y noHemKy CnoBeHU ucmo Kao u repMaHU nod obum nojuou nodpa3yMujeBanu HoBjeKa KenmcKO^a nopujeKna, odnosno da su Slaveni poznavali Kelte;13 kao i zanimljivo Miklošičevo shvacanje prema kojem pujeH Bnax očhocho Voloh dona3U od cn0BeHCK0^a ^na^ona Bonowrb odnosno BniKb, što znači vuči, na y nocpedrnM CMUcny o3HaHaBa HoMada, mj. HoBjeKa Koju HeMa cmanm Mjecmo čopaBKa.14
U svakom slučaju, može se reči kako se kod mnogih, ako ne i večine autora koji su se doticali ove teme, pojam Vlah kod Slavena uglavnom objašnjavao utjecajem germanskih populacija od kojih bi Slaveni taj pojam navodno preuzeli u ovom ili onom razdoblju sta-rije povijesti, odnosno kao posudenica koja je iz drugih jezika našla put do Slavena.
Stari Slaveni: Perun i Veles/Volos
Sada se u najkračim crtama želim osvrnuti i na jednu dimenziju pitanja etimologije imena Vlah za koju imam dojam da je nerijetko bila zanemarivana od povjesničara, te da ju se uglavnom nije uključivalo u pretpostavke o mogučem podrijetlu i uporabi tog pojma kod Slavena. Prije toga valjalo bi navesti neke informacije iz slavenske mitologije koje če kasnije biti od koristi.
Iz pregleda staroslavenske mitologije poznato nam je da su rani Slaveni, medu mnogim bogovima i božanstvima, poznavali i kult boga pod imenom Volos/Veles,15 koji je medu inim, bio bog stada, tj. stoke.16 A osim kao stočni bog, u staroslavenskoj mitologiji
10	P. SKOK, „Vlah", EJ, 515.
11	Isto. Vidjeti i: P. SKOK, „Vlah", ER, 609.
12	N. VUKČEVIC, „Etimologija pojma „Vlah" i njegova razna značenja", 316.
13	Isto
14	Isto, 318.
15	Bez obzira na neke ranije sumnje (Louis LEGER, Slovenska Mitologija, Beograd, 1984. 99.-100.; Vitomir BE-LAJ, Hod kroz godinu: Pokušaj rekonstrukcije prahrvatskoga mitskoga svjetonazora, Zagreb, 2007., 85-86.) iz-vjesno je da su imena Volos i Veles istoznačnice, odnosno da su označavala istoga slavenskog boga (V. BELAJ, Hod kroz godinu, 84.-88.; Roman JAKOBSON, „The Slavic God Velest and His Indo-European Cognates", Selected Writings: Contributions to Comparative Mythology. Studies in Linguistics and Philology, sv. 7., The Hague: Mouton, 1985., 33.).
16	Natko NODILO, Stara vjera Srba i Hrvata, Split, 1981., 381.; L. LEGER, Slovenska Mitologija, 97. Vrijedi od-mah dodati i da je po primitku krščanstva kod Slavena, boga Velesa kao zaštitnika stoke zamijenio sv. Vlasije, odnosno sv. Blaž (B. A. USPENSKI, „OMnonora^ecKMe pa3bicKaHMS b o6nacTM ctobshcrmx gpeBHOCTeft" (http://www.gumer.info/bibliotek_Buks/Culture/usp/03.php, bez datuma zadnje promjene); Radoslav KATIČIC, Božanski boj - Tragovima svetih pjesama naše pretkršcanske starine, Zagreb/Moščenička Draga, 2008., 131.-132.), čije se ime, osim spomenutih oblika, kod Slavena javlja još i kao: sv. Vlaho, sv. Vlasij, sv. Vlas (npr. kod Srba je Vlasovdan praznik svetoga Vlasija, koji se 11. (24.) veljače praznuje zbog stoke, i tada
Volos je takoder figurirao i kao Perunov (medu inim, Perun je i vladar Reda) suparnik koji uvodi Nered, tj. kaos (a ujedno je i ljubavnik Perunove žene Mokoše), te kao praslavenski bog mrtvih,17 odnosno gospodar podzemnoga svijeta.18
Za ovo razmatranje zanimljiva su nam i ranosrednjovjekovna svjedočanstva poput onih iz Nestorove Kronike,19 odnosno Kyivskog Ijetopisa,20 koja sadrže prijepise mirovnih pogodbi izmedu Bizantinaca i Rusa iz X. st., a u kojima se spominju upravo Perun i Volos. Tu se Volos spominje kao skotij bog, što naravno ne mora isključivo značiti boga stoke, jer skotij može značiti i stoka, marva, blago, no u širem se smislu može koristiti i kao pogrdna oznaka u značenju recimo prostak, grubijan, podlac; a takoder valja reci kako je u sre-dnjovjekovnom ruskom pojam skot još mogao označavati i novac, odnosno imetak.21
Osim toga, iz analize bi se spominjanih ugovora izmedu starih Rusa i Bizantinaca moglo zaključiti kako je Perun, uvjetno rečeno, percipiran kao bog (tj. zaštitnik) ruskoga kneza i njegove pratnje,22 dok bi Volos bio smatran za boga (odnosno zaštitnika) kneževih podanika, tj. seljaka.23 U svakom slučaju, možemo govoriti o Perunu kao metafizičkom
se priprema poseban kolač namijenjen volovima). Pritom svakako valja podsjetiti i na to da su nam balkanski Vlasi poznati prije svega kao stočari. Ovo treba imati na umu radi onoga što če se dalje u radu spominjati. (De-taljnije o Volosu/Velesu, njegovim raznim funkcijama, te brojnim atributima koji su mu pripisivani, vidjeti i u: Roman ZAROFF, „Organized Pagan Cult in Kievan Rus'. The Invention of Foreign Elite or Evolution of Local Tradition?", Studia Mythologica Slavica, 2., 1999., 60.-62.; Sreten PETROVIČ, Srpska Mitologija - Sistem Srpske Mitologije, knj. 1., Niš, 1999.)
17	V. BELAJ, isto, 55., 60.
18	R. KATIČIČ, Božanski boj, 149. Na ovome mjestu potrebno je upozoriti i na još jednu, za kasnije razmatranje bitnu informaciju. Kod starih je Rusa, u Jaroslavlju recimo, postojao hram boga Volosa, a za obrede je bio zadu-žen poseban žrec, tj. svečenik: Nazivpak takvog svečenika, boüxb < vtlhvt, poznat i iz drugih ruskih vrela, čini se kao da je u etimološkoj vezi s imenom boga Volosa (Bonocb)... (R. KATIČIČ, isto, 127.; R. KATIČIČ, „Ljuta Zvijer", Filologija, 49., 2007., 82.-83.).
19	L. LEGER, Slovenska Mitologija , 58.; N. NODILO, Stara vjera Srba i Hrvata , 382.
20	V. BELAJ, Hod krozgodinu, 65. U pitanju je Kyivski ljetopis, tj. Kyvska kronika, odnosno njena redakcija zvana Povest vremenih let, tj. Povijest prošlih vremena (Isto, 66., bilješka 1.). Taj se najstariji ruski ljetopis ponekad javlja i pod nazivom Nestorova Kronika, jer se drži da je njen pisac bio kijevski monah Nestor: „Povest Vremenih let" (http://www.imwerden.de/pdf/povest_vremennyx_let.pdf, bez datuma zadnje promjene).
21	V. BELAJ, isto, 66. Uostalom, i u hrvatskome riječ „blago" označuje i imetak (Isto.). Osim što je za Volosa/ Velesa značajno da su uz njega vezivane rogate životinje (dakle stoka), blago, ali i podzemlje, interesantno je i to što se kod nekih slavenskih naroda očuvao žetveni običaj da se snop žita poveže u neku vrstu 'amuleta' koji bi štitio žetvu, i donosio blagostanje i plodnost, što se nazivalo „vezivanjem Velesove brade"; a u nekim su južnoslavenskim jezicima prisutne indikativne fraze kao što su „puna šaka brade", ili recimo „primiti boga za bradu", što svakako podsječa na navedene slavenske običaje vezane za žito, te vjerojatno predstavlja ostatke predkrščanskih vjerovanja o stjecanju bogatstva uz božju pomoč. Za ponešto o poljoprivrednim praksama starih Slavena, kao i običaju „vezivanja", tj. „vrtenja" Velesove brade, vidjeti: R. KATIČIČ Božanski boj, 162.-172.; Isti, Ljuta Zvijer, 111.-118.; Jan PERKOWSKY, Vampires of the Slavs, Cambridge, 1976., 94.; Aleksandrina CERMANOVIČ-KUZMANOVIČ, Dragoslav SREJOVIČ, Leksikon religija i mitova drevne Evrope, Beograd, 1992. - dijelovi ove publikacije objavljeni su i na internetu: „Religija i mitologija Starih Slovena" (http://www. rastko.rs/antropologija/slovenska_mitologija.html, bez datuma zadnje promjene).
22	Iako se ranije, zbog takvog tumačenja zaključivalo kako je možda Perun bio izvorno nordijski bog (,preslika' Thora) kojeg bi Varjazi (Rusi) ,donijeli' sa sobom u Rusiju i nametnuli pokorenim Slavenima, a Slaveni mu tek dali slavenski naziv (staroslav. Perunt - grom, munja) i pritom zadržali svog starog boga Volosa (V. BELAJ, Hod kroz godinu, 71.-73.), kasnije je ipak dokazano kako ta teza nije održiva, i kako su stari Slaveni poznavali boga pod imenom Perun, i to bez skandinavskog utjecaja na njihov mitološki svjetonazor (Isto, 73.-75.).
23	V. BELAJ, isto, 66., 68. Rusi prisižu na dva boga, Peruna i Volosa, jedan je bog kneza i njegove vojničke družine, drugi seljaka, jedan kažnjava smrču oružjem, drugi opakim boleštinama ... jedni su s knezom, drugi pod njim; jedni su vojnici, drugi seljaci; jedni prisižu na Peruna, boga svojega, drugi na Volosa, boga seljačkog imetka, blaga (Isto, 68.-69.). Buduči da su Perun i Volos suprotstavljeni, i kao dva principa, ali čini se i u smislu podijele tadašnjeg ruskog društva, Perunov kip bio je povišenim mjestima, a Volosov na nižim, uz rijeku recimo. Tako
'principu' koji je suprotstavljen Volosu (a u konkretnom ruskom primjeru možda i kao o vrhovnom bogu drugačijeg (dakle vladajuceg) društvenoga sloja unutar samog ruskog društva).
Etimološke 'kombinacije'
Ovdje treba reci kako je staroslavenski izraz volhov u nekim slavenskim jezicima označavao (ili čak još uvijek označava) čarobnjaka,24 pa i maga, vrača, i mudraca.25 No kod južnih se Slavena vremenom taj oblik čini se izgubio, ili možda čak transformirao u oblik kakav je recimo i Vlah (ovo je dakako moja spekulacija),26 kroz vrijeme izgubivši prvotno značenje, dok je kod Rusa izgleda očuvan (npr. kao volhv), pa su neki južnoslavenski narodi za označavanje čarobnjaka preuzeli takoder ruski oblik „volšebnik".27 A potrebno je upozoriti i na sasvim izvjesnu etimološku vezu izmedu Velesa/Volosa i staroslavenskog vlbxvb ili vhxvb (starorus. vblhvb) kao oznake za magiju, čarobnjaštvo, i sl.28
Belaj proširuje ranije spomenutu 'opreku': Perun/knez,vojnici, oružje, gore - Volos/podanici, seljaci, stoka (blago), dolje; te priključuje navedenom i sljedecu: Perun/hum, gora, suho - Vo/os/voda, rijeka, mokro (Isto, 69.-71. Za spomenute opreke vidjeti i: Vitomir BELAJ, Goran Pavel ŠANTEK, „Paški sveti trokut", Studia Ethnologica Croatica, 18., 2006., 165.). Ovdje treba dodati i Belajevo opažanje vezano za toponime koji sadrže ime Volos/Veles kod južnih Slavena: Može se uočiti da svi leže u nizini, uz vodu; tako npr. spominje i grad Veles u Makedoniji na Vardaru, nad kojim se nalazi brdo s vrhom koje se zove Sv. Ilija (a dobro nam je poznato vezi-vanje Peruna sa sv. Ilijom u južnih Slavena - op. M. P.), dodajuci kako i u Hrvatskoj imamo, ne tako daleko od vrha „Perun" na Učki, gradič „VVolosko" dolje uz more (V. BELAJ, Hod kroz godinu, 87.-88.). Za još neke takve toponomastičke primjere na hrvatskom području, a koji imaju nedvojbenu staroslavensku mitološku podlogu, vidjeti u: R. KATIČIČ, Božanski boj, 285-326.; dok opširniji prikaz, za područje čitave bivše Jugoslavije, vidi i u: S. PETROVIČ, Srpska Mitologija - Mitološke Mape, knj. 2., Niš, 2000.
24	R. JAKOBSON, „The Slavic God Velest and His Indo-European Cognates", 45.-46.; K. JIREČEK, Istorija Srba I, 95. (vidjeti i bilješku 28. na toj stranici).
25	Na ovome mjestu valja ponoviti (vidi bilješku 18. ovog rada) da su se Volosovi svecenici/žreci zvali Volhvi (sing. Volhv).
26	Vezano za spomenuti pojam Volhov, korisno je sjetiti se nekih slavenskih verzija imena „Vlah": Volh, Volhi, Vo-loh, itd. (A zanimljivo je i da se u bugarskom jeziku za čarobnjaka i mudraca koristi oblik BntxBa (vlahva).)
27	Uzgred budi rečeno kako jedna od ruskih legendi o Novgorodu spominje čarobnjaka Volhova (V. BELAJ, Hod kroz godinu, 94.), koji na jednoj od razina s koje valja promatrati tu priču zapravo simbolizira Volosa/Velesa, koji je, kao što je poznato, takoder dovoden u vezu s magijom (Julije GOLLNER, Stari Slaveni: povjesničke cr-tice, Zagreb, 1898., 71.). Uz činjenicu da u spomenutoj priči (V. BELAJ, Hod kroz godinu, 94.-95.; R. KATIČIČ, Božanski boj, 243.-246.) imamo čarobnjaka koji se zove Volhov (i koji dolazi u sukob s Perunom, a kao što je rečeno, simbolizira i Velesa), svakako je indikativna sličnost (vidi i prethodnu bilješku ovog rada) izmedu njegova imena Volhov i naziva Vlah, tj. Volh, Voloh, Vloh, itd. (O spomenutoj epizodi s Volhvom, koja se odvija na rijeci Volhov, kao i uopce o liku (čarobnjaka) Volha Vseslavjeviča, vrijedi konzultirati i natuknicu „Volh Vseslavjevič", Slovenska Mitologija - Enciklopedijski Rečnik, Beograd, 2001., 95.-96.; a još ponešto o liku pod imenom Volh/Volha Vseslavjevič vidi u: Martin GOLEMA, „Medieval Saint Ploughmen and Pagan Slavic Mythology", Studia Mythologica Slavica, 10., 2007., 168., 171., 173., 176.)
28	Za tu vezu koju uzgred spominje i Katičic vidjeti bilješku 18. ovog rada. Mogucu etimološku vezu izmedu Velesa/Volosa i staroslavenskog pojma vlbxvv ili vhxvv (starorus. vblxvh) natuknuo je i Jakobson, u vec citi-ranom djelu „The Slavic God Velest and His Indo-European Cognates", 45-46. (a vidjeti i s tom mogucnošcu povezane podatke o korijenu *wel-, na str. 40. istog djela). Svakako je zanimljivo da je starogermanski bog Ull-ru (staronordijski Ullr, tj. Ull i Ullinn), čije je ime izvedeno iz korijena *wel, kao i ime staroslavenskog Velesa, bio dovoden u vezu s životinjskim svijetom, kao i blisku vezu s ispašom, te, što je ovdje i daleko najvažnije, s magijom (doživljavan je kao mudri čarobnjak, vidjeti: R. JAKOBSON, isto, 44.). Identična veza s magijom i čarobnjaštvom vrijedi i za baltičkog, tj. litvanskog boga Velinasa, koji je inače takoder povezan sa slavenskim Velesom, kako u etimološkom smislu (preko zajedničkog korijena), tako i po atributima koji su mu pripisivani: isti je naime povezivan s podzemljem, sa stočarstvom, s blagom/bogatstvom, te dakako s magijom, odnosno čarobnjaštvom (Isto, 37., 41., 46.; Gintaras BERESNEVICIUS, „Lithuanian Mythology", Lithuanian Philoso-
Kako pretpostavka o mogučoj povezanosti pojma Vlah s Volhv, odnosno s Veles/ Volos ,29 ne bi ostala nedorečena, korisno če biti citirati jedno Belajevo opažanje za koje držim da potvrduje gore izneseno. Naime, Vitomir Belaj navodi kako je dokazano da je praslavenski mit o sukobu Peruna i Zmije (Volosa/Velesa) čvrsto usidren u indoeuropsku predaju,30 iznoseči zatim za nas bitno shvačanje:
Velesu je mjesto uz vodu ili u vodi, a isti je ujedno, kako autor primječuje, i bog stoke, no veza izmedu tih dviju naoko nepovezanih sfera, vode i stoke, uočijiva je tek ako se ključne riječi podvrgnu lingvističkoj analizi. U hrvatskomu su značenja riječi vuna i voda danas jasno razdvojena. No, u ruskomu riječ BonHa znači i „val, talas" i „vuna"! To odražava pra-slavensko stanje gdje je *vblna značilo „voda". Homonimija vuna - val (stoka - voda) vrlo je ozbiljna.31 Naime, ime slavenskoga Velesa/Volosa i litavskoga Velionisa izvedeno je od
phy: Persons and Ideas, Lithuanian Philosopfical Studies, sv. 2, 2000., 32.-34.; Martin LITCHFIELD WEST, Indo-European Poetry and Myth, Oxford University Press, 2007., 146.-147.). U kontekstu svega rečenog valja spomenuti i kako se u ruskom epu Slovo o polku Igoreve lik Bojana čarobnjaka naziva Velesovim unukom: R. JAKOBSON, „The Slavic God Velest and His Indo-European Cognates", 36.; „Slovo o polku Igoreve" (http:// imwerden.de/pdf/slovo_o_polku_igoreve_1800.pdf, bez datuma zadnje promjene). O Volosovoj/Velesovoj ulozi u pojedinim duhovnim praksama Slavena, a propos prikaza spomenutog Bojana kao čarobnjaka, vidjeti i: Sreten Petrovič, Srpska Mitologija - Mitološke Mape, 62.; „Volh Vseslavjevič", Slovenska Mitologija - Enci-klopedijski Rečnik, 68-69. A još vrijedi dodati i da se tragove Velesu pripisivanih čarobnjačkih utjecaja može pronači i u nekim ruskim bajkama (R. KATIČIC, „Ljuta Zvijer", 121.).
29	Ovdje bih naveo još jedan podatak koji bi mogao upučivati na povezanost izmedu Volhov i Volos/Veles. Naime, u kontekstu več spominjane suprotstavljenosti principa koje kod starih Slavena predstavljahu Volos/Veles s jedne, i Perun s druge strane, zanimljivo je primjetiti kako u Rusiji, u Novgorodu teče rijeka imenom Bomxob (starorus. BonoxoBh): a iznad nje se nalazila uzvisina zvana nepuHb (V. BELAJ, Hod kroz godinu,108.), što je sasvim u skladu sa spomenutom ,oprekom' Perun/gora/suho - Ve/es/rijeka/mokro. (Uzgred, nije na odmet usporediti ime spomenute rijeke: starorus. BonoxoBh, s nekima od slavenskih naziva za „Vlahe", kao što su: Voloh, tj. rus. Bonoxb, pa polj. Wolochi, itd.)
30	V. BELAJ, Hod kroz godinu, 99. Tako se npr. u indijskim Vedama spominje i Junak (Indra) koji je ubio zmiju i time ispustio, oslobodio sedam rijeka, uklonio je Valu i time izgnao (potjerao) goveda...(Isto, 100.). Dakle, kako Belaj primječuje: „Ubiti zmiju" jednako je kao „ukoniti Valu", „ispustiti rijeke" odgovara „istjerivanje goveda". Vala je zmija koja je posjedovala rijeke/goveda, a junak koji se zove Indra oslobodio ih je (Isto). Autor ovdje dobro uočava kako se ta vedska priča posve podudara sa slavenskim folklornim tekstovima u kojima se priča o borbi Peruna i Volosa/Velesa, a u kojoj Perun (Gromovnik) otima stoku. Dakle, za nas je važno to što su Nebeski vladar i Svjetska zmija poistovjetivi s Perunom i Volosom/Velesom (Isto). A takoder treba dodati i kako predmet sukoba nije samo stoka, jer Zmija krade i vodu, sunce, pa čak i krade Vladaru neba ženu i sina (ovdje se valja sjetiti kako je Veles ljubavnik Perunove žene Mokoše - op. M. P.). Ovaj mit, kaže Belaj, tek usput pripovijeda o stoci, to je mit o tome kako su ustrojena načela postojanja cijeloga kozmosa. Autor dalje kazuje i kako je osnovna motivacija vedskih tekstova da je Zmija sakrila vode/krave pa svijetu prijeti suša/glad (nesreča, kraj, kaos). Dakle, svijetu je prijetila suša, pa je Gromovnik intervenirao i doveo stvari u red. No, kako Belaj primječuje, u slavenskoj pradomovini rijeke ne presušuju... pa se motiv zatvaranja rijeka gotovo posve izgubio, te dodaje kako čemo taj motiv nači tek teško prepoznatljiva u legendi o nastanku Novgoroda gdje je „ljuta zvijer krokodil"prepriječilapromet rijekom, zatvorila rijeku trgovcima (Isto, 105.). U pitanju je priča koju sam uzgred spomenuo u bilješci 27. ovog rada, u kojoj se govori o zlom čarobnjaku Volhovu koji je (u liku ljute zvijeri krokodila) zatvorio vodeni put rijeci Volhov, i zatim tražio da ga ljudi štuju i da mu se klanjaju, što je kasnije dovelo do toga da je bio razbijen i utopljen u istoj rijeci od „Bjesova", tj. od Peruna (Isto, 94.). Vrijedi dodati i kako je jedan od zaključaka o kozmičkom sukobu i taj da mit o dvoboju izmedu Gromovnika i Zmije objašnjava iz-mjenu sušnoga i kišnoga razdoblja, te da, buduči da se svake godine ta priča ponavlja, rezultat mitskoga sukoba izmedu načela reda i načela nereda ima zaposljedak kružno izmjenjivanjegodišnjih doba (Isto, 143.). (Vidi još i: Zmago ŠMITEK, „Paralele med indijsko in slovensko mitologijo: sledovi skupne indoevropske dediščine", Studia Mythologica Slavica, 11., 2008., 134.-135., 144.)
31	Povezanost vune i vode, tj. vune i vala, autor dalje argumentira i primjerima iz sačuvanih hetitskih izvora, uka-zujuči na očigledne veze izmedu odredenih hetitskih predstava i praslavenskoga mita, konačno zaključujuči kako je ovdje riječ o opčeindoeuropskoj predaji, čvrsto usidrenoj u terminologiju različitih indoeuropskih jezičnih grana (V. BELAJ, Hod kroz godinu, 108.). Izvjesne hetitske religijske predstave kao podudarne sa slavenskima
indoeuropskoga *wel- „pašnjak, livada, zemlja mrtvih".32 Iz korijena *wel- izvedene su i ri-ječi koje označuju krzno, vunu, vlasi.33 Dovoljno ce biti navesti njemačke riječi Vließ, Wolle, Welle i hrvatske vuna, vlas, vlati, val. No, ovamo spada i ime zviježda Vlašica, „Plejade",34 pa i naroda Vlaha. Ovako rekonstruirana uska veza izmedu pojmova „krzno", „krava", „val, voda" s bogom stoke i mrtvih razotkriva cijeli niz mitskih predodžbi o ustrojstvu svijeta koji je bio svojstven poganskim indoeuropskim narodima.35
Ne ulazeci u sve što Belaj ovdje spominje, potrebno je naglasiti kako iz njegova izla-ganja jasno proizlazi da su korijen *wel-, tj. riječ wel-na (koja označava pašnjake), te ime slavenskog stočnog boga Velesa medusobno etimološki povezane.36 Odnosno, ono što je ovdje i najvažnije: izvjesno je da su slavenski pojmovi Vlah i Volos/Veles, ali shodno tome i Volhv, medusobno povezani preko zajedničkoga indoeuropskog korijena.
Naravno, pretpostavci da je slavensko Vlah zaista nastalo samostalnim razvojem od praindoeuropskog *wel- (što je i više nego izgledno), radije nego da je nastalo preko kakvih germanskih (ili drugih) utjecaja, svakako ne bi škodilo osnaživanje nekim daljnjim podrobnijim istraživanjima ovoga problema, koja bi mogla baciti novo svjetlo na čitavu razmatranu temu, a time nam pomoci i pri rješavanju mogucih dvojbi i nejasnoca.37
spominje i Katičič u knjizi Božanski boj, 155. A o vezama Velesa i vode/močvare, vidjeti i: R. KATIČIC, „Ljuta Zvijer", 105.
32	Na tom tragu je i tumačenje ruskog autora Galkovskog: H.M. TanbKOBCKMM, EOPbEA XPMCTMAHCTBA C OCTATKAMM H3HHECTBA B fíPEBHEH PyCM, Harkov, 1916.; čije je djelo dostupno i na internetu - vidi poglavlje: „Boüoc" (http://www.vernost.ru/poganye/glava1.htm#9, bez datuma zadnje promjene).
33	Volos/Veles dakle dolazi od indoeuropskog korijena *wel-, koji je povezan s pojmom „vuna". Ali takoder, taj se korijen povezuje i sa „vlas", kosa, te dlaka, ali i krzno - što znači, i s nečim dlakavim ili vunenim (ukr. BonoxaT¡MM). Shodno tome, moglo bi ga se dovesti u vezu i s nekim tko je odjeven u vunu/ krzno, kao što je npr. stočar/Vlah (indikativna je i sličnost ukrajinskog naziva za dlakavost/kosmatost: Bonoxamuü, te nekih slavenskih naziva za Vlahe: Volokhi, Voloh (Bonoxb), Wolochi, itd.). Uzgred, vrijedi dodati kako se čini vrlo izglednim da u spomenutom indoeuropskome korijenu *wel- (tj. *uel-, proširen na k) valja tražiti i podrijetlo imena keltskih Volcae (vidi usp. i: P. SKOK, „Vlas", ER, 609.; kao i bilješku 1. ovog rada).
34	Uz naziv Vlašiči, poznata su i druga slavenska imena, poput: Vlaseželišti, Vlasoželišti, Vlasožilišti, Volosožari, te Volosini - što bi dolazilo od imena boga Volosa. Vlašiči bi po tom shvačanju bili djeca ovoga boga („Ple-jade u nasim predanjima" (http://static.astronomija.co.rs/dubokisvemir/rn/objekti/m45/kodnas.htm, datum zadnje promjene, svibanj 2000.); N. NODILO, Stara vjera Srba i Hrvata, 264.; Roman ZAROFF, „Organized Pagan Cult in Kievan Rus'", 62.; a detaljnije o tome i u: Nenad D. JANKOVIC, Astronomija u predanjima, obi-čajima i umotvorinama Srba, Srpska Akademija Nauka - Odeljenje Društvenih Nauka, Beograd, 1951.). Kad je riječ o njihovom nazivu, valja imati na umu i druge verzije Volosova imena, poput Vlasij, tj. Vlas, iz kojih se najvjerojatnije razvilo ime Vlašiči (S. PETROVIČ, Srpska Mitologija - Mitološke Mape, 59., 62.).
35	V. BELAJ, isto, 105. (Za još neka razmatranja o indoeuropskom *wel- vidjeti: R. JAKOBSON,„The Slavic God Velest and His Indo-European Cognates", 39.-40.)
36	¡sto, 110.
37	Tu vrijedi dodati i jedno zanimljivo Katičičevo opažanje: No ta veza boga Velesa sa stogom (sjena (sjetiti se običaja „vezivanja Velesove brade") - op. M. P.) seže čak u indoeuropsku davninu. O tome svjedoči staronordij-ski (staroislandski) izraz stakks völlr, doslovno 'livada stoga', što znači 'livada s koje se nakosi jedan stog sjena'. A staronordijsko völlr nije drugo nego indoeuropska riječ woltus 'livada', od istoga korijena, u dva prijevojna stupnja wel- i wol-, od kojega je i ime slavenskoga boga Velest. On se tako zove jer se zamišljalo da kao pastir pase duše umrlih na livadi pokojnika. A spomenuti korijen ima oba značenja i 'sočna livada' i 'pokojnik'... Samo ime toga slavenskoga boga izvodi se, do sada najuvjerljivije, iz dva prijevojna stupnja Velest i Velst s prijevoj-nom puninom odnosno prazninom u drugom slogu. Od toga drugoga po istočnoslavenskim glasovnim zakonima postaje Bonoct, pa se sada upravo to smatra najvjerojatnijim objašnjenjem toga glasovnog lika. Toponim Wels javlja se u njemačkom, gdje se smatra tragom slavenskog supstrata ili, tako u imenu grada u Gornjoj Austriji, gdje se održava stočni sajam (podebljao M. P.) poznat na daleko (R. KATIČIČ, Božanski boj, 171.). Za ovu je
Za daljnje razmatranje vrijedi spomenuti kako se čini izglednim da su stari Slaveni strancima ponekad pripisivali natprirodne moči: stari narodi, a posebno one zajednice koje su bile, ili jesu na relativno niskom stupnju materijalno-civilizacijskoga razvoja tako su nerijetko tretirale nepoznate ljude/grupe s kojima bi po prvi puta stupale u kontakt; stoga je u tom smislu stranac, izgleda, kod starih Slavena mogao ponekad, na nekoj razini biti tretiran, tj. doživljavan i kao „čarobnjak". Takva su se shvačanja, moguče, očuvala i u narodnim pričama, odnosno bajkama, gdje ponekad susrečemo nekog stranca, nerijetko starca, koji ima volšebne (dakle magične, čarobnjačke) moči.
S obzirom na to da je, kao što je ranije spomenuto, izraz bmxbt> značio (i) 'čarobnjak, 'mag', 'vrač', 'mudrac', treba istaknuti mogučnost da je izvorno pojam bmxbt> (buduči da je čarobnjak u vezi sa „onostranim") u starih Slavena mogao biti oznaka (i) za stranca, tj. ono što je strano (stranost uopče).38 Stoga bi moglo biti da, ako postoji veza imena Vlah s leksemom volhv, samim time postoji i veza pojmova Vlah i stranac (i čarobnjak).39
Dakako, je li to Vlah kod južnih Slavena izvorno moglo značiti (i) stranca, tj. je li pojam Vlasi u doba pojave Slavena na Balkanu bio izraz (i) za stranci, ili (i) za nešto drugo i konkretnije u značenju, to je još uvijek nedovoljno razjašnjeno, posebno zbog toga što se
temu svakako zanimljivo vezivanje Velesa s ispašom, livadama, te zamišljanje istoga kao pastira; teško je naime odmah se ne prisjetiti Vlaha kao stočara.
38	Na takav zaključak mogao bi upucivati i navedenom pojmu srodan staroslav. termin vfasnoti (R. JAKOBSON,„The Slavic God Velest and His Indo-European Cognates", 45.), sa značenjem: blebetati, tj. ne-shvatljivo, odnosno nerazumljivo govoriti - što može upucivati i na stranost, odnosno stranca, tj. na nekoga tko nerazumljivo priča. (A ovdje se, a propos moguce veze pojmova Volhv i Vlah, valja prisjetiti da je za stare Germane walh, medu inim označavao i stranca (Vidjeti bilješku 6. ovog rada). Ako je walh u Germana značilo stranac, a volhv, pa onda moguce i Vlah, u Slavena takoder (medu inim) značilo, tj. moglo značiti (i) stranac, onda naglasak ne bi trebao biti samo na pitanju je li neka od spomenutih zajednica (Slavena i Germana) jedna drugoj (u ovoj ili onoj fazi povijesti) posredovala taj pojam (Vlah/ Walh), vec ujedno i, je li moguce da je osnova tog pojma i jednima i drugima zajednička? Čini se da je odgovor na to pitanje potvrdan.)
39	Moguce je dakle, da se tim terminom počeo označavati i čarobnjak zbog vjerovanja da stranci imaju natprirodne moci; no isto je tako tome moglo biti naprosto zbog veze Velesa s onostranim svijetom i magijom, te se stoga smatralo da je vrač ili mag pod Velesovom zaštitom, odnosno, da je netko tko je pod Velesovom zaštitom povezan s magijom i čarobnjaštvom. Primjera radi, poznato je da se pastire (sjetiti se Vlaha kao pa-stira/stočara, a ujedno i veze stočara i stoke s Velesom) doživljavalo kao ljude povezane s magijom i čarolijama: Sodeč po mnogih verovanjih, predstavah in povedkah so pastiri nekoč veljali za „posebne" ljudi. Pri mnogih ljudstvih so veljali za neke vrste čarovnike, ljudi z nadnaravnimi močmi, ki so sposobni občevati z onim svetom, bitji z drugega sveta ipd. Rasprostranjena vjerovanja kažu da so pastirjem pripisovali posebne, „magične, čarovne sposobnosti" (podebljao M. P.), tj. sposobnosti, ki so posledica povezanosti z onim svetom (Mirjam MENCEJ, „Pastirji - čarovniki", Studia Mythologica Slavica, 3., 2000., 115.). ... Na podlagi mnogih povedk in zapisov o verovanjih lahko torej domnevamo, da pastirjevo znanje paše, ki se seveda v bistveni meri nanaša na obrambo živine pred nevarnostmi, tj. volkovi in drugimi zverimi - po prepričanju ljudi - prihaja pravzaprav od bajnih bitij, se pravi z območja onstranstva oz. preddverja tega sveta (ti. tujega sveta), s katerim pastir občuje. Vsi ti gozdni duhovi so povezani z onim svetom, ruski gozdni duh pa naj bi bil po hipotezi Uspenskega celo ena od manifestacij slovanskega boga onega sveta Velesa/Volosa (podebljao M. P.) ... (Isto, 120.). (Osim gore na-vedenog članka, o ovoj temi, a napose o fenomenu „vučjeg pastira", kao i vezama istog s Velesom/Volosom vidi u: Mirjam MENCEJ, „The Role of Legend in Constructing Annual Cycle" (http://www.folklore.ee/folklore/ vol32/mirjam.pdf, bez datuma zadnje promjene); M. MENCEJ, „Volčji pastir v kontekstu dosedanjih raziskav na področju slovanske mitologije", Studia Mythologica Slavica, 4., 2001., 159.-188.; M. MENCEJ, Gospodar volkov v slovanski mitologiji, Župančičeva knjižnica, Ljubljana: Filozofska fakulteta v Ljubljani, 2001.; Martin GOLEMA, „Svaty Blažej ako „vlči pastier "v textovej tradicii z českeho, slovenskeho a madarskeho prostredia", Studia Mythologica Slavica, 11., 2008., 147.-172.)
ova, rekao bih vrlo izgledna etimološka veza, uglavnom zanemarivala u povjesničarskim osvrtima na ovu problematiku.40
Zaključak
Uzevši sve u obzir, čini se opravdanim za pretpostaviti da je termin Vlah (ili neki tome vrlo sličan oblik) kod Slavena ili 'autohton, ili da je bar mnogo dulje u uporabi nego što bi bio da je do njih došao (samo) preko Germana. Naime, biti če da je pojam Volos/ Veles praslavenski,41 pa tu nije potrebno tražiti nekakvu „germansku vezu". A od Volosa/ Velesa, te s njime povezanog pojma Volhv/Volhov (ili nekog njemu vrlo sličnog oblika), u značenju čarobnjak, te stranac, pa do pojma Vlah, ima tek nekoliko 'koraka': stoga je pitanje u kojoj je mjeri održivo shvacanje da je potonji pojam (dakle Vlah) morao Slavenima biti posredovan putem neke druge jezične skupine.
U svakom slučaju, čini se izvjesnim da nazivi Vlah i Volos/Veles imaju zajednički korijen, odnosno da su u medusobnoj vezi,42 te da pritom za pojavu naziva Vlah kod Sla-
40	Ovdje uzgred vrijedi navesti tek nekoliko primjera gdje jedna grupa ljudi „Vlasima" naziva sebi stranu/ drugačiju grupu ljudi, a gde su opozicije razlika po vjeri, zatim gradsko-seosko stanovništvo, i sl. - što bi možda moglo biti indicija da je „Vlah" mogao označavati (i) uopce ono što je strano (drugačije). Tako se primjera radi, pojam „Vlah" prenosio i na Srbe, kao i pravoslavne uopce - recimo u Dubrovniku je mogao označavati „ljude zakona grčkoga", a i u Bosni i Hercegovini pravoslavce se znalo nazivati „Vlasima" (P. SKOK, „Vlah", EJ, 514.), dok se kod Muslimana na Kosovu krščane takoder zvalo „Vlasima" (Isti, „Vlah". ER, 606.). S druge strane, otočanima („Bodulima") termin „Vlah" je bio oznaka za ljude s kopna, npr. iz predjela oko Biokova, dok je pak u Dubrovniku pojam „Vlahinja" značio „seljanku" kao takvu (Isti, „Vlah", EJ, 514.). Čak je zabilježeno kako se kod starosjedilačkog stanovništa, npr. u Istri, na Šolti, Hvaru, i Braču, pojam „Vlah" kori-stio naprosto za označavanje doseljenika (i to katolika), odnosno novoga stanovništva (Isto). Kako kaže Skok za navedene primjere: Vlah je opozicija, ili vjerska, ili nacionalna, ili teritorijalna (Isto.). Ovo o „stranosti" u nazivima za razne grupe (u slučajevima selo-grad, druga vjera, itd.) moglo bi možda svjedočiti o semantičkoj komponenti „stran", jer bi pokazivalo da se oznaka „Vlah" nije nužno vezivala za jednu grupu, nego za skoro svaku grupu (ili makar za brojne grupe) koja se razlikovala od one grupe koja ju je tim nazivom označavala. Moguce da je semantički razvoj bio sljedeci: opce značenje „stran" - recimo naziv za onostranog boga (Veles), opozitnog Perunu; zatim naziv za svečenike, mage - jer je Veles, nasuprot Perunu, spadao u grupu bogova čije je djelovanje više magijsko nego ratničko; dakako, vrijedio bi i za grupe koje su pod zaštitom boga Velesa - recimo stočare; zatim, mogao se odnositi i na opoziciju krščani-nekristijanizirani (ili djelomično kristija-nizirani), na što je moglo utjecati i zanimanje (npr. stočarsko, koje je zbog tzv. polu-nomadskog načina života podrazumijevalo veču religijsku ,fleksibilnost', odnosno duže čuvanje predkrščanskih običaja), pa je onda postalo i oznaka za religijske razlike, po principu katolici/pravoslavci, što su mogli prihvatiti/preuzeti i Turci, pa su njime nazivali kršcane; a mogao je biti i korišten za opoziciju selo-grad. Dakle, pretpostavka je da bi riječ bila o postupnom semantičkom razvitku, koji je bio omogučen značenjem: „ono što je strano".
41	V. BELA J, Hod kroz godinu, 86.
42	Isto, 105. Inače, Dragica Premovič-Aleksič u svom radu „Srednjovekovne humke na Sjeničko-pešterskoj viso-ravni", Mileševski zapisi, 5., 2002., 39.-46., na jednom mjestu, raspravljajuči o obrednim humkama i žrtvenim obredima u Slavena, kaže i slijedeče: Kom bogu su mogle da budu prinošene žrtve na našim lokalitetima? Moguce da je u pitanju Veles, odnosno Volos, slovenski bog podzemnog sveta, bog mrtvih. Prema tumačenju nekih istraživača, ruskom imenu Volos odgovarala bi crkvena reč Vlas, Vlaš ili Vlašic, Vlasovi sinovi. Staroruski Volosu, a južnoslovenski ekvivalent je Vlasu.... Veles - Volos ili Vlas je i "bog stoke". Ova njegova funkcija bi mogla da na-vode na pretpostavku da su Vlasi, stočarski narod Sjeničko-pešterske visoravni, bili poštovaoci boga Volosa -Vlasa, zaštitnika njihove egzistencijalne delatnosti - stočarstva, a ne romanizovanopredslovensko stanovništvo kako tvrde mnogi istraživači. Moguce da se Nemanja borio protivu njih, odnosnoprotivpaganstva ili mrske jeresi što potkrepljuje i pisanje Stefana Prvovenčanog. U žitiju Svetog Simeona on kaže: "Jer je sveubilački davo nase-jao štetnu plevu i ukorenivši je u srca njihova, odvratio ih je od Tvorca njihovog, da služe gluhim kumirima...". Nešto dalje Prvovenčani navodi reči kceri nekog velmože koja je bila isprošena za krivovernika, od kog je pobegla ne mogavši da trpi ""smrad gluhih kumira i mrske jeresi". ... Volosu su na žrtvu prinošene krupne životinje: bikovi i volovi. Bik je njegov simbol, a u jednoj od istraženih humki nadena je i mala keramička figura bika
vena nije bilo nužno posredovanje neke druge jezične grupe. Iz toga bi dakako slijedilo i da sam termin Vlah ima (pra)slavensko, odnosno indoeuropsko podrijetlo, te da njegova značenja nije potrebno tražiti u germanskim jezicima, niti ga zamišljati kao posudenicu iz istih.
U ovome je radu glavni cilj bio ukazati na postojanje nešto drugačijih mogučnosti (a posebno onih, nazovimo ih „praslavenskih", tj. „praslavensko-indoeuropskih") tumačenja nastanka termina Vlah kod Slavena, odnosno na postojanje nešto drugačijih odgovora na pitanja o podrijetlu naziva Vlah od onih koji su se najčešče u historiografiji nudili.
koja je mogla da bude i zamena za žrtvenu životinju (podebljao M. P.). Čitav rad dostupan je i na internetu: Dragica Premovič- Aleksič, „Srednjovekovne humke na Sjeničko-pešterskoj visoravni" (http://www.rastko. rs/arheologija/srednjivek/dpremovic-humke.html, bez datuma zadnje promjene). Još o prinosu žrtava, pa i životnja (stoke) bogu Velesu/Volosu vidjeti u: R. KATIČIC, „Ljuta Zvijer", 82.; kao i mnogo detaljniji prikaz o običajima vezanima za Velesa u Rusiji: n. H. TpaBKMH, Ä3HHECTBO ffPEBHEPyCCKOH nPOBMH^M. MARblM. rOPOff, MBaHOBO, 2007., čije je II. poglavlje dostupno i na internetu: „KYflbT BEDEČA" (http:// www.travkin-museum.ru/yazich2.html, bez datuma zadnje promjene). Ovdje bih se htio osvrnuti na još jednu zanimljivost koja bi eventualno mogla poslužiti kao putokaz za istraživanje pojma Vlah, kao i njegove moguce veze s pojmom Volos/Veles. Belaj naime kaže: Sv. Ilija je, dakako, krščanski nadomjestak za Peruna, kao što je i Vrag zamijenio Velesa. Gromovnik gada suparnika (podebljao M. P.) ... (V. BELAJ, Hod kroz godinu, 95.; a opširnije o starim slavenskim bogovima i njihovim krščanskim supstitutima vidjeti i: V. BELAJ, „Poganski bogovi i njihovi krščanski supstituti", Studia ethnologica Croatica, 21., 2009., 169.-197.). Belajevo tumačenje uz sljedeči Nodilov osvrt o predkrščanskim ostacima u narodnim pjesmama Južnih Slavena mogao bi ukazivati na raniju mitološku vezu Velesa s Vlasima, koji bi, moguce, najprije bili shvačeni kao „stranci"/"čarobnjaci", te tako i kao oni koji su pod Velesovom zaštitom, da bi kasnijom kristijanizacijom možda dobili (i) „demonske" (nevjerničke) crte: Na Gromovnika Iliju Gromovnik Perun naprti sve teško breme svoga poganstva. Svetac Gromovnik, kako ga shvačaju pučke pjesme, gotovo u ničem se ne luči od boga Gromovnika. Nigdje u pjesmama, kao što u bibliji, ne silazi oganj na riječ Ilijnu, več svuda sam Ilija udara gromom:,Vala Bogu! vala jedinome! - gde mi Vlasi žanju u nedelju! - Nad njima se tri oblaka viju: jedan oblak Gromovit Ilija, - drugi oblak Ognjena Marija, treči oblak sveti Pantelija. - Progovara sveti Pantelija: - Udri gromom, Gromovit Ilija. - udri ognjem, Ognjena Marija, a ja vetrom sveti Pantelija. - Al' govori Ognjena Marija: Nemoj gromom, gromovit Ilija ne-moj vetrom, sveti Pantelija, ni ja ognjem Ognjena Marija, - jer Vlasima Turci ne vjeruju, a pšenica težaka ne čeka". - „Udri gromom, Gromovit Ilija, seci mačem, sveti Pantelija, - pali ognjem, Ognjena Marija! - „Iz oblaka svetac progovara: - Ognjem pali, Ognjena Marija, str'jelom strjeljaj, sveti Pantelija, - gromom udri, svetitelj Ilija". - „Ne svetkuju Petku ni Negjelju, - ni Iliju, koji gromom bije, - ni Mariju, koja munjom pali". - Ilija, ih gromovima gagja, - a Marija munjom i strijelom". Grom je uvijek Ilijna svojina. Gdje sveci blago dijele, uze „svet' Ilija groma nebeskoga, - a Marija munju i strijelu" (podebljao M. P.) ... (N. NODILO, Stara vjera Srba i Hrvata, 386.). Vlasi, njihova žetva pšenice, i 'kazna, tj. gromovi koji su se na njih obrušili zbog nepoštovanja nedjelje kao krščanskog 'svetog' dana, možda se u ovoj pjesmi spominju kao ljudi „druge vjere", ili su samo oznaka za raju (težake, porobljene od Turaka, što bi se dalo zaključiti iz stihova jer Vlasima Turci ne vjeruju, a pšenica težaka ne čeka, a što je i bila jedna od uporaba leksema Vlah kroz povijest). Medutim, ukoliko uzmemo u obzir ranije u ovom radu spominjanu vezu Volosa/Velesa i žita („Velesova brada"), zatim borbu Peruna i Velesa, tj. Gromovnika i Vraga, te vrlo moguču medusobnu etimološku vezu pojmova Veles/Volos - Voloh - Vlah, možda bi se iz ove pjesme mogli iščitati i neki staroslavenski, tj. predkrščanski ostaci vezani ne samo za „Gromovnika", več i za njegov boj sa „Zmijom", Velesom, tj. Nečistim (u krščanskoj verziji). Dakle, možda nije posve za isključiti niti mogučnost da se u ovoj pjesmi, koja čini se nosi mitološke, starije motive, Vlasi spominju baš zbog njihove veze s Volosom, a onda, posredno, i borbom Volosa i Peruna (Vraga i Gromovnika). Dakako, ako bi i bilo tako, to ne bi nužno značilo da su sami pjevači sačuvali svijest o tome, več je, ukoliko bi ova pretpostav-ka bila točna, daleko vjerojatnije da se prvobitno mitološko značenje izgubilo, ili pak izmijenilo kroz povijest, ali da je pjesma sačuvala ovaj predkrščanski motiv, čuvajuči formu. Dakako, bilo bi nezahvalno tek na temelju ove narodne pjesme pokušati tvrditi da postoji sačuvana (iako neosviještena) mitološka veza Vlaha i Velesa kod suvremenih Slavena, stoga ovo moje maloprije spominjano zasad ostaje samo kao pretpostavka.
Je li pritom pojam Vlah kod ranosrednjovjekovnih Slavena, posebno južnih Slavena, zaista značio stranca, ili pak stočara, ili nešto trece, to je vjerujem još otvoreno za disku-siju.
No ono što se čini daleko vjerojatnijim od toga da cemo u neko skorije vrijeme odgonetnuti što su sve za naše drevne pretke Vlasi bili, jest to da je pojam Vlah, temeljem svega što je u ovome radu spomenuto, zaista staroslavenski pojam, a ne posudenica iz drugih jezika.
Some ideas on the possible origin of the term Vlach Marko Pijovic
In this article the author deals with the issue of the etymology of the name „Vlach" from a perspective which differs from the one that has been prevailing in historiography. Even though the origin of the mentioned term has usually been linked with the foreign (Germanic) influences on the Slavs, the author, mostly relying on the observations of linguists, and Slavic (as well as Indo-European) lexical and mythological data, suggests a different explanation of its etymology. This, so to say „Pre-Slavic", i. e. „Pre-Indo-European" interpretation rejects the existing interpretations of the origin of the mentioned word, which are considered generally accepted by Croatian historiography, and attempts to find possible anwers to this issue in the cultural and linguistic heritage of the ancient Slavs. The author's main focus is on exploring a possible connection between the Slavic words Volhov (magus, sorcerer), Vlah, and Volos/Veles (god of cattle, wealth, and the underworld), and it is through this connection that the etymology of the term „Vlach" is interpreted.