Pošiarma plaćena ц gofcm; prffog Cena Din 3 SOKOLSKI GLASNIK GLASILO SAVEZA SOKOLA KRALJEVINE JUGOSLAVIJE Mesečni prilog »Solcolslca “Prosveta« God. II. - BroJ 49. SRS Izlazi svakog četvrtka • Godišnja pretplata 50 Din • Uredništvo nalazi se u Učiteljskoj tiskan, Frančiškanska ulica 6, telefon broj 2312, S- dred poratnih prilika, u tom vremenu najviše je sprečavalo konsolidacijo države nedostatak državljanske svesti. Pojam Jugoslovenstva, koji nam je pre rata bio tako naravau i čist, po-brkao se je pod pritiskom strančar-stva, podlegao jc sebičnim separati« stičkiin geslima. Nastala je velika kri« za, koja je došla do svog vrhunca u katastrofi u skupštini. Možemo da kažemo, da smo izgubili punih 10 go* dina samo zato, jer smo tražili pravi-lan pojam jugoslovenskog državljan« stva, jer to, što čini đržavu močnom i jedinstvenom, jest pre svega držav« Ijanstva svest. U svojim putopisnim uspomena* m a pripoveda dr. Bogumil Vošnjak, da je nekoč pre rata sedeo u Rimu u otmenom društvu, u kojem je bilo gostiju iz raznih država. I nijedan od tih gostiju nije kritikovao svoju državu os im Austrijanaea, čemu su se drugi državljani čudili, jer su smatrali neprikladnim, da jedan državljanin u stranom društvu kritikujc svoju vla-stitu državu. Mi to naravno razumemo: oni su bili državljani svojih na* rodnih država, mi smo pak bili narodi u tudoj državi. Zato su govorili protiv Austrije i Slovenci i Hrvati, i Česi i Madžari i t. d. Zato je takoder ta dr* žava prvom prilikom i propala Ali kao nasledstvo poneli smo iz te tude države takoder i kritikovanje države. Nama se je naime einilo, da je ona država, Austrija, kadra svega, osečall smo se u njoj robovima, i sve što je bilo slaboga pripisivali smo samo njoj. Taj vekovima uzgajani otpor protiv države poneli smo sa sobom i nikako nismo mogli u sebi osetiti onu držav* Ijansku dužnost, koju smo prhnili prema novoj državi u prvom trenutku njenog postanka. Premalo smo za nju trpeli, a da bi ju znali pravo ceniti. Srbin, koji je sam izvojštio svoju slo* bodnu državu, osečao je prema njoj posve drugačije nego mi, koji smo je stekli deklaracijama. Tako smo došli kao novi državljani u Jugoslaviju sa starom svešču, i lako je bilo svim ostancima bivših stranaka da dobiju pristaše, pa da s njima nastupe protivu Jugoslovenstva, koji je pre bio ideal ujedinjenja. I na veliko veselje suseda i svih neprijatelja posvuda smo pred svetom sramotili svoju vlastitu drža* vu, istovremeno pak čudili smo se, za* što nas na strani ne uvažavaju i ne poštuju ... Daleko je bila ona držav* Ijanstva svest, koja se je n. pr. poka-zivala kod starih Spartanaca, Atenjana ili Rimi jami, koji su uvek i s ponosom isticali »Civis romanus sum!«... »Ko ponižuje samoga sebe, pada pod tudin-sku petu« — veli slovenački pesnik Koseski. I mi smo sc prečesto pred svetom ponizivali baš sami. Zaista, setimo se svih »jugoslovcnskih držav- ljana«, koji su u Italiji, Austriji, Arne* rici i drugde sramotili jugoslovensko ime i državu ... Svima su podavali nadu, da čemo propasti, ali ipak ni* smo propali, več se je u tim teškim časovima ojačala naša državljanska svest, koja je konačno dobila svoju pravu formulaciju u novom imenu i ure-đenju države. Ali još ima po svetu izdajica, koji sramote naše ime. Proti njih mora se samo dizati naš državljanski ponos. U svakom dobrom dru* štvu ne pobuđuje poštovanje čovek, koji govori protiv vlastite države, baš tako kao što ne poštujemo čoveka, koji omalovažuje svoj rodni dom. Dom može čoveku i biti slab, ali je njegov. Mi Jugosloveni možemo imati i mana, ali naše su. U državi može biti toga dosta slaboga, ali je na nama da to popravimo. Kako je žalosno izgie-dao pred svetom naš »Jugosloven«, koji je na omalovažavajuči način go* vorio o balkanizmu, a baš ga j c taj balkanizam oslobodio. Mnogo je još takoga u nas. Nekakav hiperkritici* zam, kao da bi drugde bilo sve dobro i lepo. Rusi su takoder tako gledali na svoju državu, divili se zapadnoj kulturi, omalovažavali sve što je bilo rusko, danas pak osečaju, što je to vla-stita država a što tudina. Zanimljivo je gledati mnoge naše državljane, ka* ko se kočopere s nekakovim zadovoljstvom, ako n. pr. vlada u ovome ili onome ne uspe. Nismo svesni, da je svak neuspeh države naš neuspeh, jer smo država mi sami, i više nego mi. Takoder i više nego trenutačna vlada Zato pravi državljanin neče biti ni* kada protiv države radi toga, ako mu u državi nije sve pravo. Bivše stranke su nas slabo uzgajale; ako nisu bile na vladi, bile su protiv države. U današnjem svetu snažno se bore dva principa o državi. Vidimo da državna misao tim više raste, čim više nastaje velika konkurenca država. Svaki svesni narod oseča, da sa svo* jom državom stoji i pada. Čehoslovaci su n. pr. uveli t. zv. državljanski uzgoj u osnovnim i srednjim školama. Tako* der i kod nas dobili smo tek sada uredbu, prema kojoj se sav uzgoj ima provadati u strogo jugoslovenskom nacionalnom duhu. A da li se zaista i provada? Razni znaci daju nam pobu« de da o tome sumnjamo. Ali ne samo u školi, državljansko« uzgoja treba ta* koder i u javnosti. Svako vredanje Jugoslovenstva trebalo bi smesta odbiti Državljanski ponos odlika je svakog državijanina. Ne radi se o tome, da je tvoja zemlja lepa i bogata, več tvoj ponos mora biti u tome, da je tvoja. S večim poštovanjem gledamo na si-romaha, koji je ponosan na svoju ko-libu, nego na bogataša, koji uništava svoj dvor. I mi možemo biti ponosni, jer što smo, iz sebe smo. Lepa je naša isto-rija. I ako sve nije dobro, mi, i samo mi smo za to odgovorni, i mi, i samo mi možemo to da popravimo. Zlo že* leti svojoj državi isto je tako dokaz niskosti duše kao i sramočenje vla* stite države pred tuđim svetom. Ne smemo zaboraviti, da čemo pred sve* tom biti veliki, mi i država, tek tada, kada budemo uvek i posvuda iskazi-vali i isticali svoju državljansku svest. »Moja domovina ima uvek pravo« — veli Američan, i s tom svešču možemo i mi da s ponosom posvuda kažemo »Jugosloveni smo!« Ako pogledamo 1. decembra po našim selima, mogli bi se uveriti, da smo još daleko od te sveopče državljanske jugoslovenske svesti Trebače još mnogo uzgoja, i čini se, da se u sadašnjoj drugoj etapi dr* žavnog života tek počinje to, što je bilo svetu navešteno proglasom od 1. decembra 1918. godine. Sokolstvo je bilo u tom pogledu ognjen stup, 'koji je svetlio iz prošlosti u budučnost. Zato je praznik, naše dr* žavljanske svesti velik praznik našega Sokolstva. MILOŠ ST. STANOJEVIČ, (V. Bečkerek): Proslava duhovnog Jedinstva Jedan narod je tek onda potpuno slobodan, kad je vezan ne samo jezikom, več i jedinstvenom dušom, veli Stuart Mili u svom velikom delu »O slobodi«. Medutim u više mahova se u na- šoj isteriji osetila jedinstvena duša, pa ipak politički nismo bili slobouni. Da se setimo samo nedavne prošlosti. Ilirski i omladinski pokreti jasno sve-doče, da su bili jednaki pogledi i jed-naka duševna raspoloženja kod svih odabranih pretstavnika narodnih Voda. Pa opet ti pokreti nisu doneli ujedi-njenje i slobodu. Mnogi smatraju da ondašnjc prilike u Evropi to nisu do-zvoljavale, niti bi se naše ujedinjcnje moglo izvesti bez večih potresa u evropskim državama. No prilike nisu bile bolje ni u drugoj deceniji dvadosetoga veka, pa kad se započela borba za ujedinjenje, zaista se potresla cela Evropa, čak i či» tav svet. Misao naše slobode i našeg jedinstva nije više bila svojina samo prosvečenih ljudi, več je ušla u kolibe i zemunice najšire narodne mase, ugrejala ozeble i porobljcna srca svih siromaha, i p rimi j ena je kao misao vo-dilja u daljem narodnom životu. Zato naša decembarska proslava narodnog ujedinjenja nije samo obična manifestacija za izvojevanu državnu slobodu. Širi je pojam ove slave, jači su motivi koji nas pobuduju da svet-kujemo taj dan. Nije toga dana obnovljeno samo Dušanovo carstvo, niti je samo povračeno hrvatsko kraljev-stvo Tomislava. Nešto mnogo više se reklo i rešilo toga dana: rešeno je naše duhovno jedinstvo! Stara pocepanost u teritoriji uni-štena jc stvaranjem jedinstvene državne teritorije. Stara razlika u poglcdi-ma uništena je radom prema jedinstve-nim državnim zakonima, a stare prc-pirke oko važnosti jednog ili drugog plemena presečene su proglasom Jugoslovenstva na svima linijama narodno-ga bitisanja. Za Sokolstvo je sve ovo bilo rešeno još pre osamnaeste godine. U sokolskim dušama bio je kristalisan po- jam jednakosti, bratstva i jedinstva svih jugoslovenskih plemena. Misli Tyrša, Fugnera, Masarvka i drugih Sokola u Češkoj bile su u potpunosti jed-nake sa mislima brače dr. Laze Popoviča, dr. Oražena, Gangla i drugih Sokola na Slovenskom Jugu. I zaista za našu istoriju ne postoji dan veče slave i sreče, niti je do sada bilo tako značaj nog datuma, kao što je prvi decembar. Mi, savremenici, po prirodi ljudske naravi, nismo u stanju da ocenimo korist dana kao što cesto nismo u stanju da ugledamo opasnosti koje nam trenutno prete. Pa ipak, koliko idemo dalje a za sobom ostavlja mo prethodne proslave ovoga dana, uvida se sve veče oduševljenje, s ko-jim se slava dočekuje. Decembar od osamnaeste godine sve više se urezu j e u naše duše, sve više dobi j a čarobnu moč, kojom deluje na mlade generacije, kao što kod starijih izaziva uspo-mene na pretrpljene patnje, ali u isto vreine i prijatnu radost, što su te patnje iskupljene delom oslobodenja. Zato Sokolstvo dvostruko proslavlja tu svečanost. Što je narodna slava i svetkovina, to je i naš praznik. Ali naša radost ide još i dalje. Proslava prvog decembra kakvo jc prvi put za* mišljeno u sokolskim dušama, kako je konstruisano od največih umova naše dalje i bliže prošlosti. Takvom prosla-vom potvrduje se glasno i jasno, da je Sokolstvo bilo do sada na ispravnom putu, da su njegove ideje bile ispravne i da nisu imali pravo oni koji su Sokolstvo smatrali kao utopiju. 1 kada mi tako nešto konstatujemo i osetimo prvoga decembra, onda se u nama budi no\*a, neobuzdana, neverovatna snaga za nova delanja u ostvarivanju naših ciljeva. Jer kad su ostvarcni i oni naši ideali, u koje neki nikako nisu h teh da ver«.ju, onda znači, da smo mi stekli pravo da verujemo i u potpunu ispravnost svili naših sadasnjih i buclu-čih pogleda na naš narodni život. K tim pogledima i sve novijim svetlim idcalima produžujemo mi svoje potovanje i dalje! DR. MAKS KOVAČIČ (Maribor): Sokolstvo, nacifonalizam I fašizam Raspravljati u Sokolstvu o poj-movima navedenim u naslovu te o od-nosima prema ovima, njihovom unut* rašnjem sadržaju i vanjskoin obliku, zapravo je suvišno, jer svaki Soko zna — ili bi bar morao da zna — da ga vežu rczolucije, primljene na ovo* godišnjoj skupštini Saveza od 29. mar* ta i koje su objavljene u »Putevima« i ciljevima«. Ima pak Izvan Sokolstva ljudi, koji Sokolstvu spočitavaju na- cijonalizam i pripisuju mu čak i f^ šističke metode. Kolike li pomutnje! Takova spočitanja samo dokazuju, da se oni, koji ih iznašaju, nikada nisu bavili s bistvom Sokolstva, bilo radi toga jer su prelagodni, bilo da se ose* čaju »uzvišenima« nad »anahroniz* mom« i nad »pobedenom stvari«, kako to smatraju Sokolstvo. Takova spoet-tavanja mogu se odbitij bez ^il olitnOP o bojama. Ali jer se ovi spočitavači obično ne daju u ničemu uveriti i uda-raju uvek samo svoju, i pri tome po* kušavaju da uvere još i druge o pra* vilnosti svoga mnenja (krivogt), i jer su se čak desili i slučajevi, da su do* veli do dvojbe dobre Sokole, zato ću nastojati da razjasnim razliku izmedu fašizma i nacijonalizma te da zago-vornicima Sokolstva podam potrebne argumente. Logičan zaključak svega moraće biti: Soko mora biti nacijona* list dušom i telom, mora pak nužno osudivati svaki fašizam, jer je s njim u dijametralnoj opreci. Sokolski nacijonalizam je u »Pu* tevima i ciljevima« (str. 6., tačka 9) označem u kratkim potezima tako: »Sokolski uzgoj je nacijonalni uzgoj. So* kolstvo u nacijonalizmu vidi nepre-kidni i ustrajni rad za narod. Naš nacijonalizam razumevamo kao nesebično stvarno i trajno delovanje za na* rodnu celinu«. Istodobno pak sokolski je nacijonalizam takoder i ograničen (»Putevi i ciljevi«, str. 9., tačka 23.): »Naš jugoslovenski nacijonalizem i naše slovensko osečanje mora biti u skladu s opčim ljudskim idealima i težnjama za napretkom čitavog čove* čanstva.« Ako premotrimo te reči, načemo onda u njima mnogo izraženog idea* lizma, koji se izživljuje u nesebičnom udejstvovanju za narod, koje za sebe ne traži nikakove nagrade. Takovo je udejstvovanje dakle potpuno altru-ističko; vodi ga i daje mu pobude ži* va ljubav — onaj pojav, koji još i danas pomaže da se preobrazi svet Ako takovo udejstvovanje procenju* jemo s etičkoga gledišta, tada mu mo= ramo pripisati visoki etički stepen. Kad bi neko pokušao da pita: Što, zar i fašizam ne radi nesebično za narod? Možda u teoriji! Ali praksa dokazuje drugačije, jer sretstva i me* tode, kojima se služi, posvema su različni od onih, koja upotrebljava Sokolstvo: kod Sokolstva sklad s opčim ljudskim idealima i s težnjama za napretkom svega čovečanstva — kod fa* šizma pak delo »za naciju« (? reete: za premoč neke klike, koja se narodu samovlasno narine!) pod svaku cenu, makar i protiv ljudskih ideala, a na štetu drugoga naroda. Ako uzme-mo kao primer italijanski fašizam, onda o njem ne možemo više govoriti niti kao o sacro egoismo«, s kojom je krilaticom u svetskom ratu Dan* nunzio označio politiku Italije, več bi ga morali nazvati »maledetto egoismo«. Ako taj pojav procenjujemo s etičkoga gledišta, onda ga moramo označiti neprihvatljivim. Pretstavimo samo to, kamo bi dovelo, kad bi svi narodi sveta upotrebljavali fašističke metode, te da bi ih označavali kao put, kojima bi trebali kročiti k svome napretku i razvitku! To bi značilo rat svih protiv svi ju do uništenjal Ako smo dakle Sokoli borci za dobrotu, lepotu i istinu — i takovima se s punim pravom možemo sami, a i drugi moraju da nas smatraju — onda je potrebno da smo nacijonalisti. Kao potpuno neosnovaho moramo od* biti spočitavanje fašizma, koji je u najoprečnijoj protimbi sa sokolskim mišljenjem i svim sokolskim udejstvo* vanjem. Jedino što bi eventualno moglo da naliči fašističkom načinu na-stupanja, to je dosledno traženje, da svaki član u svojem društvenom, pri-vatnom i javnom životu svesno i ver* no vrši dužnosti, koje mu nalaže uzvišenost sokolske misli. I tako tre* ba da bude, jer ko nije posvuda i uvek Soko, taj uopče i nije Soko! ANTE BROZOVIČ (Beograd): Starim pulevima cilju davnom Ideje žive i njih ne nestaje. One pače preživljuju one, koji su ih nosili u svom srcu, koje su oživljavale i pri-vodile radu. Po istom principu i sokolska ideja živi. Ona je preživela Tyrša i Fiignera, a preživeče i nas, koji smo tu ideju kao amanet preuzeli od njih. A preuzeli smo ju u otvorenom i jas-nom ispovedanju, da je ta ideja u pr- vom redu posvečena duhovnom i teles-nom ozdravljenju čoveka. Tako jc naučavao Tyrš, tako je ispovedao Fiigner, a tako su mslili i svi oni, koji su svoje sile posvečivali sokolskom radu. Kako je to bilo onda, tako to stoji i danas, i samo u ovom imademo gledati budučnost narodnog napretka i uspeha, dakle konačnu zadaču Sokolstva. Ova zadača sama po sebi toliko je duboka i svestrana, da je ona glavni deo opsežnog sokolskog programa. Sve ostalo na ovo se tek nadovezuje i razra-duje, dakle je sporednog značaja. Ovo, i samo ovako, naglasu ju sva slovenska Sokolstva bez razlike. Ovo i ovako na-glašavala su i naša predratna plemenska Sokolstva, pa poratno jugosloven-sko Sokolstvo, a naglušuje i današnji Savez Sokola kraljevine Jugoslavije. No na žalost opažamo, da danas u našem Sokolstvu ima pojedinaca, pače i čitavih redova, koji to ne znaju. Ti i takovi — što jc prirodno usled njihovog neznanja —- traže u Sokolstvu neke nove puteve i nastoje da sa nekim ishitrenim organizatorskim pothva-tima, koji često imadu poslužiti u lične ili demagoške svrhe — nadomeste onaj bistveni deo sokolskog rada, koji se očituje u tome, da težimo za time, kako bi se i u pojedinca stvorila čvrsta i hladna volja da žive životom ener-gičnog i svesnog čoveka, koji sc zna disciplinovati, podvrči višemu interesu i žrtvovati za narodne ideale. Priliv članstva jc velik. Ne pitamo momentano, kako i zašto, ali smo dužni da največom kritikom ispitujemo sokolski kvalitet tog članstva. Vodeči sokolski krugovi svemu tome kao da pri-daju najmanjc važnosti. Nastala je upravo neshvatljiva utakmica, ko če da osnuje više društava ili četa. Ne pita se, da li taj osnutak izaziva nužda, ne pita se, da Ii če to članstvo biti sokolski vaspitano. Ne — broj odlučuje! A kakova je posledica svega foga? Da se po našim sokolskim jcdinicama na sve strane javljaju pojave, koje u najviše slučajeva vode do rasula. Danas, gde je priliv tako velik, gde je vaspitača tako malo, dešava sc, da dolaze u pitanje i osnovni principi Sokolstva. Pri-stup u Sokolstvo je dragovoljan, pa zato neka se vrata otvaraju u prvom redu onima, koji hoče da svojim iskrenim, predanim i nesebičnim radom pri-donašaju ostvarenju sokolskih ciljeva. Tu je u prvom redu sokolsko bratstvo, bazirano na osnovi potpunog demokratizma, koje medu članstvom ne pozna-je klasificiranja po zvanju, rodu i položaju, več koje nas izjednačuje u višini, t. j., koje nas potstrekava na utak-micu, ko če više uraditi i doprineti za ostvarenje sokolske misli. U Sokolstvu nema viših i nižih, nema pretpostavlje-nih i potčinjenih Svi smo, bez obzira li, obrati naročitu pažnju i da na vešt | način u javnost ubacuje takove ideolo- j ške članke, koji če, kritički posmatra-juči pojedine konkretne slučajeve, korigirati zlo, koje se javlja. Ne varajmo se! Mi moramo iz sokolskog evandelja tražiti one ideje, koje se ne slažu sa stvarnošču, a zbog kojih smo na terenu napadani. To je naglašavanje nekih naših ideja i pogleda na organizaciju sa-mu. Istina, teško se boriti protiv nerazumevanja, pa su protiv toga i bogovi nemočni, ali baš kao postojani Sokoli moramo naglasiti, da ne priznaj emo nikakvog nesokolstva i da se naših starih načela ne odričemo. Takovi smo u svemu, pa takovi ostajemo i u odnosu prema brojnim pitanj ima, koja do-diruju naš nacijonalni i kulturni život. Hočemo da se postigne j edinstveno naziranje Sokolstva na sva naša aktu-elna pitanja, jer čemo se time približiti stvarnome životu. Ko hoče, može u to- me da gleda inaugurisanje neke naročite sokolske politike. Mi se od tog prigovora nečemo braniti, jer smo du-boko uvereni, da samo tako koristimo Sokolstvu, a po tome onim ciljevima, kojima smo baš kao Sokoli dužni služiti. Ako ispravno shvatimo ove reči, onda nije daleko čas, kad če naše sokolske jedinice biti pluča, na koja če naš narod dišati. Dakle jedno uz drugo: onog, koji ne pozna Sokolstvo i njegova načela, treba odgojiti; ko se tim starim načelima neče da pokori, ne spada u sokolske redove! Sokolsko delo traži potpune Sokole, a takovima u prvom redu imaju biti oni, koji su na vodstvu u bilo kojoj našoj jedinici. U tim pravim Sokolima jamstvo nam je, da če ono pravo Sokolstvo, Tyrševo Sokolstvo, starim putevima doseči davni cilj: duhovno i telesno ozdravljenje čoveka! DUŠAN ŽIVKOVIĆ (Čilipi-Dubrovni k): Jugoslovenski nacijonalizam na sokolske dužnosti i položaje, brača, zvana da prema svojim snagama radi-mo na istoj stvari. Svi mi bez razlike služimo jednoj velikoj i uzvišenoj ideji sokolskoj. Ko drugačije misli ili toga ne može da shvati, taj je u sokolske redove prosto zalutao. Govorimo otvoreno! Ne znači biti Soko več samim tim. ako neko obuče sokolsku odoru, ne znači da je neko odgojen Soko več samim tim, ako sc sticajem prilika našao u upravi koje sokolske jedinice i dolazi redovito na sodnice, ne znači da je time neko Soko, ako redovito dolazi u vežbaonicu samo radi telovežbe, a sve drugo mu je ravnodušno. Svi ovakovi teže samo za momen-tanim uspesima. Oni viču na one me teorite, koji na večernjem nebištu naglo blesnu, pa još brže ugasnu. Sokolstvo pak ovakovih momentanih uspeha niti hoče niti traži. Ono hoče na-predak pojedinca i čitavog naroda, kome ovi pojedinci pripadaju. Zato na stranu sa kvantitetom članstva, brini-mo se za njegov kvalitet! Redovi Sokolstva ima da rastu vrednotom odgo-jenog članstva. Kad budemo imali sokolski odgojeno članstvo, onda če redovi rasti sami od sebe. A ono što neče da se odgoji za dobre Sokole, izgu-biče se samo kao što se gubi pena na morskom valu. No još iskrenije! Naša sokolska savest ne sme da nam dozvo-ljava da naduvamo sokolske redove. Svest moralne odgovornosti nora nas dovesti do spoznaje, da imamo samo onda pravo proširivati naše .-edove, ako smo u stanju da to članstvo i vaspi-tavamo. Radimo li prolivno, onda to radimo na štetu ugleda Sokolstva, a gubimo polako i ono, što smo s mukom stvorili. Ne skrivajmo što se sakriti ne da. Lečimo zlo otvoreno — sokolski! Ta danas od stvaranja tolikih novih je-dinica rada nam se ta nevolja da imamo sijaset brače sokolskih funkcionera, koji uopče ne poznaju pravila ni statuta, izloženih u knjiži »Organizacija SKJ«. Mnogi od njih — a nalaze s na uglednim položajima, nisu pročitali ni jednu sokolsku knjigu, a ima ih i koji nisu pretplačeni ni na »Sokolski Glasnik«. Nepoznavanjem sokolske organizacije, neprodubljavanjein raznih organizacij i*rih i ideoloških pitanja, ovakovi ostaju lajici u radu, koji vrše, i radi toga unose u sokolski rad koješta, što u Sokolstvo ne spada, a što prikri-vaju floskulom, dtf je Savez Sokola kraljevine Jugoslavije neko nesokolstvo! Ove tvrdnje imaju da nestanu iz naših redova. Mi imamo naš odredeni pravac, naš odredeni cilj, našu odrede-nu svrhu, a moralni kapital Sokolstva toliko je jak, da če znati i moči suzbiti krive nauke i organizatorske greške samozvanih propovedača nckog nesokolstva. Taj moralni kapital je ona snaga, koja se skupila u našim vežbaonicama, u našim društvenim i župskim otseci-ma, a koja, kad još malo jače proradi, mora postati uočljiva i onom poslednjem sokolskom redovu. Taj moralni kapital treba da što više uvečava i naša sokolska štampa i to na način, da pojavama, koje smo čas pre napomenu- Prošlost puna je bezgranienih napora, velikih težnja, ogromnih stradanja i nadčovečanskih zamaha proelav-ljenog viteštva. Prošlost naša kolevka je ostvarenih zamisala. Ona je vrelo iz kojega poteče voda života i razli se sta-zama slobodom obasjane domovine južnih Slovena. Prošlost naša je Golgota, koja nam donese uskrsnuče vekov-nih ideala. Prošlost naša je mučno i teško patništvo. Ona je bila leglo grozote i jauka, gorkih iskušenja i burnih dogodaja. Jugoslovenska prošlost je carstvo muževnih podviga i neustrašive duševne hrabrosti. Ona je bila žarište prekaljenog rodoljublja, koja močima svojega idealizma oživotvori u dušama današnjeg pokolenja nacijonalno pre-galaštvo i pobedničku ideju duhovnog jedinstva. Prošlost nam kroz plamene i besmrtne duše Štrosmajera, Njegoša, Gaja, Vuka i sve velike sinove heroj-skog naroda osvetli puteve uzvišenim stvaranjima srečne budučnosti. Prošlost naša duhom svoga vremena uže-že zublje nacijonalnih stremljenja i za-vitla duhove novoga doma za veličinu i sjaj nacijonalne jednakosti Jugoslo-vena. Prošlost naša, gredeči trnovitim stazama, prebrodi sve mutne vode, pregazi sva dušmanska pregnuča, uništi sve nalete, obezglavi sve krvožedne i za sva vremena zabode nož u srce bez-dušnicima, i sve to pod cenu vrela krvi i bedema kostiju, samo da rodoljubi-ma sadašnjice stvori uslove nesmeta-nog razvoja u duhu naprednih ideja. Da je zaista takva prošlost naša, u to ne može niko da sumnja. A kad znamo da je takva, zar smemo dozvoliti da svom snagom duha, veličinom duše i prostranstvom srca ne budemo istin-ski ljubitelji tekovine, koju nasledismo od pokolenja, koje je opevano? Zar nismo mi njihovi potomci za pesmu stvoreni? Zar naše zajedničke snage nisu tako jake, da u korenu uguše svaku opaku misao u duši onih, koji su očiti protivnici nacijonalne miroljubi-vosti? Zar nismo gorkim iskustvom osve- dočeni, da nam je potrebna konsolidacija na svim polj ima života i rada. Zar nismo svesni svoje nacijonalne dužnosti, da nam je sve zajedničko, da smo jedna nedeljiva celina? Zar ne osečamo, da nam je nacijonalizam vaz-duh, koji udišemo, sunce, koje nas naj-toplije greje, ljubav, koja u nama oživljava najplemenitije težnje, sloga,^ koja u nama budi osečanja za uzvišenim smerovima čovečnosti i daje smisao celom životu, jedinstvo, koje radosču ispunjava sva napredna i velika dela jugoslovenske kulture i civilizacije? Jugoslovenski nacijonalizam je naša naj-veča svetinja, koju moramo voleti iznad svega. On mora dominirati celokupnim nazorima u životu i radu naše države. Njemu mora biti sve potčinje-no. Samo pod njegovim okriljem mogu napredovati nauka, umetnost, politika i kultura. Isključivo pod njegovom za-stavom može se pravedno misliti o za-jedničkim naporima za blagostanje naroda i države. Njegova je vrednost veča od svake grube sile. Nacijonalizam je razvio barjak u više sfere dušev-nog života. Njegov duh se okupao u zracima jugoslovenskog sunca, zato on podjednakom toplinom zagreva sve nas. Jugoslovenski nacijonalizan je krv naše krvi, dah naše duše, zenica naših očiju, zato on treba da je vid i sluh, srce i duša celoga naroda. Svako mora da veruje u njegovu pobedu. Samo nacijonalizam sa svojim težnjama idealne veličine može da preporodi narod i učvrsti ga u veri apsolutne jednakosti. Zato, apostoli naše zajedničke sarad-nje za dobro naroda i države, okrunite svoje duhove, venčajte duše vaše i is-punite srca vaša svetlošču jugoslovenskog nacijonalizma i njegovim idealima, služite vernošču besmrtnih tvora-ca solidarnosti, čovečnosti i zajedničke pobede nad neuravnoteženim duhovi-ma. Sve to neka nas provede kroz sokolske redove, pa čemo dealima nacijo-nalnog božanstva ostati najverniji sa-radnici. Znak naše pobede je Sokolstvo, zato svi pod njegovu zastavu! VOJISLAV BOGIĆEVIĆ (Tuzla): Tri želje o 1. decembru Kažu, da je u davna vremena neki »skroman« smrtnik u prazničnoj noči, kad se nebo otvara i sve želje ispunjavaju, proturio glavu kroz pro* zor i u silnoj pohlepi za novcem vik* nuo: »Daj mi, Bože, varičak glavu!« — mesto varičak blaga. 1 zbilja, glava mu je odmah narasla kao varičak, da je nije mogao povratiti natrag kroz prozor. Narodna filozofija i ovom prosto* dušnom šalom pokazuje nam svu prazninu života, koji je osnovan na grubom materijalizmu. Narodna duša i narodni život, u čijem se progresu gube i utapljaju sve lažne predrasude, imao je uvek prečiščeno mišljenje o faktičnoj i pozitivnoj vrednosti čove* ka. Kroz sve priče, pesme i šale, koje su nikle iz narodne duše, provejava uvek jedno: pobeda pravde i istine. Siromašak, koji je bio oboružan samo' pravdom i istinom, ženi se sa kralje* vom čerkom, a bogataš, koji prodaje savest, koji prodaje dušu da bi se do-mogao svetlog žutog metala, biva na koncu pregažen od života. Novac nas je razdelio na staleže. Jedni mu robitju, jer im je on idol, a drugi krvavo ga zaradujuči. Umetnik može ma kakva čudesa stvarati, umreče od gladi, ako se ne nade bogataš, koji če otkupiti sliku, koja je za njega samo luksuzni predmet. Koliko talenata propadne, jer nije bilo novca, koji bi zamenio bedu i pružio mogučnost jednom živom biču da živi i da razvija svoje sposobnosti. Novac stvara izveštačeni život, ruši porodična osečanja, traži nove i nove Čulne nadražaje, razvija samo? živost, nagriza uzvišena osečanja, stvara kktaše bez savesti. On nam je ipak potreban, ali sa* mo u toj meri da obezbedimo goli ži* vot, da ga sačuvamo od fizičkog propadanja, kako smo mogli da živimo jednim uzvišenijim životom, životom čoveka. Pa radi čega je još uvek merilo za vrednost čoveka bogatstvo materi* jalnih dobara, a ne bogatstvo duše? Radi čega još uvek ta nesavremena klasifikacija, koja unosi razlike medu pojedince, a ne pozitivna vrednost? Sokolstvo je prešlo preko svih tih ograda i razračunalo sa svim onim što je opsenarsko i što unižava osečaj čoveka kao biča, koje ima jednaka prava da od života traži mogučnost opstanka, da bi t moglo svojim radom i svojom produktivnošču stvarati bolje uslove života generacijama koje do* laze. / Odbacimo od sebe sve one težnje, koje nas vode da Sokolstvo stavljamo u službu ma kakvih egoističkih ciljeva, kojima je svrha novac, pa ma to bilo putem sticanja karijere, raznih položaja i sinekura, jer time činimo veliki i neoprostiv greh prema uzviše noj sokolskoj misli. Neka nestane svih staleških raz lika, koje nas dele, i neka se zacari bratstvo i ljubav, koja če stvoriti fa* langu pionera bolje i sretnije buduč* nosti našega naroda. To je moja prva želja! Sokolstvo ima u procesu duhov* nog ujedinjavanja našega naroda isto* rijsku misiju, čiju važnost mi danas ne možemo ni iz daleka oceniti kao što če to oceniti generacije, koje če mirno uživati plodove gigantskih na* pora i sagorevanja sadanje generacije kojoj je dosudeno da podnese žrtve. Temelji su čvrsti, jer su cementu-rani krvlju i kostima naših najboljib sinova. I zgrada če biti još čvršča, ako bude izgradivana na jednom osečaju, da smo svi brača i da u jedinstvu leži sreča i spas našega naroda. Ovo nervozno vreme raznih pri-vrednih i socijalnih kriza i potresa, ponekad skeptički zablesti u našoj duši i mi se osetimo nezadovoljnim, što nije sve onako ružičasto, kako bi smo želeli. Mi moramo biti svesni, da je je-dan decenij i suviše kratak period, a da bi mogli1 biti lišeni svih onih briga i trzavica, koje su skopčane sa stva-ranjem jedne države. Neka nam najboljim primerom posluži dugotrajni i mučni proces uje* dinjenja Italije, a naročito Ncmačke, koja je izvršila ujedinjenje Švaba, Bavaraca, Hanoveraca, Hesenaca, Ba* denaca i mnogih drugih plemena, me* du kojima su postojale i jake jezične suprotnosti. Proces našega duhovnog ujedi* njavanja biče tim brži, jer govorimo jednim jezikom i jer smo etnografski tako sastavljeni, da se ne može nigde povuči g ranica između jednog i dru* gog plemena. Sagorevajuči i mi zidaj uči narod* nu zgradu, odbacimo iz naših duša i najmanju trunku skepticizma i na-stojmo da intenzivnim radom, uklanjanjem raznih suprotnosti i unoše-njem duha jednakosti i bratstva po* žurimo proces duhovnog ujedinjava* nja našega naroda. To je moja druga želja! Sokolstvo je kao drvo večnoga života raširilo svoje žile i žilice ne samo na ceo teritorij gde živi naš na* rod. nego je postalo sastavnim delom našega svakidanjega života. Ono je naš nerazdvojni drug i mi bi bez So* kolstva osečali prazninu u životu. Ono od nas traži mnogo, a još više nam daje. Da bismo mogli uspeš* no raditi na ostvarenju sokolskih ide* ala, moramo ne samo požrtvovano raditi, nego moramo i svi raditi. Nije Soko, ko smatra rad bilo u kojoj funkciji nedostojnim. Danas je, na žalost, tako. Iako teška srca, moram i ovom prilikom istaknuti snažnu apstinenciju naših ntelektualaca u vršenju funkcija, koje traže istinski i intenziven rad. Neka kao primer posluži župa u cojoj radim: Od 23 društvenih starešina: 5 su advokati, 6 trgovci, 3 direktori ili nji* hovi zamenici, 1 sreski poglavar, 2 sveštenici, 2 lekari, 2 sudije i 2 niži činovnici. Od 23 tajnika: 7 su zvaničnici, 8 niži privatni činovnici, 1 zanatlija, 1 trgovac, 2 učitelja, 1 upravnik pošte, 1 apotekar i 2 su u ostavci. Od 23 načelnika: 5 su zanatlije, 6 zvaničnici, 3 niža privatna namešte* nika, 3 trgovca, 3 učitelja, 1 veterinar, 1 direktor banke i 1 u ostavci. Taj odnos nam jasno pokazuje, da se medu tajnicima i medu načelni* cima nalazi veoma mali broj intelektu* alaca i ljudi od »društvenog položaja«. Oni su največim delom ili starešine ili potstarešine. Koliko bi rad bio uspešniji, ako bi se taj odnos izmenio i ako bi se iz redova intelektualaca našlo ljudi, koji se nebi stideli ni jedne funkcije. Oni bi svojom intelektualnom sposobno-šeu uncli više poleta i aktivnosti i olakšali bi rad onima, koji se, pored stalnoga i neprekidnoga rada u Sokolu, istodobno bore sa teškom mukom i za nasušni hljeb. Takav odnos dovodi do sukoba izmedu pojedinih organa i stvara ka* ste u Sokolstvu, koje ne poznaje pret* postavljenih i potčinjenih, viših i nižih. Jednostran gimnastički rad stvo-riče od Sokolstva organizaciju »tur* nerstva«. Radi toga taj rad treba da bude zaodeven u svetlu odeždu viso* kih moralnih i duševnih vrlina, pa da odgovori visokim idealima, koje je sebi Sokolstvo postavilo kao cilj. Mi vidimo mnogo nedostataka, koji traže brzo i efikasno rešavanje, a np nastojimo dt krenemo s mrtve tačke naše učmalosti. Bolest postaje kronična i opasna. Ulaženje u suštinu svakog pojedi* nog pitanja, koje zadire u sokolski život, analiziranje svih potreba i temeljito sprovođenje zaključaka^ ot-straniee sve suprotnosti. Nestače u Sokolstvu kasta. Nestače podele ria administrativce, prosvetare i tehniča-rc, a ostače samo Sokoli. To je moja treča i poslednja prvodecembarska želja! Apartna Miklavževa, Božična in darila za vse prilike pisarniške, strojepisne, prireditvene potrebščine polnilna peresa gramofone pisemski paptr gramofonske plošče gramofonske igle IV. BONAČ, Ljubljana Cene zmerne — Za Sokolska društva popust ROSI JA • FONSIER ♦ DRUŠTVO ZA CSIGURAN1E I REOSIGURAUIE ♦ BEOGRAD /LoVEN/Ko /oKoL/TKO III. slet čehoslovačkih srednjoškolaca U okviru IX. svesokolskog sleta s-pada i priredba III. sleta i igara čehoslovačkih srednjoškolaca, na kojoj če učestvovati kao gosti i srednjo* školci iz Jugoslavije, Bugarske, Polj« ske i Francuske. Dne 19. juna 1932. g. održače se velika javna vežba sa Sle« dečim programom: počast državnoj zastavi i Tyršu, proste vežbe daka i dakinja nižih razreda, završetak štafetnih trčanja, vežbe gostiju, prikaz novih smerova u telovežbi i kao po* slednja tačka zajedničko izvodenje prostih vežaba daka i đakinja viših razreda Čehoslovačko Sokolstvo u Volinji (Poljska) U okolini grada Rovno, koji leži na poljsko*ruskoj granici, postoje či* tava sela naseljena Česima, koji su nacijonalno vrlo s ves ni, što dokazuju jaka sokolska društva, koja su osno* vana u skoro svim tim selima. Ova sokolska društva vrlo se povoljno raz-vijaju i u dobrim su odnosima sa polj* skim Sokolima. Pomenuta češka so* kolska društva postoje u Kvasilomu, Rovnu, Zdolbunanju, Hulči, Mirokoši, Straklovu i Volkovu. Osniva se i no* vo društvo u Lucku. Po vestima čeških listova postoji želja da se osnuju sokolske jedinice i u drugim mestima Poljske, n. pr. u Lodzu. Osobitim veseljem može se konstatovati, da sva ova društva ne samo vrlo dobro rade, nego i po-lažu veliku pažnju na omladinu, pa imaju u svojim redovima velik broj naraštaja i dece. Kao primer navadimo Sokolsko društvo Rovno, koje broji 90 članova, preko 20 naraštaja i 53 dece. U Kvasilovom Sokolsko dru* štro ima čak i vlastiti sokolski dom. U pograničnom mestu Zdolbunanju u gradnji je velika češka škola, koja kladi COS, a dobiče se i kod Jugoslo* venske Sokolske Matice u Ljubljani. Prosvetni rad lužičko ~ srpskog Sokolstva Zaslugom starešine župc Lubin br. Mjerčina Novaka, poznatog umet* nika-slikara i kulturnog radnika, po* činje prosvetni rad u redovima lu* žičko»srpskog Sokolstva dobijati kon« kretnije forme, pa i sadržaj. Došlo se do toga, da treba početi i smotrenim uzgojem članstva u ideološkom pogledu preko društvenih prosvetara, koja funkcija u lužičkom Sokolstvu do sada nije postojala. U Lužici naime nema narodnih srpskih škola, postoje samo nemačke škole, pa če stoga imati prosvetari opširno polje za svoj prosvetni rad, jer če morati da upo* znaju omladinu i naraštaj srpskim pravopisom, domačom literaturom, dalje, da jačaju nacijonalnu svest i propagiraju sokolsku ideju. Rusko Sokolstvo u Evropi Ruska sokolska društva, koja postoje u raznim krajevima čitave Ev* rope, udružena su u Savez Ruskog za* graničkog Sokolstva, koji ima svoje, sedište u Pragu. Taj Savez ima svoje podsaveze u čehoslovačkoj, Jugosla* viji i Francuskoj, dok su društva u Poljskoj, Litvi, Estoniji i Bugarskoj direktno udružena u Savezu. Svega ima Savez 41 društvo sa oko 5000 članova. U samoj Rusiji sada nema so* kolskih društava, jer se država sama brine za telesni uzgoj omladine, pa ne dozvoljava nikakva privatna društva, koja bi se time bavila. Čuje se, da neče biti na IX. slet u Pragu pripu* štena ona društva, koja nisu ispunila svojih obaveza prema Savezu, a jer se medu njima nalazi i podsavez u Ju* goslaviji sa svojih 14 društava, to želimo, da se ovo pitanje skoro i po* voljno reši. Ruska sokolska društva u Litvi i Poljskoj U svim krajevima sveta, gde se danas nalaze ruski emigranti, osniva ju se sokolska društva Tako medu ovi* ma ima ruskih sokolskih društava i u Litvi i u Poljskoj, a koja dobro uspe* vaju. Rusko Sokolsko društvo u Rigi n. pr. broji preko 200 članova, i to -ečinom vežbača, koji vežbaju u gim* naziji. Ovo se društvo vrlo lepo raz* vija i stalno napreduje. I Sokolsko društvo u Dvinsku dobro radi i od preko 100 članova vežba ih više od jedne trečine. LJ Poljskoj najjače rusko sokolsko društvo nalazi se u Poznanju, koje je u vrlo dobrim odnosima s poljskim Sokolstvom, čijom pomoču se radi i na osnivanje novog ruskog sokolskog društva u Vilnu. Dodšri medu Slovenima u Nemačfaoj Dodiri medu broj nim Slovenima u Nemačkoj, u kojoj ima pored veli* kog broja Poljaka i Lužičkih Srba još i Cehoslovaka, Rusa i Jugoslovena, vrlo su još slabi Sokolska društva imaju Poljaci, Lužički Srbi i Čehoslo-vaci, a možda i Rusi, dok ih Jugoslo* veni nemaju. Sva pomenuta sokolska društva pojedinih slovenskih naroda rade svako za sebe, pa sc dosada nije culo o ikakvoj saradnji medu njima. 'Ipak je vreme, da dode do medusob-nih veza i to na taj način, da se iz svih društava tih pojedinih naroda sastavi zajednička egzekutiva za či* tavu Nemačku. Smatramo napokon, da je krajnje vreme, da i Jugosloveni osnuju (večinom Slovenci) u Westfal* skoj svoja sokolska društva. DR. BRANKO ČIPCIĆsBRAGADIN (Stara Pazova): U selo! Bratska sokolska društva i čete, koja se bave mišlju da kupe za* stave i da ih razviju u godini 1932., molim, da izvole iste na-ručiti još u toku ove (1931.) go-dine, jer ču im ju tom slučaju priznati naročitu pogodnost u obliku 5% popusta od stalnih cena. Time bi želeo postići jedino to, da bi mogao blagovremcno po-služiti sva društva, jer sam mo-rao za vreme ovogodišnje pune sezije zbog nestašice vremena za izradbu odbiti više narudža-ba sokolskih zastava. Prilikom narudžbe treba platiti u ime kapare 20% od iznosa naručene zastave, ostatak pak prilikom predaje gotove zastave, dotično prilikom njenog razvila. JOSIP HAFNER zavod za umetno vezenja LJUBLJANA, PRISOJNA ULICA S U selo, seljaku, bračo i sestre, da preko tog našeg zdravog i netaknutog elementa probudimo uspavale i ma-laksale, da tim zdravim mišičima i vedrim duhom prokrčimo put čistoj i uzvišenoj sokolskoj ideji i nesebičnom radu. To je poklik skoro svih naših ra* denika i voda, to je izgleda sadašnji naš put, kojim mislimo Sokolstvo po* staviti na zdravije, jače i bolje te* melje. Sokolstvo prema intencijama osni* vača, prema dosadašnjem njegovu radu i uspehu, ideji i cilju, a za s'retniju budučnost našeg naroda i celog Slo* venstva, treba da prodre u najzabit-nije i najmanje naše selo. Mora da obuzme ceo javan i privatan život svakog pojedinca, pa ma gde, ma u kojem gradu ili selu naše domovine prebivao. Kad to postignemo, kad po-stignemo, da se sokolski misli, radi i oseča, kad svalki Jugosloven bude od-gojen sokolski, tek tada čemo moči ustvrditi, da smo prošli jedan veliki deo trudnog ali uzvišenog sokolskog puta. Naš rad u poslednje vreme pot* pomognut više moralnom pomoči dr* žavne vlasti, krenuo je i to veoma brzo putem kroz selo, namerom da ovim malko prodrma zidine naših gradova, probudi uljuljanu u gradske raskoši i zabave našu omladinu, koju je krivo shvačena i iskvarena civilizacija da* našnjeg doba odvela predaleko. Da* leko od ognjišta svojih, daleko od na* roda svojeg, od onog našeg zdravog i poštenog seoskog čoveka, koji traži, vapi za svojom čestitom inteligenci* jom, a koja mu se nikako i nikada, izuzevši na političkim zborovima, ne nojavljuje. Put naš morao bi voditi kroz grad i inteligenciju gradsku u selo, seljaku. Vode naroda, intcligencija njegova trebala bi biti svesna, jaka fizički i moralno i tek takova ukazati put selu, seljaku, privuči i njega u kolo zdrav-ija, sloge, bratstva, poštenja i jedna* kosti. Da, to bi bio pravi put, pravi razvoj našeg nacij onalnog i sokolskog preporoda. Mali je broj onih u našim Gradovima, koji tako rade, koji svoj život udešavaju prema uzvišenim sokolskim načelima, a da bi sc tim putem uspešno moglo iči. Sretan razvoj svakog naroda, pa i celog čovečanstva išao je putem kroz grad kroz inteligenciju narodnu selu, seljaku. I mi bi morali i moramo njime iči; zadnji je več čas, da naša gradska inteligencija, njena srednjoškolska i akademska mladež pode tim putem, da prione onoj lepoj i uzvišenoj sokolsikoj ideji i radu. Zadnji je več čas, da zbijemo i ojačamo naše retke i slabe redove, te da tako jaki, bratski i otvorena srca podemo složno selu, seljaku. Ne da od njega tražimo slave i časti, ne da mu demagogišemo, ne da mu obe* čavamo neispunjivo, nego da od njega tražimo bratstva, ljubavi, poštenja i sokolskog rada. Da mu damo dužnosti za pozitivan nacij onalan rad. Takovim tek gradom i njegovom inteligencijom moči čemo kroz selo i seljaka sokoli* zirati ceo naš narod, sve one, koji još ni danas ne progledaše. Inteligencija narodna treba da bu* de jaka, gradovi najpre moraju biti tvrdave sokolske, jer tek tako vi moči čemo uspešno poči putem u selo. Ne možemo tražiti od onog kojeg želimo duhovno a i telesno ojačati i učvrstiti, da on jača i učvrščuje one, koji treba da budu njegovi vode i učitelji. Naš sadanji put pošao je putem kroz selo, pošao je brzinom, koja je, izgleda mi, preterana za naša još slaba kola. Uopšte u svemu uputili smo se veoma prebrzo. Naše snage čiste pri* vatne inicijative, ako se ovim tempom nastavi, neče moči uspešno koračati s ogromnim i rapidnim razvojem današnje sokolske organizacije. Napred, moramo i trebamo da idemo, no ne preko granica naše moči. Naše snage, oduševljenje i rad ne smemo iserpiti, jer budučnost nam je velika, cilj nam je predaleko. Na vre* me treba staviti sve na pravi kolosek, ako se želi, da se naš irazvoj razvija bez trzavica i možda štetnih poslcdica. I ako je naša organizacija dobila zakonsku podlogu, ona je ipak ostala i mora ostati organizacija čisto privatne inicijative, i dok je tako, a talko mora da bude, jer Sokolstvu treba duše, ljubavi i nesebičnosti, koje če mrtve paragrafe oživeti, dotle mora* mo paziti, da radimo ono, što je u granicama naše snage i moči Da postigne donekle oživotvore-nje našeg cilja, da možemo svesno i jaki poči današnjim putem, najpre probudimo intelektualce naše, koji još nisu u našim redovima. a kojih je velika večina, akademsku mladost pri-vucimo k sebi, u gradovima učvrstimo pozicije naše, a onda tek takovi i tada krenimo u selo, seljaku. Gde toga nema. ne možemo ni = kada taj put uhvatiti dubokog i čvr* stog temelja niti dati željan uspeh. Svesnom i jakom sokolskom inte* ligencijom u selo, seljaku! IVAN BAJŽELJ (Ljubljana): Uzgoj učitelja telovežbe S vremena na vreme pojavljuje se također i kod nas pitanje ,študija učitelja telovežbe, koje je pak dosada još uvek ostalo nerešeno, jer se za to kod nas ne pokazuje niti iole smisla niti prave volje, pa da bi se to pitanje temeljito proučilo i rešilo. Sve što se je dosada poduzelo u tom pogledu samo su neozbiljni pokušaji i nesigur-no oklevanje, što dokazuje nepozna* vanje prilika. Opčenito se kod nas to zvanje previše omalovažuje, i to radi toga, jer, osim nekojih iznimka, ne* mamo pravih stručno naobraženih si* la, kako je to inače u drugim kultur* nim državama. I baš je radi toga ta* koder i sav telesni uzgoj na našim školama na takovom stepenu, da ne može imati ugleda niti taj telesni uzgoj, niti njegovi pretstavnici. Vode* či prosvetni školski radnici smatraj u telesni uzgoj nekim nužnim zlom na srednjim školama. Za učitelje telovežbe na srednjim školama postavljeni su potpuni laici bez svake pedagoške izobrazbe, i bilo je dovoljno samo to, da su se kandi* dati iskazali kakovom sokolskom sve-dodžbom Više puta pak nije bilo potrebno ni to, dovoljna je bila protek-cija kakovog višeg lica. Novi Zakon o srednim školama konačno je propi* sao, ko može i sme da postane učitelj telovežbe na srednjim školama. Ta zakonska odredba inače nije bila naj-bolja, ali je time bio učinjen prvi korak na bolje. Glavna greška u tom zakonu bila je, što je propisao samo jednogodišnji tečaj za naobrazbu uči* tel j a telovežbe. Naravno, moralo bi se istovremeno takoder i misliti na ustanovljenje bar tog jednogodišnjeg tečanja, kako ga zakon propisuje i predvida, ali preko toga se naprosto prešlo, jer se je dosada održavao sa* mo jedan tečaj i to od godine. 1927. do 1928., koji inače nije bio na višini. S najnovijim zakonom, koji dopunjuje i popravlja pomenuti srednjoškolski zakon, situacija se je pak pogoršala i pošli smo opet daleko natrag. Danaa može postati učitelj telovežbe na sred* njim školama, i da je ironija još veča, čak i na učiteljskim školama, svaki, koji ima nižu srednju školu i sokolski prednjački ispit, pri čemu pak nije i e* čeno, koje je vrsti prednjačkog ispita time mišljeno. Uostalom veli zakon, da to, što propisuje, vredi samo za doba od pet godina. Ali baš tih pet go* dina biče dostatno da se popune sva mesta ljudima, koji imaju nedo-voljnu kvalifikaciji!. Izgleda, da če to biti kao neko posredovanje za držav-nu službu onima, koji inače ne mogu s drugim protekcijskim sretstvima da u nju stupe. Tu novu zakonsku odred-bu potkrepljuju time da na drugi na* čin nije moguće doči do učitelja telovežbe na srednjim školama. Jasno je, da ih nema, ta niko se nije ni brinuo da ih se uzgoji i da bi im dao potreb* nc škole. Rešenje je dakle bilo veoma jednostavno, ali potpuno pogrešeno. Zato bi bilo bolje ništa, nego jedno takovo rešenje. Zašto je najedamput postala po* treba učitelja telovežbe tako nužna, skOro je shvatljivo. Mnoge škole na* ime nemaju niti vežbaonice niti vež* bališta, dakle se telesni uzgoj ne može ni pravilno provadati. Pa i još ti uči* tel ji, koji se danas nalaze u službi, dosaduju se po mnogim školama i ne znaju, što bi počeli, naročito u zimsko doba. Gnjave omladinu s teorijom — neka se to ne smatra školom — čitaju se telovežbačke igre iz knjige, koju mora da nabavi svaki učenik. Na takovom je danas stepenu telesni uzgoj na svim srednjim školama — naravno, ne posvuda. Ništa bolje nije ni na učiteljskim školama, gde je uostalom teorija potrebna, ali koja bez praktič* ne telovežbe mnogo ne znači. I od apsolviranih učitelja traži se, da budu dobri sokolski radnici. U pretežnoj večini takoder i di-rektori nemaju smisla za školski te* lesni uzgoj, pa čak ni tamo, gde bi se mogao provadati, prave nepotrebne zapreke. Neko če mogude upitati, zašto se na merodavnom mestu ne kaže i ne obrazlože greške, te da se nešto pod* uzme, da bi se te prilike poboljšale. Jest, bilo je več predloženih nebroje« nih predloga, molba, protesta i inter* vencija, ali uvek sve uzaman. Trebala bi energična ruka, koja bi pod temeljitim i zauzetnim vodstvom skrenula telesni uzgoj na našim školama na pravi put. Prva i najhitnija potreba, ako želimo da počnemo s temeljitom relor-mom, jest dobra škola za. uzgoj uči* telja telovežbe, a koja .če odgovarati svim današnjim modernim zahtevima. Bez sumnje je ,da je za to u prvom redu pozvana država, jer če ona imati koristi od te škole. Ali u današnjim prilikama tu bi školu možda lakše i bolje organizovalo naše Sokolstvo, naravno, sa sretstvima, koja bi morala staviti na raspoloženje država. Pa i još nešto govori u prilog te soluciie, a što je za Sokolstvo upravo najvaž* nije, a to je, da bi Sokolstvo imalo upliva na tu školu, koja bi se — sa* mo se po sebi razume — vodila u so kolskom duhu. Pored toga, uporedo sa tom školom dalo bi se takoder pri* redivati i sokolske prednjačke teča* jeve, koji bi bili na višini saveznih tečajeva i koji bi svake godine dali do stotinu dobrih prednja'ka i pred* njačica, ako bi frekvenca bila do* statna. Taj načrt baš nije olako izvesti, ali uz dobru volju i s dovoljno ma-terijalnih sretstava ipak bi bio moguč. Koliko samb treba prebroditi teškoča i zapreka, a da se provede organizacija i dobro funkcionisanje takove škole, pokazala nam je prva savezna prednjačka škola, koja je održana ove godine. Takova škola morala bi trajati najmanje dve godine. Zahtevi, koje postavljamo na jednog dobrog učitelja telovežbe, tako su veliki, da u kra-čem vremenu nije nikako moguče te* meljito i svestrano proči opsežno gradivo, koje bi se predavalo na takovoj školi. Učitelj telovežbe mora da po* znaj e sve struke i grane opširnog si* stema. Danas nije dovoljno da pozna samo vežbe na spravama, več mora vladati i lakom atletikom, plivanjem, igrama, smučanjem i uopce svime, što spada k potpunom telesnom uzgoju. Godina je kratka, i ako izuzmemo vreme praznika u toku godine i na koncu školske godine, ostaje nam je samo malo vremena. Školski praznici su potrebni takoder i polaznicima te škole, jer je rad u njoj naporan. Znam, da če se odmah pojaviti pitanje, gde da se drži ta škola. Kod nas u takovim i sličnim pitanjima obično se odmah pojavljuju po ltički i bogzna još kakovi obzin. Mišljenja smo,”da bi za naše prilike bila dovolj* na samo jedna škola i ta bi imala da bude tamo. gde su najbolje i najpo* go dni j e prilike za njeno uspešno funk* cionisanje. Pre svega škola mora imati dobrog i savesnog voditelja, a pored njega pak dovoljan broj dobrih i pro-kušanih predavača i vodnika za praktično vodstvo svih grana. Bez dobrih vodnika, koji ce biti na raspolaganju samo toj školi — bar je nekoliko tikovih neophodno potrebno — svaki je dobar uspeh škole isključen. Poste* peno moramo uzgojiti takove nastav-ničke sile, a što če biti moguče samo sa študijem u inostranstvu, a u tome je prvi korak več i učinjen. U obzir dolazi takoder i to, da toj školi budu na raspoloženju sva učila i naukovna pomagala, kao i prostori za vežbanje, što če zastalno praviti priličnih teš* koča. O potanjem načrtu danas ras* pravljati još je preuranjeno, stalno pak jc da, pored telovežbačkih grana, naukovni načrt mora obasizati tako* der i pedagošku nauku, u koliko je ova potrebita. U tu školu pjimili bi se abiturijenti srednjih i učiteljskih škola, pod uslovom, da se moraju prethodno podvrči prijamnom ispitu, na kojem bi morali pokazati izvesnu telovežbačku spremu . Svojcdobno predložili smo Mini* starstvu prosvete da se ustanovi tako* va škola, i naveli smo naukovni program i izneli mišljenje, da bi se ta škola priključila univerzitetu. Uskustvo je u drugim državama pokazalo, da tc vrsti škola bolje uspevaju kao samo-stalne institucije. Idealno bi naravno bilo, kad bi se uz škelu mogao uspo-staviti i internat za slušatelje, ali za* dovolj ni bi bili. kad bi sc za sada iz-veo bar glavni načrt, cime bi.se polo* žio temelj študiju telesnog uzgoja u našoj državi, koji bi bar u nekoliko odgovarao onomc u drugim državama, a koje su u tom pogledu mnogo i mno* go pred nama. Raspravljati o visokoj školi z* telesni uzgoj čini mi se danas za našo prilike u nekoliko preuranjeno, jer najpre moramo za to uzgojiti najpo« trebnije nastavničke sile. Svakako, prema gornjem načrtu ustanovljeni zavod bio bi podloga, na či jim bi se temelj ima mogla kasnijc podiči viso* ka škola za telesni uzgoj. Го sporru* njem samo uzgredice i s ob^r0^., i| traženje, koje postavlja br. svome članku u 43. broju ».Sokolskog Glasnika« od 2. oktobra o. g-. ■■ inače potpuno odobravam i ■ sam, da su takoder i mladi istoga u renja i da uviđaju potrebu produblje-nia uašeg telesnog uzgoja. Uvcren sam, da će gornje ras-pravljanje na nekim mestima naići i na otpor, j er je kod nas mnogo tako? vih, koji ne mogu shvatiti, da je za študij telesnog uzgoja potrebito duže vreme i da sc u par meseci ne može uzgojiti dobre i svestrano stručno izo* bražene sile, pa takoder ni dobre so« kolske prednjake u 6 tedana. Dosada* nje iskustvo pokazalo je, da s krat* kim tečajevima ne možemo pokročiti daleko, i radi toga moramo odabratf drugi smer i tek onda će biti postignut uspeh Brig. gen. STEVAN R. KNEŽEVIĆ, (Beograd): Vojska I Sokolstvo Vojska i mornarica čine narodnu vojnu silu sa zadatkom da ova brani otadžbinu i da bude potpora zakonitosti u zemlji. Več iz toga jasno je, da je vojna sila, dakle vojska, narodna ustanova, ustanova radi obezbedenja mirnog na-rodnog razvitka i čuvanja narodne slo-bode i državne samostalnosti. Da bi vojska i mornarica odgovorile ovim svojim uzvišenim dužnostima imaju za vreme mira svoj stalni kadar, t. j. školu kroz koju prolazi svaki duševno i telesno sposoban mladič, te da se u toj vojničkoj školi, koju na-zivamo stalnim kadrom, nauči potrebnim stručnim vojničkim znanjima za vodenje rata, i da im se ulije vojnički duh, koji u vezi sa znanstvenom i materij alnom spremom rešava sudbinu države i naroda. Služenje mladiča u kadru vrlo je kratko, večina mladiča provede u kadru devet meseci pa se potom otpušta kuči. Pozivanje na vežbe radi obnove znanja, ili radi dopune pri eventualnom za vodenju novih sretstava i t. d. vrlo je skupoceno i vrši se pri krajnjoj potrebi i u vrlo ograničenom broju. Sve ovo pokazuje, da se održavanje vojničkog duha mora produžiti i održavati i posle izlaska mladiča iz kadra i kad su oni kod njihovih kuča; pa ne samo održavanje stečenog vojničkog duha, no još i razvijanje istog, jer mu se samo osnova može dati za vreme trajanja devetomesečnog služenja u kadru. Sem toga, savremeni vojnik sem vrlo jakog vojničkog duha i nesalom-Ijive moralne snage mora biti odlične znanstvene spreme. Njemu če cesto padati u deo da rukuje ne samo pu-škom, no i raznim drugim borbenim sretstvima kao: ručnim i tromblonskim, puško-mitraijezima, telefonom, ašovčičem, raznim signalnim sretstvi-ma, pešadijskim topom, rovovskim oru- đem, maskama protivu otrova i ostala sretstva za odbranu od ovih i t. d. A kad da se stigne da o svemu tome gotovo mehanički zna jedan čovek pri ovako kraktom služenju u kadru? Ne zaboravimo, da je naša vojska ceo naš naoružan narod, a da je k; dar samo jezgra oko kojc se kupi narod za vreme mobilizacije i rata, te prema tome od uspeha u vaspitanju vojnika: u kadru u moralnom i znanstvenom pogledu najpre i najviše za visi uspeh rata, A da bi što više imalo izgleda na siguran uspeh svi mi, ceo narod, pozvani smo, i patriotska nam je dužnost, da činimo sve moguče, da naša vojska bude na dostojnoj višini u moralnom, znanstvenom i materijal-nom pogledu. Poznata je i dokazana istina, da je moralna snaga osnovi pokretač u svemu velikom i uzvišenom i da samo moralno snažni mogu izdržati sve strahote sadašnjh i budučih ratova kao i to da se moralnoj snazi daje prevaga, t. j. da je moralna snaga od-lučujuči faktor u rešavanju sudara, ali se ne sme zanemariti i znanstvena i materijalna sprema. kad je narod pozvan, i kad mu je patriotska dužnost da čuva i pomaže vojsku u svemu što če dopri-neti mogučnostima sigurnog izvršenja njenih zadataka, pitanje je, kako če ceo naš narod to učiniti, t. j. kako če potpomagati vojsku, radi usposoblja-vanja njenog za izvršenje njenih zadataka? Izmedu mnogih drugih načina po-voljnog narodnog uticaja na što veču valjanost naše vojske jedan je stalan i gotovo najmočniji način kroz Sokolstvo. Sokolstvo je dobrovoljna narodna ustanova u cilju moralno g, nacij onalnog i telesnog vaspitanja naroda. Pa kako je Sokolstvo samo sebi od svoga postanka stavilo u dužnost vaspitanje naroda u moralnom, nacijonalnom i teles* nom pogledu, to je narod, preko svoga izabranika Nj. Vel. Kralja, shvatajuči važnost i potrebu ovakvog vaspitanja i zakonskim putem poverio Sokolstvu vaspitanje sebe u ovom pogledu. Istina je da je celokupnim našim državnim zakonodavstvom svima našim organizacijama podloga na moralnom vaspitanju i čuvanju umnog i telesnog zdravlja, ali je ipak jedino i samo Sokolstvu povereno i stavljeno u dužnost da ono podiže moralnu i telesnu snagu našeg naroda. Taj svoj zadatak Sokolstvo izvr-šava radeči na moralnom i telesnom vaspitanju u prvom redu omladine, a kad omladina bude moralno i telesno sistematski vaspitana, onda če kroz decenije biti i ceo narod. Ipak radi ubrzana moralnog i telesnog vaspitanja celog naroda, t. j. da bi se to vaspitanje postiglo za što krače vreme, u Sokolstvu je mesto i starijima, čak i u dubokoj starosti, da u njemu aktivno rade na ličnom održavanju moralne i fizičke snage i da mnogostruki i vrlo razgranat sokolski sistem rada prenose na mlade. Svojim aktivnim radom stariji bi unosili svoje iskustvo i davali primera mladima, koji bi time brže i bolje uvideli, da je Sokolstvo organizacija vanrednog povoljnog uticaja na opšte vaspitanje svakog poje-dinca, na telesno razvijanje, uzdizanje moralne snage, na čuvanje državne i narodne slobode i samostalnosti i mirnog i naprednog unutrašnjeg razvitka na svima polj ima opšte, kulture, prosvete i blagostanja. A kat’, sc to uvidi, kad ogromna večina našeg naroda bude u takvoj organizaciji, onda nam je siguran i brži svaki prosperitet, tim više, što je utvrdena istina da je samo u zdravom telu zdrav duh. Eto tako, učestvujuči u radu Sokolstva, cco narod najbolje če sara-divati u potpomaganju vojske u izvr-šenju njenih zadatakij, jer če narod kroz Sokolstvo održavati i uzdizati svoju moralnu snagu, koja je presudan činilac u ishodu sudara naroda, a telesnim uzdizanjem sebe ceo narod moče podneti i vrlo teške telesne napore koje iziskuju borbe budučih okr-šaja. Vojska če dakle biti potpomognu-ta od naroda kroz Sokolstvo u održavanju i uzdizanju moralne i telesne snage i zdravlja, kako kod omladine pre njenog stupanja u vojsku, tako i posle otsluženja vojske. Ali ovim radom Sokolstva vojska če znatno dobiti i u tome, što če njeno broj no stanje, kako u vreme mira tako i u vreme rata, biti znatno veče, jer če se pro-cenat nesposobnih svesti na najmanju moguču meru. Vrlo veliki je dobitak i u tome, što če kroz kadar, t. j. školu vojske, prolaziti največi moguči broj rekruta i u kadru sticati znanja potrebna savremenom borcu. Najzad i time, što se smanjuje procenat razboleva-nja, jer se zdravljem i snagom stiče otpornost bolestima, te če redovno i bez prekida teči obuka u kadru, a to znači, da če i to povoljno uticati na rad i u znanstvenoj spremi vojske. Nu Sokolstvo ima još jedan način da vojsci znatno pomogne i u znanstvenoj stručnoj vojničkoj obuci, obu-ci, kojom vojnik postaje sposoban za borca, t. j. postaje ono radi čega je i stupio u vojsku, najzad radi čega i postoji stalni kadar i radi čega on i jeste vojnička škola. Ta pomoč sastoji se u davanju vojsci što više vremena za rad na usposobljavanju vojnika za borca. Sokolstvo če učiniti tu pomoč time, što treba da zajedničke radnje i zajedničke vežbe i Sokolstvu i vojsci Sokolstvo sprovodi i izvršuje onako, kako te iste radnje i te iste ■— zajedničke — vežbe sprovodi i izvršuje i vojska. Izmedu mnogih zajedničkih radnja u Sokolstvu i vojsci pomenuču sledeče: moralno vaspitanje, disciplina, Strojeve vežbe u vezi s komandom, puto-vanja (suvim, železnicom i brodovima) stanovanja (bivak, logor, kantonman), higijenska pravila u opšte, a napose pri marševima i stanovanju, obuka u gadanju i postupak na strelištu (kod sokolskih društva i četa, koje imaju streljačke otseke) i t. d. Sve ove radnje izvršuje i Sokolstvo, ali one po-stojc i u vojsci, stoga ih ja nazivam zajedničkim radnjama. Pa kad več Sokolstvo vrši ove radnje, treba da ih vrši onako, kako ih vrši i vojska, jer se time čini usluga i daje praktična korist članovima, pošto če ovi na taj način p ribe a n deo vojničke nastave poznavati i još pre stupanja u vojsku. Sem toga, ako se ove radnje sprovode bar približno kao u vojsci, jače se održava red, disciplina i duh, naročito pri putovanjima i taborovanjima, te bi se izbegli nesreč- ni slučajevi, neugodnosti, a bolje saču-vali odnosi koji treba da vladaju. A vojska? Kad bude dobijala kroz Sokolstvo mladiče, upoznate s ovim znanjima, korističe sve vreme služenja u kadru isključivo za onu vrstu nastave, koja vojnike usposobljava za borce, a neče trošiti vreme za sporecl-ne grane i osnovna znanja, pošto bi ih mladiči savladali u Sokolstvu. Da pomenem još i to, da smo mi stariji Sokoli gotovo neprekidno s našim mladim sokolskim pripadnicima svih kategorija; mi smo s njima u vež-baonici, na javnim časovima i našim akademijama; s njima smo na sokolskim svečanostima i praznicima, s njima na putovanjima, izletima, le-tovanjima i sletovima. Usled ovoga mi smo u mogučnosti da naše pripadnike u svakom pogledu uzdižemo i da u za-jednici s roditeljima, školama i po-slodavcima odlično utičemo u povolj-nom pravcu u svakom pogledu napret-ka, a naročito u pogledu unošenja u njih zdravih pojmova o redu, poslušnosti, disciplini, poštovanju starijih, ljubavi prema bližnjim, ljubavi prema dužnostima, prema Kralju, otadžbini i narodu. Na taj način mi smo u Sokolu u mogučnosti da naše pripadnike od malena pripremamo za čestite, valjane i korisne sinove otadžbine i naroda. I kada znamo, da je Sokolstvo dobrovoljna organizacija, nikla u narodu da radi za dobro naroda, da je i Zakonom o osnivanju Sokola kraljevine Jugoslavije jedino Sokolstvu povereno i stavljeno u dužnost da u moralnom i fizičkom pogledu vaspitava sve naše državljane, kad znamo, da ceo naš narod treba da se brine i stara da mu vojska bude sigurna garancija mirnog razvijanja i napretka i siguran čuvar državne i narodne slobode i samostalnosti, onda je jasno, da če ceo naš narod najpre i najbolje kroz Sokolstvo moči pomagati vojsci u njenom radu, spremi i usavršavanju, kako bi i ona bila na takvoj višini moči i sposobnosti da če svoje zadatke svakoga trenutka moči izvršiti. Sokolstvo pak, uzdižuči moralnu i telesnu snagu u narodu, a kod omladine i izvesan deo vojničke znanstvene nastave, opravdače narodno pove-renje, olakšati vojsci i time najbolje dokumentovati svoju ljubav prema narodu i otadžbini. Znamo, da je vojska najmočnije i poslednje sretstvo, kojim se rešavaju medunarodni sporovi. Kad se diplomacija pokaže nesposobnom za mirno re-šenje medudržavnih sukoba, rat je taj, koji odiučuje sudbinu, a od ishoda njegova zavisi budučnost dotadašnjih narodnih tekovina. Teško je pobedeniina, ali u savremenim ratovima i pobedi-lac je istrošen i iznemogao u svakom pogledu te mu treba i suviše dugo vremena i vrlo teških napora da se oporavi. Rat je strašan, to je neman koja proždire ljudske živote, uništava rosna polja i plodne doline, satire useve, šume i rudnike, guta narodne tekovine i blagostanje; uklanja s pozornice napretka i rada najbolje umove, a ne štedi ni nejaku decu, žene i iznemogle starce. To je avet ledena srca, kandži-grabljivica, ogromnih čeljusti, nenasita stomaka; ona gamiže svuda nad zem- Ijom, od nje se ne da sakriti, jer su joj oči na celom gubavom telu. Treba junačkog srca, celičnih mišica, bistrih umova, nepokolebljiva morala, treba ogromnog izobilja u svakom pogledu, treba neodoljive ljubavi prema narodu i otadžbini, treba bratske sloge i samopouzdanja, treba junaštva do bezumlja i hladnokrvnosti raspetoga Hrista, da se ta neman, što ga ratom zovemo, izdrži da se iz njega izišlo kao pobednik. A borbe i okršaji u toku rata strahovite su. U njima se katkad mo-raju junačkim grudima razbijati granitne zidine neprijateljskih utvrdenja i kroz potoke krvi naše i neprijatelj-ske i kišu zrna svih kalibara doči do neprijatelja i u sudaru, u kome se dvo-reza ostra kama do srca zariva, dok grmljava hiljadama ručnih bombi ugu-šujc krik nesrečnika, či j i nervi ne pod* neše gledanje strahota iskidanih tela naših i neprijateljskih, u sudaru u kome se kroz škrgut zubiju ranjenih i teške uzdahe umiručih jedva čuje prskanje lubanja i krokanje i lomljava viteških kostiju, rešava sc ispod borbe. L takvim čestim sudarima treba istra-jati da bi se približilo cilju — pobedi. A da se u takvim krvavim okrša-jima izdrži, da se do njih dode, treba podneti duge marševe pod svirkom studenog severca, šiban ledenim snežnim pahuljicama; treba izdržati često bez dovoljno hrane; treba mnogih probdevenih noči i teške i bolne neiz-vesnosti o svojima na domu; treba se katkad pržiti na dnevnoj žezi ili od usijana Čelika i gvožda, kojim nas nepri-jatelj obasipa, ili se mrznuti u rovovi-ma punim vode i u njima često biti poprskan prosutim mozgovima i krvlju svoje brače ili svojih najboljih dru-gova. Da se sve to izdrži, treba stalnog i neprekidnog vaspitanja, treba nesa-lomljive moralne snage, treba čeličnog zdravlja i izdržljivosti, treba duha i discipline, treba svetlog i čvrstog ka-raktera, treba bezgraničnog samopo-žrtvovanja, treba ljubavi i krajnje predanosti ka dužnostima, treba da nam je u srcu i da nam pred očima neprekidno lebdi otadžbina i sloboda naroda. Treba ali, šta još sve treba, to mora znati i na tome mora najpre i najviše raditi onaj, kome je povereno i kome je stavljeno u dužnost vaspitanje naroda u moralnom i fizičkom pogledu — to mora znati i izvrševati Sokolstvo kraljevine Jugoslavije lito, tu je njegovo najvažnije polje rada, a iz toga, što rekoh, ne može se reči, niti sc time traži militarizova-nje Sokolstva. Ne, nečemo; nečemo militarizovanja, ali da treba progra-matskog i sistematskog rada, iz koga se neče manifestovati samo kolektivna disciplina i novi kolektivni sokolski duh, nego duh, disciplina i samosvest svakog pojedinca, prvo Sokola, pa onda i celog naroda, i da se z te sa-mosvesti, iz osečaja discipline i sokol-skog duha svakog pojedinca rodi kolektivna disciplina svih sokolskih jedi-nica, svih narodnih organizacija i cc-log naroda. To hočemo, na tome treba da ra-dimo, jer če na nama Sokolima ležati največi deo odgovornosti, ako bi usled slabosti i kukavičluka sinova drage nam otadžbine, ona nosila žig srama mesto oreola slave! Prof. JOSIP NIKŠIĆ (Karlovac): Prosvetna škola ČOS (28. VI. — II. VII. 1931). Kako je poznato, ČOS drži (od g. 1927.) svake godine 14dnevnu prosvet* nu školu u Tyrševom domu u Pragu, i u nju svaka župa ima da odašalje po jednoga učesnika. Ove godine bila s*u 52 učesnika (od toga 8 sestara) iz čehoslovačke. Osim dvojice Jugoslo-vena, t. j. prof. br. Bogoljuba Krcjčika i pisca svili redaka, školu su polazila još dva Rusa i dva lužička Srbina. Odlaskom dvojice Jugoslovena u tu školu nesamo da se izašlo ususret po* zivu brata A. Krejčija, nego je i pro* dužen u g 1930. prekinuti kontinuitet zajedničkoga rada na polju sokolsko* ga prosvečivanj.a. Škola je započela u nedelju, dne 28. jima, prijavom i popisom učesnika škole, koju jc vodio (sada več drugi puta) br. Ed. Klicpera, profesor i stari sokolski radnik iz Rakovnika. On je dao svakome broj kreveta i orma-ra tu raspored časova i predavanja. Ujedno jc odreden brat, koji čc su* tradan imati s 1 u ž b u. Potom je br. Jan Pelikan proveo sve učesnike Tyršcvim domom upoznavši ih s prostori jama i njihovom istorijom. Nijc ovde mesto za potanki opis ove velebne sokolske zgrade. Spome-nuču tek usput, da se mesto, na kome se danas diže Tvršev dom, spoininje u istoriji več 1293. godine. Na njemu je (valjda bliže Vltavi) najpre stajao mlin, potom samostan, onda mu je gospodaren; grof Michna. Posle njega prclazilo je to dobro iz ruke u ruku različitih plemiča sve do pred rat, kad je zajedno sa zgradama postalo car* sko dobro, a iza rata gradsko. G. 1921. kupljena jc od grada za 3,000.000 Kč i po načrtu arhitekta Plečnika restau- rirana troskom od 21,000.000 Kč. Ima 239 prostorija i največu dvoranu u Pragu. Otvoren je svečano g. 1923. u prisutnosti pretsednika Republike brata T. G. Masaryka. U njemu su, osim velike vcžbaonice, prostorije urednika svih sokol, listova, funkeionara izvrš-nog odbora ČOS, predavaonica, pro* davaoniea sokol, potrepština i knjiga, sokolska restauracija i hotel i t. d. Naposc istieem još Tyršev muzej i Karasekovu galeriju slika, o kojoj če još biti kasnije govora. Svaki dan vršene su za lepa vre* mena na letnom vežbalištu proste vež* bc i igre od 6‘30—7'30. (Za ružna vre* mena u sokolani). Nakon zajutarka počela su prepodnevna predavanja, a od 13‘30—18. popodnevna. Izmedu 18—19 sati bilo jc redovno vežbanje. Vežbama je ravnao brat Ho ra. Održana su sledeča predavanja: dne 29. VI.: dr. Kozak: Opšta kulturna orijentacija Sokola. E. Klicpera: Naš narod, preporod i program. F. Lasovska: Sokolsko spisateljstvo. O. Taborska: Istorija ženske telovežbe; ■ dne 30. VI : dr. Kudela: Sokolstvo i legije. F. Lasovska: Sokolstvo za svetskoga rata. B. Styblova: Lektira knjižnice i čitaoniee; dne 1. VIL: tir. Hrebik: Sokolstvo do osnutka ČOS. J. Pelikan: Sokolstvo od osnutka ČOS do rata. J. Pelikan: Dne 2 VIL: dr. Hrebik: Sokolstvo posle rata. E. Klicpera: O izvoru Tyr* ševa Sokolstva, dr. Pechlat: Telovež-beno delo Tyrševo; dne 3. VIL: dr. Hrebik: Prosvetni rad u društvu i župi. V. Štčpanek: Današnje stanje sokol, organizacije. V. Štčpanek: Sokolstvo i Slovenstvo J. Pelikan: Odgoj naraštaja; dne 4. VII.: B. StybIova: Kako se drži sokol, mladež u Sokolu. E. Klic* pera: Sokolsko pučko prosvečivanje. J. Pelikan: O postanku sokol, prosv. rada; dne 6. VIL: R Kraus: Sokolski rad u Slovačkoj. K. Benda: Sokolstvo manjina i na granici; dne 7. VIL: dr. Hiller: Sokolska pozorišta. E. Klicpera: VII. gl. skupšt. ČOS Idejna pitanja 1.; dne 8. VIL: E. Klicpera: VII. gl. skupšt. ČOS. Idejna pitanja II. A. Krejči: Sokolski izveštaji i propaganda; dne 9. VII.: E Klicpera: Tyrševo delo; , dne 10. VIL: Vlahv: Pozorište lu-taka i njegova organizacija, dr. Vet-ter: Umetnički odgoj u Sokolu; dne 11. VII.: A. Krejči: Svetska sokol, propaganda. A. Krejči: Sokol i druge telov. organizacije dr. Dosoudil: Briga za novo članstvo. Osim ovih predavanja držane su više dana govorničke vežbe, na koje su odmah davane primedbe. Svaki je učesnik dobio jedmi temu. Ja sam n. pr. dobio za zadaču temu: »Slciven* ska misija Sokolstva«. Počeo sam da govorim češkim jezikom, ali sam na opču želju nastavio srp. hrv. jezikom, koji se svima učesnieima svideo i svi su ga razumeli). Brat Krejčik iz Subo* ticc govorio je o temi: »Organizacija Sokola kraljevine Jugoslavije«. Ostali deo vremena iskoriščen je za razgkdavanje »Karasekove galerije slika« (29. VI). za izvedbu Dvorakove »Rusalke« (2. VIL), na izlet »Stopama Tyrša« preko Berouna, Jachvmova na Svatu (5. VIL), na svečanu komemo* raciju Mistra Jana Husa na Starom. nam. (6. VII.) i na pohod k mestu smrti Karla Vaničeka (isti dan pred* večer); na razgledanje Grada i sv. Vi* da (8. VIL), razgledanje Praga pod vodstvom dra. Vettcra (9. VII.), raz* gledanje »Moderne galerije« i polazak na grob Tvrša i Fugncra na Olšanima (isti dan). Kod spomenika Karla Va* ničeka, daleko od ccntra Praga, na vrhu brežuljka i usred mlade šumice održao je govor br. E. Klicpera, te su otpevane himne »Gde domov muj« i »Nad Tatrou sa blyska«, dok su na grobu Tyrša i Fiignera otpevane himne, a govore su održali jedan Čeh, jedan Slovak, jedan Rus i jedan lužički Srbin. U ime Jugoslovena ova časna dužnost zapala je mene, te sam izre* kao nekoliko uzbudljivih reči najve* čega pijeteta prema velikim sokolskim i slovenskim učiteljima. U dva-tri ma* ha gledali smo u Tyrševom domu fil* move. U subotu navečer održana je u prisutnosti nastavnika i svih učesnika »večeriea«, kod koje je palo više go* vo-ra, ozbiljnih i sokolskih. Govorili su nastavnici, govorili su dači po narod* noj pripadnosti, pa sam i ja progovo* rio za Jugoslovene. Tom jc prilikom br. Ed, Klicperi, kao voditelju škole, uručen lep dar za spomen na ovogo-dišnju školu. Potom se razvila zabava, šala i igranka, koja je prekinuta i za* vi šena oko 11 sati srdačnim oprošta-jima i pozdravima: Do videnja do godine na sletu u Pragu! Ovo bi bio u najglavnijim črtama prikazan tok 14 dnevne škole. Radi za* prečenosti nastavnika bio je red pre* davanja ponekad izmenjen, ali je po-punjavanje vazda bilo na vreme izvr* šeno. Škola je održana za največe vru« čine, ali su svi učesniei, zajedno s na* stavnicima, izdržali i najtežu atmosfe* ru. Mnogo su tome pridonesli sami predavači, koji su svoja živa i inte* resantna predavanja često puta znali zasladiti kojom anegdotom ili humo* rom iz sokolskoga života. S druge strane, osim trojicc-četvorice profesora sred. škola (jedan trgovačke), večina učesnika bili su sve mladi učitclji(cc), vršni, okretni sokolski radnici i govor* nici. Ovo poslednje osobito jc zapa-ženo prilikom govorničkih nastupa. Takvim su se pokazali i radnici i zem-ljoradnice, kojih je takoder bilo. Sve je to dokaz bujnoga i dugog sok. rada. II. Znam, da bi mnogi čitači prvoga dela ovoga napisa želeli da se upoznu* ju i sa sadržajem pomenutih predavanja. Samo, kolikogod jc to poželjno, u potpunosti je neizvedivo, a od česti je to stvar i vrlo relativne naravi. Slu* šajuči naimc i zapisujuči zivu reč, čovek, ako nijc stenograf, ne može sve da uhvati a zatim, za nekoga jc nova, interesantna ili vredna da se zabeleži ova, za nekoga opet ona misao. Ipak ču spomenuti barem najvažnije. Što se mene tiče, najjači je upe; čatak ostavilo predavanje br dra. Kozaka. Nešto, možda. i zato, jer je bilo prvo na redu. Ali i inače Ovo jc bilo puno ideja, cesto samo naba* čenih, nck.td razrademh, ali uvek aktu* clnili, tako reči podignutih s ulice. »Živimo u ozbiljno, teško i natmure^ no doba. To svi osečamo. Dužnost nam je, prema tome, da gledamo, da tra žimo i doznamo, otkuda če sinuti svetlo.« Tim je rečima počeo i zatim nas poneo blistavom svojoni inteligen* cijom i znalačkom veštinom na daleki put demokracije, koji se neče nikada dovršiti, jei jest i ostajc i d e a 1 o m. Put demokracije je težak i naporan, za svakoga pojedinca moralno odgo-voran i pun zadataka, i tko voli nešto lako. taj neče tim putem. Demokracija je put »večnoga nemira i pokre-ta«, kako bi rekao Tvrš, a br. Kozak još dodaje »večnih zadataka i moralnih obveza«. Brat dr. Kozi\k je dak Oxforda, prošao je Ujedinjenc Drža* ve, možda je navršio četrdesetu, profesor je univerziteta i •— član »užega kruga intelektualaca«, koji se okup* ljaju u vili poznatoga pisca Karla Ča* peka, pisca knjige u dva sveska »Razgovori s M asa ry kom ...« Br. prof. Klicpera bio nam je voda škole, kučedomačina i nastavnik. U svemu idealan. redak primer staro* ga Sokola. Tačan, susrctljiv, ljubazan - 1 Na nama leži l Iežaće odgovornost, jer je jedino i samo nama pove-reno i stavljeno u dužnost vaspitanje našeg naroda u moralnom i fizičkom pogledu. Mi se obasipamo moralnim i materij alnim sretstvima, da bismo mogli vršiti veličanstvenu ulogu i ulo-gu punu odgovornosti u radu na moralnom i fizičkom vaspitanju našeg naroda. Ne, nečemo militarizaciju, ali nečemu ni stvaranje pobednika na olimpijadama, vet hočemo koliko naš sistem rada zahteva bar zajedničke rad-nje Sokolstvu i vojsci onako da radi-mo. kako ih vojska radi; hočemo nje-nog dugogodišnjeg oprobanog i doka-zanog iskustva; hočemo u našoj organizaciji reda, poslušnosti i valjanosti kakve ima vojska naša. Hočemo da nam Sokolstvo cveta i napreduje i da zaviri u svaki dom, a to mu samo mi sami možemo učiniti. Hočemo Sokole ljude, a ne Sokole virtuoze. Pa ako u takvom našem radu i takvom vaspitanju bude i takve brače i sestara, koji bi postigli savršenstvo u svima granatna Sokolskoga rada, mi čemo ih slaviti i uzdizati, njima čemo se dičiti i njima ponositi širom celog sveta. Ali ne trčimo i ne žrtvujmo vreme i sret-stva za stvaranje takvih, oni nek se sami pojave, nek budu posledica ozbiljnog rada i častan izuzetak, mi stvarajmo Sokola čoveka u najboljem značenju njegovom, stvarajmo odanog sina otadžbne sa svima potrebnim vrlinama čestitog i valjanog gradanina. Samo tako radeči odužičemo se otadž-bini i narodu i do kraja izvršičemo dužnosti, kojih smo se dobrovoljno pri-mili, a koje su i potencirane § 1. Zakona o osnivanju Sokola kraljevine Jugoslavije. ANTE TADIČ, (Smederevo): Da li je naš Ideal samo vežbanje ? Da postignemo lep spoljašni iz-gled, da nam črte tela budu harmonične, da budemo tako razvijeni, potrebno je posvetiti svorne telu dovoljno fizičkog vaspitanja. To bi se u glavnom posti-zavalo u sokolanama, kada bi se negovalo samo vežbanje, ali pošto sokolska društva nisu specijalizirani zavodi za ulepšavanje tela, koje mnogima danas služi da budu upadljivi u društvu i na ulici, več im je zadatak da i oplemeniti je duh, to sc jednakom ljuba vi ju moraju razvijati obe strane sokolskog vaspitanja. Brinuti se za telo da bude lepo, harmonično i zdravo, nije ništa u protivnosti s dobrim društvenim i moralnim vaspitanjem. To i nije ništa novo, to su radili i očevi fizičkog vaspitanja, stari Grči. Postizavali su efekat svojim lepim telom, publika se zanosila gledajuči lepo razvijenog atletu, vajari su mu se divili, i sve umetničke sposobnosti svoga ostrog talenta poklanjali su tako lepom harmonički razvi-jenom telu, čijim se kipovima i današnja umetnost divi. Jest, takovom se telu, na klesa-nom kipu, možemo diviti. Ne grešim« jer zašto da se ne divimo onome, čemu su se divili najbolji grčki vajari? Zašto da se ne. divimo onome, što je genije grčkih umetnika ovekovečio? Estete modemog doba iznose lepotu grčkih kipova kao uzor današnjim umetnicima. Ali stari Grči, pored vaspitanja tela, nisu zaboravljali ni na vaspitanje duha. S učenjem telesnih vežbi išlo je paralelno i učenje svih poznatih, nauka i gradanskih zakona. Estetikom se bavio i Tyrš, u njoj je upoznao grčku vajar-sku umetnost, koja ga je nadahnula da zavoli fizičko vaspitanje, koje mu je ohrabrilo dušu i telo da može shvatiti veliko delo Sokolstva, ideje, koja je du* hovno vezala sveslovenske narode. Pa da li se Tyrš zaustavo samo na vežbanju tela, da bi samo spoljašnja lepota tela došla do vidnog izražaja? Ne, Т\гб je pošao i dalje! On je uz ga-jenje lepote tela vezao i gajenje lepote i obazriv, govorio je »O češkom na-rodnom probudenju i programu«. Po* čeo je rečima: »Život čoveka mora imati smisao i cilj, ako neče biji ani-malan. To je lepo naglasio za češki narod Masaryk rečima: »Ako rečeš, da si Čeh, onda to znači, da moraš imati nekakov program i mišljenje o poslanju naroda«. To mišljenje nalazi Klicpera u »Istoriji« Palackoga, gde kao glavnu ertu i smisao istorije če-škoga naroda vidi u težnji za izgrad-njom vlastite države s jedne strane, s druge strane u potrebi nadoveziva-nja na vrh te težnje, čija je kratica ili signatura: M. Jan Hus. Prema tome biti Čehom, znači biti veran narodnim, ali i visokim moralnim načelima. — U drugom predavanju »Izvor Tyrševa ^kolstva« nastojao je prikazati Tvrša loto kritičnoga čitača filozofa i kao praktičnoga filozofa. Kriticizam, kaže on. ogleda se u »večnom pokretu i ne* zadovoljstvu« Poglavlje o pučkom prosvečivanju, prema onome što se radi i kako se radi u čehoslovačkoj, zahtevalo bi samo za sebe poseban, opširan prikaz. Sestra F. L a s o v s k a poznata nam je iz knjige »Slovensko Sokol* stvo« (Vidi članak: »Činnost vzdela* vacč«), U školi je predavala »O sokol-skoj književnosti« i »O Sokolstvu za rada i prevrata«. U jednoj i drugoj prilici dala nam je zornu i punu sliku češkoga Sokolstva za rata, a tako i o sokolskoj literaturi. Sokolsku književ* nost deli s. Lasovska na periode: I. Od osnutka časopisa »Sokol« do o. 1890., II. Od 1890.—1914. i 'III od 1918. do 1931. god. Ti se periodi odnose na istorijski razvitak. Ali jc s. Lasovska dala i jedno idejno razvrstanje po pis-cima. Napokon je dala prikaz današ* njega stanja sokolske literature (knjiga i časopisa). Način njezina predavanja sve nas jc osvojio. Sestra O. Taborska dala nam duha. Da to nije učinio, sokolska društva bila bi isto što i turnfereini, isto što i zavodi za ulepšavanje tela. Tyrš je u svakom Sokolu nastojao da vaspi-ta i duhovnu stranu. Njegovi govori, pesme Sokola na izletima, čeličile su duh im se time jačao. postajali su sves-vijenom telu. Sokolska odora budila je nacijonalizam kod gledaoca. Sokolska vežba zanosila je i oduševljavala gle-daoce, davala im je potstreka za borbu, duh im se time jačao, postajali su sves* niji svojih nacijonalnih dužnosti, postajali su dobri Sloveni. Publicistički Tyršev rad još i danas nam ukazuje, da se u Sokolstvu ne trebamo samo baviti vaspitanjem tela več i duha. Pa zašto to vaspitanje za* nemarivati? Zar ono može Sokolima da naškodi? Zar se bogačenjem duhovnim blagom ne jača nacijonalna i državna svest? Ako je prosvetno vaspitanje na krivom putu, tada ono može da naškodi, a škodi tamo, gde se misli da u sokolske prosvetne priredbe spada samo igranka, lutanje u noči sa so* kolskim muzičkim instrumentima, uva-danje kockanja u sokolske prostorije i igranje pozorišnih komada, koji u eo-veku vaspitavaju slabije strane. Ako sokolska prosveta gaji lepu pesmu, dobre govore, korisne knjige, vaspitne i nacijonalne pozorišne komade, tada sokolsko društvo daje uz redovno vežbanje potpunog Sokola. Zašto se pro-tiviti sokolskom prosvetnom radu, ako je ispravan? Naposletku, fizičke sposobnosti svakog pojedinca nisu za vežbanje na spravama ni za proste vežbe. Zašto onda takvima previti smetnje, ako hoče da deluje u prosvetnom kul turnom pravcu? Zašto biti samo jed nostran i gajiti samo vežbanje? Sokolu može svako da koristi, samo ako hoče da radi u duhu sokolske ideje. Prosvetne grane su raznovrsne i svako če ih ispoljiti prema svojim sposobnostima. Cesto se čitaju pismene kritike i slušaju usmeni prigovori na sokolski prosvetni rad. To nije rdavo, jer, ve-rovatno, te kritike iznose se tamo, gde prosvetni rad ne valja i društvu je na štetu. Samo u tim kritikama treba da bude objektivnosti, ne sme biti pako-sti. Ne sme biti mržnje izmedu načelnika i prosvetara zbog jačeg rada u jednom ili drugom smeru. Oni treba da se slože, rad da im je paralelan, da se pomažu, a od toga če baš načelnik imati največe koristi, jer če mu vežbači biti sve više prosvečeniji i lakše če ga shvatiti, a tada če mnogi uvideti svoju zabludu, da su sokolska društva samo za fizičko vaspitanje. ALFONS MARGITIĆ (Krasica): Soko u selu i njegovo delovanje Soko u selu — pojam je koji za* uzima široke granice delovanja i rada, da bi svrsishodno podigao misao i ideju Sokolstva na visinu, koju to So* kolstvo zaslužuje. I baš taj Soko u selu ima najšire granice rada, a po* najčešče i pomanjkanje primarnih uslova, da se taj rad ostvari i pokre* ne stazom napretka i uspeha. Ko sačinjava Soko u selu?... Se* ljak!... Može li taj seljak gajiti telovežbu u onoj meri koju sokolska društva propisuju svojim »redom vežbi«? Na tome čemo časak ostati i osvrnuti se na činjenice, koje prate razvitak jed* nog društva čije ime ovde neču spominjati. Društvo se, o kome je reč, razvija več punih deset godina. To se razvijanje može podeliti u pojedine izrazite periode, koje se opčenito opa-žaju i u drugim seoskim društvima (barem primorskim) kao neminovna činjenica. Prva perioda — perioda je skrajnjeg entuzijazma. Osnovalo se društvo i ono kao novost u selu inte* rešuje meštane te listom dolaze u vežbaonu. Vežba se nervozno i bez prestanka. Kroz žile tih osnivača ključa krv, vre i zanosi. Taj se entu* zijazam prenosi iz sokolane na ulicu; iz ulice u kuču i konačno dospeva u srca sviju novih članova. Tu je početak delovanja, koje je, nema sumnje, več u kolevci izvrgnuto propadanju. Zašto? Prikupljeno članstvo novoosnova* nog društva počinje delovati sasvim nesvesno. Ono radi, jer je to novost u selu, i jer to rade i susedi mu. K to* me se cesto dešava, da propagandu vode ljudi, koji najmanje razumeju sokolsku stvar, a kojima više sokol* ske jedinice poveravaju osnivanje s nepojmljivih razloga. Vremenom ispa* da, da Sokolstvo nareduje svojim pri-padnicima što imaju činiti; odredu je im dužnosti i prava. Dakle, Soko ima dužnosti! Pri-rodna je i psihički jasna činjenica, da se dužnost zanemaruje, nisu li čimbe* nici, u ovom slučaju članovi, moralno odgajani i prosvetljeni u sokolskom duhu. A tu, evo, leži trn u oku kod osnivanja naših društava. Da se osnuje društvo poverava se obično glavna akcija oko osnutka nekom uglednom seljaninu. Taj je obično neki ^oštariji čovek, koji je možda u životu stekao lep imetak pa s njime sada uživa autoritet. Ti ljudi nemaju volje za rad (kad bi bili i sposobni), no njihov autoritet dovodi do onog več spomenutog entuzijazma s kojim se članstvo želi odužiti tom čoveku. Učiteljstvo primerice, biva tako-der u neku ruku zainteresovano oko osnivanja tih društava, no tome se učiteljstvu ne daje vodeča reč. listini se za volju medutim mora priznati, da je ono u selu jedan važan faktor, ko* jemu više sokolske jedinice moraju iskazati svoje puno poverenje, a isto tako i ljudi — seljaci s autoritetom. Ne osnivaju se društva zato, da se kod toga mogu istaknuti videniji i ugled* niji. Ona se osnivaju da rade! Stoga preporučam odgovornim či* niocima Sokolstva, da im uspeh dru* stava leži u prvom redu na srcu. Ne sme se gledati na ljude od ugleda, več na ljude od rada. Učiteljstvo moramo uz tehničare zaposliti tako, da ono pripravlja, pa i sa manjim brojem članstva, temelj sokolskom društvu, na kome če tada samo članstvo izgra* diti zgradu, koja im dolikuje. Na uči* teljstvo treba naposc uticati. da ono u selu bude plodonosno i radino Ono mora sejati seme kulture i vaspitavati široke mase našeg naroda O njemu ovisi, hočemo li kao Evropejci biti uvek uz bok velikih naroda i hočemo li najširu kulturu naših jugoslovenskih podanika podiei na nivo sadašnjicc. O tome učiteljstvu, bračo, treba voditi vidna računa. Ono svakako trebamo u našem krugu pripremiti, da več iz škole širi propagandu za sokol* sku stvar. Učiteljstvo mora več u školi razviti temelj kasnijem radu — neposrednom radu u sokolanama. Ono je stup, potporanj kulture sela i ono jc prvo pozvano da bude zainteresovano u društvima kulturnog, nacijonal-nog, viteškog i privrednog karaktera. Poveravajmo se potpuno njima pa če naš uspeh biti bolji. Ovo sam doneo o učiteljstvu s razloga, što još i danas ima mnogo društava, u kojima jc učiteljstvo dsta-lo iza zavesa društvenog rada — a to j c, bračo, sigurno zlo. Druga je perioda razvitka seoskog društva oštar, izrazit prekid rada. Usled čega dolazi do tog prekida rada? Kako več spomenuh, članstvo jc seoskih društava seljačko. I ono, ra* deči čitav dan na polju ili u gradu po 8 do 12 sati dnevno teške i naporne poslove, napušta vežbe, da bi se slo* bodno mogao odmarati. To čini da* nas, pa sutra i onaj treči dan, to čini dulje vremena i konačno se uleni, ne mareči više za rad u sokolani. Sokolana je prazna, hladna i pu* sta. Prednjači mogu i dolaziti, aH ne* maju s kime vežbati Zaključak: član* stvo nije dovoljno vaspitano, bolje reči, nije direktno zainteresovano u uspeh društva pa ne shvatajuči za- mašnost svoga otsutstva dovodi do opšteg rasula i umrtvljenja. Sokolana ostaje hladna, zapuštena raka. Iz vremena na vreme pojavljuju se pojedini ambicijozni članovi sa že* ljom da ožive zapušteni rad. Uspeva im, ali su ti napori kratkoga veka. Članstvo radi, izgleda iz zadovoljštine što če naskoro javno nastupiti u vež-bama, koje su u poslednje vreme uvežbali. Po nastupu i opet napuštaju sokolanu i tako to ide redom. To su opažanja, koja, nema sumnje, prate delovanja mnogih sokolskih jedinica i čemu treba na svaki način pribegavati i na vreme lečiti. Kako da to činimo? Uslovi su seoskih društava najčešče jadni i nemočni da bi garantirali uspeh. Selo je za nasušni hljeb upučeno na grad. Grad ga iserpi telesno i du* ševno i time ruši mnoge zdrave inici* jative, koje se bez jakih moralnih ose* čaja ne mogu ispoljiti. S druge su strane poljski radovi, koji takoder de* luju na sokolski rad pre razorno, de* struktivno nego li plodonosno Zlo je i to, što su takoder vode, inicijatori sokolskog kretanja, upučeni na rad, ne kod kuče, več večim delom u grad, koji i na njih deluje, pa bili oni celične volje, kao i na ostalo članstvo. Ovde ne mogu preči preko služ* benog izveštaja jednog brata okružnog načelnika, koji je pred zborom načel-ništva stanovite župe kategorički iz-javio, da se društvo, o kome je reč, briše, odreže sa sokolskog poprišta lih radi toga, što ono nije odaslalo svoje načelništvo na nekoje sastanke okruž-nog načelništva. Istinabog, njegov je predlog bio potkrepljen, da se tako iz* razim, nepromišljenom reči »ne radi se uopšte ništa.« Ne raditi uopšte nista i raditi makar samo malo — ve* lika »je razlika. Neču ovde govoriti o radu toga društva, koji baš nema tako uzan delokrug, jer ne mislim i ne že* lim da ga ovim putem branim. Pa ka* da društvo nije nikome na teret, mi* slim, da ne može razorno delovati zbog toga što je tu. Preporučam rade ■bratu okružnom načelniku, kojega zbog svoje revnosti, spremnosti i shvatanja sokolske ideje iskreno cenim, da se zauzme i da na neki način tehnički podiže ovaikova društva. Jer moramo imati u vidu: seoska se dru; štva ne sastoje od članstva činovniJf-kog ili dačkog staleža. koji su najbolj; i najaktivniji materijal Sokolstva i kojima je vežbanje samo od sebe veoma potrebno. Seosko jc članstvo radnik, i on se ne može uz najbolju volju podvrei redu vežbe, koji društva odreduju. Istinabog, niti je seosko članstvo toliko vaspitano da bi ono gledalo Solkol-stvo istim očima kao ona breća.- koja su s njime aktivno zaposleni i koji o njemu odlučuju. Bahatost i resa vanje pitanja bez diskusije ne tlo\ocle nika-da pozitivnom uspehu. Iz svega ovoga možemo izvuči ne* ke smernice, koje bi Sokolstvu veoma služile, kad bi bile ostvarenc. Nebi bila na odmet ideja, da se novo učiteljstvo več za vreme svojih nauka podvrgne obligatnom sokol* skom radu i da bez dobre spremo u toj štruci ne može izači kvalifikovan narodni učitelj To mislim zato, što jedino učiteljstvo u selu ima sve ga* rancije i sve uvete za pravilan i uspC* san rad. Jedino bi učiteljstvo moglo je podrobni prikaz ženskoga pokreta u Češkoj za naobrazbu i telovežbu čak od početka 19. stoleča sa svima poteš* kočama i peripetijama, u kojima su odlučno ulogu igrale Marija Riegrova-Palackoga, Božena Nemcova, Karolina Svetla, i' Klemena Hanušova — sve do god. 1925, kada broj ženskoga član* stva dosiže cifru od 100.000, dok s^e god. 1870. na poziv za prvu javnu vež-bu od 400 devojčica — javiše 3! U radu oko predobivanja ženske školske mladeži za Sokol ističu se naročito dr. Fiigner, uza njega Renata Tyrševa i Sofija Podlipska. Iz predavanja s. Ta* borske moglo se videti, da je srcem i dušom iza svake svoje reči i da je sa* ma aktivan borac za ženska prava. Brat dr. K u d e 1 a dao nam jc le* timičan prikaz Soko!a*legionara (Šveca, Grmele, Čapeka, Havlene, Hofmana i dr.) i sokolskoga rada u legionar* skim masama. Brat Kudela je mišljenja, da je Tyrš u Sokolstvu gledao kadar buduče narodne vojske. Drugim rečima: Legije su bile ostvarenje Tyrševe misli o narodno;obrambenom poslanju Sokola Br. Kudela pisac je mnogih knjižica o legijama i njihovoj zasluzi i značenju u borbi za oslobo-denje i ujedinjenje. Sestra Božena S t y b 1 o v a predavala jc najpre »O lektiri, knjiž* nicama i čitaonicama« i dala svestrane upute o nabavi, smeštanju i razvrsta-vanju knjiga uz potrebnu literaturu. (N. pr. Zivny: »Moderni knihovna«). Mnogo je više otskočilo njezino pre* davanje »O vodenju i držanju sokol* ske mladeži u Sokolu«. Tu je došlo na tapet pitanje dečje psihologije, napase nauka o tipovima (optički, akustički i hinetički), važno pitanje puberteta, o temperamentima i instinktima, te po* dešavanje postupka prema svemu tome. Brat dr. Hfebik predavao je o temi: »Sokolstvo od početka do oenut« ka ČOS« i o temi: »Sokolstvo posle rata«. U prvom predavanju dao je le* timičan istorijski pregled telovežbe od husitizma do osnutka »Praškoga Sokola«, spominjuči ustanove i učitelje telovežbe s nemačke i češke strane. Zatim je prikazao život i rad Tyrša i Fiignera uvek u vezi sa sredinom, u kojoj su živeli i radili' U drugom svom predavanju dao je prikaz Sokolstva posle rata zadržavši se najdulje kod života i rada sokolskoga »pisma-ka«, pok. Karla Vaničeka. U trečem predavanju »Prosvetni rad u društvi* ma i župi« dao je opaske na speci j al-ne primere iz svoje prakse Poznati sokolski pisac i ideolog, br. Jan Pelikan, predavao je naj* pre »O Sokolstvu od osnutka ČOS do rata«. Tu se je naročito zaustavio kod značajne god. 1893. To je godina »Omladine« i naprednoga pokreta. (»Škaba, Rašin, Sokol Hajn — to su bili ljudi fajn«!) Kako je Sokolstvo vazda živelo i moralo živeti sa svojim vremenom, ono je moralo zauzeti stav i prema tome pokretu. »Omladinci« su propagirali 1. emancipaciju žene, 2. načela socijalizma i 3. pučko pro* svečivanje. Sokolstvo je reagiralo osni* vanjem ženskoga članstva u Sokolu, strastvenim nacijonalizmom i prosvet* nim radom u Sokolu. Nastaje »Del* nicka tčlocvična jednota« ,ali i sokolstvo brojčano raste, ono se (g. 1910) idejno kristalizira i stabilizira, dočim se g. 1912., osnutkom »Saveza Sloven*" skog Sokolstva« pretstavlja kao prvo* klasna slovenska organizacija. To su dani, kad se službeno pitalo iz Beča, kako bi se primio dolazak cara Franje Josipa na slet, pa je odgovoreno: da bi to bila čast, ali se ne može jamčiti za sigurnost posvečene osobe careve... To su dani »Maratonske scene«, kad se bije bitka Grka« i »Perzijanca« za oslobodenje »Heleni«, a dobro se zna; lo, da se iza »Helena« kriju — Sloveni, a iza »Perzijanaca« — Austrijanci! To su dani, kad se na sletu u Brnu, burno pozdravljaju jugoslovenski Sokoli, a u isto vreme dolazi vest iz Sarajeva o atentatu na Franju Ferdinanda ... Drugo mu je predavanje bilo »O go* vorništvu«, treće »O odgoju narašta-ja«, četvrto »O postanku i razvoju so* kolskoga prosvetnega rada«. Hoču da istaknem dve konstatacije br. Peli* kana, jer mi se čine i važne i tačne. Prvo: Pod Austrijom i za rata naučili smo se savršeno lagati, mrziti i neslu* šati. Od toga se sada moramo odučiti! Drugo: Novo članstvo moramo sokol* ski osvestiti školom za nove članove, več predobivene članove za sokolsku ideju produbiti, neodlučnicima sum* nje raspršiti. Političkim, verskim i socijalnim pitanjima ne baviti se, osim ukoliko se radi o moralu. Brat dr. A. Pechlat predavao je »O telovežbenom delu Tyrševom«. Predavač se je zadržao najviše kod tumačenja Tyrševa sustava i metode, utvrdivši trajnu vitalnost sokolskoga telovežbenog sustava. Ovo poslednje hteo je naročito naglasiti danas, gde se javljaju glasovi, da se je sokolski sistem preživeo. Brat V. Štepanek, tajnik SSS, držao je najpre predavanje »O današnjem stanju sokolske organizacije«. Tumačio jc novosti ili sporna pitanja kompetencije i odnosa društva, župe i ČOS. Zatim je govorio o temi »Sokolstvo i Slovenstvo«. Govorio je onako, kako to samo zna i može da govori pravi i iskreni prijatelj svih Slovena »Za cime ide slovensko Sokolstvo?« — pita on na jednom mestu. »Ni za kakovim slivanjem, nego za uskom saradnjom. Ova je saradnja najuspešnija i najlakša na kulturnom polju, a ono je nama, Sokolima, naj* bliže. U svakoj drugoj vrsti saradnje javlja se, nužno, materijalni interes, dakle — egoizam.« Sretstva, da se dodc do cilja? To su stalni idejni do> diri: Ono što stvore u organizaciji jedni, neka drugi, ako je dobro, pri* lagode sebi. Brat Štepanek sc dotakao i bolnih pitanja, slovenskih nesugla* sica. Prešao je sve ogranke velikoga slovcnskog sokolskog stabla i posta-vio jedino ispravno pravilo: »Nitko ne može biti prijatelj jednom sloven-skom narodu, ako je drugome nepri-jatelj!« Tom prilikom, meni je kao Jugoslovenu bilo vrlo milo čuti ove ■reči njegove: »O Jugoslovenima bih mogao govoriti još sate i sate, ah neču. Tu smo kao jedan.« (Govoreči te reči brat se Štepanek blago smešio i, očito, s naporom prigušivao svoje uzbudenje.) A kad je rekao, da mora bez rezerve priznati ne samo da ni* smo zaostali za Čehoslovacima slaveči Masarykovu 80-godišnjicu, nego da smo ih i nadmašili, meni je u srcu bilo još milije. Brat je Štepanek rekao još i ovo: »Slovenstvo treba da dolazi odozdo, od naroda, ne samo od nje* gove elite. O toj potrebi treba uveritl sve slojeve. Uzalud nam cifre, ako nemarno duše Svi nagovori, za koji* ma ne sttiji srce naroda, ne vrede ništa.« Ovo predavanje bilo jc popra* čeno živim i dugotrajnim odobrava* niem- , , ^ Predavanje brata J. Krausa »U sokolskom radu u Slovačkoj« izglodalo jc u prvi mah specijalno, za če-hoslovačke prilike. Vremenom je svojim interesantnim podacima o načinu i sretstvima češke uprave u Slovačkoj evocirao mnogu i mnogu analogiju donedavnog našeg političkog života u pogledu sretstava i metode. Bilo jc to pravo sokolsko predavanje, instruK* tivno i puno ljtibavi za stvar, sa zc-ljom, da se nedostaci poprave. Izmedu ostalih predavača sporne* nuču ukratko brata Bendu, koji nas ie upoznao s radom Sokolstva u ma-njinama i za granicom. Tako smo d uzastopce slediti potrebama društva i konačno ono je po službi dužno i po savesti predvoditi selo u 'njegovom kulturno-privrednom prezanju. Često se dogada, da je učiteljstvo obzirom na Sokolstvo potpuno pasivno. Današnji je rad učiteljstva hvalevredan 'rad po-jedinaca, rad je to ozbiljnih ljudi, koji su svojom oštrovidnošču našli svoje mesto u selu i dostojno ga razprezen* ti raju. Drugo važno pitanje leži u sarnom osnivanju društava. Mesne prilike moraju biti stalno pred očima onih, koji odobravaju osnutak društva; tre- ba saslušati mnenja, ne samo onih koji su spremni razviti steg Sokolstva u nekom selu, več i onih, koji su protiv-ni tome. Treba saslušati i dobro i zlo i teik tada udariti pravcem, koji če biti opravdan, najpodesniji i najprirodniji uslov za zdrav početak rada; koji če biti bez predrasuda svakodnevnfh trica. Treče je pitanje uprava društva, s kojom čemo se u jednom narednom broju u suštini pozabaviti i doneti neke teške činjenice, koje se iz društava moraju radikalno izbiti. VIII. sednica izvršnog edliora Saveza SKJ, održana 23. i 24. novembra 1931. u Beogradu. | Pre početka sednice ustaje I. zam. starešine brat Gangl i toplim rečima seča se uspomene IV. zamenika starešine brata dr. Pavla Mergenthalera, kome posvečuje dužnu poštu kao zasluž-nom i vrednom bratu, koji je od rane svoje dobe do poslednjeg daha života sve svoje sile posvečivao sokolskom radu i sokolskom bratstvu. Uspomeni ovakvog brata neka je trajan i častan spomen u sokolskoj porodici! Svi pri-sutni popračuju ustajanjem i poklikom »Slava!« reči brata Gangla. Brat tajnik izveštava, da je još go-dine 1930. osnovano Sokolsko društvo u Čonoplji, no kako ono u toku po* slednje godinc dana nije razvijalo nika* kav rad, to se pristupilo njegovoj li* kvidaciji. Likvidacijom došao je Savez u posed imovine u iznosu od 2.554'50 Din. Jednako i banska uprava Dunav* ske banovine na osnovu rešen j a op-štinskog poglavarstva u Čonoplji odobrila je svojedobno ovome društvu potporu od 5000 Din, a koja se sada nalazi u blagajni opštinskog poglavarstva neiskoriščena. — Nakon predloga i debate zaključuje se da se uložna knjižica na preuzetu svotu prigodom likvidacije ustupi župi Novi Sad, koja ima imovinu čuvati do momenta kada bi se ponovno osnovalo u navedenom mestu sokolsko društvo. Sto se tiče pologa kod opStinskog poglavarstva, neka župa ispita stanje stvari i o dbbive-nom izvesti saveznu upravu. Brat tajnik nadalje izveštava da izmedu župa Mostar i Cetinje vlada velika raznolikost shvatanja gledom na iskoriščivanje banske pomoči Sokolstvu. Pomoč, koju je u svom budžetu predvidela Zctska banovina, večim delom iscrpila je župa Cetinje, dok su jedan nepoznati deo te pomoči primila sokolska društva i čete župe Mostar izravno, dok sama uprava župe Mostar nije primila ni jedan dinar na ime pomoči za ovu godinu. Po celom tom predmetu iznosi brat tajnik opširno obrazložene pretstavke župe Mostar, pa se konstatuje da su ovakvoj ne-pravednoj razdeobi u večini slučajeva kriva sama sokolska društva, odnosno sokolske čete koje se, ne respektujuči po Savezu propisanog pravilnika, izravno obračaju banovinama. Povodom toga zaključuje se, da se preko svih župa uputi okružnica na društva i čete, • da se u nikojem slučaju ne mogu niti smeju obračati za pripomoč mimo nadležnih župa ili Saveza direktno banovinama. U protivnom slučaju kršenja ovoga zaključka poveščc se najstrožiji disciplinski postupak protiv svake one uprave društva ili čete, koja bi u bu-duče u tom pogledu postupila na svoju ruku. Ukaže li sc potreba, ovakovc uprave u smislu pravila razrešiče se i dužnosti. Nadalje zaključuje se, da se uputi na Ministarstvo unutrašnjih dela pretstavka, kojom če se isto zamoliti da uputi sve banovine, da se ove kod podele pomoči iz banovinskih budžeta obaziru i na odnosni savezni pravilnik. Konačno zahtevu župe Mostar, da se povede disciplinski postupak spram župe Cetinje, ne može se udovoljiti, jer 'je disciplinski postupak moguče provesti samo spram fizičkog lica. Društvo Užice preko nadležne župe upravlja molbu da se može na celoj teritoriji države skupljati dobrovoljne priloge za dovršenje svog sokolskog doma. Zaključuje se, da se toj molbi ne može udovoljiti, jer su sokolska društva preopterečena raznim dužno-stima financijalne naravi, a članstvo u večini toliko je siromašno, da se na njega ne mogu stavi j ati zahtevi materij aln e naravi. Udova pokoj nog brata dr. Mergenthalera izriče Savezu svoju zahvalu za sve pažnje i počasti, koje su iska-zane pokojniku. — Prima se do znanja. Župa Šibenik prosledila je molbu društva Pašman, a kojom je ono molilo da bi mu Savez podario ptiču Sokola za steg zastave. — Gledom na činjcnicu da je društvo siromašno i nije u mogučnosti da nabavi nužna sretstva, zaključuje se, da se molbi izade u susret i da se društvu Pašman podari zatražena ptica soko. Brat tajnik nadalje podnosi izve-štaj obrazlažuči, kako je potreba da se nadopuni drganizacija Saveza sa nekim pravilnicima, koji su več predvideni postoječim pravilima. Tu je u prvom redu pravilnik o organizaciji i postopanju suda časti pri župama, nadalje pravilnik o organizaciji i postu-panju suda časti kod sokolskih društava, zatim pravilnik zaklade brata dra. Ivana Oražena i konačno pravilnik socijalnoga otseka. Svi ovi pravilnici izradeni su i bili su u prepisu dostavljeni članovima iz-vršnog odbora na mišljenje, a i organi-zacijono=pravni otsek Saveza iste je proučio i odobrio, pa zato predlaže, da se ovi pravilnici sa predloženom ko-rekturom organizaeijono*pravnog ot* seka odobre i prihvatei Predlog se u celosti prima, a pravilnici imaju se odštampati u »Sokolskom Glasniku«. Što se tiče poslovnika za službeni odnos saveznib prednjaka brat tajnik iznosi, da gledom na okolnost da se sprema savezna činovnička pragmatika i konačno pošto je otsutan brat načelnik, da se isti i raspravi, kada če či-tava stvar dozreti. — Predlog se prima. Brat Momir Korunovič upozoruje, da je »Putevima i ciljevima« Saveza Sokola kraljevine Jugoslavije odredeno, da se ima ustanoviti spomen-plaketa, izradena u našem nacij onalnom duhu i slogu, koju od slučaja do slučaja Savez Sokola kraljevine Jugoslavije na svojim glavnim skupštinama, a na predlog svog izvršnog odbora, poklanja u znak priznanja inostranim ustanovama i licima, zaslužnim prijateljima našega Sokolstva i našega naroda. Mišljenja je, da se o vaj predlog realizira, pa je u vidu ovoga izradio konkurs, koji predlaže na prihvat. — Predlog se pri* ma pa se za nagradu natecateljima odreduje: za prvu nagradu 6.000 Din, drugu 4.000 Din, treču 3.000 Din. Sam konkurs ima se objaviti u »Sokolskom Glasniku« i u dnevnoj štampi. — Prima se. Brat pretsednik prosvetnog odbora dr. Belajčič iznosi, da je prosvetni odbor Saveza primio na mišljenje knji-gu Jovana Dučiča »Blago Cara Radovana«. Sama knjiga je literarno-filozof-skog karaktera i sadrža aforizme i misli o temama, koje su u naslovu poje-dinih poglavij a. Za Sokole su bližeg interesa samo misli iznete u poglavlju o prijateljstvu i heroj ima, a donekle i 0 sreči, jer se mogu pri našem sokol-sko-prosvetnom odnosno vaspitnom radu u izvesnoj meri upotrebiti. Medu-tim, kad imamo u vidu materijalne prilike, u kojima se nalazi pretežni deo naših društava, a naročito činjenicu, da u knjižnicama nemaju mahom ni najpotrebnijih čisto sokolskih knjiga, to je prosvetni odbor mišljenja, da knjigu ne treba društvima preporuči-vati raspisom, več da se istu prikaže u »Sokolskoj Prosveti« i našim društvima i članovima skrene na nju pažnju. — Predlog se prima. Dalje izveštava, da je prosvetni odbor uvažio ostavke svojim članovima Žarku Popoviču, Vajanu Gomircu 1 dr. Nikoli Prodanoviču, a kooptirao je za svoje redove članove dra. Ruda Nepokoja, bivšeg starešinu Sokolskog društva Bačka Topola i Svetolika Pa* ščana, nastavnika muzike u Novom Sadu. Predlaže, da se ostavke uzmu na znanje, a kooptacija u smislu § 7. pravilnika prosvetnog otseka odobri. — Prima se. U nastavku svoga referata brat dr. Belajčič podnaša izveštaj sa kon-ferencije o sokolskoj štampi, koja se održala u Ljubljani 13. i 14. novembra i zaključila, da se na osnovu člana 30. Statuta o organizaciji i poslovanju Sokola kraljevine Jugoslavije i rezolucije savezne skupštine od 29. marta o. g. odobri i propiše pravilnik otseka za štampu. Taj pravilnik izraden je u sporazumu sa organizacij ono*pravnim otsekom, koji je po njemu dao svoje mišljenje i saglasnost, pa ga sada predlaže izvršnom odboru. — Raspravom o pravilniku zaključuje se, da se isti ima razmnožiti i dostaviti svim članovima izvršnog odbora da o njemu dadu pismene primetbe, a sam pravilnik da se definitivno raspravi na narednoj sed-nici. Konačno u vezi sa konferencom o štampi referiše brat dr. Belajčič, da je na ovoj konferenciji pozivom na rezo-luciju savezne glavne skupštine odluče-no da se sprovede propagandna nedelja sokolske štampe. Cilj je te nedelje da se sistematskom snažnom propa-gandom što više populariše sokolska štampa, kako medu sokolskim pripad-nicima tako i u široj javnosti i na taj način poveča broj pretplatnika na sokolske listove i unapred prodaja sokolskih knjiga i ostalih publikacija. Povodom toga predlaže se, da se propagandna nedelja organizuje prema zaključku konference na način, da*ova ( nedelja održi treče nedelje meseca decembra i to s razloga što s januarom počinje nova pretplatna godina za sve sokolske listove, pa je decembar mesce najzgodniji za sakupljanje pretplatnika. Zbog kratkoče vremena ne može se ove godine propagandna nedelja organizirati na široj osnovi, no svakako treba da se u svim sokolskim jedinicama održi pred celokupnim članstvom predavanje o važnosti štampe uopšte, a naročito o značenju sokolske štampe za razvitak Sokolstva. Te nedelje svaki dan imadu se pred svim vrstama u sokolani održati govori o ovoj temi. U samim pak sokola-nama na vidnim mestima valja postaviti natpise sa pozivom na pretplatu, kupovanje i čitanje sokolskih časopisa E knjiga, a izvestilac za sokolsku štam* pu ili drugo za to odredeno lice društvene uprave ili prosvetnoga odbora da svaki dan sakuplja medu članstvom, naraštajem i decom pretplatnike za savezne sokolske listove. U vezi s ovi-me da se uredi naročiti broj »Sokolskog Glasnika«, a Jugoslovenska Sokolska Matica, gledom na činjenicu da još nemarno izradene sokolske bibliografije, da u vidu letaka otštampa i pošalje svima sokolskim jedinicama popise njezinih izdanja. Predlog prosvetnog odbora gledom na provedbu ove propagandne nedelje sokolske štampe prima se naročitim raspisom, koji če sadržavati sve upu-te o tome, izvestiti sve župe! Konačno prelazi se na raspravu održanja proslave 100-godišnjice rode-nja dra. Miroslava Tyrša, a koja se ima održati 1932. godine. Proslava ima-la bi se održati u jedan dan u svim sokolskim društvima i četama i to na dan 5. marta 1932. godine (ili u nedelju posle 5. marta), jer je toga dana ujed-no i 70-godišnjica, kada sc prvi put u »Praškom Sokolu« počelo sa vežba-njem. Pre nego što se pristupi izvrše-nju same proslave, treba da se članstvo duhovno pripremi za tu proslavu. U tu svrhu treba da se još tokom ove zime češče održe kratki govori pred vrstom i predavanja za sve kategorije član stva o životu i radu Tyrša. Ove govore i predavanja spremio bi prosvetni odbor Saveza i na vreme razaslao svima društvima. Da bi organizacija te pro* slave što bolje i svečanijc uspela, treba da sc u svakoj sokolskoj jedinici još u toku ove zime preduzmu sve pri-premne radnjc i prema potrebi izabere naročiti odbor za Tyrševu proslavu. Samu proslavu barem u večim društvima treba organizovati po uzoru na Ma-sarykovu proslavu. — Predlog se prima u celosti. Za organizacijono - pravni otsek podnaša izveštaj brat dr. P avla s koji iznosi da je želja društava Pag i No-valje, da sc radi komunikacijonih pri* lika priključe župi Sušak. Po tom predmetu zatraženo je mišljenje kako, od župe Šibenik, tako i od župe Sušak pa je sporazumno utanačeno da se ova dva društva izdvoje iz župe Šibenik i pripoje župi Sušak. Konkretno predlaže da se ovo izdvajanje i pripajanje izvrši odmah, a navedena društva duž-na su udovoljiti svim svojim obaveza-ma prema župi Šibenik do dana istupa-nja iz župe. Župa Vel. Bečkerek obrača se Sa vezu zamolbom da bi o vaj interve* nirao, da se sokolane ne uzimaju za glasačka mesta. Po predlogu organiza-cijono-pravnog otseka prhvača se predlog župe Vel. Bečkerek i zaključuje da se na Ministarstvo pravde uputi pretstavka, kojom če se zamoliti da ono u interesu čistote sokolske ideologije preduzme potrebne korake radi dopu-nc § 34. izbornog zakona u tom prav-cu, da se iz glasačkih mesta izuzimaju sokolski domovi i sokolske vcžbaonice. OrganizacijonO'*pravni otsek uzeo je u raspravu načelno pitanje brata Brzakoviča, naime, da li jedna uprava župe može raspravljati pitanje ostavke članova župske uprave u tom smislu, da donese rešenjc ima li ili nema mesta ostavci. — Organizacijono*pravni otsek mišljenja je. da uprava župe u slučaju ostavke kojega od članova svoje uprave,- ne može doneti rešenje o tome, da nema mesta ostavci, nego je dužna o ostavci izvestiti upravu Saveza u čiji delokrug spada uzimanjc na znanje ostavke članova uprave župe. Ovo proizlazi iz § 6. Zakona o osniva* nju Sokola kraljevine Jugoslavije, 18. člana Statuta, § 9. i § U. župskih pravila. _ Ovo se rešenje i tumačenje prima do znanja. Konačno brat dr. Pavlas potiče pitanje unifikacije Saveza Sokola kraljevine Jugoslavije u Beogradu kao dr-žavnom centru. Za sada o tome ne iznosi konkretne predloge, ali moli da se ovo pitanje stavi na dnevni red jedne od narodnih sednica, kako bi se čulo o tome mišljenje pojedinih članova izvršnog odbora. Pretsedavajuči brat Gangl izveštava, da če se od 3. do 9. decembra o. g. održavati u Pragu sednica Saveza »Slovensko Sokolstvo«, kojoj če prisustvo-vati on i brat Dura Paunkovič. Povede se rasprava o dnevnom redu ove sednice i stvore se odnosni zaključci. Br. blagajnik Branov.ački podna* ša izveštaj o poslovanju savezne blagajne za mesec september i oktobar o. g. Njegov izveštaj prima se u celosti. Beogradski listovi doneli su izveštaj e sa glavne skupštine skautskog Saveza. Iz ovih izveštaja razabirc se, da je za člana skautskoga Saveza biran znali, da je prvi »Sokol« osnovan u Beču g. 1865., a danas ih ima u Au* striji — 14. U Buenos Airesu čitavo okružje, dok je »Pariški Sokol« dao prve češke borce protiv centralnih vlasti. Dalje nas je br. dr. Hiller upo-znao s organizacijom pozorišnog rada u Sokolu i nužnom literaturom, a br. Vlachy s lutkarstvom i njegovom organizacijom. Poznati naš prijatelj i prosvetar ČOS, br. Ant. Krejči odr-žao je najpre predavanje »O sokol* skoj obaveštajnoj službi« sa svim nje-zinim oblicima i nedostacima, zatim »O sretstvima sokolske propagande« (1. Pojedinac, 2. Društvo, 3. Predava* nja, 4. Filmovi, 5 Izložbe, 6. Tisak, 7. Izleti, 8. Zabave), napokon »O dru* gim telovežbenim udruženjima«. Ta su: 1. Delnicke telocvične jednoty, 2. »Cel. Orel«, 3. Jednoty proletarske* ho tčlocviku. Današnji je odnos po broju društava ovaj: ČOS: 3000, DTJ: 1131. »Orel«: 1237. Sve te organizacije osim ČOS nose izraziti stranačko-politički, odnosno klasnokonfesijonalni karakter. Sve su one preuzelc Tyršev sustav za svoj, samo su tu i tamo markirale kroj, odoru. — Napokon treba da spomenem i brata dra. Vettera, koji je svojim predavanjima u školi, zatim na brzoj šetnji kroz Prag, pa dvosat* nim tumačenjem u »Modernoj galeriji« nastojao s največom ljubavlju za stvar, da r.as upozna i zainteresuje za umetničku stranu Tyršcva dela na primerima velikih umetnika. Napred sam samo spomenuo, da smo posetili »Karasekovu galeriju sli* ka«. Ovde ču još dodati, da je to bilo ne samo jedno ugodno iznenadenje, nego i pravi užitak. Više puta sam na* ime u češkim listovima naišao na finu, gosparsku i elegičku liriku, koju je potpisivao ».Tiri Karasek ze Lvovic«. Ova je lirika vazda u meni budila ugodan, sugestiven dojam i, ne znam kako, meni se vazda činilo, da je tako mogao pevati kakav pesnik iz doba renesanse. Sad sam se odjednom na* šao pred Pesnikom, Umetnikom i Me-cenatom. Bio je to glavorti Jiri Karasek ze Lvovic! Sabrao je prvoklasne stvari najboljih slovenskih slikara, ne-što novcem, nešto kao dar, što danas pretstavlja milijunsku vrednost i — poklonio je ČOS! Bio nam je ljubaz* nim vodičem i tumačem od smera do smera, od slike do slike. A zastuplje-ni su Rusi, Poljaci, Čcsi, Slovenci. Drugih se ne sečam, pa mi se nešto čini, kao da ih nije ni bilo. A bilo bi ne samo vrlo lepo nego i apsolutno nužno, da što pre dedu na svoja me* sta i Srbi i Hrvati, jer je to danas par exelence reprezentativna galerija. Tu je n. pr. vanredna slika »Ciganski sajam u Moskvi« od Filipa Maljavina, neuporedivo istiniti »Prodavač novi* na« od Bogdana Bjelskoga, »Himeri-čka ljubav« od Boleslava Bjegasa, autoportraite od Vlastimila Hofmana, pa »Majka i dete« od Slovenca Ferde Veseloga i t. d. Tu je redak, antikni nameštaj, bogata knjižnica i, povrh svega, — pjesnik Karasek, čije grudi takoder resi — sokolska značka. Sutradan po završetku predavanja, uputio sam se s jednom grupom učesnika škole jutarnjim vozom u Pardubice, gde je od 30. maja otvo-rena izložba telesne kulture za celu državu. Moram reči, da mi je vrlo milo, što sam se ovamo uputio, jer sam imao priliku da vidim upravo impozantne primere uspeha u toj oblasti češke kulture. Mislim, da je velika šteta, što čitava škola nije is* koristila jedan celi dan na razgleda-nje ove izložbe, jer bi se mnoge stra* ne sokolskoga života zornijc protu* mačile. Na samim sokolskim diagra* mima čovek bi mogao da se zadrži ne* koliko sati. A o drugim stvarima te* ško je i govoriti. Uzevši sve utiske zajedno — ako izostavim istorijsku i naučnu riznicu Praga — mogu reči, da je nega tela upravo kultura tela u češkom narodu tako jaka kao da inu je prirodena Ovu odličnu ertu uvelike ima da zahvali svojim učiteljima Tyršu i Fiig-neru. I zato nema sumnje, da če iduči veliki svesokolski slet u Pragu, koji je vezan s proslavom lOOgodišnjice Tyršcva rodenja, biti upravo grandi* ozna manifestacija ne samo kulture tela nego i visoke kulture onoga duha, kojemu večina slovenskih naroda du* guje ne samo slovensku s vest nego i svoje narodno oslobodenje i ujedi-njenje. M. SUŠNIK (Jesenice): Mladina na razpotju življenja. Sokolstvo ima na svojem programu, da vzgaja telesno zdrave in močne, duševno in nravstveno popolne in nacionalno zavedne državljane. V zvezi z vzgojo telesa in duha pa je pri-rodno, da pridejo pri telesno in duševno zdravem in močnem človeku do veljave tudi vrline, ki ga usposobljajo za življenjski boj, zakaj le zdrav, močan in izobražen človek zna ločiti zlobo od dobrega, le on ve, kaj je treba, da se lažje prebije skozi življenje, da je treba poleg zgoraj omenjenih vrlin tudi marljivosti, skromnosti, podjetnosti, volje, treznosti in poštenja. V kultu telesa in duha, ki nam ga nudi sokolski program, so zapopa-dene vse te vrline in lastnosti. Oni, ki so se jih navzeli in jih izvajajo sami na sebi ter v svoji ožji in širši okolici, oni so že v veliki meri izvedli svoi del sokolskega in jugoslovanskega državnega programa. »Sokolski Glasnik« je kot glasilo jugoslovenskcga Sokolstva že o tem mnogo razpravljal, toda razprave in članki mnogih bratov so bili vedno le bolj splošnega značaja, manjkalo je vedno konkretnosti, ki bi analizirala rezultate, če smo mi Sokoli pri vzgoji naše mladine že imeli kak pozitiven uspeh, če ji je naša vzgoja dala temelja za uspešen življenjski boj ter dala podlago za lepše življenje in blaginjo. Sokolska telesna in duševna vzgoja v pravem zmislu beseda je v prvi vrsti namenjena mladini, iz katere hočemo vzgojiti zdravo in močno poko-lenje, ki bo v vsakem pogledu zmožna tekmovati z drugimi kulturnimi narodi zapada. Mladini, ki je dovršila osnovno šolo in ki ni imela ne sredstev ne prilike, da bi pohajala v srednje in visoke šole, tej mladini naj bo v prvi vrsti posvečena naša skrb. V letih, ko zapušča mladina osnovnošolske klopi, je še vedno nerazsodna, ne ve ne na desno in levo, podlega rada raznim slabim vplivom slabe druščine, ker je zanjo v mnogih primerih v poznejšem življenju pogubonosno. Tekom dolgih let svojega sokolo-vanja sem imel kot član, prednjak, načelnik društva in nadzornik župe dosti prilike in upogleda, da ugotovim, ali je naša sokolska vzgoja dosegla svoj namen ali ne. Poznam ljudi, ki jih je usoda obdarila z bogastvom, pa danes nimajo nič, poznam pa tudi brate, ki niso imeli nič, pa so si s svojo pridnostjo, treznostjo, razumnostjo, močno voljo, s štedenjem in vzornim življenjem uredili domove, kjer vlada sreča in blaginja. Navajam izmed mnogih nekaj primerov iz sokolskega življenja, ki naj bo dokaz, da je sok. vzgoja prava in vsestranska. Tonček in Mirko sta bila pred 20 leti moja učenca pri telovadbi. Oba sta bila enako stara, oba sinova delavcev, močna, pridna in ukaželjna. Prišla je svetovna vojna, zaradi katere j c bilo sokolsko delo popolnoma ukinjeno. Ob prevratu sta se zopet oba prijavila v sok. vrste, bila sta že oba zala mladeniča, redna telovadca in dobra fanta. Pa kmalu se je začel I on-‘ček pri meni pritoževati, da pri b°ko-lu ni tako, kakor bi moralo biti. Začel jc zanemarjati vaje in kmalu ga ni bilo več na spregled. Začel je hodit« po gostilnah, tako da danes ne poinen« v javnem življenju ničesar. Zgubil se ic v masah povprečnih m podpovprečnih ljudi, je otopel za vse, kar se godi okrog njega, ter živi borno m težko življenje slabo plačanega delavca brez prihrankov za primer bolezni m sta- Popolnoma druga pota pa je ubral njegov tovariš Mirko. Vztrajal je v sokolski telovadnici naprej, se izučil v tvornici za ključavničarja ter v svr-ho nadaljnje izpopolnitve krenil v daljni svet. Jeseni 1. 1920 sc je napoti v Ameriko kjer je nekaj casa delal Fordovih' avtomobilskih homicah v Detroitu, dokler ga m spoznal sm nekega japonskega vseuciliškega profesorja, ki ga je uvedel v hiso svojega očeta, kateremu je razumni m zali mladenič jako ugajal, zlasti ker je videl v njem poleg izrednega talenta tu di veliko voljo do del«. O-ftJ«, ie študije na raznih vseučiliščih Zcdi nejnih držav, dokler ni letos napravil diplomatskega izpita za mzenjerja stavbne stroke in agrikulture na um verzi v San Frančišku v Kaliforniji. Mladi Mirko kot bivši Sokol tudi tu ni opuščal telesne vzgoje. Na vseh univerzah, kjer je študiral, jc vcljel kot eden najboljših telovadcev ^ dijaki ter si priboril pri raznih tekmah i član izvršno# odbora Saveza Sokola kraljevine Jugoslavije brat Stevo Kne-žcvić. Brat Stevo Kneževič kaže, da on za ovaj izbor nije znao i tek danas pri-mio je od Saveza skauta pismeno oba-veštenje o tome izboru. No kako on nikada nije bio skaut, niti je sada, a niti če ikada biti, to izjavljuje da ovo-ga izbora prihvatiti neče. — Prima se do znanja. Pošto je vreme poodmaklo, to brat Gangl zaključuje sednicu a nastavak odreduje za naredni dan. Iz sedmce saveznog TO od 24. novembra 1931. Na stavljeno pitanje, može li se imenovati prednjakom apsolvent pred-njačkog tečaja na osnovi svedodžbe 0 položenom tečaju, utvrduje se, da služe prednjački tečajevi samo pripre* mi za polaganje prednjačkog ispita, pa se dakle po postoječim propisima ne može imenovati prednjakom niko, ko nije uspešno položio prednjački ispit. Izuzetno može savezno načelništvo do* zvoliti, da se imenuje prednjakom i onij, koji se kao načelnik istaknuo odličnim i vanredno stručnim radom, pa nije imao prilike, da položi pred* njački ispit. Saveznom načelništvu predložiče se predloge o kvalifikaciji društvenih 1 župskih načelnika te prednjaka. Brat Mačus izveštava o takmiče* nju švajearske gimnastičke unije, koje je održano u Baselu 31. oktobra o. g. kuda je putovao u studijske s vrh e. Detaljni referat doneče »Soko«. Predloge za posebne tačke SSKJ na sletu u Pragu poslali su: župe No* vi Sad i Subotica, te brat Černe. Iza-brače se komisija, koja če proučiti predloge i pripremiti referat za na* rednu sednicu. O sednici načelništva Slovenskog Sokolstva, koja je održana 20. novembra t. g. u Pragu, iscrpno je referirala savezna načelnica s. Skalarjeva, Iz re= ferata iznosimo sledeče zaključke: za takmičare i takmičarke, koji su učest* 4’ovali na takmičenjima SSS u Beo* gradu, nabaviče se diplome i medalje, kao takoder i diplome za prelazne darove. Pojedini sokolski Savezi, koji na-meravaju poslati na slet u Prag svoj naraštaj moraju prijaviti pored broja naraštaja također i tačke, s kojima če naraštij nastupiti. Nameravana me-Junarodna telovežbena takmičenja članova medunarodne gimnastičke federacije na sletu u Pragu god. 1932 otpašee. Red takmičenja za takmiče* nje v*sta SSS ispravlja sc u toliko, da če se k takmičenjima pripustiti i poj edince, koji bi tokom priprema otpaii od prijavljenih vrsta. Takmičenja održavače se samo jednog dana zajedno s drugim prired* bama. Buduči ostali sokolski Savezi ne* če nastupiti u prostim vežbama ČOS, odredu j e se za takmičenja poj edinih vrsta samo jedna od tih prostih vežbi. Za članice več je vežba utvrdena i objavljena, o vežbi pak za članove, odlučiče se na sednici zbora župskih načelnika ČOS, te če se o tome pojedini Savezi pravovremeno obavestiti. Na sletu održavače se medusavezna tak'* mičenja članova i članica u odbojci. U pojedinim vežbama SSS takmi* če se takmičari pojedinih Saveza u svojim vlastitim prostim vežbama ko* je su odredene za taj slet. Za takmi* čenja članica vrsta SSS raspisao je brat Zamoyski prelazni dar. Rok za prijave naraštajskih takmičarskih vrsta odreden je do 20. marta 1932. Na-raštajci takmičiče se isto tako kao i članovi, a također i kao pojedinci, ako bi vrste, za koje su bili prijavljeni, otpale. Raspored za svesokolski slet u Pragu doskora če se detaljno objaviti Takmičenja u odbojci vršiče se po iz* lučnom sistemu. Svi Savezi SSS dogo* voriče se glede svojih proba i nastupa sa ČOS. Prijave treba da sadrže broj vežbača, vreme dolaska u Prag, način nastupa, a također i koliko če vremena trajati nastup sam, te koliko sa ulaskom i odlaskom s vežbališta. Za smučarska takmičenja SSS treba prijaviti broj takmičara i tak* mičarki do 20. decembra tek. g. Upute za ta takmičenja biče pravovremeno objavljene. Reč braće župskih starešina o stanju i razvoju Sokolstva u našim župama Uredništvo našega lista obra-tilo se je svoj braći župskim starešinama, da bi u najglavnijim pote-zima predočili obris slike sadanjeg stanja našega Sokolstva u pojedinim župama, a to naročitim pogledom na prilike odnosnog kraja. 'Želeli smo, da se iz tog kratkog prikaza može da nazre, kakav je bio rad pojednih župa u prošloj godi-ni i kakove su osnove toga rada za narednu godinu, ukratko, kakovo je opčenito stanje Sokolstva u našim župama u svim smerovima nje-govog delovanja i kakove se sve potrebe pri tome ukazuju. Ulazeči u jubilarnu godinu na-šeg neumrlog učitelja, Tyrša, slaveči njegovu 100 godišnjicu rode-nja, mi smo želeli, da bi nam sočni prikaz toga rada i stanja našeg Sokolstva nagovestio, da če ovaj veliki sokolski datum, koji če doči do svog najsjajnijeg izražaja na IX. svesokoiskom sletu u Pragu na-redne godine, biti i od naše strane proslavljen kako to dolikuje veličini i snazi Sokolstva kraljevine Jugoslavije. Prepuštamo sada našoj brači župskim starešinama, da nam, kao pretstavnici Sokolstva svojih župa, o svemu tome kažu svoju — so-kolsku reč.* Sokolska župa Banja Luka Opšte stanje Sokolstva u župi Banja Luka relativno je dobro. Prema ranijem stanju je daleko bolje po tome, što je rad prenesen i na sela, gde hvata dubokog korena i gde bi bilo najšire i najplodnije polje rada, kad bi se za to imalo dovoljno materijal-nih sretstava. Pored opšte oskudice u snagama, naročito tehničkim, što nam je opšta smetnja, bva župa oskudeva i u materijalnom sretstvima. Napredak je ipak osetan, ali izgleda, da če i on doči u pitanje. Broj društava u našoj župi danas iznosi 21, povečan je tokom ove godine za 2, a broj sokolskih četa 23, što znači da je župa u ovoj godini dobila 7 novih četa. Osim tih, u osnutku je još 11 četa, koje več i rade, ali ih župa nije primila dok ne pokažu svoju životnu sposobnost. Sve te čete u župi zasnovane su na trezvenoj osnovi, te su dve čete — na Vučjaku i u Potočanima —- mesne mehane pretvorile u sokolske zdravi jake. * Izjave brače starešina župa Cetinje i Niš nisu nam stigle. ;— Slike pak nekoje brače župskih starešina nismo mogli doneti, jer nam nisu bile poslane. Uredništvo. Prema ovome se i broj članstva u ovoj župi znatno podigao. Jedino što medu školskom omladinom rad ne ide u svim društvima kako bi se želelo. Razlog je negde nedostatak prostorija, a najčešče slabo interesovanje nastav-nika za Sokolstvo. Tehnički je rad imao priličnog uspeha blagodareči tome da župa ima župskog prednjaka, koji je nemalo sva društva i mnoge čete u toku godine obišao, pa neke i po dva i tri puta, te održavao i društvene tečajeve po pojedinim društvima. Pozitivni rezultati toga rada pokazali su se na župskim utakmicama kako društava tako i sokolskih četa održanim pred župski slet u Banjoj Luci, kao i na samora sletu, koji je uspeo naročito s tehnične strane. Disciplina je bila na sletu odlična, a opet najbolja u sokolskim četama. Slet je bio trezven, bez kapi alkohola! Prednjaštvo ti župi je slabo. Župa nije bila u stanju s mate’rijalnih razloga da održi župski prednjački tečaj kao obično, ali je održala jednomesečni tečaj za prednjake sokolskih četa, koji su s uspehom svršili 39 prednjaka, i time je dana prva i solidna osnova radu na selu. Materijalno stanje župe je tako, da če sav rad stati, ako joj se ubrzo ne pomogne. Lanjske godine je župa, koja obuhvata nemalo celu Vrbasku banovimi, koja ima najlošije komunikacije, gde je pismenost najslabija, celo vrsto odlikovanj in s tem dokazal, da je sokolski sestav najboljši, ker je najbolj, vsestranski. Nedavno so se vršile v Los Aegelesu velike visokošolske telovadne tekme, katerih se je udeležila mladina številnih univerz Zedinjenih držav. Med vrstami je bila tudi vrsta iz San Frančiška z našim Mirkom v sredi ter pri tekmah dosegla eno prvih mest, čeprav je bila konkurenca izredno huda. Navajam drugi primer: Ob prevratu sta se priglasila k našemu Sokolu dva mlada fanta, ki sta došla na Jesenice od drugod. Starejši, močan fant, je kmalu opustil telesne vaje, češ, jaz se pri delu dosti utrudim. Zašel je v slabo družbo, postal je hud pijanec, se poročil ter pokvaril življenje sebi in svoji družini. Mlajši brat pa, ki je bil bolj slaboten, pa se je oprijel z vso vnemo vaj, pridno čital knjige in hodil k vsem predavanjem, se je kmalu dobro izučil neke obrti, tako da se mojstri njegove stroke potegujejo, kdo bo imel takega mladega, pridnega in treznega pomočnika. Tudi on je šel v svet, pred letom pa mi je pisal kot voditelju pismo nastopne vsebine: Mojemu dragemu učitelju! Čutim živo potrebo, dragi moj učitelj, da sc Ti kot svojemu nekdanjemu učitelju — kar upam, da ostaneš še v naprej •— zahvalim za vso ono ogromno podlago in idejo, ki si jo dal mojemu mlademu življenju. Zahvalim se Ti za vse dobre nauke, ki si jih znal uliti s tvojo — skoro bi rekel očetovsko ljubeznijo. Sele danes pravilno pojmujem vso veličino sokolske misli in Tvojih lepih besed o človeškem življenju in njegovi popolnosti, ki si nam jih kot naraščajnikom in pozneje kot članom tako često govoril. Vse moje življenje je tudi tu koncentrirano v Sokolu, kjer vežbam moško deco in moški naraščaj. Z veliko vnemo in ljubeznijo sem se vrgel na poverjeno mi nalogo, da v praksi izvršujem Tvoje načrte, misleč na Tvoje besede, ki si nam jih govoril pred vrsto: »Vi ste naša bodočnost, naša moč, naša sila.« — Treba se je vživeti in poglobiti v naše delo in v našo veliko stvar, potem šele človek spozna vso mogočnost sokolske ideje. Jaz sem jo spoznal in razumel, in verjemi, dragi moj vaditelj, da bom kot Tvoj učenec enkrat vreden svojega velikega učitelja. Tako mi Bog pomagaj! Čutim v življenju, ki ga živim, neko srečo in zadovoljnost, ki je nisem nikdar poprej. Sedaj grem k vojakom. Čutim toliko moči in volje, da bom z lahkoto premagal vse napore in v polni meri zadostil svoji državljanski dolžnosti. Prejmi bratske pozdrave od Tvojega hvaležnega Franceta. Tretji primer: Imela je neka rudarjeva vdova v našem kraju dva sinova. Starejši je bil materi mnogo bolj všeč kod mlajši, saj je bil lep fant in je tako rad streljal z možnarji na velikonočne praznike, nosil cerkvena bandera in vlačil plohe na pustni torek popoldne. Pa kdo bi to zameril našim dobrim materam, da jim taka stvar tako zelo ugaja! Pri tem pa se je fant navadil pijančevanja, postal hud alkoholik, pretepač prve vrste in strah vsega kraja. Svoji ubogi materi ni privoščil prebite pare, dajal pa je rad za pijačo drugim pijancem in pretepačem. Bil je huda pokora in nadloga svoji lastni družini, ki je mnogokrat s strahom pričakovala moža in očeta, kdaj in odkod se bo vrnil pijan domov ter jih pretepal. Drugače je bil priden delavec, toda to mu ni pomagalo, ker je v enem dnevu pijanosti napravil več škode kakor je trezen ves teden zaslužil. V družini ni bilo miru ne bla-ginje. Mlajši sin pa je bil materi prva leta tudi huda pokora. Čital je vse mogoče napredne liste, ki jih po mnenju dobre katoliške matere ne bi smel, naposled pa se je na njeno veliko jezo še vpisal v Sokola. Ako ravno je bil ta sin z njo vedno jako dober, skrbel zanjo, hodil vsak večer po telovadbi vedno trezen in miren spat in akorav-no je hodil tudi v cerkev, ga mati ni imela rada, ker so ji nekje rekli, da bo sin pogubljen. Toda kdo bo materi zameril? Mati je mati! Potekala so leta. Mati je postala stara, sivolasa in upognjena ženica. Ona vidi razdejanje družinske sreče svojega prvega sina, ki jo je uničil demon alkohol, vidi pa srečo in blaginjo družine svojega drugega sina in dobrega Sokola, kako lepo skrbi zanjo in svojo družino, čeprav ima manj dohodkov kot starejši sin. Ona vidi slabo vzgojo otrok svojega prvega sina, ki hodijo pota svojega očeta, vidi pa trezno in preudarno gospodarstvo mlajšega sina, vidi njegovo dobro vzgojeno, snažno, zdravo in olikano deco, ona vidi, kako mlajši sin vsako leto pelje svojo družino na počitnice visoko v planine, da se naužije miru, zraka in planinskega solnca v lepi gorenjski gorski krasoti. Mati vidi in ve, kako je mlajši sin povsod spoštovan in ona bi bila srečna, da bi bila oba sinova taka kakor mlajši. Zato pa je stara sivolasa gorenjska mati vzkliknila: Ko bi imela 10 sinov, vsi bi morali biti Sokoli! Tako sokolsko vzgojo bi morali podpirati vsi, ki jim je sreča in blaginja mladine res pri srcul gde društva nemaju nego tri sokolska doma, dobila banovinsku pripomoč od samo 30.000 Din, a to nije moglo da doteče ni za tečaj za prednjake sokolskih četa, a kamo li da se time plača žup. stalnog prednjaka, provodi orga-nizovanja četa, održavaju koncelarije i t. d. Ove godine je stavljeno u ban. budžet 800.000 Din, da se nadoknadi ono što je lani propušteno i da se pru-ži pomoč društvima za podizanje domova. Ta je svota reducirana u Mini-starstvu finansija na 300.000 Din, ali ni od te svote župa nije dobila ni pare, a kako nam se poručuje, nije ni izgleda da čemo dobiti. Župa je s obzirom na spomenutu stavku u ban. budžetu i s obzirom na najosnovnije potrebe več zašla u dug preko 30.000 Din, a o budučem nekom radu bez sretstava ne može biti ni govora. S toga če i ovogodišnji tečaj za prednjake sokolskih četa, za koji nemalo sva društva mole, morati ispasti iz programa. Pripreme za svesokolski slet u Pragu vrše se samo s tehničke strane. Odziv s obzirom na tešku križu i ovo-godišnju sušu u ovim krajevima ne izgleda da če odgovoriti vručim željama društvenih uprava i članstva. Dr. Stevo Moljevič, starešina. Sokolska župa Beograd Sokolstvo u župi Beograd razvija se laganim i sigurnim tempom, a obzirom na oduševljenje naroda za Sokolstvo i ostale prilike na njenom teritoriju može se sa sigurnošču očekivali i lep napredak u budučnosti. Osnivanje novih jedinica dozvolja-va se samo tamo, gde ima uslova za život i rad Sokolstva. Pored svih mera opreza za osnivanje novih jedinica, po-rasao je broj jedinica u ovoj godini za 16, od kojih je 6 društava i 10 četa, te prema tome ukupni broj jedinica iznosi 47, od kojih je 36 društava i 11 četa. Ukupni broj svih sokolskih pripadnika u župi iznosi 13.213, od kojih je članova 5095, članica 975, muškog naraštaja 1164, ženskog naraštaja 707, muške dece 2543 i ženske dece 2729. .г-х-.-л 'Ш i! <■ * " t Brat Branko Živkovič Od 31. decembra 1930. do sada pora-sao je broj članova za 2947, članica za 515, muškog naraštaja za 307, ženskog naraštaja za 197, muške dece za 1006 i ženske dece za 1322. Omladitft se zagrejava za Sokolstvo, ali ne u tolikoj meri, kako bi tre-balo da bude. To se osobito tiče sred-njoškolske i univerzitetske omladine. U svim župskim društvima zajedno sa Beogradom, gde ima nekoliko hiljada studenata, ima u sokolskim redovima svega 203 študenta, a taj je broj daleko od zadovoljavajučeg. Tehnički rad u župi bio je normalam Može se reči, da je bio intenziv-niji nego ikada do sada, naročito u stvaranju prednjaka. U tu svrhu odr-žan je u Beogradu od 1. do 7. o. m. načelnički tečaj sa 22 načelnika i 15 načelnica, a 9. o. m. započeo je dvade-setodnevni župski prednjački tečaj sa 75 polaznika. Po društvima održavani su takoder prednjački tečajevi, pa je kadar prednjaka po društvima znatno porasao. U poslednje vreme župa ima putujučeg prednjaka, koji stalno obila-zi društva. Tehnički odbor raspolaže sa prilično velikim brojem tehničkih stručnjaka. Prosvetni rad bio je takoder zadovoljavajuči. Značajnije tehničke priredbe bile su: župske utakmice i župska akademija, održane u Pančevu 31. maja o. g., župska utakmica u odbojci, održana 6. septembra o. g. u Beogradu, okružna javna vežba i akademija, održana u Rumi prilikom osve* čenja društvene i naraštajske zastave i zatim učestvovanje u priredbama drugih župa. Za narednu godinu predvideno je: župski slet, okružni sletovi, javni društveni časovi, tečaj za načelnike i pro-svetare, prednjački tečajevi po društvima, župski prednjački tečaj i tečaj za učitelje osnovnih škola. Materijalno stanje ovc župe je slabo. Redoviti prihodi nisu dovoljni ni za najobičnije potrebe. Bez banovin- ske pomoči nebi mogla odgovarati svo-me zadatku. Sagradenih domova u ovoj župi ima 4, a u gradnji 5. Večina jedinica radi u školskim prostorij ama, a letnjih vežbališta ima vrlo malo. Za svesokolski slet u Pragu pri-premaju se sve jedinice ove župe. O pripremama za praški slet bilo je mnogo govora na načelničkom tečaju, pa su načelnicima date potrebne upute, što i kako da rade u svojim j edinkama, da pohod ove župe u Prag bude što dostojniji u svakom pogledu. U večini društava organizovana je šted-nja za nabavu svečanih odora i pola-zak na slet. Stogodisnjica rodenja dra. Miroslava Tyrša, osnivača Sokolstva, pro-slaviče se po svim društvima i četama prema uputama Saveza SKJ, a uprava župe če nastojati, da taj dan u Beogradu što dostojnije proslavi i obeleži. — Branko Živkovič, starešina. Sokolska župa Bjelovar Sokolstvo Sokolske župe Bjelovar učinilo je tokom 1931. godine u mnogim pravcima sokolske delatnosti zna-tan korak napred. Veliki razvoj, što ga je Sokolstvo tokom ove godine pokazalo posebno u ovoj župi, potpuno opravdana uverenje i nadu vodečih sokolskih krugova, da če ono još u sko-roj budučnosti ne samo dobiti još širi opseg i veči zamašaj, nego da če i sve ono, što je u ovoj godini na njegovom širenju i razvoju učinjeno, ostati čvrst osnov za daljnje njegovo trajno delovanje i ispravno shvatanje i razumevanje, te solidno i čvrsto razvijanje. Veliki taj rad bio je — kao valj da i u mnogim drugim našim župama —• znatno oteščan i kompliciran baš sa* mim tim njegovim razvojem i šire-njem. Da se to u celosti ispravno shvati i razume, potrebno je naročito istači, da je tokom cele ove godine veliki posao na organizovanju novih i učvrščenju dosadašnjih sokolskih jedinica crpao nemalo sve snage i župske uprave i drugih aktivnih sokolskih radnika naše župe. Tendenca širenja i osnivanja društava i četa bila je gotovo u svim me-stima župe do pred kratko vreme očita i velika. Bez obzira, da li su posto-jali povoljni uslovi za daljni njihov rad i uspešno delovanje, sa svih sc strana takovo osnivanje tražilo i for-siralo. Izvesno kočenje toga opcenito;* upravo pokreta i takovih svestranih i mnogih traženja i želja, dakako da je sa strane uprave župe počešče bilo po* trebno te zato nije u nekim slučajevi-ma spravom ni izostalo. Ono ou sada pa dalje treba da bude očevidno još jače, želimo li da rad u buduče do-đe u svoju normalnu kolotečinu. Prilike su za daljni rad razmerno povoljne; materijal u velikom broju postoji, no večinom je nov i sirov. Sam buduči naš rad ima da bude uperen na njegovo iz-gradivanje, te učvrščivanje i produži-vanje sokolske misli u celoj župi. Tu se medutim oseča i vidi velika praznina, jer nema dovoljno ljudi, koji bi —-sposobni i voljni — pristupili tome teš-kom zadatku. Potrebni su tečajevi i idejne škole sada više nego ikada pre; takav jedan tečaj projektovan je za ovu zimu, no pobliži njegov opseg za sada još ne zna radi nedostatka finan* cijskih sretstava potrebnih za njegovo održanje, bez sumnje u večoj meri. Kada bi sva sokolska društva učlanjena u našoj župi svojim obvezama materijalne naravi pravovremeno i u redu udovoljavala, onda bi i materijalno stanje župe za redovne i normalne izdatke bilo posve povoljno (a tim svojim obvezama ne udovoljuju najviše baš ona novo osnovana društva). Kako su baš radi gore spomenutih iz-vanrednih prilika potrebni sada i iz-vanredni izdaci, naročito za neophod-no održanje točajeva, to je i materijal-na pomoč iz vana potrebna više nego ikada; koliko če zato biti ovogodišnja banovinska, predvideti se ne može i zato se ostvarenju bar najnužnijih naših planova sve dotle ne može niti pri-stupati. Onaj snažni kvantitativni napre* dak naše župe izražen u brojevima stoji ovako: sadašnji broj sviju društava jest 46, a scoških sokolskih četa 21; ukupno 67 jedinica. Pojedinih sokolskih pripadnika prema sadašnjem stanju broji naša župa: članstva 4;,8.) (4085 m., 501 žen.), naraštaja 884 (dl m., 173 ž.), dece 1666 (1035 m., 631 ■/..). Prema tome svih pripadnika broji sada 7136, što znači tokom ove godine porast za 4146. Omladina osnovnih škola gotovo u svima našim društvima zastupljena je dobro, dok se za gimnazijsku to u glavnom ne može reči. Vidnog izraza dobio je ovogodiš' šnji rad naših društava na mnogim društvenim javnim vežbama, na 5 okruž-nih i 1 župskom sletu, održanom 31. maja u Bjelovaru, te na održanim župskim i okružnim takmičenjima. Odr-žan je jedan tečaj za učitelje osnovnih škola i 6 prednjačkih točajeva po okružjima; razmeran njihov uspeh ao-bar je i zadovoljava. —,^.tan^c. P™?" njaštva s obzirom na veliki broj sviju pripadnika loše je, a to ponajviše radi mnogo novoosnovnih društava; teča-jevi su i tu neophodno potrebni. — Pitanje sokolskih domova i vežbaonica takoder ne zadovoljava; prijašnja društva, i u torne stoje dobro, dok se u novim održavaju vežbe svuda i svakom jako, tako da neka od njih preko cele zime svojim radom moraju tako reci posve da prestanu. Osim velikih priprema za što do-stojniju proslavu ovogodišnjeg 1. decembra, gotovo u svim društvima počelo se več pripremama za proslavu Tyrševc stogodišnjice, te za pretstojc-či svesokolski slet u Pragu. Za sav taj rad inicijativa sa strane župe podu-zeta je, a u najskorije vreme biče još znatno povečana. — Štednja za praški slet također je organizovana, dok je nabava svečanih odora u velikom bro-ju učinjena več za ovogodišnji naš župski slet, sve u vidu spremanja za svesokolski slet u Pragu. — Posebno od svega rada ove godine u našoj župi treba da se spomene i naročito istakne rad našeg župskog statističkog otseka, koji u tom pravcu — držimo — može mnogim našim župama da služi za uzor. - I ova godina našeg sokolskog rada primiče se svome kraju. Poučeni novim iskustvom, svesni svih poteškoča, koje nas čekaju, mi če-mo puni poleta nastojati, da vreme do sledećeg 1. decembra bude godina pra-vog i plodonosnog sokolskog rada. Dr. Franko Winter, starešina. Sokolska žima Celje Ob koncu leta 1930. je štela župa -o društev s 1743 člani, 687 članicami, 479 telovadcev, 185 telovadk, moške* ga naraščaja 330, žeti. naraščaja 180, moške dece 742, žen. dece 700, tedaj vseh pripadnikov skupaj 4382, na ka* tero število je pripadlo 22 prednjakov in 8 prednjačic z izpitom in 109 brez izpita, skupaj 130 prednjakov(*čic). V tekočem letu je bilo ustanovljen nih 9 društev, in sicer: Artiče, Gomil-sko, Griže-Zabukovca, Kozje, Ponikva, Rečica ob Savinji, Sv. Jedert nad Laškim, Velika Pirešica in Zidani most, ter 6 čet, in sicer: Dramlje, Motnik. Orlavas, Sv. Jurij ob Taboru, Trnovlje-Ljubečno in Žusem Deseto društvo se je ustanovilo 15. novembra v Zabukovci, ki bo po župni upravi šele potrjeno. Od zagrebške župe je pristopilo celjski 12 društev in četa Globoko, ‘ki se je 20. septembra preosnovalo v društvo. Sedaj šteje župa vštevši Zabu-kovco 51 društev in 6 čet, 4189 članov, 1711 članic, skupaj članstva 5900, moš. naraščaj a,824, žen. naraščaja 451, skupaj naraščaja 1275, moške dece 1937, ženske dece 1787, skupj dece 3724. Vseh pripadnikov šteje župa 10.889, med temi 1072 telovadcev, 562 telovadk. Prednjakov(čic) šteje župa il6, in sicer: 24 članov in 4 članice z dru* štvenim izpitom, 26 članov in 7 članic z župnim izpitom, 1 članico s saveznim izpitom, 86 članov in 68 članic brez izpita. Župa je napravila v letu 1931. ve* lik skok naprej. Ne samo v suhopar* nih številkah, ne le na papirju, ampak v delu po količini in kvaliteti. Na župnem zletu dne 28. in 29. junija 1931. je nastopilo s prostimi vajami za zlet v Prago 1932. o03 članov, 368 članic, 360 moškega in 224 žen. naraščaja ter 872 moške in ženske dece, tedaj je nastopilo pri javni telovadbi v vseh oddelkih skupaj 2427 Brat Joi:e Sraerfnih Pri župni tekmi je tekmovalo 40 vrst in 24 posameznikov, vseh tekmo* valcev je bilo 221. Javnih nastopov v posameznih krajih je bilo mnogo, premnogo. Telovadci in telovadke ter društvene bla* gajnc so silno mnogo žrtvovali. Bilo je več društvenih nastopov z 200 do 300 telovadečih. Okrožni zlet Posav* skega okrožja je razgibal tudi vsa društva v Posavju. Mnogo dela je za nami, a pred nami ga je še več. Ne dirkamo z usta* navijanjem novih društev. Le tam, kjer je društvu ali četi zasiguran ob* stoj in delovanje, le tam, kjer je že gnezdo društva pripravljeno, ustanovi župa s pomočjo lokalnih somišljenikov društvo ali četo. Sedaj pa imamo dela dovolj, da udomačimo vse nove člane in ostale pripadnike, da jih vprežemo v trdo delo sokolsko, jih utrdimo v mišljenju in ravnanju sokolskem Te* mu notranjemu delu hočemo posvetiti največjo pozornost v letu 1932. Jože Smertnik, starešina. Sokolska župa Karlovac Sokolska župa Karlovac započela je svojim intenzivnim radom meseca septembra 1930. U početku je rad bio vrlo težak i naporan, jei' se je kod ne* kojih društava, koja su preuzeta od župe Sušak*Rijeka i Novo mesto, morala provesti potpuna reorganizacija i ujedinjenje bivšeg Hrvatskog i Jugo-slovenskog Sokolstva. Nekoja pak društva, koja su postojala samo na papiru, morala su biti privedena u život. Opčenito je stanje Sokolstva u župi Karlovac, zahvaljujuči celoj po* žrtvovnoj upravi župe, sada zadovo-Ijavajuče, a razvitak povoljan. Naro* čito tehnička strana rada je dobra, što se ima pripisati velikoj požrtvov* nosti tehničkog zbora župe, koji pu* tem našeg stalnog putujučeg učitelja stoji s društvima u neprekidnoj vezi. Bral Mirko Malovlć Broj članstva u ovoj godini znat* no je povišen usled novo osnovanih društava i četa. Ove gdine osnovano j c 11 društava i 7 četa, te je vrlo uteš-ljiva pojava, da je Sokolstvo našlo odaziva i u našim selima. Župa broji u svemu 4815 članova, od toga članova i članica 2726, muškog i ženskog naraštaja 649, a podmlatka 1440. Po* rast članstva u ovoj godini iznaša 2526. Porast bi u stvari bio još i veči, da su nam stigli izveštaji od bratskih društava Gradac i Skakavac, a ne-dostaju nam i izveštaji nekih .društava o prirastu naraštaja i dece. Napomenuti mi je, da Sokolstvo vrlo mnogo trpi usled ostalih šport* skih udruženja, što se naročito opaža kod školske omladine. Tehnički rad župe bio je poprečno dobar, dok prosvetni nešto slabiji, jer nekoji pro* svetari nisu dovoljno shvatili svoju dužnost. Između ostalih i manjih pri* redaba, župa je odirala jedan tro* dnevni tečaj, koji je dobro uspeo. Na* dalje, župa je održala jedan devetdnevni tečaj, koji je uspeo nad svako očekivanje, a sada se održaje jedan tridesetdnevni prednjački tečaj, koji polazi oko 40 članova i članica. Nadalje, župa je sudelovala na pokrajin* skom sletu u Splitu sa 384 člana. Koncem meseca augusta priredila je župa svoj prvi župski slet u Karlovcu. Oda-ziv društava bio je dobar, no uspeh usled vrlo nepovoljnog vremena nije sc mogao tačno označiti, jer su radi velike kiše, koja je tog dana padala, morale nekoje točke otpasti. Nadalje js župa priredila 2 lakoatletska takmi* čenja. Odaziv društava bio je slab, dok je rezultat takmičenja bio povoljan. Župa je sa svojim izaslanicima sudelovala kod .sviju akademija i jav* nih vežba učlanjenih društava i četa. Zakazani ^dvodnevni prosvetni tečaj nije sc radi slabog odaziva mogao o drža ti, več je odgoden za kasnije. Župa je takoder sa svojim prednjač* ki m zborom sudelovala u Mariboru. Da župa posvečuje osobitu pažnju školskoj omladini vidni je dokaz, jer je koncem mcseca juna upriličena prva javna vežba pod naslovom »Dan školske i sokolske omladine«. Nastup je bio odličan i premašio je svako očekivanje, jer se je tog dana našlo na okupu preko 900 naraštajaca i na* raštajki, te školske omladine. Sve ka* tegorije bile su na višini, a vežbe od-vežbane na potpuno zadovoljstvo Za ovu priredbu stekli su velike zasluge naši prokušani stari sokolski radnici brat Karl Kubiček i brat Branko Blaš-kovič. Da su se sve priredbe i tečaji mogli održati, ide velika zasluga ban* skoj upravi, koja nas je u našem teš- kom i početnom radu fimmcijalno po-mogla. Financijalno stanje župe za sada je jako slabo, jer kako je po-znato, novo osnovana društva oslobo-dena su prvu godinu od župskih do* prinosa. Župskih domova ima do sa* da žalibože samo jedan, dok se kod drugih društava sokolske vežbe obav* ljaju u školskim prostorijama i vež* baonicama. Nekojim društvima bila bi preka potreba gradnja domova, ali usled teškog gospodarskog stanja, u kojem se nalazi naša zemlja, mova to hiti odgodeno na bolja vremena, feh-nički odbor župe stvorio je program več i za sledeču godinu. Naročito su u toku pripreme za pretstoječi svesokolski slet u Pragu. Pre pohoda u Prag, održavače po mogučnosti sva sokol* ska društva i čete svoje javne vežbe, dok bi se župski slet pre polaska u Prag . imao održati po svoj prilici u Ogulinu. Na slet če biti u glavnom pri-pušteni vežbači i časništvo društava i župa, dok ostalo članstvo u retkim ,iz-nimkama. Piigodom stogodišnjice ro* denja dr. Miroslava Tyrša sprema prosvetni odbor jedinstveno predavanje za sva društva i čete, te če osim toga predavanja održavati i akademi* je tehničkog smera. Pod konac napo* menuti mi je, da su svim društvima i četama preporučene štednje za po* iazak u Prag i u svrhu nabave sveča* nih odora. Mirko Malovič, starešina. Sokolska župa Kragujevac Stanje Sokolstva u župi Kragujevac relativno je dobro. Perspektive za njegovo napredovanje u budučnosti bile bi znatno bolje da ima dovoljno obučenih prednjaka, tehničkih i prosvetnih. Nedostatak ovih jedan je od naj važni jih razloga što se moralo obustaviti osnivanje novih društava i četa u mnogim mestima. Gledište uprave župe bilo je: bolje je imati de* set sokolskih jedinica, koje če sokolski raditi, nego stotinu bez obučenog i sokolski upučenog vodstva. Danas župa Kragujevac broji 17 društava i 12 četa, prema 10 društava, koliko je bilo u prošloj godini. Ovaj porast bio bi znatno veči, može se tvrditi čak i dva puta veči, da.se prilikom obrazovanja sokolskih jedinica vodilo računa samo o raspoloženju onih, koji su za svoja mesta tražili nove čete ili društva Ali, pred opas* nošču da rad po novim društvima ne bude dovoljno intenzivan i potpun, da se — zbog oskudice sokolskih voda — sasvim ne umrtvi ili ne krene stranputicom, uprava župe je morala da obustavi osnivanje novih sokolskih društava, koja ne daju dovoljno jem* stva za potpun uspeh. Kad se ove so* kolske jedinice, koje sada pošto j e, potpuno osposobe za rad pristupiče se osnivanju'novih. Brojno stanje u prošloj godini kod 10 društava, bilo je ovako: člano* va 960, članica 226, muškg naraštaja 304, ženskog naraštaja 151, muške dece 366, ženske dece 282. Ove ,godine osetio se porast u sokolskim pripad* nicima i u starim društvima i u novim. Naročito je porastao broj dece, dok je medutim bio najmanji porast kod članica. Kod 17 društava i 12 četa, koliko ima župa u ovoj godini„sokolskih jedinica, brojno stanje je približno ovako: članova 1400, članica 400, naraštajaca 600, naraštajki , 200, muške dece 1500, ženske dece 1000. — U nekim mestima školska omladi* na u velikom broju vežba po vežbao- Bral Mileje A. Pavlovič nicama, dok u drugim mestima vrlo malo. Ima više uzroka tome. Pre sve« ga, nedovoljan broj prednjaka, pa onda nemanje vežbaonica ili nemanje dovoljno prostora po vežbaonicama. Ponegde su uzrok i školske vlasti, ka* ko nas društva obaveštavaju. Tehnički i prosvetni rad u dru* štvima, koja su imala tehničkog i pro* svetnog osoblja, bio je norinalan. U glavnom radilo se uredno po vežbaoni« cama, pripremale su se utakmice i na* vežbavaju se vežbe za slet u Pragu. Obavezne utakmice za ovu župu iz- vršene su u Kruševcu 11. oktobra 1931. Rezultat je bio povoljan. Uako je prosvetni rad bio skroman i ove godine sastojao se iz predavanja za propagandu, nagovora pred vrstom i predavanja na tečajevima, ipak su neke njegove grane bile vrlo, aktivne. Najaktivniji rad se pokazao u sokolskim pozorištima (n. pr. društvo Kragujevac) i muzičkim sekcijama., U toku godine organizovano je nekoliko tečajeva. Jedan tečaj bio je u Kragujevcu (petnaestodnevni) za svršene učenike poljoprivredne škole, drugi u Trsteniku. Organizovalo ga je Učiteljsko udruženje, ali je na tom tečaju, pored ostalog, predavano: so* kolski sistem, praktična vežbanja, ideologija i istorija Sokolstva. Radili su župski načelnik, župski prosvetar i prosvetar društva Kragujevac. Na ovom tečaju učestvovalo je 22 .učitelja i učiteljice. Uspeh i prvog i ovog dru-gog tečaja bio je lep. Osim toga, iz* vršena su dva župska prednjačka is* pita: u maju i oktobru. Ispit je polo* žilo 14 prednjaka i prednjačica. Sa* vezni tečaj završile su dve članice (sestre Stanišič i Vukosavljevič); dva člana župskog prosvetnog odbora učestvovali su na dvodnevnem Tyr-ševom tečaju u Novom Sadu; tečaj ČOS završili su br. Sleiška i s. Ja* koubkova. I pored ovog rada u prednjačkim školama, stanje prednjaštva u župi ipak ne zadovoljava. Nema dovoljno prednjaka ni po starim društvima, u novim pogotovo. Jer kroz župske predniačke tečajeve prolazi najviše srednjoškolska omladina koja, po za-vršetku srednje škole, odlazi u druga mesta radi produženja školovanja ili radi uposlenja. I u decembru ove godine župa će organizovati petnaestodnevni prednjački tečaj. Materijalno stanje župe i njenih društava nije dobro. Organizovanje novih sokolskih jedinica, obilaženjc i upučivanje, priredivanje tečajeva za prednjake, prosvetare i administrativ* no osoblje, i suviše razgranata administracija, zakupljivanje vežbaonica traži velike materijalne žrtve. U župi irrta svega 5 društava svoje sokolske domove. Sva ostala društva vežbaju u zakupljenim sobama, poneka samo u školskim zgradama. Sva društva se trude da podignu svoje domove, sva imaju odbore za to, svi odbori su vredni, ali u ovim prilikama, bez veče pomoči sa strane, naročito od strane države, neče doči do svojih zgrada Težnja celokupnog rada u župi u idueoj godini biče upućena na to, da se sva društva osposobe za uspešan rad. Uprava župe .če se starati da se po svim društvima osposobe funkcio* neri i stvori dovoljan broj prednjaka. U prosvetnom i tehničkom radu biče obračena naročita . pažnja, da se po svim društvima što svečanije proslavi Tyrševa stogodišnjica. Isto tako va-1 diče se, da što veči broj sokolskih pripadnika, potpuno spremnih, , odu na slet u Prag. I u jednom i u drugom pravcu več se radi. Mnoga društva su zavela štednju kod svojih članova, da bi im omogučila odlazak u Prag. Osim toga, prosvetni odbori imaju da orga* nizuju tečajeve za nove članove, da prirede niz , predavanja i nagovora pred vrstom, naročito predavanja ko* ja če biti priprema za odlazak u Prag. U idueoj godini biče obradena potrebna pažnja . osnivanju i popu-njavanju sokolskih knjižnica. Jednom rečju, proslava Tyrševe stogodišnjice i odlazak u Prag biče glavna briga naših sokolskih jedinica u.idučoj godini. Te dve manifestacije dače novoga potstreka našem Sokol* stvu. Miloje A. Pavlovič, starešina. Sokolska župa Kranj Razvoj naše gorenjske sokolske župe je v popolnem razmahu. Delo je zelo živahno tako v upravnem kot v tehničnem pogledu, kljub temu, da se je naša naloga vsled porasti šte* vila društev in čet skoro potrojila. Prvo polletje je bil T. O. zaposlen s pripravami za župni naraščaj ski in članski zlet. Prvi se je vršil dne 14. ju* nija v Radovljici, drugi pa 5. julija v Tržiču. Naraščajski dan je bil obve* zen za vse mladinske oddelke in združen s tekmami moškega in žen* skega naraščaja. Župni izlet pa za vse članstvo in je bil združen s tek* mami članstva. Na naraščajskem dnevu je sodelovalo pri javnem nastopu 320 moške dece, 233 ženske dece, 85 moškega naraščaja in 110 ženskega naraščaja. Tekmovalo pa je 44 moških naraščajnikov v nižjem oddelku in 4 naraščajniki v višjem oddelku. Od ženskega naraščaja 7 posameznic v višjem oddelku in 30 v nižjem oddel* ku. Z uspehom naraščajskega dneva smo v glavnem lahko zadovoljni. Na župnem zletu v Tržiču je sodelovalo pri javnem nastopu 165 članov in 128 članic, tekmovalo pa je 10 posameznikov v višjem oddelku, 75 posameznikov v nižjem oddelku, od članic pa 5 posameznic v višjem oddelku in 40 v nižjem. Obe prireditvi sta v splošnem zelo dobro izpadli. Takoj po župnih prireditvah se je pristopilo k notranjemu delu. Poleg dela župnega prednjaka, ki je obisko* val posamezna društva in čete ter jim dal potrebna navodila m njihovo uspešno delovanje, se je priredil V času od 20. septembra do 3. oktobra župni mladinski tečaj, ki je nudil udeležencem tako teoretično kakor praktično podlago za vodstvo mladinskih oddelkov. Potrebo po tem teČajit je pokazalo dejstvo, da večina društev in čet ni posvečala vodstvu mladinskih Bral dr. Ir a n Šemrov oddelkov dovolj pažnje. Ta tečaj j: obiskovalo 18 bratov in sester, ki so ( skoro brez razlike pazljivo sledili po; sameznim predavanjem ter kazali za snov dovolj zanimanja, vsled česar smemo trdno pričakovati, da bodo to pridobljeno znanje znali z uspehom uporabiti pri svojih društvih in četah. Škoda je le, da v tem tečaju niso bile zastopane vse edinice. Da se odpo-more splošnemu pomanjkanju prednjakov, ki je postalo vsled ustanovit ve novih društev in čet zelo občutno, se je priredil v času od 16. novembra do 30. novembra t. 1. župni prednjaški tečaj. Župna uprava je dovolila udeležencem iz društev, ki so v težkem finančnem položaju, denarno podporo, da se na ta način omogoči v tečaju udeležba vsem edinicam. V župi imamo enega prednjaka s saveznim izpitom, 40 prednjakov z župnimi izpiti in ravno toliko prednjakov z društvenim izpitom. Ako primerjamo, da imamo v zupi po sta nju ob koncu julija 786 moške dece, 637 ženske dece, 293 moškega nara; ščaja, 154 ženskega naraščaja, 540 čin . nov in 234 članic, tedaj skupno tel«-vadečih 2644, je številčno dokazano da je pomanjkanje prednjakov zelo občutno Največje nade stavi celokup* na župna uprava na župnega prbd njaka brata Rakarja, ki je pa šele me* seca julija nastopil svojo službo. Od 34 edinic, to je 28 društev in 6 čet, ima 14 društev lastne domove. Število sokolskih domov pa se bo v doglednem času pomnožilo, ker se namerava zgraditi sokolski dom v Šenčurju, na Koprivniku in v Gorjah. Poleg tega tudi agilne sokolske čete delajo na to, da pridejo čimprej do lastne strehe. Omenjenih 14 društev telovadi v lastnih telovadnicah, od ostalih društev telovadijo 3 v šolskih prostorih, ostala društva in čete pa imajo deloma najete za telovadnico prostore v privatnih poslopjih, oziro* ma telovadnic sploh nimajo in telova dijo le v letni dobi, ko je mogoča vadba na prostem. Bodoče delo bo treba posvetiti predvsem predpripravam za praški slet, izpopolnitvi društvenih smučar skih odsekov, prireditvi župnega smu čarskega tečaja in organizaciji tekem, na spomlad pa -organizirati tečaj za lahko atletiko in do poletja izdelati pravilnik za sokolska taborenja. Župni provsvetni zbor se je vršil 12. aprila t. L. kjer se je med drugim sklenilo opozoriti župno upravo na važnost idejne .izobrazbe pri župnih predn jaških tečajih. Da društvom ne bo treba iskati predavateljev izven župnega teritorija, je župni PO dal poziv vsem članom, ki bi imeli veselje do predavanj, naj se javijo, in se jih je pozivu dokaj odzvalo. Dne 14. junija t. 1. pa se je vršila prosvetna konferenca, pri kateri je bilo zastopanih 22 včlanjenih edinic. Na tej konferenci sc je razpravljalo o organizaciji prosvetnega dela in o medsebojni pomoči pri prosvetnih prireditvah. Sklenilo se je, naj priredi župa vsako leto prosvetni dan, na ka terem imajo priliko sodelovati vsa v župi včlanjena društva. Po sklepu na tej konferenci se je župni PO zani* mal glede gostovanj ljubljanskih lut* karskih odrov v naših društvih in dosegel, da bo lutkarsko gledališče So kola I prirejalo gostovanja. Tudi radi snovanja novih knjižnic se je započc; lo vse potrebno. Župa si bo nabavila tudi nekaj gledaliških iger, ki bodo društvom na razpolago. Društva goje petje in dramatiko ter imajo nekatera tudi svoje godbe. Po vseh društvih so se vršila predavanja idejne vsebine, župni PO jih je opozoril, da mora biti Tyrševo leto posvečeno v prvi vrsti idejni vzgoji. V mnogih društvih zelo trpi delo, ker so preobremenjena z dolgovi za postavitev svojega društvenega doma, radi česar bi bila nujna izvedba sanacije v smislu svoječasno podanih predlogov. Ob koncu leta 1930. je štela župa 2166 članov in 763 članic, skupaj torej 2929, dočim šteje danes 2701 čla* na in 949 članic, torej skupaj 3650, ter je torej narasla za 621 članov in članic Dr. Fran Šemrov, starešina. Sokolska župa LjuMfana Stanje Sokolstva na ozemlju Sokolske župe Ljubljana je v splošnem zadovoljivo. Gotovo pa je, da bo nje* i!ov razvoj v bodočnosti še bolj razveseljiv, če bodo obmolknili tajni in očitni nasprotniki Sokolstva in ko se otopi ostrost gospodarske krize. Župa šteje 50 sokolskih društev, konec leta 1930. le 42, število sokolskih čet je zrastlo v letu 1931. od 3 na 15. Vzporedno s številom sokolskih edinie je rastlo tudi število sokolskih pripadnikov. Njihovo stanje ob koncu uta je bilo: članov 6073, članic 1983, ikupaj članstva 8056 Naraščaja j) moškega 845, b) ženskega 431, sku* paj 1276; dece a) moške 605, b) ženske 601, skupaj 1206. Vseh sokolskih pripadnikov je bilo torej 10.538. V letu 1931. so se pomnožili: člani za 2025 na 8098, članice za 653 na 2636, torej skupno za 2678 na 10.734; nara* ščaj a) moški za 246 na 1091, b) ženski za 156 na 587, torej skupaj za 402 na 1678; deca a) moška za 1278 na 1883, b) ženska za 1018 na 1619, sku* pai za 2296 na 3502. Vseh sokolskih pripadnikov je sedaj 15.914, torej znaša v letu 1931 prirastek 5376, t. j. 51%. ,Manj zadovoljiv je prirastek pri članicah in pri naraščaju. Seveda se pa ne more smatrati ves prirastek za kleno zrno, mnoge je privabila v sokolske vrste materialna konjunktura; te suhe lističe bo odnesel prvi pih z mogočne sokolske lipe. Ni pa dvoma, da bi Sokolstvo med šolsko mladino moralo zavzeti veselejši razmah kakor je bil opažati do sedaj, kar se pa bo doseglo šele tedaj, ko bodo vsi pedagogi prožeti s sokolskim duhom. Župno načelništvo je delo letos poglobilo in okrepilo, zaznamovati se more razveseljiv napredek, h katere* mu je pripomogel predvsem požrtvovalni župni prednjak, ki je delal v po« sameznih društvih neumorno. Od 65 edinic, ki jih .danes šteje župa, jih je priredilo 44 svoje dru* štvene javne telovadne nastope, ki so v.primeru z lanskim letom pokazali lep napredek. V župi sta se vršila dva okrožna zleta, in sicer za kamniško okrožje v Dobu in za ribniško v Ribnici Okrož* ni zlčt v Ribnici in z njim združene okrožne tekme so pokazale zadovo* ljivo delavnost društev, dasi bi bila udeležba lahko večja. Pri kamniškem okrožnem zletu se pa žal ne da govo* riti o uspehu. Da se vsaj nekoliko zmanjša občutno pomanjkanje prednjakov, je župno načelništvo priredilo dva pred* njaška tečaja. Prvi je bil namenjen za vodnike(ce) naraščaja in dece, drugi je pa imel namen usposobiti vadi-teljstvo v novo ustanovljenih društvih in četah. Mladinski tečaj je obiskova* lo 18 članov in 25 članic iz 25 društev, v drugega pa se je priglasilo 40 bratov in 55 članic. Z uspehom obeh te« čajev, v kolikor se more presoditi po pridnosti in dobri volji posetnikov, smemo biti zadovoljni. V smislu sklepa saveznega načeh ništva je priredilo župno načelništvo župne tekme na orodju in v lahki atle* tiki, Pri orodni tekmi je tekmovalo 86 članov. 56 članic, 65 ženskega nara* ščaja, 89 moškega naraščaja, v lahko-atletični tekmi pa je stopilo na tek* movališče 39 članov, 24 članic, 41 moškega in 39 ženskega naraščaja Doseženi uspehi pri obeh tekmah so bili zadovoljivi. Župa se je udeležila tudi- savezne tekme v igri »Odbojki« po vrsti članov in ženskega naraščaja iz Ljub« ljanskega Sokola in moškega naraščaja iz Ljubljane II; vse tri vrste so se uspešno borile za zmago. CIICORI1A OKUSNA IN ZDRAVA JE KOLINSKA KAVA 3ra3 dr. Josip Pipenbacher Za prihodnje leto obstoji namera, prirediti župni zlet v Ljubljani, ki bo posvečen proslavi spomina lOOletnice rojstva dr. Miroslava Tyrša. Župno načelništvo je že pridno na delu s pri? pravami. Z zletom bodo združene tu* di župne tekme in župna akademija. Priprave za vsesokolski zlet v Pragi so v polnem teku Mnoga dru* štva imajo organiziran fond za štede* nje. Pričakuje se torej, da se bo zleta udeležilo precejšnje število članstva in naraščaja. Materialno stanje sokolskih edinic je po večini neugodno pri- dru* štvih, ki so se zadolžila pri gradnji sokolskih domov, ki jih je na teritoriju župe 19 dograjenih, dva pa sta v gradnji. Ker se pri gospodarski krizi, vi tišči zlasti sokolske in Sokolstvu naklonjene kroge, ne morejo pričakovati znatnih daril, se bodo zadolžena društva mogla otresti svojih bremen le z velikopotezno finančno akcijo, ki se pričakuje od Saveza SKJ. Župa sama bo pa svoj program v omejenem obsegu mogla vršiti le, če bodo do* lodki obdržali vsaj svojo sedanjo višino. — Seveda bi pa župa morala svoj delokrog razširiti. Služba zdrav* niškega odseka, ki bi se morala raz* tegniti na vse župne edinice, sedaj vsled pomanjkanja denarnih sredstev sploh ni prišla do izraza; istotako se tudi gradbeni odsek radi istega vzro* ka ni mogel povzpeti do zaželjenega dela in poleta Le točno plačevanje župnih prispevkov, ki bi se s pora* stom sokolskih pripadnikov zmeraj večali, in izdatna banovinska podpora bi ustvarila materialne pogoje, pod katerimi bi mogla župa uspešno vršiti vse svoje naloge in oživotvoriti ves svoj načrt. Dr. Josip Pipenbacher, starešina. Sokolska župa Maribor Sokolska župa Maribor in delo v njej ima danes dvojen karakter: še vedno se razvija Sokolstvo na ozemlju te župe na širino, obenem pa je delovanje že tudi usmerjeno v globi* no. Število edinic še vedno raste, v edinicah pa se že tudi opaža filtracija, po koji docela naravno odpadajo elementi, ki so se ob snovanju edinic priglasili iz bilo kakega oportunizma ali pa iz kakih drugih motivov. Danes se že vrši kristalizacija, tako da bo ono, kar bo ostalo čez leto, dve, res čisto sokolsko Dne 31. decembra 1930. je župa štela 60 društev in 26 čet. Ko je bila osnovana letos v marcu župa varaž dinska, h kateri je odpadlo ozemlje Medjimurja in Podravina s tamošnji-mi sokolskimi edinicami, je župi Ma* ribor ostalo 51 c'tuštvo ter 21 četa. Do sedaj je to število poskočilo na 54 društev (na novo osnovana društva Ribnica-Josipdol, Ločen, Maribor III in Svečina) in 35 čet (nove čete Libe* lice, Šent Jernej, Zg. in Sp. Polskava, Sv. Duh na O. v., Velka, Sv. Jurij v Sl. g., Ivanjkovci, Brežovci, Benica, Gederovci, Sv. Andraž v Sl g., La* por je, Gor. Petrovci). Ob organizaciji župe Varaždin je župa Maribor štela 5241 članstva, 1505 naraščaja in 3083 dece, Ta števila so se dosedaj povišala na okroglo 6764 članstva, 1983 naraščaja in 4211 dece. (Točna števi* la bo možno podati šele po stanju 31. decembra.) Kakor povedo številke, je prebivalstvo pravilno razumelo vladarjeve besede ob priliki lanskega beograjskega vscsokolskcga zleta in volitve 8. novembra odpirajo še tudi lepe auspicije za bodočnost, kajti imamo še celo vrsto celo večjih krajev, kjer sokolskih edinic še ni, a ka* mor ho treba zanesti sokolsko misel. Če vidimo bodočnost Sokolstva v mladini, tedaj moramo ugotovJ4, da je število naraščaja in de < • ! od 25. X. do 1. XI. okružni prednjački tečaj u Dolnjem Miholjcu. Učesnika 13; od 9. XI. do 12. XI. okružni prednjački tečaj za sokolske čete okružja Podravska Slatina. Učesnika 12. Broj prednjaka ne odgovara u ve-eini društava, potrebi. Osnova tehničkog rada za 1932 godinu. a) priredbe: župski omladinski slet u Osijeku 15. i 16. V.; štafetno tr-čanje iz sedišta pojedinih okružja u sedištc župe, kao proslava 100-godiš-njice rodenja dr. M. Tyrša. b) Tečajevi: 3-nedeljni prednjački tečaj, 2- nedeljni viši prednjački tečaj, 3 nedeljni tečaj za učitelje, kratki tečajevi po okružjima, tečaj za laku atletiku i igre. Materijalno stanje u župi ne može se reči da je nepovoljno, ali bi bilo potrebno: 1. posebne prostorije za žup-sku kancelariju, jer je administrativni posao vrlo velik i razgranjuje se sva-kim danom, 2. posebnog župskog prednjaka i prednjačice za nadgled rada po društvima i četama. 3. u svim dru-štvima je vrlo malen broj svečanih odora. Bila bi potreba da se nabava odora organizuje i 4. u mnogim društvima i četama potrebne su sprave. U župi imaju svoje domove 5 društava sa vežbaonama, a bez ovih 3 društva, u zajednici sa drugim 1 društvo, dočim sa gradnjom doma započe-lo je jedno društvo. Opšte stanje vežbaonica i letnih vežbališta zadovoljava. Prosvetni rad u župi kretao se u populariziranju ispravnog shvačanja prosvetnog rada. Imenovani su prosvetni nadzornici po okružjima i odr-žan je lepi broj prosvetnih konferen-cija. Naša župa sprema dostojnu pro* slavu Tyrševe 100-godišnjice rođenja. ~~ ,.pr.°P'san Jc osnutak minimalne knjižnice za sve jedinice. Organizirana je obaveštajna služba za rubriku u »Sokolskom Glasniku«. — Sprema se za sve jedinice oba-vezan »Kalendar proslava« pa je zapo-četo sa razašiljanjem gotovih prigod-nih predavanja. Za polazak na svesokolski slet u Pragu 1932. dane su svima jedinicama direktive za organizaciju putnih blagajna, kako bi sudelovanje župe na ovom sletu bilo što mnogobrojnije i kako bi ovo sudelovanje odgovaralo snazi i veličini župe u našem Sokolstvu. Ing. Dimitrije Petrovič, starešina. Sokolska župa Novo mesio Sokolska župa Novo mesto je bila tekom leta 1931. okrnjena vsled priklopitve Bele Krajine k Savski ba* novini za štiri belokranjska društva in za najmočnejše društvo v župi. So* kolsko društvo v Karlovcu, tako da šteje danes le 14 društev in 4 sokol* ske čete. Ker je v najnovejšem času pripadla Bela Krajina k Dravski ba* novini, je postalo vprašanje priklopiš tve belokranjskih sokolskih društev novomeški sokolski župi zopet aktualno. V tem letu sta,bili ustanovljeni 2 društvi in 4 čete. V župi so za Sokol* stvo razne težkoče. Posebno nasprotujejo Sokolstvu ponekod duhovniki. Vendar se članstvo zaveda svojih nalog in pridno nabira nove člane. Društva počasi, pa stalno napredujejo. Župa šteje danes: moškega članstva 1084, telovadcev 281, moškega naraščaja 192, moške dece 302, ženskega članstva članstva 491, telovad* k in j 98, ženskega naraščaja 104, žen* ske dece 286. Šolska mladina ima pre* malo za Sokolstvo delavnega učitelj* stva. Veliko je namreč učiteljstva, ki bi rado delalo v Sokolu, pa ne more, ker ni prilike, mnogi pa imajo priliko, pa nočejo delati. Članstvo je porastlo od prejšnje* L:a leta za 40 % Sokolstvo se širi med našo mladino, posebno med šolsko mladino, a le tam, kjer jo vzgaja dobro sokolsko učiteljstvo. Tehnično delo je bilo v župi ži* vahno. Po večini društev so se vršili društveni .prednjaški tečaji, sedaj pa se vrši župni prednjaški tečaj, ki ga poseča 25 članov in 12 članic. Vršila sta se dva okrožna nastopa, pri katerih je nastopilo okrog 500 tclovade-čih. Večina društev je imela svoje javne nastope. Vršile so se tudi župne tekme članov in članic po savez* nem minimalnem programu za Г 1931 Stanje prednjaštva v župi še ni zadovoljivo, s predstoječim župnim prednjaškim tečajem pa sc bo, upamo, prednjaštvo precej dvignilo. Materijalno stanje župe je slabo. Za letos ima plačati porez samo 12 društev, ker sta bili dve društvi in vse štiri čete šele letos ustanov* ljene. Pri podeželskih društvih tvo* rij o veliko večino članstva nižji sloji, ki prav težko plačujejo porez, ker ne zaslužijo niti za prehrano in obleko. V vsej župi imajo samo 3 društva lastne domove, pa vsi trije domovi so obremenjeni. Župa se bo udeležila prihodnje leto vsesokolskega zleta v Pragi. Te* lovadci se za to proslavo že pridno Bral dr. Ivan Vasič pripravljajo. Toda tudi doma bomo proslavili Tyrševo lOOletnico čim do* stojneje. Prosvetno delo v župi je obstojalo iz 8 prireditev dramskih in glasbenih in 30 predavanj. V ta zadnja niso všteta obvezna predavanja za novo članstvo, katerih je bilo dose-daj 25. Vrše se v naglem tempu. Župa je v to svrho razmnožila predavanje br. Menarda z Novega mesta »Zgodovina telovadbe«. Dr. Ivan Vasič, starešina. Sokolska župa Novi Sad Uprava župe nastojala je, da se sokolska misao u svima pravcima so* kolskog rada ispoljava čista i svetla, verna tradicijama jugoslovenskog So* kolstva. U svom radu uprava župe postupala je veoma obazrivo, naročito pri osnivanju novih sokolskih jedini-ca, jer je ove nove jedinice osnivala samo tada, kada se več pokazala do-voljna sigurnost za njihov opstanak i napredak. Saradnjom svih članova uprave, 'koji su pokazali največu so-kolsku Ijubav i požrtvovanje u sokol* skom radu, postignuti su vidni rezultati. Bral dr. Ignjat Pavlas Župa ima 6638 članova, 1397 čla* niča, u odori 902 člana i 87 članica. Sa muškim i ženskim naraštajem i decom ima vežbajučih članova 14.808. Vežbaonicc su u 4 sokolska doma, 38 škola, 2 gostione, 17 privatno; ne-maju stalnu vežbaonicu 2 društva. Letnjih vežbališta ima 10 sopstvenih, 36 školskih, 14 privatnih. Župa ima 39 knjižnica, 18 pozornica, 3 glazbe, 2 fanfare, 2 tamburaška zbora, zasta* va članskih 11, a naraštajske 2. Društva su održala 53 javne vež* be. Župski prednjački tečajevi održa* ni su: za članove od 17. do 26. marta, za članice od 6. do 10. aprila, a župski ispiti održani su u oktobru. U prošloj godini nije održan župski slet. Župske utakmice za članstvo i naraštaj održane su 13. i 14. juna u Subotici (157 utakm.). Utakmice u odbojci 23 aug. 1931. Okružni sletovi održani su u Apatinu (633 vežbajučih), Titelu (479 vežb.), Kuli (711 vežbajučih), St. Bečeju (640 vežb.). — Župa svog glasila nema. Stalnog žup* skog prednjaka župa nema. Župski prednjački ispit ima 51 član, 10 članica. Dr. Ignjat Pavlas, starešina. Sokolska župa Sarajevo I u ovoj godini posvečivali smo največu pažnju radu u postoječim društvima u cilju, da ih osposobimo da potpuno vrše svoju sokolsku dužnost. Istodobno se radilo i na podizanju novih društava i na stvaranju sokolskih četa u pojedinim društvima. Akcija u tom pravcu vodena je vrlo oprezno, jer smo polazili sa stanovišta, da se nova društva i nove sokolske čete sme-ju formirati samo onde, gde za to predleže svi potrebni uslovi. U god. 1931. osnovano je sedam novih društava, tako, da danas u svemu župa broji 24 društva. U god. 1930. bilo je svega šest sokolskih četa, a u god. 1931. osnovano je 12 novih sokolskih četa. Na 15. nov. 1931. brojila je župa Sarajevo u Sokolskim društvima 6.424 sokolskih pripadnika i to: 4.312 članova, 606 članica, 413 vežbača, 128 vež-bačica, naraštaja muškog 426, ženskog 173, muške dece 541, ženske 366. U sokolskim četama bilo je toga dana 1803 pripadnika i to: 1536 članova, 86 članica, 494 vežbača, muškog naraštaja 281, tako da je u svemu u društvima i četama bilo 8.227 pripadnika. Usporedivši to stanje sa stanjem na 31. dec. 1930. vidimo, da je prirast svih pripadnika bio za 3. 313, ili pojedinač-no članova je bilo za 2.635 više, članica za 291, vežbača za 521, vežbačica za 109, muškog naraštaja 222 više, ženskog naraštaja za 72 više, i ženske dece 55 više, dok je muške dece bilo za 32 manje. Župski slet održan je 4. novembra o. g. u Sarajevu, a istog dana i župsko natecanje. Takmičilo se 37 članova, 12 članica, 25 muškog naraštaja i 18 ženskog naraštaja. Okružnih sletova nije bilo, jer župa nije podeljena na okružja. Kod nas se još uvek oseča osku-dica prednjaka. Imamo svega 26 kva-lifikovanih prednjaka i prednjačica. Materijalno stanje župe je dosta slabo. Finansijska sretstva su ogranieena, što onemogučuje potpun polet. Potrebe pojedinih društava su znatne. Mnoga društva oskudevaju u prostorijama. Svoje domove imaju društva u Zenici i Palama. Društva u Visokom, Brezi, Novom Sarajevu i Sarajevu več imaju obezbedeno zemljište i izvesnu svotu novaca, tako da se nadamo, da če moči Br 1 đr. Vojislav Besarović početi sa gradnjom domova u g. 1932. S največim oduševljenjem je vršen rad u sokolskim četama, gde je posvečena naročita pažnja prosvetnom podizanju Sokola, a u isto doba smo nastojali da naši Sokoli budu upučeni u najvažnije privredne radove na selu i poučeni u najosnovnije higijenske potrebe. Zahvaljujuči predusretljivosti Uprave Drinske banovine, našoj brači seoskim Sokolima pružena je danas mogučnost da u poljoprivrednim te-čajevima u Butmiru steknu potrebno znanje za rad na selu. Ti tečajevi tra-ju 5 meseci, a uvedeni su na naš poti-caj i zamenjuju predašnju poljopri-vrednu školu u Butmiru. U toku leta pojedina društva i čete razvile su svoje zastave i tim povodom priredile dostojne manifestacije u pojedinim krajevima, čime se znatno doprinelo produbljenju sokol- ske misli. Zastavu je razvilo sokolsko društvo u Palima i seoske čete u: Mo-krom, Raskršču, Hadžičima, Blažuju, Ilidži i Renovici. Naročito je uspela svečanost razvijanja sokolske zastave u Palima. Zastavi je kumovao ban Drinske banovine brat Velimir Popovič. I u našoj župi vrše se spreme za pretstoječi svesokolski slet u Pragu. Naša nastojanja idu za tim, da i naša župa i ovom prilikom uzme dostojna učešča u ovom velikom sokolskom slo-venskom slavij u. Uporedivši rad u godini 1931. sa radom prošle godine možemo mirne duše reči, da Sokoli i Sokolice župe Sarajevo idu sigurnim korakom na-pred u službi velikoj sokolskoj misli. Dr. Vojislav Besarovič, starešina. Sokolska župa Skoplje Skopsku župu sačinjavaju 38 društava, koliko ih je i prošle godine bilo, samo što su 3 društva otpala i pripala sokolskoj župi Cetinje, a 3 društva su novo osnovana. Seoskih četa ima 69, dok ih je u prošloj godini bilo svega 38. Broj pripadnika je.u župi sledeči: 3564 muških članova, 172 ženskih, 701 naraštajac, 342 naraštajke. 1024 muške dece, 724 ženske dece, svega 6526. Porast 22% prema broju pripadnika u prošloj godini. Ovaj porast po-voljan je, kada se umu u obzir mesne prilike i okoinost, da je sokolska ideja tek posle rata počela da prodire u južne krajeve, izgledi za napredovanje Sokolstva na krajnjem jugu vrlo su lepi. Tehnički rad u ovoj godini bio je intenzivan i mnogo se postiglo; održan je naraštajski dan, dečji dan u važni-jim mestima, priredeno je više javnih vežbi i bilo je 7 jačih sokolskih prire-daba i sletova, kao u Beogradu, Dra-čevu, u Skoplju, u Devdeliji, u Koča-nima, u Kumanovu, gde su priredene uspele župske* utakmice. Sem toga, išlo se u Split s približno 500 članova iz seoskih četa na jugu. Prednjaštvo u pojedinim društvima nije jako, ali pojedini tehničari ističu se jakom voljom i svojim vrednim radom doprinose da sokolske priredbe lepo uspevaju. U nekoliko društava održan je društveni prednjački tečaj, a sada sc održava župski prednjački tečaj u Skoplju. Prosvetni rad u pojedinim društvima osrednji je, dok je u župi u posledne vreme naglo krenuo u na-pred. Župski prosvetni odbor čini napore da se omladina vaspitava u sme-ru da bude što plemcnitija, da joj sokolska ideja osvetla razum i da ju dovede na veči stupanj savršenstva. Odr-žana je jedna prosvetna konferencija pre desetak dana, sada se štampaju 6 sokolskih knjižica, odakle če sokolska omladina da crpi znanje o Sokolstvu. Kod župskog prosvetnog odbora postoji najbolja volja za šircnje sokolske ideje, a svakako da če se usko-ro osetiti efekat tog napora. Materijalno stanje župe je nešto slabo, a iz razloga što se sokolska s vest nalazi u stanju budenja, članstvo teško plača prinos, sem toga i same ekonomske prilike u zemlji onemo-gučavaju da se župa finansijski ojača. Sokolskih domova ima 9 i 3 se zi-daju, svega 12. O priredbama, svečanostima, proslava za iduču 1932. godinu ovih dana če pasti rešenje. Za odlazak u Prag vežbači izvode potrebne vežbe, i uprava župe reducirala je svoje izdatke na minimum, da bi se uštedio novac za odlazak na svesokolski slet u Prag. Ing. Rade Ubavič starešina. Sokolska župa Split Sokolstvo u Sokolskoj župi Split s matičnim društvom u Splitu vuče svoju lozu iz onog perioda narodnog preporoda, kada je, osnovavši se kao Hrvatski Sokol otrag 40 godina, razvilo zastavu otvorenoga slobodarstva, neustrašivosti u borbi s Austrijom i tuđinskim parasitima. U tom duhu ono se je dalje solidno i postojano razvijalo. Krozanj su prošle najborbenije mlade generacije, koje su u javni i privatni život unele duboko zarezane brazde rodoljubnog oseča j a i sokolske etike. Vera u narodno jedinstvo, prova-dano čestito u svim konsekvencama, otvorenost i doslednost u ispovedanju svojih načela, odlučnost u obrani svog uverenja, daleko od svakog licemerstva i zadnjih misli, odlike su našeg sokolskog članstva. Ta krasna svojstva odnegovana su brižno decenijima u plemenitoj utakmici i slobodnom razvoju Sokolstva. Ovo je najdragoceniji kapital, kojim raspolažemo u našim sokolskim redovima, a jedino razumno čuvanje tih vrednota s naše Strane i svi ju faktora, koji Sokolstvu žele da pomognu, omogučiče proces razvoja u tom smeru, očuvače izgradeno i stva-rati nove mogučnosti za zdravi i soli-dan razvoj sokolske misli na našem Jadranu i u opde. Bral dr. Mirto Buić Ekonomske prilike sokolskog* članstva na području župe opeenito su inače slabe* ali ova godina je upravo katastrofalna. Snaga našega članstva leži prvenstveno u seljaku, ribaro i radniku. Nevolja je, da se vino ne prodaje ili sasma u bescenje, pšenicu stopo plača, riba ide takoder u bescenje, a tvornička 1 gradevna delatnoet rapi-dno pada i raste besposlica. Pauperm-ranje naših širih, a i srednjih slojeva uzrokom je velikim neprilikama, koje župa u svom radu susreče. Opčine su retke, koje su u mogućno9ti da i u čednom opsegu podupiru Sokolstvo, a sama banovina $a svoje pasivnosti do sada je mogla da predvidi u budžetu tek oko 45.000 Din u ime potpore župi. No uza sve to, našu su društva de Iatna i daju u največem broju mnogo truda da pod ovim teškim okolnostima razvijdju društvenu delatnost, svako u onom smeru, u kom može. Tako se je u župi uz 2 predratna doma, u Splitu i Sin ju, sagradilo još tri krasno uredene sokolane u Solinu, Vra-njicama i Makarskoj, a akciju za gred nju poduzela su još tri društva. Dve trečine društava iznajmljuju dvorane. To je ona silna pogonska snaga sokolske ideje, ko j a stvara čudesa. Ovo je trajno i najvrednije. Pod konac godine župa broji 39 društava i 7 sokolskih četa, dok je u osnutku 6 društava i četa. Pripadnika s vi ju kategorija: članstva i naraštaja župa broji preko 6000. U osnivanju novih društva postupa se oprezno, jer se prvenstveno traže nužne minimalne pretpostavke. Poteškoča leži i u torne, što se ne raspolaže dovoljnim brojem izvežbanih funkcijonera i tehničara. Od školovanih slojeva najaktivnije jc učiteljstvo, dok sc s fakulteti!jama nebi mogli baš da pohvalimo u raz meru. Na svaki način može se zadovoljstvom konstatovati, da školska omladina sve više učestvuje u Sokolstvu. Tehnički se je rad u ovoj godini odvijao u znaku »Sleta Sokolstva na Jadranu«, o čemu je podan i detaljni izveštaj u oktobarskom broju župskog glasila »Soko na Jadranu«. Održan je 14 dnevni tečaj sa 30 učesnika. Slet Sokolstva na Jadranu bio je najveći dosadanji župski pothvat. Uče-stvovanje sviju primorskih župa, im-pozantnog broja brače i sestara iz skopljanske, novosadske, zagrebačke i ostalih župa iz cele Jugoslavije, velike delegacije Československe obce sokolske, predvodene od načelnika br. Hel-lera i dr., poljskog sokolskog Saveza na čelu sa omiljelim starostom br. Žanrskim, dalo je sletu karakter jedne nadasve snažne manifestacije, volje slovenskog Sokolstva, da čuVa i brani celokupnom Slovenstvu slobodu našeg Jadrana. Zaigralo je jedno sokolsko srce od Baltika preko zlatnog Praga do slobodnog Jadrana. Moralni je uspeh sleta bio vrlo dobar, organizacija uspela, a tehnički rezultat zadovoljava juči. Slet je postigao divnu harmoniju učestvovanjem u pretsletskim danima velikog broja vežbača i takmičara te vojnika II. armije, kao i školske omla-dine iz Primorske banovine. Po sletu pristupilo se je odmah pripremama za slet u Prag i proslavu lOOgodišnjice dr. M. Tyrša. Prosvetni rad je reorganiziran i drže se po župi SokoSske zastave Molim, tražite novi cenik! i lOSi P Hafner i zavod za umetno vezenje • Ljubljana, Prisojna ul. 5 (Tabor) prosvetni tečajevi, a T. O. je več pri-premio i razaslao društvima sav izra-đeni materijal za natecanje u g. 1932. Natecanjima dužna su sudelovati sva društva u župi u pojedinoj grupi, koja odgovara njihovu stupnju sposobnosti i posedu sprava. Jednomesečni prednjački tečaj održavače se od 11. jan. do 8. febr., a tako isto i posebna prosvetna škola. Tyrševa proslava priprema se u znaku punog odavanja dužne pošte ispovedaocu večnih ideja i vere u zdra- vi instinkt i spagu naroda, bratstva i ijubavi, a premda su prilike teške, pripreme se vrše, da što veči broj nara-štaja i članstva krene u zlatni Prag, da se na izvoru Sokolstva, ideje slo-bode, bratstva i jednakosti okrepi novim snagama, osveži novim uzorima, kako je voditi i raditi na narod svoj. Dr. Mirko Buič, starešina. Sokolska župa Sušak~ Rijeka y Opče stanje Sokolske župe Sušak-Rijeka nije onakvo kakvo bi bilo za želeti, nu opaža se da se društva i čete, koja imaju volje za rad, a koja nisu osnovana iz bilo kakvih posebnih ambicija i ciljeva, popravljaju u svim smerovima. Razume se, da bolji razvoj tih društava i četa sprečava opča kri* za, koja je zahvatila eeo svet, pa i nas, a najviše sokolski Tad društava i četa sprečava nedostatak društvenih prostorija i vežbaona. Da bi se ovo stanje donekle moglo popraviti, potrebno bi bilo da se u svim mestima, gde Sokolstvo nema svoga doma, a nema nade da če ga skoro imati, do-grade ili u samim zgradama osnovnih i drugih škola vežbaonice, u kojima bi se vaspitavao sokolski i školski podmladak kroz dan, a uveče bi te vež-baone bile stavljene na raspolaganje sokolskim društvima dotičnog mesta. Stoga se obzirom na pre istaknuto nebi smela provesti izgradnja nijedne nove škole, ako nebi u istoj bila pred* videna gimnastička dvorana, u kojoj bi se mogle priredivati sokolske prh rcdbe tehniekog i kulturnog karaktera. Bral Ivo Polič Učlanjenih društava u ovoj župi ima 36, a sokolskih četa 11, pa je pre* ma torne Sokolska župa Sušak*Rijeka porasla u ovoj godini za 7 društava i 11 četa. Sviju sokolskih pripadnika ove župe ima oko 11.000 hiljada, od toga otpada: na članstvo 5050, na na* raštaj 1800, a na dccu 4150. Porast od prošlc godine iznosi: u članstvu 1806, u naraštaju 872, a u deci 1888; sve* u kupno 4566. Medu našom omladinom, naročito medu školskom, širi se Sokolstvo u koliko je dotična vezana na obvezatan polazak školske telovežbe, a inače toliko, u koliko ima dobrih sokolski vaspitanih prednjaku učitelja, koji umeju i hoče da omladinu oduševe i privuku Sokolstvu. Broj omladine u našoj župi je razmerno povoljan, osobito broj dece. Tehnički i prosvetni rad u župi r.tzvijao se je povoljno, pače u nekim društvima vrlo dobro. Da se župski slet ove godine nije održao razlog je torne, što je župa u zajednici sa Sokolskim župama sibe* nik-Zadar i Split upriličila slet jadranskih župa u Splitu, a okrožni sletovi održani su u Aleksandrovu, Gračacu, Kastvu, Lokvama i Rabu, Uspeh okružnih sletova bo je opče povo ljan. sem okružnog sleta u Lokvama, koji je uspeo slabijo radi lošeg vre* mena. Takmičenja su održana u Aleksan* drovu, Bakru, Lokvama i Sušaku, a uspeh istih nije zadovoljio Prednjački društveni 15 dnevni te* čajevi održani su u večini društava, a okružni prednjački tečajevi održače se ovc godine, dok če se župski pred* njački tečaj održati naredne godine u mesecu februaru. Župska prosvetna škola održana je u decembru 1930. god., a ove godine održače sc takoder, i to 6., 7. i 8. de* cembra. Stanje prednjaštva u župi zadovo* ljava, dok če poduzeti vaspitni tečajevi to stanje znatno buduče godine još i popraviti. Materijalno stanje župe opčenito ne zadovoljava potrebama obzirom na odašiljanje prednjaka i učitelja šest* mesečnih tečajnika po društvima i četama, a također odašiljanje članova župske uprave radi raznih uputa orga-nizatorskog smera. Stoga je potrebna čim obilnija savezna pripomoč, jer je nemoguče društva opterečivati večirn porezima od onih, koje danas snose. U župi ima 5 sokolskih domova, od kojih su nekoji opterečeni hipotekarnim zajmovima. pa je poželjno da se tome čim skorije doskoči jednim zajmom s vrlo niškim kamatnjakom ili beskamatnim zajmom, kako je to več svojedobno bratski Savez najavio svim takvim društvima. Župa neče buduče godine prire* diti nijedne veče i znatnije priredbe, več če sve sile koncentrisati oko pri* prema za svesokolski slet u Pragu za što dostojniju proslavu 100 godišnjice Tyrševa rodenja. Pripreme za slet u Pragu su u pu* nome jeku, a župa je sa svoje strane upravila svim svojim društvijna i če* tama okružnicu, kojom ih poziva.da uvedu več sada štednju i da organizuju putne blagajne. Za 100 godišnjicu Tyrševa rođenja župski je prosvetni odbor okružnicom pozvao društva i čete, da se po mo* gučnosti što češče nred vrstama sviju kategorija kratkim nagovorima sete života i rada osnivača Sokolstva — brata Miroslava Tyrša — i da se što više propagiraju njegova načela, a za škupnu proslavu celokupnog Sokolstva očekuju sc upute od bratskog savez* nog prosvetnog odbora u Novom Sadu. Ivo Polič, starešna Sokolska župa Šibenik -Zadar Sokolska župa Šibenik-Zadar za-prema severni deo Primorske banovine, t. zv. Severnu Dalmaciju, poznatu zbog svojih prirodnih lepota i svog siromaštva. Iako su mnoga društva ove župe. osnovana vrlo rano, još u prvom početku sokolskog organizovanja u Dalmaciji, ipak nije mogla sokolska misao da se je jače razvije zbog slabih ekonomskih i prosvetnih prilika, a na-ročito zbog nedostatka vodstva, svoje inteligencije. Široke narodne mase su ostale do danas van Sokolstva, plenom demagogije, verskih i plemenskih uticaja. Tek se u večim varošima, ili u njihovoj bližini, ispoljila jača delat-nost u sokolskom praveu. Pa i tu, gde se pokazala, nije stalna ni napredna, jer je ovisna isključivo o retkim požr-tvovnim pojedincima, koji sav teret posla uzimaju na svoja leda. Sve dok se ne poboljšaju prosvetne i ekonomske prilike, neče Sokolstvo u ovom kraju moči da sc poniduje večem uspehu, premda ono to želi, i premda nacijonalna i državna nužda neophodno traži, da se ova primorska granica što pre sokolski ukrepi. Župa o. god. broji 20 društava i 20 sok. četa (prošlc god. 18. društava i 3 sokolske čete). Broj članstva o. g. iznosi 2858 (prošle 1549), m, naraštaja 233 (poršle 224:, ž. naraštaja 376 (prošle 296), ž. dece 880 (prošle 517), m. dece 370 (prošle 283). Ukupan broj sokolskih pripadnika iznosi o. god. u župi 4854 (prošle 3116). Broj dece iz osnovnih škola, kako se vidi porastao je, dok to nije slučaj i sa srednjoškolskom omladinom. U i neradom, a o tima če župa povesti ozbiljnu reč. Od glavnih priredaba u župi bio je »Slet Sokolstva na Jadranu«, na kom se je i naša župa afirmirala, bilo na javnoj vežbi i akademiji, bilo na natecanjima, gde je pokazala dobre rezultate. Održan je okružni slet u Kninu, te javne vežbe u Šibeniku, Zlarinu, Kosovu polju, Pagu i u Novi-gradu. Uspeh je svih priredaba zadovoljio. Prednjaštvo u župi, dosle ne-jako, osnaženo je donekle sa župskim tečajem meseca augusta o. g., koji je vodio br. Ban, kao i onim društvenim, koji je održalo društvo Preko pod vodstvom br. Šterna. Župa priprema za mesec februar 1932. god. jedan mesečni tečaj, čije su pripreme u pu-nom jeku. Prosvetni odbor agilno radi. Čitav rad kreče se normalno. Po svim društvima župe spremaju se prosvetni tečajevi. Materijalno je stanje župe slabo. Neznatan je prinos članstva, a potrebe velike. Mnoga društva nemaju ni sprava ni knjiga, neka ni svojih vežbaoni* ca. Domova ima gotovih 4, u grad* nji 1. Negde su plemeniti dobrotvori omogučili rad Sokolu u svojim zgradama (Biograd, Novigrad). Nadasve potrebiti dom u Šibeniku napola je sa-graden i čeka na dovršen j e, a sretstava i pomoči ni otkuda. Osnove rada za narednu godinu: održati duh unatoč nedačama, širiti Sokolstvo po selima, spremati prednja-čke i prosvetne tečajeve. Značajnijih priredaba neče biti radi ekonomske krize, izuzev okružni slet u Novigra-du. Sprema se Tyrševa proslava po programu utvrdenom od Saveza. U Prag če članstva vrlo malo, zbog velika troška. Pavao Kovačev, starešina. Sokolska župa Tuzla Sokolstvo je uvek dobro napredovalo u ovim krajevima, koje zauzima tuzlanska župa. Narod je volio i voli Sokole i Sokolstvo, jer u njima vidi borce ža slobodu i narodno jedinstvo. Bral Pavao Kovačev ovoj župi postoje srednje i stručne škole jedino u Šibeniku (gimnazija, uč. škola, trg. i grad. škola sa oko 1500 uč.) Učešče ovih učenika u sokolskim jedinicama neznatno je (oko 100). Uzrok je tome nedostatak podesnih sokolskih vežbaonica, a delom i slabo interesovanje škole za sokolski odgoj Tehnički rad u župi zadovoljava; neka društva su na doličnoj tehn. vi sini, dok druga prednjače nemarom Bral Jovan Petrovič U ovoj godini celokupni rad,župe kretao se u sledečim pravcima: a) Organizacijoni rad: Proširenje sokolske organizacije, osnivanje novih sokolskih društava i sokolskih četa. Davanje inicijative društvima i četama za celokupni sokolski rad, delujuči instruktivno pu-tem uputstava, koje se daju okruž-nicama, objašnjavanjem pojedinih organizacijskih pitanja i davanjem sa-veta u raznim granama rada. U ovoj godini osnovano je jedno sokolsko društvo i trinaest sokolskih četa, pa župa sada ima 23 društva i 33 čete. Sokolskih pripadnika ima u župi: članova-ca 3489, naraštajaca-ki 568, dece 509, članstva u sokolskim četama 1784. Celokupni broj sokolskih pripadnika u župi je danas 6240 prema 4177 koncem 1930. god.; broj pripadnika porastao je za 2063 ili skoro za 50%. b) Tehnički rad: Glavne erte tehničkog rada u ovoj godini su: davanje uputa o organizaciji i radu tehn. organima, u više društava osnovani su prednjački zborovi, ustanovljen je raspored za vežbaone. Održan je četvrti župski prednjački tečaj, prvi župski sokolski tečaj za učiteljstvo osnovnih škola, tečaj za laku atletiku i odbojku. U saveznu prednjačku školu poslali smo jednog brata učitelja i dve sestre učiteljice, u savezni tečaj za laku atletiku jednog brata i jednu se-stru. Po društvima održano je 12 društvenih prednjačkih tečajeva. Održano je šesto župsko nateca-nje za zastave Nj. Vel. Kralja Aleksandra L i natecanje naraštaja za za-stavu brata generala Staje Stajiča. Na natecanju sudelovalo je 36 vrsta. Uspeh natccanja bio je vrlo dobar, a uspesi u nekim granama lake atletike premašili su daleko srednje mere. Članovi tehn. organa pregledali su do danas tehn. rad u 17 društava, a ostalih 6 društava pregledače do konca o. g. Stanje prednjaštva se znatno popravlja a prednjačkim ispitima pri-stupa sve to više članova. U župi ima 5 članova sa župskim pred. ispitom, dvadeset članova i tri članice sa društvenim prednjačkim ispitom; svega 28 kvalifikovanih prednjaka. Vlastite sokolske domove ima jedno društvo i jedna četa, tri društva grade domove, a tri društva vode ak-ciju za gradnju. Od Značajnih tehničkih priredaba u 1932. god. imamo u programu: slet sokolskih četa, natecanje naraštaja i četa, peti župski prednjački tečaj i štafetno trčanje oko župe. c) Prosvetni rad: Taj rad u našoj župi nije još u celosti organizovan onako kako to organizacija i SPO traže; to organizo-vanje se u društvima provodi negde sa više, a negde sa manje uspeha. PO župe izradio je da su sve naše sokolske čete dobile od »Prosvete« iz Sarajeva potrebni broj knjiga za osnivanje knjižnica, isto su tako dobile čete knjiga i od društva »Narodno zdravlje« iz Beograda, a u najnovije doba dobile su nešto knjiga i od »Ma, tiče srpske« iz Novog Sada. Župa je u o. g. izdala drugo izda-nje »Priručnika za župske prednjačke ispite«; isti je odmah potpuno i ras-prodan. Župa je izradila pa su sve naše sokolske čete, koje se nalaze na teritoriji Vrbaske banovine, dobile besplatno po 50 vočnih sadnica. d) Svesokolski slet u Pragu i proslava 100-godišnjice Tyrševog rođenja. Na ovom sletu biče naša župa dobro zastupana; za taj slet načelništvo je več javilo svim društvima, kakova če se natecanja tom prilikom održa-vati, pobrinulo se je da se pravilno uvežbaju proste vežbe u tehn. vodstvu župe, nabavilo se muzičku pratnju za sve vežbe, izdalo stroga naređenja društvima da nabave što više svečanih odora i da osnuje putne blagajne i upo-zorilo se društva na gramofonske plo-če, koje če se ovih dana izdati. Proslava 100-godišnjice rođenja dr. Miroslava Tyrša proslaviče se u celoj župi na najsvečaniji način i tačno onako, kako je to projektovao SPO, pa se u tom pravcu več čine i pripreme. Jovan Petrovič, starešina. Sokolska župa Užice Kada celokupno Sokolstvo kraljevine Jugoslavije slavi svoj praznik 1. decembar, kao dan ujedinjenja Srba, Hrvata i Slovenaca u jednu celinu, iz-lažem kratak izveštaj o razvoju Sokolstva u ovoj župi. Rad u Sokolstvu, kao aktivnoj kul-turnoj organizaciji u župi, pokazuje opšte napredovanje, iako često u suko-bu sa mnogim nerazumevanjima i preprekama, koje mu stoje na suprot. No, ukoliko se uspeha pokazuje, on je uto-liko veči, a usadeno Sokolstvo čvršče. Tim su samim perspektive na bolji rad lepše. Kruna svega je moralna snaga članstva i jednodušnost, koja vlada u župi. Pa i sada, kada gospodarska kriza zadire u sve redove, Sokolstvo se drži, blagodareči tome, što diže duh iznad materijalističkog shvatanja. Broj jedinica u ovoj godini se po-večao i porast njihov neče biti samo na papiru, več i na delu. Društava imamo 11, a sokolskih četa 13, dok je u 1930. god. bilo svega učlanjeno u župi 9 društava, a sokolske čete 2. Oc 9 društava iz prošle godine jedno je otpalo pripadanjem drugoj župi. Ovde se iznosi broj samo učlanjenih jedi nica, dok se broj onih, kod kojih se radi sa pokušajem, ne unosi u prednje stanje. Brojno stanje članstva svih kategorija približno je ovakvo: članova 2050, članica 320, muškog naraštaja 390, ženskog naraštaja 170, muške dece 730, ženske dece 590. Iznosim približan broj, jer se u toku godine uvek brojke povečavaju, naročito kod kategorije naraštaja. Ovde iznosim stanje kakvo je danas. Prema prošloj godini porast je u broju do 2000, što otpada na sve kategorije. Porast se oseča naročito kod omladine zanatlij-skog i trgovačkog reda. Kod školske omladine također, ali on razmerno nije najpovoljniji, što dolazi iz drugih razloga, a ne od same omladine. Tehnički rad u ovoj je godini vrlo dobar, jer se i broj tehničkih voda u župi povečao. Prosvetni rad u društvima je isto pohvalan, dok se u samoj župi na tom polju hramlje. Značajnije priredbe su u ovoj godini: župski slet, održan u Plevljima sa odličnim moralnim i materij alnim uspehom, imajuči u vidu ekonomske prilike celoga kraja, na kome župa leži. Održan jc i tečaj za učitelje-ce pri župi u Užicama, kao i kalemarski tečaj za sokolske čete br. društva Više-grad. Prednjaštvo u župi je tek u razvoju, ali iz čisto materijalnih razloga on ne pokazuje naročite rezultate. Naša želja na tom polju ostvariče se do-vršenjem sokolane bratskog društva Užice. Materijalno stanje župe je u opšte loše. Društva nisu u stanju da odgo-varaju svojim obavezama prema župi pa ni br. Savezu, otuda ni župa nije u stanju podmiruje sve svoje rashode. Večinu tih rashoda podmiruju sama brača župskog starešinstva. Naše materij alne potrebe za sada nisu velike i sa pomoču u 10.000 Din godišnje župa bi mogla da unapredi još više so-kolsku akciju na svojoj teritoriji. Bral Dorde M. Draškič Na teritoriji župe ima samo 1 sokolski dom, svojina br. društva ViŠe-grad. U izgradnji je također 1 od br. društva Užice. U ovoj godini doveden je pod krov, te njegovo potpuno dovr-šenje valja pomoči, kako bi ga u na-rednoj godini mogli predati našim So-kolima da po njemu leču. Kod nekih br. društava formiraju se fondovi za podizanje domova. Sada su vežbaonice večinom u školskim zgradama, no to nije slučaj kod sviju jedinica, te su po neka br. društva prinudena da uzimaju pod zakup lokale, koji nikako ne odgovaraju potrebama vežbaonica. Takav je slučaj br. društva Priboj. Za narednu godinu zbog svcsokol-skog sleta u Pragu i proslave stogo-dišnjice rođenja dr. M. Tyrša, ne misli se spremati nikakva naročita priredba u župi. Pripreme za slet u Pragu teku vec u naj aktivni jem delanju. Župa je iz svoje inicijative naročito skrenula pažnju bratskim jedinicama na to, da provode sokolsku štednju radi što ve-čcg učestovanja na sletu. Na tim pri-premama za slet i dalje če se raditi, kao i na organizovanju Tyrševe proslave kod župskih jedinica, a s obzirom na dobro povečani broj svečanih odora, nadamo se lepom broju učesni-ka na praškom sletu. Đorđe M. Draškič, starešina. Sokolska župa Varaždin Konstituirajuča skupština Sokolske župe Varaždin održana je 22. mar-ta ove godine pa je tako najmlada župa u čitavome Savezu. U toj župi Brat Mladen Belćić udružena su sva sokolska društva i čete sa teritorije upravnih srezova Čakovec, Prelog, Varaždin, Novi Marof, Ivance i Ludbreg. Pre toga pripadala je večina sokolskih jedinica Sokolskoj župi Maribor, sa društvima koje nas je decenijima vezala najuža bratska saradnja, dok je manji deo društava pre 5. decembra 1929. g. bio u sastavu Hrvatskc sokolske župe dra. Perc Magdiča. Kako je u novu župu uspelo sa-kupiti lep broj požrtvovnih sokolskih radnika, to je župa odmah razvila in-tenzivan rad i pomoču mlade ali odu-ševljene braće na selima prodrla i u one krajeve, za koje prijašnje Sokolstvo ni j e ni pomislilo da u njima po-radi. U nekim našim selima razvile su se sokolske čete tako, da bi več sada mogle biti uzorom mnogim društvima, jer je u njima, pored telovežbe, kon-centrisan i sav nacijonalni te kulturni rad sela. Prigodom osnutka pripala su župi 23 društva i 14 četa sa blizu 5000 pripadnika. Danas broji župa 25 društava i 36 četa sa 9640 pripadnika. Broj sokolskih jedinica bio bi još viši, da se sa strane same župe ne stavljaju uslo- vi pod kojima se dozvoljava osnutak društva ili čete, jer bez spremnih funkcionara nebi pojedine jedinice mogle prosperirati. Sadanje brojno stanje župe je ovo: 3845 članova, 502 članice, 1023 muš. naraštaja, 252 žen. naraštaja, 2414 muš. dece i 1604 ženske dece. Dakle je porast, kroz vreme od sedam meseci za 100%. Medu omladinom, u kojoj ima najviše čistog i zanosnog idealizma, naila-zi sokolska misao na oduševljene pristaše, no unatoč toga je broj naraštaja malen. Radi kratkog vremenskog razmaka od osnutka nije još ove godine odr-žan župski slet, ali je zato, pored ve-čeg broja prigodnih nastupa, održano u župi 47 javnih vežbi, koje su imale i jak sokolski propagandistički značaj, jer su ti brojni pohodi Sokolstva oživeli naša inače konzervativna sela, unoseči u njih mnogo oduševljenja, poleta i snažnog nacijonalnog osvešta-vanja. Na tim javnim vežbama takmi-čila su se sela, kqja če od njih, pored dobro izvedenih vežbi, lepše i srdačni-je dočekati braču i sestre iz grada, do-čim je svaki dolazak i nastup vojske da tim vežbama bila prava manifestacija. U mnogim selima nije bilo ni naj-manje kučice, koja nebi bila okičena barjacima i cvečem, da time dokažu sa kolikim je oduševljenjem prihva-čena sokolska misao i kod njih. Medu najjače priredbe spada ona u Kotoribi, gde je uz učestvovanje ve-likog broja Sokolova i mnoštva naroda, na toj istaknutoj tačci naše se« verne granice, razvijen prvi sokolski barjak. Početkom oktobra održana su prva župska natecanja na kojima se je natecalo 209 natecatelja, te su u po jcdinim disciplinama postignuti zamer-ni rezultati. Največi deo ostalog teh-ničkog rada upučen je odgoju sposobnih prednjaka, kojih ima malo. U tu svrhu drži se sada župski pred-njački tečaj, a do sada je održan je-dan jednomesečni, 7 eetrnaestdnevnih i više nekolikodnevnih društvenih prednjačkih tečajeva. Kraj povoljni-jih materijalnih prilika mogao bi se razviti još jači tehnički rad, ali župa ne samo da nema gotovo nikakeog pri« hoda od svojih društava, jer ih je večina tek osnovana, več joj je uskrače-na i dosadanja pripomoč. Prosvetni rad župe je takoder u dobrim rukama i lep broj prosvetara brojnim i najraznoličnijim predavanj ima i nagovorima nastoji da Sokolstvo, naročito na selu, postane sredi-štem sveg kulturnog života. Župski prosvetni odbor sastavlja i razašilje raznovrsna predavanja, a i sam održa-je sokolska, higijenska i gospodarska predavanja us filmove ili diapozitive, koja su od članstva i ostalog seljaštva brojno -posečivana. U župi izraduje se i raspored za proslavu stogodišnjice Tyrševa rode-nja, koja če se dostojno proslaviti u čitavoj župi, napose i župskim sletom, dok se znatan broj Sokolova sprema na svesokolski slet u Prag, da i onde manifestuje svoju pripadnost velikoj slovenskoj sokolskoj zajednici. Nastavili se i do godine započe-tim radom uvereni smo, da če društva i čete Medimurja i ovog dela Hrvat-skog Zagorja uzdiči visoko uzvišeni barjak Sokolstva i time doprineti na-prctku i veličini Otadžbine. Mladen Belčič, starešina. Sokolska župa Veliki Bečkerek Nazivom naše države Kraljevi-nom Jugoslavijom, sokolska se ideja pretvorila u državnu ideju, , usled če-ga je i Sokolstvo svojom ideologijom o stvaranju jedinstvene jugosloven-ske narodne svesti postalo narodni pokret u najširem , smislu reči. Taj sokolski narodni pokret naročito je značajan u Sokolskoj župi Veliki Be« čkerek s obzirom na blizinu dveju granica i na šarenilo stanovništva po veri i narodnosti. Prema tomc Sokolska župa Veliki Bečkerek, sem ideali« stičkog rada, ima i taj zadatak da sprovodi i realnu nacionalnu politiku, koja bi obuhvatila stvarnost, te, po« red iskrene jugoslovenske ljubavi, sa« držala i svest o jugoslovenskom po« kretu. Uslovi za ispunjavanje takvog zadatka postoje u punoj meri i na nama Sokolima stoji sada da, iskori-stivši sve momente, dodemo do pra« voga cilja. To dokazuju sledeči poda tci: Za poslednje dve godine do danas broj jedinica u župi porastao je na 69 društava i 3 čete, koje su osnovane u toku ove godine. Broj članstva popeo se na 3255, članica 461, muškog naraštaja 937, ženskog naraštaja 330, muške i žen« ske dece 5930. Od toga je porast u 1931. godini 620 članova, 80 članica, 220 muškog naraštaja, 50 ženskog na-raštaja, i 570 muške i ženske dece. 0\«j porast dokazuje, da se Sokol« stvo širi s najpovoljnijim izgledom na uspeh. Zasluga za ovaj uspeh pripada, naravno, dobro organizovanom pro« svetnom i tehničkom radu, koji su omogučili, da se u toku ove godine održi 1 župski i 3 okružna sleta sa ženskog 598; dece muške 1954, ženske 1461; u četama ima: članstva muškog 2423, ženskog 262; naraštaja muškog 135, ženskog 40; dece muške 1115, ženske 751. Svega po društvima i četama broji župa: članstva m. i ž. 9593, naraštaja m. i ž. 1627, dece m. i ž. 5281 — dakle svih pripadnika ukupno 16.501. Prirast prema tome iznosi u članstvu 4484, naraštaju 572, deci 2363; ukupno je prirast dakle od 7431 pripadnika. U tim brojevma nije uračunato 1 društvo (Križ) i 17 četa. Ako aproksi-mativno pribrojimo i pripadnike tih jedinica gornjim brojevima, možemo računati sa ukupnim brojem pripadnika naše župe do 18.000. ■ ,,s Bral ing. Nikola Bešlič župskim takmičenjem prilikom žup« skog sleta. Dalje je održano 3 župska trodnevna prednjačka tečaja za uči« telje i tri društvena tečaja za pred-njake i 1 četvorodnevni župski tečaj za društvene prosvetare. Sem toga, jedno odelenje članova takmičilo se u odbojci u Mariboru. Teškoče u tehničkom radu dolaze najviše otuda, što ni župa, ni društva ne raspolažu sa odgovarajučim bro« jem svestrano obrazovanib prednjaka. Pitanje prednjaka iskazuje mnogo truda i napora, koji se teško savla-đuju. Največe teškoče u radu društava potiču od njihovog materijalnog stanja, koje nije onako, kako bi trebalo da bude. A naročito sada, od kako je nastupila i opšta ekonomska krizi-a. Pomoči i priloži teško se prikupljaju u današnjim materijalnim prilikama. Sama župa u materijalnom pogledu živi skoro isključivo od pomoči Du« navske banovine, usled čega jedino najstroža štednja dozvoljava, da se župski poslovi otpravljaju tečno i na vreme. Broj sagradenih domova iznosi svega 3, zbog čega je največi broj društava upučen na vežbaonice i vež-balište u školama i školskim dvori« štima. Program za narednu godinu Jbiče sav u znaku proslave stogodišnjice Tyrša i u spremanju za polazak u Prag. Župa i društva proskviče sto« godišnjicu na najsvečaniji način i či« ne se sve pripreme, da župa u Pragu bude što ,brojnije zastupljena. Izrada d e tal j a za tu proslavu u toku je. A da bi se taj program sproveo u pot« punosti. organizovače se i naročite štednja, koja če omoguciti i put u Prag i nabavku svečanih odora. Ing. NilČbla Beslič, starešina. Sokolska župa Zagreb U našoj župi neprestano nastaju nove jedinice, a u njima raste i broj pripadnika svih kategorija. Ovaj nagli razvitak utiče, na rad župskc uprave. Župska je uprava morala da posveti svoju brigu i pažnju problemu, da nove jedinice ne ostanu bez spremnog tehničkog vodstva i bez voljnih i sposobnih administrativnih radnika. Porast župskih jedinica i pripadnika pokazače ove brojke: Koncem 1930. bilo je 49 društava i 23 čete župe članstva 6083, naraštaja 1259, dece 3679; ukupno pripadnika 10.921. Kada je otpalo Posavsko okružje, koje je pridruženo župi Celje, i to 12 društava i 1 četa sa 974 člana i članice, 204 m. i ž. naraštaja i 661 dete obojeg spola, ukupno dakle 1839 pripadnika, ostalo je u župi početkom god. 1931.: 37 društava i 22 čete sa m, i ž. članstva 5109, m. i ž. naraštaja 2918 i m. 1 ž. dece 2918, ukupno 9082 pripadnika. Danas — po stanju od 16. novembra o .g. — župa broji: 53 društva i 72 čete, dakle prirast za 16 društava i 50 četa. Prema toj statistici od 16. novembra o. g. župa ima pripadnika: u društvima: članstva muškog 5929 ženskog 979; naraštaja muškog 854, piti na tom sletu sa dve posebne tačke i sa svojom akademijom. Štednja je organizovana, a također nabava svečanih odora. Kako je večina jedinica još i 1931. bila oproštena od župskih doprinosa, to je uprava bila upučena na sretstva, koja su na drugi način priticala. Pot-pore, dobrovoljni prinosi. U največem delu utrošena su i troše se župska nov-čana sretstva za održavanje tečajeva i za kontrolni rad tehničara. Predvideni su prihodi podbacili, no sada več ulaze doprinosi društava tako, da rad na tehničkom i prosvetnom polju neče zastati. Prosvetni rad u župi mirovao je godine 1930. do leta 1931.- Valjalo je najpre nove jedinice osigurati u tehničkom pogledu. Od druge polovice o. g. započeo je intenzivan rad i na prosvetnom polju. Održana je župska idejna škola i zbor prosvetara. Dogovoreno je sve za proslavu 100-godišnjice dr. Miroslava Tyrša i za proslavu Stross-mayerova dana (4. II.). Po uzoru žup-ske idejne škole održavaju se i društvene škole radi priprave članstva za 1. decembra. Otštampana su i razasla-ta svim društvima sokolska gesla, koja če u svim sokolanama biti izvešena. Odlučeno je izdavati tzv. zidne novinc, koje če se od vremena do vremena sla-ti društvima. U Zagrebu započela je akcija za gradnju Sokolskog doma, koji če po odobrenju Njegova Veličanstva Kralja nositi ime Njegovog Visočanstva Prestolonaslednika Petra. Zemljište potrebno za ovaj dom darovala je država i grad Zagreb. Usled nezapamčene pri-vredne krize zastala je ova akcija, te če se nastaviti, čim to dozvole privred-ne prilike. Imamo 4 sokolska doma, dva su u gradnji, 55 školskih dvorana na upo-rabu, a ostale jedinice unajmile su privatne prostorije. Delovanje lekarskog otseka razvija se sporo, jer večina jedinica nije za ovaj rad još sazrela. Nadati se je, da če naredna godina i u tom otseku doneti bolj ih rezultata. Župska se uprava nada, da če sa znatnim brojem vežbača(-čica) moči posetiti praški svesokolski slet. Očeku-je od toga poseta izvršne rezultate za svoje mlado članstvo i xa opči napre-dak Sokolstva u župi. Dr. Oton Gavrančič, starešina. Iz lelovežbačkoa sveta O olimpijadi u Los Angelesa Bral dr.aion Gavrančič Tehnički rad u župi išao je zatim da se u prvom redu osposobe dobri i pouzdani sokolski prednjači. U dru-gom redu nastojalo se je izdavanjem različitih vežbi diči tehnički nivo naših društava i smisao za sokolski telesni uzgoj. Župski slet nije se održao več je priredeno sedam okružnih u vremenu od 31. maja do 21. juna o. g. Zajednički izlet župe bio je na slet bratske župe u Split dne 28. i 29. juna, gde su sve naše jedinice nastopile sa svojim posebnim tačkama. Takmičenja održala su se u vremenu kada i okružni sletovi. Takmičilo se je 16 društava sa 208 natecatelja i to 132 muških i 76 ženskih članova i naraštaja. Osim toga održali smo tak mičenja sokolskih četa, koje je mnogo doprinelo širenju Sokolstva na selu. Prvak tog natecanja je Sokolska četa Mašič (Nova Gradiška). Izvršena su i izlučna takmičenja u odbojci u vremenu od 1. do 19. septembra o. g. U patecanju za prvenstvo Saveza SKJ u odbojci nastupila je naša župa sa svim kategorijama. U društvima naše župe kao i se-dištu same župe održano je 25 prednjačkih mesečnih tečajeva, koji su po-jačali prednjački kader sa oko 300 sve žih i mladih prednjačkih sila. Osim toga je održan tečaj za odbojku te 15 jednodnevnih praktičnih tečajeva za proste vežbe. Šestero naše brače i sestara svr-šilo je šestmesečne savezne škole u Ljubljani i Mariboru. Petero brače i sestara svršilo je šestnedeljnu školu ČOS u Pragu. Jedan brat svršio je tro nedeljni lakoatletski tečaj u Berlinu. Jedna sestra svršila je šestnedeljni rit mički tečaj u Luxemburgu. Prednjački ispiti vršili su se dosa-da dva puta, a ispite je položilo 40 društvenih i 24 župskih prednjaka. Stanje prednjaštva u župi je sledeče: 4 sa državnim ispitom učitelja gimnastike, 4 sa saveznim, 24 sa župskim, 85 sa društvenim ispitom. Prednjačkih pripravnika sa jednomesečnim tečajem 523. Prednjačkih pripravnika bez tečaja 76, te vodnika četa sa ispitima 15. Tečaj e ve na strani (gimnastičke ili sokolske) 9. Ukupno 740 prednjaka, pomočnika i pripravnika. Sva društva i čete imaju vežbaonice ili igrališta. Vežbaonice na selima večinom su školske zgrade, koje nisu udešene za vežbanje. U svim se društvima nastoji pobuditi interes za izgradnju vežbališta. Vlastito igralište izgradili su dosada društva Zagreb IV., Zagreb II. (Vrapče) Glina, Petrinja, Pakrac i Pisarovina. Osnovice tehničkog rada u nared-noj godini su sledeče: 14 dnevni tečaj za ritmičku gimnastiku, 14-dnevni tečaj za skijanje, jedno-mesečni tečaj za sprave, 2 jednomesečna tečaja u ferija-ma za učitelje-ice Sokole na moru, 14-dnevni tečaj za laku atletiku, letovanje s taborovanjem, te jednogodišnji prednjački tečaj. U prvoj polovici meseca juna prirediče naša župa svoj župski slet uz sudelovanje svih zagrebačkih škola i vojske. Pripreme za svesokolski slet u Pragu su u punom toku. Župa kani nastu- Iako je posve stalno i što više tačno određeno, da če se olimpijada u Los Angelesu održati naredne godine, i da je u glavnom izraden njen program, ipak praktična strana olimpijade nailazi u glavnom na dve velike zapreke: sveopču gospodarsku križu, koja vlada po celome svetu, a onda to, što javno mišljenje u mnogim državama počinje da proti olimpijskim igrama u sadanjem obliku zauzimlje svoje oprečno gledište. U tome prednjače naročito francuski i švicarski listovi, koji upravo tvrde, da olimpijske igre sadanjega doba nemaju sa starim igrama upravo ništa drugog zajedničkog do li samo ime. Osobito sc naglasuje, da sadašnja natecanja svih vrsta služe samo da se podignu pojedinci, i time se dakle izdašno pospešuje lov za re-kordima i slavom, što nema baš nika-kovog značenja za šire sportske i gimnastičke krugove. To gledište zastupa baš Sokolstvo več dugi niz godina i ono je upravo radi toga bilo smatra-no nemodernim. Kako vidimo, našem »nemodernom« gledištu prilaze takoder i drugi krugovi, koji se bave telesnim uzgojem. Inače pak o tome bi se dalo još mnogo pisati. i Ko če dakle učestvovati na nared-noj olimpijadi, odnosno na njenim) pojedinim takmičenjima u sportskim i telovežbačkim granama? Pri tome, što se tiče puta preko Atlantika, igra opet največu ulogu gospodarska strana. I tu je potrebito odmah ispočetka podvuči, da učešče neče biti tako veliko, kao što se je to mislilo. Inače na-grnuče u Los Angeles masa -američkih sportista, ali time se valjda nivo priredbe neče dignuti. Važnije bi bijo, kad bi učešče iz Evrope bilo veče. Kako donašaju razni listovi, čehoslova-čko Sokolstvo zastalno neče učestvovati, jer je i te kako zaposleno sa svojim IX. svesokolskiin sletom, na koje-mu če se održati takoder i takmičenja za prvenstvo Saveza Slovenskog Sokolstva. Ali ni sam olimpijski odbor ne nalazi se u tako ružičastim financijal-nim okolnostima. Još nije odlučeno, da li če u Ameriku poči čehoslovačka sportska ekipa. A isto je i kod ostalih naroda Evrope. Nizozemci n. pr. na-stoje da u tu svrhu priskrbe novčana sretstva sa raznim priredbama, lutnjama i t. d. U Francuskoj interesovanim organizacijama opet nisu dostatni do-sadanji raspoloživi fondovi, več bi im u tom slučaju morala priskočiti u pomoč vlada i to sa znatnim iznosom od 6 milijona franaka, kad bi imali svi da podu. Švicarski gimnaste slave naredne godine lOOgodišnjicu svoga postanka i svoje učešče na olimpijadi oni su več otklonili, iako je izvestitelj saveza protivno zagovarao. Skupština saveza donela je taj zaključak sa 48 protiv 13 glasova. Posve je pak sigurno, da če u Los Angeles poči Madžari, jer im j« učešče u" financijalnom pogledu več potpuno osigurano od strane vlade i drugih faktora. Austrijanci i Nemci nadaju se, da če ih financijalno pomoči njihovi zemljaci iz Amerike, u koliko im to bude potrebito da bi mogli poslati jednu dostojnu reprezentancu. Kako je pak s Englezima i Italijanima, takoder se još ništa ne zna, ali se može očekivati, da če oni učestvovati. Takoder i Jugoslavija, koja je dosada svoje momčadi slala na razna takmičenja, još se u tome nije odlučila. Naše Sokolstvo o tome još nije zauzelo svoje gledište i baš obzirom na ogrum ne troškove, koje iziskuju jedan ova-kav pothvat, a koje naš Savez nikako ne može da smogne i to radi tolikih potreba, koje se namiču za izgradnju unutarnje organizacije obzirom na njen porast u poslednje dve godine. Kakva če dakle biti odluka u ovoj stvari, nije još poznato. Na svaki način moramo kao kro-ničari da zabeležimo, da če abstinenca izvesnih evropskih nacionalnih skupina olimpijadi umanjiti ono veliko znače-nje, koje joj se je pridavalo u zadnje doba. Inače pak listovi pišu takoder i to, da bi olimpijade imalc biti bolje organizovane, te da bi po svojoj reorganizaciji trebale da u istoriji telesnog uzgoja uopče postati daleko značajni je. fakove pak, kakove su sada, uisti-nu nikako nisu. Sokolska lutkovna pozerišta Prema dogovoru s pretsednikom SPO br. dr. VI. Belajčičem, otvoriče se u najskorije vreme u »Sokolskoj Prosveti« rubrika pod gornjim našlo« vom. Na svojim — za sada — četirim stranicama, koliko če obuhvatati, obradivače sva važnija pitanja, koja se odnose na lutkovnu umetnost u sokolskim domovima. Cilj joj je da diže umetnički nivo več postoječih pozorišta, nastojati da druga sokolska d'ruštva ustanove no« va, širiti ljubav i zanimanje u brat« skim spisateljskim krugovima, da se zainteresirajii takoder i za tu vrlo po-trebnu uzgojnu ustanovu u našem So« kolstvu. Jedna od glavnih poteškoča u ustanavljavanju tih malih pozornica je upravo nedostatak predmetne literature, osobito pak sokolske. Priznaje* mo, da nije laka stvar pisanje za lut« kovna pozorišta, buduči mora pisac da temeljito poznaje sve tajne, tehniku i ustrojstvo tih pozorišta. Pogo« tovo pak dušu dece. Ogleda li se pak nekoliko puta zakulisni život i zaku« lisnu vrevu ovih malih pozorišta, po« staje odmah jasno, kako treba da se rasporedi sam tok rada i prikazivanja. Toliko s tehničke strane. Pogledom na vodiljni lik, kojeg u Dravskoj banovini nazivaju »Gašperček«, biče posebna raeprava u našoj rubrici, koj-u oče-tniemo od merodavnih faktora, jer je ime-»Gašperček« nespojivo s našim pojmovanjem o šali, humoru i satir, jugoslovenskog naroda. Nešto slične ga pisao je več i br. dr. Kovačič v Maribora u jednom od prošlih bro jeva »Sokolske Prosvete«. Mislimo da če baš na ovom polju naši sokolsk; prosvetni radenici pokazati svu svojo bistroumnost i stvorih nov i jači raz mah i temelj te buduče scenske umet nosti, koja če, bez sumnje, biti joši od velike koristi našoj deci u knsnijia svojim po živima. Za taj novi deo naše sokolske prosvete, pozivamo braču i sestre, da saraduju u novoj sokolskoj rubrici s raznim savetima, člancima, izveštaji ma, stručnim referatima, statistikom i sl. S vremena na vreme objavljiva čemo slike raznih scena, novih lutaka, izradenih kod kuče i t. d. Rubriku če uređivati br. J o s o Zidarič za slovenački i br. T o m o Kraljič za srpsko«hrvatski deo. Umoljava se braču saradnike da svoje sestavke blagovremeno ialju kako bi se odmah mogli srediti i dati u štampu več za naredni broj »Sokol ske Prosvete«. Rukopisi neka bude stvarni i po mogučnosti jezično dote; rani, pisani strojem i samo na jednoj strani lista, dok poleđina treba daje čista, neispisana Rukopise, koji se neče vračati, treba šiljati na br. Josipa Zidariča. I1 Ј.ЛИлмм Peettnvn P 1 Л 1 Smuči ■ ЦИјЦ in vse potrebščine kura 1111 pite strokovno najbolje le pri tvrdki A. Goret i L Ljubljana i (Palača Ljubljanske kreditne banke) Zahtevajte cenik s praktičnimi navodili brezplačno! Trgovina c vij edem I. SMOKVINA, SUŠAK Strossmayerova ul. 4 * Odlikovana u Nici diplomom i zlatnom kolajnom Izradjuje: kite cvijeća, vijence, trakove s natpisima itd. Svježe cvijece uvijek na zalihi. Pristne kranjske klobase zajamčeno iz samega svinjskega mesa. Razpošilja od 5 kg naprej po vsej državi I. Rozman LJUBLJANA Sv. Petra cesta 85 „SILA” POMORSKA MEHANIČKA RADIONA SUŠAK / RUŽIČEV A ULICA 17 Brzojavni naslov: SILA-SUšAK TELEFON BR. 283 Popravak Strojeva i parnih kotlova. / Električna varenja. Autogenska spajanja. / Ljevaona željeza I kovina. IGNAC PENNER Telefon broj 69 SUŠAK Brzojavi: Penner iini«nmiim>Mi»iiuuiiumn»uHmn)nnumiiNHMMan INDUSTRIJA SOKOLSKIH POTREPŠTINA Branko Pe№< ^ Kfa'iiee M°rlle 6 Dobavljač Saveza Sokola kraljevine Jugoslavije Brzojavni naslov: „Trikotaža" Zagreb Telefon interurban 26-77 k. C Izradjujem sve vrsti sokolskih potrepština za javni i izletni nastup evih kategorija našega članstva i to tačno prema propisu Saveza Sokola kraljevine Jugoslavije. Slike u originalnim bojama propisnih odijela nalaze ae u knjiži »Organizacija Saveza SKJ“. — Zahtjevajte cjenike i prospekte. — Cijene vrlo ДааИ8ВИ8аКЈШМЦМДаВ1 umjerene, a za točnu i solidnu izradbu jamčim. tvorničko skladište paplra I plsaćag pribora SUŠAK Telefon brol 73. / Poštne Čekovni raillll 38.031 Preporuča se braći Sokolima prigodom nabave košulja, kravata, ovratnika, čarspa za odrasle i djecu te raznih noviteta uz najpovoljnije cijene i u največem izboru Trgovina manufakturne I kratke robe „K PAUNU«, vlasnik V. Dakič — SUŠAK, Trumbićev trg 2 ■вввааввнвввавваввваввваагЈ ^вааввааавввавввавваававававввааввавввнвавввааввввавввваввававвввввввавввввввввввввмававмп I i I SLETSKE ZNAČKE i i e m l : kao i sve vrsti sportske i društvene, emajlirane ili samo tlačene, ta ORDENE I MEDALJE — ČAVLIĆE za posvetu zastava izradjuje u ukusnoj i najlepšoj izvedbi GRIESBACH I KNAUS Tvomica zlatne i srebrne robe, »portskih i društvenih zoakova ZAGREB, ILIČA BR. 15. (VEŽA) s M I e 1 Ш B s I I .»J izradjuje u svojim tvornicama raznovrsnu štampanu i bojadisanu pamučnu robu kao i prvovrsne izrade od umetne svile, kao: „Dagmar" „Zlata" „Persida“ „Crep de Chine“ „Crep Slovene Bemberg“ „Emona Bemberg“ Telefon štev. 2312 Račun pošt. hran. 10.761 UČITELJSKA TISKARNA LJUBLJANA« FRANČIŠKANSKA ULICA JE NAJMODERNEJE UREJENA IN IZVRŠUJE VSA TISKARSKA DELA OD NAJPREPROSTEJŠIH OO NAJMODERNEJŠIH Tiska šolske, mladinsko, leposlovne In znanstveno knjige; Ilustrirane knjige v enobarvnem ali večbarvnem tisku; Ђгобиге in knjige v vseh nakladah, časopise, revlie in mladinske liste. Okusna oprema HustHranlh katalogov, cenikov in reklamnih listov ♦ IKiH IVIIKOV KAVARNA RESTAVRACIJA I4C ZVEZDA €< LJUBLJANA, KONGRESNI TRG Zbirališče vsega narodnega občinstva. V kavarni in restavraciji svira dnevno prvovrstni orkester. Dnevna prireditev plesa. Poleti rasen vrt, pozimi moderna vinska klet. Izborna pijača, gorka in mrzla jedila. Prvovrstna postrežba. Koncert — Dvorana — Ples Se priporočata FRAN in ROZI KRAPEŠ Tiskarna BRATA RUMPR ETA, KRŠKO se priporoča za cenjena naročila Cene zmerne. Zahtevajte ponudbt OKViRI ~ SLIKE - OKVIRJENJE SLIK NAJNOVEJŠI VZORCI OKVIROV I KNJIGOVEZNICA VELIKA IZBIRA 1 ZMERNE CENE! ЕШНВШВШШМВШ MATKO POGAČNIK ~ LJUBLJANA solidno deloi KONGRESNI TRG 12 Ivan Javornik Mesar, prekafevalec In Izdelovalec vsakovrstnih mesnih izdelkov Iz svežega In suhega mesa. Lastni izdelki in moderna hladilnica. Ljubljana, Domobranska cesJa 7 (Stojnica Šolski drevored, poleg Zmajevega mostu) PODRUŽNICA WOLFOVA ULICA 12 GRADJEVNO PODUZEĆE BOREN EMiLI OVLAŠTENI GRADITELJ * SUŠAK ■■ ŽITNIK PETER LJUBLJANA, Ambrožev trg 9 TELEFON 3146 splošno kleparstvo, specialna izdelava strelo- vodov. „Conco“ izolacije. V«/* »> '• v; < analeSkesa in čeSkega suknal BOGATA IZBIRA! A.1E. SKABERNfi LJUBLJANA Svako sokolsko društvo, svaki član i svaka članica treba da nabavi Sokolska knjižnica III. IV. V. VI. VII. vin. Vin. a » 99 99 99 99 n 99 I. sveska: E. Gangl: 0 sokolski ideji. II. „ Ing. Lado Bevc: Sokolsko prosvetno delo. Dr. Miroslav Tyrš: Naš zadatak, smer š cilj. Vekoslav Bučar: Dr. Ivan Oražen. Dr. Miroslav Tyrš: Sokolska gesla. Jan Pelikan: Dr. Miroslav Tyrš. Jan Kren: Cilj sokolskih teženj. E. Gangl: Tyrševo Sokolstvo. (Sloven. tekst.) Isto. (Srpsko - hrvatski tekst.) Svaka sveska stoji 3 Din PUTEVI I CILJEVI U tvrdom povezu 8 Din Franjo Mačus: ODBOJKA (¥OLLEY BALL) U kartonu 12 Din Franjo Malin: Praktički udžbenik češkog* jezika. U kartonu 25 Din Dr. Viktor Novak: SLESLOVENSKA MISAO U kartonu 9 Din 3ugoslovenska Sokolska tatica Xjubljana, ^Narodni dom telefon 25-43 / Siačun poštanske štedionice £jubljana 13.831 MEDIĆ-ZANKL TVORNICE OLJA, FIRNEŽA, LAKOV IN BARV, D. Z O. Z. CENTRALA V LJUBLJANI — LASTNIK FRANJO MEDIČ TVORNICE* LJUBLJANA-MEDVODE PODRUŽNICE IN SKLADIŠČA MARIBOR — NOVI SAD LASTNI DOMAČI PROIZVODIi Laneno olje, fimež, vse vrste lakov, emajlno-lakastih in oljnatih barv. Kemično čiste in kemično olepšane kakor tudi navadne prstene barve vseh vrst in barvnih tonov, čopičev, steklarskega kleja itd. znamke „M E R A K L“ za obrt, trgovino in industrijo, za železnice, pomorstvo in zrakoplovstvo. CENE UMERJENE, i TOČNA IN SOLIDNA POSTREŽBA. ПАСТА 3A ЗУБЕ „ЛИЛИЈА ii Израђена c ментолом и тимолом надмашује све сличне препарате тиме, што јој је конзервирајућа моћ тако трајна, да се свежина у устима осећа и после спавања. — Ко употребљава „Лилија" пасту, гарантујемо, да неће никад осетити зубобоље, па макар да има кварне зубе. — О истини-тости овога навода уверићете се, ако употребите само једну тубу. Израђује: Апотека Илије Ранковића — Шабац 3: ,,AGA-RUSE“ udružene jugosiovenske tvornice acetilena i oksigena d.d. Telegram: Aga Maribor Telefon: Maribor 2248 proizvadja i dobavlja u svakoj množini KISIK I DISSOUS PLIN za autogeno svarivanje i rezanje svih kovina J. BONAČ SIN Ljubljanska kartonažna tovarna, Ljubljana Tovarna za papir in lepenko, Količevo-Domžale Centrala: LJUBLJANA, Čopova 16 Telefon interurban S3-07 Naslov za brzojavke: Bonač sin, Ljubljana Izdelki: Vsakovrstne kartonske in papirne embalaže, krožniki za pecivo, indianer kapselni, vrečice, regi-stratorji in mape „HERMES". LEKARNIŠKE EMBALAŽE. Siva in rjava lepenka, beli in barvasti duplex in triplex kartoni v polah in zvitkih, klobučni papir (Hutpack), papir za kopije, razni ovojni papirji, papirne serviete, toaletni papir „SANOL" i. t. d. Točna postrežba 1 Vse prvovrstne kvalitete I Zmerne cene! Glavna hranilnica r. z. z n. z. pri Sv. Lenartu v Slov. goricah se priporoča slavnemu občinstvu za vse v njeno stroko spadajoče posle Izdaje Savez Sokola kraljevine Jugoslavije (E. Gangl) • Glavni 1 odgovorni urednik Stjepan čelar • Ureduje Redakcijski odsek • Za upravu 1 oglase odgovara Mica Koščeva Tiska Učiteljska tiskarna (predstavnik Francč Štrukelj); sil u Ljubljani