NEKA PITANJA RELATIVNE PRAISTORISKE HRONOLOGIJE MILUTIN GARASANIN D anas jedno od n ajv ažn ijih pitanja, k o ja se u p ra isto riji p o jav lju ju , su p itan ja hronologije bilo apsolutne kao i relativne. Možda je relativna kronologija još k arak terističn ija od apsolutne je r pruža više podataka o m edjusobnim odnosima pojedinih k u ltu ra i grupa. N a tom e polju pojavilo se posle II svet. ra ta više značajnih p u b lik acija, ko je su do- prinele stv aran ju jasn ije slike o hronološkim a odnosima na širim područjim a. U red takvih p u b lik acija spada i R elative C hronology in old W orld Archaeology. Već prilično bogati niz značajnih p u b lik acija, posvećenih tako kom- plikovanim i važnim problem im a apsolutne i relativ n e hronologije praistoriskog doba, u kom e se osobito u poslednjoj deceniji pojavilo nekoliko k apitalnih doprinosa,1 značajno je proširen ovom novom p u ­ blikacijom u redakciji R. E hricha. Delo je nastalo iz niza predavanja, k o ja su na jednom sastanku u Chicagu, decem bra 1952 godine, održali istak n u ti stručnjaci za pojedine problem e hronologije evraziskog pod­ ručja. Već po širini zahvata — svakako terito rijaln o najvećeg — k oji je dosada učinjen u okviru p raisto risk e arheologije, no isto tako i po o bilju arheoloških podataka, b aziran ih dobrim delom n a najnovijim rezul­ tatim a, k o ji često ni užim stručnjacim a nisu u dan ašn je vrem e inten­ zivnog razvoja arheoloških proučavanja u d ovoljnoj m eri pristupačni, zaslužuje ovo delo punu pažnju, k o ju jo š više opravdavaju savesna m etodska obrada i značajni rezu ltati relativno-hronoloških proučavanja. K ako je to danas već postalo uobičajeno kod p u b lik acija ove vrste, prvo poglavje posvećeno je hronologiji po d ru čja n ajp o tp u n ije vezanog za istoriski razvoj — Egipta. No, u obradi ove oblasti (str. 1—27), H. Kantor se u vrlo m aloj m eri oslonila na apsolutno-hronološke, istoriske podatke, trudeći se uglavnom da istakne sinhronizm e relativnog k arak tera , bazirane na arheološkom m aterijalu. Sinhronizm i n a jstarijeg razvoja, k oji u kazuju na p aralele sa Prednjom A zijom su m iraju uglavnom ran ije rezultate 1 K ao najvažnije radove ove vrste pom injem ovde: Cl. F. A. Schaeffer, S tra­ tigraphie com parée et chronologie de l’Asie occidentale. 1 IIme et IIme m illénaire (1948) ; Y. Milojčić, Chronologie der jüngeren Steinzeit Mittel- und Südosteuropas (1949) ; F ritz Sehachem iayr, Die orientalischm ittelm eerischen G rundlagen der europäischen Chronologie, Prähistorische Zeitschrift XXIY—XXXV/1 (1949/50), 17 d d. autorovih proučavanja.2 Osobito značajna u tome je p aralela rani Ger- zean (palestinski halkolit) i kasni G erzean (palestinska bronza), kao i isticanje paralele perioda IV—VI d in astije sa palestinskom ranom b ro n ­ zom III. Sledeči čvorni sinhronizam bio bi onaj izm edju XII dinastije i srednje m inojske faze Ha (Ur. III u M esopotamiji), gde, već poznatim elem entim a u ovom pogledu K antor dodaje i nalaz iz T ota sa m etalnim sudovima, k o ji p re tstav ljaju uzore K am ares stila, a k o ji vezuje za period Amenemheta II. O d posebnog je značaja i u tv rd jiv an je, na osnovu arheo­ loškog m aterijala, sinhronizm a drugog prelaznog perioda E gipta (XIII do XVII dinastije), sa palestinskom srednjom bronzom B II i srednje mi- nojskom fazom III, na šta ukazuje nalaz iz groba u Lisht gde se na sudu oblika pom enute palestinske faze, nalaze ornam enti sre d n je m inojskog perioda III. U obradi Palestine (str. 28—35), W. F. A lbright uglavnom dopunjava podatke H. K antor palestinskim nalazim a, koji u k azu ju na sinhronizme II-III dinastije sa ranom bronzom II-III Palestine. Novi datum i dobijeni metodom C l4 (Q alat Jarm o cca. 4750, n ajra n iji egipatski neolit sa ke- ram ikom -Fayum cca. 4250 pre n. e.) d aju autoru povoda, da unekoliko izmeni svoje ra n ije aproksim acije u pogledu apsolutne hronologije Palestine. Osobito značajne probleme relativne hronologije u S iriji, prven­ stveno na osnovu veoma značajnih proučavanja u dolini Amuq, u sa­ žetoj — možda i suviše sažetoj — ■ formi, o b ra d ju je R. J. Braidwood (str. 34—41). P ri tom e je osobito važna sinhronizacija A m uq A (Hassuna),. Ras Sham ra V (Jericho IX), Amuq B (Hassuna), Am uq C-G (mesopotam- ske faze H alaf-D jem det Nasr), Am uq H -I (Kir'bet K erak, A kadska dina­ stija), Am uq J (T roja IV). Period prve egipatske d in a stije obuhvata vreme Amuq G-H. U poglavju o M esopotamiji (sir. 42—55), A. Perkins iznosi uglavnom poznati hronološki redosled protoistoriskog razvoja u M esopotamiji (Hassuna-Halaf-Obeid-Uruk-Late Prehistoric Djem det Nasr), nadoveizujući d alje sa problem im a hronologije akađskog perioda (grobovi iz Ura), III d in astije U ra i starog asiro-vavilonskog perioda do oko 1500 godine pre n. e., pri čemu su posebno isticane i paralele sa Sirijom i Iranom . U isto vreme autorica je posebno tretirala i izvesne problem e geneze u okviru ovoga razvoja. T ako ona podvlači k a ra k te r Sam arra k eram ike kao lu k ­ suzne robe, k o ja p rati Hassuna grupu, dok je poreklo H alaf keram ike, 9vakako s pravom, sklona da traži u slikanom m aterijalu Hassune. U narednim poglavljim a obradjeni su problem i oblasti k o je su više ili m anje udaljene od n ajstarijih istoriskih k u lturnih cen tara za koje ih vezuju arheološki sinhronizmi. Problem e Iran a dosta iscrpno tretirao je D. E. Mc. Cown (str. 56—68), pokazujući priličnu nesigurnost sinhronizm a, k o ja je posledica nedo­ voljno precizno poznatog m aterijala, i osvrćući se i na važni praistoriski m aterijal Indije, k oji je naročito u novije vreme, postao b o lje poznat široj arheološkoj javnosti. 1 1 H. Kantor, Journal of Near-Eastern Studies I (1942), 174 i d. O d pojava u Maloj A ziji naročito je posvečena p ažn ja jugoistočnom Anatolu, čije probleme, prvenstveno na osnovu rezu ltata iskopavanja u M ersinu i Gozlii-Kule (Tarsus), o b rad ju je H. Goldm an (str. 69—85). Dok se neolitski m aterijal ovog p o d ru čja osobito vezuje za Am uq A-C, u halkolitu. na osnovu poznatih arheoloških nalaza, postoji mogućnost p aralelisan ja sa celokupnim protoistoriskim razvojem M esopotam ije u pojedinim njegovim fazama. A ko se pretpostavljena veza ranog bron- zanog doba I sa Trojom I, m ora sm atrati problem atičnom .3 veza rana bronza II (T roja I na osnovu pojava faze T ro je I u nalazištu ovog perioda u M aloj A ziji, kao i. iz sličnih razloga, sinhronizam rana bronza IH) sa T rojom II c-V, u k o jo j je osobito važna p o jav a takozvanih red crossed bowls pri k ra ju perioda, biće svakako nesum njiva. P ri tome je značajna i mogućnost povezivanja ove faze sa periodom IV—VI dinastije u Egiptu na osnovu nalaza iz groba u Giza. Dok se sre d n ja bronza ovog dela M ale A zije može vezati za Ras Sham ra II i sred n ji k iparski period, kasna bronza odgovara u celini razvoju hetitske d ržav e a u njenoj po- slednoj fazi pojava keram ike kasnom ikenskog g ra n a ry tipa d aje još jed an sinhronizam za niz poznatih katastrofa k rajem drugog m ilenija, u kojim a su vidnu ulogu odigrali »pomorski narodi«. R elativnu hronologiju egejske oblasti, do k ra ja ranog bronzanog doba, o b ra d ju je S. W einberg (str. 86—107). U u tv rd jiv a n ju sinhronizam a ranog bronzanog doba, k o ji pok azu ju hronološke veze sa Egiptom i prednjom Azijom, W einberg se uglavnom služi poznatim činjenicam a, podvlačeći posebno one ko je p ru ž aju mogućnost u tv rd jiv a n ja veze sa Azijom, kao što je pojava red crosed bowls tro jan sk o g tip a u K orakou i Zygouries. A utor takodje s pravom ističe nešto veću starost početka ranog bronzanog doba na Kikladim a, k o ju p o tv rd ju je p o jav a m ladje kikladske grupe toga vrem ena-Syros g ru p e u ranijim ranoheladskim slojevim a u Korakou, Zygouries i Eutresis. U pogledu neolitskih g ru p a W einberg se zalaže za njihovo povezivanje za P red n ju Aziju. O n osobito podvlači vezu p o jav a kasnog neolitika (Larissa-Rakhm ani, k re tsk i neolit, Tigani) sa G hasul-grupom u Palestini i izvesnim pojavim a poznatim još u fazi Amuq B. kao uglačanim ornam entim a. Za ostale p o jav e grčkog neolita, W einberg se trudio da nadje p aralele u pojedinim fazam a protoistoriskog razvoja M esopotam ije. Tako n a jsta riji grčki neolit v ezu je za Hassuna, svoju C orinthian grey w are za U ruk, a D im ini i njegovu tipičnu deko­ raciju za D jem det Nasr. U poglavju o jugoistočnoj i srednoj Evropi (str. 108—129) R. E hrich se trudio da podvuče sinhronizm e izvesnih pojava sred n je Evrope sa onima u donjem Podunavlju, p ri čemu se osobito o slan ja na m aterijal Starčeva i hronologiju Vince. Za veze sa M alom A zijom autor ističe p ojavu sudova sličnih red crossed bowls u vinčanskoj i lendjelskoj grupi (groblje u Zengövarkony), dok je k od starčevačke g rupe osobitu pažnju posvetio vezivanju sa Egejom, ističući naročito p o jav u oblika Sesklo i slikane ornam entike bliske D im ini fazi na istim sudovim a. P ri svemu tome E h rich ističe sledeče sinhronizm e, dokum entovane koriščenjem m aterijala iz literature: češka volutna k eram ik a (zapadnom adjarska 3 Ovu vezu H. Goldman zasniva na t. zv. scored ware,, za koju sama (str. 71) ističe da je Biegen vezuje za Egeju. linearna) — potiska I (Biikk I) — Vinca B-C; Biikk II (Zseliz) — Šarka; Biikk II-III [Češka l b (po Childe-u)] — kasna potiska I-II (Cucuteni- Erösd). Sa Vinčom B-C, Ehrich paraleliše i Boian A -grupu. P itanje ba- denske grupe u odnosu na vinčansku, au to r je uglavnom m orao ostaviti otvoreno, dok u R um uniji posebno podvlači p aralelu G um elnitza grupe sa ranoheladskom fazom II-III i navodnu vezu V adastra B sa tesalskom fazom III (Larissa), na osnovu nalaza u Phtiotic Tbebes. Govoreći najzad o M akedoniji, E hrich je istakao kao sinhronizam : ranobronzano doba M akedonije (kasni Lengyel) - — B ubanj II (kasna Gum elnitza) — Erösd. N ajzad, poglavje o Kini od L. W ard-a (str. 133—144), u tv rd ju je samo relativnu hronologiju pojedinih k arak terističn ih pojava k o je se d aju vezati za bliski istok, podvlačeči p ri tom e zavisnost apsolutne hronologije od hronologije kineske isto rije i dopuštajući mogućnost znatnog zakaš­ n jen ja pojedinih elem enata uticaja u ovoj dalekoj perifern o j oblasti. Gotovo sva poglavlja (izuzetak čine samo ona o P alestini i Kini, uz koje je m edjutim data mapa, k o ja pokazuje pravac širen ja kulturnih u ticaja iz p red n je Azije), popraćena su hronološkim tabelam a, a delom i osnovnim ilustracijam a, što znatno olakšava snalaženje u često veoma složenoj obradjenoj gradji. * Kod dela k o je je, uprkos relativno malom b ro ju strana, po obuhva­ ćenoj te rito riji i m aterijalu nesum njivo ogroman zahvat, preduzet i obradjen od više autora, prirodno b i se mogla očekivati izvesna nesla­ gan ja u oceni pojedinih pojava, neizjednačenosti u tre tira n ju problem a­ tike, pa čak i suprotnosti u hronološkoj oceni izvesnih za datiranje važnih elem enata. U toliko je p rija tn ije iznenadjenje, da je b ro j pojava ove vrste srazm erno mali, i da one neznatno utiču na opštu sliku koju nam delo, uzeto u celini, pruža o pitanjim a hronologije. I ovo je jed n a potvrda više o tačnosti osnovnih sm ernica hronologije bliskog istoka, gde se, koriščenjem raznih podataka i raznog m aterijala, dolazi do slike u osnovi homogene. U okvirim a gore definisanih neujednačenosti istakao bih ovde sledeče: 1. Svakako n a jk ru p n iji nedostatak u ovome smislu p retstav lja ne­ ujednačenost u pogledu hronološkog okvira u kome se, u pojedinim poglavljim a k reću izlaganja autora. Većinom se ovaj okvir, apsolutno hronološki kreče negde do početka drugog m ilenija (Egeja i Podunavlje), no, kod Egipta i M esopotomije on je proširen do polovine istog m ilenija, dok poglavlje o M aloj A ziji obuhvata razdoblje do kasnog m ikenskog perioda a ono o Iran u ide čak do oko 1000 godina pren. e. O va n eu jed ­ načenost, k ako je u vezi sa konkretnim slučajem Iran a i E geje u uvodu pravilno istakao E hrich (str. IX), otežava u m ladjim periodim a dobijanje one potpune i ja sn e slike sinhronizam a i koncepcije au to ra o njim a, koja se za ran ije faze d aje postići bez ik ak v e teškoće. 2. U metodskom pogledu postoji neslaganje u oceni vrednosti izvesnih vrsta arheološke g rad je za relativnu hronologiju. a k o nkretno kada je reč o predm etim a od trajnog m aterijala. Tako H. K antor p rip isu je na­ ročiti značaj nalazu iz Tot, u čemu se A lbright ne slaže sa njenim stavom. S. W einberg sa svoje strane ističe, da je vrednost egipatskih kam enih vaza za hronologiju Egeje bila ja k o preuveličena, iako u suštini prihvata ■datacije do k o jih se na osnovu tih vaza došlo (str. 92). No isti autor služi se za u tv rd jiv an je sinhronizam a i m etalnim nakitom iz T ro je II, Alaca H üyiik, grobova u U r-u i H issar III, što baš s obzirom na ovakav stav prema predm etim a od trajnog m aterijala p retstav lja m etodski problem kako to u uvodu podvlači i E hrich (str. VIII—IX). U vezi sa ovim izneo b il sledeče gledište koje mi m etodski izgleda ispravno: a) u principu je zaista neophodna posebna obazrivost kod koriščenja predm eta od trajnog m aterijala za u tv rd jiv an je relativ n e i apsolutne hronologije, posebno kada se radi o objektim a luksuznog ili kultnog k arak tera , p ri čemu su ovi poslednji, nekad i prom enivši svoju prim arnu nam enu mogli ostati u upotrebi veoma dugo. Poznat je na prim er nalaz predinastičkih kam enih vaza u kasnim grobovim a H elade na k o ji je ukazao P endlebury,' kao i česta pojava kam enih predm eta neolitskog doba u kasnim grobovima pod hum kam a, ili čak slučajevi upotrebe m etalnog n ak ita bronznog doba u kasnijim slovenskim inhum acijam a, kao u jednom grobu iz Klinaca kod V aljeva.* 5 b) I pored ovoga, prim eri ove vrste ne mogu se sm atrati kao opšte pravilo. U koliko se s toga hronološki podaci, k o je p ru ž aju predm eti od trajnog m aterijala, d aju u opštim crtam a uskladiti sa onim ko je pokazuju i druge vrste nalaza, mogu se oni bez daljeg uzeti kao argum enti datacije u širem smislu, bez vrednosti za potpuno i usko fik siran je hronologije. U tom sm islu ima svoju vrednost i nalaz iz Tot, k o ji m edjutim zaista ne može poslužiti za bliže vezivanje za period Am enem heta II. U tome smislu, generalno, može se upo treb iti i gore pom enuti n ak it iz malo- aziskih, m esopotam skih i iran sk ih nalaza. U prilog ovog poslednjeg zaista govori i više činjenica značajnih za sinhronizaciju, ko je su ne­ zavisne od samog pomenutog nak ita, a med ju kojim a bih istakao sledeče: bi. P ojavu tipičnih trojanskih pehara sa dve drške, karakterističnih za T ro ju IIc-V6 u sloju lb u A lishar, koji neposredno prethodi vrem enu kapadokiskih tablica, oko 2000 godine pre n. e.,7 čime se grobovi stav ljaju u vrem e pre toga datum a, grosso modo vrem e akadskog perioda kome p rip ad aju pom enuti nalazi iz Ura. b2. U istom smislu ukazuje i pojava poznate K irbet K erak keram ike, baš u jednom od pomenutih grobova u Alaca H üyiik.8 Iako su m išljenja o značaju ove keram ike podeljena,9 nesum njivo je ona jed an važan elem enat, koji, svojom raširenošću na velikom pod ru čju , delom u oblastim a, k o je omogućuje preciznije d atacije m ora b iti uzet u obzir p ri v ršenju sinhronizacija. O va k eram ika nadjena je m edjutim u trećoj 'A rch a eo lo g y of Crete (1939), 43, n. 1; Up. M. Garašanim, Hronologija vin- čanske grupe (skr. Hronologija) (1951), 147. 5 M . Garašanin-D. Garašanin, Priručnik za arheološka iskopavanja (1953), 52. ° C. Biegen i dr., Troy I (1950), 209. 7 A. E. v. d. Osten, Oriental In stitu te Publications VII (1937), 164. 8 R. Oguz Arie, Alaça H üyük (1937), CCLXXXYI i d., IV9 1073, 1074. 9 Up. detaljnu studiju R. Am iran, Israel exploration Journal 2 (1952), 89 i d., osobito 98 i d. Gledište Amiran ne prihvata H. Goldman. fazi rane 'bronze u Maloj Aziji (up. str. 79), zatim u Am uq-I, od kojih se poslednja vezuje za period akadske dinastije (str. 40, 53), a prethodi fazi J koju Braid wood paraleliše sa T rojom IV, najzad u Ras Shamra, u fazi Ugarit récent III, koju Cl. Schaeffer d atira oko 2300—2100 godine pre n. e.1 9 Svi ovi podaci tak o d je p o tv rd ju ju prem a tome mogućnost sinhro- nizama na k o je u k azu ju pom enute v rste nakita. 3. Izvesna neslaganja u pogledu hronološke ocene pojedinih obje­ k ata uglavnom su sitna i od sekundarne važnosti. O vde bih istakao sledeće slučajeve: a) Tako, dok H. Goldman početak svoje faze III rane bronze u sred­ njem A natolu paraleliše sa Trojom Ile (str. 80), E hrich (str. 117), k ra j njene rane bronze II stavlja u doba T roje Ild-g, što je bez sum nje kontradikcija. b) Na sličan način, H. Goldman sklona je da p o jav u red crossed bowls u A natolu veže prvenstveno za fazu T roje V, dok ih W einberg povezuje sa T rojom IV—V. S obzirom na podatke sa am eričkih isko­ pavanja u T ro ji o ovoj vrsti nalaza,1 0 1 1 vsakako je opravdano uzeti kao term inus post quem za početak njihovog p o jav ljiv an ja T ro ju IV. Isti razlozi, k o ji čine razum ljivim neslaganja u pojedinim poglav­ ljim a na k o ja je gore ukazano, potpuno o b jašn jav aju da će čitalac u izvesnim pitanjim a, koja su u k n jizi tretiran a naći pojedine nedostatke, ili morati da izvrši izvesne dopune i ispravke. Ovo kako u vezi sa opštom kompozicijom dela, tako i kada je reč o pojedinim poglavljim a i kon­ kretnim sinhronizm ima. U tome smislu, ukazao bih na sledeće momente: 1. U pogledu opšte koncepcije dela, izgleda mi da je i suviše zane­ mareno koriščenje podataka apsolutne hronologije, k o ji se mogu dobiti i na osnovu pisanih izvora. Nesum njivo, da je osnovna ograda u ovom smislu učinjena već i samim naslovom knjige, dok se, posebno, H. Kantor, ogradila podvlačenjem nesigurnosti apsolutne hronologije ranih egipat­ skih faza (str. 2—3). I pored toga sm atram da bi delo dobilo u jasnoći i preglednosti da su pojedini sinhronizm i povezani u većoj m eri za apso­ lutno hronološke istoriske datume, onako kako je to učinjeno vezivanjem u više m ahova za one datum e k o je pruža metod C 14. T ako na pr.: a) D atum i za I dinastiju postignuti ovim metodom, a k o je je navela K antor (3010 ± 240/2852 ± 260), već sami po sebi isk lju ču ju visoku egi­ patsku hronologiju, dopuštajoći mogućnost samo niske hronologije E. M ayer-a ili jo š niže nove hronologije Stock-a.1 2 b) T akodje sm atram , d a su sinhronizm i u tv rd jen i arheološkim m a­ terijalom , trebali d a budu potkrepljeni tamo gde je to m oguće apsolutnim sinhronizmima, k o ji proizlaze iz istoriskih izvora. P ri tom e konkretno mislim na takve sinhronizm e u n a jra n ijo j istoriji Egipta i M esopotam ije.1 3 1 0 Schaffer, op. cit., 53; Isti, U garitica II (1948), 55; Catalogue, fig. 99, 10—11, 14. 1 1 Biegen i dr., Troy II (1951), 138. 1 2 Milojčić, op. cit., 10. 1 3 Ibid., 13 i d. c) T akodje mislim da bi bilo od koristi, d a se u većoj m eri insistiralo na značaju kapadokiskih tablica, koje za kronologiju prednje Azije daju jedan značajan apsolutno kronološki presek kroz širu teritoriju Male Azije i Mesopotamije.4 1 2. I pored veoma širokog zahvata u ogrom nu arheološku gradju, izvesne terito rije ostale su u nedovoljnoj m eri d irek tn o obradjene. U prvom redu ovde v alja pom enuti srednji i zapadni deo A natola sa Alishar-om i Trojom . Veća p ažn ja mogla je biti posvećena i već gore pom enutoj pojavi t. zv. K irbet K erak keram ike, kao i hronologiji K ipra i m ogućnostima njegovog vezivanja za P red n ju A ziju i E geju. Na sličan način moglo se posebno govoriti i o važnosti Ras Sham ra. I pored toga d a su sinhrunizmi, koji iz sveg toga m aterijala proizilaze, u više mahova pom enuti u delu (up. i registar na k ra ju k n jig e s. v. p o jed in ih navedenih nalazišta i pojava), obradjivani su oni uglavnom uzgred, samo u okviru tre tira n ja problem atike drugih oblasti za k o je je njihov m aterijal od važnosti, usled čega je izostalo d o b ijan je opšte slike o njihovom uvršča- v an ju u kom pleks relativno hronološkog razvoja k o ji je u delu tretiran. O vaj nedostatak osobito se oseća u pogledu tako značajnog anatolskog m aterijala. N apom ene ko je se vezuju za pojedina poglavlja dela odnosiće se prirodno, u prvom redu na uži dom en rad a recenzenta knjige, t. j. na Egeju, jugoistočnu i srednju E vropu. Ovde b ih naročito podvukao: 3. Neobično je značajno da je S. W einberg, svojim opštim stavom, tak o d je pristupio gledištu, k o je u poslednje vrem e sve više proteže u praistoriskoj arheologiji, o prednjeaziskom poreklu čitavog niza pojava u neolitskoj k u ltu ri Egeje. Tako je vrlo važan njegov pokušaj vezivanja p ojava kasnog neolita za G assul i Amuq, uz istican je m ogućnosti hro- nološke razlike u perifernom egejskom području. D e ta ljn a razrada svih ovih elem enata u mnogome bi proširila sliku o balkonsko-anatolskem kom pleksu m ladjeg neolita k o ju sam, na drugom m estu, pokušao da pružim .1 4 1 5 * V ezivanje egejskih o b lik a slikane - keram ike, k oji se tesno vezuju za one u unutrašnjosti B alkana, za p ojave u P red n jo j Aziji, našlo je u novije vrem e potpunu p otvrdu u veoma važnom m aterijalu iz južnog dela M ale A zije.1 0 N ajzad, i W einberg-ov stav prem a problem u Dimini grupe, p re tsta v lja raskidanje sa ukorenjenim gledištem o njenom poreklu iz srednje Evrope, iako me je d e ta ljn a analiza ovog problem a dovela do zaključaka, k o ji se u pogledu geneze ove grupe ne mogu uskladiti sa W einberg-òvim m išljenjem .1 7 I pored ovoga, u izvesnim p itan jim a ne mogu se složiti u potpunosti sa gledištem ko je iznosi W einberg. O vde u prvom red u ističem : a) V ezivanje pojedinih p o jav a u razvoju E geje za pojedine faze m esopotam ske protoistorije ne b ih mogao p rih v atiti. P rotiv njega govori: al. Č injenica da širjen je k u ltu rn ih elem enata iz jed n e matične u p eriferne oblasti, u uslovima neolitskog kultu rn o g razvoja pretstavlja 1 4 Up. osobito K. Bittel, Reinecke Festschrift (1950), 14 i d. 1 5 M. G arašanin, Glasnik Zemaljskog m uzeja IX (1954), 5 i d. 1 0 J.Mellaart, Anatolian Studies IV (1954), 175 i d. 1 7 M. Garašanin, Glasnik Zemaljskog muzeja VII (1952), 27 i d.; Isti, Athe­ nische Mitteilungen (u štampi). dug i veoma -spor proces, koji je svakako trajao vekovim a, verovatno u prvom redu u vezi sa polunomadizmom prim itivnih zem ljoradnika. Pri tome se prirodno moralo dogoditi, da je u maitičnoj oblasti, pod po­ voljnijim uslovim a kulturnog razvoja, došlo do naglog procesa kulturne evolucije i stv ara n ja mnogo viših form i m aterijalne k u ltu re, dok se u perifernim oblastim a, u to isto -doba održavaju i tek p o ja v lju ju oblici osnovne k u ltu re m atične oblasti iz k o je su se, u ovoj poslednjoj razvile više forme. a2. Ova čisto m etodska postavka, d aje se potvrditi i samim arheo­ loškim m aterijalom . Kako u oblicima posudja, tako i u njihovoj tehnici i ornam entici pojave u Egeji i unutrašnjosti B alkana u prvom redu se vezuju za nalaze Ha-ssuna faze.1 8 U kasnijim fazam a elem enti ovakve veze postaju znatno redji. Jedan pogled na k arak terističk e oblike i ornam entiku H alaf faze, uprkos izvesnoj nesum njivoj povezanosti, zavisnoj od zajedničke geneze, ovo nesum njivo p o tv rd ju je.1 9 Za kasnije faze viši k u ltu rn i razvoj M esopotam ije dovodi do još istak n u tijih razlika i kontrasta, k o ji izražavaju i suprotnost visoke gradske prem a još uvek prim itivnim seoskim kulturam a nastalim na istim osnovama. Č ak se i izvesni elem enti k o ji se ovde mogu naći kao direktne analogije i veze, mogu tum ačiti i kao održavanje starih formi u novijem razvoju, kako je to slučaj sa figurom Obeid iz Tepe G awra, tako sličnom poznatoj neolitskoj statueti iz Starčeva.2 0 Istu tu činjenicu p o tv rd ju je i k arak ter već pom enutog m aterijala iz južnog dela Male Azije, k o ji p retstavlja prvi opipljivi dokaz veza prednjeaziskog i egejsko-balkanskog razvoja. b) U u tv rd jiv an ju relativne hronologije egejskog neolita, W einberg je uglavnom ostao p ri svojim Tanije iznetim postavkam a.2 1 Iako je jasno da se pojedine faze u razvoju egejskog neolita ne m ogu uvek izdvojiti sa željenom oštrinom i da je lokalno na mnogim m estim a m oralo biti kraćih sinhronizam a raznih faza, kak o detaljne studije ranijeg m ate­ rijala, tako i još više rezultati novih radova u G rčkoj, u osnovi nameću k o rek tu re ovoga sistema, govoreći p ro tiv vrem enskog paralelizm a Di- m ini-Larissa i posebno paralelizm a sa ranoheladskim razvojem .2 2 c) N apom injam najzad da nesum nivo pravilna ocena starosti Pelos grupe, k o ju je dao W einberg, nameče p itan je njenih početaka kao po- 1 8 U. napr. S. Lloyd-F. Safer, Journal of Near Eastern Studies IV (1945), Pl. XIII, 1, 2, 7; XIV, 1 (oblici); fig. 10, 2; 12, 16, 18 (ornamenti) — sve iz Hassuna; R. Braidwood, J. Smith, Ch. Leslie, L. Braidwood, Ibid. XI (1952), Pl. V (oblici); fig. 7, 14—15, 21; 15, 1—4; 12, 10, 13, 20 (ornam enti — sve M atarrah). 1 9 Up. V. C hristian, A ltertum skunde des Zweistromlandes (1940), T. 28 B, 3. 7, 10, 11. sa oblicim a sličnim Hassuna i egejskom neolitu. Za znatno bogatiju ornam entiku H alaf faze up. napr. A. M oortgart, Die Entstehung der sumerischen H ochkultur (1945), 19 i d., Abb. 3. 2 0 M. Garašanin, Naučni zbornik matice srpske I (1950), 267 i d.; D. Garašanin, Starčevačka kultura (1954), 54 i d.; T. IV, si. 12. 2 1 Up. American Journal of Archaeology 51 (1947) i d. 2 2 Miilojčić, op. cit., 37 i d. ; Isti, J ahrbuch des deutschen archäologischen Instituts 75—66. 1 i d. (separat); gledište Milojčića, pogotovo posle novih rezultata iskopavanja u Tesaliji, danas uglavnom prihvata i Schacherm evr, Prähistorische K ulturen G riechenlands u Pauly-W issowa, Realencyclopädie der klasischen A lter­ tum swissenschaft (1954), 1361 i d. seban problem . Na drugom m estu naveo sam gledište, d a se na Kikladim a m ora tak o d je računati sa jednom neolitskom fazom balkonsko-anatolskog k a ra k te ra m ladjeg neolitika, čije survival-e nalazimo u ranom bronzanom periodu K iklada.2 3 Izvesni neolitski nalazi K iklada kao da p o tv rd ju ju ovo gledište.2 4 U tom pak slu čaju ne bi se za Pelos grupu mogao p re t­ postaviti naročito dug vrem enski raspon, je r b i se prethodna faza moTala dovesti u d odir sa razvojem kasnog neolitika na m aloaziskoj obali (Ti- gani, Kum, Tepe), tako i sa onim u G rčkoj (Larissa, Rakhm ani). 4. U vezi sa poglavljem o jugoistočnoj i srednjoj Evropi, zadržao bih se prvenstveno na izvesnim napom enam a po p ita n ju pojedinih sin- hronizam a i veza koje je utvrdio Ehrich, a naim e: a) Ehrich-ova zapažanja o k arak teru starčevačke grupe i njenom formalnom odnosu prem a pojavam a T esalije potpuno su tačna i pokazuju njegovo nesum njivo poznavanje starčevačkog m aterijala. Ipak, protiv i suviše skraćene hronologije Starčeva kak v u p retp o stav lja Ehrich govore, mislim, izvesne činjenice i to: al. K onstatacije D. G arašanin o zatvorenim nalazim a u starčevačkim jam am a, k o je u kazuju na izvesnu horizontalnu stratig ra fiju ovoga nalazišta.2 5 a2. U istom smislu govore i pojave konstatovane na nalazištim a V oj­ vodine. Podaci koje je u tom pogledu iznela D. G arašanin pokušavajući da izdvoji dve faze u m aterijalu ove oblasti i M adjarske,2 6 danas nalaze svoju posebnu potvrdu u novoj m ogućnosti izd v ajan ja izvesnih lokaliteta sa slikanom keram ikom daleko severno od Starčeva i u području gde su dosada bila poznata samo nalazišta bez takvog m aterijala, delom u ne­ posrednoj blizini područja uže Körös grupe. T akav je slučaj sa lokali­ tetim a u M užlji i u Subotici-Nosi.2 7 b) U pogledu pojedinih -sinhronizama, k o je je istakao Ehrich, pod­ vukao b ih nesum njivu opravdanost hronološkog povezivanja Biikk i potiske grupe, za koje je E hrich izneo i veći b ro j novih argum enata, kojim a treb a dodati i deo podatka, k o je sam na drugom m estu izneo a koji su m u ostali nepoznati.2 8 T ak o d je bih se složio sa hronološkim iz­ d v ajan jem početaka C ucuteni g ru p e od početka vinčanske, i sa vre­ menskim paralelizm om potiske g rupe sa Vinčom B-C na k o ji u k azu ju i elem enti ove grupe u vinčanskim slojevim a 8—7 m d ubine na koje Ehrich n ije posebno ukazao.2 9 Prim etio bih m edjutim sledeće: b i. Snižavanje hronologije linearne keram ike ne izgleda mi oprav­ dano. G ledište Ehrich-a, da je ona m ladja od starčevačke, bazirano je prvenstveno na pojavi urezane i kriv o lin ijsk e dekoracije, zbog čega bi 2 3 G lasnik zemaljskog m uzeja IX, 15—16. 2 4 Up. Sehaehermeyr, op. cit., 1398— 1400. 2 5 D. G arašanin, op. cit., 134 i d.; up. i 86 i d. 2 9 Ibid., 137 i d. Ibid., 44 (Subotica) ; ibid. 41 (Mužlja. Ovde navedeni bez podataka o sli­ kanoj keram ici, koja potice sa iskopavanja Š. N adja. M aterijal u muzeju Zre- njanin.) 2 8 33 B ericht der Römisch-germanischen Kommission (1943—1950), 125 i d. 2 9 Ibid. se ova grupa im ala paralelisati tek sa nešto m ladjim pojavom u Vinci. P ri tome m edjutim treba voditi računa o činjenici da urezana orna­ m entika bez spirala u najstarijim slojevim a vinčansko-tordoške faze stoji verovatno u vezi sa zasebnom grupom keram ike sa urezanom orna­ mentikom u balkansko-anatolskom kom pleksu (na. pr. K reta, Tigani) i da je linearna k eram ik a po svom k a ra k te ru svakako nezavisna od ovog kom pleksa.3 0 T akodje nesum njivi paralelizam Zseliz i potiske grupe im plicira veću starost t. zv. N otenkopfkeram ik, ko ja m ora odgovarati starijem razdoblju vinčansko-tordoške faze (Vince pre dubine 8 m., Holste Vinca A), što jasno nameče paralelu starije linearne k eram ik e sa star- čevačkom grupom. b2. U osnovi pravilno snižavanje hronologije C ucuteni grupe otišlo je, po mom m išljen ju svakako predaleko. Na drugom m estu naveo sam niz elem enata, k o ji dopuštaju vezivanje početaka C ucuteni sa vinčansko- tordoškom fazom II (Vinca od 8 m. dubine, Holste Vinca B).3 1 c) Problem hronologije badenske grupe rešen je nedavno novim stratigrafski u tv rd jen im sinhronizm ima, ustanovljenim iskopavanjim a na B ubnju.3 2 Ne ulazeći niukakve d etajle navodim ovde osnove ovih sinhro- nizama u tv rd jen ih zatvorenim nalazim a u stratigrafski izdvojenim ho­ rizontim a stanovanja: B ubanj — H um Ia (Oršić, U nterstufe Ha) [Vinča- Pločnik II (Vinca 4—3 m. dubine, H olste D)] kasna G um elnitza; Bubanj — Hum lb (Oršić Ilb, c) [Baden-Kostolac; Bubanj — H um II (Oršić III do IV)] — postbadenska faza. d) U okviru relativne hronologije R um unije opravdano je vezivanje G um elnitza-grupe u vrem enu za ranoheladske faze II—III, no je sniža­ vanje hronologije ove grupe u odnosu na Vincu posledica preniske postavke ranoheladske grupe, ko ja je vrem enski p aralelna već sa fazom Vinca — Tordoš II.3 3 Ne ulazeći u d etajle istakao bih ovde samo pojavu jednog suda tipične vinčansko-pločničke vrste sa žigosanim motivima u fazi G um elnitza III u P etru Rares, što za prethodnu fazu G um elnitza II, koja, doduše n ije potpuno jasna u svom k arak teru , nameće ra n iji datum , dok se G um elnitza I (faza P etru R ares), po nizu elem enata vezuje za vinčansko-tordošku fazu od njenih početaka.3 4 Iz ovih razloga nameče se i veća starost Boian A grupe, k o ja stratig rafsk i nesum njivo prethodi Gum elnitza grupi. U tome smislu u k azu ju i izvesni elem enti veze ove poslednje grupe sa starčevačkom, na k o je je ukazala D. G arašanin.3 4 ® e) Sinhronizm i, k o je je istakao E hrich za ranobronzano doba M ake­ donije, im aju nesum njivo opravdanje u pogledu kasnih faza te epohe. Ipak bih. s obzirom na već pom enute pojave ranobronzanodobskog k a ­ rak tera u vinčansko-tordoškoj fazi II, ranom bronzanom dobu M akedonije pripisao duže tra ja n je , te njegove ra n ije faze, kao i druge grupe ranog 3 0 Up. G arašanin, Glasnik zemaljskog m uzeja VIII, 61 i d. 3 1 Hronologija, 128 i d.; Glasnik zem aljskog m uzeja VII, 34 i d. 3 2 Radovi vršeni 1934 godine za račun m uzeja u Nišu pod rukovodstvom M. Garašanina. 3 3 Up. M. G arašanin, Archaeologia Jugoslavica I (1954), 1 i d., osobito 2. 3 4 M. G arašanin, Hronologija, 121 i d. 3 4 a D. G arašanin, op. cit., 113. bronzanog doba Egeje, paralelisao sa neolitskim razvojem vinčanske grupe u unutrašnjosti Balkana. f) U pogledu grupe napom enuo bih, da je njen relativno hronološki položaj u odnosu na vinčansku g ru p u u tv rd jen stratig rafijo m u M agura Fetelor k o ju navodi Berciu.3 5 Y adastra A po svom k a ra k te ru odgovara nesum njivo vinčansko-pločničkoj fazi (Holste C-D) dok je Y adastra B m ladja od toga. Ovo približno odgovara i sinhronizm im a, ko je u tv rd ju je Ehrich, uz izvesno snižavanje njegove kronologije (str. 126). Odnos prem a Phtiotic Thebes, iako je tipološka sličnost veoma u padljiva, ostaje na­ ravno teško proverljiv, zbog nesigurne stratig rafije ovog poslednjeg nalazišta.3 6 5. O d podataka koje p ru žaju proučavanja u drugim oblastim a izgleda mi osobito važna mogućnost pouzdanog vezivanja ran e bronze II ju g o ­ istočne M ale A zije za T roju I i period IV—VI d in astije u Egiptu. O vaj podatak govorio bi protiv visoke hronologije T ro je i dao bi se dovesti u sklad sa m ojim zaključkom o početku T roje I oko 2600 godine pre n. e. izvedenim na osnovu drugog m aterijala.3 7 3 8 6. D a pomenem najzad, d a se u izvesnim problem im a p o jav lju ju i neke nejasnoće, ko je su samo delom posledica veoma sum arne obrade pojedinih p itan ja, dok drugim delom pokazuju p o stojanje još uvek otvorenih i nedovoljno rešenih problem a. U tom sm islu navodim sledeće prim ere: a) Sinhronizam Am uq J (T roja IV), na osnovu p eh ara sa dve drške, iako po svem u sudeći opravdan, n ije u dovoljnoj m eri objašnjen, s obzi­ rom na dugi vrem enski raspon ove forme sudova, p ri čemu autor (Braidwood) ne d aje preciznije podatke o razlozim a k o ji ga rukovode za ovako kasnu postavku nalaza te vrste u Amuq. b) Sinhronizam Amuq A /R as Sham ra V Am uq C /R as Shamre, čiju sam m ogućnost pretpostavio na drugom m estu.3 3 P ri tom e ipak ostaje nerešeno p itan je odnosa ranih g ru p a bez slikane k eram ike (Amuq A/Ras Sham ra V) prem a Jericho IX, k o ja sam takodje tom prilikom dodirnuo. c) U p itan ju keram ike K irbet K erak, pada u oči n jen a srazm erno ran a pojava u S iriji (Amuq H), u odnosu na pojave u jugoistočnom Ana- tolu (doba Am uq J-up. i sinhronističke tabele uz po g lav lja o S iriji i Maloj Aziji). S obzirom na pretpostavljeno m aloazisko poreklo te k e­ ram ike Ova je pojava prilično nerazum ljiva. Svakako da će tek d alja istraživanja o toj zanim ljivoj keram ičkoj v rsti doneti u ovom smislu sigurnija rešenja. G ornje izlaganje pokazalo je jasno u kolikoj se m eri veliki broj bitnih problem a relativne hronologije evraziskog p o d ru čja može sma­ tra ti sa izvesnim sigurnošću rešen, no isto tako i koliko još postoji praznina, gde su potrebne dopune i novi radovi radi donošenja pouzda­ n ijih zaključaka. 3 5 Arheologia preistorica Olteniei (1939), 57 i d. i odgovarajuće slike ; M. Ga- rašanin. Hronologija, 127—128. 3 9 Wace-Thomson. Prehistoric Thessalv (1912), 167; Schacherm eyr, Prähisto- rischc_ Zeitschrift XXXIV—XXXV. 38. 3 7 Archaeologia Jugoslavica I, 1 i d., osobito 2. 3 8 Arheološki Vestnik IV, 2 (1953), 533. RÉSUMÉ Sur quelques problèmes de chronologie relative en préhistoire* L’ ouvrage «Relative Chronology in Old World Archeology» peut, par son im portance, être classé parm i les publications particulièrem ent précieuses, parues au cours des dernières années (1). Malgré l’existence de problèmes extrêm em ent compliqués dont la solution est recherchée par différents auteurs, on ne rem arque dans cet oeuvre que peu de divergeances de point de vue et d’inégalité dans le traitem ent de certaines questions, ce qui assurém ent est aussi une preuve de la justesse de nombre de solutions proposées. Notons toutefois: 1. L’inégalité du cadre chronologique compris dans les chapitres respectifs, rendant difficile la fixation de synchronismes dans les époques relativem ent récentes. 2. La diversité de point de vue au sujet de l’ emploi d’ objets en m atière non périssable comme éléments de chronologie relative. Bien qu’une prudence extrême soit assurément de rigeur en ces cas, il me semble que les objets de cette sorte doivent avoir une valeur chronologique, au cas où les données qu’il fournissent peuvent être contrôlées sur des découvertes en m atière plus périssable et d’un emploi plus bref. C’ est ainsi que les parures de Troie II, A laça H üyük et Ur, me paraissent pouvoir livrer une date approxim ative, celle-ci pouvant être con­ trôlée par d’autres observations chronologiques (céramique de K irbet Kerak à Alaça, correspondant au Bronze ancien III de Miss Goldman et à Amuq H-I, donc synchronique selon Mr. Braàdwood de l’époque d’Agade) (8—10). Une indi­ cation de date plus précise à la base d’ objets de cette sorte, telle la date que Miss K antor voudrait préciser à l’aide de la découverte de Tot me p araît diffici­ lem ent admissible. 3. Les divergeance dans l’attribution chronologique de certaines formes ou certains groupes dans différents chapitres ne sont généralem ent qu’insignifiantes. Il est toutefois naturel que le lecteur trouvera dans un livre englobant un complexe si im portant de problèmes et de m atériaux, outre nom bre de solutions et de conceptions concordant avec ses points de vue personnels, d’autres où ses points de vue et les résultats acquis p ar ses propres recherches ne peuvent se rallier à ceux des auteurs. J’en citerai ici quelques exemples: 1. Les dates fournies p ar les sources historiques en Egypte et Mésopotamie, auraient pu, selon mon opinion, être employées dans l’ ouvrage m algré les restric­ tions faites à ce sujet dans le titre même du livre. Ceci surtout dans les cas où les données des sources historiques paraissent pouvoir être mises en accord avec les dates archéologiques (12, 13). 2. Bien que les problèm es de certaines régions, telles l’A natolie C entrale et O ccidentale, C hypre et ceux de Ras Sliam ra, aient été traités en relation avec ceux de la chronologie relative dans certains chapitres, le lecteur, particulièrem ent celui intéressé au x problèmes de la préhistoire balcano-anatolienne, aurait aimé les voir discutés dans des chapitres respectifs. Je me perm ets également quelques rem arques au sujet des problèm es traités dans certains chapitres à savoir: * Les chiffres en parenthèses renvoient le lecteur au notes du texte serbe. 3. Tout en m ’accordant en tout point avec Mr. W einberg au sujet de son opinion sur l’origine asiatique du néolithique grec, et en ap p récian t son oppinion sur les origines de la céramique de Dimiini, opinion rom pant avec les considérations usuelles à ce su jet mais que, m allm ereusem ent je ne puis non plus adm ettre ap rès mes recherches (17) je crois devoir rem arquer que la tentative de rattacher cer­ taines phases du néolithique grec au x phases de la protohistoire mésopotamienne ne me semble pas au dessus de tout doute. Les éléments rattach an t entre eux les deux com plexes en question se tro u v en t presque exclusivem ent à la phase de Hassuna (18), les analogies mésopotamiennes d’époque postérieure (19, 20), pouvant, selon mon opinion s’expliquer p ar leur évolution à la base de la même source commune (Hassuna), qui, toutefois à l’époque où les éléments en question atteigni­ rent l’Egée, avait probablement cessé de vivre. M éthodiquement ces divergeances chronologiques se laissent expliquer p ar le processus lent d’expansion culturelle, dû, selon toute vraisem blance au sem i-nom adism e des néolithiques prim itifs. Je rem arque de même que M. W einberg se base dans sa chronologie relative sur ses considérations antérieures à ce sujet (21), qui, surtout après les résultats des nou­ velles fouilles en Thessailie (22) m e paraissent devoir être revues sur plusieurs points. La chronologie relative du cycladiqpxe ancien finem ent relevée p ar l’auteur, pose la question de la date de début du groupe de Pelos, surtout au cas, où comme je l’ai supposé récem m ent, on devrait s’atten d re ici a l’existence d’une phase du néolithique récent de ty p e balcano-anatolien (semblable à Larissa- Rakham ani, Tigani etc.) (23, 24). 4. En me tournant vers les contributions im portantes de Mr. Ehrich, je souligne d’abord la justesse de ses rem arques typologiques au sujet du caractère de la céramique peinte de Starčevo et de ses relations avec le néolithique grec (Sesklo- Dimini). Une chronologie trop brève de la civilisation en question ne me p ara ît toutefois pas justifiée, étant donné les considérations de D. G arasanin sur'les décou­ vertes des fonds de cabane de Starčevo, sem blant prouver l’existence d’une «strati­ graphie horizontale» (25), ainsi que les différences dans les m atériaux de certaines stations en Pannonie, ou, outre les stations à céram ique presque uniquem ent rude, nous connaissons aujourd’hui plusieurs localités nouvelles à céram ique peinte (27), ce qui également est en faveur de différences chronologiques. P arm i les synchro­ nismes fixés p ar Mr. Ehrich, je souligne surtout celui entre B ükk et Theiss, correspondant en tout point à mes observations (28). La tentative de rabaissem ent de la chronologie de Cucuteni me p ara ît de même justifiée, bien que, d’après nom bre d’éléments communs entre Cucuteni et Vinca, je sois enclin à attrib u er les débuts de C ucuteni à l’époque de Vinča-Tordoš II (Vinca B de Holste) (31). Le rabaissem ent de la date de la céram ique linéaire ne m e semble toutefois pas justifié, celle-ci étant dûe probablem ent à une évolution locale est devant en partie être synchronique de Starčevo (30). J’attire surtout l’attention sur le fait que les découvertes hongroises paraissent confim er le synchronism e des groupe® de Theiss et de Zseliz, les débuts de Theiss devant d ’autre p a rt être rattachés a Vinča-Tordoš II (29), et Zseliz étant postérieur à la céram ique dite N otenkopf et à celle linéaire ancienne. Au sujet du groupe de Baden les résultats nouveaux obtenus dans mes fouilles de 1954 à Bubanj, et basés uniquem ent su r les décou­ vertes closes de certains niveaux d’habitations, prouvent la chronologie relative suivante: Bubanj-H um la (Oršič Ha) [Vinča-Pločnik II (Hoste D)] fin de G um elnitza: B ubanj-H um Ib (Oršič lib, c) [Baden-Kostolac; B ubanj-H um II (Oršić III—IV)1 postbaden. Le synchronism e proposé p a r Ehrich entre Gum elnitza et l’hélladique ancien II—III me p araît justifié. Étant donné toutefois mes observations au sujet du rapport chronologique Vinca-helladique ancien (33), je ne crois pas devoir rabaisser en une mesure trop grande la date de Gum elnitza. Ceci surtout en tenant compte de la parenté étroite de Gumelnitza I (selon Berciu) et Vinča- Tordoš (34). C ’est pour la même raison que la chronologie de Boian A doit, selon moi, être également plus élevée, ce qui correspond également à quelques éléments rattachant ce dernier groupe à Starčevo (34a), et que les synchronismes justement fixes p ar Ehrich p ar rapport à l’âge du bronze en Macédoine, ne correspondent qu’à la phase finale du bronze ancien macédonien. 5. Une date très im portante me sem ble être fourniere p ar le synchronism e Troie I, Bronze ancien III d’Anatolie, Giza. Celle-ci p araît coincider en une cer­ taine m esure avec mon opinion sur la date des débuts de T roie (37). 6. Notons enfin qu’il existe naturellem ent nombre de problèmes chronologiques où les donnés se trouvant à notre disposition sont encore insuffisantes. L’ ouvrage revu ci-dessus représente incontestablem ent une contribution très im portante à la préhistoire eurasienne. Les rem arques émises ne font que prouver la nécessité d’intensifier encore les recherches préhistoriques et la collaboration étroites des préhistoriens.