MARIJA BARBIERI I UM Jinx IK ISPRED SVOJEGA VREMENA MARIJA BARBIERI JOSIP KRIŽAJ UMJETNIK ISPRED SVOJEGA VREMENA KAZALO I. Hommage 4 II. UVOD 6 III. DJETINJSTVO I POČECI U LJUBLJANI 10 IV. ZAGREB od 1913. do 1919. 18 V. ZAGREB od 1919. do 1928. 38 VI. ZAGREB od 1929. do 1941. 56 VII. ZAGREB od 1941. do 1957. 82 VIII. 17. listopada 1953. 96 IX. ULOGE 104 SULEJMAN 106 MEFISTO 109 KECAL 112 VODENJAK 118 LINDORF / COPPELIUS / 120 DAPERTUTTO / DR. MIRACLE SVESLAV 124 BARUN OCHS 128 FIGARO 132 BAN LEGET 136 PAPAGENO - SARASTRO - LEPORELLO 138 BORIS GODUNOV 139 DOSIFEJ 140 WAGNER 148 GOLAUD 168 MEFISTOFELE 171 MARKO 175 FRANO DRAŽIC 179 X. PAULA 182 XI. POPIS ULOGA 188 XII. POPIS NASTUPA 202 XIII. POVZETEK 304 XIV. SUMMARY 308 XV. LITERATURA I IZVORI 314 XVI. ZAHVALE 315 XVII. O AUTORICI 316 XVIII. KAZALO IMENA 317 XIX. IMPRESSUM 324 Portret Josipa Krizaja Autor: Tomislav Krizman (1882-1955) Vlasnistvo obitelji Ceranic HOMMAGE 4 SJEČANJE NA VELIKOG UMJETNIKA Rijetke su osobe o kojima sam slušao toliko mnogo i tako dugo prije nego što sam ih upoznao! Naime, moji roditelji bili su redoviti posjetitelji koncerata i kazališnih predstava, a moj otac posebni ljubitelj ljudskog glasa, i to posebno basova. Tako sam ja od najranije mladosti slušao o mnogim umjetnicima - posebno o basistu, prvaku zagrebačke Opere Josipu Križaju; štoviše, moj otac bio je i privatno uz Josipa Križaja, jer je kao kemičar bio asistent prof. Frana Bubano-viča, često je bio uz prof. Bubanoviča i Josipa Križaja poslije predstava na susretima koji su ponekad trajali do kasno u noč! Medutim, poznato je bilo da je Josip Križaj unatoč sve-mu bio uvijek točan na sutrašnjoj probi, uvijek elegantan - u odijelu s prslukom i satom na lancu preko njega; poznato je bilo da Josip Križaj nikad nije markirao na probi! To je zaista nevjerojatno, kad se zna da je pjevao velike uloge, iznimno teške i duge (Gurnemanz u „Parsifalu", Kecal u „Prodanoj nevjesti"...). Sve sam to slušao, dok jednog dana 1947. nisam i uživo do-živio Josipa Križaja kao Sulejmana u Zajčevoj operi „Nikola Šubič Zrinjski". Moji dojmovi su bili impresivni i potvrdivali se u svakoj sljedečoj predstavi i ulozi. Josip Križaj imao je jedinstveno lijep i snažan bas, tamne boje s oblim tonom, koji je svojim fokusom uvijek bio prezentan u svim dinamikama! Nezaboravna mi je smrt Sulejmana kada moli „Alah, Alah". Nitko nije mogao ostati ravnodušan; bio je to pianissimo koji je prodirao svojom tamnom bojom u svaki kutak kazališta. Sljedeča uloga bila je u jednoj od njegovih posljednjih predstava -„Boris Godunov". To je bio car i po glasu, stasu, dr-žanju, gesti i hodu!!! Posebno je bila impresivna scena „halucinacije" - donesena uvjerljivo, ali bez histerije i pre-naglašene mimike i geste, bez patetike - duboko proživljena tragedija vlastite krivnje koja muči dušu. Njegovo „videnje" nepostoječeg kad kaže: „Što je to tamo u kutu - ne, nisam ja ubica! O, Gospode, oslobodi me iskušenja." Od gromogla-snog urlika močnika do potpuno skrhanog običnog smrtnika suočenog s istinom! Iz tih - naoko jednostavnih nota -izvirala je strahovita snaga, naprosto potresna scena! Slušao sam ga s Aleksandrom Griffom kao Urotnike u „Kra- buljnom plesu" Giuseppea Verdija - njihova prisutnost na sceni uvijek je privlačila pozornost u reakcijama na protagoniste, a posebno su ta dva impozantna basa dala orgulj-sku boju ansamblima i velikim gradacijama. Posebno če ostati zapamčen jedan „Rigoletto" u ljeto 1958. kada je Josip Križaj nakon dulje pauze (bio je več u mirovini) toga poslijepodneva uskočio u ulogu Sparafucilea. Svi smo mi na dačkoj galeriji sa zanimanjem pratili izvedbu i ostali zapanjeni; Josip Križaj zvučao je sigurno i uvjerljivo, a posebno je impresivan bio završetak scene Rigoletta i Sparafucilea koji završava tonom - veliki G. Zazvučao je impresivan tamni ton koji je trajao do njegova izlaska sa scene. Jasno, prolomio se snažan aplauz, jer to prije i poslije više nikad nismo tako čuli. Sve uloge Josipa Križaja bile su iznimne: Ferrando u „Tru-baduru", Ramfis i Kralj u „Aidi", Gazda Marko u „Eri s onoga svijeta", a posebno Kecal u „Prodanoj nevjesti". To je uloga koja je do danas ostala nedostižnom nakon Josipa Križaja na našim opernim daskama, kako u pjevačkom tako i u glu-mačkom pogledu. Bez pretjerivanja mogu reči, slušajuči mnoge pjevače, basiste, da mi se uvijek nameče komparacija s Josipom Križa-jem, koji i nakon tako velike distance od šezdesetak godina otkako ga nema na opernoj sceni još uvijek traje! Vibran-tnost njegova iznimnoga glasa, sugestivnost scenskog na-stupa, pojava i sigurnost, te posebno ljepota muzičke fraze i bogatstvo različitih boja vokalne linije, čine Josipa Križaja velikanom operne scene, jedinstvenim u povijesti zagrebačke Opere. HOMMAGE 5 JOSIP KRIŽAJ (Vevče pokraj Ljubljane, 5. ožujka 1887. - Zagreb, 30. srpnja 1968.) UVOD 6 UVOD Josip Križaj jedna je od najvecih umjetničkih ličnosti koje su u hrvatskoj operi djelovale u cijeloj njezinoj gotovo stoljece i pol dugoj povijesti. Kad je tadašnji bas zagrebačke Opere, Čeh Rudolf Kaulfus otišao na angažman u češku Operu u Prag, tra-žio se novi prvi bas. Križaj je prvi put nastupio u Zagrebu 23. travnja 1913. u ulozi Mefistofelea u Faustu. Narodne novine pisale su sutradan: „Mefisto g. Križaja 'venit, cantavit, vicit'." (Došao, pjevao, pobijedio, pr. a.) Novine Hrvatska napisale su da je „djavolskim jurišem osvojio publiku", a novine Pokret zaključile: „Takav pozorišni inteligent, koji se razvija i koji ce se očito znatno razviti, mirne duše može da bude uvršten u naš operni ansambl." Križaj je odmah osvojio publiku i kritiku. Na zagrebačku opernu pozornicu zakoračila je iznimna pjevač-ko-scenska osobnost, umjetnik koji je u punoj mjeri imao sve što je takvom čini. Njegove kreacije ostale su uzorom koji je teško doseci, ako je uopce i moguce. Josip Križaj roden je 5. ožujka 1887. u Vevču pokraj Ljubljane i prema želji oca Antuna, predvoditelja posla u poznatoj tvor-nici papira u Vevču, trebao je postati inženjer. No to ga nije zanimalo, jer je od djetinjstva njegovao ljubav prema glazbi. Prvu glazbenu naobrazbu stekao je u školi Glasbene matice kod diplomanta bečkog Konzervatorija, dirigenta Mateja Hubada (1866-1937), a prva scenska iskustva u družini velikoga slovenskog dramskog umjetnika, glumca i redatelja Ignjata Borštnika (1858-1919). Kazališnu karijeru nije počeo kao pje-vač, nego kao glumac, u prosincu 1907. u Ljubljani ulogom Hahna u igrokazu Roza Bernd njemačkoga dramskog i pro-znog pisca Gerharta Hauptmanna (1862-1946) na proslavi 25. obljetnice Borštnikova umjetničkog rada i odmah postao član Slovenskog deželnog gledališča. Nepunih mjesec dana posli-je, 2. siječnja 1908., na predstavi opere Romeo i Julija Char-lesa Gounoda zamijenio je oboljeloga Rudolfa Bukšeka i po-stao član Opere. U njoj je ostao do odlaska u Zagreb. Njegovo djelovanje u Zagrebu od godine 1913. do odlaska u mirovinu 1957., s kratkim prekidima od tri sezone - sezonu 1919./1920. proveo je u Osijeku, 1927./1928. u Beogradu te 1929./1930. u Ljubljani - epoha je magistralnih basovskih kreacija. Pozivali su ga u inozemstvo i nudili mu primamljive angažmane, ali on je prihvacao samo gostovanja. Zagreb je bio njegov grad, a zagrebačka Opera pozornica njegova života. Za sve koji su ga doživjeli, za mlade koji su uz njega stasali, bio je nedodirljiva veličina kojoj su se divili, poštovali ga i od njega učili. Visok umjetnički domet - a prema vlastitim riječima tajna njegova uspjeha bila je studij, rad i opet samo rad - Križaj je postigao vec na prvim nastupima, a vrlo brzo tumačio je naj-složenije uloge. Kad je pjevao Hundinga u Walkuri u svibnju 1914., Jutarnji list pisao je da je „bio glasom, mimikom i ma-skom izvrstan te bi bio na ponos i vecoj pozornici, nego što je naša", a Narodne novine da je „sjajio ljepotom svoga mekano-ga i čistoga basa". U lipnju 1914. Križaj je vec bio jedan od protagonista velikoga kazališnog dogadaja. Od omiljenoga zagrebačkog basa Toše Lesica preuzeo je ulogu Sveslava na svečanoj predstavi opere Porin u povodu 60. godišnjice smrti Vatroslava Lisinskog. Bio je to Križajev prvi susret s djelom hrvatskoga autora u Hrvatskoj. A prvi njegov susret uopce s djelom hrvatskog autora bio je još 1908. u Slovenskom deželnom gledališču u Ljubljani u Nikoli Šubicu Zrinjskom Ivana pl. Zajca. Najprije je dva puta otpjevao manju ulogu Alapica, a onda je pjevao sultana Sulej-mana. Nije navršio ni 22 godine! U rujnu 1915. pjevao je Sulej-mana i u Zagrebu, a 29. listopada bio je nositelj glavne uloge Stanca na praizvedbi opere Novela od Stanca Božidara Širole. Josip Križaj još je u Ljubljani ostvario nekoliko svojih kapitalnih uloga. U Zagrebu ih je nadogradivao. Kad je u Zagrebu pjevao četverostruku ulogu demona u Offenbachovim Hoff-mannovim pričama i dao sjajnu kreaciju „istančanim promi-šljenim i otmjenim pjevanjem, brižnom deklamacijom i na-dasve prodahnutom karakterizacijom", izvjestitelj Obzora bio je sretan što je Križaj „najposlije kod pozvanih faktora naišao na onu cijenu koja ga po njegovim umjetničkim kvalitetama ide". Hrvatska je pisala da su se u toj ulozi istaknule „sve odlike ovoga liepoga glasa u svim nijansama, u jačini i pianu, u liepim prelazima", a Jutarnji list dalekovidno zaključio da „mu se može proreci izvanredna buducnost". Prvi Križajev umjetnički vrhunac bio je barun Ochs na prvoj hrvatskoj izvedbi glazbene komedije Kavalir s ružom Richar-da Straussa, 29. travnja 1916. Jedva je navršio 29 godina, a tumačio je ulogu koje se obično prihvacaju pjevači u punoj stvaralačkoj zrelosti, pa i kasnije. „Iznenadjuje nas, kako se taj mladi pjevač umije preobražavati, kao što iznenadjuje i njegova muzikalna sigurnost i izdrživost", pisala je Hrvatska, a zanimljiva je opservacija Narodnih novina kako je posve svladao sve poteškoce uloge „nekom posebnom umjetničkom lakocom". Kad je Richard Strauss 11. listopada 1916. u Zagrebu sam dirigirao svojim djelom, izjavio je da Križaj „ima emi-nentnu glazbenu sigurnost da se može u labirintu te uloge slobodno kretati". Rekao je da je „muzikalan i ritmički vrlo siguran pjevač, kojega čeka lijepa buducnost". Najzadovoljni-ji je bio upravo Križajevom kreacijom baruna Ochsa. Svidala mu se njegova mirna i staložena gluma, glas, čista intonacija, muzikalnost, ritmička sigurnost i glazbeno korektno prostu-dirana i u najmanjim pojedinostima donesena uloga, upravo onako kako je sam zamislio Ochsa. Nije mogao vjerovati da je tomu tako kompletnom umjetniku tek 29 godina! Kao barun Ochs, Križaj je 15. prosinca 1932. proslavio 25. godišnjicu um-jetničkoga rada. Koliko je Josip Križaj ušao u srca Zagrepčana i glazbenih kri-tičara, najbolje potvrduje oduševljeni usklik kritičara Milana Grlovica: „Gospodine Križaju, Vi pjevate sve ljepše i ljepše!" u Novostima 9. srpnja 1917. prigodom Križajeva ponovljenog nastupa u Hoffmannovim pričama. A prije toga, u prosincu 1916., kad je pjevao Vodenjaka na obnovi Dvorakove Rusalke, Jutarnji list je pisao: „Kod toga umjetnika (koji to ime zaslu-žuje potpunim pravom) djeluje sve na način, kojemu nema prigovora. Pjevanje, izražaj, igra i dramatska snaga." Na prvoj hrvatskoj izvedbi Mozartova Figarova pira 1917., u ulozi Figara UVOD 7 dao je „uzornu kreaciju", bio je „junak večeri" i „kralj dana kojega se pratilo sa opcim udivljenjem". Kad je u prosincu iste godine nastupio u naslovnoj ulozi Zajčeva Bana Legeta - u pr-voj izvedbi opere u 20. stoljecu, u glazbenoj redakciji Božidara Širole koju u cjelokupnosti izvedbe kritika nije dobro ocijeni-la - bio je jedini koji „zaslužuje ozbiljnu pažnju", jer je ulogu „izveo nekom rigoroznošcu, koja je uvijek odlikom ovog solid-nog pjevača" i jer je „Zajčevu krasnu kantilenu pjevao upravo divno velikim modulacijama podajuci im prave boje i plastič-nu formu". Kad je poslije, 1931., ponovno pjevao Bana Legeta u obnovljenoj izvedbi opere prigodom stogodišnjice rodenja Ivana pl. Zajca, prema pisanju Obzora, bio je „suvereni, sonor-ni, temperamentni i uvjerljivi Ban Leget" i „u svakom času visoko dominirao scenom" jer je „njegov vanredni pjevački i glumački izražaj bio savršeno uravnotežen". Obzor je zaklju-čio da je „Ban Leget opet jedna od Križajevih kreacija monu-mentalnih kontura i visoke umjetničke klase". Potkraj siječnja 1918. Križaj je otišao na samostalno gostovanje u Dresden, a u lipnju i srpnju bio je jedan od protagonista iznimno uspjeloga gostovanja ansambla zagrebačke Opere u Trstu. Slovenske novine Edinost pisale su o njemu kao „o dobrom znancu iz boljih vremena našega tršcanskoga slo-venskoga kazališta", a njegove brojne kreacije ocijenile su superlativima, poglavito jasno i jezgrovito Kecala u Prodanoj nevjesti: „Samo jedno, on je majstor." Križajevu besmrtnom Kecalu u Smetaninoj komičnoj operi divio se i slavni ruski glumac, redatelj, kazališni intendant i teoretičar, utemeljitelj Moskovskog umjetničkog kazališta, Konstantin Sergejevič Stanislavski (1863-1938) za svojega gostovanja u Zagrebu godine 1922. Čestitao mu je na „grandioznoj kreaciji" koju može pjevati po cijelome svijetu. Kad je dvije godine poslije, 1. prosinca 1924., Križaj u Bratislavi nastupio u Prodanoj nevjesti pod ravnanjem Oskara Nedbala, poznati češki dirigent izjavio je da poslije smrti slavnog češkog basa, člana bečke Dvorske opere, Wilhelma Hescha (1860-1908), kojega se smatralo naj-vecim tumačem Kecala, nije bilo boljeg Kecala od Križaja. Isto su mislile i dvije slavne češke pjevačice, dugogodišnje prvakinje Metropolitana, Ema Destinnova (Emmy Destinn) (18781930) i Jarmila Novotna (1907-1994), s kojima je Križaj nastupio u Prodanoj nevjesti u Zagrebu. Kecala je pjevao oko 250 puta, u 17 gradova, i s njim je 17. listopada 1953. proslavio 45. obljetnicu umjetničkoga rada. I tako su tijekom dugih godina Križajeve nastupe pratili odu-ševljeni kritički osvrti, zacijelo najljepši koje je jedan umjetnik imao u povijesti zagrebačke Opere. Zamjerki je bilo vrlo malo, bile su vrlo rijetke, sitne i zanemarive. Njegov Boris Godunov postao je pojam, kao poslije Gostičev Otello. Kad je 1929. Josip Križaj kao član ljubljanske Opere gostovao kao Boris, odušev-ljenju nije bilo kraja. Kritičari su se raspisali raščlanjujuci tu njegovu kreaciju do najsitnijih pojedinosti. Križaj se vratio u zagrebački angažman kad je Krešimir Ba-ranovic postao ravnatelj Opere. Upravo to razdoblje, od 28. rujna 1929. do 18. travnja 1940., vrijeme je neponovljivog uzleta zagrebačke Opere i Križajevih najvecih ostvarenja. Bio je u punoj stvaralačkoj zrelosti, a glas mu je blistao jedinstve-nom ljepotom i podatnošcu. Pišuci o njegovoj kreaciji Borisa Godunova, zagrebački tisak naziva ga „naš Šaljapin". Uspo-redba sa slavnim ruskim basom, jednim od najvecih pjevača svih vremena, Fjodorom Šaljapinom (1873-1938) govori sama za sebe. U osvrtu na obnovu Majstora pjevača 1931. uz opasku da je donio Hansa Sachsa „glasovno, pjevački i stilski kako-voga nam moraju zavidjati i najuglednije pozornice", kritičar Obzora zaključio je da je „najjači umjetnički individualitet u našem solističkom ensembleu". A u njemu je tada bila budu-ča velika Zinka Milanov! Kad je u Parsifalu 1932. pjevao Gur-nemanza, Večer je pisala da je „toplina njegovog glasa podala toj ulozi čar i poeziju". Kad ga je pjevao 1938., bio je „kao iz kamena isklesan, klasično suveren". U osvrtu na izvedbu Louise Gustavea Charpentiera 1936., Narodne novine su ista-knule: „Velik, nedostiživ, u glumi i pjevanju bio je g. Križaj kao otac. Svaka čast ovakovu pjevaču-glumcu. Treba samo pogledati posljednji čin: posljednju majstorsku glumu g. Križaja. Takvog dramatika u glumačkom izražaju ne poznaje ni naša drama." Bio je idealan Galicki u Knezu Igoru Aleksandra Borodina. Jutarnji list pisao je 1938. da je u Siegfriedu „kao uvijek vanredan u svojem dostojanstvu i snazi, suverenom dominiranju scenom i odličnoj stilskoj interpretaciji bio naš ponos i prvak kao Putnik-Wotan". Kao Filip II. u Don Carlo-su dao je, prema pisanju Morgenblatta, „pjevački i glumački impozantno, divno zaobljeno ostvarenje". U veljači 1939. u za njega prilično neuobičajenom repertoaru, na prvoj hrvatskoj izvedbi opere Život na mjesecu Josepha Haydna „bio je upravo sjajan kao skorojevic bez obrazovanosti". U osvrtu na izvrsnu prvu hrvatsku izvedbu komične opere Tajni brak Domeni-ca Cimarose 1940., Zagrebački list pisao je da je "g. Križaj u svim svojim scenama dominirao kao centralna figura", da je "jednako velik umjetnik u svojim visoko-dramatskim kao i u buffo-ulogama, koje kreira s nepogrješivim osjecajem za stil i mjeru". Kad je 1943. izvedeno Rajnino zlato prigodom 60. go-dišnjice smrti Richarda Wagnera, skladatelj Ivan Brkanovic je, hvaleči u novinama Hrvatski narod Križajevo „saživljava-nje s Wagnerovim stilom" i „siguran umjetnički ukus", napi-sao da je bio Wotan „pun dostojanstva, uzvišen, nedostiživ", da „krasni, tamni, blagi baršun njegova glasa posjeduje onu potrebnu osječajnost i sposobnost karakterizacije, da ostvari promjenljivi, nestalni lik toga boga, razapetog izmedju zla i dobra, izmedju ispunjenja zadane riječi i osječanja, izmedju moči zlata, vlasti i svoje božanstvenosti" i zaključio da je „njegova tvorba i ovaj put na visokom umjetničkom stupnju". Nemoguče je nabrojiti sve Križajeve velike kreacije zlatnim slovima upisane u povijest hrvatske glazbe, a kamoli sve ulo-ge koje je pjevao u Zagrebu. Bilo ih je više od 130, a nastupa 3000, kako su pedantno zabilježile Kazališne vijesti 3. listopada 1953. u povodu njegove upravo nevjerojatno visoke 45. umjetničke obljetnice. Bio je velik u dramskim ulogama, po-put Borisa Godunova Musorgskog ili kralja Filipa u Verdijevu Don Carlosu, čiji je bio prvi hrvatski tumač, te u Wagnerovim ulogama. I u komičnim je ulogama bio izvrstan, kao neodolji-vi Kecal u Prodanoj nevjesti, Don Basilio u Seviljskom brijaču ili Figaro u Figarovu piru. Sve su Križajeve interpretacije, od naj-veče do najmanje uloge i koncertnog nastupa, bile velike i ne-zaboravne. Redom nastupanja spomenut čemo još neke uloge koje je tumačio na premijerama ili prvim hrvatskim izvedbama: Kralj Marke u Tristanu i Izoldi, Wotan u Walküri, Kralj Henrik u Lohengrinu, Dosifej u Hovanščini Musorgskog, Roc-co u Beethovenovu Fideliju, Boitov Mefistofele, Hadži Toma na praizvedbi Koštane Petra Konjoviča, Gremin u Evgeniju Onje-ginu, Agamemnon u Ifigeniji u Aulidi Christopha Willibalda Glucka, Lunardo u Wolf-Ferrarijevoj operi Četiri grubijana, Marcel u Hugenotima, Boris u Katarini Izmajlovoj Šostakovi-ča, Tomski u Pikovoj dami, Daland u Ukletom Holandezu, Ivan Susanjin Mihaila Glinke, Leporello u Mozartovu Don Juanu i posljednja, Trulove u Životu razvratnika, Igora Stravinskog 1954. godine. UVOD 8 Križajev doprinos hrvatskoj glazbenoj reprodukciji bio je neobično važan i poticajan. Živo se zauzimao za izvedbe djela hrvatskih skladatelja, pogotovo suvreme-nih, u kojima je redovito nastupao na praizvedbama. U Moru Frana Lhotke 1920., kako pišu novine Hrvat, „kao Kluk svojom impozantnom pojavom i krasnim glasom, pa sigurnim pjevanjem bio je najsavršenija osoba u operi". Bio je Filip na praizvedbi Široline opere Citara i bubanj 1930., Davo u operi Striženo-košeno Krešimi-ra Baranoviča 1932., Balantač u operi Udovica Rošlinka Antuna Dobronica 1934., gdje je, kako su pisale Narodne novine, „opet istakao svoju poznatu umjetnost u kreaciji groteske" i 2. studenoga 1935. jedinstven i nezabo-ravan gazda Marko u operi Ero s onoga svijeta Jakova Gotovca, kojega je do kraja duge karijere pjevao oko 150 puta, na svim velikim gostovanjima zagrebačke Opere u Veneciji, Firenci, Rimu, Beču i Londonu. Slije-dili su 1938. Marko u Dobronicevu Rkaču, 1948. Franjo Tahi u operi Matija Gubec Ive Lhotke-Kalinskog, 4. li-stopada 1950. „jednostavan u izrazu ali intenzivno pro-življen" kapetan Frano u Ekvinociju Ivana Brkanovica i 18. svibnja 1952. Kolumbat u Gotovčevoj Mili Gojsalica. Pjevao je i Vornica u operi Adel i Mara Josipa Hatzea te Velimira u operi Ljubav i zloba Vatroslava Lisinskog uz antologijskog Sveslava u Porinu. Na svečanoj izvedbi opere 1934., kojom se obilježavala 80. godišnjica smrti Lisinskog, prema Obzoru, „bio je glasovno i pojavom odličan, pa je njegova scena u tamnici samo novi dokaz njegovog neiscrpnog talenta u dramatskom stvara-nju". Njegov Sulejman u Zrinjskom bio je pojam. Golem uspjeh doživio je na praizvedbi oratorija Život i spomen slavnih učitelja svete brace Cirila i Metodija, apostola slavenskih Božidara Širole na Festivalu Medunarodnog društva za suvremenu glazbu u Frankfurtu 1927. godi-ne. Bio je kao Sulejman sudionik prve predstave tek uspostavljene Opere Narodnog kazališta u Splitu, 11. ožujka 1941. i prve operne predstave Narodnog kazali-šta na Rijeci, 2. studenoga 1946. godine. U zagrebačkoj Operi nastavio je nizati svoje velike kreacije. Ponovio je svojega nezaboravnog Borisa Godunova „podredujuci svoje bogate glasovne mogucnosti istini dramatskog prikazivanja". Kad su 1947. obnovljene Hoffmanno-ve priče, opet je tumačio četiri lika demona i, prema Vjesniku, dao je u ulozi Dr. Miraclea „jednu od svojih najboljih kreacija" i „njegov kristalni bas došao je do izražaja naročito u oba terceta treceg čina". Muzičko predavanje u njegovoj kreaciji Ivana Susanjina 1949. „bilo je protkano toplinom neposrednog proživljavanja herojske tragičnosti", a kao Daland 1953. „pokazao je što može učiniti jedan veliki umjetnik iz uloge koja je naoko drugorazredne važnosti". U Zagrebu je Križaj bio cijenjen koncertni pjevač profi-njene muzikalnosti i velike pjevačke kulture. Pjevao je 1926. basovsku dionicu u Verdijevu Requiemu i, prema pisanju Obzora, „sonorni bas g. Križaja dao je kao pedal orguljama siguran temelj solističkom kvartetu. U ap-solutnosti muzikalne sigurnosti, u plemenitosti fraze, u toploti i izražajnosti predavanja i čistoči ozbiljnoga stila nema mu u njegovoj struci kod nas - a valjda ni na daleko - premca". U prvoj hrvatskoj izvedbi Beet-hovenove Devete simfonije 1927. bio je, prema Obzoru, „najbliži oratorijskom pjevanju več po karakteru svoje- Kratak životopis Josipa Križaja s vlastoručnim potpisom ga glasa i normalnom načinu pastoznoga pjevanja" te je „dao van-redno dostojanstveno stilizirani, impresivni i snažni izražaj". U Missi solemnis iz 1934., prema Morgenblattu „kao dobitak izvedbi zvučao je bas Josipa Križaja koji je izvrsno frazirao i pjevao s puno izraza". Josip Križaj posljednji je put nastupio na sceni 3. studenoga 1957. kao Ferrando u Trubaduru. Godine 1963. dobio je Nagradu Vladimir Nazor za životno djelo. Josip Križaj bio je i operni redatelj, režirao je deset opera. U doko-lici se bavio slikarstvom i filatelijom, bio je strastveni lovac, pecao je i planinario. Zadržao je svježinu, vedrinu i mladenački zanos do pozne dobi. U povijesti hrvatske glazbene reprodukcije zabilježen je, prema potpuno istinitoj tvrdnji njegova mladeg kolege Tomi-slava Neralica, kao operni umjetnik ispred svojega vremena. Rado viden i toplo dočekivan, duboko poštovan, cijenjen kao dobar prijatelj i čestit čovjek, Josip Križaj umro je u Zagrebu 30. srpnja 1968. godine. UVOD 9 DJETINJSTVO I POČECI U LJUBLJANI Josip Križaj roden je 5. ožujka 1887. u Vevču pokraj Ljubljane od oca Antuna i majke Matilde, rodene Cerar. Prema želji oca, predvoditelja posla u poznatoj tvornici papira u Vevču, trebao je postati inženjer. No to ga nije zanimalo, jer je od djetinj-stva njegovao ljubav prema glazbi. Križajev je glas prvi otkrio skladatelj Josip Pavčič (1870-1949). Pozvao ga je da pjeva u cr-kvi i poslao ga dirigentu Mateju Hubadu1 kod kojega je Križaj stekao prvu glazbenu naobrazbu u školi Glasbene matice. Pohadao ju je od školske godine 1906./1907. do 1911./1912. i završio s odličnim uspjehom. Primili su ga u pjevački kvartet umjesto Julija Betetta2 kad je on otišao iz Ljubljane.3 U intervju koji je dao za beogradsku Pravdu, sječajuči se svojih pjevačkih početaka, Križaj je rekao da je bio član višeg školskog diletant-skog društva koje je održavalo predstave po cijeloj Sloveniji. Završio je realnu gimnaziju.4 Prva scenska iskustva stjecao je u družini Ignacija/Ignjata Borštnika.5 Kazališnu karijeru nije 1 Hubad, Matej (1866-1937), pjevački pedagog i dirigent. Nakon završenoga studija na Konzervatoriju u Beču, 1898. vratio se u Ljubljanu gdje je kao uredivač izdanja, profesor pjevanja i voditelj zbora Glasbene matice postao središnjom ličnošču slo-venskoga glazbenog života. Zahvaljujuči njemu, škola Glasbene matice postala je godine 1919. konzervatorij. Vodio je tu glazbe-nu instituciju do 1933. i kao profesor odgojio večinu uglednih slovenskih vokalnih solista. 2 Betetto, Julij (1885-1963), bas i pjevački pedagog. Nakon školo-vanja u Ljubljani u školi Glasbene matice kod Mateja Hubada, 1902. otišao je na audiciju u bečku Dvorsku operu, u kojoj je angažiran pa je u njoj ostao do 1922. Vratio se u Ljubljanu i postao ravnatelj ljubljanske Opere. Od 1933. do 1940. bio je ravnatelj konzervatorija Ljubljanske glasbene matice. 3 -žh- [Žiga Hiršler], Josip Križaj, Jutarnji list, 14. 12. 1932. 4 M. G., 25-godišnjica umetničkog rada Josipa Križaja, Pravda, Beograd, 8. 12. 1932. 5 Borštnik, Ignjat (Ignacij) (1858-1919), veliki slovenski dramski glumac i redatelj. Usavršavao se u glumi u Burgtheateru u Beču. Jedna je od vodečih ličnosti u prvoj generaciji slovenskih profe- počeo kao pjevač, nego kao glumac, 13. prosinca 1907. u De-želnom gledališču6 u Ljubljani ulogom Hahna u drami Roza Bernd Gerharta Hauptmanna7 na proslavi 25. obljetnice Borštnikova umjetničkoga rada. U predstavi koja je uz Borštnika okupila velika imena slovenskog gledališča - Antona Danila, Zofiju Borštnikovu,8 Leona Dragutinovica, Hinka Nučica,9 Jo- sionalnih glumaca; uz to redatelj i pedagog. Na poziv Stjepana Miletica došao je 1894. u Zagreb i angažiran je u Hrvatskom ze-maljskom kazalištu zajedno sa suprugom Zofijom. Napustio je tradicionalni patos i usmjerio se prema realizmu koji u to vrije-me počinje prevladavati i na zagrebačkoj sceni. U Zagrebu je bio angažiran do 1918. i ostvario je oko 270 najraznovrsnijih uloga. 6 Deželno gledališče u Ljubljani gradili su češki arhitekti Jan Vladimir Hrasky i Anton J. Hruby. Gradilo se od 1890. do 1892. i otvoreno je 15. 11. 1892. Ispred zgrade nalaze se kipovi glasovi-tih slovenskih glumaca Antona Verovšeka i Ignacija Borštnika, djelo arhitekta Jože Plečnika i kipara Franceta Kralja. Godine 1990. dodan je kip Julija Betetta. 7 Hauptmann, Gerhart (1862-1946), glasoviti njemački drama-tičar, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1912. godine. Najvažniji predstavnik naturalizma u njemačkoj književnosti. 8 Borštnikova Zvonarjeva, Zofija (Sofija) (1868-1948) u Zagrebu je ostala do 1903. Često je mijenjala angažmane. Privlačna stasa i strastvena temperamenta, bila je sklona romantičnoj teatralnosti, što je privlačilo publiku, ali je, slijedeci interpretativni stil svojega supruga, igrala i psihološki produbljenije likove, po-glavito u dramama Nordijaca Ibsena i Strindberga. 9 Nučic, Hinko (1883-1970), veliki slovenski kazališni i filmski glumac, redatelj i pedagog. Kao glumac i redatelj bio je član slovenske Drame do 1912., kad je došao u Zagreb i u njemu proveo glavninu svojega umjetničkog djelovanja. Od 1919. do 1921. dje-lovao je u Mariboru u kojemu je osnovao prvo stalno Slovensko narodno gledališče i organizirao glumačku školu. Vratio se u Zagreb i u njemu ostao do kraja svoje iznimno bogate umjetnič-ke karijere. Ostvario je bogatu galeriju savjesno prostudiranih likova najraznolikijih stilskih i vremenskih odredenja. Takve su DJETINJSTVO I POČECI U LJUBLJANI 11 sipa Povhea - igrao je malu ulogu, ali je odmah angažiran za stalnog člana. Očito je uočena njegova glumačka nadarenost jer su mu nakon tjedan dana povjerili ulogu Popotnika u, kako se nazivalo, izvornoj noviteti, tj. izvornoj novini, Pohujšanje v dolini šentflorjanski (Sablazan u šentflorijanskoj dolini) Ivana Cankara.10 Slijedila je još jedna uloga u igri s pjevanjem, a onda je na samome početku sljedeče godine, dakle nepunih mjesec dana poslije debija, 2. siječnja 1908., na predstavi opere Romeo i Julija Charlesa Gounoda zamijenio oboljeloga Rudolfa Bukšeka11 u ulozi Escalusa, koju je naučio za dva dana. Postigao je velik uspjeh i angažiran je za drugog basa. Nakon godinu dana postat če prvi bas.12 Dirigirao je Hilarij Benišek.13 Juliju je pjevala Marija Collignon, a Romea Stanislav Jastr-zebski.14 Odigrao je još nekoliko uloga u dramama i igrama s pjevanjem. U ožujku je pjevao Kneza na prvoj slovenskoj izvedbi opere Mazepa poljskoga skladatelja i dirigenta Adama Münchheimera (1830-1904), koji je poslije smrti oca poljske nacionalne opere Stanislawa Moniuszkog 1872. postavljen za ravnatelja Opere u Varšavi. Opera je nastala prema istoime-noj drami poljskoga pjesnika romantizma Juliusza Slowackog (1809-1849). Drama je objavljena 1840., a opera je napisana 1885. Za tu je prigodu pozvan iz Zagreba kao gost poljski tenor Stanislaw Orzelski.15 Od travnja do rujna 1908. Križaj nije nastupao. U listopadu počinje njegov redoviti „pogon" - pet-naestak predstava mjesečno. Uz nekoliko uloga u drami, igri s pjevanjem i opereti, našle su se i dvije operne: Carski ko-mesar u Madame Butterfly i Drugi Filistejac u operi Samson i Dalila. Nastupi u operi postaju sve češci. Križaj se 27. studenoga 1908. susrece s prvim likom hrvatskoga autora. Pjeva Gašpara Ala-pica u Zrinjskom s Bogdanom pl. Vulakovicem16 u naslovnoj ulozi. Sudjelovale su dvije ugledne ljubljanske sopranistice: Josipina Šipankova17 i Lilly Nordgartova18 i tenor Alojz Fiala,19 a Sulejmana je pjevao Bohumil Vlček.20 Deset dana poslije, 8. prosinca 1908., Križaj na repertoar uvrštava svoju prvu veliku ulogu - sultana Sulejmana21- koja ce postati jedna od njegovih stožernih uloga. Desetljecima ce biti njezin vrhunski i ne-zamjenjivi interpret. Slijede dvije srednje velike uloge: Dan-cairo u Carmen i Miha u Prodanoj nevjesti, mala uloga Ivana (Johanna) u Wertheru i u ožujku 1909. knez Gremin u Evgeniju Onjeginu s Vulakovicem u naslovnoj ulozi. I Gremin ce postati jedno od važnijih Križajevih glazbeno-scenskih ostvarenja. Od 5. listopada 1909. do 15. rujna 1910. na odsluženju je voj-nog roka. Ljubljanski operni život znatno je unaprijedio glasoviti di- bile i njegove režije, kao i pedagoški rad u različitim glumačkim školama. 10 Cankar, Ivan (1876-1918), slovenski književnik, jedan od četiri glavna predstavnika slovenske moderne. Bio je pjesnik, drama-tičar, novelist, romanopisac, satiričar, kritičar, polemičar, pre-davač i politički radnik, borac za istinu, slobodu i perspektivni-ju budučnost radnog čovjeka. 11 Bukšek, Rudolf (1882-1933) učio je pjevanje kod Mateja Hubada. Godine 1902. angažiran je u drami i operi. Nakon angažmana u Ljubljani, došao je u Zagreb i bio član zagrebačke Opere od 1914. do 1919. i od 1926. do smrti, a osječke u sezoni 1913./1914. i od 1919. do 1926. Pouzdan član ansambla s bogatim i raznolikim repertoarom od Figara u Seviljskom brijaču do Mefistofelea u Faustu. 12 M. G., 25-godišnjica umetničkog rada Josipa Križaja, Pravda, Beograd, 8. 12. 1932. 13 Benišek, Hilarion (1863-1919), dirigent češkog podrijetla. Filo-zofiju i glazbu studirao je u Pragu. Naslijedio je Frana Gerbiča i od 1904. do 1910. bio je ravnatelj Opere u Ljubljani. Uvrstio je u repertoar oko 130 glazbeno-scenskih djela. 14 Jastrzebski, Stanislav (1879-1921), pravim imenom Szulem Has-sman, tenor poljskoga podrijetla. Kazališnu karijeru počeo je 1905. u Ljubljani, od 1908. do 1919. prvak je zagrebačke najprije Operete (sjajan Albinijev barun Trenk), a zatim Opere. Od 1919. do smrti djelovao je u Osijeku. Prvi hrvatski dramski tenor snažna glasa i bogate izražajnosti. Prvi hrvatski Samson i Tristan, antologijski Pedro u operi U dolini i Jean u Pelivanu svete Gospe. Sudionik praizvedbi nekoliko važnih hrvatskih opera, medu njima Ognja Blagoja Berse i Povratka Josipa Hatzea. 15 Orzelski, Stanislaw (1873-1950) od 1896. do 1900. djelovao je u Lavovu (Lwowu); 1901. došao je u zagrebačku Operu. Ostao je samo jednu sezonu, ali je ostvario više uloga: Maksa u Strijel-cu vilenjaku, Janka u Prodanoj nevjesti, Sokoloviča u Zrinjskom, Oberona na hrvatskoj premijeri istoimene Weberove opere, Do-rotiča na praizvedbi opere Maričon Srečka Albinija, Tonija na prvoj hrvatskoj izvedbi Donizettijeve opere Kci pukovnije i Sme- tanina Dalibora. Nastupao je u operi i opereti. Onda je preki- nuo angažman i otišao u Prag. Od 1907. do 1910. djelovao je u Budimpešti, 1906. i 1908. gostovao je u Zagrebu. Nastupao je u Beogradu, Varšavi, Hamburgu i Milanu. 16 Vulakovic, pl. Bogdan (1862-1919) bio je član Opera u Grazu, Bremenu, Dusseldorfu i Bratislavi. Od 1896. do 1902. prvi bariton zagrebačke Opere. Nakon djelovanja u Olomoucu i Aachenu, od 1908. do 1910. član ljubljanske Opere i onda ponovno zagrebačke. Isticao se lijepim glasom i temperamentnom glumom. Nakon suprugine smrti, od žalosti je, u potpunom živčanom ra-strojstvu, počinio samoubojstvo. 17 Šipankova, Josipina (1875-1950), umjetnica češkoga podrijetla. U Ljubljani je počela djelovati 1902. kao harfistica u orkestru. Solistica Opere bila je u sezoni 1908./1909. i 1911./1912. Pjevala je vrlo raznovrstan repertoar, od Marice u Prodanoj nevjesti, Tatjane u Evgeniju Onjeginu i Dvorakove Rusalke do Dalile, Charlotte u Wertheru i Carmen. 18 Nordgartova, Lilly. Djelovala je u Ljubljani od 1908. do 1910. Umjetnica lijepa, bogata glasa, temperamentne scenske igre i dobre karakterizacije lika. Ostvarila je nekoliko dojmljivih so-pranskih i mezzosopranskih uloga: Carmen, Cio-Cio-San u Madame Butterfly, Neddu u Pagliaccima, Toscu, Leonoru u Truba-duru, Kraljicu od Sabe. 19 Fiala, Alojz (1879-1940), tenor češkoga podrijetla. Studirao u Olomoucu, usavršavao se u Beču. Od 1907. do 1908. bio je solist u Vinohradechovu kazalištu u Pragu. U ljubljanskoj Operi djelovao je od 1908. do 1910. Zatim je otišao u Brno do 1915. pa u Česke Budejovice. 20 Vlček, Bohumil (1874-1926), bas i redatelj češkoga podrijetla. Nakon što je pjevao u zboru Njemačkoga teatra u Pragu, od 1898. do 1903. djelovao je u Brnu, 1907. u Pragu. U ljubljanskoj Operi u sezoni 1908./1909. nastupao je u ulogama Kecala u Prodanoj nevjesti i Sulejmana. Kao redatelj postavio je na scenu 11 opera i dvije operete. 21 Opširnije u poglavlju Sulejman. DJETINJSTVO IPOČECI U LJUBLJANI 12 '0* ■ M - ' t irf^i i r f. - fpt^ftu Uli ffic., J X -7 ¿f tf f ^ i. ^.^ti^fi/ '--^[■^ifi /9 t , ¿. Btii-r- ■ ^^¿^ ¿Jets . /t ¥/ ■ / 3. itfrt^siA-Hj f£r.¿j ^Lc t-^ifAf-r-1 / v f }■ Jtt+fz i&^Šr.T -TV" >1. igAŽec^*H^/ jOti***. fc-tJ-4 t, Sc^. o|L 9 ■■ Wv yt-i ft^i-n»^* J. / / f Ji"evs| pm[iU »¡mu jiraJj^Ta^C" nilalMlu .. ...... r/ JMtu. >.«. p . 1 ■ . t.-.- ■■■ ■ UM: ^ IBH^^UmUNK* \ \ Rodni i krsni list DJETINJSTVO IPOČECI U LJUBLJANI 13 Ljubljana GkdlH«- Slovensko deželno gledališče, Ljubljana rigent Fritz Reiner,22 kojega su prozvali Fridrik ili Friderik. Počeo je povjeravati Križaju vece i važnije uloge u operama kojima je dirigirao. Prva je bila tamničar Beneš u Smetaninu Daliboru. Slijedio je Reinerov izlet u klasičnu operetu. Oda-brao je Franza Lehâra i njegova Grofa Luxemburga u kojemu je Križaj tumačio pariškog činovnika Pélégrina. Reineru Križaj zahvaljuje i svoj prvi susret s opusom Richarda Wagnera23 - 27. studenoga 1910. pjevao je Hermanna u Tannhäuseru. Ve-neru je pjevala Jeanette pl. Foedranspergova.24 Reiner je opet dirigirao jednu Lehârovu operetu - Kneginju - u kojoj je Križaj sudjelovao. Zatim je mladi bas pjevao Gašpara (Caspara) u Weberovu Strijelcu vilenjaku, Collinea u La Bohème (za tu je priliku iz Zagreba pozvan kao gost Ernesto vitez Cammaro-ta25) i, kao kruna dotadašnjeg djelovanja, u ožujku 1911. došao je Mefisto26 u Gounodovu Faustu, još jedna buduca krunska uloga u Križajevu repertoaru, takoder pod Reinerovim ravnanjem. Križaja opet ne nalazimo u predstavama na repertoaru od kraja ožujka do sredine rujna. Premda Križaj još uvijek nastupa u opereti, igrama s pjeva-njem i drami, uglavnom na premijerama, sve češce pjeva u operi. Početkom listopada pjeva Sparafucilea u Rigolettu pod ravnanjem Vaclava Talicha.27 U dvjema predstavama opere u ulozi Gilde gostuje omiljena zagrebačka primadona Maja de Strozzi.28 Križaj 26. listopada 1911. na repertoar uvrštava 22 Reiner, Fritz (1888-1963), znameniti madarsko-američki dirigent. U sezoni 1910./1911. djelovao je u ljubljanskoj Operi. U listopadu 1911. u Ljubljani se vjenčao s Elcom Jelacin i vratio u Budimpeštu, u pučku operu (Nepopera) teatra Erkel, koji je otvo-ren 1911. Godine 1914. otišao je u Dresden, a od 1922. djelovao je u Sjedinjenim Američkim Državama kao dirigent u Metropolitana kao glavni dirigent Simfonijskog orkestra iz Cincinnatija i kao muzički ravnatelj Čikaškog simfonijskog orkestra. 23 Opširnije u poglavlju Wagner. 24 Jeanette pl. Foedransperg (1885-1956) bila je od 1910. do 1912. članica Opere u Ljubljani. Nakon Prvoga svjetskog rata posveti- la se vokalnoj pedagogiji i odgojila nekoliko istaknutih sloven- skih opernih pjevača. 25 Cammarota, Ernesto (1861-1934) došao je 1887. u Zagreb u kojemu je kao operni prvak nastupao do 1924. Bio je prvi hrvatski tumač mnogih glavnih tenorskih likova svjetske operne literature, medu njima i Verdijeva Otella, i prvi interpret kultnoga lika hrvatske opere, Porina Vatroslava Lisinskog. Jedan je od utemeljitelja Pjevačkoga društva Lisinski. Njegov doprinos hr-vatskoj glazbenoj reprodukciji vrlo je velik. 26 Opširnije u poglavlju Mefisto. 27 Talich, Vaclav (1883-1961), glasoviti češki dirigent, u to vrijeme dirigent Slovenske filharmonije. 28 De Strozzi, markiza Maja, udana Pečic (1882-1962) jedna od na-jvecih umjetnica hrvatske glazbene scene. Nakon angažmana DJETINJSTVO I POČECI U LJUBLJANI 14 Potvrda ravnateljstva državne velike realke u Ljubljani koju je Josip Križaj pohadao od školske godine 1900./1901. do 1906./1907. Potvrda ravnateljstva Konzervatorija Glasbene matice u Ljubljani da ga je Josip Križaj pohadao od školske godine 1906./1907. do 1911./1912. s odličnim uspjehom. DJETINJSTVO IPOCECI U LJUBLJANI 15 ulogu za koju če postati pojam - Kecala u Prodanoj nevjesti.29 Ona če biti kruna njegova komičnog repertoara. Birat če je za proslave godišnjica. Ono što valja posebno istaknuti jest to da ju je naučio radeči s Vaclavom Talichom. U jednoj izvedbi nanovo uvježbanog Grofa Luxemburga u ulozi Angele gostuje zagrebačka operetna diva, obljubljena Irma Polak.30 Križaj počinje u Carmen pjevati Zunigu, u nekim predstavama opere u siječnju 1912. gostuje Anka Horvat.31 Pod Talichovim ravnanjem u veljači 1912. Josip Križaj uvrštava na repertoar još jednu svoju veliku ulogu - Vodenjaka u Dvorakovoj Rusal-ki.32 Od travnja do rujna 1912. nema predstava. U ljubljansku Operu dolazi jedan naš dobar znanac - češki dirigent Ciril Metodej Hrazdira33 i povjerava Križaju ulogu Jurija u operi U zdencu Vilema Blodeka (1834-1874). S orkestrom Slovenske filharmonije Hrazdira postavlja na scenu Wagnerova Ukle-tog Holandeza i Križaj pjeva Dalanda, još jednu ulogu koju če pjevati desetlječima. U dvjema predstavama opere u siječnju 1913. gostovala je u ulozi Sente zagrebačka operna prvakinja Mira Korošec.34 Nakon male uloge Doktora Grenvila u Traviati pod Hrazdirinim ravnanjem, s Janom Richterjevom,35 potkraj prosinca 1912. Križaj ostvaruje još jednu krunsku ulogu svojega repertoara - četverostruki lik demona u Offenbachovim Hoffmannovim pričama,36 čiji če takoder vrhunski interpret biti još desetlječima. Dirigira Hrazdira koji če u siječnju 1913. postaviti na scenu jednu češku operu - Juriš na mlin Karela Weisa37 i Križaju povjeriti ulogu Pruskog satnika. Križaj če otpjevati još jednu malu, ali dojmljivu ulogu - ujaka Bonza u Madame Butterfly, a na premijeri Seviljskog brijača Hrazdira če ga uzeti za ulogu Doktora Bartola. Još če pjevati Crkvenjaka u Tosci pod Hrazdirinim ravnanjem, s Jelenom Lowczynskom i Lilly Nordgartovom u naslovnoj ulozi. Smiješi mu se Zagreb. I 23. travnja 1913. Križaj prvi put u Zagrebu pjeva jednu od svojih najboljih uloga - Mefista, potom u svibnju Hermanna u Tannhauseru... i angažiran je u Kraljevskom zemaljskom hr-vatskom kazalištu u Zagrebu. Angažman počinje kao Vrhovni svečenik u novo naučenoj izvedbi opere Kraljica od Sabe Karla Goldmarka. u Wiesbadenu i Grazu, od 1910. do 1937. s kračim prekidima, jedan od najvažnijih soprana zagrebačke Opere. Umjetnica vrhunske muzikalnosti i snažnog scenskog naboja, ostvarivala je nezaboravne kreacije. Pjevačica profinjena ukusa i osječa-ja za stilske odrednice, s jednakim je uspjehom interpretirala vokalnu liriku, poglavito suvremenih skladatelja. Igor Stravinski posvetio joj je četiri pjesme. Thomas Mann spominje ju u romanu Doktor Faust. Majka Borisa Papandopula. 29 Opširnije u poglavlju Kecal. 30 Polak, Irma (1875-1931), pravim imenom Marija Fabiani, kako piše u Slovenskom biografskom leksikonu, str. 431. U knjizi krštenih Marijinog Oznanjenja 1865.-1878. za 11. lipnja 1875. na str. 664 podbrojem 112 navedena je kao Maria Helena Josefa, mati Marija Fabiani, udovica, kraj Gradičče, Vorstadt 38. Da-kle, bila je izvanbračno dijete. Lijepa i zvonka glasa, vrhunske muzikalnosti i iznimne sceničnosti, bila je glazbeno-scenski fenomen. Očaravala je svojim operetnim dostignučima. Jed-nako vrsna bila je i kao operna umjetnica. Njezina obljubljenost kod publike i popularnost bile su ravne onima koju danas uživ-aju največe estradne zvijezde. Bila je prva hrvatska Cio-Cio-San u Madame Butterfly. 31 Horvat, rodena Pisačič, preudana Gottlieb, Anka (1884-1948) debitirala je 1909. u Zagrebu kao Carmen. Zbog društvenog položaja djelovala je u zagrebačkoj Operi od 1910. do 1914. kao gošča. Od 1914. do 1918. bila je članica Opere u Dresdenu. Vratila se u Zagreb i posve posvetila koncertnom pjevanju, a 1924. po-vukla se iz javnoga glazbenog života, no nastavila je savjetovati pjevače. Obogatila je hrvatsku glazbu kao jedna od najcjeloviti-jih umjetnica čiji je svaki nastup bio visoke estetske vrijednosti. 32 Opširnije u poglavlju Vodenjak. 33 Hrazdira, Ciril Metodej (1868-1926), češki skladatelj i dirigent, učenik Leoša Janačeka na Orguljaškoj školi u Brnu u kojemu je 1904. dirigirao praizvedbom Janačekove opere Njena pastorka (Jenufa). Od 1911. bio je zborovoda Pjevačkog društva Zvonimir u Splitu, od 1912. do 1913. dirigent Slovenske filharmonije. Vra-tio se u Split, u kojemu je uvelike pridonio razvoju glazbene kulture. 34 Korošec, Mira (1882-1963) završila je studij pjevanja na bečkom Konzervatoriju. Od 1910. do 1914. prvakinja zagrebačke Opere, a zatim Opere u Hamburgu do 1919. kad se zbog udaje povuk-la sa scene. Pjevačica rijetko lijepa i snažna dramskog soprana, posebno poznata kao Tosca i Aida. Prva hrvatska Dalila u Samsonu i Dalili i Maršalica u Kavaliru s ružom. Sudionica praizved-bi nekoliko važnih hrvatskih opera. 35 Richter, Jana (1891-?), češka sopranistica. U sezoni 1912./1913. i od 1918. do 1920. solistica ljubljanske Opere. Pjevala je samo velike i glavne uloge, kao što su Violetta u Traviati, Cio-Cio-San u Madame Butterfly, Rosina u Seviljskom brijaču, Tatjana u Evgeni-ju Onjeginu, Mirni u La Bohème i Liza u Pikovoj dami. Kritika piše 0 njoj kao o simpatičnoj pjevačici, nevelika, ali nježna, osjecajna 1 zvonka glasa. 36 Opširnije u poglavlju Lindorf/Coppelius/Dapertutto/Dr. Miracle. 37 Weis, Kar(e)l (1862-1944), češki skladatelj i sakupljač narodnih pjesama. DJETINJSTVO I POČECI U LJUBLJANI 16 tmiHj PBtfljftdgjgfe tj* V Eijubljanj. V pttek. dne lJ.dn«nil>n Gostavanjc^. Ignacija Borštnika i* zagrei» p |( o priliki 25!n-triica njc^Dv^ga uittimrtksgi rlpl^pnjp. p ., ROZfl BERND7 ■-L- H - iXrs^r" Si't : j gj^ L■:■ j Li «Éinrji-i TJat (Mi fw i i lil Kn ■!■■-■■ 1 ■ 1 •-W —1 ■ ■ ■ 1 [ « à ■ . - i f-.Ii -m—i i-l r 11 b ■ -"I -.-■— «ta 7 « H fM p Kmh «ta H-. Prvi nastup Josipa Križaja na sceni: Hahn na premijeri igrokaza Roza Bernd Gerharta Hauptmanna, Ljubljana, 1907. iil iPeJ Dež. gl&tlaMiie v [ijghljant t F im ¿.Lrdi. V icirteh. dne ?. ¡jnu^rid Č&lflli. ROMEO l\ JULIJA. ifc mmimw i i'KL-Ji iricad zri-hin" L «kr |Hhf»4fi ¡H^u i H+>:Jid Kl 4tj1 Vi-:; ,zr>. H 17. Phflfl S?.1' L : :. : h -i ■ ■ LPl El IflMH UM ■ F_ ■ I H - ■■ALIO" h vn E u ■ "__ ■ i « ■ : J : i j -fV ■ Si» HI ■ nUfklrLCi i» DfF IT «ta T. 4 HM «ta p Hv« • IDUC pa H>. H- JU 4.H flu n □ Tid |[IU lttap ni Würjf 1. InjlUi m Lk.,L.|jr„ VI Prvi nastup Josipa Križaja u operi: Escalus u operi Romeo i Julija Charlesa Gounoda, Ljubljana, 1908. Prvi nastup Josipa Križaja u ulozi Kneza Gremina u Evgeniju Onjeginu Petra Iljiča Čajkovskog, Ljubljana, 1909. Prvi nastup Josipa Križaja u ulozi Collinea u operi La Bohème Giacoma Puccinija, Ljubljana, 1911. Prvi nastup Josipa Križaja kao doktora Bartola na premijeri opere Seviljski brijač Gioachina Rossinija, Ljubljana, 1913. DJETINJSTVO I POCECI U LJUBLJANI 17 Josip Križaj na prvom nastupu u Kraljevskom zemaljskom hrvatskom kazalištu u Zagrebu kao Mefisto u Faustu 23. 4. 1913. ZAGREB OD 1913. DO 1919. 18 ZAGREB 1913.— 1919.1 1 Kritike i ostali novinski članci doslovce su citirani. Josip Križaj došao je u Zagreb kad je tadašnji bas zagrebačke Opere Čeh Rudolf Kaulfus otišao u češku Operu u Pragu. Tra-žio se novi prvi bas. Nedjeljne novosti 20. travnja 1913. najav-ljuju da če biti zanimljivih gostovanja uz gdjicu Jelenu Low-czynski, „sestru našeg tenoriste".1 Pišu: „U petak dne 25. o. m. ponovit če se grandijozni Wagnerov 'Tannhäuser', zamašna tečevina repertoara ovogodišnje sezone; u njem če prvi put na našoj pozornici pjevati grofa Hermanna basista slovenske opere u Ljubljani, gosp. Križaj i to na angažman, jer g. Kaulfus odlazi na 'Narodni divadlo' u Prag. G. Križaj pjevat če i Mefista u 'Faustu'."2 Križaj je prvi put nastupio u Zagrebu 23. travnja 1913. u ulozi Mefistofelea u Faustu. Jedva je navršio 26 godina. Kao da se tisak natjecao kako če ga što više pohvaliti. Narodne novine pisale su sutradan: „Mefisto g. Križaj 'venit, cantavit, vicit'." (Došao, pjevao, pobijedio, op. ur.) „To bijaše elegantan, zloban i šaljiv, glumački živ i okretan Mefisto, u krasnim kostimima i sa značajnom maskom. U njega je sonoran bas, čist pijev, okretna škola, ali u dubljini mu manjka jedrina. On je sjajno uspio."3 Obzor je istoga dana pisao: „Mefista pjevao kao gost Slovenac g. Josip Križaj. Glas mu je jak, zvonak i svjež, pjeva vanrednom lakočom, igra vrlo otmeno, a pojava pristala. Več u prvom činu osvojio je slušaoce."4 Male novine bile su vrlo kratke. Pisale su: „Mefista je pjevao Slovenac Josip Križaj. Glas mu je mlad i zvonak, pa kad je pjevao napitnicu u II. činu, sve je zvonilo u kazalištu."5 U obilju laskavih ocjena uz naznaku da mu je glas nešto slabiji u dubokim položajima, jedinu oz-biljnu primjedbu imao je izvjestitelj Jutarnjeg lista. Pisao je: „G. Križaj, baritonista ljubljanske opere, pjevao je Mefista za angažman. Bit če, prema jučerašnjem uspjehu, angažovan, te če sa svojim zvučnim, tek u dubini nešto slabim basom, znači-ti dobitak za našu operu. Ipak morat če se odreči traženja banalnih efekata u igri, što bi pristajalo kakvom pokrajinskom kazalištu. Mefisto jest doduše kod Gounoda humorističan, ali nije lakrdijaš."6 Kako se razbolio prvi tenor, Stanislav Jastrzebski, i nije mogao biti izveden Tannhäuser u planiranom terminu, ponovila se opera Faust, „u kojoj su svi sudjelujuči u sriedu burno aklami-rani".7 Križaj je odmah osvojio publiku i kritiku. Nastupio je još 3. svibnja kao Hermann u Tannhäuseru i dobio angažman. No na tu izvedbu nema osvrta jer je tisak bio zaokupljen odla-skom Opere 5. svibnja preko Rijeke na gostovanje u Split. Mali obzor objavio je 7. svibnja: „Dosadanji član slovenske opere u Ljubljani g. Josip Križaj, koji je nedavno gostovao u Zagrebu u operi Faust, za angažman, kako doznajemo, potpisao je več sa našom kazalištnom upravom ugovor kao prvi basista, te je več od naredne sezone član hrv. Opere."8 Na zagrebačku opernu pozornicu došla je iznimna pjevačko-scenska osob-nost, umjetnik koji je u punoj mjeri imao sve što je takvom čini. Njegove kreacije ostale su uzorom koji je teško doseči, ako je to uopče i moguče. PRVA SEZONA U STALNOM ANGAŽMANU Josip Križaj stupio je u svoj zagrebački angažman u sezoni 1913./1914. na premijeri ili, kako se tada govorilo, novo na-učenoj izvedbi (jer se opera prvi put uprizorila 1900.), opere Kraljica od Sabe Karla Goldmarka 6. rujna 1913., kojom je di- 1 Lowczynski, Tadeusz došao je 1911. u zagrebačku Operu iz Lavova u koji se vratio u sezoni 1927./1928. i ostao tri godine u angažmanu. Ocijenjen je kao "neobično mekan tenor ugodna zvuka i profinjenog muziciranja". 2 Interesantna operna i operetna gostovanja, Nedjeljne novosti, 20. 4. 1913. 3 Kr. zemaljsko kazalište. Goethe-Gounodov Faust!, Narodne novine, 24. 4. 1913. 4 Gostovanja u hrvatskom kazalištu, Obzor, 24. 4. 1913. 5 Predstava „Fausta", Male novine, 25. 4. 1913. 6 „Faust", Jutarnji list, 25. 4. 1913. 7 Hrvatsko kazalište, Narodne novine, 25. 4. 1913. 8 Novi član hrvatske opere, Mali obzor, 7. 5. 1913. ZAGREB OD 1913. DO 1919. 19 Kraljevsko hrvatsko zemaljsko kazalište u Zagrebu. rigirao Milan Sachs,9 a režirao Ivo Raič.10 Naslovnu je ulogu pjevala sjajna dramska sopranistica Mira Korošec, Asada je tumačio isto tako sjajni dramski tenor Stanislav Jastrzebski, Sulamitku velika Slovenka Irma Polak, kralja Solomona gla-soviti hrvatski bariton Marko Vuškovič.11 U tom biranom 9 Sachs, Milan (1884-1968), dirigent i ravnatelj zagrebačke Opere od 1919. do 1921., 1926. i od 1945. do 1955. Završio je studij violine na Konzervatoriju u Pragu i postao član Češke filharmonije. Od 1911. do smrti djelovao je u Zagrebu, s prekidom od 1932. do 1938. (kad je bio ravnatelj Opere u Brnu) i u vrijeme Nezavisne Države Hrvatske od 1941. do 1945. (kad nije mogao nastupati jer je bio Židov). Razdoblje njegova ravnateljstva od 1945. do 1955. zlatno je doba zagrebačke Opere. 10 Raic Lonjski, pl. Ivo (1881-1931), glumac i redatelj. Usavršavao se kod glasovitog kazališnog glumca i recitatora Alexandera Strakoscha (1845-1909) u Beču. Kao glumac djelovao je u Berlinu, Pragu, Hamburgu i Budimpešti. Iznimno naobražen i profinjena ukusa, unio je nov duh u opernu režiju, lišio je stereotipnosti i usmjerio prema isticanju stilskih vrijednosti. 11 Vuškovic, Marko (1877-1960) bio je pjevač europskoga formata koji je hrvatsku opernu reprodukciju doveo do vrhunaca glazbeno-scenske umjetnosti. Izvrsno školovan u Beču kod glasovitog pedagoga Josepha Gansbachera (1829-1911), 1904. angažiran je u Opavi. Pjevao je u Berlinu i Wurzburgu i u sezoni 1908./1909. u praškom Narodnom divadlu. Napustio je sjajnu prašku karijeru i 1909. došao u Zagreb u kojemu je postao društvu Križaj je pjevao Vrhovnog svečenika i „sa simpatičnim te svježim glasom pravoga basovskoga timbra, no na žalost sa dosta nerazvitim registrom dubokih tonova, une-sao je u svoju ulogu dosta topline".12 Jutarnji list primječuje da „G. Križaj morat če se očito priučiti večim dimenzijama našeg kazališta".13 I dok se, kako pišu Narodne novine14 „nije iztaknuo", novu priliku u Seviljskom brijaču 20. rujna potpu-no je iskoristio. Pjevao je Don Basilija uz „dražestnu, otmenu i gracioznu" Maju Strozzi. „Liep, vrlo zanimljiv, živ, veseo, okretan, objestan" bio je Marko Vuškovic u naslovnoj ulozi, Lowczynski „riešio je veoma liepo svoju dionicu" Almavive. „Sama sebe nadkrilio je" Tošo Lesič15 kao Don Bartolo. „Isto stožerna ličnost ponovnog ustroja Opere, nositelj svih velikih uloga dramskog baritona i na praizvedbama djela hrvatskih skladatelja. Od 1917. do 1921. bio je član bečke Volksopere. Vratio se u Zagreb i nastavio djelovati kao pjevač i redatelj. 12 Vr., „Sabejska kraljica", Obzor, 10. 9. 1913. 13 Goldmark: Kraljica od Sabe, Jutarnji list, 10. 9. 1913. 14 Goldmarkova „Kraljica od Sabe", Narodne novine, 9. 9. 1913. 15 Lesič, Tošo (1866-1949), sin Zajčeve primadone Matilde Lesič i glumca Vilima Lesiča, debitirao je 1884. i gotovo da nema opere ili operete u kojoj nije nastupio. Na početku karijere, koja je trajala više od 50 godina, pjevao je ozbiljne i komične uloge, a poslije je prešao u fah buffo-basa u kojemu je ostao nenadmašen. Mnogo je godina bio koralist zagrebačke prvostolnice i često je nastupao na koncertima. ZAGREB OD 1913. DO 1919. 20 tako nas je iznenadio don Bazilio Križaja, koji je svoju težku, ali zahvalnu ulogu prekrasno odglumio i odpjevao."16 Jutarnji list dodaje da se je „opet iztaknuo preliepim timbrom svoga basa -a i figura bila je dobro donesena".17 U listopadu 1913. počinje Križajev redoviti pogon - trinaest predstava mjesečno, poslije ih je znalo biti i više. Bio je savjet-nik Crespel na gostovanju slavne hrvatske operne dive Blažen-ke Kernic,18 tada primadone Dvorske opere u Hannoveru, koja je u Hoffmannovim pričama tumačila sva tri glavna ženska lika. U prvoj predstavi Verdijeva ciklusa, kojim se proslavljala stogodišnjica rodenja velikog skladatelja, Križaj je u Rigolettu pjevao Monteronea i njegov „vanredan materijal iztaknuo se u scenama prokletstva".19 Nakon dviju malih uloga - Liječnika Grenvila u Traviati i Rocca na premijeri opere Bogorodičin nakit Ermanna Wolf-Ferrarija, s ansamblom zagrebačke Opere kre-nuo je na gostovanje u Ljubljanu. Dva puta je pjevao Fernanda u Trovatoru20 i „njegovo je pjevanje kao i pjevanje gdje Milene pl. Šugh21 osobito zadovoljilo".22 Potkraj mjeseca uvrstio je na repertoar novu ulogu - urotnika Toma u Verdijevu Krabuljnom plesu, a u studenome je pjevao Basilija na gostovanju ruskog te-nora Arnolda Giorgiewskoga, koji je pjevao za angažman da na-slijedi Tadeusza Lowczynskog, ali u tome nije uspio. Zanimljivo 16 Rossinijev "Seviljski brijač", Narodne novine, 22. 9. 1913. 17 „Seviljski brijač", Jutarnji list, 23. 9. 1913. 18 K(e)rnic, udana Göhring, Blaženka (1870-1947) debitirala je 1888. u Zagrebu u komičnoj operi Korneviljska zvona i nastavila se usavršavati na bečkom Konzervatoriju. Od 1892. u angažmanu u Leipzigu, u kojemu je u četiri godine otpjevala 53 uloge. Od 1897. u Dvorskoj operi u Münchenu; 1899. nastupila je na Bayreuthskim svečanim igrama kao Eva u Wagnerovim Majstorima pjevačima. Ulogu je pripremila sa skladateljevom udovicom Cosimom. U Njemačkoj su je smatrali najboljom Evom. Od 1900. je Kraljevska bavarska komorna pjevačica. Iz Münchena je otišla u Frankfurt, od 1912. u Hannoveru; 1923. oprostila se od pozornice i postala profesorica pjevanja na tamošnjem Konzervatoriju. Redovito je gostovala u Zagrebu. Od operne subrete prešla je u dramski pa čak i mezzosopranski repertoar (od Rose Friquet u komičnoj operi Pustinjakovo zvono preko Margarete u Faustu, Nedde u Pagliaccima i Massenetove Manon došla je do Bizetove Carmen, Olimpije, Giuliette i Antonije u Hoffmannovim pričama, Straussove Salome, Venere u Tannhäuseru i Santuzze u Cavalleriji rusticani). Ostvarila je i niz likova u Mozartovim operama koje je tumačila savršenom stilskom profinjenošcu. Kritika je isticala njezinu muzikalnost i krasan glas. Jedna je od najvecih hrvatskih opernih umjetnica medunarodnog ugleda. Verdijev ciklus, Jutarnji list, 9. 10. 1913. Tako se nazivala Verdijeva opera Il Trovatore do 1921. kad se uvriježio današnji naziv Trubadur. Od 1894. do 1902. nazivala se Troubadour. Šugh-Štefanac, pl. Milena (1884-1957) nakon studija u Zagrebu i Beču debitirala je 1908. u Linzu i angažirana. U prvoj sezoni treceg neprekinutog djelovanja zagrebačke Opere 1909./1910. bila je njezin prvi sopran, interpretkinja uloga u širokom rasponu od Margarete u Faustu do Sente u Ukletom Holandezu. Od 1910. do 1912. u Darmstadtu, 1913./1914. opet u Zagrebu, od 1915. do 1917. u Pragu. Od 1918. do 1927. prvi dramski sopran zagrebačke Opere. Imala je odlično školovan glas sigurnih visina. Bila je profinjena interpretkinja velikih Verdijevih i Wagnerovih uloga. 22 Gostovanje hrvatske opere u Ljubljani, Obzor, 24. 10. 1913. 19 20 21 Prvi nastup Josipa Križaja kao Vrhovnog svečenika na novonaučenoj izvedbi opere Kraljica od Sabe u Kraljevskom zemaljskom hrvatskom kazalištu u Zagrebu, 6. 9. 1913. Prvi nastup Josipa Križaja u ulozi Don Basilija u Seviljskom brijaču u Kraljevskom zemaljskom hrvatskom kazalištu u Zagrebu, 20. 9. 1913. ZAGREB OD 1913. DO 1919. 21 je zapažanje kritičara Pokreta koji piše da „u toplom i mekom baritonu g. Križaja 'leži' Bazilio i ugodno nas je iznenadilo, kako je u tančine izradio 'klevetničku ariju'".23 U studenome je Križaj uvrstio na repertoar i novu vecu ulogu - Ramphisa (tako se tada pisalo, op. ur.) u Aidi. Agramer Tagblatt piše da je „ponovno ugodno zazvučao lijep glas gospodina Križaja" i zaključuje da je „očito izvanredno upotrebljiv pjevač".24 Na trecem gostovanju Giorgiewskog u Faustu bio je „izvrstan kao Mephisto, kojemu je podao posve novo lice: lice elegantnog zavoditelja sa svim finesama bezprikornog 'Salonmanna'".25 Zagrebačka Opera opet je krenula na gostovanje u Ljubljanu, a Križaj je uz Toma pjevao svoju veliku ulogu, čiji ce uzoran i nenadmašan interpret biti desetljecima - Sulejmana Veli-kog u operi Nikola Šubic Zrinski26 Ivana pl. Zajca. Ljubljanski je tisak pun hvale. Možemo samo pretpostaviti kakva je to bila predstava, uzmemo li u obzir da je naslovnu ulogu tu-mačio zacijelo najveci tumač Zrinjskog u 20. stoljecu Marko Vuškovic, te da su amblemske Eva i Jelena bile Mira Korošec i Irma Polak. Potkraj studenoga Zagreb je potresla vijest o smrti omiljene dramske umjetnice Ljerke pl. Šram. Umrla je 26. studenoga nakon teške i duge bolesti. Nije navršila ni 40 go-dina, a odigrala je više od 300 uloga. Zagreb je pratio ljubavnu romansu izmedu nje i njezina liječnika dr. Milivoja Dežmana, koji je upravljao sanatorijem Brestovac za bolesne od tuberkuloze na Sljemenu. Nakon manje uloge Lodovica u novouvježbanom Otellu pod ravnanjem Nikole Fallera27 s Jastrzebskim u naslovnoj ulozi, Majom de Strozzi i Marijanom Kondrackim u sklopu Verdijeva ciklusa, Križaj je početkom prosinca 1913. svojem repertoaru dodao jednu veliku ulogu - Nilakanthu u operi Lakme Lea De-libesa s legendarnom interpretkinjom naslovne uloge Majom de Strozzi. Kritičar Obzora smatra da „solo piecu drugoga čina nije dinamički izradio onako, kako bismo to željeli i kako smo to vec čuli od g. Vuškovica" jer „donekle to leži u naravi njegova grla", ali je ulozi „podao svoj biljeg i nešto ekspanzivno i smjelo bilo je u toj igri".28 Za kritičara Narodnih novina bio je „vrlo plastičan i impozantan",29 za kritičara novina Hrvat „u toj je težkoj ulozi posvema zadovoljio",30 a slovenska Zarja je pisala: „Gospodin Križaj je bio kao stari brahmanski svece- 23 Fl.[Nikola Faller]: Repriza „Seviljskog brijača", Pokret, 10. 11. 1913. 24 "Sehr angenehm fiel wieder die schöne Stimme des Herrn Križaj auf - offenbar ein außerordentlich ein verwendbarer Sänger". (Oper), Agramer Tagblatt, 14. 11. 1913. 25 Trece gostovanje g. Giorgiewskija, Narodne novine, 15. 11. 1913. 26 Nije se ni do danas ustalio naslov opere pa imamo Zrinjski i Zrinski, kako u kojim realizacijama. Točno je sljedece: Nikola Zrinski je povijesni lik, a Nikola Šubic Zrinjski naslovni lik Zajčeve opere. 27 Faller, pl. Nikola (1862-1938), dirigent i od 1896. do 1902. ravnatelj zagrebačke Opere. Školovao se u Zagrebu, Beču, Parizu i Londonu. Poticao je hrvatske skladatelje na stvaranje novih djela i obogatio repertoar mnogim vrsnim prvim hrvatskim izvedbama važnih djela svjetske operne literature. Prvi je počeo sustavno sabirati gradu za povijest repertoara zagrebačkog kazališta. Bio je izvrstan pratilac na glasoviru. 28 v -v., Repriza „Lakme", Obzor, 6. 12. 1913. 29 Delibesova opera „Lakme", Narodne novine, 6. 12. 1913. 30 Z. V., Delibes: „Lakme", Hrvat, 6. 12. 1913. nik Nilakantha upravo impozantan. Položaj uloge je njegovu bas-baritonu upravo dobro pristajao i na mnogim mjestima je upravo silno uspio."31 I novine Laibaher Zeitung pisale su da je „gospodin Križaj doveo na scenu Brahmanca lijepim i zvuč-nim glasom, kojega je utjelovio i glumački temperamentno".32 Fratar glazbenik u operi Pelivan svete Gospe Julesa Masseneta, u kojemu su briljirali Jastrzebski i Vuškovič, bila je nova Kri-žajeva uloga. U njoj je nastupio i na gostovanju Opere u Ljubljani kad se to djelo s naslovom Madonin žongler prvi put u njoj izvelo i „sa svojim lijepim glasom upravo je osvježio zbor redovnika".33 Na debiju gosta, mladog ruskog tenora Vladimira Caravije, koji je tek svršio pjevačke nauke u Milanu, a kari-jeru nastavio u Narodnom pozorištu u Beogradu, u Faustu je Križaj pjevao Mefista. I opet se ističe njegov krasan glas. S 14 nastupa u prosincu završio je 1913. godinu u kojoj je ostvario 15 uloga. U nastavak sezone 1913./1914. Križaj je ušao s Otellom i Ai-dom i dvama nastupima na gostovanju Opere u Ljubljani. Bio je „veličanstven kao veliki svečenik Ramfis".34 „Slične uloge ozbiljnog, dostojanstvenog karaktera posebno mu lijepo od-govaraju i naročito je lijepo bilo stupnjevanje u prizoru su-denja."35 Svojem repertoaru dodao je novu ulogu - Escamilla u Carmen, na koju nema osvrta. Zagrebački tisak bio je zao-kupljen praizvedbom komično-fantastične opere Postolar od Delfta Blagoja Berse u siječnju, a očekivala se premijera opere Samson i Dalila Camillea Saint-Saensa 20. veljače pod ravnanjem Milana Sachsa, u režiji Ive pl. Raiča, s Mirom Korošec i Stanislavom Jastrzebskim u naslovnim ulogama, u kojoj je lik Starog Hebrejca tumačio Josip Križaj „od kojega smo čuli krasnih, mekanih krupnih tonova".36 Još je jedna premijera zaokupila zagrebačko opčinstvo - Stara pjesma Viktora Parme37 - koja se ponovno izvodila nakon praizvedbe 1898. godi-ne. U novoj ulozi Crespela u Hoffmannovim pričama Jacquesa Offenbacha na gostovanju Opere u Ljubljani, Križaj je „poka- 31 „Gospod Križaj je bil kot stari brahmanski svečenik Nilakantha prav impozantan. Lega vloge se je njegovemu basovskemu baritonu prav dobro prilegala, in na mnogih mestih je prav mogočno uspel.", Hrvaška opera, Zarja, 9. 12. 1913. 32 „Herr Križaj stellte einen mit schöner, volklingender Stimme ausgerüsteten Brahminen auf die Bühne, den er auch schauspielerisch mit überschüssigem Temperament verkörperte." -n-, (Landestheater), Laibaher Zeitung, 9. 12. 1913. 33 „... s svojim lepim glasom je prav osvežil zbor menihov", Hrvaška opera, Zarja, 24. 12. 1913. 34 „...veličanstven kot veliki duhovnik Ramfis", Gledališče, Slovenski narod, 6. 1. 1914. 35 „Podobne uloge resnega, dostojnega značaja posebno mu lepo prijaju i lepo je bilo posebno stopnjevanje pri sodbi." B., Gostovanje hrvaške opere v Ljubljani. Aida, Slovenec, 7. 1. 1914. 36 Premijera Saint-Saensove opere „Samson i Dalila", Narodne novine, 21. 2. 1914. 37 Parma, Viktor (1858-1924), slovenski skladatelj talijanskog podrijetla. Stekao je glazbenu naobrazbu u Beču slušajuci predavanja Antona Brucknera. Lako je stvarao, imao je razvijen osjecaj za melodiku koja je ponekad bila srodna talijanskoj romantičnoj i verističkoj operi. Autor je prve cjelovite slovenske romantične opere Urh, grof celjski (1894.). Posebno su mu uspjele opere Ksenija, Stara pjesma i Zlatorog. ZAGREB OD 1913. DO 1919. 22 zao u posljednjem činu svu moč i bogatstvo svojega opsežnog glasa",38 a kao Mefisto u Faustu „bio je pun tajanstvene zlobe, nenametljiv u kostimima, a ipak elegantno frapantan. Pjevanje i gluma slili su se u harmonijsku cjelinu i tvorili snažnu dra-matsku ličnost".39 S nestrpljenjem se 27. travnja 1914. očekivala premijera Wa-gnerove Walküre, koja nije bila na repertoaru od 1898. godi-ne. Dirigirao je gost, prof. Dragutin Kaiser, učenik glasovi-toga bayreuthskog dirigenta Hansa Richtera, režirao Ivo pl. Raič. Wotana je pjevao takoder gost iz Poljske Adam Okonski, Brünnhildu Mira Korošec, Siegmunda i Sieglindu Jastrzebski i Milena pl. Šugh, Beata Bauerova bila je Fricka, a Hunding Križaj,40 koji je, prema pisanju Narodnih novina, „sjajio ljepotom svoga mekanoga i čistoga basa".41 Zagrebačka Opera vratila se s vrlo uspjeloga gostovanja u Sarajevu, velika hrvatska tragetkinja Marija markiza Strozzi dobila je najviše državno odličje, Zlatni križ za zasluge, koje joj je dodijelio kralj i car, več dobrano ostarjeli Franjo Josip. Madame Charles Cahier42 izazvala je oduševljenje publike s Amneris, Carmen i Dalilom, praizvela se opera Proljetna bura Vilka Novaka,43 i u samo predvečerje Prvoga svjetskoga rata upriličene su 9. i 10. lipnja 1914. dvije svečane izvedbe opere Porin u spornen na 60. obljetnicu smrti Vatroslava Lisinskog.44 Dirigirao je ravnatelj Opere Srečko Albini,45 režirao Ivo pl. Raič. Naslovnu je 38 39 40 41 42 43 44 45 „... kazal v zadnjem dejanju vso moč in bogatstvo svojega obsežnega glasa", P., Hoffmannove pripovesti, Slovenski narod, 3. 4. 1914. „... je bil poln skrivnostne zlobe, ne prekričeč v kostumih, pa vendar elegantno frapanten. Petje in igra sta se zlila v harmonsko celoto in tvorila krepko dramatsko osebnost." P., Faust, Slovenski narod, 16. 4. 1914. Opširnije u poglavlju Wagner. Repriza Wagnerove „Walküre", Narodne novine, 30. 4. 1914. Madame Charles Cahier (1870-1951), američki mezzosopran, pravim imenom Sara Jane Layton. Udala se za Švedanina, impresarija Charlesa Cahiera i nastupala pod tim imenom. Bila je članica bečke Dvorske opere i često je suradivala s Gustavom Mahlerom; prva je interpretkinja njegove Pjesme o zemlji. Pjevala je i u Metropolitanu. Novak, Vilko (1865-1918), hrvatski skladatelj češkoga podrijetla. Od 1903. do 1910. dirigent Pjevačkog društva Kolo. Skladao je zborove koji su se odlikovali svježom melodikom i vješto biranim harmonijama, crkvenu glazbu i operu Proljetna bura na tekst Milana Ogrizovica koja se nije održala na repertoaru zbog lošeg libreta. Bio je vrstan glazbeni pedagog. Lisinski, Vatroslav (1819-1854), jedan od najvecih i najvažnijih hrvatskih skladatelja, autor prve hrvatske nacionalne opere Ljubav i zloba te niza drugih vokalnih, vokalno-instrumentalnih i instrumentalnih djela. Osobitu su popularnost stekli neki njegovi zborovi i popijevke. Zbog nemilih političkih dogadaja i nebrige sredine, njegova druga velika romantična opera Porin, nastala u Pragu sredinom 19. stoljeca, praizvedena je tek na kraju stoljeca. Uz Eru s onoga svijeta i Nikolu Šubica Zrinjskog, Porin je treca kultna hrvatska opera. Albini, Srecko (1869-1933), hrvatski skladatelj i dirigent. Od 1895. dirigent, a od 1909. do 1919. i ravnatelj zagrebačke Opere. Djelovao je kao skladatelj u Beču, a poslije je u Zagrebu vodio autorsko-pravno zastupništvo. Za njegova ravnateljstva izvedene su 72 Prvi nastup Josipa Križaja u ulozi Crespela u Hoffmannovim pričama u Kraljevskom zemaljskom hrvatskom kazalištu u Zagrebu, 2. 10. 1913. ZAGREB OD 1913. DO 1919. 23 ulogu pjevao Jastrzebski, Kocelin je bio Vuškovič, Irmengarda i Zorka Mira Korošec i Milena pl. Šugh, a Križaj je preuzeo ulogu Sveslava46 od omiljenog zagrebačkog basa Toše Lesiča. Bio je to veliki kazališni dogadaj, u čijoj je organizaciji sudjelovao Odbor gospoda za podignuče spomenika Josipu Jurju Stro-ssmayeru.47 Križaj se tada drugi put susreo s djelom hrvatsko-ga autora; time je završio svoju prvu sezonu u angažmanu u zagrebačkoj Operi. Visok umjetnički domet - a prema vlasti-tim riječima, tajna njegova uspjeha bila je studij, rad i opet samo rad - Križaj je postigao več na prvim nastupima, a ubrzo je tumačio najsloženije uloge. Hici Gavrila Principa ispaljeni 28. lipnja 1914. u Sarajevu, koji su smrtno ranili nasljednika prijestolja Franza Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju, bili su najava Prvog svjetskog rata, koji če stubokom promijeniti Europu. DRUGA SEZONA 1914./1915. Kazališni pogon nije posustajao. Kraljevsko zemaljsko hrvatsko kazalište otvorilo je nakon ljetnih praznika, 25. kolovoza, svoja vrata popularnom i omiljenom operetom Barun Trenk Srečka Albinija s miljenicima zagrebačke publike Irmom Po-lak i Stanislavom Jastrzebskim. Novine Hrvat izvješčuju da je „od solista na ratištu pored glumca Durra jedini Marko Vuškovič i Josip Križaj".48 Križaj je na bojišnici bio od 27. srpnja 1914. do 20. svibnja 1915. Ipak je „skoknuo" u Zagreb 15. listo-pada na premijeru Massenetove Manon s Vikom Engl,49 koja je došla iz bečke Volksopere, u naslovnoj ulozi. U Beču več poznata i priznata hrvatska umjetnica, vrlo se svidjela zagrebačkoj publici. U ulozi Chevaliera Des Grieuxa nisu zadovoljili ni premijerni Armin Armidi50 ni novi gost, Čeh Valentin Šind- opere, medu njima nekoliko praizvedbi važnih hrvatskih djela. Njegovo je najpoznatije djelo opereta Barun Trenk, praizvedena 1908. u Leipzigu, koja je stekla i medunarodnu afirmaciju. 46 Opširnije u poglavlju Sveslav. 47 Strossmayer, Josip Juraj (1815-1905), hrvatski biskup i političar. Doktorirao je filozofiju u Budimpešti i teologiju u Beču, predavao je na bečkom Sveučilištu. Od 1849. bosansko-srijemski biskup sa sjedištem u Dakovu. Na Vatikanskom koncilu 1869./1870. zauzimao se za demokratizaciju crkvene hijerarhije i ustao je protiv dogme o nepogrešivosti pape. Svojim se imetkom služio za kulturno i znanstveno uzdizanje svojega naroda. Osnivač je i pokretač Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, danas Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU), te utemeljitelj Hrvatskoga sveučilišta. 48 Početak sezone u kr. hr. zem. kazalištu, Hrvat, 21. 8. 1914. 49 Eng(e)l, udana Mošinsky(i), Vika (1885-1943) završila je studij pjevanja na bečkom Konzervatoriju. Od 1908. u Komičnoj operi u Berlinu i Hannoveru, od 1911. u bečkoj Volksoperi, od 1914. do 1927. u zagrebačkoj Operi. Zahvaljujuci glasu iznimnog opsega, s jednakim je uspjehom pjevala sopranske i mezzosopranske uloge. Umjetnica lijepe scenske pojave i snažna dramskog temperamenta, visoke glazbene kulture i profinjene muzikalnosti, osobito se istaknula kao interpretkinja likova Richarda Wagnera i Richarda Straussa. 50 Armidi, Armin (1885-1954) školovao se u New Yorku, Milanu i Beču. Godine 1914. pjevao je u bečkoj Volksoperi, a onda je došao u Zagreb. Nakon nekoliko godina zagrebačkog angažmana otišao je u Beograd. ler. Režija je bila u rukama nenadomjestivog Ive pl. Raiča, a dirigirao je vrstan dirigent Fridrik Rukavina.51 Križaj je „od-pjevao partiju Grieux-ova oca krepko i sjajno"52 i „predstavlja sa svojim simpatičnim basom jednu od naših najpouzdanijih nada".53 Obzor dodaje da „izrijekom treba istaknuti dostojan-stvenog oca Des Grieuxova g. Križaja, koji je svoju malu ulogu odpjevao svom toplinom i usrdnošču".54 Treči tenorski gost, Poljak Jan Majerski mnogo se više svidio kao Radames u Aidi, a kritičar koji se potpisuje „Zyr." naziva Križaja u ulozi Ram-fisa „velikim arhimandritom".55 U Aidi je s uspjehom nastu-pio slovenski bariton Ivan Levar56 u ulozi Amonasra, nije se svidjela Beata Bauerova kao Amneris. Ali oduševile su Milena pl. Šugh, koja se u meduvremenu udala za dramskog prvaka Josipa Štefanca, kao Aida i Anka Horvat, solistica kraljevske saske Dvorske opere u Dresdenu, kao Amneris na trečoj predstavi opere. Dana 16. prosinca umro je velikan hrvatske opere Ivan pl. Zajc.57 Josip Križaj završio je 1914. godinu s pet novih uloga. Početkom siječnja 1915. još je jedanput nastupio u Manon, a zatim je otišao na bojište s kojega se u punom sjaju vratio na početku nove sezone. 1915./1916. Dana 4. rujna 1915. Križaj je prvi put u Zagrebu nastupio u velikoj ulozi demona u Hoffmannovim pričama.58 Obzor je pun oduševljenja za njegov nastup. Jutarnji list smatra ga „basistom koji nam toliko toga obečaje" i dalekovidno zaključuje da „mu možemo proreči izvanrednu budučnost".59 I Narodne novine pišu da se je „iztaknuo gosp. Križaj, mladi simpatični basista, koji nas je iznenadio ne samo krasnim svojim glasom, 51 Rukavina, Friedrich (Fridrik) (1883-1940). Izvrsno školovan na Konzervatoriju u Pragu i kod Arriga Boita u Milanu, djelovao je u Operi u Lavovu, Varšavskoj filharmoniji, na opernim stagionama u Italiji, u zagrebačkoj Operi (od 1914. do 1918., od 1927. do 1929. i u sezoni 1939./1940.) te u Ljubljani. Od 1929. do 1938. bio je dirigent Opere i Filharmonije u Pragu. Poznat je po tehnički dotjeranim i stilski pročiščenim izvedbama. Dirigirao je 1916. Koncertom mladih hrvatskih skladatelja, kojim je obilježeno radanje hrvatske glazbene moderne. 52 Repriza Massenetove „Manone", Narodne novine, 16. 10. 1914. 53 „Manon", Jutarnji list, 17. 10. 1914. 54 Jules Massenet: Manon, Obzor, 17. 10. 1914. 55 Zyr., Naše kazalištne prilike i neprilike u ratno doba, Hrvatska, 7. 11. 1914. 56 Levar, Ivan (1888-1950) studirao je pjevanje i glumu u Beču. Opernu karijeru počeo je 1912. u Moravskoj Ostravi. Od 1914. do 1918. član zagrebačke Opere, od 1918. do 1924. ljubljanske. Poslije se posvetio drami. Ocijenjen je kao "fin pjevač, gentleman po izgledu i držanju, dobro školovan". 57 Zajc, pl. Ivan (1832-1914), hrvatski skladatelj i dirigent, ravnatelj Opere i Hrvatskoga glazbenog zavoda (HGZ), najistaknutiji uglednik sustavnoga profesionalnog glazbenog života u Hrvatskoj. Razdoblje od 1870. do njegove smrti - tzv. Zajčeva era - nosi snažan pečat njegove ličnosti. Njegov skladateljski opus sadrži 1200 djela, medu kojima su opere, operete, oratoriji, orkestralne i komorne skladbe te popijevke. Važna je i njegova djelatnost kao dirigenta i pjevačkoga pedagoga. Autor je kultne hrvatske opere Nikola Šubic Zrinjski. 58 Opširnije u poglavlju Lindorf/Coppelius/Dapertutto/Dr. Miracle. 59 „Hoffmannove priče", Jutarnji list, 5. 9. 1915. ZAGREB OD 1913. DO 1919. 24 ZAGREB OD 1913. DO 1919. 25 (I «441*111 d til:« Madonna} Lyn» II V) ¡1" Ii n-r^l'l ■ r^^ ' kríwfcfi Ii kil h Mnlln IT i :--111 l-ttncxihn M.....-J rt' | i i Alf j" f I :■-■ k v i fcjHt vr." " OTtiiilir : r-ic-r Tunk) fiuiin>- i I 11. Sil.NLr : libinitr L H/-.,■,.!., j-K-i .Vnrnri',. 4 LUIM CHERUMM: Ahr u,,i 4 v^.i, ^ 11,ihn I f! ■■:■■■■ ("nrtlf-. Mií-H-J,!-, ^thi-h Ok|MI':' : iriúl. f'WdD Ita^nA 1 V PETAli MAlftVtC: lrrf.ni! t (Vtitili IV- viirhi rtKii jA i|i-ilaii ■ r:.. L KUfKA: K'hh ''illiii 1 i u! -iy il i 4i i fr ■■ Ii i^ ":■ hin.ih: V'irlnVr- Cliuiil|i': ¡ii.il Priftiihi l'iiiiiii Ml VI lin (fsUism I30l|i'íjn l¡:ifi :Jni.l /J. Imh-iu 101ÍI. 1. | D. I I^JT ■ tVrlmhl i fiHjn RH H-A-C-Jl Omulf ! qirol. rraroi EVpnn > I. lïl II JMU lita W Miv> on. IW. ta wht'kvArlcl. mciovrti ¿fcw, i ixijiiIIL'. VAsli. Mtcika ZU«, Mafia PiWfiMl - hrano^. i. 111111-I. -- ■- |, i-i. j1 H:-'J-. V i líVvqi Jiiif.il /Ihx i HHkrriL: tHiiThttäfc Í h i| nI i ■- : |imiI ti.,nHi ÍJim^l- Dnjgoil I (iJi-i)niii baTMMtiÉ, I 1ílH-iiilírruj-r Air klini;i 5001JII »m Milka Tri inng. i ¡r|f:l|n JHlrf. í l-iinH» LHigan. twiinTjtfll: I, Hi«bcriKr; Rcu"» «kIi. Sop»» »k>. l'Ai Tniuni Orffubr pno! hrnnt^ ËJi^n. J. M. frfitCO &OW5ll KcmhtmI a.......I i,i | oHcilrt,- (Ivirilir: í-nrJ l'nillí» r^ll^in. QdHöl« k,ir,J,.-jD. [Ju^riil: h^lcrur l'jrf.jrrt,',,,' Programi koncerata 15. i 24. 4. 1916. na kojima je sudjelovala Milka Trnina. Program triju prvih hrvatskih izvedbi oratorija Prorok Ilija Felixa Mendelssohna u Hrvatskom zemaljskom glazbe-nom zavodu (HGZ) u Zagrebu, 8., 10. i 11. 5. 1918. ZAGREB OD 1913. DO 1919. 33 da je „g. Križaj nadaren ovim vanrednim darom glasa, a u ovo vrijeme, otkad ga nijesmo čuli, znatno je napredovao u tehni-ci".138 Trščanska publika je, kako prenosi Obzor tekst kritičara Zuccolija u Il Lavoratoreu, bila posebno zadovoljna izvedbom Figarova pira pod ravnanjem Milana Sachsa, koju je ocije-nila „pravom svečanošču umjetnosti", a Križaj „bijaše izvr-stan kao Figaro, bilo to radi svojih vokalnih sredstava ili radi uspjele komike".139 Još veči uspjeh postigla je izvedba Prodane nevjeste, takoder pod Sachsovim ravnanjem, s nenadmašnom Irmom Polak i Josipom Rijavcem, koja je, kako prenosi Obzor pisanje Edinosti, bila „umjetnička senzacija prve vrsti", a „o Križajevu Kecalu imamo samo jedno, da on je majstor".140 Il Lavoratore je pisao da je Križaj bio „veoma dobar Colline".141 Križaj je na gostovanju u Trstu tri puta pjevao Figara, četiri puta Kecala, tri puta Sparafucilea i dva puta Collinea. Josip Rijavec bio je apsolutna zvijezda toga gostovanja koje mu je otvorilo vrata europske karijere, a Križaj je bio jedan od njegovih najboljih sudionika. Križajev Kecal, da, to je bila jedna od največih kreacija na za-grebačkoj sceni u 20. stolječu. Njegovu besmrtnom Kecalu u Smetaninoj komičnoj operi divio se Stanislavski142 za svojega gostovanja u Zagrebu godine 1922. Čestitao mu je na „grandi-oznoj kreaciji" koju može pjevati po cijelome svijetu.143 Kad je dvije godine poslije Križaj tu ulogu tumačio u Bratislavi, poznati češki skladatelj i dirigent Oskar Nedbal144 izjavio je da poslije smrti slavnog češkog basa, člana bečke Dvorske opere, Wilhelma Hescha,145 kojega se smatralo največim tumačem Kecala, nije bilo boljeg Kecala od Križaja.146 138 Listak. "Edinost" o izvedbi "Rigoletta", Obzor, 25. 6. 1918., prenosi Edinost od 21. 6. 1918. 139 Listak. „Il Lavoratore" o izvedbi „Figarovog pira", Obzor, 4. 7. 1918. 140 „Prodana nevjesta" u Trstu, Obzor, 4. 7. 1918. 141 Izvedba „La Bohème" od naše opere u Trstu, Obzor, 6. 7. 1918. 142 Stanislavski, Konstantin Sergejevič (pravo ime Konstantin Sergejevič Aleksejev) (1863-1938), glumac, redatelj, kazališni intendant i teoretičar, utemeljitelj Moskovskog umjetničkog kazališta. Slavni pedagog razvio je novu metodu oblikovanja glumaca i rada s njima (tzv. sistem Stanislavskog), čime je snažno utjecao na europsku i američku kazališnu umjetnost 20. stoljeca. 143 Dragutin Mačuka, Jubilej Josipa Križaja, Kazališne vijesti, Zagreb, godina IV, broj 3., listopad 1953. 144 Nedbal, Oskar (1874-1930), češki skladatelj, od 1896. do 1906. dirigent Češke filharmonije, od 1923. upravitelj Slovačkoga narodnog kazališta u Bratislavi. Autor baleta, pantomima, opera i opereta. Najveci je uspjeh postigao operetom Poljačka krv (Polenblut). Nekoliko je puta kao dirigent gostovao u Zagrebu, u kojemu je tragično završio život skočivši sa zgrade kazališta. 145 Hesch, Wilhelm, pravim imenom Vilém Heš (1860-1908), u glazbi uglavnom samouk, skrenuo je na sebe pozornost medunarodne javnosti u vrijeme Svjetske izložbe u Beču 1892. svojom kreacijom Kecala u Prodanoj nevjesti u predstavi ansambla Praške opere. Od 1895. bio je član bečke Dvorske opere. Pjevač izvanredne ljepote glasa, sonornih dubina i velike glasovne pokretljivosti, osobito se isticao u komičnim ulogama. 146 Dragutin Mačuka, Jubilej Josipa Križaja, Kazališne vijesti, Zagreb, god. IV. br. 3, listopad 1953. Jednako su mislile i dvije slavne češke pjevačice, dugogodiš-nje prvakinje Metropolitana, Ema Destinnova (Emmy De-stinn) (1878-1930) i Jarmila Novotna (1907-1994), s kojima je nastupio u Prodanoj nevjesti. Kecala je Križaj pjevao oko 250 puta, u 17 gradova, i s njim je 17. listopada 1953. proslavio 45. obljetnicu umjetničkoga rada. 1918./1919. U kolovozu pozornost zagrebačke operne publike privuklo je gostovanje rumunjskog tenora dr. Mihajla Naste, koji je do-šao iz Graza, a od te je sezone trebao nastupati u dva grad-ska središta - Zagrebu i Hamburgu. Pjevao je Vojvodu u Ri-golettu, Manrica u Trubaduru i Don Josea u Carmen i osvojio svojim blistavim visinama i glasovnom ljepotom, a ženski dio publike i pristalim scenskim izgledom. Pozornost je privukla i nanovo uvježbana izvedba Porina 11. rujna pod ravnanjem Krešimira Baranovica s Jastrzebskim u naslovnoj ulozi. Križaj je dao „svojemu Sveslavu nužno dostojanstvo", ali su kritiča-ri primijetili da se operi koja ima toliko značenje za kulturu jednoga naroda, u drugih naroda „na prvoj narodnoj pozor-nici običaje prikazivati u svakom pogledu veca pažnja i dublje poštovanje".147 Pozornost je privukla i premijera Mozartove Čarobne frule 14. listopada i kao uvod u nju nedjeljna „Matinee-conference" 5. listopada, na kojoj je uvodno govorio Antun Dobronic148 o Mozartovoj Čarobnoj fruli u povijesti glazbe, a solisti su pod ravnanjem Milana Sachsa izveli nekoliko prizora. Križaj je pjevao Papagena149 i uglavnom je njegova kreacija vrlo pozitivno ocijenjena. Milan Graf150 je u Novostima napisao da je „Papageno g. Križaja krasna figura i da za njega imade ne samo dostatno humora vec i svu gipkost glasa",151 ali kritičar koji se potpisuje kao „-as." u Obzoru ima zamjerki. „Gosp. Križaj svoga Papagena prikazao je kao zdrava i jedra momka. Ali i na toj razini bilo je, mislimo, moguce iznijeti neko stupnjevanje nuanca. Ne možemo doduše od njega tra-žiti, da je proučio finu Kierkegaardovu analizu te uloge i da svoju kreaciju udesi po onom Kierkegaardovu 'drugom stup-nju erotike', ali smo očekivali, da ce je igrati individualnije, prodahnutu, nekud na način prastarog mimusa, iz kojega je taj lik niknuo."152 147 -as., Lisinski: „Porin", Obzor, 13. 9. 1918. 148 Dobronič, Antun (1878-1955), skladatelj i muzički pisac. Glazbu je učio privatno i na Konzervatoriju u Pragu na kojemu je 1912. diplomirao. Od 1922. do 1940. bio je profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Zauzima istaknuto mjesto u povijesti hrvatske glazbe, ponajprije kao njezin ideolog, promicatelj nacionalne glazbe. Autor 13 opera: Dubrovački diptih, Udovica Rošlinka, Rkac (Goran), Pokladna noc i drugih te orkestralnih, vokalnih i komornih djela. 149 Opširnije u poglavlju Papageno - Sarastro - Leporello. 150 Graf, Milan (1892-1975), violinist, orkestralni i komorni glazbenik, muzički kritičar i muzički pedagog. Studij violine završio u Beču. Svirao u opernom orkestru HNK-a i Zagrebačkoj filharmoniji. Jedan od utemeljitelja Zagrebačkog kvarteta i njegov dugogodišnji drugi violinist. 151 Milan Graf, Čarobna frula, Novosti, 17. 10. 1918. 152 -as., W. A. Mozart: „Čarobna frula", Obzor, 16. 10. 1918. ZAGREB OD 1913. DO 1919. 34 Teatro Politeama Rossetti u Trstu u kojemu se 1918. održalo veliko gostovanje zagrebačke Opere. ZAGREB OD 1913. DO 1919. 35 Mi zenialjskoí^tirvatskokmltótt I vN-rtil .■.'.......j. ■ ■ i ■ l^"-"— ütw jnAi;-) Pn^Hpb H « Miti Gostovanje ŠTEFE RODANNf: Hgfr |> i-lTll i- l- 1 I 4 » ■ ■ 4 Miijüfld m orrtrt i 7\. pateM a & 2 stridek :ao it rti Nastup Josipa Križaja kao Ferranda u operi Trovator (Trubadur) u Kraljevskom zemaljskom hrvatskom kazalištu u Zagrebu, 22. 8. 1918. Hrvatsko Zemaljsko Kazalište I Vil .'1 prf^ito m. |P|K rp. I I ¡J r h j-T hü ptizurwt Poietak u 6 sati. Pn- ¡fu i. L........ I J >, L+U. fc L J h Ij A ril 7 E ■ I ■ * - ill OBNOVr.llfNO JV"#"Lj"l Uri lina jrn m S OK Oft A S Y MUTA In t„ J 1 K"V hlVEljl.-jO KidI'h Iii- i ik«" t üilulfc I ilBlT "TlTrtr if __Ptfiijlrtj' rrrf. TTT1> KIBttTJJ i I [ 1 j kill - HU h!ui tadi Enbj | "lifi. ki.i i - ■tltpnlniii-L, U4..I.L. E.1-1 I Kh. hlih <• . . ... »II— l"UM»r Lhki KiiUn Ul Ii imi I . . Sdi Kfrita - apE. ... ÏMt hu I :b ik Uilu h^ lljmdr. bH. —i- MnL 4i#rnL Mrtln. * l —l»l -4* f4w<-™ ■ II. -i| laf-riii VfJV h niE-i- i-|-J tfllli ■ I "^'l^™ 1 L — I HA pnd I-* P4H : ... il mm u iii.-1* m■ m tu s* Hftvm lw»i In p.M Ul *■> D»>. hn-n^ (1-lm i.iMi simiki *..... H«, ........ Il.....I Vdlnf.LT Klprl». ™ in|mi. iiikmix lnrifi '"■■■h Li .....-"i 11 .aL# ■ II h e LkLll^ri i ■Ji '.a IÎ pnwii^i u . i- ¡a k Nastup Josipa Križaja u ulozi Marka na praizvedbi opere Ero s onoga svijeta u Narodnom kazalištu u Zagrebu, 2. 11. 1935. ZAGREB OD 1929. DO 1941. 73 :ODNO KAZAL1ŠTE Tita KRAL1A )HBhmHIMlflr- VI. KONCERT ZAGREBAČKE FILHARMONIJE Ludwig van Öceihüven - DEVETA SIMFONIJA i1-pifl G p j j T Oilig^nE: KreilmJi Uflranovič i ii J /s t m 'iMlAfl tftvriko Hjvihto prfvi^a JiuShw „LJlLflllCl" .rKfllp» Vltmn ^tinli ftoprt^L Elia K*rlnv=i Pivifl MiirlDn'Vl*Mul< '«nin. l»ikp Hriial (Mi -^ILe.K-1 ivnMA KHrflHiUfJ I* Ifc MTr IIUçijiM utvara II fir pnvtulf « 11 »vrtt'tal 1*0 niti. Nastup Josipa Križaja u Beethovenovoj Devetoj simfoniji u Narodnom kazalištu u Zagrebu, 12. 3. 1936. Nastup Josipa Križaja u ulozi Dikoja na prvoj hrvatskoj izvedbi opere Katja Kabanova Leoša Janačeka u Narodnom kazalištu u Zagrebu, 28. 3. 1936. ba opere Oganj Blagoja Berse,150 oduševljenje izaziva nastup violinista Zlatka Balokovica.151 Križaj zbog bolesti nije pjevao Wotana na premijeri Rajnina zlata i pozvan je iz Beča glasoviti gost Josef von Manowarda.152 No kad je ozdravio, Križaj je najprije pjevao Gurnemanza i „njegova magistralna kreacija, poznata od ranije, došla je do punog izraza i ovoga puta".153 Naposljetku je Križaj nastupio u Rajninu zlatu. Lujo Šafranek-Ka-vic napominje: „G. Josip Križaj, naš odlični Wotan iz Walküre, Hans Sachs i Gurnemanz, radi bolesti nije mogao pjevati kod premije-re, tako da je tek kod reprize kreirao Wotana u Rheingoldu. Opet je to mocna, apsolutno suverena, stilski uzorna, skroz muzikalna i dramatski procucena kreacija, ponovno dokaz koliko je ovaj naš odlični umjetnik sposoban i za najteže zadatke. Impozantan glasom, pojavom i gestom, uzvišeno miran, ali na dramatskim mje-stima obuzdano temperamentan, on u predavanju, frazi i dekla-maciji stvara uzoran Wagnerov lik."154 Sredinom srpnja Križaj je ponovno oduševio svojim Gurnemanzom u dvjema izvedbama I. i III. čina pred katedralom. U svibnju 1935. zagrebačka Opera ponovno je krenula na gostovanje u Split. Križaj je pjevao u sljedecim operama: Četiri grubija-na, La Bohème, Hoffmannove priče, Koštana, Hovanščina i Aida. U osvrtu na operu Četiri grubijana, splitsko Novo doba pisalo je: „G. Križaj kreirao je jakim obrisima velikog umjetnika, sa neodolji-vom komikom, jarosnog kucnog autokratu g. Lunarda."155 Pišuci o La Bohème, novine Jadranski dnevnik primjecuju da je „veseli nestašni tercet Chaunarda, Marcella i Collina, bio u rukama pro-kušanih umjetnika gg Hržica, Mirkovica i Križaja, koji su svojom pisalo, pogrešno, Ramphis, a ne ispravno Ramfis. 150 Bersa, Blagoje (1873-1934), jedan od največih hrvatskih skladatelja. Glazbu je studirao u Zagrebu i nastavio na Konzervatoriju u Beču. U Beču je od 1904. do 1919. bio umjetnički savjetnik nakladničke kuče Doblinger, za koju je redigirao i orkestrirao mnoga djela. Od 1922. do smrti bio je profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, na kojoj je odgojio mnoge istaknute hrvatske skladatelje. Programni glazbenik, više lirik nego dramatik, autor je antologijske popijevke Seh duš dan, simfonijske pjesme Sunčana polja i opere Oganj kojom se hrvatska glazba uključila u suvremena europska dogadanja. Unio je europska mjerila u vrednovanje domačih ostvarenja. Autor je i komično-fantastične opere Postolar od Delfta. 151 Balokovič, Zlatko (1895-1965) diplomirao je na Muzičkoj akademiji u Beču i dobio austrijsku državnu nagradu. Prvi medunarodni uspjeh postigao je 1913. u Moskvi, zatim je nastupao na turnejama po mnogim europskim zemljama, a 1924. odlazi u SAD koji mu postaje drugom domovinom. Njegovo se sviranje odlikovalo baršunastom mekočom i ljepotom tona. Svoju visokovrijednu Guarnerijevu violinu The King oporučno je ostavio JAZU-u (danas HAZU). 152 Manowarda, Josef von (1890-1942), austrijski bas. Od 1911. do 1915. pjevao u Operi u Grazu, do 1919. u bečkoj Volksoperi. U Bečkoj državnoj operi prvi je put nastupio 1919. u manjoj ulozi na praizvedbi opere Žena bez sjene Richarda Straussa. Njezin je prvak bio do 1934., kad je otišao u Berlin. Redovito je nastupao na Salzburškim i Bayreuthskim svečanim igrama. Osobito poznat po interpretacijama Wagnerovih likova. 153 S., Vagnerov „Parsifal" na sceni zagrebačke opere, Politika, Beograd, 1. 5. 1935. 154 Lujo Šafranek-Kavič, Rajnino zlato, Jutarnji list, 29. 4. 1935. 155 Dr. V. [io] K. [rstulovic], Ermanno Wolf-Ferrari: „Četiri grubijana", Novo doba, 18. 5. 1935. ZAGREB OD 1929. DO 1941. 74 igrom i proosječajnom glasovnom emotivnošču, snagom i razu-mijevanjem upotpunili lijepi utisak cjelokupnosti".156 Jadranski dnevnik se osvrče i na Hoffmannove priče te piše: "Snažno koncipirane su bile uloge Lindorfa, Coppeliusa, Dapertutta i Dr. Miracola po g. Križaju koji je odlično izgradio kreaciju demonstva, a naročito pokazao svoj smisao za široku deklamatorsku frazu i za snagu dramskog izričaja."157 Novo doba piše o Hovanščini naj-prije s puno pohvala za dirigenta Krešimira Baranoviča, „koji je zrelo i intuitivno i plastički iznio svu zvučnu ljepotu velike i duboke Musorgskijeve umjetnosti. U toj intenciji su ga slijedili i pojedini solisti. U prvom redu g. Križaj, koji je vanrednom krea-tivnom snagom oživio uzvišenog vodu raskolnika Dosifeja. Ova uloga pružila mu je mogučnost, da nam opet pokaže sve odlike njegovog dramatski ekspresivnog voluminoznoga basa."158 Slije-di osvrt Jadranskog dnevnika na Križajeva Hadži-Tomu u Koštani koji „isprva nešto ukočen, dovinuo se postepeno u nezaboravnu i snažnu kreaciju kulminirajuči na kraju pročučeno i potresno u frazi 'Koštano, kčeri, sine...'"159 I na kraju u izvrsnoj solističkoj postavi Aide - Zinka Kunc, Mario Šimenc, Ančica Mitrovič - pod Baranovičevim ravnanjem, „g. Križaj dao je izvrsnom glumom i glasom majestetični lik egipatskog kralja".160 U srpnju je umro direktor drame Josip Bach. Prireden mu je veliki pogreb i odr-žana komemoracija. Tisak je bio ispunjen člancima o toj važnoj ličnosti hrvatskoga kazališta. SEZONE 1935./1936. I 1936./1937. Novu sezonu Josip Križaj počeo je s Porinom i „bio je impozantan kao uvijek, u odličnoj glasovnoj dispoziciji, kao časni hrvatski starina Sveslav, pruživši lik prožet dubokom čovječanskom no-tom".161 U rujnu je tandem Baranovič - dr. Gavella postavio prvi put na scenu u Hrvatskoj operu Priča o nevidljivom gradu Kitežu Nikolaja Rimski-Korsakova i „g. Križaj podao je u starom knezu Jurju Vsevolodoviču opet jedan od onih svojih impozantnih liko-va, kod kojih se slijevaju u savršen sklad gluma, krasan zvuk glasa i zrela pjevačka umjetnost".162 A onda je došao veliki trenutak hrvatske kulture - na Dušni dan, 2. studenoga 1935. praizvedena je najizvodenija hrvatska opera - Ero s onoga svijeta Jakova Gotovca. Dirigirao je autor, režira-la Margareta Froman. Miču je pjevao Mario Šimenc, za kojega je Gotovac skladao tu iznimno tešku i zahtjevnu ulogu. Dula je bila Gita Gjuranec,163 Doma Ančica Mitrovič, Leo Mirkovič je pjevao Simu, a Križaj je bio gazda Marko.164 Osvrti su bili uglavnom vrlo povoljni, ali usredotočeniji na samo djelo. Sve su pohvale išle nositelju glavne uloge, pa u feljtonu Narodnih novina čitamo: 156 St. [Šteg] S. [igmund], Dvije priredbe Puccinijeve muzike, Jadranski dnevnik, 21. 5. 1935. 157 St. S., "Hoffmannove priče", Jadranski dnevnik, 21. 5. 1935. 158 Dr. V. K., M. P. Musorgski: Hovanščina, Novo doba, 24. 5. 1935. 159 St. S., Konjoviceva „Koštana", Jadranski dnevnik, 28. 5. 1935. 160 Dr. V. K., G. Verdi: Aida, Novo doba, 29. 5. 1935. 161 S. S., Vatroslav Lisinski "Porin", Novosti, 6. 9. 1935. 162 S. S., Priča o nevidljivom gradu Kitežu, Novosti, 24. 9. 1935. 163 Gjuranec, Gita (1902-1986), lirski sopran profinjene muzikalnos-ti. Nakon studija pjevanja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, deb-itirala je s golemim uspjehom 1931. kao Mirni u La Bohème. U za-grebačkoj Operi djelovala je do 1938. kao stalna članica ili stalna gošca. 164 Opširnije u poglavlju Marko. Nastup Josipa Križaja u naslovnoj ulozi Stanca u nanovo uvježbanom Stancu Božidara Širole u Narodnom kazalištu u Zagrebu, 3. 10. 1936. Nastup Josipa Križaja u ulozi Reba Ezriela na prvoj hrvatskoj izvedbi opere Dibuk Lodovica Rocce u Narodnom kazalištu u Zagrebu, 13. 6. 1936. ZAGREB OD 1929. DO 1941. 75 i.- rfivira u 6. p (cut a B-. 111 tal> Nastup Josipa Križaja u ulozi Borisa Timofejeviča na prvoj hrvatskoj izvedbi opere Katarina Izmajlova Dmitrija Šostakoviča u Narodnom kazalištu u Zagrebu, 16. 6. 1937. e.Dftm uudOl [a '..VHJ i IS; iz-L I IT' 'i|H Ekj L- IÉLa J I^rtfei hA. tm <*.. "ËW^I, "-J TV " TS. c j-! ■ V i : h ilJ-vtu. :n>rr.lH r-Vj^li I f.jIILv- IJj r-d ■ ■ - ,;n*:r ■:•■. : 'i.t'pl,:--t:n ■■! tt*e KHtlllU **rii V JWVI lÎJ^.pilj*,» i!*»™ »LtrillUijii it»J'lLl.|l L j • i T mri : J1rair|i!ni nI I ■■'ÎI J.L:* i H V ciJ^Hm« c. ; : u o 11 » <9 r f. tfll-j t* —» n-MM H tpiiiM *Hj4£l MjM ■ «mu ; p-11 Ttnmi'tL Ihtd-lfvt herfl», r i ... Hn b VuizJ:^ rl 14}! [H'.ar. LlTflJ'l* pr*;m-, c- : ' - : t =. iTLrjrr fmJài i.frizii.J i i^iyiy i I iLffi'i: r.. ;oLfJi t K.Î! ■'f.liv « 1-mm F+nniVflL p jri frin tO» pnli : T lum r U5haH1*«fU h! k-: h,; ** iidbi^» Ai j' jriv: i : i (Ji-r--, ftMltUj vU T.ntdiL MhiAuj ïl+Llï It i -1-Jbr -.rJ UMUfl hHlUHII /lilnfcL-«/- Tb.J»* Li^nK. fc. .■ UP i tniTiJ'j it.i- i. r: ™-1-» i-Ï-.TI t Ji n+-*oi ri- ■■ ■ K^-. (i.:j.:!îi U L ^ fri*' t r n i :■■ k? irjd -J !■■■ - ..':■:■- ■ S-1\- : jj 'L if- ' ■ - - -" Z, h - .Lil :■ ■. . i ■■.'J )■» i «.i; ,¿41 r jiU ^ -un J Li _ prLql-r. .■■ ■ h !n I* -:. -L» llV Pellt . /■v..*.' TpW" r. i^ltV /.TcjjHTLfc Područna komisija za ocjenu činovnika kod Narodnog kazališta u Zagrebu ocjenjuje rad Josipa Križaja odličnim. Potvrda izdana 25. 1. 1938. „Osim njega imao je odličnih momenata majstor naših basista g. Josip Križaj, koji je pjevao partiju Marka divnom dikcijom i uvjer-ljivom glumom. U srdžbi kao i u razdraganosti bio je u granicama logične glume."165 Ero je vrlo brzo čvrsto zasjeo na repertoar i do nanovo uvježba-ne Louise sredinom siječnja 1936. več je bio izveden deset puta. Velika madarska mezzosopranistica, članica Bečke državne opere, Rosette Anday (1903-1977), održala je koncert uz glasovirsku pratnju Božidara Kunca;166 7. studenoga gostovao je največi Boris Godunov svih vremena, Fjodor Šaljapin; Marta Griff-Pospišil proslavila je 20. obljetnicu umjetničkog rada, a Križaj je opet kao Otac u nanovo uvježbanoj Louisi pod Matačičevim ravnanjem, u Gavellinoj režiji, sa Zinkom Kunc u naslovnoj ulozi i Josipom Ri-javcem kao Julienom, „bio velik, nedostiživ, u glumi i pjevanju. Svaka čast ovakvom pjevaču i glumcu. Treba samo pogledati po-sljednji čin: posljednju majstorsku glumu g. Križaja. Takvog dramatika u glumačkom izričaju ne poznaje ni naša drama."167 Točno dva mjeseca poslije, Križaj je bio dio solističkog kvarteta u Beethovenovoj Devetoj simfoniji uz Vilmu Nožinič, Elzu Karlo-vac168 i Pavla Mariona Vlahoviča, pod Baranovičevim ravnanjem. „Četvero solista na najbolji je način udovoljilo svojim obvezama. Divno i močno zvučao je glas Josipa Križaja, koji je sjajno savla-davao gotovo baritonalne visoke položaje."169 Na sljedečoj prvoj hrvatskoj izvedbi - Janačekove Katje Kabanove - „odličnu, snaž-nu i istinitu figuru staroruskog trgovca i alkoholičara, nesavje-snog nasilnika Dikoja kreirao je g. Josip Križaj, dominantno kao uvijek".170 U travnju je Križaj dva puta pjevao svojega neponov-ljivoga Gurnemanza. Sljedeča operna premijera potkraj sezone bio je Dibuk suvremenog talijanskog skladatelja Lodovica Rocce (1895-1986), dramatska legenda u tri čina s prologom, nastala na libreto novinara, kazališnog kritičara i dramaturga Renata Si-monea (1875-1952), praizvedena 1934. u milanskoj Scali. Simone je obradio dramu bjeloruskog Židova Schlomea Zanvla Rappo-porta (1863-1920), poznatog pod pseudonimom S. Ansky, koji je istraživao židovski folklor, legende i mitove. „Impozantan kao 165 Jakov Gotovac: „Ero s onoga svijeta", Narodne novine, feljton, 7. 11. 1935. 166 Kunc, Božidar (1903-1964), skladatelj i pijanist. Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu završio je 1925. studij glasovira i 1927. kompozicije. Od 1929. profesor na Muzičkoj akademiji, na kojoj je od 1941. do 1951. vodio Operni studio, od 1951. u SAD-u. Podjednako se intenzivno bavio glasovirom i skladanjem. Najpoznatije su mu skladbe djela za glasovir i popijevke. Bio je vrstan pratilac za glasovirom, suradivao je s vrhunskim hrvatskim vokalnim solistima, poglavito sa sestrom Zinkom. 167 Dr. K. K., Gustave Charpentier „Louise", Narodne novine, 13. 1. 1936. 168 Karlovac, Elza (1910-1961), mezzosopran. Pjevanje je učila u Splitu u kojemu je 1929. debitirala. Profesionalnu karijeru počela je 1933. u zagrebačkoj Operi u kojoj je ostala četiri godine i ostvarila četrdesetak uloga. Zatim je otišla u Ljubljanu i od 1940. do smrti bila je prvakinja ljubljanske Opere. Iznimno muzikalna i kreativna umjetnica impozantna glasa, ostvarila je kreacije koje se pamte. Bila je i vrsna koncertna pjevačica. 169 „Die vier Solisten kamen ihren schwierigen Aufgaben in bester Weise nach. Wunderbar und mächtig klang die Stimme Josip Križajs, die sich glänzend durch die ganz baritonalen Höhen durchkämpfte." Milan Majer, Morgenblatt, 14. 3. 1936. 170 Lujo Šafranek-Kavic, Katja Kabanova, Jutarnji list, 31. 3. 1936. ZAGREB OD 1929. DO 1941. 76 uvijek u svojoj maloj ali tim pretencijoznijoj partiji roba Izraela" (tiskarska greška, treba biti Reba Ezriela, op. a.) „bio je naš sjajni Križaj."171 Početkom listopada 1936. zagrebačka Opera obnovila je Širo-linu Novelu od Stanca promijenivši naslov u Stanac. Nanovo uvježbanu izvedbu realizirali su Lovro Matačic i Aleksandar Binički.172 „Neodoljivo djelovao je u naslovnoj partiji izvrsni Josip Križaj pjevački i glumački besprikornom interpretaci-jom."173 Potkraj mjeseca Križaj se opet bavio svojim uzornim Wotanom, najprije na reprizama Rajnina zlata, a zatim sredi-nom prosinca u nanovo uvježbanoj Walkuri pod Baranovice-vim ravnanjem, u Strozzijevoj režiji. Ančica Mitrovic pjevala je Brunnhildu. Stariji posjetitelji zagrebačke Opere govorili su da je Wotanov oproštaj od svoje omiljene kceri bio jedan od najve-cih trenutaka u zagrebačkom kazalištu. Nije ni čudo; oboje su, prema opcem mišljenju, bili najvece glazbeno-scenske osob-nosti u povijesti hrvatske opere. Veliko zanimanje izazvala je u ožujku 1937. premijera Meyer-beerovih Hugenota. Omiljeni Josip Rijavec vec se uvrstio medu najbolje europske tenore izmedu dvaju svjetskih ratova i svaki njegov nastup u Zagrebu očekivao se s osobitom pozornošcu. A iznimno teška i eksponirana uloga Raoula bila je najbolja prigoda da se Zagrepčani uvjere u to koliko je pjevački i scenski sazrio umjetnik koji je svoje prve korake u operi učinio upravo u Zagrebu. Dirigirao je Matačic, a režirao prof. Osip Šest174 kao gost. „G. Križaj kao Marcel dao je pjevačkom izražaju intenzivnost, koja se gradirala cijele večeri i postigla kulminaciju u duetu s Valentinom i u završnoj sceni petog akta, punoj nekog naročitog patosa i dostojanstva."175 Križaj je za Uskrs ponovio svojega Gurnemanza, a u svibnju 1937. bio je jedan od protagonista velikog gostovanja ansambla zagrebačke Opere u Splitu. Pjevao je u Porinu, Eri s onoga svijeta, Borisu Godunovu, Proda-noj nevjesti, operi Četiri grubijana, Knezu Igoru i Nikoli Šubicu Zrinskom. Od 9. do 12. lipnja pjevao je svojega proslavljenog Kecala na kratkoj turneji ansambla ljubljanske Opere u Trstu i Rijeci. Večer prenosi odjeke toga uspjeha. Citira tršcanski tisak koji piše: „Superijoran umjetnik i pjevanjem i znanjem je bas Josip Križaj, član zagrebačke opere, pravi gospodar pozornice, koji je iz svoje uloge izradio ličnost neposrednim verizmom Nastup Josipa Križaja u ulozi Buonafedea na prvoj hrvatskoj izvedbi opere Život na mjesecu Josepha Haydna u Narodnom kazalištu u Zagrebu, 24. 2. 1939. NARODNO 13» K AZALIŠTE ----1 » u h . . j , i . - S h ^ ,r r. i J^rt. if1*rtJh 9. cKajta |y3i FridJivn. 2iL. Iz«* pndbr , -f! ¿i L: j 1 fi koji je Kecala učinio živim likom s puno boja".33 Nastupio je sa slovenskim gostom Janezom Lipuščekom,34 Šutejem i dvjema Maricama - Zlatom Gjungjenac i Nadom Tončič. I onda je pri kraju sezone, 30. lipnja 1946., ponovno došao Križajev veliki trenutak - Boris Godunov. Obnovili su ga Sachs i Strozzi. "Josip Križaj koji je Borisa pjevao več na premijeri godine 1918. produbio je svoju ulogu i iznio karakterističnu tragičnu dvoličnost Borisa. Impresivno je prikazao duševnu borbu cara, izradivši muzički istančano ovu tešku partiju", pisao je Narodni list.35 Na početku nove sezone, 7. kolovoza 1946., na koncertu zbora i opernih solista u Trstu, Križaj je pjevao ariju kneza Gremina iz Evgenija Onjegina i s Josipom Rijavcem duet Janka i Kecala iz Prodane nevjeste. U nastavku sezone nastupio je nekoliko puta u Borisu Godunovu, Prodanoj nevjesti i Lju-bavi i zlobi, a 2. studenoga 1946. bio je jedan od protagonista prve operne predstave u novoosnovanoj hrvatskoj Operi Narodnog kazališta na Rijeci Program obnove opere Fidelio, HNK Zagreb, 22. 2. 1947. 33 34 35 „Ottimo cantante ed ottimo attore e stato Josip Križaj, che ha fatto di Kezal una figura viva e colorissima." La rappresentazione de „La sposa venduta", La voce del popolo, 21. 4. 1946. Lipušček, Janez (1914-1965), slovenski tenor. Završio je studij pjevanja na Konzervatoriju u Ljubljani. Od 1942. solist ljubljanske Opere. Glasa tenore leggero, najbolje kreacije dao je u djelima klasike i rane romantike lirskog odredenja. Od 1951. do smrti bio je prvi tenor u Slovenskom oktetu. Ž. K., Musorgski „Boris Godunov", Narodni list, 12. 7. 1946. ZAGREB OD 1941. DO 1957. 88 Josip Križaj kao Ramfis u obnovljenoj Aidi, HNK Zagreb, 26. 6. 1947. (poslije Narodno kazalište „Ivan Zajc"). Boris Papandopulo i dr. Marko Fotez postavili su na scenu Nikolu Šubica Zrinskog.36 Milan Pihler i Štefanija Lenkovič37 pjevali su Zrinskog i Evu i po njima se zove nagrada koju današnje Narodno kazalište Ivana pl. Zajca dodjeljuje za najbolje ostva-renu mušku i žensku ulogu protekle sezone u operi. Anatol Manoševski, poznat nam iz predratnog angažmana u zagrebačkoj Operi, pjevao je Juraniča i Sokoloviča. Silvija Ferluga, o kojoj se malo zna, bila je Jelena. Križaj je do kraja godine pjevao u još nekoliko predstava Zrinskog u Rijeci i nekoliko predstava Prodane nevjeste u Zagrebu. Dana 17. prosinca 1946. praizvedena je opera Kamenik Jakova Gotovca. Reakcije na djelo bile su vrlo podijeljene. 36 nip, Zajc: „Zrinski" opera u 3 čina, Primorski vjesnik, 6. 11. 1946. 37 Lenkovič, Štefanija (1904-1998), sopran. U Beogradu je 1937. završila školovanje na srednjoj Muzičkoj školi Stankovič (glavni predmet solo pjevanje). Usavršavala se kod Franza Steinera u Beču i Lucije Ožegovič u Zagrebu. Debitirala je 1938. u Operi Narodnog pozorišta u Beogradu kao Leonora u Trubaduru. Zatim je priredivala koncerte i nastupala u radijskim emisijama. Od 1946. do 1959. bila je solistica riječke Opere i sudionica prve operne predstave u njoj. Po njoj je 2003. ustanovljena nagrada koja nosi njezino ime za najbolje dostignuče u operi. Njezin ugodan i nosiv glas te scensko iskustvo naročito su dolazili do izražaja u interpretacijama Verdijevih i Puccinijevih likova. Za uloge Morane i Margarete u Faustu dobila je 1949. republičku nagradu. Program obnove Aide, HNK Zagreb, 26. 6. 1947. ZAGREB OD 1941. DO 1957. 89 Josip Križaj kao Franjo Tahi na praizvedbi opere Matija Gubec Ive Lhotke-Kalinskog, HNK Zagreb, 8. 5. 1948. ZAGREB OD 1941. DO 1957. 90 Potkraj siječnja 1947. Križaj je bio Figaro u obnovljenom Figarovu piru pod Bašičevim ravnanjem, u Strozzijevoj režiji. Tada su se osvrti na premijere objavljivali nekoliko dana poslije (pa i dva tjedna nakon toga), a ponekad ih nije ni bilo. Buduči da je 30. siječnja umro veliki dramski glumac prekrasna glasa, savršene dikcije i kultivirana govora - Dubravko Dujšin (1894.), tisak je bio zaokupljen člancima o njemu. Koliko je on značio za hrvatski kulturni život, svjedoči i to što je kazalište 1. veljače 1947. bilo zatvoreno zbog njegova pogreba. Potkraj veljače Sachs i Strozzi obnovili su i Beethovenova Fidelija s Vil-mom Nožinič u naslovnoj ulozi i Gostičem kao Florestanom. Vjesnik je pisao: „Rocco u izvedbi Josipa Križaja realistički je lik tamničara, u kome se sukobljuje pohlepa za novcem i prostodušno poštenje. Gluma kao i pjevanje Josipa Križaja sačinjavali su umjetnički ostvarenu pojavu u čitavoj izvedbi."38 Križaj je pjevao svojega Borisa Godunova i Figara, Rocca i Kecala, a najviše gazdu Marka u Eri s onoga svijeta, u kojemu je uz Gostiča nastupao i novoangažirani mladi bugarski tenor Boris Marinov. Potkraj lipnja Sachs i Margareta Froman obnovili su i Aidu. Na premijeri su nastupili Vilma Nožinič, Marijana Radev, Josip Gostič i Ivan Francl, a „solidan i kao uvijek siguran suradnik bio je odličan prvak naše opere Josip Križaj (vrhovni svečenik Ramphis)".39 Najesen je Aidu pjevala Dragica Martinis i svojim nastupom fascini-rala. Potkraj listopada 1947. Berislav Klobučar i Vladimir Žedrinski postavili su na scenu Hoffmannove priče s Gostičem u ulozi Hoffma-na. Dragica Martinis pjevala je Giuliettu i Antoniju, a Križaj je pono-vio svoju poznatu izvanrednu kreaciju četverostruke uloge demona.40 Buduči veliki Vladimir Ruždjak41 pjevao je Schlemila. Na reprizi je nastupio mladi Ratimir Delorko42 koji če uskoro otiči u inozemstvo i ostvariti lijepu karijeru. U jednoj izvedbi Prodane nevjeste, s Križa- Program praizvedbe opere Matija Gubec Ive Lhotke-Kalinskog, HNK Zagreb, 8. 5. 1948. 38 "Fidelio" Ludwiga van Beethovena, Vjesnik, 5. 3. 1947. 39 V. B., Uspjela obnova Verdijeve "Aide", 28. 9. 1947. 40 Opširnije u poglavlju Lindorf / Coppelius /Dapertutto /Dr. Miracle. 41 Ruždjak, Vladimir (1922-1987), bariton. Diplomirao je 1946. pjevanje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Još kao diplomand debitirao je 1946. u HNK-u u naslovnoj ulozi Puccinijeva Giannija Schicchija i do smrti (posljednji je put nastupio na sceni u Opatiji 27. srpnja 1987. kao Tonio u operi Pagliacci) svojim je djelovanjem ispunjavao hrvatski kulturni život. Odmah je postao član zagrebačke Opere i nositelj repertoara, prvi vokalni solist ansambla Zagrebački solisti, utemeljenog 1954., prvi hrvatski bariton, nenadmašeni koncertni pjevač. Od 1954. do 1962. član Opere u Hamburgu, u kojoj je dobio naslov komornog pjevača. Od 1962. do 1964. pjevao je u Metropolitanu. Od 1970. profesor pjevanja na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji, a zatim i pročelnik odjela. Ostvario je osamdesetak opernih likova, od Monteverdija do suvremenih skladatelja (posebno Verdija) te bezbroj popijevaka. Pjevač neusporedive glasovne ljepote, izvrsne pjevačke tehnike, velike muzikalnosti, visoke glazbene kulture i opče naobrazbe. Operni redatelj, skladatelj, prevoditelj opernih libreta. 42 Delorko, Ratimir (Ratko) (1916-2002), tenor. U Zagrebu je završio studij ekonomije, a pjevanje je učio privatno kod Pavla Mariona Vlahoviča, Lava Vrbaniča i Tina Pattiere te u Milanu. Debitirao je 1946. u HNK-u u Zagrebu kao Almaviva u Seviljskom brijaču. Kao solist zagrebačke Opere, do 1951. ostvario je nekoliko zapaženih kreacija. Od 1952. do 1954. angažiran je u Operi u Bernu i Innsbrucku, od 1954. do 1962. bio je stalni član Državne opere u Hamburgu, a od 1962. do 1984. Njemačke opere na Rajni u Dusseldorfu. Gostovao je na gotovo svim važnijim opernim pozornicama u Njemačkoj, zatim u Parizu, Rimu, Firenci, Londonu, Amsterdamu, Haagu, Antwerpenu, Helsinkiju, Oslu, Buenos Airesu i dr. Nastupao i kao koncertni, oratorijski pjevač. Glas mu je snimljen na nekoliko nosača zvuka. Poslije se posvetio pedagoškom radu. IJaVAISJCO NA30UN0 K A/Ali Sit ljjitu tiiunn i * t> a i a j^j Mtui-M ¡m r,-iIHiL llHH l> T*» |HH( «J-n■.-:.: i tiru Poiutok U 19Vi Hiti I nI t± ■ hI Hit Program prve hrvatske izvedbe opere Ivan Susanjin Mihaila Glinke, HNK Zagreb, 4. 2. 1949. ZAGREB OD 1941. DO 1957. 91 Nastup Josipa Križaja u ulozi Henrika na premijeri opere Lohengrin, HNK Zagreb, 24. 1. 1952. Nastup Josipa Križaja u ulozi Kolumbata na praizvedbi opere Mila Gojsalica Jakova Gotovca, HNK Zagreb, 18. 5. 1952. jem je nastupila sjajna sopranistica Marija Podvinec,43 čija je karijera, nažalost, kratko trajala zbog okrutne bolesti kojoj je podlegla u na-ponu karijere. Ero je 23. prosinca 1947. doživio svoju stotu izvedbu. U manjim basovskim ulogama počinje nastupati novi bas - Dragutin Bernardic. Pjeva i gazdu Marka. U travnju 1948. Križaj je nastupio na obnovljenoj izvedbi Konjoviceve Koštane, s izvrsnom Nadom Tončic u naslovnoj ulozi i „dobro je i glu-mački i pjevački sigurno dao bogatog trgovca Hadži Tomu".44 Godine 1948. Josip Križaj dodao je dvije nove uloge na svoj repertoar. Prva je bila Franjo Tahi na praizvedbi opere Matija Gubec Ive Lhot-ke-Kalinskog 8. svibnja. Premijera je najavljena, kako se tada često radilo, slikama nositelja glavnih uloga, ali, začudo, nismo pronašli osvrt na nju. Dirigirao je Klobučar, režirao Strozzi, a glavnu je ulogu tumačio Ivan Francl. Sredinom listopada 1948. na repertoar se vratio Don Juan s Tomisla-vom Neralicem u naslovnoj ulozi, koji je izazvao pravo oduševljenje. Tada je još bio basovska zvijezda u usponu, ali vrlo brzo Milan Sachs usmjerit ce ga u repertoar dramskog baritona. Josip Križaj pjevao je svoju 116. ulogu - Leporella.45 Veliki majstor ostao je velik majstor i u interpretaciji uloge koje se obično ne prihvacaju šezdesetogodišnjaci, a Križaj je vec navršio šezdeset prvu. U Prodanoj nevjesti Kecala počinje pjevati Gregor Radev. Početak godine 1949. donio je Križaju ulogu po mjeri - Ivana Susanji-na. Bila je to prva hrvatska izvedba prve slavenske nacionalne opere Život za cara, koja je poslije dobila naslov Ivan Susanjin. Postavili su je na scenu Milan Sachs i Margarita Froman, a vrsni Križajevi partneri bili su Dragica Martinis, Josip Gostič i Marijana Radev. Narodni list je pisao: „Josip Križaj otpjevao je tu ulogu veoma sigurno i čisto, muzičko predavanje bilo mu je protkano toplinom neposrednog pro-življavanja herojske tragičnosti, a gluma je odavala veliko iskustvo i smisao za uvjerljivo scensko interpretiranje."46 Potkraj sezone 1948./1949. Križaj je još jedanput nastupio na obnovi Porina u možda najboljoj realizaciji te opere uopce. Dirigirao je Boris Papandopulo, režirao dr. Branko Gavella. Križaj je pjevao svojega slav-nog Sveslava, a interpreti su uz njega bili Ante Marušic, Vilma Noži-nic, Josip Gostič i Dragica Martinis. Potkraj kolovoza 1949. ansambl zagrebačke Opere otišao je na vrlo uspjelo gostovanje u Beograd s Porinom, Erom, Aidom i Fideliom i po-četkom rujna u Skoplje s Aidom, Fideliom i Erom. Posebno su zanimanje izazvale izvedbe Fidelija, u kojima je Križaj pjevao Rocca. Na-stupao je i u Eri. Križaj je nastupio i na posljednjoj premijeri u sezoni 1949./1950. Pjevao je Lunarda u obnovljenoj operi Četiri grubijana pod ravnanjem Mladena Bašica, u režiji Ferde Delaka.47 „Svi pjevači 43 Podvinec, rodena Sepe, Marija (1910-1956), sopran slovenskog podrijetla. Studirala je pjevanje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i 1938. s velikim uspjehom debitirala u Narodnom kazalištu kao Margareta u Faustu. Rat je omeo njezinu karijeru koju je nastavila tek 1946. u Sarajevu i Rijeci. Od 1950. do prerane smrti bila je prvakinja zagrebačke Opere i jedna od njezinih najsjajnijih solistica u povijesti. 44 V. B., Obnovljena izvedba Konjoviceve opere „Koštana", Narodni list, 19. 4. 1948. 45 Opširnije u poglavlju Papageno - Sarastro - Leporello. 46 Vladimir Blaškovic, Izvedba najstarije ruske nacionalne opere. Glinkina opera „Ivan Susanjin" na zagrebačkoj sceni, Narodni list, 20. 6. 1949. 47 Delak, Ferdo (1905-1968), redatelj, dramaturg, scenograf, kazališni djelatnik, glumac, prevoditelj i publicist slovenskog podrijetla. Diplomirao je režiju na Akademiji Mozarteum u Salzburgu. U Ljubljani ZAGREB OD 1941. DO 1957. 92 bili su odlično disponirani", piše Nenad Turkalj.48 „Lunardo Josipa Križaja ispadao je maskom, a u prvoj slici donekle i igrom iz opcih okvira predstave. Pored ukusno karikiranih maski ostalih 'grubijana' Križaj je nosio obličje koje bi bolje pristajalo starom Des Grieuxu. U drugim slikama bio je Kri-žajev Lunardo posve saživljen s ostalim likovima, te je u duetu s Neralicem i tercetu posljednjeg čina dao zaista sjajnih mo-menata."49 Neralic i Bernardic sve češce nastupaju u ulogama koje je Križaj pjevao na premijeri. OD 1950./1951. DO 1957. Sezona 1950./1951. počela je spektakularno. Najprije je po-četkom rujna izveden Otelo pod ravnanjem Milana Sachsa i s dvoje protagonista iz snova - Josipom Gostičem i Dragicom Martinis, a onda je 4. listopada 1950. praizveden Ekvinocij Ivana Brkanovica. Taj je dogadaj važan datum ne samo u povije-sti hrvatske glazbe nego i hrvatske kulture uopce. Glazbeni svijet bio je iznenaden Brkanovicevim glazbenim idiomom. Naravno, izvrsna podloga bila mu je glasovita istoimena drama Ive Vojnovica, ali njegov glazbeni jezik bitno se razliko-vao od svega što se do tada čulo u hrvatskoj operi. Izvedbu su pripremili Berislav Klobučar i Nando Roje.50 Protagonisti su pomno birani, poglavito velika glazbeno-scenska umjetni-ca Marijana Radev kao Jele i Tomislav Neralic, a u kasnijim izvedbama Ante Marušic, u ulozi Nike Marinovica. Svoj dopri- je 1923. režirao prvi slovenski umjetnički film. Djelovao je u Novom Sadu, Skoplju, Zagrebu i Trstu, od 1947. do 1951. ponovno u Zagrebu, a onda do 1954. u Rijeci. 48 Turkalj, Nenad (1923-2007), novinar, publicist, glazbeni kritičar i pisac, operni redatelj i dramaturg. Apsolvirao je gradevinski odjel na Tehničkom fakultetu u Zagrebu. Glazbu je učio privatno. Od 1948. pisao je glazbene, filmske i kazališne kritike. Od 1950. glazbeni je urednik na Radio Zagrebu. God. 1973. direktor Muzičkog biennala Zagreb, a potkraj godine postao je programski direktor tek otvorene Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog i to je ostao do odlaska u mirovinu 1982. Od 1985. do 1987. dramaturg Opere HNK-a u Zagrebu. Pisao je za Vjesnik, Izvor, Kolo, Mogucnosti, Cantus, Le Monde de la Musique, Le Théâtre de Monde. Autor i redatelj TV filmova. Autor je i tekstova za kantate, opere i balete. Bavio se muzikološkom publicistikom i objavio nekoliko knjiga. 49 Nenad Turkalj, Premijera obnovljene opere „Četiri grubijana", Narodni list, 25. 4. 1950. 50 Roje, Nando (Ferdinand) (1913-2000), operni redatelj i dramaturg, diplomirani pravnik. Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu studirao je violinu, kompoziciju i dirigiranje. Od 1935. do 1945. svirao je violinu u orkestru zagrebačke Opere, a tada se odlučio posvetiti režiji i 1946. postavio je na scenu Seviljskog brijača. Od 1953. do 1958. bio je intendant HNK-a u Zagrebu i za njegove intendanture zagrebačka Opera krenula je 1955. na svoju prvu inozemnu turneju poslije rata. Godine 1967. otišao je za intendanta tada Narodnog kazališta u Splitu s prvenstvenom zadacom da usmjeri sve svoje sposobnosti na obnovu zgrade. Na tom je mjestu ostao do 1973. Dao je nov zamah splitskom kazališnom životu, pozvavši Mladena Bašica za ravnatelja Opere, dr. Marka Foteza za ravnatelja Drame i Franju Horvata za ravnatelja Baleta. Ostvario je niz zapaženih režija djela hrvatskih skladatelja i standardnog repertoara. nos uspjehu djela i izvedbe dao je i Josip Križaj51. Nikola Herci-gonja52 napisao je u Borbi da je Josip Križaj „bio, kao i uvijek, u izrazu jasan, plastičan i uvjerljiv".53 Križaj je 21. prosinca 1950. pjevao Hadži Tomu na proslavi 25. godišnjice umjetničkog rada Pavla Grbe kao Mitkea u Košta-ni. Na sljedecoj praizvedbi hrvatske opere Dimnjaci uz Jadran Ive Tijardovica, Križaj nije nastupio. U obnovljenom Krabulj-nom plesu sredinom ožujka 1951. pjevao je Toma. Uz Josipa Gostiča i Vilmu Nožinic nastupilo je dvoje mladih umjetnika: Vladimir Ruždjak i Nada Putar,54 koji ce poslije ostvariti lije-pu medunarodnu karijeru. Potkraj ožujka izvedbom Borisa Godunova obilježila se 70. godišnjica smrti Musorgskog. Dirigentsko vodstvo preuzeo je Klobučar, a Križaj se tom pred-stavom oprostio od svojega znamenitog Borisa Godunova. Kraj sezone donio je još jedan važan glazbeni dogadaj - prvu hrvatsku izvedbu opere Lukrecija (u originalu The Rape of Lu-cretia) Benjamina Brittena, pod Bašicevim ravnanjem, u režiji Vlade Habuneka,55 s Marijanom Radev u naslovnoj ulozi, čime se i hrvatska Opera uključila u suvremena svjetska glaz-bena zbivanja. Križaj je pjevao svoj standardni repertoar, a u siječnju 1952. opet se susreo s jednim dragim Wagnerovim likom - Henrikom56 na premijeri Lohengrina, pod Sachsovim ravnanjem, u Strozzijevoj režiji, i s još jednim protagonistič- 51 Opširnije u poglavlju Frano Dražic 52 Hercigonja, Nikola (1911-2000), skladatelj i muzikolog. Studirao je kompoziciju na Muzičkoj akademiji u Zagrebu kod Blagoja Berse i Krste Odaka. Od 1950. do 1975. bio je profesor na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu. Bavio se glazbenom kritikom i publicistikom. Autor je scenskog oratorija Gorski vijenac, Tri baladePetrice Kerempuha i drugih vokalnih, vokalno-instrumentalnih i instrumentalnih skladbi. 53 Nikola Hercigonja, Ivo Brkanovic „Ekvinocij", Borba, 19. 10. 1950. 54 Puttar (Putar)-Gold, Nada (1923-2017.), mezzosopran. Najprije je učila glasovir, a zatim je 1949. diplomirala pjevanje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Još kao studentica primljena je 1949. u stalni angažman u Operu HNK-a i debitirala u ulozi Vanje u Glinkinu Ivanu Susanjinu. Od 1956. do 1961. članica Njemačke opere u Zapadnom Berlinu, od 1961. do 1964. Državne opere u Frankfurtu, od 1964. slobodna umjetnica. Od 1969. do odlaska u mirovinu 1979. bila je ponovo članica zagrebačke Opere, a zatim profesorica pjevanja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Svojim raskošnim dramskim mezzosopranom, tamne boje alta i razvijenog sopranskog registra, ujednačenim u cijelom velikom opsegu, istančanom muzikalnošcu i izvrsnom pjevačkom tehnikom tijekom tri desetljeca duge karijere otpjevala je pedesetak uloga i imala oko tisucu nastupa. Bila je i istaknuta koncertna pjevačica. 55 Habunek, Vlado (1906-1994), operni i dramski redatelj. Režijom se bavio od 1940. kad je osnovao Družinu mladih u Zagrebu i s njom na francuskom jeziku izvodio djela Molièrea i Marivauxa. Od 1941. do 1953., s prekidima, predavao glumu na Muzičkoj akademiji, a od 1951. do 1965. profesor na Akademiji za kazališnu umjetnost. Kao operni redatelj debitirao u HNK-u s Lukrecijom Benjamina Brittena. Ostvario je niz predstava standardnog i suvemenog repertoara, ističuci se profinjenim i pročišcenim pristupom. Režirao u Italiji, Njemačkoj, SAD-u, Velikoj Britaniji (Covent Garden u Londonu). 56 Opširnije u poglavlju Wagner. ZAGREB OD 1941. DO 1957. 93 Program prve izvedbe u Hrvatskoj opere The Rake's Progress (Život razvratnika) Igora Stravinskog, u kojoj je Križaj ostvario svoju posljednju ulogu - Trulovea, HNK Zagreb, 28. 2. 1954. kim parom iz snova: Josipom Gostičem, koji je tada bio vodeči europski interpret Lohengrina, kojega je pjevao i na premije-ri u Bečkoj državnoj operi, i Marijom Podvinec. Možemo samo pretpostaviti s kakvim je zadovoljstvom veliki umjetnik s gole-mim iskustvom promatrao svoje mlade izvrsne partnere. Bila je to prva izvedba jedne Wagnerove opere poslije rata i naišla je na veliko odobravanje. Dana 18. svibnja 1952. Josip Križaj bio je sudionik još jedne praizvedbe djela hrvatskog skladatelja. Pjevao je Kolumbata u operi Mila Gojsalica Jakova Gotovca i, prema pisanju Nenada Turkalja, „dao je prisnih i toplih prizora, premda glasovno nije ostvario lik u punoj njegovoj snazi".57 Tomislav Neralič počeo je i na premijerama pjevati glavne Križajeve uloge, a u nekima i Drago Bernardič. Tako je na premijeri Nikole Šubica Zrinskog 1952. Neralič pjevao Sulejmana, a na premijeri Ukletog Holan-deza 1953., u kojemu su Neralič i Marija Podvinec bili još jedan par iz snova, Bernardič je pjevao Dalanda. I 17. listopada 1953. došao je veliki dan Josipa Križaja - proslava 45. godišnjice umjetničkog rada.58 Bila je to jedna od najveličanstvenijih proslava obljetnica koje su se dogodile u zagrebačkom kazalištu.59 K tome i tako visokih!60 Cviječa i darova bilo je u izobilju. Uz čestitke i zahvale, stigli su i brzojavi Srebrenke Jurinac, Marjana Rusa, Gjurgje Milinkovič, Milana Pihlera, Ante Marušiča, Sama Hubada, Nikole Cvejiča, Marijane Radev, Ive Lhotke-Kalinskog, Vjekoslava Afriča, Julija Benešiča, Lava Mirskog, Josipa Hatzea, Marijana Matkoviča, Slovenskog doma, Zvonimira Rogoza, Milana Sachsa, Antuna Dobroniča, Božidara Širole i drugih. Potkraj veljače 1954. Josip Križaj sudjelovao je u još jednom važnom dogadaju u povijesti hrvatske operne reprodukcije - prve hrvatske izvedbe opere Život razvratnika - The Rake's Progress - Igora Stravinskog, nešto više od dvije godine nakon njegove venecijanske praizvedbe. Habunek je režirao, Sachs dirigirao, a Noni Žunec61 u ulozi Toma Rakewella, kao i cijeli ansambl (medu njima Nada Tončič, Tomislav Neralič i Marijana Radev), stvorili su kreacije za sječanje. Na svoj karakteri-stičan, suveren način Križaj je ostvario ulogu oca Trulovea. U rujnu 1954. obnovljen je Ero s onoga svijeta, pod skladateljevim ravnanjem, u režiji Nanda Roje, s najboljom podjelom uloga koju smo tada imali: Josip Gostič, Marijana Radev, Nada Ton-čič, Milivoj Kučič i, naravno, Josip Križaj. Opera se u siječnju 1955. spremala na veliko gostovanje u London, u Stoll Theatre. 57 Nenad Turkalj, „Mila Gojsalica". Praizvedba opere Jakova Gotovca, Vjesnik, 5. 6. 1952. 58 Opširnije u poglavlju 17. listopada 1953. 59 D. M., Josip Križaj pred proslavu 45-godišnjice umjetničkog rada nestora jugoslavenskih opernih pjevača, Vjesnik u srijedu, 7. 10. 1953. 60 Nenad Turkalj, Veliki umjetnik Josip Križaj slavi 45-godišnjicu umjetničkog rada, Narodni list, 17. 10. 1953. 61 Žunec, Jeronim (Noni) (1921-2004), tenor slovenskog podrijetla. Kao član Radio zbora, prvi je put javno nastupio 1943. kao solist u izvedbi Bachove Kantate o kavi. Diplomirao je 1949. pjevanje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Debitirao je 1948. u Sarajevu kao Vojvoda od Mantove u Rigolettu. Od 1948. do odlaska u mirovinu 1981. član Opere HNK-a u Zagrebu. Cjelovita glazbeno-scenska osobnost, vrlo muzikalan, izvrstan glazbenik i scenski umjetnik, ostvario je sedamdesetak uloga različitih stilskih odrednica, od lirskih na početku do karakternih pri kraju karijere. ZAGREB OD 1941. DO 1957. 94 Križaj je u prvoj izvedbi baleta Romeo i Julija Sergeja Prokofje-va izvan tadašnjeg Sovjetskog Saveza igrao kneza Escalusa (mali podsjetnik na svoju prvu opernu ulogu daleke 1908., ali u operi istog naslova Charlesa Gounoda) i, naravno, bio neponovljiv gaz-da Marko u tri izvedbe Ere s onoga svijeta. Dana 15. travnja 1955. praizvedeno je Brkanovicevo Zlato Za-dra. Križaj je na obnovljenoj izvedbi Salome u lipnju 1955. pjevao Prvog vojnika. Mladen Bašic imenovan je 1. listopada ravnateljem Opere; veliku energiju usmjerio je na prezentaciju djela suvremenih skladatelja, hrvatskih i stranih. Tako je početkom studenoga 1955. prvi put u Hrvatskoj izveo operu Peter Grimes Benjamina Brittena, s nezaboravnim Rudolfom Franclom62 u na-slovnoj ulozi. Na scenskoj praizvedbi glazbene komedije Ljubov-nici Dragutina Savina63, 20. studenoga 1955., Josip Križaj bio je dotur Prokupio. Križajeva karijera bližila se kraju. Još je često pjevao gazdu Marka, u svibnju i lipnju 1957. vratio je na repertoar ulogu Morskog cara na reprizama Sadka. S ansamblom Opere na gostovanju u Pragu i Brnu u svibnju 1957. nastupio je u Životu razvratnika, u kolovozu je na Dubrovačkim ljetnim igrama pjevao Lodovica u Otellu i 3. studenoga 1957. posljednji put nastupio na sceni kao Ferrando u Trubaduru. Zatvorio se luk veličanstvene karijere veličanstvenog umjetnika! Josip Križaj dobio je 1963. Nagradu Vladimir Nazor za životno djelo. Posljednje godine života proveo je u obiteljskom okruže-nju. Bavio se svojim hobijima: slikarstvom i filatelijom. Iako je bio strastven lovac, ribič i planinar, to mu godine više nisu dopu-štale. Zadržao je svježinu, vedrinu i mladenački zanos do pozne dobi. U povijesti hrvatske glazbene reprodukcije zabilježen je, prema potpuno istinitoj tvrdnji njegova mladeg kolege Tomisla-va Neralica, kao operni umjetnik ispred svojega vremena. OH ß VAT S KO NARODNO KAZALim vt UHO KAÎAMITI- t'i il I. p TU,- rrT^ ftlDKU* J 1TMMW5 1MT, uwiit »«miT1 74 ru-l TTJ.l■., J GOi TUJE: ATUIC PLANINJEK LJUILJ Aft A TRUBADUR IL TftOVATQflï Ml U L'lT rhl IHll. ll^Hr ^IP »> 1W . . HlTu - -F.-.-L-J lil * pildlTUJ flPFI MUHO «rt KHK^lf fLATlA HCÎ-ibuiil; "i fiit- Fhl I Hy'ri ' I J 41 J -tfï— àfirutfO pqr.pj,ri mJMUl-* h J. «IACUHJIUA U HOMBl K » □Dip—on lï—IP.W u in- mi im»»> ivlh'Ul «(O fj HTi Posljednji nastup Josipa Križaja - kao Ferrando u Trubaduru, 3. studenoga 1957. 62 Francl, Rudolf (1920-2009), tenor slovenskog podrijetla. Pjevanje je počeo učiti na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji i nastavio u Ljubljani, gdje je 1944. debitirao kao Wilhelm u Mignon i odmah je angažiran do 1952. Sezonu 1952./1953. proveo je u beogradskoj Operi. U HNK-u je prvi put nastupio 1947. u ulozi Vojvode od Mantove u Rigolettu, a prvak zagrebačke Opere bio je od 1953. do 1956. Poslije je redovito gostovao. Premda je u Zagrebu djelovao razmjerno kratko, bio je miljenik publike i sudionik nekih osobito zanimljivih i lijepih predstava. Zatim je 1956. otišao u Düsseldorf i u njemu ostao do 1963., kad se vratio u Ljubljanu, gdje je do umirovljenja godine 1983. ponovno bio član Opere. Isticao se vrlo lijepim, toplim i ujednačenim glasom, lakocom pjevanja, izvanrednom muzikalnošcu, s osobitim smislom za oblikovanje fraze te uvjerljivom interpretacijom. U iznimno dugoj karijeri ostvario je stotinjak uloga i pjevao ih na pet jezika. Snimao za gramofonske tvrtke Helidon i Eterna. 63 Savin, Dragutin (1915-1996), hrvatski skladatelj i dirigent. Studij kompozicije i dirigiranja završio na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, a zatim se usavršavao kod Pietra Mascagnija u Rimu. Karijeru opernog dirigenta počeo je 1940. u Splitu, a nastavio u Osijeku. Od 1955. do 1957. bio je dirigent u zagrebačkoj Operi, od 1961. do 1971. ravnatelj Opere HNK-a u Osijeku, a od 1971. do 1975. ravnatelj je splitske Opere. Godine 1970. utemeljio je Annale komorne opere i baleta u Osijeku. Autor je cjelovečernjeg baleta Balade, opere Tena, radijskih opera Ljubovnici i Tripče, radiofarse Šentflorijanci te glaz-beno-scenske studije Ja sam ja. ZAGREB OD 1941. DO 1957. 95 1 Ti i Josip Križaj kao Kecal u Prodanoj nevjesti, Hrvatsko narodno kazališe Zagreb 17. LISTOPADA 1953. 96 17. LISTOPADA 1953. Hrvatsko narodno kazalište slavi danas 45. godišnjicu umjetničkog rada jednog od najistaknutijih opernih umjetnika, nestora jugoslavenskih opernih pjevača, prvaka zagrebačke opere - Josipa Križaja. Več jutros, na svečanosti u foyeru našeg kazališta, sa-kupili su se ne samo njegovi najbliži drugovi i surad-nici, več i mnogobrojni prijatelji i poštovaoci Križajeve umjetnosti izvan ove kuče pa i izvan Zagreba da mu povodom njegova jubileja izraze svoje čestitke. Večeras je i njegova zagrebačka publika ispunila naše gledalište do posljednjeg mjesta da bi mu, kao i uvijek, iskazala svoje tople simpatije i priznanje za ono što je on njoj tako nesebično darivao kroz skoro pet deceni-ja i da bi uvijek iznova uživala u nenadmašnoj kreaciji njegova Kecala. A mnogobrojna priznanja i čestitke stizale su ovih dana iz čitave naše zemlje. Sve to jasno pokazuje koliko je značajan 45-godišnji rad Josipa Križaja na polju operne umjetnosti, kojoj je on časno služio cijelog svog života počam od onog dana, kada je 1908. godine kao 20-godišnji mladič iznenada prvi put nastupio kao pjevač na daskama Slovenskog narodnog gledališča u Ljubljani. Tada se u Josipu Križaju prvi put zapalio onaj plamen koji je več od same mladosti tinjao u njegovu srcu -plamen pun žara i predanosti prema umjetnosti - plamen na kojem je izgarao evo punih 45 godina. No taj njegov žar nije ni danas nakon četiri i pol decenija pre-stao, več osvjetljava jedan drugi put - put pravog, is-tinskog umjetnika, put velikog opernog kreatora, i što je još važnije - put punog čovjeka i pravog sina svojeg naroda. Taj put, započet u Ljubljani 1908. godine nastavio se je 1913. na daskama ovog našeg Hrvatskog narodnog kazališta, kojemu je, usprkos laskavim ponudama sa svih Pozdravni govor intendanta HNK-a u Zagrebu Nanda Roje na proslavi 45. godišnjice umjetničkog rada Josipa Križaja. 17. LISTOPADA 1953. 97 Program proslave 45. godišnjice umjetničkoga rada, Prodana nevjesta, HNK Zagreb, 17. 10. 1953. strana ostao vjeran punih 40 godina. Kroz to vrijeme postepe-no je sazrijevala kreativna ličnost Josipa Križaja, koja je izme-du dva rata dosegla do najveceg stepena, što ga uopce mogu postici operni umjetnici. Nepotrebno je večeras baš u ovom našem kazalištu tumačiti u čemu se sastojala ta njegova kreativna snaga, čime je Josip Križaj uvijek iznova oduševljavao svoje gledaoce, jer je velika vecina od nas to često doživljavala, i to neposredno s ovih dasaka. Dovoljno je navesti samo mali dio izmedu tolikih njegovih majstorskih kreacija, pa da se odmah sjetimo i brojnih dojmova, što su nam ostavili likovi koje je tumačio Josip Križaj. Sulejman u "Zrinjskom", Sveslav u "Porinu", Marko u "Eri s onoga svijeta", Hadži-Toma u "Koštani", Vodenjak u "Rusalki", Kralj Filip u "Don Carlosu", Otac u "Luizi", Hans Sachs u "Maj-storima pjevačima", sve tri basovske uloge u "Hoffmannovim pričama" itd. Ukupno oko 130 uloga sa oko 3 tisuce nastupa. Skoro i nemoguce zamisliti za jednog opernog umjetnika! A ipak smo bili svjedoci kako ni jedan nastup Josipa Križaja, ni jedna njegova kreacija, pa ni jedan običan pokus, nisu nikada bili bez onog potrebnog intenziteta, unutrašnjeg doživljava-nja, oduševljenja i ljubavi prema pozivu, kojemu je Josip Križaj posvetio svoje najbolje kreativne snage. U tom pogledu Josip Križaj služi kao uzor svim kazališnim umjetnicima, kako treba raditi, izgarati i voljeti svoj poziv, ako želimo da naša umjet-nost, da naša kultura donosi prave, nepatvorene plodove. Dvije uloge različitog karaktera, predstavljaju vrhunac Križa-jeve umjetnosti. One ujedno pokazuju mnogostranost njegovih interpretativnih sposobnosti, mnogostranost koju rijetko susrecemo medu reproduktivnim umjetnicima. To su njegov nezaboravni tragični Boris u istoimenoj operi Musorgskoga i pun unutrašnjeg karakternog i dojmljivog humora "Kecal", koju je ulogu svečar izabrao za svoju večerašnju proslavu. Izmedu te dvije kreacije postoji široki raspon najrazličitijih uloga, koje je Josip Križaj beziznimno uvijek donio savjesno, odgovorno i kreativno, udubljavajuci se u pojedine likove i ka-raktere, dok nije pronašao sebe u ulozi i time svojim likovima dao svoju ličnu, originalnu boju. No Križaj umjetnik ne može se odvojiti od Križaja - čovjeka. I samo zato, jer su ta dva pojma kod njega bila uvijek spojena, on je mogao postati umjetnikom u punom smislu te riječi, umjet-nikom, za kojega važi geslo "Ja sam tu radi umjetnosti, a ne umjetnost radi mene". Svoj pravi život Josip Križaj je živio u kazalištu, na daskama, ali bez misli na rampu, vec uvijek koncentriran na ono što kreira. Ali i u tom svom radu on nikada nije zaboravio da je sin svoga naroda, što je znao nedvosmisleno i javno manifestirati kao npr. ono krajem Prvog svjetskog rata, kad je i prigodom gostovanja zagrebačke opere u Trstu, bio i on izmedu trojice, koji su sve svoje uloge pjevali na hrvatskom jeziku. To gostovanje predstavlja i jednu od njegovih najdražih uspomena, a znamo, da je danas, baš u ovim danima borbe za Trst, najveca želja našeg slavljenika, da ponovno, kao nekad, zapjeva na našem jeziku u slobodnom Trstu i da svojoj subraci Slovencima i Hrvatima donese dah i pozdrav zemlje koja ih nikada nece napustiti. U tim mislima odajmo i mi večeras zasluženo priznanje umjet-niku, koji je to priznanje svojim dugogodišnjim umjetničkim radom na ovoj sceni potpuno i zaslužio. Nando Roje, intendant HNK-a 17. LISTOPADA 1953. 98 ZAHVALA JOSIPA KRIŽAJA Drugovi i drugarice, gospodo i dragi prijatelji! Prvo što hoču da vam kažem u ovom za mene tako zna-čajnom času, jest hvala! Zahvaljujem iskreno i od srca svima onima, koji su mi izrazili pismeno ili usmeno svoje čestitke, a pogotovo hvala na lijepim i vrijednim darovima. Kad sam prije 40 godina ušao u ovu kuču mlad i pun stvaralačkog elana te se našao u krugu dragih drugo-va, od kojih mnogih nema više medu nama - tada je naš zajednički rad započeo upravo silnim tempom: predstave iz dana u dan, spremanje premijera, studij i preuzimanje novih partija, turneje, gostovanja, ukrat-ko najinteresantniji rad, koji se može zamisliti. Da mi je tada netko rekao, da če to u ovom tempu potrajati još punih 40 godina, ja mu to ne bih vjerovao. Ali, evo vidite, potrajalo je i izdržao sam. A kako sam taj velik rad i često teške odgovornosti mogao izdržati? Izdržao sam ih samo tako, jer je čitavo moje biče bilo ispunje-no ljubavlju prema ovoj kuči i našoj opernoj umjetno-sti, a ta mi je ljubav davala snage da nadvladam umor, indispozicije, bolesti, neraspoloženja, te da izvršim onu dužnost, koju je od mene tražila hrvatska opera. Ako koji moj današnji mladi drug želi poprimiti nešto od mojih iskustava, onda neka preuzme od mene u ba-štinu ovu ljubav prema našem kazalištu - ljubav koja me je vodila 40 godina, koju osječam danas, i koju ču zadržati dok mi sile budu dopuštale, da služim našoj dragoj hrvatskoj opernoj umjetnosti. Još jednom, od srca vam svima hvala! ZAHVALA JOSIPA KRIŽAJA SLUŠATELJIMA Drugovi i drugarice, dragi slušaoci! Nedavno je jedan naš kazališni faktor napisao da je ova pozornica natopljena znojem naših opernih i dramskih umjetnika. Vjerujte mi, da se tu nalazi i mnoga kapljica mojega znoja, koji se ovdje nakupio kroz dugi niz godina. Imao sam rješavati najteže pjevačke i glu-mačke zadatke u svjetskoj i domačoj literaturi - rješa-vao sam ih kako sam najbolje znao i mogao, imajuči pri tome pomoč vas, dragi slušaoci, pomoč ovoga gle-dališta, koje mi je darovalo s jedne strane snage i ela-na, a s druge strane pokazivalo razumijevanje za moje umjetničke napore i težnje. Pa kad se danas zahvaljujem svima onima, koji su mi izrazili svoje čestitke pri-godom moga 45-god. jubileja, od kojeg sam vremena -a time se naročito ponosim - četiri decenija proveo na ovoj pozornici - onda velik dio moje hvale ide i vama. Hvala vam, što mi iskazujete svoju ljubav i pažnju, a pritom smatram, da je time iskazujete hrvatskoj operi, za koju dišemo i živimo, i za čiji trajni umjetnički na-predak činimo sve, što je u našim snagama i moguč-nostima. Još jednom, od srca vam svima hvala! 17. LISTOPADA 1953. 99 Šsh^dr A u ^ -1 ij J J J. .■^'lAc^TVtu' jpfti^J&Jtp, j Atvit^ft VW i ^CM^AVM^uVVVI At^^ifri^tvVi-* vij rt^^Uvi ^ avvh^U^^JI p ^ji ^ ALI C VVl^ihj . ^^v*- JVW hU rfki AUflvtijA . ^fl', -W ^(A^^Vrti) li -Vl^J. VkVv As^VH ^Mrfriis? ^ Jvirf.-t* A&O ^'/vv^VkVHL Pi" PISMO SKLADATELJA ANTUNA DOBRONICA Zagreb, 16. X. 1953. Dragi i poštovani prijatelju i kolega, van svake je sumnje, da po svojim glasovnim i glumačkim kvalitetama spadaš u umjetnike, koji si mogao da se vineš do svjetske karije-re. Sve ovo si žrtvovao, da našoj sredini podaš bezbroj umjetnički savršenih kreacija. Mi, hrvatski kompozitori, dugujemo Ti naj-dublju zahvalnost, za predanu i uspješnu zahvalnost u mnogim važnim ulogama naših muzičko-scenskih djela. S uzbudjenjem i divljenjem sam pratio Tvoju pravu kreaciju Balantača u mojoj operi „Udo-va Rošlinka". Dragi prijatelju, hvala za sve što si nama i meni dao. Odani Ti Ant. Dobronic 17. LISTOPADA 1953. 100 PISMO SKLADATELJA BOŽIDARA ŠIROLE Jt&A :'i(if «lI ■'Tj/?' i* / ^ ^ ^ - ^* 7 rs* ¿m» rv* ™ > /f m™ ** ^ ^ a f-;......jfJ^J^ ^ ■■ /■ ' j, \J i„ iatfVinj -inS* i. ^TkAe^fin^JT^ JŽZa ¿A ifefc^c M C HJ Zagreb, 16. X. 1953. Dični umjetniče i mnogo štovani majstore! Brojnim štovateljima, znancima i prijatelji-ma pridružujem se i ja, da Vam prigodom sutrašnje velike slave Vaše toplo i od sveg srca čestitam uz mnogo želja za daljnje Vaše uspješno umjetničko djelovanje. Veoma sam Vam obvezan za prekrasne interpretacije glavnih uloga u mojim operama i oratoriji-ma: Stanca, Filipa u "Citari i bubnju", Abrahama, a napose Cirila. Ostalo je to duboko u duši i sa zahvalnošu vazda ču se spominjati Vašeg dubokog poniranja u samu sadržinu glazbe i neobično izrazitu karakterizaciju lica i situacije; (kako ste divno otpjevali Čirilovo umiranje u Frankfurtu!!) Čestitam uz iskreni poklik: "Na mnogaja!" Zahvalni Vam i odani Božidar Širola PS. Radi žalosnog slučaja u obitelji ne mogu osobno prisustvovati zasluženoj Vašoj proslavi. B. Š. 17. LISTOPADA 1953. 101 17. LISTOPADA 1953. 102 PISMO MILANA SACHSA Zagreb, 16. X. 1953. Poštovani i dragi svečaru! Ako sam ikada bio u neprilici, da nadjem pravu riječ, pravi izraz za ocjenu nečeg velikog, značajnog i zaslužnog - onda je to danas, prigodom Tvoje svečane proslave 45 godišnjeg umjetničkog djelovanja. 45 godina ljudskog života lijepa je stvar - ali 45 godina napornog, savjesnog i stvaralačkog rada na pozorišnim daskama može ocije-niti samo onaj tko taj pozorišni život - sa svim njegovim nervnim trzajima, sumnjama i nadama pozna iz bliza. Sjecam se, dragi Joža, početka Tvoje operne kariere: od prvog dana - uvijek su Te rijesile: respekt pred umjet-ničkim djelom, seriozna studioznost i disciplina rodjenog umjetnika. Nema smisla nabrajati ovdje cijelu onu galeriju scenskih likova i karaktera, koji si na pozornici stvorio, od Sulejmana do Borisa Godunova. Ali usprkos svog dominantnog položaja, u teatru - uvijek si ispravno shvacao svoj odnos i svoju dužnost prema Hrv. Nar. Kazalištu - da ne postoji ono radi nas nego mi - radi njega. I ako netko radi svojih umjetničkih vrlina zaslužuje častan naslov "narodnog umjetnika", onda bi to - u prvom redu - bio - Josip Križaj. - Žao mi je da uslijed bolesti ne mogu dirigirati današnju Tvoju predstavu. Radi toga Ti samo ovim - pismenim putem čestitam i zahvaljujem u ime Hrv. Nar. Kazališta. Primi, dragi svečaru, izraz mog poštovanja i iskrene želje za Tvoju buducnost! Sa drugrskim pozdravom odani Tvoj Milan Sachs 17. LISTOPADA 1953. 103 ULOGE «M Josip Križaj (Wotan) i Ančica Mitrovic (Fricka) i Srebrenka Jurinac (Freia) u obnovljenom Rajninu zlatu, Hrvatsko državno kazalište Zagreb, 13. 2. 1943. Scenograf Ljubo Babic Josip Križaj kao Sulejman u operi Nikola Šubic Zrinjski, HNK Zagreb, 1952. ULOGE / SULEJMAN 106 SULEJMAN VELIKI IVAN PL. ZAJC NIKOLA ŠUBIC ZRINJSKI 8. 12. 1908. Ljubljana Deželno gledališče NIKOLA ŠUBIC ZRINJSKI Hilarij Benišek: Bogdan pl. Vulakovic, Josipina Šipankova, Lilly Nordgartova, Alojz Fiala 18.11. 1913. Ljubljana Deželno gledališče NIKOLA ŠUBIC ZRINJSKI gostovanje zagrebačke Opere Srecko Albini: Marko Vuškovic, Mira Koroščeva, Irma Polakova, Stanislav Jastrzebski, Zvonimir Strmac „Sulejman (Križaj) je kot vedno izvrsten v svoji vlogi. Nizki, zvočni bas daje njegovemu sultanu vso potrebno avtoriteto, posebno lepo zamišljena igra zaokruži vlogu in jo uvršča med najbolje. Krasen je bil prizor obupa pred smrtjo in njegovi zadnji hipi." „Sulejman (Križaj) je kao uvijek izvrstan u svojoj ulozi. Niski, zvučni bas daje njegovom sultanu potreban autoritet, posebno lijepo osmišljena gluma zaokružuje ulogu i svrstava je medu najbolje. Krasan je bio prizor očaja pred smrcu i njegovi zadnji trenuci." (Gostovanje hrvaške opere v Ljubljani). Nikola Šubic Zrinjski, Slovenec, 20. 11. 1913. 23. 9.1915. Nikola Faller: Ivan Levar, Kraljevsko zemaljsko NIKOLA ŠUBIC ZRINJSKI Micika Žličar, Irma Polak, Muk de Jaric, hrvatsko kazalište Stanislav Jastrzebski „Lijepi i zdravi glas gosp. Križaja, pravoga basovskog timbra, s nešto malo oporosti, koja ne smeta boji glasa, ali zato donekle registru visokih tonova, naročito se ugodno dojima u srednjim glasovnim položinama. Glas gosp. Križaja nesumnjivo još pro-življuje svoj razvoj, te mu valja vrlo oprezno postupati, želi li da mu se glas zaobli u svim položinama. Poznavajuci gosp. Kri-žaja od prvoga nastupa, vidimo, da mu se glas krasno razvija, te obecaje još veoma mnogo. [...] Ali vec dulje opažamo, da gosp. Križaj naginje često nepotrebnom i čestom forsiranju, koje nece nikako koristiti zdravom razvoju njegovoga glasa. [...] Bude li nas gosp. Križaj pravo shvatio, uštediti ce mnogo na svom lijepom glasu i za kasnije dane. Inače je Sulejman gosp. Križaja bio pomno izradjen s mnogo ambicije, te mu se i srdačno odobravalo." Repriza „Zrinjskoga" od Iv. pl. Zajca, Narodne novine, 24. 9. 1915. 2. 9. 1933. Zagreb Narodno kazalište NIKOLA ŠUBIC ZRINSKI Krešimir Baranovic - Margareta Froman: Rudolf Bukšek, Ančica Mitrovic, nanovo inscenirano Vilma Nožinic, Anatol Manoševski, Nikša Stefanini "Kruna cijele večeri je divna i umjetnička interpretacija partije Sulejmana po g. Josipu Križaju. Svu veličinu Zajčevog genija upoznaje se tek u slici Sulejmanove smrti, ako je otpjevana i odglumljena u takvoj maniri. G. Križaj zaslužuje svaku pažnju u toj svojoj umjetničkoj kreaciji." Otvorenje operne sezone. Nikola Šubic Zrinski, Narodne novine, feljton, 4. 9. 1933. ULOGE / SULEJMAN 107 Gostovanje Hrvatskog drzavnog kazalista s operom Nikola Subic Zrinjski u Operi grada Beca (Opernhaus der Stadt Wien), 11. 5. 1943. Nastup Josipa Križaja u ulozi Sulejmana u nanovo insceniranoj izvedbi opere Nikola Šubic Zrinski u Narodnom kazalištu Kraljevine SHS u Zagrebu, 2. 10. 1920. „Die Partien waren in vorzüglichster Weise besetzt. Križaj ein imposanter Sulejman, eine Gestalt, die man sich kaum besser denken konnte." „Podjela uloga bila je najizvrsnija moguca. Križaj je impozantan Sulejman, lik kakav se jedva mogao boljim zamisliti." Milan Majer, Beginn der neuen Theater Spielzeit, Morgenblatt, 5. 9. 1933. "Eine imposante Leistung bot Josip Križaj als Soliman. Das Gebet im letzten Akt - eine der schönsten Stellen der Oper - wirkte geradezu ergreifend." "Impozantno ostvarenje dao je Josip Križaj kao Sulejman. Molitva u posljednjem činu - jedno od najljepših mjesta u operi -upravo je dirala u srce." M.[ilan] M.[ajer], Zajc' Nikola Šubic Zrinski, Morgenblatt, 24. 12. 1939. 13. 6. 1941. Lovro Matačic: Milan Pichler, Zagreb NIKOLA SUBIC ZRINSKI Vilma Nožinic, Nada Tončic, Gustav Remec, Hrvatsko državno kazalište Rudolf Reberski "G. Josip Križaj pjevao je Sulejmana i kao uvijek svojim prodornim i ugodnim basom i protančanom igrom prikazao u pot-punosti svoj lik." (©)., Nastup novog člana opere Milana Pichlera, Hrvatski narod, 15. 6. 1941. Boris Papandopulo - Dr. Marko Fotez: Milan Pichler, Štefanija Lenkovic, Silvija Ferluga, Anatol Manoševski (Juranic i Sokolovic) ULOGE / SULEJMAN 108 MEFISTO MÉPHISTOPHÉLÈS CHARLES GOUNOD FAUST Josip Križaj kao Mefisto u operi Faust na prvom nastupu u Kraljevskom zemaljskom hrvatskom kazalištu u Zagrebu 23. 4. 1913. 9. 3. 1911. Ljubljana Deželno gledališče FAUST Friderik Reiner: Fran Krampera, Margita Nadasova 23. 4.1913. Zagreb Kraljevsko zemaljsko hrvatsko kazalište FAUST Milan Zuna: Tadeusz Lowczynski, Jelena Lowczynski, Marijan Kondracki „Pošto sadašnji basista naše opere g. Kaulfus odlazi koncem ove sezone na česku operu u Pragu, valjalo je potražiti mu zamje-nika, koji se je sinoc kao Mefisto, digavši se iz 'Versenkunga' predstavio publici i djavolskim ju jurišem osvojio. To je g. Josip Križaj, Slovenac i član slovenske opere u Ljubljani, koji sada pjeva u Trstu. Premda naša publika nije ni malo kritična, jer plje-šce svima i svakome bez razlike, ovaj put bi se moglo uzeti, da je pogodila, jer g. Križaj raspolaže ugodnim timbrom, naročito ULOGE / MEFISTO 109 u srednjim položinama. I visoke su dobre, tek je nešto slabiji u dubokima, koje doduše čine bas basom, ali nema sumnje da taj glas imade budučnost. K tome pridolazi vrlo dobra i okretna igra, iz koje se vidi, da je to inteligentan umjetnik, za koga može-mo dati svoj glas, a nadamo se, te če dobiti večinu, da bude izabran u naš operni ensemble!" Z.[vonimir] V.[ukelič], Kazalištna kronika. Pismo XXVIII. "Faust", Hrvatska, 24. 4. 1913. „G. Križaj nije potpuni bas i njegov se neveliki, do oblosti i punoče školovani materijal gubi u basovskoj dubini - bar za sada. Njegov Mefisto je originalan, kavalir iz pakla, što se salonskom elegancijom koprca pred djelotvornošču Krista i vrti kao še-stilo. Njegova nečastiva zluradost više je duhovita, no demonska i imade čitave registre smijeha i smijanja. Takav pozorišni inteligent, koji se razvija i koji če se očito znatno razviti, mirne duše može da bude uvršten u naš operni ansambl." I. R. R., Prosvjeta. Gounod: Faust., Pokret, 25. 4. 1913. 10. 12. 1913. Zagreb FAUST Ciril Metodej Hrazdira: Kraljevsko zemaljsko Vladimir Caravia, k. g., Milena pl. Šugh hrvatsko kazalište „Kada bi u gospodina Križaja dubljina njegova krasnoga basa bila onako snažna, kao što je to u srednjim i višim registrima, onda bi njegov Mefisto, ako i jest ponešto odviše salonski, a premalo pakostan, bio i pievom i glumom malo remek-djelo." Gounodov „Faust", Narodne novine, 11. 12. 1913. 31. 3. 1918. Zagreb Kraljevsko zemaljsko hrvatsko kazalište FAUST na novo uvježbano Nikola Faller - Gjuro Prejac: Josip Rijavec, Viorica Ursuleac, Ivan Levar, Majda Pabst ULOGE / MEFISTO 110 m \ „Njegova je kreacija još otprije u najboljoj uspomeni a još je pojačano istaknuo svoje umjetničke sposobnosti." dz.[Božidar Zajčic], Gounodov „Faust", Hrvatska riječ, 2. 4. 1918. 3. 5. 1925. FAUST u novoj inscenaciji Krešimir Baranovic - Tito Strozzi: Zagreb Narodno kazalište Josip Rijavec, Zlata Gjungjenac, Robert Primožič, Milan Šepec (Siebel) „Unter den Darstellern heben wir zunächst den hervorragenden Mephisto Josip Križajs hervor. 'Wenn das Gewölbe widerhallt, fühlt man so recht des Basses Grundgewalt.' Das konnte bei seiner gestrigen gesanglichen Leistung wohl sagen (Lied von goldenen Kalb). Aber auch an den feinen ironisierenden und raffinierten Stellen eine Meisterleistung (Ständchen) Križaj hat den Ruhm dieser seiner alten Glanzrolle erneuert." „Medu izvodačima izdvajamo ponajprije odličnog Mefista Josipa Križaja. 'Kad svod odzvanja, tad se pravo osjeca moc basov-skog glasa.' To se dobro moglo čuti kod njegovog jučerašnjeg pjevačkog podavanja (Rondo o zlatnom teletu). Ali i u finom i rafiniranom, punom ironije majstorskom ostvarenju (serenada) Križaj je ponovio slavu ove svoje stare sjajne uloge." Ferreus: Neuaufführung von Gounods „Faust" am Nationaltheater, Zagreber Tagblatt, 4. 5. 1925. ULOGE / MEFISTO 111 Josip Križaj kao Kecal u Prodanoj nevjesti, Narodno kazališe Zagreb ULOGE / KECAL 112 KECAL BEDRICH SMETANA PRODANA NEVESTA PRODANA NEVJESTA PRODANA NEVESTA Nastup Josipa Križaja u ulozi Kecala na gostovanju Eme Destinove u Prodanoj nevjesti u Narodnom kazalištu u Zagrebu, 21. 1. 1925. 26. 10. 1911. Ljubljana Deželno gledališče PRODANA NEVESTA Vaclav Talich: Josipina Šipankova, Fran Krampera 15. 11. 1915. Zagreb Kraljevsko zemaljsko hrvatsko kazalište PRODANA NEVJESTA Milan Sachs: Irma Polak, Stanislav Jastrzebski „Taj vrijedni umjetnik pokazuje, da ima posebni talenat za buffo-uloge. Tako okretno i s toliko lakoce iznio je g. Križaj nepre-tjeravano svu komiku tog silovitog i nadasve brbljavog prosca u svim scenama s uspjelim brojnim nuancama, da je doista zaslužio srdačno i iskreno priznanje." Repriza Smetanine „Prodane nevjeste", Narodne novine, 16. 11. 1915. 1. 7. 1918. Trieste - Trst Politeama Rossetti LA SPOSA VENDUTA Milan Sachs: Irma Polak, Josip Rijavec Ansambl zagrebačke Opere „Križajeva kreacija bila je, prema pisanju £dinosti,umjetnička senzacija prve vrsti. O njegovom Kecalu imamo samo jedno, da on je majstor." „Prodana nevjesta" u Trstu, Obzor, 4. 7. 1918. ULOGE / KECAL 113 Josip Križaj kao Kecal u Prodanoj nevjesti, Narodno kazališe Zagreb 22. 2. 1920. Osijek - Hrvatsko narodno kazalište PRODANA NEVJESTA premijera Mirko Polic: Hana Pirkova, Dušan Mitrovic 13. 5. 1924. Sarajevo Narodno pozorište PRODANA NEVJESTA Milan Sachs: Štefica Sestric, Božidar Vičar Ansambl zagrebačke Opere „Nad svima je dominirao g. Križaj u partiji Kecala. Svojim opsežnim glasom, koji je jednako dolazio do izražaja u svima registrirna i brujao poput trube, svojom glumom podizao je ton čitave igre na zamjernu umjetničku visinu." B. Smetana: Prodana nevjesta, Večernje novosti, 14. 5. 1924. 25. 5. 1924. Dubrovnik Bondin Teatar PRODANA NEVJESTA Ansambl zagrebačke Opere „Dok se ne zaustavljamo na divne vrline orkestra, spomenut cemo samo imponentnu silu basa g. Križaja (Kecal), koji je svom raskošno bogatom i ugladjenom glasovnom materijalu pridružio krasnu igru i polučio silni uspjeh." Gostovanje naše opere u Dubrovniku, Obzor, 31. 5. 1924. ULOGE / KECAL 114 (p- I Josip Križaj kao Kecal na gostovanju ansambla Opere Narodnog gledališča iz Ljubljane u Trstu s Prodanom nevjestom 9. 6. 1937. 21. 1. 1925. Zagreb PRODANA NEVJESTA Ema Destinova, Mario Šimenc Narodno kazalište „Famozni Kecal g. Križaja, u kojoj je partiji postigao tek nedavno u Češkoj ogromni uspjeh, i ovaj puta je djelovao svojim neo-pustošivim humorom i pjevačkim umijecem." M.[ilan] G.[rlovic]: III gostovanje Emme Destinnove, Novosti, 23. 1. 1925. „Daß Josip Križaj als Kecal Außerordentliches leistet uns daß diese Rolle zu seinen besten gehört, braucht ebenfalls nicht besonders betont zu werden." „Da Josip Križaj kao Kecal daje izvanredno ostvarenje i da je ta uloga jedna od njegovih najboljih, takoder ne treba posebno naglasiti." M., Smetana: „Die verkaufte Braut". Viteszlav Celansky als Gastdirigent, Morgenblatt, 25. 3. 1927. ULOGE / KECAL 115 Zlata Gjungjenac (Marica), Mila Kogej (Ludmila), Franja Golob-Bernot (Hata), Vekoslav Janko (Krušina), Josip Križaj (Kecal) i Aleksandar Kolacio (Miha) na gostovanju ansambla Opere Narodnog gledališča iz Ljubljane u Trstu s Prodanom nevjestom 9. 6. 1937. Zlata Gjungjenac (Marica), Josip Gostič (Janko) i Josip Križaj (Kecal) na gostovanju ljubljanske Opere u Trstu s Prodanom nevjestom 9. 6. 1937. ULOGE / KECAL 116 27. 10. 1931. Zagreb PRODANA NEVJESTA Vilma Nožinič, Oton Masak Narodno kazalište "Gotovo sve uloge su zahvalne i za pjevače i za glumce. A veliki umjetnici mogu još dati i klasične kreacije u njima. Takva je zacijelo kreacija g. Križaja u ulozi Kecala. Njegov sočan ton zvučio je u isti čas groteskno i srdačno, a punina zvuka iz njegova grla začuduje baš mladenačkom svojom svježinom. Uza to je bio več pojavom i maskom svojom neobično komičan a duhovito je izgradenom glumom komiku dotjerao toliko da je od vremena na vrijeme gledalištem zaorio neobuzdan smijeh." Dr. B.[ožidar] Š.[irola], Operna i koncertna kronika, Riječ, 1. 11. 1931. Zdenjek Chalabala, k. g.: Vilma Nožinič, Božidar Vičar „Kecal g. Križaja spada u galeriju onih njegovih komičnih likova, koje on glumački i pjevački realizuje jedinstvenim načinom i tu se mogla opet da pokaže svestranost njegove snage oblikovanja." S.[tanislav] S.[tražnicki], B. Smetana. Prodana nevjesta, Novosti, 9. 5. 1934. 9. 6. 1937. Trst PRODANA NEVJESTA S ansamblom ljubljanske Opere Mirko Polič: Zlata Gjungjenac, Josip Gostič, Mila Kogej, Vekoslav Janko, Franja Golob-Bernot 11. 6. 1937. Rijeka PRODANA NEVJESTA S ansamblom ljubljanske Opere „Od pjevača zaslužuje palmu večeri bas Josip Križaj, član zagrebačke opere, koji je realizirao ulogu Kecala izvanrednim umjet-ničkim smislom, otkrivši u sebi ne samo pjevača močnog glasovnog materijala nego i izvrsnog glumca u interpretaciji groteskne figure bračnog posrednika, koju je donio jedinstvenim efektom, a da ipak nije nikada posegnuo za trivijalnim sredstvima več uvijek ostao u okviru trijezne i odlične komike." Uspjeh Josipa Križaja u Trstu na gostovanju ljubljanske opere, Večer, 26. 6. 1937. Citira trščanski tisak. „G. Križaj kao Kecal briljirao je i pjevanjem i igrom kao uvijek u ovoj jednoj od najboljih svojih uloga. Svjež i sočan zvučio je njegov glas a iskreno doživljena igra na sceni impresivno je djelovala na publiku to više, što se ta iskrenost nije u svih partnera mogla zamijetiti." C-in[Vladimir Ciprin], Prvo gostovanje Jarmile Novotne u „Prodanoj nevjesti", Večer, 6. 2. 1939. 17. 9. 1945. Zagreb Hrvatsko narodno kazalište PRODANA NEVJESTA obnovljeno Milan Sachs - Margarita Froman: Zlata Dundenac, Josip Rijavec, Milan Šepec 17. 10. 1953. Zagreb Hrvatsko narodno kazalište PRODANA NEVJESTA proslava 45. godišnjice umjetničkog rada Mladen Bašič: Nada Tončič, Josip Gostič ULOGE / KECAL 117 Josip Križaj kao Vodenjak u nanovo uvježbanoj Rusalki, Narodno kazalište Zagreb, 10. 5. 1934. ULOGE / VODENJAK 118 Nastup Josipa Križaja u ulozi Vodenjaka u nanovo uvježbanoj Rusalki pod ravnanjem Zdeneka Chalabale u Narodnom kazalištu u Zagrebu, 10. 5. 1934. 8. 2. 1912. Ljubljana Deželno gledališče RUSALKA Vaclav Talich: 18. 12. 1916. Zagreb Kraljevsko zemaljsko hrvatsko kazalište RUSALKA Milan Sachs: Armin Armidi, Vika Engel, Paula Trauttner-Kramer, Marta Pospisil-Ivanova „Drugi predstavnik svijeta priča - gosp. Križaj bio je izvanredan kao Vodenjak. Kod toga umjetnika (koji to ime zaslužuje pot-punim pravom) djeluje sve na način, kojemu nema prigovora. Pjevanje, izražaj, igra i dramatska snaga." E.[rnst] Sch.[ulz], Hrv. kazalište: „Rusalka", Jutarnji list, 19. 12. 1916. „G. Križaj izradio je i opet izvrsnu kreaciju, koja ce dostojno pristajati u niz njegovih uspjelih kreacija. U teškoj ulozi s nekoliko gesta, no s mnogo lijepih i punih tonova protumačio je bol i jad svoje nutrašnjosti nad sudbom svoje nesretne Rusalke." Dr. V.[iktor] N.[ovak], Ant. Dvorak: „Rusalka", Narodne novine, 19. 12. 1916. 4. 6. 1926. Zagreb Narodno kazalište RUSALKA Milan Sachs: Zlata Gjungjenac, Mario Šimenc „Vodenjaka pjevao je g. J. Križaj ističuci naročito tugu oca, ostavljenoga od ljubljenoga djeteta. Toplo i izražajno je njegovo uvijek kultivirano pjevačko predavanje." Lujo Šafranek-Kavic, Rusalka 4. VI., Obzor, 5. 6. 1926. 1O. 5. 1934. Zagreb Narodno kazalište RUSALKA nanovo uvježbano Zdenjek Chalabala, k. g. - Margareta Froman: Mario Šimenc, Ludmila Radoboj, Vilma Nožinic, Lucija Ožegovic „Kao svakom liku kojeg kreira, znao je g. Križaj da i svom Vodenjaku poda naročitu ličnu notu. Taj vodenjak bio je ne samo po svom izgledu nego i po svom cijelom načinu, po osebujnoj onoj nekoj deklamaciji, karakterističnim kretnjama prava fantastična pojava iz nerealnog svijeta. Ali kad je ustrebalo ovaj se Vodenjak upjevao i punocom i širinom svog plemenitog i toplog organa upravo belkantistički kao u poznatoj ariji u drugom činu." S.[tanislav] S.[tražnicki], A. Dvoržak: Rusalka, Novosti, 16. 5. 1934. ULOGE / VODENJAK 119 JACQUES OFFENBACH HOFFMANNOVE PRIČE HOFFMANNOVE PRIPOVESTI LES CONTES D'HOFFMANN LINDORF / COPPELIUS / DAPERTUTTO / DR. MIRACLE COPPELIO, DAPERTUTTI, DR. MIRAKEL LINDORF / COPPELIUS / DAPERTUTTO / DR. MIRACLE Josip Križaj (Dr. Miracle) i Dragica Martinis (Antonija) na premijeri Hoffmannovih priča, HNK Zagreb, 31. 10. 1947. 21. 12. 1912. Ljubljana Deželno gledališče HOFFMANNOVE PRIPOVESTI na novo naštudirana opera nanovo nastudirana opera Ciril Metodej Hrazdira - Rudolf Fejfar: Harfner, Jana Richterjeva, Fantova, Jelena Lowczynska, sudjeluje orkestar „Slovenske filharmonije" 4. 9. 1915. Zagreb Kraljevsko zemaljsko hrvatsko kazalište HOFFMANNOVE PRIČE Friderik Rukavina: Armin Armidi, Paula Trauttner, Irma Polak, Vika Engel „Prije svega treba medju ovima" (novim interpretima, op. aut.) „istaknuti sjajnu kreaciju g. Križaja u četirima ulogama Lin-dorfa, Coppeliusa, Dapertutta i dra. Mirakela. Istančanim svojim promišljenim i otmjenim pjevanjem, brižnom deklamacijom i nada sve prodahnutom karakterizacijom uspjelo mu je vanredno srečno iznijeti sasvim u skladu sa strahovitim fantazmago- ULOGE / LINDORF / COPPELIUS / DAPERTUTTO / DR. MIRACLE 120 rijama pravoga pjesnika E. Th. A. Hoffmanna svu groznu skurilnost tih četiriju grotesknih tipova. U pjevačkom pogledu valja osobito istaknuti 'pjesmu s ogledalom' te čitavu partiju dra. Mirakela, koje su iznešene upravo majstorski. Nada sve nam je milo, da je - kako se čini - ovaj naš umjetnik, doslije toliko s nepravom zapostavljan, najposlije kod pozvanih faktora naišao na onu cijenu koja ga po njegovim umjetničkim kvalitetama ide." J. Offenbach: Hoffmannove priče, Obzor, 5. 9. 1915. „Nu za to je g. Križaj odnio palmu večeri sa svojim figurama. U svakoj je slici bio posve na mjestu koliko igrom, toliko glasom i inteligentnim pjevanjem. U ovoj operi su se zapravo mogle da iztaknu sve odlike ovoga liepoga glasa, jer je imao prilike, da se dovoljno u svim nijansama, u jačini i pianu, u liepim prelazima iztakne." "Hoffmannove priče", Hrvatska, 6. 9. 1915. 23. 6. 1916. Zagreb Kraljevsko zemaljsko hrvatsko kazalište HOFFMANNOVE PRIČE Hedviga pl. Debicka „Palmu večeri pobrao je u istinu naš vrstan pjevač-umjetnik gosp. Križaj, koji je kroz tri raznovrsne partije podao tri i pjevački i pozornički u istinu krasne, samostalne i medjusobno raznovrsne tvorbe." Iz hrvatskog kazališta, Novosti, 24. 6. 1916. 8. 7. 1917. Zagreb Kraljevsko zemaljsko hrvatsko kazalište HOFFMANNOVE PRIČE Ada Sari (Olimpija i Antonija), Irma Polak, Josip Rijavec „Od sudjelujucih sila ističem u prvom redu prekrasnog Coppeliusa, Dapertutta, Miracola g. Križaja. Gospodine Križaju, Vi pjevate sve ljepše i ljepše!" M.[ilan] G.[rlovic], Hoffmanove priče. (Gostovanje Ade Sari), Novosti, 9. 7. 1917. 26. 10. 1919. Osijek - HNK HOFFMANNOVE PRIČE - premijera Lav Fritz: Ella Fitzner, Hana Pirkova, Paula Trauttner, Dušan Mitrovic 10. 11. 1921. Zagreb Narodno kazalište Kraljevine SHS HOFFMANNOVE PRIČE Josip Rijavec, Tinka Wesel-Polla „Izvanredno karikiranom maskom i naravnim kretnjama, koje znade u smislu uloge potencirati na najosobitije forme, on je i ovaj put u tančine zadovoljio. Ekscelentan mu je part umjetnički. Njegov temperament blizu je ovakim ulogama, pa to znade i glasovno dokazati: on je stvoren za ovake partije. Vjernim i iskrenim pjevanjem digne on svoju ulogu na zamjerne visine i znade se uvijek istaci. Izvrsno izvedena arija sa zrcalom bila je uzrok velikom pljesku. No i svako drugo mjesto jednako je lijepo i ukusno izvedeno krasnim, uvijek sigurno postavljenim i ugodnim glasom, pa nas je svaki i najmanji dio zadovoljio." Vd.[Aleksandar Vidak], Hrvatsko kazalište, Hrvat, 11. 11. 1920. „Josip Križaj war prächtig und überzeugend. Seine fabelhafte Maske als Dr. Miracolo verdient besonders lob. Außerdem war er stimmlich glänzend disponiert." „Josip Križaj bio je divan i uvjerljiv. Njegova izmišljena maska kao Dr. Miraclea zaslužuje posebnu pohvalu. Osim toga, bio je glasovno sjajno raspoložen." -žh- [Žiga Hiršler] „Hoffmanns Erzählungen", Der Morgen, 26. 6. 1924. 24. 5. 1925. Krešimir Baranovič: Josip Rijavec, Split HOFFMANNOVE PRIČE Tinka Wesel-Polla, Ludmila Radoboj Narodno kazalište Ansambl zagrebačke Opere ULOGE / LINDORF / COPPELIUS / DAPERTUTTO / DR. MIRACLE 121 Marijana Radev (Niclausse), Josip Križaj (Dr. Miracle), Božidar Vičar (Pitichinaccio), Dragica Martinis (Antonija) i Ratimir Delorko (Hoffmann) na premijeri Hoffmannovih priča, HNK Zagreb, 31. 10. 1947. „Bez dvojbe, da najveca zasluga za uspjeh večeri ide upravo g. Križaju, koji je došao u mogucnost da svoj gromki bas razvije na široj podlozi, gospodujuci voluminoznim i jakim glasom s velikim osjecajem za nijanse. Naročito se istakao kao Doktor Mira-colo i Copelius osvojivši publiku elastičnom i sugestivnm igrom i impozantnim svijetlim basom." X., Jacques Offenbach: Hoffmannove priče, Hrvatska sloga, 25. 5. 1925. 23. 11. 1929. Oskar Smodek: Božidar Vičar, Zlata Zagreb HOFFMANNOVE PRIČE Lipovšcak-Rajic, Ludmila Radoboj, Narodno kazalište Vilma Nožinic „Dok su sva lica na pozornici bila nešto bolja iznad prosjeka i u glavnom izjednačena, iskočila je figura Josipa Križaja daleko iznad svih ostalih, pa je radi toga trpjelo jedinstvo same predstave. Križaj je danas na vrhuncu svog stvaranja, a kako uz veliki i sonorni glas posjeduje i jaku glumačku invenciju, bljedilo je sve što je s njim došlo u doticaj, tako da smo toga dana dobili dojam, kao da su 'Hoffmannove priče' neki koncert za Križaja, solo uz pratnju ostalih solista, zbora i orkestra. Ne samo da je Josip Križaj prerasao svoje partnere na bini, on je bio pače prejaki individuum i za samoga dirigenta. Koncepcija g. Smodeka i njegovo shvacanje nije se podudaralo sa tempom Križajeve igre, tako da se je Križajeva osoba još više ispoljila, jer nije dobila potporu niti sa strane dirigenta, koji se nije mogao do njeg dovinuti, nego je ostao na visini ostalog ansambla. Tek bi se usudio prigovoriti maski g. Križaja u trecem činu. Ne mislim da ne bi bila dobra maska dra Miracola, kao kombinacija kostura mrtvačke lubanje i groteskno-satanističkog izražaja lica neke sablasti, ali ona sa prevelikom smjelošcu svoje koncepcije odaljuje od ostalih maski, time odviše iskače iz svoje okoline. U svemu Križajev glas i njegova igra spadaju u red najboljih kreacija ove partije, što se uopce dadu zamisliti." V., Operna kronika, Jutarnji list, 1. 12. 1929. 5. 11. 1934. Zagreb Narodno kazalište HOFFMANNOVE PRICE nanovo uvježbano Lovro Matačic - Zygmunt Zalewski: André Burdino, k. g., Nada Tončic, Ančica Mitrovic, Vilma Nožinic ULOGE / LINDORF / COPPELIUS / DAPERTUTTO / DR. MIRACLE 122 Nastup Josipa Križaja u četverostrukoj ulozi demona u nanovo uvježbanim Hoffmannovim pričama u Narodnom kazalištu u Zagrebu, 5. 11. 1934. "Glumački bogato niansirani i jedinstveno provedeni lik sotone, koji je u zadnjoj slici poprimio demonsko-sablasni izgled i karakter, podao je g. Križaj glasovno u odličnoj dispoziciji, interpretirao je svoju rolu rijetko lijepim i inteligentnim načinom. Bila je to uistinu glumački i pjevački velika kreacija." S.[tanislav] S.[tražnicki], J. Offenbach: Hoffmannove priče, Novosti, 8. 11. 1934. Lovro Matačič: Anatol Manoševski, Nada Tončič, Ančica Mitrovič, Vilma Nožinič Ansambl zagrebačke Opere „Bez dvojbe g. Križaj u četverostrukim ulogama satanskih likova Lindorfa, Coppeliusa, Dapertutta i dr. Diracola" (tiskarska greška, treba biti Miracola, op. a.) „dao je niz svojih najboljih kreacija, u kojima je došao do punog izražaja njegov snažni volu-minozni bas, kulminirajuči svojim demonskim pjevanjem i smijehom u trečem činu." Dr. V.[io] K.[rstulovič], Dvije verističke i dvije fantastične opere, Novo doba, 20. 5. 1935. Berislav Klobučar - Vladimir Žedrinski: 31. 10. 1947. HOFFMANNOVE PRIČE Josip Gostic, Mary Beneš, Dragica Martinis Zagreb premijera (Giulietta i Antonija), Marijana Radev Hrvatsko narodno kazalište (Niklaus), Vladimir Ruždjak (Schlemil), Božidar Vičar, Aleksandar Griff "Josip Križaj koji je pjevao Lindorfa, Coppeliusa, Dapertutta i Dr. Miraclea, dao je u ulozi ovog posljednjeg jednu od svojih najboljih kreacija. Njegov kristalni bas došao je do izražaja naročito u oba terceta treceg čina." V. J., Jacques Offenbach: "Hoffmannove priče", Vjesnik, 16. 11. 1947. ULOGE / LINDORF / COPPELIUS / DAPERTUTTO / DR. MIRACLE 123 124 Prvi nastup Josipa Križaja u Kraljevskom zemaljskom hrvatskom kazalištu u Zagrebu u ulozi Sveslava na svečanoj predstavi Porina, 9. 6. 1914. 9. 6. 1914. Zagreb Kraljevsko zemaljsko hrvatsko kazalište PORIN svečana predstava u spomen 60. obljetnice smrti Lisinskog Srečko Albini - Ivo pl. Raič: Marko Vuškovič, Mira Korošec, Stanislav Jastrzebski, Milena pl. Šugh 11. 9. 1918. Zagreb Kraljevsko zemaljsko hrvatsko kazalište PORIN nanovo uvježbano Krešimir Baranovič - Ivo pl. Raič: Rudolf Bukšek, Milena pl. Šugh, Irma Polak, Stanislav Jastrzebski „Herr Križaj bot eine Figur voll packender priesterlicher Weihe." „G. Križaj je donio lik pun očaravajuce sveceničke posvecenosti." Nehajev., (bez naslova), Agramer Tagblatt, 15. 9. 1918. ULOGE / SVESLAV 125 Josip Križaj kao Sveslav na premijeri Porina, HNK Zagreb, 30. 6. 1949. ULOGE / SVESLAV 126 Nastup Josipa Križaja u ulozi Sveslava u nanovo uvježbanom Porinu u povodu proslave stogodišnjice otvorenja kazališta na Markovu trgu (4. 10. 1834.), u Narodnom kazalištu u Zagrebu, 4. 10. 1934. Nastup Josipa Križaja u ulozi Sveslava u obnovljenom Porinu u Hrvatskom državnom kazalištu u Zagrebu, 10. 4. 1944. 4. 10. 1934. Zagreb Narodno kazalište PORIN nanovo uvježbano Krešimir Baranovic - Tito Strozzi: Pajo Grba, Zinka Kunc, Pavao Marion Vlahovic, Vilma Nožinic "Impozantni, glasovno močni Sveslav bio je g. Josip Križaj, kao uvijek stilski vanredan." Lujo Šafranek-Kavič, Porin, Jutarnji list, 6. 10. 1934. 10. 4. 1944. Zagreb Hrvatsko državno kazalište PORIN obnovljeno Duro Vaic - Vojmil Rabadan: Pavao Grba, Vilma Nožinic, Josip Gostic, Nada Tončic "Josip Križaj unio je obilje topline i srdca u lik Sveslava." Ivan Brkanovic, Svečana izvedba "Porina", Hrvatski narod, 14. 4. 1944. 30. 6. 1949. Zagreb Hrvatsko narodno kazalište PORIN obnovljeno Boris Papandopulo - Dr. Branko Gavella: Ante Marušic, Vilma Nožinic, Josip Gostic, Dragica Martinis ULOGE / SVESLAV 127 RICHARD STRAUSS KAVALIR S RUŽOM KAVALIR Z ROŽO DER ROSENKAVALIER BARUN OCHS AUF LERCHENAU ULOGE / BARUN OCHS 228 Josip Križaj kao barun Ochs auf Lerchenau i ansambl Opere na prvoj hrvatskoj izvedbi glazbene komedije Kavalir s ružom, Kraljevsko zemaljsko hrvatsko kazalište, 29. 4. 1916. Fridrik Rukavina - Ivo Raic-Lonjski: Mira Korošec, Vika Engel, Ivan Levar, Paula Trauttner-Kramer „Gosp. Križaj kao barun Ochs von Lerchenau riješio je ponajtežu zadacu. Muzički je posve svladao sve potežkoce nekom poseb-nom umjetničkom lakocom, a živo je nastojao, da i glumački riješi doista velike zahtjeve. Ironija i satira u glavnom je sadržana oko ove osobe, pa je i potrebno naci se vješto u svim situacijama, iz kojih jedno i drugo izbija. Mnogo karakterističnih crta iznio je gosp. Križaj uvjerljivo, no neka se još samo smionije nastoji sasvim približiti Hofmannsthalovom tumačenju te figure, pa ce iznijeti pravu i tipičnu karikaturu tog nadutog plemica ženskara." V. N-k., „Kavalir s ružom", Narodne novine, 1. 5. 1916. 11. 10. 1916. Zagreb Kraljevsko zemaljsko hrvatsko kazalište Richard Strauss: Mira Korošec, Vika Engel, Ivan Levar, Paula Trauttner-Kramer "On ima eminentnu glazbenu sigurnost, da se može u labirintu te uloge slobodno kretati i iznijeti sa mnogo dragocjenih de-taila propadajuceg Landjunkera sa svim njegovim seljačkim lukavostima i glupostima." E.[rnst] Sch.[ulz], Kavalir s ružom. Izvedba na 11. listopada pod ravnanjem dra Richarda Straussa, Jutarnji list, 12. 10. 1916. ULOGE / BARUN OCHS 129 Josip Križaj kao barun Ochs auf Lerchenau u obnovljenom Kavaliru s ružom, 15. prosinca 1932. SflRODNO^KUIŠTE p TKfi F^li \\ J \ AL r KSAMJJiA v , Lriirhi U tatrr. -1 ■Wi r'i 1 ■ i m m :j j r-n-i ] rxD HLTT. r ■' ¿0* iHHflB k|.k|i.hB-iT A j Kavalir s rožam TJb" t; u. flipBilLiarju"? V pi«tlK"u i. I *ti»(ilt'lib ¡fll Nastup Josipa Križaja u ulozi baruna Ochsa u nanovo uvježbanom Kavaliru s ružom u Narodnom kazalištu u Zagrebu, 15. 12. 1932. Nastup Josipa Križaja u ulozi baruna Ochsa auf Lerchenau u izvedbi Kavalira s ružom (Rosenkavaliera) pod ravnanjem skladatelja dr. Richarda Straussa u Kraljevskom zemaljskom hrvatskom kazalištu u Zagrebu, 11. 10. 1916. ULOGE / BARUN OCHS 130 Poziv na proslavu 25. godišnjice umjetničkoga rada Josipa Križaja u nanovo uvježbanom Kavaliru s ružom, Narodno kazalište Zagreb, 15. 12. 1932. KAVALIR S RUŽOM - nanovo uvježbano proslava 25. godišnjice glumačkog rada Krešimir Baranovic - prof. August Markowsky: Zinka Vilfan-Kunc, Ančica Mitrovic, Marko Vuškovic, Erika Druzovic "On je svakako jedan od najmuzikalnijih i najinteligentnijih pjevača naše opere, krasnog, vrlo opsežnog, solidno položenog glasa, dobre škole i odlične tehnike. Uz to, što je briljantan pjevač, on je i vrlo dobar glumac, što je kod pjevača rjedja stvar. Vanredno lijepo predaje i kad se ponese, unosi u svoje pjevanje sav svoj temperamenat i dušu. Svaka njegova kreacija je velik njegov umjetnički uspjeh. Svoje uloge prouči i nauči vrlo temeljito i savjesno, s dubokim shvacanjem i predaje se umjetnič-kom radu u teatru s punim zanosom. Takvog ozbiljnog umjetnika prijatelji kazališne umjetnosti veoma vole i poštuju. G. Josip Križaj nije samo odličan operni prvak i glumac u punom smislu riječi, nego on je i iskusni operni režiser. U umjetničkom radu je neiscrpljiv i neumoran - kadar je redom pjevati više partija i nikad kod njega nema indispozicije, kolebanja i odgadanja. Umjetnički mu je elan toliki da zadivljuje. Ne samo kao veliki umjetnik nego i kao čovjek je g. Križaj svima veoma simpatičan i drag radi svoje rijetke čestitosti i vedre društvenosti. Dobar je otac i nježan muž." Enes, 25 godina umjetničkog rada opernog prvaka g. Josipa Križaja, Novosti, 16. 11. 1932. "Te uloge iziskuju suverene ličnosti, izgradjene do najsitnijih detalja. Takva jedina ličnost čitave večeri bijaše Josip Križaj, dok su ostali uz najbolju volju, - koju ovdje specijalno i ponovno podcrtavamo - ostali tek vrlo dobri akteri radnje bez onog izvje-snog božanskog kontakta s duhom djela, bez prave poetske uvjerljivosti i nutarnje dinamske snage." Kavalir s ružom, Jutarnji list, 18. 12. 1932. "Samo apsolutno muzikalni umjetnik, koji potpuno suvereno vlada pozornicom, može tešku ulogu Ochsa iznijeti na tako sa-vršen način, kako je to uspjelo g. Josipu Križaju." Lujo Šafranek-Kavic, Jubilej Josipa Križaja. Kavalir s ružom, Obzor, 19. 12. 1932. 31. 1. 1934. Zagreb Narodno kazalište KAVALIR S RUŽOM Krešimir Baranovic: Zinka Kunc, Vera Schwarz, k. g., Leo Mirkovic, Erika Druzovic "Nepopravljivog Don Juana - baruna Ochsa - iznio je g. Križaj sa svim onim smiješnim, ludim, neugladjenim i grubim svoj-stvima, koja karakterišu taj lik. To je bila pjevački i glumački jedinstvena pojava, ona se uzdiže do najboljih kreacija g. Križaja." S.[tanislav] S.[tražnicki], Gostovanja u kazalištu, Novosti, 7. 2. 1934. ULOGE / BARUN OCHS 131 WOLFGANG AMADEUS MOZART FIGAROV PIR FIGAROVA SVATBA LE NOZZE DI FIGARO FIGARO ULOGE / FIGARO 132 Nastup Josipa Križaja kao Figara na prvoj hrvatskoj izvedbi opere Figarov pir u Kraljevskom zemaljskom hrvatskom kazalištu u Zagrebu, 26. 10. 1917. 26. 10. 1917. Milan Sachs - Gjuro Prejac: Zagreb FIGAROV PIR Ivan Levar, Leonija Ogrodzka, Kraljevsko zemaljsko premijera Paula Trauttner-Kramer, Majda Pabst, hrvatsko kazalište Josip Rijavec (Bazilio) „Dao je uzornu kreaciju, u kojoj je simpatični pjevač u glasu i pjevu iznio mnogo svijetlih momenata. U prvom činu je pjevao s pravim humorom kavatinu, a snažno i otmjeno zaključnu ariju." Dr. V.[iktor] N.[ovak], Figarov pir, Narodne novine, 27. 10. 1917. „G. Križaj bio je junak večeri - i ako ne toliko za publiku, koja izaziva iz stajačeg partera pjevače, koliko za one koji su bez vike uživali u tom lijepom glasu i dobrom umjetniku." Sinočnja predstava "Figarovog pira", Hrvatska država, 27. 10. 1917. „G. Križaj bio je jučer kralj dana, glas okrugli, veliki bas, igra izvrsno shvačena i tako izvedena." F. H., Figarov pir, Novine, 27. 10. 1917. 30. 6. 1918. Trieste - Trst Politeama Rossetti LE NOZZE DI FIGARO Milan Sachs: Leonija Ogrodska, Irma Polak 31. 1. 1924. Zagreb Narodno kazalište FIGAROV PIR Oskar Smodek: Drago Hržič, Martina Blažekovič, Štefica Sestrič, Paula Trauttner-Križaj „Od pjevača valja u prvom redu da istaknemo g. Križaja, koji je kao interpret Figara izradjenim pjevanjem i raspoloženom ali uvijek delikatno profinjenom komikom stvorio figuru, dostojnu svake svjetske pozornice." Lujo Šafranek-Kavič: „Figarov pir", Obzor, 5. 2. 1924. ULOGE / FIGARO 133 Josip Križaj kao Figaro na prvoj hrvatskoj izvedbi Figarova pira, Paula Trauttner (Susanna) i Josip Križaj (Figaro) na Kraljevsko zemaljsko hrvatsko kazalište, Zagreb, 26. 10. 1917. prvoj hrvatskoj izvedbi Figarova pira, Kraljevsko zemaljsko hrvatsko kazalište, Zagreb, 26. 10. 1917. 30. 9. 1930. Zagreb Narodno kazalište FIGAROV PIR nanovo uvježbano Oskar Smodek - Prof. August Markowsky: Rudolf Bukšek, Ludmila Radoboj, Erika Druzovic k. n., Vera Misita "Figaro g. Križaja bio je pjevački i kao kreacija odličan. Jedna od najboljih njegovih dosadanjih uloga." Dr. Pavao Markovac, Muzička kronika. Mozartov "Figarov pir", Feljton Riječi, 4. 10. 1930. „Ulogu Figara kreirao je i pjevao savršeno Križaj." Dr. J.[osip] A.[ndreis], Mozartov „Figarov pir", Obitelj, 12. 10. 1930. „Solisti su svi od reda vrlo lijepo riješili svoje zadatke. Pred svima g. J. Križaj kao nadasve srdačni, simpatični i prirodni Figaro." Lujo Šafranek-Kavic, „Figarov pir", Obzor, 18. 11. 1930. ULOGE / FIGARO 134 Paula Trauttner (Susanna) i Josip Križaj (Figaro) na prvoj hrvatskoj izvedbi Figarova pira, Kraljevsko zemaljsko hrvatsko kazalište, Zagreb, 26. 10. 1917. 27. 1. 1931. Zagreb Narodno kazalište FIGAROV PIR na novo uvježbano i inscenirano Oskar Smodek - Prof. August Markowsky: Ludmila Radoboj, Vera Misita, Erika Druzovic, Rudolf Bukšek 27. 1. 1947. Zagreb Hrvatsko narodno kazalište FIGAROV PIR obnovljeno Mladen Bašic - Tito Strozzi: Milivoj Kučic, Marija Borčic, Bianka Dežman, Vera Grozaj ULOGE / FIGARO 135 IVAN PL. ZAJC BAN LEGET BAN LEGET Josip Križaj kao Leget, Ban Leget, Kraljevsko zemaljsko hrvatsko kazalište Zagreb, 22. 12. 1917. ULOGE / BAN LEGET 136 Josip Križaj kao Leget, iz nanovo uvježbanog Bana Legeta, Narodno kazalište Zagreb, 21. 11. 1931. 22. 12. 1917. Fridrik Rukavina - Branko Gavella: Zagreb BAN LEGET Viorica Ursuleac, Mira Korošec, Kraljevsko zemaljsko nanovo uvježbano Svetozar Pisarevič, Stanislav hrvatsko kazalište Jastrzebski „Gosp. je Križaj pjevao i glumio bana Legeta, koji po Dežmanu nije bio 'ambobus pedibus claudus' nego lijep i jak. Svu demon-sku čud, kao i licemjerna pretvaranja, koja su ga vodila k slavohlepnom cilju i za koji nije birao sredstva iznio je umjetnički jako uvjerljivo. Zajčevu krasnu kantilenu pjevao je upravo divno velikim modulacijama podajuči im prave boje i plastičnu formu." Dr. Viktor Novak, "Ban Leget", Narodne novine, 24. 12. 1917. BAN LEGET nanovo uvježbano Krešimir Baranovič - Tito Strozzi: Gita Gjuranec, Aleksandar Griff, Zinka Vilfan-Kunc, Anatol Manoševski "Solisti dali su od reda odlične kreacije, pred svima g. Josip Križaj kao suvereni, sonorni, temperamentni i uvjerljivi Ban Leget, koji u svojoj pohlepi za vlašcu i osvetom ne preza da hrvatske velmože i puk pod lozinkom patriotizma vodi u bratoubilačke bojeve. On je u svakom času visoko dominirao scenom, njegov vanredni pjevački i glumački izražaj bio je savršeno uravnotežen. Ban Leget je opet jedna od Križajevih kreacija monumentalnih kontura i visoke umjetničke klase." Lujo Šafranek-Kavic, Stogodišnjica Ivana pl. Zajca "Ban Leget", Obzor, 23. 11. 1931. "Naslovnu ulogu pjevao je g. Josip Križaj, koji je ovu faktički baritonsku partiju kreirao majstorski. Vec odavno nije g. Križaj stvorio ovako interesantan tip kao ovaj Legeta. Njegova odlična glumačka sposobnost i fenomenalna dikcija vrline su ovog umjetnika." "Ban Leget". Na novo uvježbana opera u spomen stogodišnjice rodenja I. pl. Zajca, Narodne novine, 25. 11. 1931. "Die Besetzung war gewiß die beste. Vorzüglich war Josip Križaj im seiner großen und schwierigen Rolle als Leget. Stimmlich außerordentlich gut disponiert brachte er eine überaus gute belcantistische Leistung zustande." „Podjela uloga bila je sigurno najbolja. Izvrstan bio je Josip Križaj u svojoj velikoj i teškoj ulozi kao Leget. Glasovno izvanredno dobro raspoložen izveo je posve dobro belkantističko ostvarenje." Milan Majer, Zajc-Feier des Zagreber Nationaltheaters. Neueinstudierte Aufführung der Oper „Ban Leget", Morgenblatt, 24. 11. 1931. ULOGE / BAN LEGET 137 WOLFGANG AMADEUS MOZART ČAROBNA FRULA ČAROBNA PIŠČAL DIE ZAUBERFLÖTE PAPAGENO SARASTRO Nastup Josipa Križaja kao Papagena na prvoj hrvatskoj izvedbi opere Čarobna frula u Kraljevskom zemaljskom hrvatskom kazalištu u Zagrebu, 14. 10. 1918. Nastup Josipa Križaja kao Sarastra u nanovo uvježbanoj Čarobnoj fruli u Narodnom kazalištu u Zagrebu, 4. 11. 1931. 14.10. 1918. Milan Sachs - Aleksandar Binički: Zagreb ČAROBNA FRULA Svetozar Pisarevic, Josip Rijavec, Kraljevsko zemaljsko premijera Tinka Wesel-Polla, hrvatsko kazalište Paula Trauttner-Kramer „Nuz nju" (Paulu Trauttner, op. a.) „najbolji je lik, glumački i pjevački izradio g. Križaj kao Papageno te je to dostojan pendant lanjskom njegovom Figaru. Komika ovoga lika u Križajevoj interpretaciji nije nikad izlazila iz granica i za to istinski djelovala." „Čarobna frula", Hrvatska, 15. 10. 1918. 4. 11. 1931. Zagreb Narodno kazalište ČAROBNA FRULA nanovo uvježbano Oskar Smodek - Prof. August Markowsky: Anatol Manoševski, Zlata Lipovščak-Rajič, Vilma Nožinič, Leo Mirkovič, Erika Druzovič "Mächtig mit Würde und herzlich im Ausdruck gab Josip Križaj den Sarastro." "Josip Križaj dao je Sarastra mocnog i dostojanstvenog, srdačnog u izrazu." Milan Majer, Mozarts "Zauberfloete", Morgenblatt, 6.11.1931. "Od solista moramo istaci u prvom redu g. Križaja kao Sarastra, koji je opet dao maksimum svoje rijedke umjetnosti u glu-mi i pjevanju." DK., Mozartova „Čarobna frula", Slobodna tribuna, 23. 11. 1931. ULOGE / PAPAGENO - SARASTRO - LEPORELLO 138 DON GIOVANNI DON JUAN LEPORELLO Obnovljena izvedba Don Juana, HNK Zagreb, 15. 10. 1948. Josip Križaj kao Leporello, Don Juan, HNK Zagreb, 15. 10. 1948. 15. 10. 1948. Zagreb Hrvatsko narodno kazalište DON JUAN - obnovljeno Milan Sachs - Margarita Froman: Tomislav Neralič, Aleksandar Griff, Vilma Nožinič, Josip Gostič, Nada Tončič, Bianka Dežman, Gregor Radev "Križajev Leporello bio je muzički vrlo dobar, ali je glumački bio promašen u 6. slici čemu je pored samoga interpretatora ulo-ge kriv i redatelj. Suviše jako karikiranje ispadalo je iz stilskog okvira opere." V. B., Mozartov "Don Juan" na zagrebačkoj pozornici, Narodni list, 6. 11. 1948. ULOGE / PAPAGENO - SARASTRO - LEPORELLO 139 BORIS GODUNOV T MODEST PETROVIČ MUSORGSKI BORIS GODUNOV Milan Šepec (Šujski) i Josip Križaj (Boris Godunov) na prvoj hrvatskoj izvedbi Borisa Godunova, Hrvatsko zemaljsko kazalište Zagreb, 23. 12. 1918. ULOGE / BORIS GODUNOV 140 141 Krešimir Baranovič - Ivo Raič: Stanislav Jastrzebski (Šujski), Josip Rijavec (Samozvanac), Štefa Rodanne, Robert Primožič (Rangoni), Svetozar Pisarevič (Pimen), Tošo Lesič (Varlaam) „Gosp. Križaj u interpretaciji cara uzurpatora pokazao je veoma mnogo iz karaktera te značajne uloge. Dobro je gradirao svu skalu dramatičnosti onih scena u kojima raste težina tereta njegove zle savjesti. Scenu, koja se uzdiže snagom svoje dramatičnosti do Shakespeara i Macbetha, kad u mislima vidi nesretnoga Dimitrija i kad je mučen do ludila sječanjem na svoj zločin, iznio je s plastičkim izražajem. Ne manje djelovala je i smrt. Riječi i pijevu dao je g. Križaj u svim položinama vjeran izražaj." Dr. V.[iktor] N.[ovak], Izvedba „Borisa Godunova" (23. 12. i 29. 12.), Jutarnji list, 6. 1. 1919. „Gosp. Križaj misaono je proniknuo u značaj Borisov i iznio je jednu živu, vjerojatnu figuru." M. P. Musorgski. Boris Godunov, Obzor, 28. 12. 1918. „G. Križaj (Boris Godunov) iznio je na pozornicu oštro profiliranu figuru, koju je znao gradirati do dramatskog vrhunca. I pje-vački izradio je odlično marljivi taj umjetnik svoju partiju - koja je pisana za bariton - za koju bi pogdjekada samo ustrebalo još više elementarne snage." M.[ilan] G.[rlovič], Boris Godunov, Novosti, 27. 12. 1918. „Herr Križaj ist ein gewaltiger Boris; die letzten Szenen waren von großartigen Wirkung." „Gospodin Križaj je silan Boris, posljednji prizori veličanstveno su djelovali." Nehajev, „Boris Godunov", Agramer Tagblatt, Feuilleton, 29. 12. 1918. 2. 9. 1920. Zagreb Narodno kazalište Kraljevine SHS Krešimir Baranovič: Arnold Flögl, Milan Šepec, Robert Primožič, Tošo Lesič, Josip Rijavec, Štefa Rodanne „G. Joža Križaj kao Lotarijo, a još više kao car Boris (2.o.m.), nastupio je, kako smo to od njega bili naučeni. Impozantnim i veli-čanstvenim nastupima uz sigurni, temeljito postavljeni i obilnom snažnošču snabdjeveni glas pjevao je svoje partije čuvstve-no, iskreno i vjerno. Toplina i zvučnost glasa našla je u zamjernim muzičkim vrlinama, velikoj muzikalnosti i umjetničkim sposobnostima vjerne drugove, čijom pomoču može svaka i najmanja fraza i najsitnija izreka dobiti onaj akcent, koji joj treba. Obe uloge od odlaska g. Križaja trebale su opet njega, da se povrati i da ih prikaže onako kako je to on svojom iskrenom, estet-skom i čuvstvenom interpretacijom običavao prikazati. Na ostale njegove nastupe u ulogama, u kojima nam je često manjkao, mi čemo se osvrnuti." Vd.[Aleksandar Vidak], Hrvatsko kazalište, Hrvat, 4. 9. 1920. 14. 2. 1922. Zagreb Narodno kazalište „G. Križaj podao je svojemu Borisu Godunovu mnogo snage, a i opet slabosti u momentima kad ga peče savjest radi njegovih nedjela. [...] Glasovno mu takodjer uloga dobro pristaje, te su neki dramatski momenti upravo odlično uspjeli, koji su češče opčinstvo do suza ganuli, tako na primjer njegov oproštaj sa sinom Feodorom." -ak.: M. P. Musorgski: Boris Godunov, Pokret, 16. 2. 1922. 29. 1. 1926. Zagreb Narodno kazalište „Nakon višegodišnje stanke kreirao je opet naš odlični basista g. J. Križaj naslovnu ulogu u grandioznom djelu Musorgskoga sa svim poznatim vanrednim umjetničkim kvalitetama, ili možda još zrelije i dublje izradjeno. Karakterizaciju jedinstvene figure nesretnoga cara Borisa postizava g. Križaj prvenstveno glasovnim i pjevačkim izražajem. Njegov monolog u V. slici djeluje snažno i potresno: umjetnik morao se je mnogo puta zahvaliti na povladjivanju. Za pjevačkom kreacijom ne zaostaje medjutim ni glumačka, istinita i sugestivna, koja u posljednjoj sceni smrti dosiže svoju kulminaciju." Lujo Šafranek-Kavic, Boris Godunov, 29. I., Obzor, 31. 1. 1926. ULOGE / BORIS GODUNOV 142 Josip Križaj (Boris) na prvoj hrvatskoj izvedbi Borisa Godunova u Hrvatskom zemaljskom kazalištu u Zagrebu, 23. 12. 1918. ULOGE / BORIS GODUNOV 143 7. 1. 1927. Zagreb Narodno kazalište BORIS GODUNOV Stefan Belina-Skupjevski, Marta Pospišil, Aleksandar Griff, Tošo Lesic „...a g. Križaj, koji opet pjeva naslovnu ulogu, dotjeruje svoju kreaciju do sve vecega, vec sada impozantnoga savršenstva." Lujo Šafranek-Kavic, Opera, Obzor, 13. 1. 1927. 15. S. 1929. Split Narodno kazalište BORIS GODUNOV Mirko Polič, dirigent i redatelj Ansambl ljubljanske Opere "Križajev Boris nije teatralan u smislu izvanjske ekspanzivnosti onoliko koliko g. Holodkova - ali on zadržava, pored glasovne krepkoce i odličnog izraza, svu potrebitu unutrašnju snagu i burnu duševnu dinamiku, sa kojom postizava kod publike neizbrisiv dojam. Scena sa sinom, pred smrt, jest remek djelo operne reprodukcije." Ivo Lahman, Boris Godunov, Novo doba, Split, 16. 5. 1929. 31. 10. 1929. Zagreb Narodno kazalište BORIS GODUNOV Krešimir Baranovic: Evgenij Witting, k. g., Amanda Libertas-Rebane, k. g. „Uz Baranovicev precizno studirani, izražajni, zvučni, diferensirano plastični i karakteristični orkestar, dva su naročita fak-tora, koja sadanjoj izvedbi Borisa daju obilježje, to je u jednu ruku odlična kreacija nosioca naslovne uloge g. Križaja, a u drugu ruku vanredni zbor. Kada je prije kojih desetak godina Boris pod vodstvom onda mladog dirigenta Baranovica ušao u repertoar hrvatske opere, bio je g. J. Križaj naš prvi Boris. Kao inteligentni i ambicijozni pjevač, g. Križaj dotjeravao je svoju kreaciju, a onda je prigodom gostovanja ruskih interpreta Zalewskoga i Bakljanova imao prilike, da upozna i mjerodavnu rusku tradiciju u interpretaciji ove izvanredne uloge. Njegova sadanja kreacija kao rezultat svih mnogogodišnjih studija, iskustava i opažanja odlikuje se vanrednim umjetničkim kvalitetama, a ostala je lična, samostalna, daleko od svake kopije. Karakteristično na njegovoj interpretaciji je u prvom redu to, što on od prvoga do posljednjega takta ostaje pjevač, koji u lirskim i u dramatskim momentima umije da se služi svojim bogodanim glasom, ne pomaže si poznatom mješavinom govorene i pjevane deklama-cije, koju glasovno istrošeni, a inače veliki scenski umjetnici tako efektno znaju da upotrebe. Križaj čestito i pošteno pjeva u punom smislu ove riječi svaku notu onako, kako ju je autor propisao, ali on pjeva s toliko pravoga, osjecajnoga izražaja, tako procuceno, da njegova iskrenost djeluje jako i neposredno i postizava bez svakog traženja najveci dramatski efekt. U velikoj gradaciji uspinje se njegova kreacija od ekspozicije u slici krunisanja preko scene monologa i ludila do kulminacije u posljed-njoj slici smrti, koja bi se teško dala nadvisiti. Koliko li srca i čovječnosti ima samo u onom prekrasnom pianissimu njegovoga pjeva u molitvi i oproštaju od sina! I takvoga odličnoga umjetnika, koji danas potresa srcima i mami suzu ganuca gledaocu kad umire kao nesretni Boris, a sutra kao nenadmašivi Kecal nasmijava publiku do suza, takvoga mnogostranoga umjetnika izbacila je prijašnja uprava bez svake grižnje savjesti iz hrvatske opere! Burom aplauza pozdravila je naša publika povratak svojega ljubimca." Lujo Šafranek-Kavic, „Boris Godunov". Repriza novo uvježbane opere, Obzor, 2. 11. 1929. „Vratili su nam se dragi, ugledni i uvaženi umjetnici, kojih vec dugo ne slušasmo na našoj pozornici. Križajeva kreacija Borisa ostade nam u živom spominjanju i od prije. Sada je samo produbljena i produhovljena jednim dubokim, jedinstvenim i - dopustite riječ - spontanim načinom cjelokupnog predavanja: pijeva i glume. Zaista smo zahvalni umjetniku za onu svetu stravu, koja nas je prožimala, kada smo ga gledali, gdje pod teretom grijeha i strahota spoznaje toga svog zla pada na koljena i vapi za pomoc s neba." Dr. B.[ožidar] Š.[irola], Koncertna i operna kronika, Hrvatska straža, 7. 11. 1929. 16. S. 1933. Krešimir Baranovic: Ančica Mitrovic, Split BORIS GODUNOV Nikša Stefanini Narodno kazalište Ansambl zagrebačke Opere "Skoro gigantski izveden je i odigran 'Boris Godunov' g. Josipa Križaja, u simbolizaciji borbe izmedu čuvstva i duha, snažnim crtanjem bolesne osjetljivosti od grizodušja, potenciranjem nepovjerljivosti od depresije i mračnosti, i moralnim označiva-njem ispaštanja u duševnoj krizi, koja ga vodi u smrt. Umiranje bilo je jedinstveno. On je auktorovu zamisao, i dramsku i pje-vačku, utjelovio u sebi, i rasipao ljepotu čiste umjetnosti snagom, koja je zastirala pojedinačne nedostatke ove izvedbe. ULOGE / BORIS GODUNOV 144 Josip Križaj (Boris) na prvoj hrvatskoj izvedbi Borisa Godunova u Hrvatskom zemaljskom kazalištu u Zagrebu, 23. 12. 1918. ULOGE / BORIS GODUNOV 145 Josip Križaj (Boris) i Milan Šepec (Šujski) na prvoj hrvatskoj izvedbi Borisa Godunova u Hrvatskom zemaljskom kazalištu u Zagrebu, 23. 12. 1918. Kad je publika, očarana i pijevom i glumom, izazvala bezbroj puta g. Križaja pred zastor, manifestirala je zanos svojih osjeca-nja, svoga bezgraničnog oduševljenja i umjetničkog užitka.Bio je delirijum pljeska i uzvika. Ni jedne večeri nismo dosada slušali i gledali g. Josipa Križaja u takvom sjaju, i ako je bio uvijek na velikoj visini. Njegov recitativ i arija u V. slici i pijev u zadnjoj, ostaju neizbrisiv užitak u dušama." Salf, Modest M. P. Musorgsky: "Boris Godunov", Novo doba, Split, 17. 5. 1933. „Boris premijere 1918. bio je g. Josip Križaj i stvorio je bez svakoga uzora i bez poznavanja ruskih tradicija tako snažan, potre-san i neposredno uvjerljiv lik nesretnoga cara, da on nije postao nimalo blijedji ni onda kada smo upoznali kreacije raznih proslavljenih gostiju kao Zalevskoga, Bakljanova, Journeta i drugih uvaženih umjetnika kao Vuškovica, Flogla, Jovanovica, Germanova. Ove kreacije bile su u mnogome drugačije, bile su takodjer zanimljive i snažne, ali Križajeva, u koliko ih nije nadmašila nije ni zaostajala. I kod sinocnje reprize pokazao se je naš prvak glasovno, pjevački, gumački i stilski opet kao Boris velikoga umjetničkog formata." Lujo Šafranek-Kavic, Boris Godunov, Jutarnji list, 13. 1. 1934. ULOGE / BORIS GODUNOV 146 Josip Križaj (Boris) na prvoj hrvatskoj izvedbi Borisa Godunova u Hrvatskom zemaljskom kazalištu u Zagrebu, 23. 12. 1918. 4. 5. 1937. Split Narodno kazalište Krešimir Baranovič - Dr. Branko Gavella: Ansambl zagrebačke Opere "Boris Godunov, gord i samosvijestan samodržac sviju Rusa, u interpretaciji g. Josipa Križaja toliko je priznata i osobita kreacija ovog svestranog umjetnika, da bi ovdje bila suvišna svaka daljnja ocjena i pohvala." Boris Papandopulo, Boris Godunov, Novo doba, Split, 6. 5. 1937. 30. 6. 1946. Zagreb Hrvatsko narodno kazalište BORIS GODUNOV obnovljeno Milan Sachs - Tito Strozzi: Milan Šepec, Aleksandar Griff, Ante Sladoljev, Anka Jelačič, Ivan Francl, Pajo Grba "Nosilac naslovne uloge bio je Josip Križaj, koji je u toj ulozi dao nezaboravnu kreaciju. Njegova gluma bila je vrlo izrazita i potresna, a pjevački je svladao svoju ulogu, koja je jedna od najtežih uopče, bez traženja vanjskih efekata, podredjujuči svoje bogate glasovne mogučnosti istini dramatskog prikazivanja." M., Obnovljena izvedba "Borisa Godunova", Vjesnik, 8. 7. 1946. ULOGE / BORIS GODUNOV 147 Josip Križaj kao Dosifej na prvoj hrvatskoj izvedbi muzičke drame Hovanščina, Narodno kazalište Zagreb, 19. 6. 1926. ULOGE / DOSIFEJ 148 Nastup Josipa Križaja u ulozi Dosifeja na prvoj hrvatskoj izvedbi Hovanščine u Narodnom kazalištu u Zagrebu, 19. 6. 1926. HOVANSCINA premijera Krešimir Baranovic - Margareta Froman: Marko Vuškovic, Božidar Vičar (Andrej), Mario Šimenc (Galicin), Marta Pospišil „Izvodjači mnogo su se trudili da im izvedba bude što bolja, a na prvom mjestu spominjemo g. Josipa Križaja, koji je rijetkim raspoloženjem otpjevao partiju Dosifeja. Svojim prekrasnim glasom i naročito lijepom školom, znao je podati potpunu plasti-ku ovoj do skrajnih granica izradjenoj partiji." M. P. Musorgski: „Hovanščina", Novosti, 22. 6. 1926. „Solistima prednjačio je g. J. Križaj kao glava raskolnika, Dosifej. Koliko li plemenitoga predavanja u njegovom savršeno izra-djenom pjevanju, koliko li mekoce u njegovom sonornom glasu! Naš odlični basista bio je idealni interpret ove epski široke partije. Uzorna je naročito njegova vokalizacija i deklamacija. Ovakovim pjevanjem mogu se osjecajne duše vjerskih fanatika zaista dovesti do skrajnje samozataje i dobrovoljne lomače." Lujo Šafranek-Kavic, Hovanščina, Obzor, 21. 6. 1926. ULOGE / DOSIFEJ 149 Josip Križaj kao Dosifej i zbor Opere na premijeri muzičke drame Hovanščina, Narodno kazalište Zagreb, 19. 6. 1926. HOVANSCINA nanovo uvježbano Krešimir Baranovic - Margareta Froman: Marko Vuškovic, Božidar Vičar, Mario Šimenc, Marta Griff-Pospišil "Dominantna ličnost medju izvodjačima je g. Josip Križaj u svojoj velebnoj i mocnoj kreaciji fanatičnog starca - Raskolnika Dosifeja. Ovaj naš izvanredni umjetnik daje svakoj predstavi u kojoj sudjeluje bilo u velikoj bilo u manjoj ulozi uvijek pečat sazreloga stila i visokog niveau-a. Vec radi njegove glasovno pjevački i glumački impozantne kreacije Dosifeja zanimljivo je čuti 'Hovanščinu'." Lujo Šafranek-Kavic, „Hovanščina" ponovno na repertoaru, Obzor, 3. 11. 1932. HOVANSCINA Krešimir Baranovic: Marko Vuškovic, Božidar Vičar, Mario Šimenc, Marta Griff-Pospišil Ansambl zagrebačke Opere ULOGE / DOSIFEJ 150 Josip Križaj (Dosifej), Marta Griff-Pospišil (Marfa) i Božidar Vičar (Andrej) na premijeri muzičke drame Hovanščina, Narodno kazalište Zagreb, 19. 6. 1926. „Več u prvom činu g. Križaj u ulozi Dosifeja bijaše na zavidnoj pjevačkoj visini. Svoj je glas podvrgao vanredno svojoj umjetnič-koj volji, obojavajuči ga umjetničkim osječajem i divnim izražajem. Pokazao nam je bogatstvo svoje glasovne tehnike, odličnog shvatanja i divno uravnoteženog temperamenta. Bio je središte pažnje i junak ove nadasve sretne operne večeri." Salf, Sinočnja veličanstvena predstava zagrebačke opere. Sjajna izvedba „Hovanščine" od Musorgskog. Veliko oduševljenje u splitskoj publici, Novo doba, Split, 11. 5. 1933. „Veličanstvenost i duboki mir Dosifejeve figure bila je oličena odličnom vjernošču u g. Križaju, koji je ovdje imao prilike da u ovoj" (vjerojatno: svoj, op. a.) „širini iznese kvalitete svoga pastoznoga glasa." St. S.[Sigmund Šteg], „Hovanščina", Jadranski dnevnik, 25. 5. 1935. ULOGE / DOSIFEJ 151 WAGNER1 1 Djela su navedena prema redoslijedu nastupanja. 27. 11. 1910. Friderik Reiner: Margita Nadasova, Ljubljana TANNHA USER Alojzij Waszmuth, H. Peršl, Deželno gledališče Jeanette pl. Foedranspergova 3. 5. 1913. Zagreb tannhAuser Milan Zuna: Stanislav Jastrzebski, Mira Kraljevsko zemaljsko Korošec, Jan Ourednik, Irma Polak hrvatsko kazalište ULOGE / WAGNER / HERMANN 152 UKLETIHOLANDEZ VEČNI MORNAR DER FLIEGENDE HOLLÄNDER DALAND Josip Križaj kao Daland, HNK Zagreb, 1953. ULOGE / WAGNER / DALAND 153 Nastup Josipa Križaja u ulozi Dalanda u nanovo uvježbanom Ukletom Holandezu u Narodnom kazalištu u Zagrebu, 23. 12. 1926. 22. 10. 1912. Ljubljana Deželno gledališče VEČNI MORNAR prvič/ prvi put Ciril Metodij Hrazdira - Rudolf Fejfar: Fejfar (Holandez), Orlova sudjeluje orkestar „Slovenske filharmonije" 23. 12. 1926. Zagreb Narodno kazalište UKLETI HOLANDEZ nanovo uvježbano Milan Sachs - Tito Strozzi: Zdenka Zika, Josip Rijavec, Božidar Vičar, Nikola Cvejič „U svakom pogledu savršenu, suverenu kreaciju dao je g. J. Križaj kao Daland. Naglašujuči više dobročudnoga oca i jednostav-noga i priprostoga mornara nego lakomicu, koji vidi u zlatu svoje najviše božanstvo, stvorio je naš prvak - basista tip simpa-tičnog starca. Ovo mu dabome nije teško, kada mu več po njegovom odličnom pjevanju i izradjenom, zrelom stilu pripadaju sve simpatije publike i - kritičara." Lujo Šafranek-Kavič, Ukleti Holandez. Nanovo inscenirana repriza Wagnerove opere 23. prosinca, Obzor, 27. 12. 1926. „Najbolji wagnerski lik, a uz to i najbolje pjevanje bijaše ono g. Josipa Križaja u partiji Dalanda, norveškog pomorca. G. Križaj je uvijek posvemašnji vagnerijanac, pa je potrebno da se mnogi naši mladji pjevači ugledaju u njegov način interpretiranja Wagnerovih partova." Ukleti Holandez. Izvedba nanovo uvježbane opere 23. prosinca, Novosti, 27. 12. 1926. „U Dalandu htio je Wagner da poda 'pravu realističnu figuru', 'grubu pojavu običnog života, - mornara, koji za volju dobiti prkosi olujama i pogiblima'. Muzikalno je Daland najslabija strana opere. Ne samo što u njoj Wagner najviše i najizrazitije plovi starim franceskim i talijanskim opernim stilom, nego mjestimice zapada i u njegove najbanalnije fraze. I baš o nosiocu te role ovisi mnogo, da se ta banalnost paralizira. Tu je g. Križaj zasvjedočio fini ukus, te je ne samo podao jednu figuru, koja je svojim blagim crtama mnogo bliža bila našem osječanju, nego bi to bila prema Wagnerovoj karakterizaciji, nego je usprkos newagnerovskoj muzici te role i pjevački uzdržao otmjenu wagnerijansku liniju. Suviše toga i njegov je organ zvučio rijetko toplo i zaobleno u cijeloj partiji." Stanislav Stražnicki, Ukleti Holandez, Jutarnji list, 4. 1. 1927. 3. 10. 1932. Milan Sachs: Ludmila Radoboj, Zagreb UKLETI HOLANDEZ Božidar Vičar, Narodno kazalište Josef Schwarz (Holandez) „Daland Josipa Križaja je zdrava i muška kreacija velikog umjetničkog efekta." -žh- [Žiga Hiršler], Ukleti Holandez, Večer, 4. 10. 1932. ULOGE / WAGNER / DALAND 154 Josip Križaj kao Daland, HNK Zagreb, 1953. Tomislav Neralic (Holandez), Josip Križaj (Daland) i Franjo Paulik (Kormilar), Ukleti Holandez, HNK Zagreb, 1953. 1.11. 1941. Zagreb Hrvatsko državno kazalište UKLETI HOLANDEZ obnovljeno Krešimir Baranovic - Branko Gavella: Vilma Nožinic, Pavao Marion-Vlahovic, Rudolf Župan "Neposredan, u odličnoj glasovnoj dispoziciji, kao i uvijek bio je Josip Križaj kao Daland." Ivan Brkanovic, "Ukleti Holandez", Hrvatski narod, 5. 11. 1941. 4. 4. 1953. Zagreb Hrvatsko narodno kazalište UKLETI HOLANDEZ Milan Sachs: Tomislav Neralic, Marija Podvinec, Noni Žunec, Franjo Paulik, Nada Putar "Josip Križaj je pokazao što može učiniti jedan veliki umjetnik iz uloge, koja je naoko drugorazredne važnosti. U njegovoj kreaciji Daland postaje simbolom onoga što ce kasnije Wagner ocrtati u Alberichu. Slušajuci Križaja sjetio sam se njegovih velikih uloga. On je danas još jednako suveren, kao i nekada, kao Gurnemanz, Boris Godunov, Wotan ili Kecal." Branimir Sakač: Ukleti Holandez Richarda Wagnera u Zagrebačkoj operi, Vjesnik, 17. 4. 1953. ULOGE / WAGNER / DALAND 155 WALKÜRA WALKIRA DIE WALKÜRE HUNDING 27. 4. 1914. Zagreb Hrvatsko zemaljsko hrvatsko kazalište WALKÜRA premijera Dragutin Kaiser, k. g. - Ivo pl. Raic: Stanislav Jastrzebski, Adam Okonski k. g. (Wotan), Milena pl. Šugh, Mira Korošec (Brünnhilda), Beata Bauerova „G. Križaj bio je glasom, mimikom i maskom izvrstan te bi bio na ponos i večoj pozornici, nego što je naša." "Walkura", Jutarnji list, 28. 4. 1914. WALKÜRA WALKIRA DIE WALKÜRE WOTAN Nastup Josipa Križaja u ulozi Wotana u nanovo uvježbanoj Walküri u Narodnom kazalištu u Zagrebu, 19. 12. 1936. Program obnovljene izvedbe Walküre, 27. travnja 1914. ULOGE / WAGNER / HUNDINGI WOTAN 156 Josip Križaj (Wotan) i Ančica Mitrovic (Brünnhilda) u nanovo uvježbanoj Walküri u Narodnom kazalištu u Zagrebu 19. 12. 1936. Scenograf: Ljubo Babic 1. 12. 1921. Milan Sachs - Dr. Branko Gavella: Zagreb WALKÜRA Zdenko Knittl, Arnold Flögl, Ljubica de Narodno kazalište premijera Strozzi-Oblak, Milena Šugh (Brünnhilda), Kraljevine SHS Štefa Rodanne "Wotan g. Križaja odavao je zrelog, promišljenog umjetnika, koji je s velikim uvjerenjem kreirao vrhovnog boga i podao mu svoj krasni, snažni glas." Milan Graf: Prvi dan „Prstena Nibelungova" od Richarda Wagnera, Novosti, 6. 12. 1921. „G. Križaj bio je negdje doduše previše temperamentan, ali drukčije mu je partija divno muzički rasla te se uspela do velike dramatske izrazitosti i snage." Dr. J.[osip] Andrič: Wagnerova „Valkira" kod nas, Narodna politika, 5. 12. 1921. 19. 12. 1936. Zagreb Narodno kazalište Krešimir Baranovic - Tito Strozzi: WALKÜRA Pavao Marion-Vlahovic, Marjan Rus, nanovo uvježbano Vilma Nožinic (Sieglinda), Ančica Mitrovic (Brünnhilda), Elza Karlovac "Wotana je realizirao g. Križaj sa snažnom intuicijom za ono bitno i osebujno ovog eksponiranog parta, u poznatoj onoj svojoj lijepoj dikciji i misaonoj deklamaciji, te postigao vrhunac u jednoj od najljepših scena ove drame, u njegovom oproštaju od kcerke Brünnhilde, iz kojeg struji čista pjesnička snaga. Ondje gubi taj sumorni lik boga ipak nešto od svoje dosadljive rezi-gnacije." S.[tanislav] S.[tražnicki], Nanovo uvježbano u Narodnom kazalištu. Richard Wagner Novosti, 22. 12. 1936. ULOGE / WAGNER / WOTAN 157 TRISTAN IIZOLDA TRISTAN IN IZOLDA TRISTAN UND ISOLDE KRALJ MARKE Nastup Josipa Križaja u prvoj hrvatskoj izvedbi muzičke drame Tristan i Izolda u Kraljevskom zemaljskom hrvatskom kazalištu u Zagrebu u ulozi Kralja Markea, 29. 6. 1917. 29. 6. 1917. Zagreb Kraljevsko zemaljsko hrvatsko kazalište TRISTAN I ISOLDA premijera Srecko Albini - Ivo Raic Lonjski: Stanislav Jastrzebski, Vika Engel, Rudolf Bukšek, Mira Korošec, Muk de Jaric "Er war majestätisch im Verzeihen, echt Wagnerisch in der gesanglichen durcharbeitung der Rolle, eine Gestalt die der Isolde der Frau Engel würdig an die Seite gestellt werden darf. Die seelevolle Phrasierung dieses ausgezeichneten Sängers, der die Worte Wagners über Bellinis 'Norma': Gesang, Gesang und abermals Gesang, ihr Deutschen!' nie vergessen ließ, sollte für alle vorbildlich werden." „Bio je velicanstven u oprastanju, autenticno wagnerijanski u pjevackoj obradi uloge, lik koji se smije dostojno staviti uz bok Izoldi gospode Engel. Osjecajno fraziranje ovog izvanrednog pjevaca koji Wagnerove rijeci o Bellinijevoj 'Normi' 'Pjevanje, pjevanje i ponovno pjevanje, vi Nijemci!' nikada ne zaboravlja, trebalo bi biti uzor svima." Nv. [Milutin Nehajev], „Tristan und Isolde", Agramer Tagblatt, Feuilleton, 3. 7. 1917. ULOGE / WAGNER / KRALJ MARKE 158 PARSIFAL TITUREL Milan Sachs - Dr. Branko Gavella: Robert Primožič (Amfortas), Arnold Flogl (Gurnemanz), Zdenko Knittl, Vika Engel, Edudja Gormanov (Klingsor) rwwpn M -T iatn puyvyinj PARSIFAL Nastup Josipa Križaja u ulozi Titurela na prvoj hrvatskoj izvedbi Parsifala u Narodnom kazalištu u Zagrebu, 28. 4. 1922. PARSIFAL Nastup Josipa Križaja u ulozi Gurnemanza u svečanom posvetnom prikazu Parsifal u Narodnom kazalištu, Zagreb, 2. 4. 1926. GURNEMANZ „Nun bleibt noch die Leistung Križajs als Gurnemanz in allen Richtungen zu loben. Er gesellte sich würdig zu den Erwähnten, deklamierte mustergiltig und gab eine Gestalt von äußerste Würde." „Preostaje nam da u svakom pogledu pohvalimo Križajevo ostvarenje kao Gurnemanza. On se dostojno družio sa spomenuti-ma" (Belina-Skupiewskim i Horvatovom, op. a.) „i donio lik krajnjeg dostojanstva." Parsifal, Zagreber Tagblatt, 3. 4. 1926. „G. J. Križaj preuzeo je ulogu Gurnemanza, da iz nje izradi jednu od svojih najboljih kreacija. Plemenita boja njegovoga sonor-noga basa i visoko izradena umjetnost pjevačkoga predavanja i dramatske karakterizacije su odlike našega omiljeloga prvoga basiste, koje se ispoljuju u svim njegovim kreacijama, pa prama tome i njegovu Gurnemanzu davaju klasu i format." Lujo Šafranek-Kavic, Parsifal, 2. IV., Obzor, 6. 4. 1926. ULOGE / WAGNER / TITUREL / GURNEMANZ 159 „G. Križaj može Gurnemanza ubrojiti medju svoje najbolje uloge. Dostojanstven i otmjen u svakom momentu umio je on da dade tom licu svojim mekanim i toplim glasom neobičnu dubinu i srdačnost." -nc., Parsifal, Hrvat, 8. 4. 1926. Feuilleton 25. 3. 1932. Zagreb Narodno kazalište PARSIFAL nanovo uvježbano Milan Sachs - prof. August Markowsky: Rudolf Bukšek, Aleksandar Griff, Oton Masak, Marko Vuškovic, Ančica Mitrovic "Od sudjelujucih treba da na prvom mjestu istaknemo izvrsnog, vanredno uvjerljivog i snažnog Gurnemanza, Josipa Križaja. Toplina njegovog glasa podala je toj ulozi čar i poeziju. To je kreacija, na koju može biti Križaj ponosan." -žh- [Žiga Hiršler], Parsifal, Večer, 29. 3. 1932. "Trecu veliku ličnost," (nakon Milana Sachsa i Ančice Mitrovic, op. a.) "koja je dominirala scenom, stvorio je Josip Križaj u svom Gurnemanzu. Ovaj u našem muškom opernom ansamblu svakako najveci umjetnik dao je svom Gurnemanzu majeste-tične linije. Topao u tonu i izražaju, pjevački širokih kontura, g. Križaj donosi na scenu gotovu zrelu umjetninu, kakva se ne doživljuje svaki dan. Beskrajna dobrota i mudrost nalaze u njemu savršeno utjelovljenje." Čar Velikog petka u Narodnom kazalištu, Narodne novine, feljton, 30. 3. 1932. "Pravu vagnerijansku pojavu u glumi i pjevanju, stilski zaobljenu dao je g. J. Križaj kao vitez Gurnemanz. Idealizovani lik ovog časnog starca, koji se svojom blagom, širokom dušom i čovječanskim crtama svog karaktera pričinja kao neki pendant Wagnerovu Hansu Sachsu, iznio je s toliko uvjerljivosti i topline, da ga je mogao posve približiti našem - slavenskom osjeca-nju." Stanislav Stražnicki, R. Wagner: Parsifal, Novosti, 3. 4. 1932. 30. 3. 1934. Oskar Jozefovic: Marko Rothmüller, Zagreb PARSIFAL Aleksandar Griff, Oton Masak, Pajo Grba, Narodno kazalište Ančica Mitrovic "Velika je u pjevačkom i glumačkom smjeru kreacija Gurnemanza g. Križaja, jer je puna topline i potresne uzvišenosti." Z. G. Ovogodišnja izvedba Wagnerovog "Parsifala", Obzor, 3. 4. 1934. "Medu solistima dominira ne samo po opsegu partije grandiozna kreacija našeg prvaka - basiste g. Josipa Križaja u ulozi starca Gurnemanza. S koliko istinitosti, topline i iskrenosti, s koliko izražaja i koliko plemenitosti proživljuje i interpretira g. Križaj ovu svoju ulogu! Svake godine je to na novo umjetnički doživljaj." Lujo Šafranek-Kavic, Parsifal, Jutarnji list, 4. 4. 1934. 3. 4. 1942. Lovro Matačic: Rudolf Župan, Zagreb PARSIFAL Aleksandar Griff, Josip Gostic, Hrvatsko državno kazalište Pavao Grba, Marijana Radev "Josip Križaj als Gurnemanz ließ uns etwaß von jener antiken Größe im Menschen aus stolzem Geschlechte ahnen, die heutzutage auf der Bühne leider so oft verloren geht." "Josip Križaj kao Gurnemanz dao nam je naslutiti nešto od one starinske veličine u ljudima ponosna roda, kakva se dandanas, na žalost, tako često gubi na sceni." Sepp Lenz Tauschmann, Weihevolle Parsifal unten Matačic' Leitung, Deutsche Zeitung in Kroatien, 8. 4. 1942. 23. 4. 1943. Lovro Matačic: Rudolf Župan, Zagreb PARSIFAL Aleksandar Griff, Josip Gostic, Hrvatsko državno kazalište Pavao Grba, Marijana Radev "Josip Križaj bio je Gurnemanz, te je njegova tvorba od prvog do posljednjeg takta bila puna dostojanstva i uzvišenosti: stilski izvanredno dotjerana i fino izradjena. Toplina i neposrednost njegovog pieva došla je u ovoj ulozi do posebnog izražaja." Ivan Brkanovic, Parsifal, Hrvatski narod, 29. 4. 1943. ULOGE / WAGNER / GURNEMANZ 160 LOHENGRIN HENRIK Nastup Josipa Križaja u ulozi Henrika u nanovo uvježbanom Lohengrinu u Narodnom kazalištu u Zagrebu, 14. 2. 1925. 14. 2. 1925. Zagreb Narodno kazalište LOHENGRIN premijera Milan Sachs - Dr. Branko Gavella: Mario Šimenc, Zdenka Zika, Marko Vuškovič, Milena Šugh „G. Križaj kao kralj Henrik glumio je i pjevao u stilu pravog wagnerijanskog pjevača. Uzorna deklamacija, mirnoca tona, velika gesta, pokazali su ga opet kao zrelog umjetnika, koji bi u toj partiji sigurno briljirao i na najvecim njemačkim pozornicama." Milan Graf: Lohengrin. Nanovo uvježban i izveden na Narodnom kazalištu 14. februara o. g., Novosti, 17. 2. 1925. „Neograničeno priznanje zaslužuje g. Križaj, koji je sonornim, oplemenjenim pjevanjem i dostojanstveno-mirnom glumom dao kralju Henriku zaista majestetski izražaj." Lujo Šafranek-Kavic: „Lohengrin", Obzor, 16. 2. 1925. „Ein wahrer König im Ausdruck und Gebärde war Herr Križaj. Er zeigte auch, wie man den deklamatorischen Gesang beherrschen muß. In jeder Hinsicht bot er ausgeglichene vorzügliche Leistung." „Pravi kralj u izrazu i gesti bio je g. Križaj. Pokazao je i kako treba vladati deklamatorskim pjevanjem. U svakom pogledu pru-žio je uravnoteženo izvrsno ostvarenje." Milan Graf: Lohengrin, Zagreber Tagblatt, 16. 2. 1925. ULOGE / WAGNER / HENRIK 161 Josip Gostič (Lohengrin), Josip Križaj (Henrik) i Marija Podvinec (Elza) na premijeri Lohengrina, HNK Zagreb, 24. 1. 1952. 5. 10. 1933. Oskar Jozefovic: Pavao Marion Vlahovic, Zagreb lohengrin Zinka Kunc, Rudolf Bukšek, Narodno kazalište Ludmila Radoboj „G. Križaj, taj naš interpret Wagnera par excellence, podao je opet u kralju Heinrichu jedan od onih svojih stajnih i im-pozantnih Wagnerovih pojava, koje svojom kreacijom kao da unose jedan dio Bayreutha i njegove velike tradicije na našu pozornicu." S.[tanislav] S.[tražnicki], R. Wagner: Lohengrin. Drugo gostovanje Pavla Vlahovica - Mariona, Novosti, 8. 10. 1933. 24. 1. 1952. Zagreb Hrvatsko narodno kazalište LOHENGRIN premijera Milan Sachs - Tito Strozzi: Josip Gostič, Marija Podvinec, Vilma Nožinič, Ivan Francl, Vladimir Ruždjak "Josip Križaj, u ulozi Henrika, njemačkog kralja, koji je u toku svoga umjetničkog djelovanja kreirao s golemim uspjehom niz likova iz bogate riznice Wagnerovih opera, nažalost nije sada više glasovno u mogučnosti da se približi nekadašnjem stepenu dostignuča, premda se u glumačkom i stilskom pogledu osječalo ono što bi trebalo biti. Impresivan u glumi, suveren kad se pojavi i djeluje na pozornici bio je u toku čitave predstave." F.[erdo] Pomykalo, Osvrt na novu izvedbu Wagnerova "Lohengrina" na pozornici Zagrebačke opere, Narodni list, 29. 1. 1952. ULOGE / WAGNER / HENRIK 162 MAJSTORIPJEVAČI MOJSTRI PEVCI DIE MEISTERSINGER VON NÜRNBERG HANS SACHS Prvi nastup Josipa Križaja u ulozi Hansa Sachsa u nanovo uvježbanim Majstorima pjevačima u Narodnom kazalištu u Zagrebu, 30. 12. 1931. 20. 12. 1931. Zagreb Narodno kazalište majstori pjevaci nanovo uvježbano Milan Sachs - Prof. August Markowsky: Aleksandar Griff, Mario Šimenc, Vilma Nožinic, Lucija Ožegovic, Božidar Vičar, Rudolf Bukšek "Josip Križaj je glasovno, pjevački i stilski Hans Sachs za kakovoga nam moraju zavidjati i najuglednije pozornice. On je opet stvorio divnu, istinitu, toplu i srdačnu, dostojnu i dominantnu kreaciju, a njegov sonorni, zdravi glas do kraja je u punoj svježini izdržao goleme zahtjeve ove naporne, u velikom opsegu pisane uloge. Isticati pojedina mjesta bilo bi nepravedno, jer su sva bila jednako snažna i uvjerljiva. G. Križaj je opet dokazao, da je najjači umjetnički individualitet u našem solističkom ensembleu." Lujo Šafranek-Kavic, Majstori pjevači (Die Meistersinger von Nürnberg), Obzor, 21. 12. 1931. ULOGE / WAGNER / HANS SACHS 163 RAJNINO ZLATO RENSKO ZLATO DAS RHEINGOLD WOTAN Josip Križaj kao Wotan u obnovljenom Rajninu zlatu, Hrvatsko državno kazalište Zagreb, 13. 2. 1943. Baranovič: Pajo Grba, Anatol Manoševski, 26. 4. 1935. Zagreb Narodno kazalište Nikša Stefanini, Aleksandar Griff, rajnino zlato Lav Vrbanič, Leo Mirkovič, Milan Šepec, Ančica Mitrovič, Vilma Nožinič, Gjurgja Milinkovič, Nada Tončič, Ludmila Radoboj, Elza Karlovac "Kao kreator Wagnerovih likova stoji g. Križaj kod nas bez sumnje na prvom mjestu. On svladava osebujni stil tog največeg muzičkog dramatika snažnom intuicijom za ono bitno i karakteristično. Njegov Wotan bio je maestozna pojava, nadahnuta ljepotom i plemenitošču glasa i pjevačke interpretacije. Deklamacija teksta, prožeta onim naročitim Wagnerovim patosom skladno se povezala s otmjenim, do u srž muzikalnim načinom fraziranja. A mir, jednostavnost i dostojanstvenost, kojim je ovaj lik iznesen i u glumačkom pogledu, dali su onu potpunu harmonijsku izjednačenost pjevačkog stila, iz koje tek rezultira jedna cjelovita, zaobljena i u istinu velika kreacija." S.[tanislav] S.[tražnicki], G. Križaj kao Wotan na reprizi, Novosti, 30. 4. 1935. ULOGE / WAGNER / WOTAN 164 Josip Križaj kao Wotan u obnovljenom Rajninu zlatu, Hrvatsko državno kazalište Zagreb, 13. 2. 1943. Foto: Mladen Grčevic ULOGE / WAGNER / WOTAN 165 Ivan Franci (Loge) i Josip Križaj (Wotan) u obnovljenom Rajninu zlatu, Hrvatsko državno kazalište Zagreb, 13. 2. 1943. Scenograf: Ljubo Babic Foto: Mladen Grčevic Lovro Matačic - Prof. Tito Strozzi: 13. 2. 1943. RAJNINO ZLATO obnovljeno Dragutin Šoštarko, Zlatko Šir, Ivan Franci, Zagreb Tomislav Neralic, Petar Serdjuk, Pavao Hrvatsko državno kazalište Grba, Božidar Vičar, Ančica Mitrovic, Srebrenka Jurinac, Mira Kogej "Josip Križaj bio je i opet pun dostojanstva - uzvišen, nedostiživ - krasni, tamni, blagi baršun njegova glasa posjeduje onu po-trebnu osjecajnost i sposobnost karakterizacije, da ostvari promjenljivi nestalni lik toga boga, razapetog izmedju zla i dobra, izmedju ispunjenja zadane riječi i osjecanja, izmedju moci zlata, vlasti i svoje božanstvenosti. Njegovo saživljavanje s Wota-nom stilom svjedoči o sigurnom umjetničkom ukusu pa je njegova tvorba i ovaj put na visokom umjetničkom stupnju." Ivan Brkanovic, Wagner: Rajnino zlato, Hrvatski narod, 19. 2. 1943. ULOGE / WAGNER / WOTAN 166 SIEGFRIED PUTNIK / POTNIK WOTAN Nastup Josipa Križaja u ulozi Putnika (Wotana) na prvoj hrvatskoj izvedbi muzičke drame Siegfried u Narodnom kazalištu u Zagrebu, 26. 5. 1938. Krešimir Baranovic - Tito Strozzi: 26. 5. 1938. Zagreb Narodno kazalište Jan Barton, k. g., Božidar Vičar (Mime), SIEGFRIED Leo Mirkovic (Alberich), Aleksandar Griff (Fafner), premijera Lucija Ožegovic (Erda), Ančica Mitrovic (Brünnhilda), Bianca Dežman (Šumska ptica) "Kao uvijek vanredan u svojem dostojanstvu i snazi, suverenom dominiranju scenom i odličnoj stilskoj interpretaciji bio je naš ponos i prvak g. Josip Križaj kao Putnik - Wotan." Lujo Šafranek-Kavic, Siegfried, Jutarnji list, 28. 5. 1938. ULOGE / WAGNER / PUTNIK - WOTAN 167 CLAUDE DEBUSSY PELEAS IMELISANDA GOLAUD PELEAS IN MELISANDA PELLÉAS ET MÉLISANDE 12. 12. 1923. Zagreb narodno kazalište Petar Konjovic - Dr. Branko Gavella: Zdenko Knittl, Maja de Strozzi, Paula Trauttner-Križaj „G. Križaj kao Golaud stvorio je vanredno jaki tip. Onaj psihološki prelaz od nježne ljubavi do ubitačne ljubomore g. Križaj pri-kazao je neobičnom snagom i veličinom osjecanja. Sva ta jakost u prikazivanju našla je adekvatan izražaj i u glasu umjetnika." M.[ilan] G.[rlovic], Pelleas i Melisanda. Prva izvedba na Narodnom kazalištu 12. prosinca o. g., Novosti, 14. 12. 1923. „Protagonisti pojedinih uloga stvorili su svi dotjerane figure. G. Križaj kao Golaud, neljubljeni muž, dominirao je dogadja-jima i dao umjetničku kreaciju najviših kvaliteta. Gradacija, kojom se u njega razvija ljubomora do očaja, reakcija kajanja i zdvojnost radi neizvjesnosti, sve to iznio je g. Križaj na način, kako to uspijeva samo velikim scenskim umjetnicima. Njegov pjevačko-deklamatorski izražaj bio je uvijek jedinstveni sa glumom, a uzoran i sa glasovnoga i tehničko-pjevačkog gledišta." Lujo Šafranek-Kavic: Debussy: Pelléas et Melisande. Premijera u hrvatskoj operi 12. XII., Obzor, 14. 12. 1923. „Stilski su vanredno ispunili sliku g. Križaj i g. Flogl. Uloga Golauda najteža je - ljepota i baršunski sjaj glasa g. Križaja podigoše i najsitniju frazu - on je ušao u stil i u svim scenama pjevao, kao da se sam od sebe domišlja i ova spontanost bila je vanredna odlika kreacije." Nehajev. Pelleas i Melisanda. Drama od Maeterlincka. Muzika od Claudea Debussya, Jutarnji list, 14. 12. 1923. ULOGE / GOLAUD 168 Josip Križaj (Golaud) i Maja de Strozzi (Melisanda) na prvoj hrvatskoj izvedbi opere Pelleas i Melisanda, Narodno kazalište Zagreb, 12. 12. 1923. Scenograf: Ljubo Babič ULOGE / GOLAUD 169 Josip Križaj (Golaud) i Maja de Strozzi (Melisanda) na prvoj hrvatskoj izvedbi opere Pelleas i Melisanda, Narodno kazalište Zagreb, 12. 12. 1923. Scenograf: Ljubo Babic ULOGE / GOLAUD 170 Prvi nastup Josipa Križaja u naslovnoj ulozi nanovo uvježbanog Mefistofelea u Narodnom kazalištu u Zagrebu, 15. 2. 1931. iconu portavlo pmf. Auguit Markovvikv NftNOVO UVlEŽtJANO :. pil lefistofele ■ 4 T1 ■ i-- -41* Fi-^n Min» ■ 141 "Kh^li. njlj him D A-J■ Vr.L-iti- flfcM ILtilli)! >HMi: jm« I||H| L f LICA: ■*"•■ ■ K-bJ I WJ|H- luu M I ¡5_..... «jriu Ltt* H.-H MIM-IIB «■ 1 tinu • .- ■ h ■ [HI i.^TiiH | %ii lini KI, JF-.I J ■ L M — L 4> k H- ■ I.!^I — I ui M 1 U nj lnUUJ I U — r. I - I SV _ . -1 L. U-W|«| »J-J ..........I ■ ■ i:. J™» V^jitb ■ J I,..... H,, ,-f ■■ i -|li Prodih, k .p m... a i l__i_. icii4ji h|ii.i"ii - Ti*""" —*— iKnmq|biiC imukiii ni. v i IKb ■ ■ n UAA inihAlf - V HVQ t-. - ''.ii, yiir -i:.' Ki Mn M T4-i fc£U* Ml PHI . It» L I H- ia* ■■ N.r... Ti .........»T s«J4UtEHft HO C- SJ- 'th ■. irtfj.i mj tjinujA 4 ^flrni^AhlH* !■■.-+ ■ H i :JLHI . , . A. , —i - H i h 41 "Hi I li^Dp -ii _T EEfai JLbVS rti1=" f I c ■' ri h^Pri t 1 ™-j .- v ^ h KUJIFH L .......J I' ) ■ ■■ ■ VI 11,-fll ........ . . l. j ^: ■ ■ i* • ---■ ------ - 15. 2. 1931. Zagreb Narodno kazalište Krešimir Baranovic - Prof. August Markowsky: Mario Šimenc, Vilma Nožinic, Lucija Ožegovic, Zinka Vilfan-Kunc (Helena) "Križajev Mefisto bio je do u najsitnije pojedinosti izradjen tako, da bi se tu vec moglo govoriti o nekom pantomimičkom izražaju, jer su u glumačkom pogledu suradjivali pokreti gotovo svih mišica njegovog tijela, i to tako skladno i jedinstveno, da je cijeli Mefisto bio i u glasovnom i u glumačkom pogledu potpuno zaokružena cjelina, kojoj se ne bi moglo ništa dodati ni oduzeti." V., Izvedba Boitovog "Mefista", Jutarnji list, 20. 2. 1931. "Križaj je dao i maskom i glumom i pjevom doista vanrednu kreaciju. On je osjetio, da je nosilac cijele akcije, pa je unosio u svoju interpretaciju svu svoju dušu, toliko bogatu na izražaju. A sve on to iznosi nekom spontanosti, koja uvelike pomaže uživ-ljavanje gledaocu, koji osjeca kao da gleda živi lik prikazane osobe." Dr. B.[ožidar] Š.[irola], Operna i koncertna kronika, Hrvatska straža, 22. 2. 1931. ULOGE / MEFISTOFELE 171 Josip Križaj kao Mefistofele u nanovo uvježbanom Mefistofeleu, Narodno kazalište Zagreb, 15. 2. 1931. ULOGE / MEFISTOFELE 172 Josip Križaj kao Mefistofele i zbor Opere u nanovo uvježbanom Mefistofeleu, Narodno kazalište Zagreb, 15. 2. 1931. Scenograf i kostimograf: Sergije Glumac ULOGE / MEFISTOFELE 173 Josip Križaj kao Marko na praizvedbi opere Ero s onoga svijeta, Narodno kazalište Zagreb, 2. 11. 1935. ULOGE / MARKO 174 JAKOV GOTOVAC ERO S ONOGA SVIJETA ERO Z ONEGA SVETÂ MARKO NARODNO 0 KAZAL1ŠTE TITO HHAL] A ALLKSA]d[)nA Hijl-Llili ± J|.|T| r;i l^ï'i. ■ -■ I -1 ■ .n If", I ¿Tili |:-:in, i.. Gostovanje Maria Šimenca PÄVJ FUT Ero s oooga svijeta K fl'^' L Cffll ir^trti jujjv qaioviui I t i JHH>ié: »I ■ T'["< LV-Ci» 1"» ■ fl "O" TIH juMAHTtriM^ f, I< hlj.k tofjn i,l;ic . W rt-lfc U> «......h'i 1 iïj- ' i" a^utc . T-V 4l™nHi JU [Ml È-lr. VI ■< L" llti^r-d k. J. J,n lbJr<-F4 H—L . IT ChiFrin L^lAt. In vwr. EA-- ■ .i*..:.' hjki i lui ■■ifc i" .1" 4Fd-M M - — t, n j'. L . i fJ......d. J UkH k F J m flnpi -nrf.i h Lté ■ , I L te Ké*uî>nr IfUflUjit ■ t- ü t^VJ □ Ji - W Pv»™ lil 'I-* MlH Tll-Lr+ [I ki lllll Kili......... ¡nufil 1 ■ Jic" h 11CI 3: tfl lin* 11 I » JI i rnmL|p.i> ■{■ lartr IS: TT fca Tin rJ ...t S VSÜ n H- !■■' —.■■—._. nm lib '■-■ S knl □ Hin [niMCUfl 0 w ML. I r_ ■ il M ---1™= J ud L U. UJ»- .11 i i C' ■■> - »•-m S- :- Lis—_; ./r.-i^_nj^-.-I_i--- . - hr Iilviiui H i j. II S. .-I Ptnfuituli OKO ^ Nastup Josipa Križaja u ulozi Marka na praizvedbi opere Ero s onoga svijeta u Narodnom kazalištu u Zagrebu, 2. 11. 1935. Nastup Josipa Križaja u obnovljenom Eri s onoga svijeta u Hrvatskom državnom kazalištu u Zagrebu, 18. 4. 1942. prije odlaska na gostovanje u Italiju. ERO S ONOGA SVIJETA praizvedba Jakov Gotovac - Margareta Froman: Ančica Mitrovič, Gita Gjuranec, Mario Šimenc, Leo Mirkovič "G. Križaj (bogataš seljak Marko) se je s uspjehom uživio u lik ozbiljnog domačina. Pjevao je i glumio suvereno, u granicama karaktera, koji je prikazivao, prelazeči iz vedre komike u realizam." Zlatko Grgoševič, "Ero s onoga svijeta", Večer, 4. 11. 1935. "G. Križaj dao je i pjevački i glumački odličan tip seoskog gazde. Tip strogog i dobrog seljaka gazde Marka." Milan Katič, Veliki uspjeh Gotovčeve komične opere "Ero s onoga svijeta", Novosti, 5. 11. 1935. "Vorzüglich war Josip Križaj, der den Vater Marko sang und spielte." "Izvrstan je bio Josip Križaj koji je oca Marka pjevao i glumio." Milan Majer, Jakov Gotovac: "Ero s onoga svijeta", Morgenblatt, 5. 11. 1935. ULOGE / MARKO 175 STOLL THEATRE Mhni/H| IhrfiTTiV' JMV I' L = I I - II j; tynirtv vu UhluMd rKiumiv i'HAHl IS lJMI I ;', r H rrMüi :.-;{< jumn^y. i m i.;. nill.K lyAI'JII.NY FHrAlMlAIKkMt I I Eh 3s lTll|f»riir bIIIl ri'i.b.vr LSKjrtygM tlto, THE JOKER -Kftj SlMM'P" Srlj**K — "A R^cijt Fklt H^rtqi" iHnrj-1 d J AA i JtJrtO .MHlirqt VI l HUt-i Iw MIL.Ari IlLTiüVN.-MuiK M JAKOV ÜOVOYAC ■LAST: Mk^H i "¡ft Um. S h nrvd -!f lull h.i Am iftilr' ¡J bn In U[TU|| Mithi A, ^fJnrJ Lkrti.-»iimir tun TiTti "H^- ™ Ti^! Tt^Ht ln^rti PljlIP K.HI/.M MAH.IANA tukan; . HAOA TBMftf: posip tMsnc TI: ai TKI Kitu' IH17IMJ. löUh lEiSkio |am ihiHrcn urf M l.HKYW frWmtpP J^l MAfdlfl HfWF imr? h: aMtJKO AÜIrtMA. Cmwi *] : KlWim ES BttRWV« H^lMrjl » J r>,*.Jh „| LH rtCLATt^h MAHNMAL flECATUf- lAOAES f HUI' Aftiuirj ■ IM U II II IV IIH.I]M?K IVAH WI'll A.M I t.id MHIP HJU A «iftlS (iWEfMAKr, (fcVT.v■ ^H^HQ &TWT r-""-t j™ ip^vK . mucirr 9789535905509