Doprinos projekta "Arhivska praksa" edukaciji arhivista u
Bosni i Hercegovini i okruženju
Azem KOŽAR, Ph.D.
Društvo arhivskih zaposlenika Tuzlanskog kanton, Pranje Ledera 1, 75000 Tuzla, Bosna i Hercegovina
e-mail: kozar.azem@bih.net.ba
Contribution of the Project "Archival Practice" Towards Education of Archivists in Bosnia and Herzegovina and Surrounding Countries
ABSTRACT
The realization of the project "Archival Practice" began in 1998 and it is still ongoing. It includes annual holding of international archival conference and publishing the journal "Archival Practice." As of the 2013 sixteen international archival conferences were held and 16 issues of the journal "Archival Practice" were published. Thousands of archivists took part in the conference. The facilitators of the project are the Archives of Tuzla Canton and the Association of archival employees in Tuzla Canton. The project is designed to include eminent archivists from Bosnia and Herzegovina and the wider environment in order to achieve mixing archival knowledge in the wider region of Southeastern Europe. This paper presents data on topics and participants of this project, on the contribution to raising the archival knowledge of everyday professional jobs to remarkable scientific level of its contribution towards education of archivists affirmation of archival science and activity in general.
Key words: Bosnia and Herzegovina, Southeastern Europe, Archives of Tuzla Canton, Association of archival employees in Tuzla Canton, project " Archival Practice", archives, registry, archivists, education, archival knowledge
Contributo al progetto "Pratica archivistica" per la formazione degli archivisti in Bosnia-Erzegovina e
Paesi vicini
SINTESI
La realizzazione del progetto "Pratica archivistica" e iniziata nel 1998, ed e tuttora in corso. Esso comprende lo svolgimento annuale di conferenze archivistiche e la pubblicazione della rivista "Pratica archivistica". A partire dal 2013 si sono tenute sedici conferenze archivistiche internazionali e sono stati pubblicati 16 numeri della rivista "Pratica archivistica". Migliaia di archivisti hanno preso parte alla conferenza. Organizzatori del progetto sono l'Archivio dei Cantone di Tuzla e l'Associazione dei dipendenti dell'Archivio dei Cantone di Tuzla. Il progetto e programmato per includere archivisti eminenti dalla Bosnia-Erzegovina e dell'ambiente in generale, al fine di conseguire la condivisione delle conoscenze archivistiche in tutta la regione del sud-est Europa. Questo documento presenta i dati sui temi ed i partecipanti di questo progetto, sul contributo per l'aumento della co-noscenza dell'archivistica nei quotidiani posti di lavoro, del notevole livello scientifico del suo contributo alla formazione degli archivisti ed all'affermazione della scienza archivistica e dell'attivita in generale.
Parole chiave: Bosnia-Erzegovina, Sudest Europa, Archivio del Cantone di Tuzla, associazione dei lavoratori d'archivio nel Cantone di Tuzla, progetto "Pratica archivistica", archivi, protocollo, archivisti, formazione, co-noscenze archivistiche
Prispevek projekta "Arhivska praksa" k izobraževanju arhivistov v Bosni in Hercegovini in v sosednjih
državah
IZV^LEČEK
Projekt "Arhivska praksa" se je začel leta 1998 in še vedno traja. Projekt vključuje vsakoletno mednarodno arhivsko posvetovanje in izdajanje revije "Arhivska praksa". Do leta 2013 je bilo organiziranih šestnajst mednarodnih arhivskih posvetovanj in objavljenih 16 številke revije "Arhivska praksa". Konference se je udeležilo na tisoče arhivistov in arhivarjev. Organizatorji in izvajalci projekta so Arhiv Tuzelskega kantona in člani Društva arhiv-
Azem KOŽAR: Doprinos projekta "Arhivska praksa" edukaciji arhivista u Bosni i Hercegovini i okruženju,
175-183
skih delavcev Tuzelskega kantona. Projekt je zasnovan tako, da v njem sodelujejo eminentni arhivisti iz Bosne in Hercegovine ter širšega okolja, da bi dosegli izmenjavo arhivskega znanja s širšega območja jugovzhodne Evrope. Članek predstavlja podatke o temah in udeležencih tega projekta, o prispevek k dvigu arhivskega znanja, od vsakodnevnih poklicnih nalog do naloga na zavidanja vrednem znanstvenem nivoju, o prispevku k izobraževanju arhivistov in afirmaciji arhivske dejavnosti na splošno.
Ključne besede: Bosna in Hercegovina, Jugovzhodna Evropa, Arhiv Tuzelskega kantona, Društvo arhivskih delavcev Tuzelskega kantona, projekt "Arhivska praksa", arhiv, glavna pisarna, arhivist, izobraževanje, arhivsko znanje
Doprinos projekta "Arhivska praksa" edukaciji arhivista u Bosni i Hercegovini i okruženju
APSTRAKT
Realizacija Projekta "Arhivska praksa" započela je 1998. godine, i još uvijek traje. Isti obuhvata održavanje godišnjih medunarodnih arhivističkih savjetovanja i izdavanje časopisa "Arhivska praksa". Zaključno sa 2013. godinom održano je 16 medunarodnih arhivskih savjetovanja i objavljeno 16 brojeva časopisa "Arhivska praksa". Kroz njega je prošlo na hiljade arhivista i arhivara. Organizatori i realizatori Projekta su Arhiv Tuzlanskog kantona i Društvo arhivskih zaposlenika Tuzlanskog kantona. Projekat je i zamišljen tako da u njemu participi-raju eminentni arhivisti iz Bosne i Hercegovine i šireg okruženja, kako bi se ostvarilo miješanje arhivističkog znanja sa šireg prostora jugoistočne Evrope. U radu se iznose podaci o temama i učesnicima ovoga projekta, o doprinosu podizanju nivoa arhivističkih spoznaja od svakodnevnih stručnih poslova do poslova zavidne znanstvene razine, o doprinosu edukaciji arhivista i afirmaciji arhivske djelatnosti u cjelini.
Ključne riječi: Bosna i Hercegovina, Jugoistočna Evropa, Arhiv Tuzlanskog kantona, Društvo arhivskih zaposlenika Tuzlanskog kantona, Projekat "Arhivska praksa", arhivi, registrature, arhivisti, arhivari, edukacija, arhivsko znanje
1 Uvodne napomene
Jedna od primarnih potreba nosilaca i sudionika arhivske djelatnosti svake zemlje (arhivi i registrature, arhivisti i arhivari) je permanentno sticanje novih stručnih i naučnih znanja sa šireg područja arhivske teorije i prakse. U razvijenim zemljama Evrope i svijeta to je uhodan proces. Medutim, u zemljama u tranziciji to nije slučaj, mada večina njih nastoji da u skladu sa osobenostima svoga razvoja (kako arhivske djelatnosti tako i društva u cjelini) unese sistematičnost i progres u svemu tome, sve u zavisnosti od več dostignutih dometa na ovom planu. Ka tom cilju su usmjerena i nastojanja sudionika arhivske djelatnosti Bosne i Hercegovine i zemalja njenog okruženja.
Edukacija1 (detaljnije vidi Anič, Klaič i Domovič, 2002, str. 339) arhivskih djelatnika bilo koje razine (u registraturama i arhivima, srednje, više ili visoke stručne spreme), shvačena u užem smislu riječi kao nadogradnja znanja stečenih u redovnom sistemu obrazovanja, predstavlja permanentan proces sticanja novih znanja i umiječa, nastalih uslijed porasta kvantuma arhivskog znanja, koji doprinose profesionalnom obavljanju širokoga spektra arhivističkih poslova. U ovom slučaju se radi o edukaciji školovanih arhivista i arhivara. Medutim, u zemljama u kojima nema redovnog arhivističkog obrazovanja niti za jedan obrazovni nivo, kakav je primjer Bosne i Hercegovine i večine zemalja njenog okruženja, edukacija arhivskih djelatnika mora da obuhvata i različite forme i sadržaje obrazovanja, pravno i stručno sistemski uredenog. Sve to u najkračem znači da bi edukacija (shvačena u izvornom smislu riječi) morala da sadrži i obrazovnu komponentu, da bude diferencirana i prilagodena potrebama unapredenja arhivske teorije i prakse različitih nivoa i profila obrazovanja.
Arhivskoj djelatnosti Bosne i Hercegovine nije nepoznanica edukacija arhivskih djelatnika u užem i širem (izvornom) smislu riječi, stim da je dugo vremena bio dominirajuči prvi tj. frontalni pristup edukaciji. Imajuči u vidu stanje arhivske djelatnosti koja se tek nakon Drugog svjetskog rata postepeno ustrojavala i razvijala, može se reči da je ta početna etapa edukacije bila neminovan odraz postoječeg stanja i odnosa. Edukacija je vršena sporadično, najčešče kroz formu ad-hoc organiziranih stručnih arhivskih savjetovanja, a uz pomoč i podršku arhivista sa prostora tada zajedničke države
1.1 Izvorno riječ edukacija (latinski edukatio) znači odgajanje, odgoj, obrazovanje.
176
Azem KOŽAR: Doprinos projekta "Arhivska praksa" edukaciji arhivista u Bosni i Hercegovini i okruženju,
175-183
socijalističke Jugoslavije. Do početka sedamdesetih godina prošlog stoljeca bilo je slično stanje i u zemljama okruženja (tada federalnim jedinicama zajedničke države) - posebno u Srbiji i Hrvatskoj, što je svakako bio rezultat centralizacije arhivske djelatnosti na nivou države (eks Jugoslavije), a što se manifestiralo kroz jedinstvene pravne propise i prilično ujednačenu arhivsku teoriju i praksu. Od tada, tj. od donošenja propisa na razini federalnih jedinica složene jugoslavenske federacije, započinje proces decentralizacije arhivske djelatnosti, tako da nosioci edukacijskih programa postaju republički (matični) arhivi i republička arhivistička udruženja. U Bosni i Hercegovini, kao i u ostalim federalnim jedinica-ma, počinju se održavati manje-više redovna godišnja arhivska savjetovanja na kojima sudjeluju arhi-visti sa šireg državnog prostora. Uz održavanje saveznih arhivskih savjetovanja, u organizaciji saveznog udruženja arhivista i Arhiva Jugoslavije, takva forma edukacije imala je utjecaja na sticanje novih znanja i na njihovo miješanje i ujednačavanje na cijelom državnom prostoru2.
U okolnostima nastale decentralizacije arhivske djelatnosti, koja se organizira na nivou republika kao federalnih administrativnih djelova složene države, pojavila se potreba organiziranja edukacije arhivista putem republičkih savjetovanja, čime je došla do izražaja osobenost potreba za stručnim znanjima, što je omogucilo nekim arhivskim službama da se izdvoje iz tog frontalnog pristupa eduka-ciii i da profiliraju edukativna znanja u širem smislu riječi. Takav je pristup imala arhivska služba Slovenije, u okviru koje su od 1979. godine organizirana godišnja savjetovanja posvečena tehničkim pitanjima arhivske djelatnosti (organizatori Pokrajinski arhiv Maribor i Arhivsko društvo Slovenije), coja su vremenom mijenjala sadržaje rada i analogno tome i nazive, da bi 1992. godine iz Arhivskog centra za stručno-tehnička pitanja u arhivima nastao Medunarodni institut arhivskih znanosti u Mariboru, koji i danas, više od dvije decenije, uspješno funkcionira3.
Od 2002. godine organizaciju edukativnog arhivskog savjetovanja pod nazivom "Tehnični in vsebinski problemi klasičnega in elektronskega arhiviranja" provodi Pokrajinski arhiv Maribor, dok se više znanstvena komponenta djelatnosti prenosi na Institut koji se osamostaljuje i potom postaje članica Univerziteta. Ovo je osoben primjer kako se edukacija arhivista odvijala postepeno - od početnog frontalnog pristupa koji provode arhivi i arhivska udruženja, pa do izdiferenciranog znanst-venog educiranja pod okriljem Instituta kao naučne institucije.
U osnovi na osoben način, mada istovremeno i u mnogo čemu sličan slovenačkom arhivističkom edukativnom modelu, nastajao je i razvijao se edukativni model arhivista i arhivara Bosne i Hercegovine. Ono što je za slovenačke arhiviste značio Arhivski centar za stručna i tehnička pitanja i savjeto-vanje "Suvremeni arhivi", to je za bosanskohercegovačke arhiviste bio i ostao Projekat "Arhivska praska". Bilo bi realno očekivati da isti preraste u neki nukleus znanstvene bosanskohercegovačke arhivističke institucije.
2 Nastanak i ciljevi Projekta "Arhivska praska"
Edukacija arhivista i drugih arhivskih djelatnika Bosne i Hercegovine, odvijala se sporadično sve do početka osamdesetih godina prošloga stoljeca, uglavnom putem povremenih republičkih arhivskih savjetovanja na kojima su najčešče učestvovali arhivisti a znatno manje arhivski tehničari i arhivari iz registratura. Relativno mali broj bosanskohercegovačkih arhivista učestvovao je i na saveznim (jugosla-venskim) arhivskim savjetovanjima i na savjetovanjima održavanim u ostalim republikama eks Jugoslavije. Jedan broj kadrovski popunjenijih regionalnih arhiva je takoder organizirao povremena savjetovanja za registrature sa područja svoga teritorijalnog djelovanja. Ovakav ad-hoc sistem edukacije na
2.	Prilozi sa bosanskohercegovačkih arhivističkih savjetovanja objavljivani su u arhivističkom časopisu "Glasnik arhiva i Društva arhivskih radnika Bosne i Hercegovine", a prilozi sa saveznih savjetovanja u časopisu "Arhivist". Sve federalne jedinice su takoder izdavale svoje arhivske časopise.
3.	Sve je počelo juna 1979. godine kada je u Mariboru održano prvo savjetovanje posvečeno rješavanju arhivskih tehničkih pitanja, koje je na trečem savjetovanju 1981. godine promijenilo naziv u "Savjetovanje o stručnim i tehničkim pitanjima". Od 1983. do 2002. ovo savjetovanje je održavano pod nazivom "Suvremeni arhivi - savjetovanje o stručnim i tehničkim pitanjima u arhivima", čiji su suorganizatori od 1990. prestali biti Savez arhivskih društava i Arhivsko društvo Slovenije, tako da je daljnje poslove organizacije vodio Arhivski centar za stručno-tehnička pitanja formiran 1986. godine kao or-ganizaciona jedinica Pokrajinskog arhiva Maribor (vidi Semlič Rajh, 2011, str. 104-108). Ovdje je neophodno istači konstruktivnu ulogu dr. sc. Petera Pavela Klasinca, dugogodišnjeg direktora Pokrajinskog arhiva Maribor, i tima arhivista medu kojima dr. sc. Miroslava Novaka, mr. sc. Zdenke Semlič Rajh, Marjana Gerdeja i dr., koji su dali nemjerljiv orga-nizacioni, stručni i naučni doprinos unapredenju arhivske teorije i prakse a time i edukaciji arhivista ne samo sa područja Slovenije več i sa šireg prostora Balkana i Evrope, pa i svijeta.
Azem KOŽAR: Doprinos projekta "Arhivska praksa" edukaciji arhivista u Bosni i Hercegovini i okruženju,
175-183
tri razine: savezna savjetovanja, republička savjetovanja i savjetovanja na nivou pojedinih regionalnih arhiva, od početka osamdesetih godina prošloga stoljeca je ušao u nešto organiziraniju fazu, a na način da su sva tri nivoa edukacije putem arhivskih savjetovanja uglavnom prerasla u ustaljene manje-više redovne edukacijske oblike. U takvim okolnostima krupne iskorake na planu intenzivnije i organizira-nije edukacije arhivista napravila je arhivska služba Slovenije i Pokrajinski arhiv Maribor (kako je to naprijed naznačeno), dok je u Bosni i Hercegovini postao prepoznatljiv doprinos Regionalnog istorij-skog arhiva Tuzla, koji se na kraju uobličio u poseban edukacijski i stručno-naučni projekat pod nazivom "Arhivska praska" (Kožar, 2005, str. 56-58).
Naime, permanentno stručno stasavanje arhivske djelatnosti Bosne i Hercegovine rezultiralo je održavanjem godišnjih, dobro pripremljenih i stručno-edukacijski osmišljenih arhivskih skupova. Počev od 1983. godine održavana su redovna godišnja arhivska savjetovanja, tako da ih je do kraja 1991. godine održano devet: u Laktašima, Foči, Vlašicu, Foči, Tuzli, Bihacu, Bjelašnici, Teslicu i na Igmanu. Aktivno učešce u radu tih savjetovanja imali su arhivisti Arhiva Tuzla. U tom istom razdoblju Arhiv Tuzla je intenzivirao kontinuiran stručno-arhivistički rad sa registraturama, izmedu ostalog i održavanjem godišnjih savjetovanja za registrature sa područja svoje teritorijalne nadležnosti (područje 19 opcina sjeveroistočne Bosne), koja su po svom sadržaju, aktuelnosti tema, renomeu predavača, broju učesnika i sl. znatno prevazilazila edukacijski nivo arhivara. Po svojim dometima posebno su do ratnog konflikta 1992. godine prepoznatljiva tri takva savjetovanja: 1986., 1987. i 1991. godine. Na njima je učestvovalo i do 500 učesnika, a predavači su bili renomirani arhivisti iz Bosne i Hercegovine i okruženja. U tom razdoblju Arhiv Tuzla je bio suorganizator i domacin jugoslavenskog arhivskog savjetovanja, održanog 1987. godine u Tuzli na temu "Zaštita arhivske grade u slučaju rata i neposredne ratne opasnosti". Ovo savjetovanje je medu arhivistima ocijenjeno kao jedno od najuspješnijih stručnih arhivskih skupova. Ono je takoder pokazalo da je Arhiv Tuzla zrela arhivska ustanova, sposobna da se nosi sa stručnim izazovima naglog napretka informacionih tehnologija i njihovog odraza na arhivsku djelatnost (Kožar, 2005, str. 58-60, Šabotic, 2012, str. 9-11).
Ratni konflikt od 1992. do 1995. godine donio je nova iskušenja i za arhivsku djelatnost. Arhivi su se našli na područjima pod kontrolom različitih oružanih formacija. Matična ^nkcija Arhiva Bosne i Hercegovine i koordinirajuca funkcija Društva arhivskih radnika Bosne i Hercegovine svedene su na ograničen broj arhiva i teritorija pod kontrolom Armije Bosne i Hercegovine. Akcenat je dat na zaštiti arhivske grade (u arhivima i registraturama), dok se o nekoj prijeratnoj formi rada na edukaciji i sl. nije moglo ni razmišljati4. I u takvim okolnostima Arhiv Tuzla je iznalazio mogucnosti edukacije arhivara putem održavanja opcinskih arhivskih savjetovanja, ponajviše opredijeljenih na ažuriranju pitanja zaštite registraturne i arhivske grade. Tako je 20. 12. 1994. godine, u povodu 40 godina po-stojanja, organizirao uspješno okružno savjetovanje u suterenu Narodne i univerzitetske biblioteke Tuzla, koje je dalo retrospektivu aktivnosti i potvrdilo rezultate djelovanja na zaštiti arhivske grade u ratnim okolnostima5.
Nakon rata arhivisti Arhiva Tuzla aktivno su se uključili u obnovu arhivske službe Bosne i Hercegovine. U organizaciji obnovljenog Društva arhivskih radnika Bosne i Hercegovine (predsjednik i sekretar Društva su bili arhivisti iz Arhiva Tuzla), organizirano je i uspješno održano 1996. godine Prvo poslijeratno savjetovanje arhivskih radnika Bosne i Hercegovine, u Zlaci kod Banovica nedaleko od Tuzle. Bio je to prvi stručni skup za cijeli prostor Bosne i Hercegovine, održan u ratom podijelje-nom bosanskohercegovačkom društvu. Posljedice političkih i nacionalnih podjela su bile prepoznatlji-ve ali nisu bitnije utjecale na rad ovoga skupa arhivista. I naredno Drugo poslijeratno savjetovanje bosanskohercegovačkih arhivista održano je 1998. godine u Jablanici uz aktivno učešce arhivista Arhiva Tuzla6. Pod pokroviteljstvom Vijeca Evrope, a u organizaciji Arhiva Bosne i Hercegovine i Arhiva
4.	Više o radu arhivske službe i arhiva Bosne i Hercegovine u ratnim okolnostima vidi radove Matka Kovačevica, Slobo-dana Kristica, Šabana Zahirovica, Azema Kožara, Seade Hadžimehmedovic i drugih arhivista, objavljene u Glasnku arhiva i DAR BiH, br.32 i 33; Sarajevo, 1993. -1995.
5.	Štampani materijal sa ovog savjetovanja, koji sadrži izlaganja predavača i aktuelne arhivske propise, nalazi se u Arhivu Tuzlanskog kantona.
6.	I nakon početka zvanične realizacije Projekta "Arhivska praska" 1998. godine, arhivisti Arhiva Tuzla su rukovodili radom Društva arhivskih radnika BiH (reizabrani 1996. na Prvom savjetovanju). Izmedu ostaloga održano je Trece poslijeratno savjetovanje u Bihacu 1999. godine, Četvrto u Olovu 2001., te Peto u Bihacu 2002. godine. Radovi sa ovih savjetovanja objavljeni su u Glasniku arhiva i DAR BiH, broj 34 (1997), 35 (2001) i 36 (2004). Arhiv Tuzla je poseban doprinos dao u pripremi i štampanju brojeva 35 i 36 Glasnika.
Azem KOŽAR: Doprinos projekta "Arhivska praksa" edukaciji arhivista u Bosni i Hercegovini i okruženju,
175-183
Tuzla, u Tuzli ie 1. 7. 1997. godine održano savjetovanje o zaštiti arhivske grade u nastajanju, što je, pokazalo se to kasnije, polučilo značajne efekte (Kovačevic, 2000, str. 183-186).
Naprijed naznačene činjenice potvrduju konstataciju da je Arhiv Tuzla bio važan koordinirajuci i stručni faktor u organizaciji i realizaciji edukativnih i drugih skupova arhivista i arhivara na području Bosne i Hercegovine i posebno na području Tuzlanskog kantona. Analizom učešca arhivista ovoga Arhiva na medunarodnim skupovima u ovom razdoblju (od 1984. do 1998.) dolazi se do činjenica koje idu u prilog konstataciji da je njihov stručni doprinos primjetan i na toj razini. Sve to, kao i više drugih okolnosti tada aktuelne bosanskohercegovačke stvarnosti (više vidi u Šabotic, 2012, str. 9), dovoljno jasno govore o osposobljenosti Arhiva Tuzla da 1998. godine započne sa realizacijom novoga arhivističkoga projekta, kakav je Projekat "Arhivska praska".
Pokretači, nosioci i realizatori ovoga projekta su Arhiv Tuzla i Društvo arhivskih zaposlenika -Ogranak Tuzla (koje je 2002. godine registrirano kao Društvo arhivskih zaposlenika Tuzlanskog kantona). Projekat je nastao kao rezultat hrabre odluke i velikog entuzijazma malobrojne grupe arhivista Arhiva, u jednom prelomnom periodu u razvoju arhivske djelatnosti Bosne i Hercegovine, kada je postalo očigledno da je raskorak izmedu društvenih potreba s jedne, i mogucnosti arhivske struke s druge strane, postao ogroman, te da je neminovno iznalaziti nova rješenja u traganju za približavanjem stručnih mogucnosti društvenim potrebama. Pokretači Projekta su, osmišljavajuci njegovu ulogu, ciljeve i zadatke, na samom početku konstatovali :"Medutim, cijeneci svu ozbiljnost trenutka u kojem se kao struka nalazimo, procijenili smo da treba uložiti dodatne napore da se stanje ukupne brige o arhivskoj gradi, kao primarnom historijskom izvoru, popravi i unaprijedi. Cijenimo da je to mogucno, izmedu ostaloga, održavanjem dobro pripremljenoga temeljnog savjetovanja jednom godišnje - i to svake godine, (...) te pokretanjem posebnoga časopisa čiji sadržaj čine prilozi podnijeti na Savjetovan-ju, ali i drugi koji se tiču arhivistike i srodnih naučnih disciplina" (Arhivska praksa, št. 2, 1999, str. 159-160).
Bilo je to zaokruživanje svega onoga što je i do tada prakticirano, ali i dugoročno osmišljavanje sistematskog rada na svim pitanjima arhivske teorije i prakse na području Bosne i Hercegovine. To je značilo profiliranje jasne vizije razvoja i unapredenja arhivske struke i nauke, čemu je posebno trebao da doprinese medunarodni karakter Projekta, tako da se putem medunarodnog savjetovanja i stručnog časopisa arhivska znanja miješaju i prelivaju iz arhivistički razvijenijih sredina u tranzicijsko balkansko područje. Takvo opredjeljenje (vizija) imalo je, pokazalo se to u minulom razdoblju od 16 godina, puni smisao i ogroman značaj.
Azem KOŽAR: Doprinos projekta "Arhivska praksa" edukaciji arhivista u Bosni i Hercegovini i okruženju,
175-183
Slika 1: Učesnici savjetovanja "Arhivska praska" 2008. (Hotel "Tuzla" u Tuzli)
3 Edukatlvnl značaj Projekta "Arhivska praska"
Projekat "Arhivska praska" je, kako je več naglašeno, na samom početku fokusiran na dva glavna sadržaja: godišnje arhivsko savjetovanje i časopis (godišnjak) "Arhivska praska"7. Ovakav pristup je permanentno primjenjivan od početka, tj. od 1998. godine, kada je održano savjetovanje (jedanaesto po redu, što znači da je ovaj Projekat značio nastavak dotadašnjih ad-hoc aktivnosti na planu edukacije) i štampan prvi broj Časopisa, pa sve do zaključno sa 2013. godinom, kada je takoder održano savjetovanje ( dvadeset i šesto po redu) i štampan 16. broj ovoga časopisa8.
Arhivsko savjetovanje je prema Projektu zamišljeno kao medunarodno savjetovanje stručno-naučne naravi. Svake godine su pripremane i kandidovane odredene teme, i to najčešče jedna posebna i jedna opča tema. Posebna tema je odredivana prema važnosti problematike na koju se odnosi, tako da su na nekim savjetovanjima tretirane i po dvije posebne teme, a opča tema je gotovo permanentno podvodena pod pojam "Aktuelna pitanja arhivske teorije i prakse". Priprema prijedloga tema je prola-zila kroz stručnu analizu na stručnim raspravama vodenim u okviru stručnih tijela Arhiva i Društva, da bi se potom izučen i obrazložen prijedlog našao pred Organizacionim odborom savjetovanja, a radi donošenja konačne odluke. Nakon toga realizacija savjetovanja se odvijala u koordinaciji Organizacio-nog odbora, dok su nosioci poslova neminovno bili zaposlenici Arhiva i članovi Društva. Na pripremi priloga (isčitavanje i komunikacija sa autorima, ocjena valjanosti, recenzije i sl.) za objavljivanje u Časopisu uglavnom je angažirana Redakcija na čelu sa glavnim i odgovornim urednikom (od osmog broja Časopis ima urednika i odgovornog urednika).
prati savjetovanje, jivani u časopisu.
posebno u Kasnije se,
Ovakvom organizacijom poslova dobilo se to da časopis u cjelosti početnoj fazi realizacije kada su svi prilozi prispjeli za savjetovanje objav medutim, moralo odustati od takve prakse, jer je broj prispjelih radova bio znatno veči od mogučnosti (i potreba) za njihovim objavljivanjem, tako da su neki autori izlagali na savjetovanju ali njihovi rado-vi nisu objavljeni u časopisu. Pošto je časopis struktuiran tako da donosi sadržaje koji se ne odvijaju na
7.	Časopis je kategorisan kao arhivistički - UDK 930.25, indeksacija ISSN- 15-12-5491.
8.	Za 2014. godinu je takoder zakazano održavanje savjetovanja krajem septembra, a u toku su organizacione i redakcijske pripreme za pripremu i štampanje narednog ( 17.) broja časopisa "Arhivska praska".
Azem KOŽAR: Doprinos projekta "Arhivska praksa" edukaciji arhivista u Bosni i Hercegovini i okruženju,
175-183
savjetovanju, a to su rubrike "Iz drugih časopisa", "Grada"9, "Prikazi i ocjene", "Izvještaji" i sl., na ovaj način su se savjetovanje i časopis medusobno dopunjavali, tako da su učesnici savjetovanja dobijali široku edukativnu strukturu znanja, koju su kasnije mogli analizirati i izučavati i tako bogatiti svoja posebna i opca stručno-naučna saznanja.Tako je ovaj projekat dobijao na težini, pored tih nezaobilaz-nih ličnih kontakata i razmjene iskustava u toku dvodnevnoga savjetovanja, učesnici su nosili sa sobom časopise kao neku vrstu priručnika za dalji rad. Time je osiguravana trajnost znanja plasiranih u okviru jednog ili oba sadržaja ovoga projekta.
Izlaganja učesnika savjetovanja objavljivana su u prvoj i najvažnijoj rubrici časopisa pod nazivom "Arhivistika i arhivska služba". U njoj je u do sada štampanih 16 brojeva časopisa "Arhivska praska", u razdoblju od 1998. do zaključno sa 2013. godinom, objavljeno ukupno 430 članaka, dok su u svim drugim rubrikama objavljena 252 rada (članci - u rubrikama "Iz drugih časopisa" i "Grada", potom prikazi, izvještaji i sl.), ukupno 682 priloga na cca 6.500 stranica teksta. Sudeci prema broju ukupno objavljenih priloga, prilozi sa savjetovanja čine oko 2/3 svih objavljenih radova, dok po broju stranica prilozi sa savjetovanja čine oko 3/4 u časopisu objavljenoga teksta.
Stručno-naučne priloge objavljivali su i u radu savjetovanja učestvovali eminentni arhivisti iz 18 evropskih zemalja, njih 251. Najveci broj od 682 priloga objavili su arhivisti iz Bosne i Hercegovine 414, tj. 60%, potom iz Slovenije 95, Hrvatske 70, Srbije 56, Crne Gore 15, Austrije 9, Kosova 6, Madarske 5, Makedonije 4, Italije 3, Albanije, Rusije, Slovačke i Švicarske po 2, te iz Turske, Ukrajine, Bjelorusije i Rumunije po 1 prilog. U početku su najvecu pomoc i podršku u realizaciji projekta pružili arhivisti Slovenije i Austrije, potom iz Hrvatske i Crne Gore, dok su u posljednje vrijeme sve brojniji i aktivniji arhivisti iz Srbije. Najveci broj arhivista potiče iz zemalja u tranziciji, iz svih zemalja eks Jugoslavije, ali je značajno učešce i arhivista iz razvijenih zemalja Evrope, kojima su dostupna i pri-mjenljiva savremena informatičko-arhivistička znanja i trendovi, što čini dodatan kvalitet ovoga projekta.
Medu bosanskohercegovačkim arhivistima, najzastupljeniji su arhivisti iz Arhiva Tuzlanskog kantona, što je i logično jer je Arhiv organizator i nosilac ovoga projekta. Medutim, projekat je solidno prihvacen i od strane arhivista iz drugih bosanskohercegovačkih arhiva, što ga istovremeno čini i bosanskohercegovačkim projektom.
Kada se imaju u vidu učesnici ovoga projekta, iz Bosne i Hercegovine i šireg okruženja, onda se on realno doima kao regionalni arhivistički projekat, zamišljen i realiziran sinergijskim djelovanjem arhivista sa šireg prostora jugoistočne Evrope. Ovim se eliminira relativna zatvorenost struke u administrativne (državne) okvire, i osigurava protok arhivističkog znanja na znatno širem prostoru. Time se, razumljivo, značajno podiže obim i kvaitet arhivističkog znanja, stručna znanja se sve više približavaju razini naučnih znanja koja su jednako važna za sve sudionike arhivstičkog posla širom svijeta. Na taj način, postupno, ovaj projekat sve više zadobija planetarne vrijednosti.
9. Rubrika "Grada" uvedena je od broja 8. časopisa, a u njoj je do sada objavljeno 56 historiografskih i arhivističkih radova.
Azem KOŽAR: Doprinos projekta "Arhivska praksa" edukaciji arhivista u Bosni i Hercegovini i okruženju,
175-183
Slika 2: Prvi i šesnaesti brej časopisa "Arhivska praska"
Na edukativnu stranu ovoga projekta bitno utiče i prisustvo ogromnog broja zainteresiranih arhivista i arhivara. Naime, projekat je i struktuiran tako da educira jedne i druge. Zbog toga je, od samog početka, evidentno konstantno masovno prisustvo pored arhivista i velikog broja arhivara (tj. zaposlenika na poslovima registraturnog poslovanja registratura). Arhivari čine oko 3/4 učesnika savje-tovanja10, a jedan broi njih uzeo je učešca i u pripremi priloga, mada je još uvijek nedovoljan njihov angažman na ovom planu, što je jedna od manjkavosti savjetovanja i uopce cijelog projekta. Medutim, kadrovsko stanje u registraturama, kao i u arhivima, nije moguce popraviti i bitnije unaprijediti u kracem vremenskom intervalu. Za to je potreban osmišljen sistem obrazovanja i edukacije arhivskih djelatnika, a to je ono što državne strukture vlasti treba da uvide, potom utvrde i na kraju provedu u djelo. Arhivska struka u svemu tome treba da bude animator i kreator stručnih i izučenih rješenja.
Ukupna edukativna analiza projekta "Arhivska praska" ne bi bila cjelovita bez ukazivanja, pored savjetovanja, i na edukativni značaj časopisa. Naime, časopis se štampa u 500 primjeraka i razmjenjuje se na "više od 80 adresa, u 37 država Evrope i svijeta"11. Osim toga od značaja je dostupnost tekstova na stranim jezicima prevodenjem na bosanski/srpski/hrvatski jezik, te prevodenjem abstrakta i/ili zaključaka na engleski (u nekim brojevima i na njemački) jezik. Stručne, naučne, edukativne i druge domete časopisa treba posmatrati i sa aspekta koriščenja od strane autora priloga u drugim arhivskim publikacijama. lako ne postoje cjelovite evidencije o tome, opčepoznato je da su radovi iz "Arhivske prakse" često citirani u prilozima koji su objavljeni u arhivskim časopisima i zbornicima radova, kakvi su Atlanti, Sodobni arhivi, Tehnični in vsebinski problemi klasičnega in elektronskega arhiviranja, Arhivski anali, Arhivski vjesnik, Glasnik arhiva i AUBiH itd.
10.	Prema procjenama organizatora savjetovanja "Arhivska praska" svake godine je savjetovanju prisutno od 200 do 300 učenika, tako da na arhiviste otpada 50 do 75 učesnika a na arhivare 150 do 225 učesnika. Ako podemo od pretpostavke da se svake godine promijeni oko jedne polovine učesnika, onda se dolazi do podataka da je na minulih 16 savjetovanja učestvovalo cca 400 do 600 arhivista, odnosno cca 1.200 do 1.800 arhivara, što su impozantne edukativne razmjere sa-vjetovanja kao dijela ovoga projekta.
11.	I. Šabotič, Arhivska praksa, 13.
Azem KOŽAR: Doprinos projekta "Arhivska praksa" edukaciji arhivista u Bosni i Hercegovini i okruženju,
175-183
4 Zaključek
Projekat "Arhivska praska" je najznačajniji i najproduktivniji arhivistički projekat u Bosni i Hercegovini, koji po svojim stručno-naučnim i edukacijskim dimenzijama prevazilazi državne okvire i doprinosi edukaciji arhivista šireg okruženja. Njegovo relativno dugo trajanje, od 1998. godine, uspješno održavanje i konstantno napredovanje, realna su potvrda njegove učinkovitosti.
U minulih 16 godina u okviru ovoga projekta održano je 16 savjetovanja i izdato 16 brojeva istoimenog časopisa. Na godišnjim savjetovanjima je učestvovalo u prosjeku 200 do 300 arhivista i arhivara iz Bosne i Hercegovine i još 17 zemalja šireg okruženja, podnijeta su 430 priloga, od čega oko 1/3 od strane arhivista sa šireg prostora jugoistočne Evrope. U godišnjim brojevima časopisa objavljena su 682 priloga, medu kojima je značajan broj iz zemalja okruženja, na cca 6.500 stranica teksta u tiražu od 500 primjeraka po svakom broju.
Projekat je doprinio podizanju nivoa arhivskog znanja, otvorio mnoge tabu teme medu arhivi-stima, doprinio profesionalizaciji i afirmaciji arhivskoga posla, fluktuaciji i miješanju arhivskog znanja na prostoru jugoistočne Evrope i šire, te je, što je za predmet ovoga priloga posebno važno, dao veliki doprinios edukaciji arhivista i arhivara na širem prostoru. Svi sudionici ovoga projekta, naročito orga-nizatori i nosioci projekta, zaslužuju zahvalnost i podršku cijele arhivističke zajednice, da bi se dobra praksa mogla još više unapredivati.
Literatura
Anic, Š., Klaic, N., Domovic, Ž. (2002). Rječnik stranih riječi. Tudice,posudenice, izrazi, kratice i fraze, str. 339. Zagreb: SANI-PLUS
Kovačevic, M. (2000). Obnova arhivske službe Bosne i Hercegovine. U: Glasnik arhiva i DAR biH, broj 35, str. 183-186. Sarajevo
Kožar, A. (2005). Pedeset godina Arhiva u Tuzli. U: pedeset god^ina Arhiva u tuzli (1954.-2004.), str. 56-60. Tuzla: Arhiv Tuzlanskog kantona
Semlič ma
nlič Rajh, Z. (2011). Sudjelovanje prof. ddr. Azema Kožara na slovenskim stručnim i znanstvenim skupovi-. U: pedagoški i naučni rad prof. ddr. Azema kožara, str. 104-108. Tuzla: Arhiv Tuzlanskog kantona
Šabotic, I. (2012). Časopis Arhivska praksa (1998.-2012.) - doprinos razvoju arhivske djelatnosti u Bosni i Hercegovini- (u povodu petnaest godina izlaženja), str. 9-11. Tuzla: Arhiv Tuzlanskog kantona
Uvodno izlaganja na Savjetovanju "Arhivska praksa 98" (1999). U: Arhivska praksa, broj 2, 1999, str. 159-160. Tuzla: Arhiv Tuzlanskog kantona
summa^ry
The project "Archival Practice" is the most important and most productive archival project in Bosnia and Herzegovina, which goes for its professional scientific and educational dimensions beyond national frameworks and contributes to the education of archivists in wider area. Its relatively long in duration, since 1998. Successful maintenance and continuous improvement is the real confirmation of its effectiveness. As of the 2013 sixteen international archival conferences were held and 16 issues of the journal "Archival Practice" were published. ^e annual meetings were attended by an average of 200 to 300 archivists and registry workers from Bosnia and Herzegovina and 17 other countries; 430 contributions were filed of which about one third by archivists from the wider region of Southeastern Europe. The journal published 682 contributions, including a significant number from neighboring countries in approximately 6500 pages of text in a circulation of 500 copies of each issue. ^e project has contributed to the raising of the level of archival knowledge, opened many taboo topics among archivists, contributed to the professionalisation and recognition of archival work, fluctuation and mixing archival knowledge in Southeastern Europe and beyond and gave, which is particularly important, major contribution to education of archivists. All participants in this project, especially the organizers and holders of the project, deserve appreciation and support of the entire archival community, so that this good practice could be further improved.
Typology: 1.02 Review article Submitting date: 06.01.2014 Acceptance date: 07.02.2014