Stališče socifalističnega uči- teljstva v Srbiji k načrtu no- vega šolskega zakona. (Članek Drag. Slavkoviča — »Učiteljska Borba" štev. 6. in 7., Kragujevac 1920.) (Konec). Država in šola. Država, dakle, odbacuje od sebe istinsko staranje o skoli, jer je to za nju pitanje od sekundarnog i manjeg značaja. Ona se prima samo mačijskog protektorata, koliko tek da se vidi, da to pastorče — narodna prosveta — ima svoga pravnog stradaoca, koji vodi brigu o njemu u koliko je to najnužnije staraocu, i u koliko postoji legitimna želja, da to pastorče služi striktno interesima gospodareče manjine. Jer, današn.joj tehnici ili ma kojoj privrednoj grani potreban je pismen radnik ili pravno biče koje če moči primati na sebe obaveze i biti subordinirano ovima. Komilikovanost buržoaskih pravnih odnosa i priroda akcije radne snage u društvu privatne svojine potrebuje ne samo pismen, več i elemenat sa najneophodnijim saznanjem prirode i društva. Sa ovih razloga, koji interesuju kapital, kao pokretačku silu prvoga reda u današnjim društveniin odnosima, i postoji narodna škola i on joj dopušta onoliki i onakav život, kakav odgovara njegovim željama i interesima. Militarizem in šola. Čudo, da n. pr. budžet ministarstva vojnog od 562 * 2 milijona nije zamenjen prosvetnim budžetom, koji nije čak ni deseti deo prvoga i obratno? Nije, iz prostoga razloga, što je prvi oslonac vladavine društvene mašine, a prava i snažna pro sveta bila bi največja opasnost za ovu i ovakvu vladavinu. U kulturnim zemljama i potrebe ovog današnjeg društvenog pokretača su raznovrsnije, veče i više, pa prirodno i prosveta u opšte i osnovna škola napose, stoje mnogo bolje nego u nas. U kulturnom svetu se zna, da sa razvitkom prosvečenosti i kulture raste i produktivnost ljudskoga rada, pa logieno i školska politika se saobražava u koliko to dopušta klasni interes vladajučih, duhu vremena i potreba. Kod nas prosvetna politika liči na ustajalu žabokrečinom pokrivenu baru. I novi projekat Zakon o Narodnim Školama ostavio je nepovrečenu skramu ove baruitine. Ovo je istina. Od 70.—80. godina na ovamo, školski život predstavlja potpuno stagnaciju. Škola je i tada bila više izrai: narodne težnje, nego vlasničke uvičavnosti. Tada su se oni mogli još i izgovaravati raznim izgovorima, ali danas kada zavarovanje i obmane ne mogu biti odgovor na opravdane zahteve pokrenute samira prilikama i životom, koji se iz osnova izmenio, danas oni ciničnije nego i pre izjavljuju prečutno, preko pojedinih članova zakonskog projekta, koji au ostali isti, da ne misle menjati toi svoje vladavine i idu još jedan korak dalje — u otvoreno reakcionarstvo. Dok je pre rata budžet Min. Prosvete u sravnjenju sa budžetom Min. Vojnog bio u srazmeri kao učitelj prema pukovniku ili 1 : 9, dotle se danas mogu jedva i porediti. Izdatki za šolstvo in vojafitvo. Dopustite mi, da ovo izrazim u ciframa. To je potrebno da bi videli, zašto narodna škola ostaje i dalje pepeluga i čisto ce ostati sve dotle, dok mi nesvesni robovi, De postanemo slobodni i močni radnici. Projekat državnog budžeta za 1919 do 1920. godine predvidja ukupne rashode u sumi od: Din. 1.293,435.520i 1.060,150.779 kruna. Od ovoga na Ministarstvo Vojno dolazi: 562,486.501-51 din. a na Min. Prosvete 23,414.001-85 din. i 49,445.052 krune. Vojni budžet, dakle bez malo guta polovino državnog budžeta predvidjenog u dinarima a prosvetni je 12 puta manji od njega. Šolska politika in naše organizacije. Evo zašto čemo uvek biti žrtva, jer militaristička hidra guta iz daaa u dan sve snažnije životnu snagu produktivnog naroda, dok jednoga dana ne proguta i prosvetu odnosno budžet prosvetni i tada če se po mističkoj prognozi zacariti potpun mrak i carstvu parazita neče biti kraja... Ostanemo li samo mi, učitelji, slepa orudja u rukama njihovim, i budeino li i dalje odgajivači i vaspitaei sirovog živog mesa, na kome zasniva svoj opstanak ovaj parazitski red, još mnogu i innogu gorku cašu žuči čemo ispiti i mi i ovaj napačeni narod. Jer militarizmu je potreban rat, kao što je naina nužan mir. Rat to je raison d' etre militarizma. I ako mi želimo da oslobodimo i školu i sebe od ovoga mizernog vegetiranja, onda dole masku! Stresimo sa sebe i poslednji ostatak zastarelog i postarajmo se, da svoj duhovni horizonat raširimo do verovatne mogučnosti i shvatamo jedared svoj položaj onakvim kakav je on u stvari. Prestanimo da tretiramo sebe kao činovničke vlasničke, več tretirajmo se samo kao prosvetni i kulturni radnici, iskupimo se i organizujmo se svi u jednu organizaciju ali ne u organizaciju kao što je BUčiteljsko udruženje", več u borbenu sindikalnu organizaciju kao sestavni deo Centralnog Sindikalnog Veča Jugoslavije po ugledu na francuske učitelje i druge prosvetne radnike pa čemo tek onda moči, nametnuti naše zahteve našim gospodarima. PoslabSanje naših pravnih pravic. Od istog značaja i važnosti je i jedna nova negativna izmena u ovom zakonskom projektu. Na ime, clanom 35. skresavaju se dojakošnja prava učitelja, i ovim elanom on gubi jedno od najvažnijih svojih tekovina — pravo da može konkurisati za stalno mesto druge godine službe. Čl. 35. izmedju ostaloga veli: BNa stečaj se mogu javiti samo oni ucitelji, koji imaju 5 godina službe kao redovni učitelji." Znači za punih 7 godina jedan učitelj ue može imati tu jednu beneficiju učiteljskog »blagostanja" — stalnost! Jer prema čl. 29. 30. 31. i 32. redovnim se učiteljetn postaje tek po položenom praktičnom učiteljskom ispitu, a pravo na polaganje ovoga ispita stiče se tek posle 2. godine uspeinog rada u skoli, kako se to stilistički kiti u projektu. Stali&če k izenačenju z ostalim državnim uradništvom. U mesto da korakamo u napred u pozitivnom smislu u pogledu uredjenja školskog i učiteljskog stanja, mi se vračamo unazad. Ono što su kao neku vrstu Bblagodarnostiu filisterske morali dali zakonom od 1904. god. to u 1919. god. i na račun izjednačavanja plata sa ostalim činovnicima primenili su onu narodnu: ,Desnom dajem a levom uzimam". Šta se htelo ovim članom? Da se svima mladjim učiteljima, koji poknšaju da ne misle i ne rade onako kako je to Ministarstvo Prosvete predvidelo, oduzme na mab mogučnost takvoga rada time što če po sili ovog zakou. člana moči da odmah osete željeznu pesnicu njihovu i da svi budu slati od Pontija do Pilata: od Pitomog Podrinja u Piškopeju, zatim na krajnju severnu tačku nove države, a odavle u Carevo Selo prema Bugarima. Eto to je smer onoga člana. On je atak na jedino pravo, koje je učitelj imao. On je sjajna potvrda reakcionarnog kursa prosvetne politike vladajučih. Ovira gestom se čak ni Ministarstvo Prosvete nije ustručavalo da nam pokaže koliko smo slabi, bedni, nemočni, jer smo istinski neorganizovani i prestavljamo samo buduči elemenat, da se i ono, u ovakvom vremenu može šegačiti sa nama i oduzimati nam po volji i iz svojih vlasničkih interesa, krvavu tekovinu od bez malo po stoleča, tekovinu znoja i muke učitelja parije. Za borbeno edinstveno organizacijo uciteljstva na sindikalnl podlagi. Prema svemu tome ja konstatujem: da se od strane merodavnih faktora nije poklanjalo ni raalo pažnje interesima škole, učitelja i naroda pri izradi ovog projekta zakonskog, vec se najdoslednije sprovodila težnja, da novi školski zakon bude samo administrativna akomodacija novom državnom obliku, odgovarajuči balans prema državnom budžetu i zgodan momenat da se sprovedu izvesne reakcijonarne težnje. Zato je imperativna dužnost svih učitelja-ca, da odmah na prvoj skupštini učiteljskoj stvore svoju sindikalnu borbenu organižaciju na mesto dosadanjeg učiteljskog udruženja, po ugledima na francuske prosvetne radnike koji su u drugoj polov-ini Septembra održali kongres na kome je više od 100.000 francuskih ucitelja prišlo u vidu jedne sindikalne organizacije konfederaciji Rada. Jer to je jedina put za uspešno i brzo oslobodjenje škole i učitelja iz idejnog i ekonomskog ropstva. Razjedinjeni prestavljamo samo tudje mašiee. Ujedinjeni na temeiju zajedniokih opštih interesa, bičemo sila, kojoj se neče moči i smeti vlasnici odupreti. Učiteljsko udrženje je bilo izraz skrusene molbe i vapaja. Nova organizacija treba da bude izraz odsečne volje i snage. Ali o ovoj vrlo važnoj temi drugi put. A dotle ne treba zaboraviti, da nas je novi zakonski projekat ostavio u istom položaju u kome smo bili i ranije i da put za ostvarenje naših i skolskih potreba vodi samo kroz borbu, a to znači kroz nužno pomeranje u levo u pogledu oblika i načina vodjenja ove borbe. Drugog izlaza nema.