KRALJEVINA JUGOSLAVIJA UPRAVA ZA ZAŠTITU KLASA 1 (1) PATENTNI SPIS BR. 15915 . !. Du Pojit de Njlin^urs & Company, WilminKton, Delaware, U. S. A. Poboljšanje u postupku za izdvajanje čvrstog materijala. Prijava od 25 maja 1938. Važi od 1 septembra 1939. Naznačeno pravo prvenstva od 25 maja 1937 (U. S. A.). INDUSTRISKE SVOJINE IZDAN 1 SEPTEMBRA 1940 Ovaj se pronalazak odnosi na izdvajanje materijala, a pronalazak je opisan naročito u primeni na ispiranje i klasifikaciju uglja, pri čemu se ugalj ispira radi izdvar jianja od šljake a isprani ugalj se razvrstava jednovremeno pri tom ispiranju. Pri razvrstavanju te vrste, pojavljuju se teškoće i to naročito u tome, što je baš najteži sloj uglja za klasificiranje bio onaj, koji se stvarao u protiv-strujnom vodenom sepa-ratoru, i koji je ometao pravilan rad, jer nije bilo moguće da se svaki „sloj” u se-paratoru tretira baš sa onom količinom vode, koja je najpogodnija za obavljanje izdvajanja, a međutim javljali su se mnogobrojni i različiti takvi slojevi. U crtežima, slika 1 prikazuje plan uređaja. Slika 2 prikazuje izgled s boka. Slika 3 prikazuje delimičan izgled jedne taložne ćelije. Slika 4 prikazuje poprečan presek ćelije po liniji 4—4 na slici 3. Slika 5 prikazuje podužni presek po liniji 5—5 i na uvećanoj razmeri, uzet po slici 1. Slika 6 prikazuje izgled gornjeg dela taložne ćelije. Slika 7 prikazuje izgled sa strane konstrukcije prikazane na slici 6. Slika 8 prikazuje presek po liniji 8—8 sa slike 6. Slika 9 prikazuje plan skupljajućeg rezervoara u koji se stavlja obrtna mešal'ica. Slike 10 i 11 daju izgled odozgo i sa strane naprave za preturanje pregrada. Slika 12 prikazuje presek jednog detalja, uzet po liniji 12—12 na slici 6. Presek se tiče jedne pre-livne pregrade. Slika 17 prikazuje izgled odozgo rešetkaste obrtne mešalice, sa per-foriranim sektorima koji se mogu prevrtati. Slika 18 prikazuje izgled preseka po li- niji 18—18 sa slike 17. Slika 25 prikazuje izgled razvijenog preseka uzetog po kružnoj liniji 25 na slici 6. Slika 27 prikazuje izvor sabijenog vazduha. Obraćajući se sada u bližem smislu na slike 5 i razvijeni presek na st. 25, naprava za izvođenje ovog postupka sastoji se od jednog cilindričnog rezervoara i bureta 1, čije je dno 2 snabdeveno sa ravno-merno raspoređenim ulaznim otvorima za vodu 3a do 3e i izlaznim otvorom 4. Na gornjem delu 5 predviđeni su kanali 6a do 6f (si. 6) poravnjati sa prostorom između jednog i drugog ulaska za vodu Mi između ulaska za vodu i izlaznog otvora 4, (si. 25) kako već slučaj bude bio. Podužno u rezervoaru ili buretu 1 (si. 5) smešten jedan dvodelni doboš ili rešetkasta mešatica 7 i 8, koja se sastoji od donje korpe 7 i gornje korpe 8 koje se svaka za sebe mogu obrtati. Svaka od njih ima pregrade 9 i 10 respektivno. Dno je načinjeno od perfo-riranih sektonnih ploča 11, koje su šarkom spojene sa pregradama 9 i normalno su u zatvorenom položaju, ali se mogu otvarati na određenom mestu iznad donjeg izlaznog otvora 4. Predviđen jedan dovodni kanal Mi kosa ravan 12. U stvari cela je konstrukcija izvedena tako, da pretstavlja jedan niz (u ovom slučaju u prstenastim slojevima) vodenih stubova, od kojih je svaki tačno određen zasebnim upustom za vodu, vertikalno pregrađenim Mi određenim prostorom 13 (slika 6) između jednog para izlaznih kanala, pri čemu makoji od tih sektornih prostora (između pregrada 9 spoljne korpe i pregrade 10 unutrašnje Din 60.— korpe) stoji u međusobnoj vertikalnoj vezi sa makojim od drugih takvih prostora i sa prostorom 13 i vodenim ulazom. Već prema razlici u jačini vodenog toka u raznim kolonama javljaće se razlike i u hidrauličnim uslovima u njima. Pri normalnom radu, vodeni tokovi su tako udešeni da oni po jačini rastu, pa prema tome i hidraulični uslovi postaju sve strožiji, iz jedne kolone do druge, u pravcu kretanja obrtnog doboša, počev od ulaza dovodne putanje 12 za materijal do izlaznog otvora 4. Obrtni elementi putuju neprestano u istom smeru, to jest, s desna na levo na slici 1, i s leva na desno na slici 25. U slučaju da je proporcija srazmerno „teškog” materijala, to jest materijala, koji treba da se izbaci kroz dno naprave, prilično mala, na primer slojevi škriljca u ug-Iju, spoljnja se korpa okreće brže nego unutrašnja i ova razlika u brzini zavisiće od radnih okolnosti, lako je na crtežima predvideno samo pet kolona, broj se može podesiti po potrebi, odnosno prema broju vrsta u koje se ugalj želi razdvajati. Šta više, iako je kolona, koja neposredno prima materijal, prikazana kao da je opremljena sa ulazom za vodu radi protiv-strujnog razdvajanja, može se u nekim slučajevima ovo upuštanje vode skoro potpuno zaustaviti, pošto je ova kolona sa prilično mirnim tokom, tako da se obavi obično (ali kratko) nepomućeno taloženje. Ipak, i ova se zona mora smatrati „kolonom”. Kada korpe 8 i 7 prolaze ispod prostora 13 (si. 6), koji je ustvari ulazno mesto materijala, prikupljaju uneti materijal i predaju ga na vodeno razvrstavanje, pri čemu se najlakše izdvojivi „lakši” materijal penje, dobijajući dovoljno brzine kretanja na gore (ili bar da stoji u suspenziji ako toka nema) i penju se ka vrhu, a najbrže izdvoji „teži” sastojci padaju na dno, dok se srednje teški, odnosno, mešoviti materijal sakuplja u zone u unutrašnjoj korpi. Isto tako, spoljnja korpa i pregrade iznad nje, načinjene od visećih radijalnih kanala, odgovaraju po položajima i visini položaju i debljini slojeva teškog i lakog materijala. Visina spoljnje korpe, unutrašnje korpe i poklopca ili gornjeg dela podešavaju se tako da se postigne željeno razvrstavanje materijala. (Izrazi „lakši”, „srednji” i ,,teži“upotrebljeni su samo da u-kažu na međusobni odnos samog materijala bilo u pogledu specifične težine, stvarne težine, veličine, oblika i tome slično, a nikako samo i jedino u pogledu stvarne specifične težine raznog tog materijala). U koliko se postupak nastavlja u koloni, pretpostavljajući neprekidan dovod materijala, u unutrašnjoj se korpi nakupi materijal ili „sloj” koji ometa pravilno obavljanje ispiranja i razdvajanja. U ovde opisanoj napravi sloj srednje teškog materijala i sloj teškog materijala sakupljaju se svaki u svojoj zoni, koja se kao takva može pomeriti u odnosu na onu drugu zonu i u odnosu na zonu sa lakšim materijalom. Prema tome, čim jedan od pomerljivih slojeva dostigne takvo stanje u pogledu izdvajanja, gustine ili tome slično, da bi se mnogo bolje mogao tretirati pod drugojačijim hidrauličnim okolnostima (to jest sa povećanim, vodenim tokom) nego što opstoje u odgovarajućoj koloni, ili da bi se drugi sloj mnogo bolje tretirao u koloni o kojoj je reč, ako bi se pomenu-ti zaostali sloj uklonio iz te kolone, onda se željena promena može izvršiti bez daljega, pomerajući jedan ili oba obrtna elementa (7 ili 8). U stvari, obe okolnosti, — da je jedan sloj spreman za promenu hidrauličnih okolnosti, a da je drugi u stanju za bolje tretiranje ako bi se jedan sloj ispustio iz kolone o kojoj je reč, — pojavljuju se dovoljno blizu jedna drugoj, tako da se obe nezgode mogu jednovremeno otkloniti. To jest, pomeranjem unapred jednog od tih slojeva, na primer, onog sa dna da bi se doveo pod uticaj drugojačijeg vodenog mlaza, uz odgovarajuće podešavanje momenta dejstvovanja, pomeriće i onaj drugi sloj, to jest, srednje teškog materijala koji sada više neće imati neposrednu vezu sa prvo pomenutim slojem. Šta više, pomeranjem donjeg i srednjeg sloja pomeriće se takođe i najgornji sloj, koji će izgubiti vezu, odgovarajućeg momenta, sa ona druga dva sloja. Isto tako, za vreme dok se oba sloja pomeraju, razlika u brzini kretanja može se podesiti da bude takva, da se (uspostavi i održi željeni odnos ili razdvajanje između njih Prema tome, neprekidan rad u napraivi je u potpunosti o-mogućen. Ukoliko slojevi napreduju, očevidno je da se uklanjaju po potrebi, pri čemu je dejstvo u drugoj koloni nastavljanje započetog rastavljanja u prvoj koloni. Linearna putanja koju materijal treba da prođe i trajanje ovog prelaženja, ili u drugim reči-ma opseg tretiranja pre ispuštanja napolje, zavisiće od karaktera unetog materijala itd. Uopšte, radni uslovi moraju biti takvi, da se materijal toliko prečisti da je na kraju moguće da se srednji sloj, izdvojen od „lakih” i „teških” može predati na dalje poželjeno tretiranje. Pošto s jedne strane onaj laki ili srednje teški materijal, koji je mehanički povučen na dno kada se ubaci novo punjenje, vrlo se lako i brzo uklanja iz najdonjeg sloja, a s druge strane kako je proporcija kamenja i škriljca u uglju je obično prilično mala, to se, s obzirom da se separacija u srednjem sloju mnogo teže obavlja, donji sloj može pomeriti premda povećanom vodenom toku mnogo ranije nego srednji sloj. Kod drugog materijala ili gde ima veća razlika između težih i lakših sastojaka u materijalu, ove se okolnosti mogu izokrenuti i uspostaviti veću brzinu kretanja srednjeg sloja nego onog na dnu. U koliko se sektori u korpi, čiji je sadržaj dovoljno bio tretiran u prvoj koloni, pomere ili pokrenu napred i napolje iz kolone, njihovo mesto zauzimaju prazni sektori, koji dolaze od izlaznog otvora, te bivaju ponova napunjeni. Isto to važi i za sektore u unutrašnjoj korpi. Veliko je pre-imućstvo da je materijal, koji se sadrži u koloni, a usled neprekidnog dovoda svežeg materijala, uvek takve prirode, da za njega najbolje odgovaraju hidraulični uslovi koji vladaju u toj koloni. Isto to važi i za kolonu prema kojoj se sektor pomera. Dejstvo vodenog mlaza kao uspravnog sepa-ratora ne ometa se stavljanjem u dejstvo uređaja za pomeranje slojeva, pobočke, iz kolone u kolonu. Ovo se obavlja obrtanjem gornje i donje korpe. (Iako obrtni doboš nije učinjen nepropustljivim za vodu, naročito ne između gornje i donje korpe, niti je u rezervoar tesno uglavljen, u-sled čega je ceo rezervoar ispunjen vodom ukoliko nije ispunjen ugljeni, ipak je fa-kat to, da razni upusti za vodu, zajedno sa vertikalnim radijalnim pregradama u o-brtnom dobošu i radijalne ispusne pregrade, sačinjavaju u praktičnom smislu hidraulične kolone sa sasvim različitim karakteristikama.) Vodeni tok na gore u prvobitno napunjenoj zoni (prva pregrada) od velike je koristi, pošto će se započeti izdvajanje materijala potiskivanjem lakšeg materijala, ali se bolje izdvajanje počinje obavljati tek u donjoj korpi 7, kada se ona bude punila. Ali korpa 7 mora biti potpuno napunjena pri prolazu ispod mesta punjenjena. Prema tome, pitanje je brzine slobodnog padanja materijala u tečnost. Ukoliko i kada je ova brzina padanja kroz tečnost dovoljna da taman napuni korpu 7, za vreme dok ona prolazi ispod mesta punjenja, onda se najradije ne upotrebljava nikakav vodeni mlaz nagore upravljen. Ali, ako je ova brzina padanja velika, onda se upotrebi vodeni tok upravljen na gore u tolikoj jačini, da se dozvoli da se korpa taman napuni za vreme đok prolazi ispod mesta punjenja. Prema tome, smanjenje u brzini obrtanja korpe omogućava povećanje brzine vodenog mlaza i obrnuto. Detaljan opis naprave je sledeći: Bure ili rezervoar 1 (si. 5) ima svoje dno 2, bokove 14 i gornjište 5. Dno je snabdeveno koničnim ulazima za vodu 3a do 3e, podjednako raspoređeni i razdvojeni gredicama 15 (si. 9 i 25) u kružnom raspo 6o >: ■ •. \ ‘ • ?'V . f' / : % • : 1 r ■ • ..'.V,1'.' >. ■ ■ ,.m ■ a\. ■ 49 'h. ' Cl I h ■ h’-i A "i 1K- - ‘‘ ‘ ■; a% 1 :.H A-v. : ■ r . . ■ ’ ■■ ; : -■. ■■ . ■' , ■; - :r \ . pat. br. 15915 M • f* F10« £5 iUiiiit’ iMffi;''5 rir^rTrv--^ ' -r - •' ■ ■■ ■*- •r" % V , • V '* .. > . .