Članki / Articles
DELAVCI IN DELODAJALCI 1/2015/XV
REPREZENTATIVNOST SINDIKATA I UDRUGA POSLODAVACA U HRVATSKOJ
Željko Potočnjak*
UDK: 331.105.42/.44:349.2(497.5)
Abstract: Pitanje reprezentativnosti sindikata i udruga poslodavaca u Hrvatskoj se uglavnom odnosi na brojne medusobno suprotstavljene sindikate, a ne i na poslodavce koje organizira smo jedna nacionalno reprezentativna udruga. Od 2012. godine su zakonom, koji je noveliran 2014. godine, propisani kriteriji za reprezentativnost koje moraju ispuniti nacionalno reprezentativni sindikati i udruge poslodavaca te sindikati koji žele sudjelovati u kolektivnom pregovaranju i s time povezanom štrajku. Ureden je postupak te utemeljeno povjerenstvo, koje odlučuje o tim pitanjima.
Key words: radno pravo, kolektivni ugovori, pravo na organiziranje, sindikati, udruge poslodavaca, reprezentativnost, Hrvatska
THE MOST REPRESENTATIVE TRADE UNIONS AND EMPLOYERS' ASSOCIATIONS IN CROATIA
Abstract: The issue of the representativeness of trade unions and employers' associations in Croatia is mainly concerned with the numerous competing trade unions and not with the employers who are organised in a single representative association. Since 2012 the law which was amended in 2014 laid down the criteria to be met by the national representative trade unions and employers' associations and the trade unions who wish to participate in collective bargaining and the associated strike. A procedure has been devised and a commission established that decides on these issues.
Key words: labour law, collective agreements, the right to organise, trade unions, employers' associations, representativeness, the most representative, Croatia
* Potocnjak Zeljko, PhD, Professor at the Faculty of Law, University of Zagreb, Croatia zeljko.potocnjak@pravo.hr
83
Članki / Articles
Željko Potočnjak: Reprezentativnost sindikata i udruga poslodavaca u Hrvatskoj
1. RAZVOJ PITANJA REPREZENTATIVNOSTI U HRVATSKOJ
Pitanje reprezentativnosti sindikata i udruga poslodavaca godinama je jedno od problematičnih pitanja kolektivnih radnih odnosa u Hrvatskoj.1 Javilo se več tijekom priprema za donošenje prvog Zakona o radu koji je nakon tri godine ra-sprava i sporova donesen 1995. godine (u daljnjem tekstu: ZR/95), a stupio je na snagu 1. siječnja 1996. godine.2 Naime, novo uspostavljena sloboda organiziranja rezultirala je utemeljenjem velikog broja novih medusobno suprotstavljenih sindikata (podaci o broju i razinama djelovanja sindikata navedeni su u Tablici br. 1),3 pa se otvorilo pitanje koji če od njih sudjelovati u kolektivnom pregova-ranju, radu nacionalnog Gospodarsko-socijalnog viječa te delegaciji Republike Hrvatske na zasjedanjima Medunarodne konferencije rada. Naročito je sporno bilo pitanje reprezentativnosti sindikata za kolektivno pregovaranje. lako su raz-matrana različita rješenja, medu ostalim i da rezultati izbora za radnička viječa budu relevantni za odredivanje sindikata koji če biti reprezentativan za kolektivno pregovaranja, na kraju je na prijedlog sindikata to pitanje uredeno odredbama čl. 186. ZR/95 na način da je sudjelovanje u kolektivnom pregovaranju omogučeno svim onim sindikatima koji su registrirani najmanje šest mjeseci prije otpočinjanja pregovora. To je imalo za posljedicu da je poslodavcu bilo dopušteno kolektivno pregovarati samo s pregovaračkim odborom u kojem su bili zastupljeni svi sindikati koji su kod njega imali svoje članove. U postupku utemeljenja tog odbora sudjelovalo je i Gospodarsko-socijalno viječe, a postojala je i mogučnost tajnog glasovanja članova sindikata o utemeljenju pregovaračkog odbora. Takvo uredenje dovodilo je do brojnih sporova i nije bilo zadovoljavajuče.4 Za razliku od toga, pitanja predstavljanja sindikata u nacionalnom Gospodarsko-socijalnom viječu te na zasjedanjima Medunarodne konferencije rada rješavala su se medu-sobnim sporazumima sindikata na temelju podataka o broju njihovih članova. Zakonom su ta pitanja uredena tek 1999. godine Zakonom o načinu odredivanja zastupljenosti sindikata više razine u tripartitnim tijelima na nacionalnoj razini.5 Pri tome treba napomenuti da je pitanje reprezentativnosti sindikata u Hrvatskoj
1	O kolektivnim radnim odnosima u Hrvatskoj vidi: Grgurev, I., Rožman, K. (2007), str. 557-595 i Bagič, D. (2015), str. 1-26.
2	Zakon o radu („Narodne novine", br. 38/95, 54/95 i 65/95).
3	O razvoju i strukturi sindikata u Hrvatskoj vidi: Bagič, D. (2010), str. 114-158.
4	O utjecaju takvog zakonskog uredenja na kolektivno pregovaranje vidi: Potočnjak, Ž. (2007), str. 304-341.
5	Zakon o načinu odredivanja zastupljenosti sindikata više razine u tripartitnim tijelima na nacionalnoj razini (NN 19/99).
84
Članki / Articles
Željko Potočnjak: Reprezentativnost sindikata i udruga poslodavaca u Hrvatskoj
važno i zbog raspodijele još uvijek neraspodijeljene sindikalne imovine stečene u doba socijalizma.
Tablica 1. Sindikati u Hrvatskoj
Sindikati i udruge sindikata koje djeluju na nacionalnoj razini	Sindikati	Udruge sindikata više razine	Ukupno
	320	22	342
Sindikati i udruge sindikata koje djeluju na regionalnoj razina	304	3	307
Ukupno	624	25	649
Izvor: Evidencija Ministarstva rada i mirovinskog sustava, stanje na dan 25.2.2016.
Što se pak tiče pitanja reprezentativnosti udruge poslodavaca u radu Gospodarsko-socijalnog vijeca te na zasjedanjima Medunarodne organizacije rada, ono uglav-nom nije bilo problematično jer od 1993. godine u Hrvatskoj djeluje samo jedna udruga poslodavaca (Hrvatska udruga poslodavaca) koja ima 30 granskih udruga koje djeluju na nacionalnoj razini. Dakle, za razliku od relativne visoke fra-gmentiranosti sindikata, u Hrvatsku postoji naglašena monolitnost organiziranja poslodavaca (u Tablici 2. navedeni su podaci o organizacijama poslodavaca u Hrvatskoj). Pri tome treba uzeti u obzir i da od stupanja na snagu prvog Zakona o radu u kolektivnom pregovaranju ne sudjeluje Hrvatska gospodarska komora koja ima obvezno članstvo te zbog toga ne udovoljava zakonskim (ali i meduna-rodnim) kriterijima za sudjelovanje u kolektivnom pregovaranju.6
Tablica 2. Udruge poslodavaca u Hrvatskoj
Udruge poslodavaca koje djeluju na nacionalnoj razini	Udruge poslodavaca	Udruge poslodavaca više razine	Ukupno
	54	3	57
Udruge poslodavaca koje djeluju na regionalnoj razina	6	0	6
Ukupno	60	3	63
Izvor: Evidencija Ministarstva rada i mirovinskog sustava, stanje na dan 25.2.2016.
6 Zakon o Hrvatskoj gospodarskoj komori (NN 66/91, 73/91, 77/93).
85
Članki / Articles
Željko Potočnjak: Reprezentativnost sindikata i udruga poslodavaca u Hrvatskoj
Iako su pitanja reprezentativnosti sindikata i udruga poslodavaca nekoliko puta uredivana zakonima ili odlukama Gospodarsko-socijalnog vijeca,7 ona su značajno opterecivala kolektivne radne odnose u Hrvatskoj. U nekoliko navra-ta je i Medunarodna organizacija rada bezuspješno pokušala pružiti tehnič-ku pomoc pri njihovom rješavanju.8 Medutim, koalicijska Vlada predvodena Socijaldemokratskom partijom Hrvatske koja je 4. prosinca 2011. pobijedila na parlamentarnim izborima i koja prije izbora nije najavljivala značajnije promjene radnog zakonodavstva, nakon relativno kratkih konzultacija sa socijalnim par-tnerima donijela je 13. srpnja 2012. Zakon o kriterijima za sudjelovanje u triparti-tnim tijelima i reprezentativnosti sindikata za kolektivno pregovaranje9 (u daljnjem tekstu: Zakon o reprezentativnosti iz 2012.). Zakon je stupio na snagu nakon kratkog vakacijskog roka od samo osam dana i izazvao veliko nezadovoljstvo sindikata od kojih su neki pokrenuli postupak ocjene njegove ustavnosti pred Ustavnim sudom te postupke pred nadležnim tijelima Medunarodne organizacije rada zbog povrede medunarodnim konvencijama zajamčenog prava na slobodno sindikalno udruživanje.10 Zakon o reprezentativnosti iz 2012. osim što je uredio koji sindikati (kao reprezentativni na nacionalnoj razini) imaju pravo sudjelovati u radu Gospodarsko-socijalnog vijeca, uredio je i do tada zakonski neuredeno pitanje reprezentativnosti udruga poslodavaca na nacionalnoj razini te značajno
Npr. vec spomenutim Zakonom o načinu odredivanja zastupljenosti sindikata više razine u tripartitnim tijelima na nacionalnoj razini, Zaključkom Gospodarsko-socijalnog vijeca o kriterijima reprezentativnosti udruga poslodavaca za sudjelovanje u radu tripartitnih tijela od 26. listopada 2005. godine i Zaključkom Gospodarsko-socijalnog vijeca o utvrdivanju reprezentativnosti udruga poslodavaca više razine za sudjelovanje u radu GSV-a i drugih tripartitnih tijela od 19. srpnja 2007. godine.
Posljednji takav pokušaj bio je u proljece 2011. godine kada je sporazumom socijalnih partnera utemeljena stručna radna skupina u sastavu Youcef Ghellab, predstavnik Medunarodnog ureda rada, prof. dr. sc. Mario Vinkovic i prof. dr. sc. Željko Potočnjak koja je izradila nacrt prijedloga Zakona o reprezentativnosti, ali taj prijedlog socijalnim partnerima nije bio prihvatljiv. Zakon o kriterijima za sudjelovanje u tripartitnim tijelima i reprezentativnosti sindikata za kolektivno pregovaranje (NN 82/12, 88/12).
Neka stajališta sindikata o tom zakonu dostupna su na: http://hurs.eu/?p=2407, http://www. nsz.hr/novosti-i-obavijesti/zakonski_okviri_i_materijalna_prava/zakon-o-reprezentativnosti-na-ocjenu-ustavnosti/ (13.4.2014.). Prijedloge su podnijeli: Savez samostalnih sindikata
Hrvatske (U-I-5164/2012), Nezavisni hrvatski sindikati (U-I-5323/2012), Matica hrvatskih sindikata i Hrvatska udruga sindikata (U-I-5597/2012), Udruga radničkih sindikata Hrvatske (U-I-5665/2012) te Sindikat zaposlenih u poljoprivredi, prehrambenoj i duhanskoj industriji i vodoprivredi Hrvatske (U-I-5684/2012). S obzirom da o prijedlozima nije odlučeno, a u meduvremenu je osporavani zakon prestao važiti, može se očekivati obustavljanje navedenih postupaka.
8
3
10
86
Članki / Articles
Željko Potočnjak: Reprezentativnost sindikata i udruga poslodavaca u Hrvatskoj
razradio i promijenio kriterije i postupak utvrdivanja reprezentativnosti sindikata za kolektivno pregovaranje.
U Zakonu o reprezentativnosti iz 2012. za sindikate problematične nisu bile odredbe o reprezentativnosti več tim zakonom izvršena promjena čl. 262. drugog Zakona o radu (u daljnjem tekstu ZR/09)11 o produženoj primjeni pravnih pravila sadržanih u kolektivnim ugovorima. Te odredbe ZR/09 omogučavale su vremenski gotovo neograničenu primjenu jednom sklopljenih kolektivnih ugovora koji su formalno zbog proteka vremena ili otkaza prestali važiti, ali su se u sadržaj-nom smislu nastavljali primjenjivati kao sastavni dio individualnih ugovora o radu sklopljenih u vrijeme njihovog važenja. Omogučavale su radnicima zadržavanje stečenih prava, pa su sindikati jednostavnim odbijanjem sklapanja nepovoljni-jih kolektivnih ugovora mogli osigurati zadržavanje prethodno dosegnute razi-ne prava.12 Takvo zakonsko uredenje onemogučavalo je prilagodavanje plača i drugih materijalnih prava promijenjenim gospodarskim okolnostima u razdoblju krize. Kada je prethodna Vlada predvodena Hrvatskom demokratskom zajedni-com 2010. godine predložila izmjenu tih odredbi, sindikati su njihovu promjenu spriječili prikupljanjem više od 700.000 potpisa za raspisivanje nacionalnog referenduma o tom pitanju, a što je onda prisililo Vladu na povlačenje zakonskog prijedlog iz zakonodavnog postupka.
Nova Vlada koja je vlast preuzela krajem 2011. godine, umjesto da izmjeni spornu odredbu ZR/09, u čl. 26. Zakona o reprezentativnosti iz 2012. godine ograniči-la je produženu primjenu pravnih pravila sadržanih u kolektivnim ugovorima na tri mjeseca. Osim na kolektivne ugovore koje su več prethodno prestali važiti, novo pravilo primijenjeno je i na važeče kolektivne ugovore. Sve to dovelo je do značajnog smanjenja pokrivenosti radnika kolektivnim ugovorima i prisililo sindikate na utvrdivanje reprezentativnosti prema novom zakonu. Pri tome je po-stupke utvrdivanja reprezentativnosti mogao pokretati i poslodavac (najčešče je to bila upravo Vlada). Prema glavnom kriteriju reprezentativnosti, reprezentativni su postali samo oni sindikati koji su u svojem članstvu imali najmanje 20% od ukupnog broja sindikalnih članova na razini i području za koje se utvrdivala reprezentativnost. Omogučeno je i strukovnim sindikatima (liječnika, strojovoda, pilota i sl.), koji nisu ispunjavali taj uvjet, da postanu reprezentativni, ako ispune za njih propisane posebne uvjete (da organiziraju najmanje 40% radnika iste struke, odnosno da pripadnici odredene struke čine najmanje 75% od ukupnog
11	Zakon o radu (NN 149/09, 61/2011).
12	O tom pitanju vidi pobliže: Grgurev, I. (2010), str. 1081-1108.
87
Članki / Articles
Željko Potočnjak: Reprezentativnost sindikata i udruga poslodavaca u Hrvatskoj
članstva odredenog sindikata). Zakon je previdio i utemeljenje posebnog tijela, Povjerenstva za utvrdivanje reprezentativnosti (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo), kao neovisnog i nepristranog tijela koje treba provoditi postupke utvrdivanja reprezentativnosti. Zbog brojnih nejasnoca i nedosljednosti pri zakonskom urede-nju materije reprezentativnosti, zakon je trpio vrlo oštre kritike.13
Zbog tih problema i kritika, Vlada se 2014. odlučila, u sklopu reforme radnog zakonodavstva u okviru koje je donesen i treci po redu Zakon o radu (u daljnjem tekstu: ZR)14, na donošenje novog Zakona o reprezentativnosti15 (dalje: Zakon o reprezentativnosti). Pri razmatranju normativnog uredenja reprezentativnosti u Hrvatskoj, u ovom cemo se radu referirati na sada važeci Zakona o reprezentativnosti. Medutim, zbog sličnosti zakonskog uredenja, učinke tog uredenja raz-matrat cemo od donošenja Zakona o reprezentativnosti iz 2012. godine.
2. POJAM I OBLICI REPREZENTATIVNOSTI
Pravo na organiziranje radnika u sindikate i poslodavaca u njihove organizacije, kao temeljno ljudsko pravo, zajamčeno je Ustavom Republike Hrvatske,16 a Hrvatska je ratificirala i konvencije br. 8717 i 9818 Medunarodne organizacije rada te Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Viječa Europe.19 Pravo na organiziranje i djelovanje u području radnih odnosa detaljno je uredeno odredbama Glave IV. - Kolektivni radni odnosi - važečeg ZR-a (čl. 165. do 221.). U
13	Naša stajališta o pitanjima reprezentativnosti i tom zakonu iscrpno smo izrazili u radovima: Potočnjak, Ž. (2013), str. 8-20 i Potočnjak, Ž. (2014/1), str. 18-26.
14	Zakon o radu (NN 93/14). Prijevod na engleski jezik dostupan je na: http://www.mrms.hr/ wp-content/uploads/2012/11/labour-act.pdf (28.2.2016.) O glavnim značajkama toga zakona vidi: Potočnjak, Ž. (2014/2), str. 14-30.
15	Zakon o reprezentativnosti udruga poslodavaca i sindikata (NN 93/14 i 26/15). Prijevod na engleski jezik dostupan je na: http://www.mrms.hr/wp-content/uploads/2015/11/Act-on-representativeness.pdf (28.2.2016.).
16	Ustav Republike Hrvatske (NN 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14).
17	No. 87 Freedom of Association and Protectiona of the Right to Organise Convention. Konvencija MOR br. 87 o slobodi udruživanja i zaštiti prava na organiziranje, San Francisco, 9. srpnja 1948. („Narodne novine - Medunarodni ugovori", br. 2/94 i 3/00).
18	No. 98 Right to Organise and Collective Bargaining Convention. Konvencija MOR br. 98 o primjeni načela prava na organiziranje i kolektivno pregovaranje, Ženeva, 1. srpnja 1949. („Narodne novine - Medunarodni ugovori", br. 2/94 i 3/00).
19	Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda s protokolima br. 1, 4, 6, 7, 11, 12, 13 i 14. http://www.echr.coe.int/Documents/Convention_HRV.pdf (2.2.2016.).
88
Članki / Articles
Željko Potočnjak: Reprezentativnost sindikata i udruga poslodavaca u Hrvatskoj
skladu s tim odredbama, svi zakonito organizirani i registrirani sindikati i udruge poslodavaca imaju pravo na udruživanje, donošenje programa i organiziranje djelatnosti u punoj neovisnosti. Dakle, sve takve organizacije, bez obzira jesu li ili nisu reprezentativne prema odredbama Zakona o reprezentativnosti, imaju pravo izražavati i štiti interese svojih članova (čl. 1. st. 3. Zakona o reprezentativnosti). Medutim, u skladu sa stajalištima Medunarodne organizacije rada u čijim se dokumentima i djelatnosti razlikuju reprezentativne (engl. representative) i najreprezentativnije (engl. the most representative) organizacije radnika i poslodavaca20 i u Hrvatskoj se razlikuju dvije skupine organizacija radnika i poslodavaca. Prvu skupinu čine sve zakonito organizirane i registrirane organizacije radnika (sindikati) i poslodavaca (udruge poslodavaca). Podaci o tim udrugama navedeni su u Tablicama br. 1. i 2. Drugu skupinu, čine one udruge koje se u skladu sa Zakonom o reprezentativnosti smatraju reprezentativnim i stoga uži-vaju posebna prava utvrdena tim zakonom (čl. 1. st. 2. Zakona o reprezentativnosti). Dakle, radi objašnjenja u ovom radu korištene terminologije napominje-mo da hrvatski zakonski pojam „reprezentativan" ustvari odgovara engleskom pojmu „the most representative" koji se koristi u dokumentima Medunarodne organizacije rada. Podaci o postupcima utvrdivanja reprezentativnosti sindikata sadržani su u Tablici br. 3.
Posebna prava koja prema Zakonu o reprezentativnosti imaju reprezentativne organizacije su pravo predlaganja članova izaslanstva Vlade Republike Hrvatske na Medunarodnoj konferenciji rada te imenovanje predstavnika u druga medunarodna i europska tijela; imenovanje predstavnika i sudjelovanje u radu Gospodarsko-socijalnog viječa i drugim tijelima tripartitnog socijalnog dijaloga na nacionalnoj razini; imenovanje predstavnika u upravna i druga tijela za koja je to predvideno posebnim propisom ili sporazumom (npr. u upravna viječa zavoda za mirovinsko osiguranje, zdravstveno osiguranje, zapošljavanje i sl.). Pored toga, nacionalno reprezentativne udruge mogu svojim sporazumom urediti način i postupak osnivanja te sastav gospodarsko-socijalnih viječa na razini jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (čl. 5. Zakona o reprezentativnosti) te pravo imenovanja svojih predstavnika u upravna i druga tijela ustanova ili drugih organizacija za koje je na tim razinama to predvideno propisom ili sporazumom (čl. 6. Zakona o reprezentativnosti).
20 International Labour Office. (2012), str. 36-37 i 93-97.
89
Članki / Articles
Željko Potočnjak: Reprezentativnost sindikata i udruga poslodavaca u Hrvatskoj
Pored toga, Zakonom o reprezentativnosti utvrdeni su kriteriji i postupak utvrdi-vanja reprezentativnosti za potrebe kolektivnog pregovaranja te s time povezano pravo na organiziranje štrajka - koje pravo imaju samo reprezentativni sindikati koji su bili zastupljeni u pregovaračkom odboru koji je pregovarao o sklapanju kolektivnog ugovora.
3. KRITERIJI I POSTUPAK UTVRDIVANJA REPREZENTATIVNOSTI ZA SUDJELOVANJE U NACIONALNIM TRIPARTITNIM TIJELIMA
Za krovne organizacije (federacije i konfederacije) poslodavaca (udruge poslodavaca)21 i radnika (saveze i nacionalne udruge sindikata),22 propisani su jednaki uvjeti reprezentativnosti kada je u pitanje prethodna registriranost (najmanje šest mjeseci prije dana podnošenja zahtjeva za utvrdivanje reprezentativnosti), granski obuhvat (organiziranost u najmanje pet djelatnosti prema Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti), teritorijalni obuhvat (organiziranost u najmanje četiri županije) i organizacijski kapaciteti (raspolaganje prostorom, opremom i zapošljavanje najmanje pet radnika na neodredeno vrijeme i s punim radnim vremenom). Značajna razlika postoji u pogledu broja članova koje te organizacije moraju imati da bi bile reprezentativne na nacionalnoj razini. Reprezentativna nacionalna udruga poslodavaca mora u svojem članstvu imati najmanje tri tisuce članova ili njezini članovi moraju biti poslodavci koji zapošljavaju najmanje sto tisuca radnika. Za razliku od toga, nacionalne reprezentativne sindikalne federacije ili konfederacije moraju okupljati sindikate koji u svojem članstvu imaju najmanje pedeset tisuca članova.23 Tako postavljeni uvjeti za nacionalnu reprezentativnost uglavnom odgovaraju stanju organiziranosti radnika i poslodavaca (pluralizam pri organiziranju radnika i monizam pri organiziranju poslodavaca). lako se pri donošenju Zakona o reprezentativnosti, kako onog iz 2012. tako i onog iz 2014., kao jedan od ciljeva spominjalo poticanje medusobnog pove-
21	Članak 2. Zakona o reprezentativnosti.
22	Čl. 3. Zakona o reprezentativnosti.
23	S obzirom da u Hrvatskoj prema odredbi čl. 189. ZR-a poslodavci imaju obvezu, uz pisanu suglasnost radnika, ubiranja sindikalne članarine to je na inzistiranje sindikata u Zakon o reprezentativnosti unesena odredba da se u broj članova sindikata prema kojem se odreduje reprezentativnost ubrajaju radnici koji su dali takve pisane suglasnosti, ali i oni članovi sindikata koji ne placaju sindikalnu članarinu jer su na rodiljnim ili roditeljskim dopustima te oni članovi sindikata koji sami, bez posredovanja poslodavaca, placaju sindikalnu članarinu.
90
Članki / Articles
Željko Potočnjak: Reprezentativnost sindikata i udruga poslodavaca u Hrvatskoj
zivanja sindikata, očito je da zakonodavac nije želio snažnije intervenirati u to područje i da su uvjeti reprezentativnosti uglavnom postavljeni na način da im glavne sindikalne središnjice mogu udovoljiti. Jednako tako, uvjeti propisani za reprezentativnost nacionalne udruge poslodavaca propisani su tako da je teško očekivati da ce se uskoro bilo koja druga udruga poslodavaca, osim postojece Hrvatske udruge poslodavaca, ispuniti propisane uvjete za stjecanje reprezentativnosti na nacionalnoj razini.
Postupak utvrdivanja reprezentativnosti, kako za sudjelovanje u nacionalnim tripartitnim tijelima tako i za potrebe kolektivnog pregovaranja ako se sindikati
0	tome ne sporazumiju, provodi Povjerenstvo za utvrdivanje reprezentativnosti (čl. 15. Zakona o reprezentativnosti). Povjerenstvo ima pet članova i pet zamje-nika članova, a imenuje ga ministar nadležan za rad. Članovi i zamjenici članova Povjerenstva imenuju se iz red neovisnih istaknutih stručnjak, a pri tome po dva člana i zamjenika člana predlažu nacionalno reprezentativne udruge sindikata, odnosno poslodavaca. Zakon traži da se pri imenovanju članova Povjerenstva vodi računa o njihovoj neovisnosti, nepristranosti i objektivnosti. Do sada su u sastavu povjerenstva uglavnom prevladavali sveučilišni nastavnici radnog prava
1	suci. S obzirom da povjerenstvo odlučuje o pitanjima koja su od posebne važnosti za sindikate i udruge poslodavaca, protiv njegovih rješenja je osigurana sudska zaštita u upravnom sporu.24 U tom smislu i Zakon o reprezentativnosti u čl. 15. st. 5. Povjerenstvu daje jus standiin judicio (pravo da tuži i bude tuženo), jasno samo u svezi s postupcima utvrdivanja reprezentativnosti.
Postupak utvrdivanja reprezentativnosti na nacionalnoj razini može pokrenu-ti udruga koja želi da joj se utvrdi nacionalna reprezentativnost. Taj postupak se može pokrenuti najranije šest mjeseci prije isteka roka od pet godina na koji je utvrdena reprezentativnost na nacionalnoj razini (čl. 17. u svezi čl. 20. st. 2. Zakona o reprezentativnosti).25 Na temelju tog zahtjeva, Povjerenstvo, u „Narodnim novinama" te na mrežnim stranicama ministarstva nadležnog za rad, objavljuje javni poziv svim udrugama koje se smatraju nacionalno reprezentativnim da u roku od šezdeset dana od dana objave poziva dostave zahtjeva za utvrdivanje reprezentativnosti. U javnom pozivu se ističe i upozorenje da se za one krovne organizacije koje ne podnesu takav zahtjev nece utvrdivati reprezentativnost.
24	Zakon o upravnim sporovima (NN 20/10, 143/12, 152/14).
25	Iznimno, jedna nacionalno reprezentativna udruga može i prije isteka tog roka protiv druge takve udruge pokrenuti postupak preispitivanja njezine reprezentativnosti ako tvrdi da je ona u meduvremenu izgubila reprezentativnost (čl. 21. Zakona o reprezentativnosti).
91
Članki / Articles
Željko Potočnjak: Reprezentativnost sindikata i udruga poslodavaca u Hrvatskoj
To znači da udruge koje propuste sudjelovati u postupku utvrdivanja reprezentativnosti neče narednih pet godina moči pokrenuti takav postupak. Zakonom su detaljno propisani podaci koje takav zahtjev mora sadržavati, a temeljem ko-jih podnositelj zahtjeva dokazuje ispunjavanje uvjeta svoje reprezentativnosti. Posebno je uredeno pitanje dokazivanja broja članova sindikata. U Hrvatskoj sindikalnu članarinu uglavnom prikupljaju poslodavci. Stoga oni izdaju potvrde o broju članova sindikata, a takve potvrde moraju supotpisati sindikalni povjerenici, odnosno predstavnici svih sindikata koji djeluju kod odredenog poslodavca. S obzirom da su neki sindikati odbijali supotpisati potvrde o broju članova sindikata i na taj način onemogučavali reprezentativne sindikate u utvrdivanju njihove reprezentativnosti, Povjerenstvo ja zauzelo stajalište da nedostatak supotpisane potvrde o sindikalnom članstvu nije prepreka za utvrdivanje reprezentativnosti te da se ti podaci mogu utvrditi i na drugi način (npr. nalazom inspektora rada od kojeg Povjerenstvo može zahtijevati provjeru činjenica navedenih u potvrdi izdanoj od poslodavca i supotpisanoj od jednoga, ali ne i drugog sindikata).26 Na izdavanje potvrda o broju članova sindikata kojima ustežu sindikalnu članarinu, poslodavce se čak može prisiliti intervencijom inspekcije rada, a u tom im slučaju prijeti i prekršajna kazna. Neuredne zahtjeve za utvrdivanje reprezentativnosti, Povjerenstvo če odbaciti. Rješenje o utvrdivanju nacionalno reprezentativnih udruga Povjerenstvo mora donijeti najkasnije u roku od devedeset dana. Takvo rješenje objavljuje se u „Narodnim novinama". Žalba protiv njega nije dopuštena, ali ga je moguče pobijati u upravnom sporu.
U postupku posljednji put provedenom u ožujku 2013. godine na nacionalnoj razini reprezentativnim su utvrdeni Nezavisni hrvatski sindikati (116.837 članova), Savez samostalnih sindikata Hrvatske (99.682 člana), Matica hrvatskih sindikata (57. 990 članova, a prema potvrdama poslodavaca dostavljenima naknadno s 61.411 članova) i Hrvatska udruga sindikata (54.009 članova), dok za ostalih 7 sindikata, koji ukupno imaju 2.433 člana, nisu dostavljene izjave o udruživanju,27 a na strani poslodavaca Hrvatska udruga poslodavaca (5.584 poslodavca koji zapošljavaju ukupno 394.739 radnika).28
26	Rješenje Povjerenstva za utvrdivanje reprezentativnosti. Klasa: 006-04/15-06/05, Urbroj: 689/1-15-10 od 5. studenoga 2015.
27	Rješenje Povjerenstva za utvrdivanje reprezentativnosti. Klasa: 006-04/12-06/26, Urbroj: 689/1-13-13 od 7. ožujka 2013. (NN 41/13).
28	Rješenje Povjerenstva za utvrdivanje reprezentativnosti. Klasa: 006-04/12-06/26, Urbroj: 689/1-13-14 od 7. ožujka 2013. (NN 41/13).
92
Članki / Articles
Željko Potočnjak: Reprezentativnost sindikata i udruga poslodavaca u Hrvatskoj
4. KRITERIJI I POSTUPAK UTVRDIVANJA REPREZENTATIVNOSTI ZA KOLEKTIVNO PREGOVARANJE
4.1. Kriteriji reprezentativnosti za kolektivno pregovaranje
Prema čl. 25. Zakona o reprezentativnosti, stranka kolektivnog ugovora na strani sindikata može biti samo reprezentativni sindikat (ili više njih) čija je reprezentativnost utvrdena u skladu s odredbama toga zakona. Jednako tako, ZR, koji u Hrvatskoj sustavno ureduje pitanja kolektivnog pregovaranja i kolektivnih ugovora, posredno propisuje uvjet reprezentativnosti kao uvjet za sklapanje kolektivnog ugovora. Naime, prema čl. 205. st. 2. ZR pravo organiziranja štrajka u slučaju spora o sklapanju, izmjeni ili obnovi kolektivnog ugovora imaju samo sindikati kojima je u skladu s posebnim propisom (misli se na Zakon o reprezentativnosti) utvrdena reprezentativnost za kolektivno pregovaranje i sklapanje kolektivnog ugovora i koji su pregovarali o sklapanju kolektivnog ugovora. S obzirom da je pravo na kolektivno pregovaranje neraskidivo povezano s pravom na organiziranje štrajka, na navedeni način zakonodavac je uvjet reprezentativnosti propisao ne samo kao uvjet za sudjelovanje u kolektivnom pregovaranju, več i kao uvjet za organiziranje zakonitog štrajka. Pri tome zbog dobrovoljne naravi kolektivnih ugovora i činjenice monističkog organiziranja poslodavaca i pluralizma sindikata, pitanje reprezentativnosti za sklapanje kolektivnih ugovora u Hrvatskoj javlja se samo u svezi s reprezentativnošču sindikata.
4.1.1. Kriteriji reprezentativnosti za sklapanje nacionalnih kolektivnih ugovora
Za sklapanje tzv. nacionalnih kolektivnih ugovora kojima bi se za više industrijskih grana ili djelatnosti ili čak za sve zaposlene u Hrvatskoj uredila od-redena pitanja radnih odnosa, reprezentativne su udruge sindikata i udruge poslodavaca više razine koje su reprezentativne za sudjelovanje u tripartitnim tijelima na nacionalnoj razini (radi se o uvjetima prikazanim naprijed pod 3.). U Hrvatskoj trenutno ne postoje takvi kolektivni ugovori, ali je mogučnost nji-hovog sklapanja na zahtjev sindikata otvorila odredba čl. 4. t. 4. Zakona o reprezentativnosti iz 2014.
93
Članki / Articles
Željko Potočnjak: Reprezentativnost sindikata i udruga poslodavaca u Hrvatskoj
4.1.2. Kriteriji reprezentativnosti za sklapanje ostalih kolektivnih ugovora
Kada se radi o reprezentativnosti sindikata za sklapanje ostalih kolektivnih ugovora (onih čije stranke nisu nacionalno reprezentativne udruge sindikata i poslodavaca), Zakon o reprezentativnosti razlikuje dvije skupine takvih kolektivnih ugovora. U prvu skupinu spadaju kolektivni ugovori u gospodarstvu, a u drugu skupinu kolektivni ugovori za zaposlene u državnoj upravi i javnim službama.
4.1.2.1. Reprezentativnost za sklapanje kolektivnih ugovora u gospodarstvu
U gospodarstvu se reprezentativnosti sindikata za sklapanje kolektivnog ugovora može utvrditi na tri načina.
a)	Ako na razini na kojoj se sklapa kolektivni ugovor djeluje samo jedan sindikat
Ako na razini na kojoj se sklapa kolektivni ugovor (bez obzira radi li se o je-dnom poslodavcu ili udruzi poslodavaca) djeluje samo jedan sindikat, onda se taj sindikat ex lege smatra reprezentativnim za sklapanje kolektivnog ugovora i njegova se reprezentativnost ne utvrduje. S obzirom da se u Hrvatskoj osim evidencije sindikata i udruga poslodavaca vodi i evidencija sindikata reprezentativnih za kolektivno pregovaranje, takav je sindikat dužan o činjenici svoje reprezentativnosti obavijestiti ministarstvo nadležno za rad radi upisa u evidenciju reprezentativnih sindikata (čl. 27. st. 2. Zakona o reprezentativnosti).
b)	Ako na razini na kojoj se sklapa kolektivni ugovor djeluju dva ili više sindikata te se oni sporazumiju o reprezentativnosti
Ako na razini na kojoj se sklapa kolektivni ugovor djeluje dva ili više sindikata i oni postignu pisani sporazum o reprezentativnosti, kojim se može utvrditi da su svi oni ili neki od njih reprezentativni, onda se prema odredbi čl. 7. st. 2. Zakona o reprezentativnosti reprezentativnim smatraju oni sindikati za koje je to utvrdeno sporazumom svih sindikata koji djeluju na toj razini.
U prethodno dva navedena slučaja Zakon o reprezentativnosti ne postavlja bilo kakva ograničenja (brojčana ili postotna) za utvrdivanje reprezentativnosti.29
29 Ograničenje s obzirom na broj članova sindikata eventualno proizlazi iz odredbe čl. 171. st.
1. ZR prema kojoj je za utemeljenje sindikata potrebno najmanje deset punoljetnih i poslovno sposobnih fizičkih osoba, odnosno iz odredbe čl. 187. st. 2. ZR prema kojoj sindikalnog
94
Članki / Articles
Željko Potočnjak: Reprezentativnost sindikata i udruga poslodavaca u Hrvatskoj
Jedino je bitno da svi sindikati koji djeluju na razini na kojoj se sklapa kolektivni ugovor pristanu na takvo sporazumno utvrdenje reprezentativnosti. S obzirom da se u odredenom slučaju za valjanost kolektivnog ugovora traži pristanak sindikata koji zastupaju večinu radnika na razini na kojoj se sklapa kolektivni ugovor, to se radi utvrdivanja te večine od sindikata traži da u sporazumu o reprezentativnosti utvrde broj članova svakog sindikata koji sudjeluje u sklapanju takvog sporazuma (čl. 7. st. 3. Zakona o reprezentativnosti). Jednako kao i u prvo navedenom slučaju, sindikati su o sporazumnom utvrdivanju reprezentativnosti dužni oba-vijestiti ministarstvo nadležno za poslove rada radi njihovog upisa u evidenciju reprezentativnih sindikata (čl. 27. st. 2. Zakona o reprezentativnosti).
c) Ako na razini na kojoj se sklapa kolektivni ugovor djeluje više sindikata, a oni se ne uspiju sporazumjeti o reprezentativnosti - odlukom Povjerenstva
U slučaju da na razini na kojoj se sklapa kolektivni ugovor djeluju dva ili više sindikata koja se ne mogu sporazumjeti o reprezentativnosti, svaki od tih sindikata može pokrenuti postupak utvrdivanja reprezentativnosti pred Povjerenstvom. Zakonom je propisan kriterij po kojem Povjerenstvo utvrdu-je reprezentativnost sindikata za kolektivno pregovaranje. Prema čl. 8. st. 1. Zakona o reprezentativnosti, u tom se slučaju reprezentativnim smatraju samo oni sindikati koji u svojem članstvu imaju najmanje dvadeset posto od ukupnog broja članova sindikata koji sudjeluju u postupku utvrdivanja reprezentativnosti. Pri tome je ukupan broj sindikalno organiziranih radnika ustvari zbroj članova svih sindikata koji sudjeluju u postupku utvrdivanja reprezentativnosti (čl. 23. st. 5. Zakona o reprezentativnosti).30 Kao i u slučaju utvrdivanja reprezentativnosti na nacionalnoj razini broj članova sindikata odreduje se prema podacima o broju članova sindikata kojima poslodavac/poslodavci ustežu sindikalnu članarinu, a tom se broju pridodaju i članovi sindikata koji su na rodiljnom ili roditeljskom dopustu te članovi sindikata koji sami (neposredno) sindikatu plačaju članarinu.
povjerenika mogu imenovati samo oni sindikati koji kod odredenog poslodavca imaju najmanje pet članova.
30 Tako je npr. Povjerenstvo za utvrdivanje reprezentativnosti Rješenjem Klasa: 006-04/15-06/04, Urbroj: 689/1-15-6 od 3. srpnja 2015. utvrdilo da jedan sindikat ima 92,13% od ukupnog sindikalnog članstva, a drugi sindikat 7,87%, pa je samo prvi sindikat utvrden reprezentativnim.
95
Članki / Articles
Željko Potočnjak: Reprezentativnost sindikata i udruga poslodavaca u Hrvatskoj
4.1.2.2. Reprezentativnost za sklapanje kolektivnih ugovora u državnoj upravi i javnim službama
Sustav utvrdivanja reprezentativnosti sindikata i formiranja pregovaračkog odbora u državnoj upravi i javnim službama nešto je drugačiji od sustava koji se primjenjuje u gospodarstvu. To je prije svega uvjetovano činjenicom sklapanja kolektivnih ugovora u javnim službama na dvije razine. Ako se sklapaju još i tzv. kucni kolektivni ugovori (npr. u Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje i Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje) onda se javlja i treca razina.31
4.1.2.2.1. Reprezentativnost sindikata za sklapanje kolektivnog ugovora za državne službenike
Kada se radi o kolektivnom ugovoru kojim se ureduju radni odnosi državnih služ-benika i namještenika, onda se reprezentativnost sindikata utvrduje i pregovarački odbor sindikata utemeljuje po istim pravilima po kojima se to čini u gospodarstvu (čl. 14. st. 3. u svezi s čl. 7. i 8. Zakona o reprezentativnosti). Dakle, državne službenike i namještenike ce pri sklapanju kolektivnog ugovora zastupati onaj sindikat koji je njihov jedini predstavnik ili ce reprezentativni biti svi oni sindikati o čijoj su se reprezentativnosti sindikati sporazumjeli ili ako nema takvog sporazuma onda svi oni sindikati za koje Povjerenstvo utvrdi da zastupaju najmanje 20% sindikalno organiziranih državnih službenika i namještenika. S obzirom da je Zakon o reprezentativnosti iz 2012. omogucavao i poslodavcu da pokrene postupak utvrdivanja reprezentativnosti, to je na zahtjev Ministarstva uprave u lipnju 2013. utvrdena reprezentativnost Sindikata državnih i lokalnih službenika i namještenika Republike Hrvatske, Sindikata policije Hrvatske i Nezavisnog sindikata djelatnika Ministarstva unutarnjih poslova za sklapanje kolektivnog ugovora kojim ce se urediti radni odnosi državnih službenika i namještenika.32 U postupku utvrdivanja reprezentativnosti sudjelovala su još dva sindikata koja su imala manje od 20% od ukupnog broja članova sindikata koji su sudjelovali u postupku utvrdivanja reprezentativnosti (42.962 članova), pa stoga nisu utvrde-ni reprezentativnim.
31	Bagic, D. (2015), str. 9.
32	Rješenje povjerenstva za utvrdivanje reprezentativnosti. Klasa: 006-04/13-06/13, Urbroj: 689/2-13-10 od 13. lipnja 2013. (NN 73/13).
96
Članki / Articles
Željko Potočnjak: Reprezentativnost sindikata i udruga poslodavaca u Hrvatskoj
41.2.2.2. Reprezentativnost sindikata za sklapanje kolektivnog ugovora za javne službenike i namještenika
Kada se radi o zaposlenim u javnim službama onda se u Hrvatskoj uobičajilo da se na njih primjenjuju dvije razine kolektivnih ugovora. Prvu razinu čini temeljni (nacionalni) kolektivni ugovor za javne službe, a drugu razinu čine granski kolektivni ugovori za pojedine djelatnosti.
a) Reprezentativnost za sklapanje temeljnog kolektivnog ugovora za javne službe
Kada se radi o temeljnom (nacionalnom) kolektivnom ugovoru za javne službe onda Zakona o reprezentativnosti ne propisuje kriterije za utvrdivanje reprezentativnosti, vec odreduje pravila za utvrdivanje sastava pregovaračkog odbora sindikata za sklapanje takvog kolektivnog ugovora (čl. 14. st. 1. i 2. Zakona o reprezentativnosti). Na temelju tih pravila Povjerenstvo utvrduje sa-stav pregovaračkog odbora na način da svako područje javnih službi (ima ih 5) odredeno Nacionalnom klasifikacijom djelatnosti33 (Stručne, znanstvene i tehničke djelatnosti (područje M), Javna uprava i obrana, obvezno socijalno osiguranje (područje O), Obrazovanje (područje P), Djelatnosti zdravstvene zaštite i socijalne skrbi (područje Q) te Umjetnost, zabava i rekreacija (područje R)) mora biti zastupljeno s jednim članom koji je predstavnik sindikata koji u tom području ima najveci broj članova. S obzirom da pregovarački odbor može imati do jedanaest članova, Povjerenstvo preostala mjesta u pregova-račkom odboru može dodijeliti ostalim sindikatima koji sudjeluju u postupku utvrdivanja pregovaračkog odbora, razmjerno broju njihovih članova u odnosu na ukupan broj sindikalno organiziranih radnika u javnim službama. Dakle, s obzirom da Povjerenstvo može odrediti ukupan broj članova pregovaračkog odbora (u rasponu od 6 do najviše 11), ono ima i stanovitu slobodu odlučivanja o tome koji ce sindikati sudjelovati u radu pregovaračkog odbora. U skladu s takvim ovlaštenjem Povjerenstvo je u studenom 2012. godine utvrdilo 11 sindikata koji su imali pravo sudjelovati u radu Pregovaračkog odbora34 koji je pregovarao o sklapanju Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namje-štenike u javnim službama.35 Od tih 11 sindikata kolektivni ugovor je potpisalo 6 sindikata. Tom su kolektivnom ugovoru dodana i dva dodatka kojima su za
33	Odluka o Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti 2007. - NKD 2007. (NN 58/07, 72/07).
34	Rješenje Povjerenstva za utvrdivanje reprezentativnosti. Klasa: 006-04/12-06/30, Urbroj: 689/1-12-3 od 13. studenoga 2012.
35	Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12).
97
Članki / Articles
Željko Potočnjak: Reprezentativnost sindikata i udruga poslodavaca u Hrvatskoj
odredeno razdoblje ograničena primjena odredenih prava priznatih Temeljnim kolektivnim ugovorom.36
b) Reprezentativnost za sklapanje granskih kolektivnih ugovora za pojedine javne službe
Ako se pak radi o sklapanju granskih kolektivnih ugovora za pojedine javne službe (kultura, osnovno školstvo, srednje školstvo, zdravstvo, socijalna skrb), o reprezentativnosti sindikata odlučuje se na način na koji je to propisano za utvrdenje reprezentativnosti u gospodarstvu (čl. 14. st. 3. u svezi s čl. 7. i 8. Zakona o reprezentativnosti). Dakle, ako u nekoj od tih javnih službi djeluje više sindikata, a oni se ne uspiju sporazumjeti o reprezentativnosti, onda ce Povjerenstvo utvrditi koji od tih sindikata ima više od 20% sindikalnog članstva te ce sve te sindikate utvrditi reprezentativnim za tu granu javnih službi. U skladu s tim odredbama Povjerenstvo je rješenjem utvrdilo reprezentativnost sindikata za osnovno školstvo,37 srednje školstvo,38 socijalnu skrb39 i zdravstvo.40
Kada su u pitanju znanost i visoko obrazovanje, iako se radi o dva područja prema Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti (područja M i P), nece se primijeni-ti pravila iz čl. 14. st. 1. Zakona o reprezentativnosti koja za slučaj utvrdivanja reprezentativnosti za više područja javnih djelatnosti predvidaju utvrdenje sa-stava pregovaračkog odbora, vec ce se primijeniti opca pravila o utvrdivanju reprezentativnosti sadržana u čl. 7. i 8. Zakona o reprezentativnosti (čl. 14. st. 5. Zakona o reprezentativnosti). Pri tome je dodatna posebnost da ce se u tom postupku znanost i visoko obrazovanje smatrati jednim područjem za utvrdivanja reprezentativnosti. Na temelju tih odredbi Povjerenstvo je utvrdilo reprezentativnost Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja za područja znanosti
36	Dodatak I Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12) i Dodatak II Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama (NN 150/13).
37	Rješenje Povjerenstva za utvrdivanje reprezentativnosti. Klasa: 006-04/12-06/05, Urbroj: 689/1-12-14 od 20. prosinca 2012.
38	Rješenje Povjerenstva za utvrdivanje reprezentativnosti. Klasa: 006-04/12-06/05, Urbroj: 689/1-13-23
Zagreb 7. veljače 2013.
39	Rješenje Povjerenstva za utvrdivanje reprezentativnosti. Klasa: 006-04/12-06/29, Urbroj: 689/1-12-6 od 20. prosinca 2012.
40	Rješenje Povjerenstva za utvrdivanje reprezentativnosti. Klasa: 006-04/12-06/12, Urbroj: 689/1-12-9 od 20. prosinca 2012.
98
Članki / Articles
Željko Potočnjak: Reprezentativnost sindikata i udruga poslodavaca u Hrvatskoj
i visokog obrazovanja.41 Naknadno su 9. prosinca 2014. sindikati koji djeluju u području znanosti i visokog obrazovanja (Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat visokog obrazovanja i znanosti „Akademska solidarnost" i Hrvatski akademski sindikat) postigli sporazum kojim su takoder utvrdili reprezentativnost samo Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja za po-dručja znanosti i visokog obrazovanja.
4.2. Postupak utvrdivanja reprezentativnosti za kolektivno pregovaranje
Ako se sindikati koji žele pregovarati s odredenim poslodavcem ili udrugom poslodavaca ne sporazumiju koji ce od njih biti reprezentativni, svaki od tih sindikata može Povjerenstvu podnijeti zahtjev za utvrdivanje reprezentativnosti (čl.
22.	st. 1. Zakona o reprezentativnosti). Taj zahtjev mora sadržavati podatke o broju članova podnositelja na razini za koju traži da se utvrdi reprezentativnost. Kao što smo to vec naprijed objasnili, u slučaju sklapanja temeljnog kolektivnog ugovora za javne službe, ne podnosi se zahtjev za utvrdivanje reprezentativnosti vec zahtjev za utvrdenje sastava pregovaračkog odbora (čl. 22. st. 2. Zakona o reprezentativnosti). Ako je podneseni zahtjev uredan, onda ce Povjerenstvo uputiti javni poziv svim sindikatima koji djeluju na razini, odnosno području za koje se utvrduje reprezentativnost, odnosno sastav pregovaračkog odbora, da u roku od trideset dana od dana objave poziva podnesu zahtjev za utvrdivanje njihove reprezentativnosti te da tom zahtjevu prilože podatke o svojem članstvu. Sastavni dio tog poziva bit ce i upozorenje sindikatima da se njihova reprezentativnost nece utvrdivati ako propuste u naznačenom roku podnijeti zahtjev (čl.
23.	st. 4. Zakona o reprezentativnosti).
Nakon proteka roka za podnošenje zahtjeva, Povjerenstvo ce u daljnjem roku od petnaest dana odlučiti o reprezentativnosti sindikata odnosno o sastavu pregovaračkog odbora (čl. 24. st. 1. Zakona o reprezentativnosti). Pri tome ce kod utvrdivanja reprezentativnosti za kolektivno pregovaranje utvrditi ukupni broj članova sindikata koji sudjeluju u utvrdivanju reprezentativnosti te reprezentativnima utvrditi one sindikate koji imaju najmanje 20% od ukupnog broja sindikalnih članova. Sastav pregovaračkog odbora za sklapanje temeljnog kolektivnog ugovora za javne službe, utvrdit ce na način da ce prvo utvrditi najvece sindikate
41 Rješenje Povjerenstva za utvrdivanje reprezentativnosti. Klasa: 006-04/12-06/05, Urbroj: 689/1-12-14 od 20. prosinca 2012.
99
Članki / Articles
Željko Potočnjak: Reprezentativnost sindikata i udruga poslodavaca u Hrvatskoj
za pet djelatnosti javnih službi, odrediti ukupan broj članova pregovaračkog odbora (do najviše 11) te preostala mjesta raspodijeliti na ostale sindikate ovisno o brojnosti njihovog članstva.
Protiv rješenja Povjerenstva kojim je odlučeno o reprezentativnosti sindikata za kolektivno pregovaranje, odnosno o sastavu pregovaračkog odbora za sklapa-nje kolektivnog ugovora za javne službe, žalba nije dopuštena, ali svaki sindikat koji je sudjelovao u takvom postupku može pokrenuti upravni spor. Do sada su sindikati u nekoliko slučaja neuspješno pobijali rješenja Povjerenstva u sudskom postupku.42 U slučaju da sindikati uspiju tužbom osporiti rješenje Povjerenstva, onda kolektivni ugovor koji su sklopili sindikati čija je reprezentativnost u sudskom sporu osporena prestaje važiti s danom pravomocnosti presude.
5. PREGOVARAČKI ODBOR SINDIKATA ZA KOLEKTIVNO PREGOVARANJE
Ako u kolektivnom pregovaranju sudjeluje više reprezentativnih sindikata onda poslodavac smije kolektivno pregovarati samo s pregovaračkim odborom o či-jem sastavu odlučuju ti sindikati (čl. 9. st. 1. Zakona o reprezentativnosti). Oni se o sastavu tog odbora moraju pisano sporazumjeti u roku od trideset dana od dana potpisivanja sporazuma o reprezentativnosti sindikata ili od dana izvršnosti rješenja Povjerenstva o utvrdivanju reprezentativnosti sindikata. Pregovarački odbor ne smije imati više od 11 članova, a ako se sindikati ne uspiju sporazumjeti o broju i sastavu pregovaračkog odbora, onda svaki sindikat ima pravo u radu pregovaračkog odbora sudjelovati s jednim predstavnikom. Pregovarački odbor sam utvrduje način rada i donošenje odluka. Tijekom kolektivnog pregovaranja pregovarački odbor je dužan nereprezentativne sindikate ili sindikate koji nisu zastupljeni u pregovaračkom odboru obavještavati o tijeku pregovora te im omo-guciti iznošenje mišljenja i prijedloga od posebnog interesa za njihove članove (čl. 9. st. 6. Zakona o reprezentativnosti).
Od tog pravila postoji izuzetak kada se radi o temeljnom kolektivnom ugovoru za javne službe. U tom slučaju sastav pregovaračkog odbora odreduje Povjerenstvo na način koji osigurava zastupljenost u njegovom sastavu najvecih sindikata koji
42 Vidi presude Upravnog suda u Zagrebu br. UsI-396/13-10 od 19. srpnja 2013., UsI-2761/13-12 od 10. listopada 2013. i UsI-3915/12-9 od 19. rujna 2013.
100
Članki / Articles
Željko Potočnjak: Reprezentativnost sindikata i udruga poslodavaca u Hrvatskoj
djeluju u pet područja javnih službi te odgovarajuču (razmjerno brojnosti članstva) zastupljenost ostalih sindikata koji djeluju u javnim službama.
6. VAŽENJE KOLEKTIVNOG UGOVORA
Zakon o reprezentativnosti postavlja još jedan dodatni uvjet koji mora biti ispu-njen da bi kolektivni ugovor bio važeči. Načelno, svaki kolektivni ugovor da bi bio važeči mora biti potpisan od strana reprezentativnih sindikata koji u svojem članstvu imaju najmanje 50% od ukupnog broja članova svih reprezentativnih sindikata (čl. 26. st. 1. Zakona o reprezentativnosti). Izuzetak od tog pravila po-stoji samo u slučaju sklapanja temeljnog kolektivnog ugovora za javne službe. Temeljni kolektivni ugovor za javne službe da bi bio važeči mora biti potpisan najmanje od jednog sindikata iz najmanje tri različita područja (od mogučih pet) prema Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti, a koji u svojem članstvu moraju imati najmanje 50% članova od ukupnog broja članova sindikata koji su bili zastupljeni u pregovaračkom odboru za sklapanje temeljnog kolektivnog ugovora za javne službe (čl. 26. st. 2. Zakona o reprezentativnosti). lako su navedene odredbe prilično složene, njima se želi spriječiti sklapanje kolektivnih ugovora od strana manjinskih sindikata. Pri tome treba napomenuti da se to pravilo odnosi samo na slučajeve u kojima na području za koji se sklapa kolektivni ugovor djeluje dva ili više sindikata i to bez obzira jesu li se oni sporazumjeli o svojoj reprezentativnosti (u kojem slučaju broj članova sindikata mora biti utvrden u sporazumu) ili je tu reprezentativnost utvrdilo Povjerenstvo (u kojem slučaju rješenje o reprezentativnosti treba sadržavati podatke o broju članova sindikata). Ako na razini i području sklapanja kolektivnog ugovora djeluje samo jedan sindikat, onda se ne postavlja niti pitanje njegove reprezentativnosti, a niti pitanje brojnosti članstva kojeg on zastupa.
7. TRAJANJE REPREZENTATIVNOSTI
Kada se radi o reprezentativnosti udruga poslodavaca i sindikata na nacionalnoj razini, onda reprezentativnost traje pet godina od dana izvršnosti (konačnosti) rješenja o utvrdivanu reprezentativnosti (čl. 20. st. 2. Zakona o reprezentativnosti). Tijekom tog razdoblja neki od nacionalno reprezentativnih sindikata ili takva udruga poslodavaca može zatražiti preispitivane reprezentativnosti nekog od na-
101
Članki / Articles
Željko Potočnjak: Reprezentativnost sindikata i udruga poslodavaca u Hrvatskoj
cionalno reprezentativnih sindikata ili udruge poslodavaca. U zahtjevu za pokre-tanje tog postupka podnositelj mora učiniti vjerojatnim da je neki od nacionalno reprezentativnih sindikata ili neka takva udruga poslodavaca više ne ispunjava zakonom pripisane uvjete reprezentativnosti. Nakon očitovanja udruge protiv koje je pokrenut postupak, Povjerenstvo odlučuje ispunjava li ona i dalje propisane kriterije reprezentativnosti i rješenje o tome objavljuje u Narodnim novinama.
Kada se pak radi o reprezentativnosti sindikata za sklapanje kolektivnog ugovora, onda reprezentativnost traje koliko i sklopljeni kolektivni ugovor (čl. 10. st. 1. Zakona o reprezentativnosti). Pri tome je važno napomenuti da Zakon o reprezentativnosti u čl. 10. st. 2. odreduje da o izmjeni ili dopuni kolektivnog ugovora poslodavac, više njih ili udruga poslodavaca o tome može pregovarati samo sa sindikatima koji su bili zastupljeni u pregovaračkom odboru koji je pre-govarao o sklapanju kolektivnog ugovora koji se mijenja ili dopunjuje. Za razliku od toga o sklapanju novog kolektivnog ugovora može pregovarati samo s novim pregovaračkim odborom sastav kojeg se utvrduje nakon ponovnog utvrdivanja reprezentativnosti sindikata za kolektivno pregovaranje. Dakle, sklapanju svakog novog kolektivnog ugovora mora prethoditi utvrdivanje reprezentativnosti sindikata za kolektivno pregovaranja prema propisanim kriterijima i na neki od napri-jed prikazanih načina. Nedostatak takvog pravnog uredenja vidimo u činjenici da o formi promjena kolektivnog ugovora (izmjene i dopune ili sklapanje novog) ovisi provodenje postupka utvrdivanja reprezentativnosti. Mislimo da to otvara stanoviti prostor za manipulaciju pitanjem reprezentativnosti kako od strane poslodavaca, tako i od strane sindikata.
Nakon što je utvrdena reprezentativnost sindikata za sklapanje kolektivnog ugovora na odredenoj razini, sindikat koji smatra da je ispunio kriterije reprezentativnosti može pokrenuti postupak utvrdivanja svoje reprezentativnosti (čl. 11. Zakona o reprezentativnosti). lako zakonska odredba nije posve jasna, a niti zasada po-stoji praksa Povjerenstva u svezi s tim pitanjem, ipak izgleda da takav postupak može pokrenuti samo sindikat koji je uvjete reprezentativnosti ispunio nakon okončanja prethodnog postupka utvrdivanja reprezentativnosti, a ne i onaj koji je te uvjete ispunjavao več u vrijeme provodenja prethodnog postupka utvrdivanja reprezentativnosti, ali je iz nekog razloga propustio sudjelovati u tom postupku. Sindikatu koji je naknadno stekao uvjete za utvrdivanje reprezentativnosti ona može biti utvrdena na način da mu drugi sindikati priznaju reprezentativnost ili ako se sindikati o tome ne sporazumiju da o tome odluči Povjerenstva na temelju primjene zakonom propisanih kriterija. Okončanjem novog postupka utvrdivanja
102
Članki / Articles
Željko Potočnjak: Reprezentativnost sindikata i udruga poslodavaca u Hrvatskoj
reprezentativnosti prestaje reprezentativnost sindikata čija je reprezentativnost utvrdena u prethodno provedenom postupku, a reprezentativni postaju sindikati za koje je to utvrdeno u novom postupku. Ako se u novom postupku utvrdi reprezentativnost nekog drugog ili nekih drugih sindikata u odnosu na prethodni postupak utvrdivanja reprezentativnosti, onda se mora pregovarati o sklapanju novog kolektivnog ugovora. Sklapanjem tog novog kolektivnog ugovora prestaje važiti prethodno sklopljeni kolektivni ugovor. Ako u novom postupku utvrdivanja reprezentativnosti nije utvrdena reprezentativnost sindikata koji je pokrenu taj postupak, on narednih godinu dana ne smije ponovno pokretati postupak utvrdivanja reprezentativnosti.
8. DOSADAŠNJA ISKUSTVA S UTVRDIVANJEM REPREZENTATIVNOSTI
Podaci o provedenim postupcima utvrdivanja reprezentativnosti (Tablica 3.) po-kazuju da u Hrvatskoj ipak u najvecem broju slučajeva na nižim razinama sklapa-nja kolektivnih ugovora djeluje samo jedan sindikat. Pored toga, ako se ukupan broj u Hrvatskoj registriranih sindikata (Tablica 1.) usporedi s brojem podnese-nih zahtjeva za upis u evidenciju sindikata koji jedini djeluju na području za koje se namjerava sklopiti kolektivni ugovor, možemo zaključiti da su takvi sindikati relativno uredno izvršavali svoju obvezu iz čl. 27. Zakona o reprezentativnosti o dužnosti obavještavanja nadležnog ministarstva o svojoj reprezentativnosti, a radi upisa tog podatka u evidenciju reprezentativnih sindikata.
Tablica 3. Postupci utvrdivanja reprezentativnosti sindikata (2012. do 2016.)
Godina	2012.	2013.	2014.	2015.	Do veljače 2016.	Ukupno
Djeluje samo jedan sindikat	77	195	59	65	7	403
Sporazum sindikata	30	53	39	44	7	173
Rješenje Povjerenstva	21	24	11	15	4	75
Ukupno	128	272	109	124	18	653
Izvor: Evidencija Ministarstva rada i mirovinskog sustava, stanje na dan 25.2.2016.
103
Članki / Articles
Željko Potočnjak: Reprezentativnost sindikata i udruga poslodavaca u Hrvatskoj
Ako se pak radi o slučajevima u kojima na odredenoj razini djeluje dva ili više sindikata onda se iz raspoloživih podataka isto tako može zaključiti da se sindikati relativno uspješno sporazumijevaju o reprezentativnosti. Zbog toga je relativno mali broj slučajeva u kojima o reprezentativnosti sindikata odlučuje Povjerenstvo. Iz toga zaključujemo da vec postojanje jasnih kriterija reprezentativnosti te po-stojanje propisanog postupka utvrdivanja reprezentativnosti potiče sindikate na sporazumijevanje o tom pitanju. Radi se, po našem mišljenju, o primarnoj učinkovitosti zakonskog uredenja koja je naročito dobrodošla u pitanjima slobode organiziranja i djelovanja. Medutim, pri tumačenju podataka sadržanih u Tablici 3. treba voditi računa da se u slučaju utvrdivanja reprezentativnosti od strane Povjerenstva kao i u slučaju sporazuma sindikata o reprezentativnosti ti podaci mogu odnositi na jedan, ali i na dva ili više sindikata. Stoga su to podaci o pro-vedenim postupcima, a ne o broju sindikata koji su sudjelovali u tim postupci-ma.43 Takoder, valja voditi računa da je u proteklom razdoblju za neke sindikate reprezentativnost utvrdivana više puta.
Kada se pak radi o reprezentativnosti udruga poslodavaca tu problem utvrdivanja reprezentativnosti ne postoji. Rješenjem Povjerenstva utvrdena je samo reprezentativnost jedne nacionalne udruge poslodavaca.
9. ZAKLJUČAK
Hrvatski Ustav, konvencije Medunarodne organizacije rada koje je Hrvatska ratificirala te zakoni koji ureduju radne odnose i reprezentativnost sindikata i udruga poslodavaca svim dobrovoljnim organizacijama radnika (sindikatima) i udrugama poslodavaca jamče slobodu organiziranja i djelovanja. Medutim, onima od njih koji udovoljavaju i odredenim dodatno propisanim uvjetima osiguravaju i posebna prava. Takve reprezentativne udruge (engl. the most representative trade unions and employers' associations) na nacionalnoj razini imaju pravo sudjelovati u radu nacionalnog Gospodarsko-socijalnom vijeca, sudjelovati u delegaciji Republike Hrvatske na zasjedanjima Medunarodne konferencije rada te odgovarajucim ti-jelima Europske unije, a imaju i pravo na svoje predstavnike u upravnim vijecima javnih nositelja mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, javnih službi zapošljavanja i sličnih tijela. Za kolektivno pregovaranje važno je da u kolektivnom pregovaranju,
43 U nekim daljnjim istraživanjima bilo bi dobro utvrditi i podatke o broju sindikata obuhvacenim tim postupcima.
104
Članki / Articles
Željko Potočnjak: Reprezentativnost sindikata i udruga poslodavaca u Hrvatskoj
sklapanju kolektivnog ugovora i eventualnom štrajku, koji u svezi toga može biti organiziran, mogu sudjelovati samo sindikati koji su ispunili zakonom propisane kriterije reprezentativnosti. Poslodavac o sklapanju kolektivnog ugovora smije pregovarati samo s reprezentativnim sindikatima, odnosno s pregovaračkim odborom u kojem su zastupljeni svi reprezentativni sindikati, ako ih ima više. Pored toga, da bi kolektivni ugovor bio važeči, potrebno je da ga potpišu sindikati koji u svojem članstvu imaju najmanje 50% od ukupnog broja članova koje imaju sindikati koji su sudjelovali u postupku utvrdivanja reprezentativnosti. Za sklapanje temeljnog kolektivnog ugovora za javne službe traži se da ga potpišu i sindikati koji imaju članove u tri od pet područja djelovanja javnih službi.
U Hrvatskoj ne postoji problem reprezentativnosti udruga poslodavaca. Poslodavce u tripartitnom nacionalnom tijelu te u ostalim tijelima i predstavni-štvima zastupa Hrvatska udruga poslodavaca. Radi se o dobrovoljnoj udruzi utemeljenoj 1993. godine koja jedina ispunjava Zakonom o radu i Zakonom o reprezentativnosti propisane uvjete reprezentativnosti. Ti su uvjeti tako propisani (najmanje 3.000 članova ili članovi koji zapošljavaju najmanje 100.000 radnika) da je teško očekivati da če neka druga dobrovoljna udruga uskoro ostvariti uvjete koji se traže za priznavanje reprezentativnosti. Do promjene bi eventualno moglo doči ako se promjeni status Hrvatske gospodarske komora. Naime, Hrvatska gospodarska komora prema sada važečoj regulativi ima obvezno članstvo i ne sudjeluje u kolektivnom pregovaranju. Ako članstvo u Hrvatskoj gospodarskoj komori postane dobrovoljno, za što se zalažu neke od političkih stranaka, onda če se možda otvoriti i pitanje sudjelovanja te organizacije u zastupanju interesa poslodavaca.
Kada su u pitanju državne i javne službe, onda Vlada Republike Hrvatske ima za-konsku ovlast odredivanja pregovaračkog odbora koji če sudjelovati u sklapanju kolektivnog ugovora kojim se priznaju prava koja se financiraju iz državnog proračuna ili drugih javnih izvora. Isto tako, ministri imaju jednaku ovlast odredivanja pregovaračkog odbora koji če sa sindikatima pregovarati o sklapanju kolektivnog ugovora kojima se odreduju plače ili neka druga materijalna prava u javnim ustanovama koje djeluju u području njihove odgovornosti. Slične ovlasti imaju i nadležna tijela lokalne i područne (regionalne) samouprave. Medutim, usprkos takvim ovlaštenjima, sustav kolektivnog pregovaranja u kojem sudjeluje država je prilično složen, netransparentan i često dovodi do brojnih radnih sporova u svezi s ostvarivanjem odredenih prava.
105
Članki / Articles
Željko Potočnjak: Reprezentativnost sindikata i udruga poslodavaca u Hrvatskoj
Za razliku od toga, pitanje reprezentativnosti sindikata, naročito kada se radi
0	reprezentativnosti sindikata za kolektivno pregovaranje, relativno dugo opte-recuje radne odnose u Hrvatskoj. Značajne promjene u to područje unio je prvi Zakon o reprezentativnosti donesen 2012. godine. Taj je zakon najznačajnije kritike doživio od strane sindikata, ne zbog toga kako je uredio pitanje reprezentativnosti, vec zbog izmjene odredbi ZR-a o produženoj primjeni kolektivnih ugovora, koje su odredbe u doba gospodarske krize onemogucavale snižavanje prethodno dosegnute razine placa i drugih materijalnih prava. Stoga je nakon relativno kratkog vremena 2014. donesen drugi Zakon o reprezentativnosti koji je djelomično ublažio učinke promjena do kojih je doveo prethodni zakon, a i tekst zakona je ponešto pravnotehnički poboljšan.
Važeci Zakon o reprezentativnosti propisuje uvjete za priznavanje reprezentativnosti sindikata i udruga poslodavaca na nacionalnoj razini. Da bi federacija ili konfederacija sindikata postala reprezentativna na nacionalnoj razini ključni je zahtjev da u njezinom članstvu mora biti najmanje 50.000 članova. Taj su uvjet ispunile četiri sindikalne središnjice i u tom smislu možemo zaključiti da se pro-pisivanjem tako postavljenog uvjeta zakonodavac suzdržao od značajnije intervencije u postojeci sindikalni pluralizam. Naime, propisani uvjeti nisu značajnije potakli sindikate na udruživanje.
Što se tiče gospodarstva, važeca regulativa potiče suprotstavljene sindikate da se sporazumiju o tome koji su od njih reprezentativni i koji ce temeljem takvog statusa imati pravo sudjelovati u kolektivnom pregovaranju, s time povezanom štrajku i čiji ce pristanak biti nužan za sklapanje kolektivnog ugovora. Ako se sindikati ne uspiju o tome sporazumjeti, o reprezentativnosti odlučuje neovisno
1	nepristrano tijelo (Povjerenstvo) sastavljeno uglavnom od sveučilišnih nastav-nika radnog prava i sudaca. Protiv odluka tog Povjerenstva osigurana je sudska zaštita u upravnom sporu. Pri tome je glavni kriterij za priznavanje reprezentativnosti brojnost sindikalnog članstva. Reprezentativni su svi oni sindikati koji imaju najmanje 20% od ukupnog broja sindikalnog članstva na području za koje se namjerava sklopiti kolektivni ugovor. Isto pravilo mjerodavno je i za utvrdivanje reprezentativnosti sindikata koji ce pregovarati o sklapanju kolektivnog ugovora kojima ce se urediti odredena pitanja radnih odnosa državnih službenika i na-mještenika te za granske kolektivne ugovore u javnim službama. Izuzetak postoji kod sklapanja temeljnog kolektivnog ugovora za javne službe kod kojeg se ne utvrduje reprezentativnost sindikata vec Povjerenstvo ima zadatak utvrditi sastav pregovaračkog odbora. U tom pregovaračkom odboru moraju biti zastupljeni
106
Članki / Articles
Željko Potočnjak: Reprezentativnost sindikata i udruga poslodavaca u Hrvatskoj
najveci sindikati koji organiziraju radnike u pet područja javnih službi, a preostala mjesta (do najviše jedanaest) dijele se medu ostalim sindikatima ovisno o brojnosti njihovog članstva. Za valjanost kolektivnog ugovora traži se da su ga potpisali sindikati koji zastupaju najmanje 50% članova od ukupnog broja članova reprezentativnih sindikata. Kod sklapanja temeljnog kolektivnog ugovora za javne službe traži se i potpis sindikata koji imaju članove u najmanje tri od pet mogucih područja djelovanja javnih službi.
Reprezentativnost nacionalnih udruga traje pet godina, a reprezentativnost sindikata za kolektivno pregovaranje traje dok traje kolektivni ugovor koji su oni sklo-pili. Sindikati koji su nakon provedenog postupka utvrdivanja reprezentativnosti stekli uvjete za priznavanje reprezentativnosti mogu tražiti ponovno utvrdivanje reprezentativnosti, a ako ne budu utvrdeni reprezentativnim, onda godinu dana ne smiju ponovno tražiti utvrdenje reprezentativnosti. Poslodavac o izmjenama i dopunama kolektivnog ugovora smije pregovarati samo s pregovaračkim odborom u kojem su zastupljeni svi sindikati koji su bili zastupljeni u pregovaračkom odboru koji je pregovarao o sklapanju kolektivnog ugovora kojeg se naknadno namjerava mijenjati. O sklapanju novog kolektivnog ugovora može se pregovarati samo nakon ponovnog utvrdivanja reprezentativnosti sindikata.
Kada se radi o reprezentativnosti sindikata možemo zaključiti da su predmetni zakoni u odredenoj mjeri pridonijeli raščišcavanju sindikalne scene u Hrvatskoj. Naime, sada je jasno da u najvecem broju slučajeva na nižim razinama na koji-ma se sklapaju kolektivni ugovori (uglavnom se radi o pojedinim poslodavcima s kojima se sklapaju tzv. kucni kolektivni ugovori) djeluje samo jedan sindikat. S druge pak strane, ako na odredenoj razini djeluje dva ili više sindikata, onda ih postojeca zakonska regulativa potiče na sporazumijevanje o pitanju reprezentativnosti. Na to sigurno utječe propisivanje jasnih (iako ne i naročito zahtjevnih) kriterija reprezentativnosti i postojanje prikladnog postupka odlučivanja o reprezentativnosti ako se sindikati ne uspiju sporazumjeti. Vec samo postojanje neo-visnog i nepristranog Povjerenstva koje ima jasne zakonom propisane kriterije po kojima ce odlučiti o reprezentativnosti potiče sindikate na sporazumijevanje. Odluke Povjerenstva podložene su sudskoj kontroli u upravnom sporu, a sindikati su u nekoliko slučajeva za takvom kontrolom posegnuli.
Medutim, vezano uz pitanje reprezentativnosti postoje četiri pitanja koja, po našem mišljenju, još uvijek nisu prikladno uredena. Prvo pitanje odnosi se na spo-rove o razini na kojoj ce se sklopiti kolektivni ugovori i utvrditi reprezentativnost sindikata. Radi se o pitanju koje može biti od velikog interesa kako za sindikate
107
Članki / Articles
Željko Potočnjak: Reprezentativnost sindikata i udruga poslodavaca u Hrvatskoj
tako i za poslodavce. Naime, sindikati mogu na jednoj razini biti reprezentativni, a na drugoj ne. Isto tako, poslodavci nekad imaju različite interese za uredenje radnih odnosa na različitim razinama. Zakon o reprezentativnosti iz 2012. godi-ne ovlaščivao je Povjerenstvo da odlučuje i o toj vrsti sporova. S obzirom da u zakonu nisu bili propisani kriteriji po kojima je Povjerenstvo moglo odučiti o toj vrsti sporova, Zakonom o reprezentativnosti iz 2014. ukinuto je to ovlaštenje. Mislimo da bi bilo najbolje to ovlaštenje vratiti Povjerenstvu i pri tome odrediti barem okvirne kriterije za odlučivanje o toj vrsti sporova. Drugo pitanje odnosi se na reprezentativnost strukovnih sindikata (koji okupljaju liječnike, strojovode, pilote i sl.). Zakon iz 2012. sadržavao je posebna pravila po kojima je utvrdivana reprezentativnosti tih ponekad vrlo močnih sindikata. Zakon o reprezentativnosti iz 2014. više ne sadrži takve odredbe pa se kolektivni ugovori mogu sklapati i reprezentativnost utvrdivati samo na razini odredenog poslodavca, udruge poslodavaca, državne uprave te javnih službi kao cjeline ili pojedinih njezinih dijelova (zdravstvo, osnovno školstvo, srednje školstvo, znanost i visoko obrazovanje, kultura). Problem je naročito izražen u području zdravstva u kojem sindikalno organizirani zaposlenici srednjeg i višeg obrazovanja brojčano prevladavaju nad visokoobrazovanim liječnicima. Utoliko iz liječničkih krugova dolaze i snažni zah-tjevi za sklapanje strukovnog kolektivnog ugovora za liječnike. Ako se tom zahtjevu želi udovoljiti, onda če trebati ponovno urediti kriterije po kojima če se utvrdivati reprezentativnost strukovnih sindikata. Treče, brojni izuzeci od temeljnog pravila za utvrdivanje reprezentativnosti za kolektivno pregovaranje čine čitav sustav prilično složenim i nepreglednim pa mislimo da u tom području postoji prostor za poboljšanje. Četvrto, ne vidimo nikakvog posebnog opravdanja da se pitanja reprezentativnosti ne urede ZR-om kojim su inače sustavno uredena sva ostala s time povezana pitanja.
LITERATURA Knjige i članci
-	Bagič, D. (2010) Industrijski odnosi u Hrvatskoj: društvena integracija ili tržišni sukob. Zagreb: TIM press, 2010., str. 290.
-	Bagič, D. (2015) Obilježja sustava kolektivnog pregovaranja u Republici Hrvatskoj: Što znamo, a što tek trebamo doznati? Savez samostalnih sindikata Hrvatske, 2015., str. 1-26. http:// www.sssh.hr/upload_data/site_files/obiljezja-sustava-kolektivnog-pregovaranja-u-republici--hrvatskoj_final.pdf (28.2.2016.).
-	Gotovac, V. (2012) Pravno uredenje stanaka kolektivnih ugovora u Republici Hrvatskoj nakon donošenja Zakona o kriterijima za sudjelovanje u tripartitnim tijelima i reprezentativnosti za kolektivno pregovaranje. Radno pravo, 2012., rujan, str. 3-18.
108
Članki / Articles
Željko Potočnjak: Reprezentativnost sindikata i udruga poslodavaca u Hrvatskoj
-	Grgurev, I., Rožman, K. (2007) Kolektivni ugovori, u: Radni odnosi u Republici Hrvatskoj. Potočnjak, Ž. (ur.). Zagreb: Organizator, 2007., str. 557-595.
-	Grgurev, I. (2010) Produžena primjena pravnih pravila sadržanih u kolektivnom ugovoru - (ne) potreban institut?. Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu. 60, 2010., 5., str. 1081-1108.
-	International Labour Office. (2012) International Labour Conference, 101st Session, 2012. General Survey on the fundamental Conventions concerning rights at work in light of the ILO Declaration on Social Justice for a Fair Globalization, 2008. Giving globalization a human face. First edition. Geneva: 2012, str. 36-37 i 93-97.
-	Potočnjak, Ž. (2007) Otvorena pitanja sklapanja i primjene kolektivnih ugovora, u: Zbornik XLV. Susret pravnika - Opatija 2007., 9.-11. svibnja 2007., Hrvatski savez udruga pravnika u gospodarstvu, 2007., str. 304-341.
-	Potočnjak, Ž. (2013) Reprezentativnost sindikata i udruga poslodavaca. Radno pravo, studeni 2013, br. 11/13, str. 8-20.
-	Potočnjak, Ž. (2014/1) Reprezentativnost sindikata i udruga poslodavaca - postupak utvrdivanja reprezentativnosti. Radno pravo, siječanj 2014, br. 1/14, str. 18-26.
-	Potočnjak, Ž. (2014/2) Najznačajnije novine koje donosi novi Zakon o radu. Hrvatska pravna revija. 14, 2014, br. 9, str. 14-30.
Propisi
-	Ustav Republike Hrvatske („Narodne novine", br. 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14).
-	No. 87 Freedom of Association and Protectiona of the Right to Organise Convention. Konvencija MOR br. 87 o slobodi udruživanja i zaštiti prava na organiziranje, San Francisco, 9. srpnja 1948. („Narodne novine - Medunarodni ugovori", br. 2/94 i 3/00).
-	No. 98 Right to Organise and Collective Bargaining Convention. Konvencija MOR br. 98 o primjeni načela prava na organiziranje i kolektivno pregovaranje, Ženeva, 1. srpnja 1949. („Narodne novine - Medunarodni ugovori", br. 2/94 i 3/00).
-	Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda s protokolima br. 1, 4, 6, 7, 11, 12, 13 i 14. http://www.echr.coe.int/Documents/Convention_HRV.pdf (2.2.2016.).
-	Zakon o Hrvatskoj gospodarskoj komori („Narodne novine", br. 66/91, 73/91, 77/93).
-	Zakon o načinu odredivanja zastupljenosti sindikata više razine u tripartitnim tijelima na nacio-nalnoj razini („Narodne novine", br. 19/99).
-	Zakon o kriterijima za sudjelovanje u tripartitnim tijelima i reprezentativnost za kolektivno pregovaranje („Narodne novine", br. 82/12, 88/12).
-	Zakon o reprezentativnosti udruga poslodavaca i sindikata („Narodne novine", br. 93/14, 26/15). Prijevod na engleski jezik dostupan je na: http://www.mrms.hr/wp-content/uploads/2015/11/ Act-on-representativeness.pdf (28.2.2016.).
-	Zakon o radu („Narodne novine", br. 38/95, 54/95 i 65/95).
-	Zakon o radu („Narodne novine", br. 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13).
-	Zakon o radu („Narodne novine", br. 93/14). Prijevod na engleski jezik dostupan je na: http:// www.mrms.hr/wp-content/uploads/2012/11/labour-act.pdf (28.2.2016.).
-	Odluka o Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti 2007. - NKD 2007. („Narodne novine", br. 58/07, 72/07).
109
Članki / Articles
Željko Potočnjak: Reprezentativnost sindikata i udruga poslodavaca u Hrvatskoj
THE MOST REPRESENTATIVE TRADE UNIONS AND EMPLOYERS' ASSOCIATIONS IN CROATIA
Zeljko Potocnjak*
SUMMARY
All legally established trade unions and employers' associations in Croatia have the right to organise activities independently of any interference from the Government and the opposite side. However, the Act on Representativeness adopted in 2012 and amended in 2014 gave the most representative organisations some special rights. They are vested with the power to appoint their representatives to the national Economic and Social Council, and to propose members of national delegation for the International Labour Conference and different European Union social dialogue bodies. Further, they are allowed to appoint their members to the governing bodies of the social security institutions. In order to be recognized as the most representative, such organisations should fulfil the following conditions: 1) be registered for at least six months before opening of recognition procedure; 2) be active in at least five areas of activities defined by National Classification of Activities; 3) pursue actions in at least four counties (regions); 4) have at least five full time employees with open-ended contracts, and 5) have adequate office space and necessary equipment. Any national trade unions' federation or confederation should represent at least 50 000 unionised employees. The national umbrella employers' organisation should cover at least 3 000 employers or employers employing at least a 100 000 workers. Currently there are four trade unions' confederations and one employers' association recognized as representative at the national level.
Since in Croatia numerus trade unions (around 600) compete, the representativeness criteria serve for establishing their capacity to act as collective bargaining agents. Moreover, this issue is relevant for the legality of strikes as well as for the validity of collective agreements. Only a trade union covering at least 20% of all unionised workers at a particular collective bargaining unit can be recogni-
* Potocnjak Zeljko, PhD, Professor at the Faculty of Law, University of Zagreb, Croatia ze Ij ko. potoc nj ak@ pravo. h r
110
Članki / Articles
Željko Potočnjak: Reprezentativnost sindikata i udruga poslodavaca u Hrvatskoj
sed as a collective bargaining agent. Employers or employers' organisation are allowed to bargain collectively only with a negotiating committee composed of authorised members of the representative trade unions. Only the representative trade unions who have participated in negotiating committee can call a legal strike. Furthermore, solely a collective agreement concluded by trade unions representing at least 50% of all unionised workers is valid. If trade unions active at a particular collective bargaining unit cannot reach agreement on representativeness, a special independent and impartial Commission would pass a decision on their representativeness. Facts should be established and all issues solved according to the appropriate legal procedure. Participating trade unions have the right to appeal to the court.
These established criteria and prescribed procedures enable the differentiation between employers' associations and trade unions that have the appropriate capacity to represent organised workers and employers from other numerous small associations. Still, there are many legal exemptions and very complex procedures, some unsolved issues concerning representativeness of the trade unions of some influential professionals (e.g. physicians, pilots). In addition, we find problematic the fact that the legislator regulated this field by a special Act, instead of amending the Labour Act that is generally applicable on all the other connected legal questions. Hence, all these issues attract some criticism and consequently, there is a need for legislative improvements.
111