KRALJEVINA JUGOSLAVIJA UPRAVA ZA ZAŠTITU KLASA 21 (9) INDUSTRISKE SVOJINE IZDAN 1 APRILA 1937 PATENTNI SPIS BR. 15044 N. V. Philips’ Gloeilampenfabrieken Eindhoven, Holandija. Postupak za pogon neke električne cevi pražnjenja. Prijava od 21 decembra 1935. Važi od 1 septembra 1936. Traženo pravo prvenstva od 31 januara 1935 (Nemačka). Ovaj se pronalazak odnosi na postupak za pogon električnih cevi pražnjenja u kojima se elektroni koji izlaze iz kato-de sjedinjuju u snop koji se sprovodi kroz područje u kom može da dobije skretanje u stranu. Ovde spadaju tako zvane Braun-ove cevi ali i cevi pražnjenja za pojačanje, izazivanje i t. d. električnih oscilacija. U koliko je u cevima takve vrste veća jačina elektronskog strujanja i u koliko se duže zadržavaju elektroni u području u kom na njih utiču sredstva za skretanje u toliko je veće i rasturanje snopa zbog međusobnog odbijanja elektrona. Ovo se rasturanje može smanjiti time, što se katodni zraci na ovom mestu, na kom oni ulaze u područje u kom treba da se izazove skretanje snopa i koje je u nastavku nazvano područje skretanja puštaju da konvergiraju. Tačka centralnog zraka na koju su upravljeni zraci pri njihovom ulazu u područje skretanja nazvana je tačka u-pravljanja, a njen razmak od prednje strane područja skretanja nazvan je razmak tačke upravljanja. iU koliko je veća jačina struje i u koliko je manja brzina elektrona, u toliko više odstupaju zraci elektrona od prave kroz tačku upravljanja. Tačka centralnog zraka, na kojoj snop katodnih zrakova ima najmanji prečnik, nazvana je središte snopa, a njen razmak od prednje strane područja skretanja kao razmak središta. Pri vrlo maloj jačini struje središte snopa se prbližava tački upravljanja. Naposletku ono mesto na kom snop elektrona nailazi na neki svetleči štitnik odn. na jednu ili više elektroda označeno je imenom mesto nalaženja. Prema ovom pronalasku smanjuje se nedostatak rasturanja na najmanju meru time. što se jačina struje i brzina elektrona izbiraju tako, da pri razmaku tačke u-pravljanja najmanje ravnom četvrtini dužine područja skretanja, leži središte snopa u pravcu strujanja elektrona iza tačke upravljanja i to najmanje na polovini dužine područja skretanja a najviše na mestu nailaženja snopa Odgovarajućim izborom jačine struje odn. brzine elektrona može se napraviti najveći mogući odnos između razmaka središta i razmaka tačke upravljanja i time se može ograničiti proširenje snopa zbog rasturanja. Takođe je preimućstveno, naročito kada se mogu primeniti sredstva za centriranje, da se snopu da takav oblik da je on najmanje otprilike simetričan naspram jednoj ravni kroz sredinu područja skretanja upravnoj na centralni zrak. Na crtežu pretstavlja sl. 1 tok zrakova kakav treba prema. ovom pronalasku da se smatra kao nariočito povoljan, a na slikama 2 do 5 iznete su radi objašnjenja razne putanje elektrona Radi veće jasnoće u svim slikama je širina snopa zrakova nacrtana preterano velika. Nije potrebno upuštanje u sredstva za proizvodnju, sjedinjenje u snop ili centriranje katodnih zrakova, pošto se ova] pronalazak može lako izvesti pomoću dosada poznatih sredstava. Na sl. 1 je potpuno šematski nacrta- Din. 15.— na neka katoda 1, na pr. neka žarna ka-toda, koja emituje elektrone koje sakupljačka naprava 2 sjedinjuje u snop pa koje se ubrzavaju u električnom polju između katode i probušene anode 3. Taj snop prolazi kroz anodu 3 i ulazi u područje skretanja, koje se nalazi između pločica 4 i 5. a u kom je podvrgnut uticaju električnog poprečnog polja, koje postoji zbog razlike potencijala. U slučaju da je razlika potencijala između pločica 4 i 5 ravna nuli, onda snop kao celina ne biva skre-tan, dakle centralni zrak leži u osi cevi. Takav je slučaj nacrtan na si. 1. Pre nego što uđu elektroni u područje skretanja sabijaju se pod uticajem električnog polja upravljanja između anode 3 i ivica pločica 4 i 5 ili neke naročite elektrode i to na ta način da oni pri njihovom ulazu u područje skretanja imaju pravac kroz tačku P na osi 6 cev, koja je tačka nazvana tačka upravljanja. Njen razmak QP od priednje strane područja skretanja je razmak tačke upravljanja. Efekt prostornog pražnjenja (međusobno odbijanje elektrona) izaziva zavijanje zrakova iz prave kroz tačku P u-pravljanja. Tačka R na osi cevi na kojoj snop katodnih zrakova ima najveće su-ženje, nazvano je središte snopa. Prema ovom pronalasku ima to središte veći razmaki od tačke Q nego što je razmak tač-kei P upravljanja od tačke Q, tako da ono leži iza sredine ili najmanje na sredini područja skretanja. Prema još jednom obeležju ovog pronalaska uzima se jačina struje toliko velika odn. brzina elektrona toliko mala, da je po mogućstvu što veći odnos između razmaka QR središta i razmaka QP tačke upravljanja. Ovom propisu odgovara si. 1. Pomenuti odnos iznosi od prilike 2. Pri tome elektroni dopiru upravo do ose 6 pa onda opet zavijaju od nje. Pri još većoj jačini struje odn. manjoj brzini elektrona zavijaju katodni zraci od centralnog zraka još pre nego što dopru dc njega pa je razmak središta opet manji. Središte R snopa leži na sl. 1 na sredini područja skretanja. Krive 7 i 8, koje pretstavljaju krajnje granice linije snopa katodnih zrakova, simetrične su naspram preseku 9 ravni kroz sredinu područja skretanja a upravnoj na centralni zrak. Širina snopa je pri napuštanju područja skretanja isto toliko velika kao pri ulazu u to područje. Kada se ova slika ne podudara tačno sa prilikama koje u stvari nastaju, onda su to prouzrokovale sporedne okolnosti, na pr. prodiranje električnih polja za upravljanje i ubrzanje u područje skretanja. Dejstvom nekog električnog polja, između hvatajuće elektrode 10 i ivica pločica 4 i 5 ili neke naročite elektrode, zbijaju se katodni zraci na inače poznati način na elekitrodu 10. Pločice 4 i 5 mogu se oblikovati prema površini snopa tako da se njihov razmak može smanjiti i time povećati jačina poprečnog polja. Time postaje veća osetljivost cevi ali treba paziti na to da razmak između tih pločica mora svuda ostati toliko veliki da se snop, kada njega skreće neko električno polje između tih ploča, može slobodno kretati a da katodni zraci ne nailaze na te pločice. Isprekidane linije 11 i 12 pokazuju jednu mogućnost u tom pravcu. U nrimeru iznetom na si. 2 je snop, isto tako kao u primeru na si. 1, simetričan naspram ravni sredine tako da je i ovđe širina snona pri izlazu područja skretanja otprilike pođiednaka širini pri ulazu u to područje. Ali jačina stnrie je manja odn. brzina elektrona je veća pa prema tome ie razmak tačke upravljanja veći nego u prvom primeru tako da je o-setljivost manja. U primeru ko ii pokazuje si. 3 ie doduše, pri podjednakom razmaku tačke u-nriavljania, kao na si. 2, još manja osef-liivost, ali posredstvom po mogućstvu što većee odnosa između razmaka središta i razmaka tačke uoravbanja postiže se da snop nostaie do mogućnosti uzan. SI. 4 odnosi se na primer kod koga je, pri zadržavaniu po mogućstvu što većeg odnosa razmaka središta naspram razmaku tačke upravljanja, središte pomaknuto na mesto nailaženia tako da nije potrebno konsentrisanie katodnih zrakova pošto" napuste područje skretanja. Naspram ovom preimućstvu dolazi manja o-setliivost nego u napred uzetim slučajevima. Kada se središte snopa još više pomakne nozadi, kao što je to radi primera oretstavl jeno na si. 5, tada se pogoršavaju svojstva cevi jer onda ne postoje samo manja osetljivost nego osim toga i pored manjeg rasturanja postaje opet veća širina snopa. Patentni zahtevi: 1) Postupak za pogon neke električne cevi pražnjenja kod koje se snop elektrona sprovodi kroz neko područje skretanja u kom može da dobije skretanje u stranu, naznačen time, što se katodni zraci pri svom ulazu u područje skretanja ori neskrenutom snopu upravljaju na tačku (tačku upravljanja) na centralnom zraku koja leži najmanje na jednoj četvrtinh dužine područja skretanja pa se jačina struje odn. brzina elektrona izabiraju tako da tačka na centralnom zraku, na kojoj snop elektrona ima najmanji prečnik, (središte snopa) leži iza tačke upravljanja a najmanje na polovini dužine područja skretanja ali najviše na mestu na-ilaženja snopa. 2) Postupak prema zahtevu 1, naznačen time, što se odnos između razmaka središta snopa i razmaka tačke upravljanja od prednje strane područja skretanja (razmaka središta i razmaka tačke upravljanja) po mogućstvu što vieći. 3) Postupak prema zahtevu 1 i 2, naznačen time, što je deo snopa elektrona koji leži u području skretanja najmanje otprilike simetričan naspram ravni položenoj kroz sredinu područja skretanja a upravno na centralni zrak. * . v. , ■ - ! : • ■ . . ■ . Ad pat.br.1304/f