Arhivistička dostignuča Bosne i Hercegovine
Azem kožar, Dr. sc.
redovni profesor univerziteta Društvo arhivskih zaposlenika, Pranje Ledera 1, 75000 Tuzla, Bosna i Hercegovina
e-mail: kozar.azem@bih.net.ba
Archival Achievements of Bosnia and Herzegovina ABSTRACT
The development, performance and achievements of the archival profession and science in Bosnia and Herzegovina, are significantly influenced by a number of historical circumstances in which the function of state and society in the course of its centuries past. Among other things, archival activity of Bosnia and Herzegovina was gradually established after World War II. It had recognizable stages of the ascent (until 1992.), stagnation (war period 1992 to 1995), and renewal, the post-Dayton phase of reconstruction and stabilization (1995-2013), which is still ongoing. Despite all of this archival developments in Bosnia and Herzegovina are recognized and highly significant in all the major areas of activity: in protecting, preserving and retrieving archival material in archives, professional sorting and processing, publication and use of archival and documentary material, identifiable personnel structure and scientific interpretations of various archival outstanding issues. About all this there is written evidence and measurable numeric and other qualitative and quantitative indicators. However, all this has been achieved in the development of archival activities, but still does not provide the status of developed and functional activities, which contribute to improving overall social trends. Due to a series of circumstances which are mostly in transition, the system and the traditional nature are evident difficulties and weaknesses in the development of the archival profession and science of Bosnia and Herzegovina. About all that is, mainly the results but also the shortcomings, and possible positive developments, discussed in this paper.
Realizzazioni archivistiche in Bosnia-Erzegovina SINTESI
Lo sviluppo, le prestazioni e le realizzazioni della professione archivistica e scienza in Bosnia-Erzegovin, sono significativamente influenzati da una serie di circostanze storiche della funzione dello stato e della societa nel corso del suo secolo trascorso. Tra le altre cose, l'attivita archivistica della Bosnia-Erzegovina e stata gradualmen-te istituita dopo la Seconda guerra mondiale. Aveva fasi riconoscibili della salita (fino al 1992), stagnazione (periodo di guerra 1992-1995), e rinnovamento, la fase post-Dayton di ricostruzione e stabilizzazione (19952013), che e tuttora in corso. Nonostante tutti questi sviluppi archivistici in Bosnia-Erzegovina sono ricono-sciuti e altamente significativi in tutte le principali aree di attivita: nella tutela, conservazione e recupero del materiale archivisico negli archivi, nell'ordinamento professionale e nell'elaborazione, pubblicazione ed uso del materiale archivistico e documentario, nell'identificabile struttura del personale e nelle scientifiche interpreta-zioni di varie questioni archivistiche pendenti. Di tutto questo c'e ora scritta e misurabili indicatori numerici qualitativi e quantitativi. Tuttavia, tutto cio e stato realizzato nello sviluppo di attivita archivistiche, ma conti-nua a non fornire lo stato delle attivita sviluppate e funzionali che contribuiscono a migliorare le tendenze so-ciali complessive. A causa di una serie di circostanze che sono per lo piu in fase di transizione, il sistema e la natura tradizionale sono in evidente difficolta e debolezza nello sviluppo della professione e scienza archivistica della Bosnia-Erzegovina. Informazioni sulla situazione, soprattutto i risultati ma anche le carenze ed i possibili sviluppi positivi, sono illustrati nel persente articolo.
Dosežki na področju arhivistike v Bosni in Hercegovini IZV^LEČEK
Na razvoj, uspeh in dosežke arhivske stroke in arhivkse znanosti v Bosni in Hercegovini so znatno vplivale zgodovinske okoliščine, v katerih je delovala država in družba v preteklosti. Arhivska dejavnost Bosne in Hercegovine je bila postopoma vzpostavljena po drugi svetovni vojni. Imela je prepoznavne faze vzpona (do leta 1992), stagnacije (vojna v obdobju od 1992 do 1995) in obnove, vse do post-Daytonske faze obnove in stabilizacije (1995-2013), ki je še vedno v teku. Arhivski dosežki v Bosni in Hercegovini so zelo pomembni in jih lahko zasledimo na vseh področjih arhivse dejavnosti: na področjih varstva, ohranjanja in pridobivanja arhivskega
Azem KOŽAR: Arhivistička dostignuca Bosne i Hercegovine, 149-158
gradiva, strokovne obdelave in popisovanja, objavljanja in uporabe arhivskega in dokumentarnega gradiva, na področju kadrovske strukture ter znanstvene interpretacije različnih arhivskih vprašanj. O vsem tem obstajajo pisni dokazi in merljivi številčni in drugi kvalitativni in kvantitativni kazalci. Vendar vse to, kar je bilo doseženo pri razvoju arhivske dejavnosti, še vedno ne zagotavlja statusa razvite in funkcionalne dejavnosti, ki prispeva k izboljšanju splošnih družbenih tokov. Zaradi številnih okoliščin, ki so večinoma tranzicijskega, sistemskega in tradicionalnega značaja, obstajajo v Bosni in Hercegovini težave in pomanjkljivosti pri razvoju arhivske stroke in znanosti. O vsem tem, predvsem pa o rezultatih ter tudi pomanjkljivostih in možnih pozitivnih premikih, tazpravlja avtor v pričujočem prispevku.
Arhivistička dostignuca Bosne i Hercegovine APSTRAKT
Na razvoj, rezultate i domete arhivske struke i nauke u Bosni i Hercegovini,bitno su utjecale brojne historijske okolnosti pod kojima sufunkcionirali država i društvo u toku svojevišestoljetne prošlosti.Izmedu ostaloga, arhivska djelatnost Bosne i Hercegovine je postepeno uspostavljena tek nakon Drugog svjetskog rata. Imala je pre-poznatljive etape svoga uspona (do 1992.), stagnacije (ratno razdoblje 1992.- 1995.), sve do postdejtonske etape obnove i stabilizacije (1995.-2013.) koja i dalje traje. Unatoč svemu tome arhivistička dostignuca na području Bosne i Hercegovine su prepoznatljiva i veoma značajna u svim važnijim oblastima djelovanja: na planu zaštite, čuvanja i preuzimanja arhivske grade u arhive, stručnog sredivanja i obrade, publikovanja i korišcenja arhivske i dokumentarne grade, prepoznatljive kadrovske strukture te naučne interpretacije raznovr-snih arhivističkih otvorenih pitanja. O svemu tome postoje pisani tragovi, te mjerljivi brojčani i drugi kvalitativni i kvantitativni pokazatelji. Medutim, sve to što je postignuto u razvoju arhivske djelatnosti,jošuvijek joj ne osigurava status razvijene i funkcionalne djelatnosti, koja doprinosi unapredenju ukupnih društvenih tokova. Zbog niza okolnosti koje su uglavnom tranzicijske, sistemske pa i tradicionalne naravi, evidentne su poteškoce i slabosti u razvoju arhivske struke i nauke Bosne i Hercegovine. O svemu tome se, pretežno o rezultatima ali i o nedostacima, kao i o mogucim pozitivnim pomacima, govori u ovome radu.
Osvrt na razvoj arhivske struke i nauke u Bosni i Hercegovini
Briga o dokumentima nosilaca javne vlasti na području današnje Bosne iHercegovine je relativno davno započela - još od vremena banske i kraljevske vlasti srednjovjekovne bosanske države, zatim preko osobene višestoljetne osmanske administracije, a naročito preko četverodecenijskog uredenog austrougarskog administrativnog sistema, te administracije monarhističke Jugoslavije i administracije Nezavisne Države Hrvatske u čijem se državnom okviru našla i Bosna i Hercegovina u toku Drugog svjetskog rata. Ipak, organizirana arhivska služba, zasnovana na arhivskim propisima i ustrojena na području cijele Bosne i Hercegovine, nastala je tek nakon Drugog svjetskog rata, tačnije osnivanjem Arhiva Bosne i Hercegovine 1947. godine i potom mreže regionalnih arhiva, u vrijeme socijalističke etape razvoja a u okvirima novonastale socijalističke Jugoslavije, tako da je na kraju toga perioda 1992. godine njenu arhivsku mrežu činio Arhiv Bosne i Hercegovine i osam regionalnih arhiva1.
U ratnim okolnostima (1992.-1995.) nastalim u vrijeme disolucije bivše SFR Jugoslavije, u okvirima ukupne društvene kataklizme, došlo je do destrukcije i arhivske mreže i arhivske struke u cjelini. lako su gotovo svi postojeci arhivi nastavili sa radom, usljed ratnih zbivanja došlo je do redukcije djelatnosti samo na odredenom prostoru, tako da je veliki dio države ostao nepokriven odgovarajucom arhivskom mrežom. Posljedice svega toga su višedimenzionalne i veoma izražene u svakom segmentu arhivske djelatnosti2.
Mirovnim sporazumom zaracenih strana u Dejtonu, novembra 1995. godine, okončan je rat i uspostavljeno novo administrativno ustrojstvo države na tri razine: država, dva entiteta i deset kantona,
1.	Više o tome vidi: Azem KoŽAR, Arhivistika u teoriji i praksi, Knjiga druga, Tuzla 2005, str. 83-99.
2.	O radu arhivske službe Bosne i Hercegovine u ratnim okolnostima više vidi: Matko KOVAČEVIC, Arhivska djelatnost u Bosni i Hercegovini u vremenu ratnom, "Glasnik arhiva i DAR BiH", 1993, broj 32, str. 5-7; Seada Hadžimehmedagic, Zbrinjavanje registraturskog materijala i arhivske grade tokom rata, "Glasnik arhiva i DAR BiH", 1995, broj 33, str. 17-22; Azem Kožar, Neke osobenosti zaštite arhivske grade u nastajanju u uvjetima rata, "Glasnik arhiva i DAR BiH", 1995, broj 33, str. 53-58; Slobodan Kristic - Zlatan Kulenovic, Rad i stradanja Arhiva Bosne i Hercegovine u ratnim uvjetima, "Glasnik arhiva i DAR BiH", 1993, broj 32, str., 9-14 itd. O razmjerama stradanja arhivske grade u ratnim okolnostima više vidi: Azem Kožar, Ratno stradanje arhivske grade Bosne i Hercegovine, "Sodobni arhivi", 1999, broj 21, str. 287292.
Azem KOŽAR: Arhivistička dostignuca Bosne i Hercegovine, 149-158
te nešto kasnije medunarodnom arbitražom uspostavljen je i Brčko distrikt Bosne i Hercegovine. Pošto arhivska djelatnost uglavnom slijedi administrativnu orgaiziranost države, to je u ovom tranzici-jskom razdoblju došlo do početka procesa uspostave nove arhivske mreže, koju čini: Arhiv Bosne i Hercegovine, dva entitetska arhiva: Federacije BiH i Republike Srpske, te deset kantonalnih arhiva na području Federacije BiH (od kojih dva još uvijek nisu formirana) i Arhiv Brčko distrikta Bosne i Hercegovine3.
Svaka od tri naznačene etape razvoja ima svoje osobenosti. U osnovi, prva etapa koja je i najduže trajala, predstavlja vrijeme stasavanja arhivske struke i nauke, koje je kulminiralo do kraja 1991. godi-ne. Druga, ratna, etapa čini vrijeme destrukcije arhivske djelatnosti, dok treca etapa čini vrijeme ustrojavanja nove arhivske mreže i u osnovi period njene obnove i stabilizacije. Ovdje cemo dati odredeni presjek dostignutog nivoa razvoja arhivske djelatnostiu nekoliko ključnih arhivističkih oblasti, a potom i ukazati na azimut mogucih rješenja.
Rezultati i dometi arhivske struke i nauke
Sveobuhvatna analiza stanja i dometa arhivske struke i nauke u Bosni i Hercegovini do sada nije uradena. Medutim, bilo je više pokušaja od kojih posebnu pažnju zaslužuju dva: prvi, iz osamdesetih godina 20-tog stoljeca, kada je u okviru edicije Arhivski fondovi i zbirke u arhivima SFR Jugoslavije, uradena inventarizacija stanja i u Bosni i Hercegovini4, i drugi, 1991. godine, kada je, u pripremi ma-terijala za definiranje standarda i normativa u arhivskoj djelatnosti Bosne i Hercegovine, aktivnim sudjelovanjem svih arhiva i organa Društva arhivskih radnika Bosne i Hercegovine, nastao sublimirani pregled stanja oblikovan u posebnoj publikaciji5. Sve se to, dakle, dogodilo prije rata 1992. godine.
Nakon rata, od 1995. godine nadalje, takva prilika se ukazala takoder dva puta: oba u vrijeme održavanja dva arhivska kongresa Bosne i Hercegovine, prvog 2006. i drugog 2013. godine. Medutim, iako je Prvi kongres učinio značajne pokušaje na tom planu, sve se to, ipak, više svelo na elaboraciju stanja u pojedinim oblastima rada (primjer: stanje arhivskih fondova i zbirki u arhivima Bosne i Hercegovine i sl.), nego na neku iscrpnu i cjelovitu analizu ukupnog stanja u arhivskoj djelatnosti Bosne i Hercegovine6. Drugi kongres, održan aprila 2013. godine, nije ni preferirao takve analize, vec su pri-stupi autora, uglavnom, bili više usmjereni na odredena arhivska pitanja7. Medutim, ono što čini odredenu kompenzaciju na kongresima propuštenog, jeste činjenica da se u Bosni i Hercegovini, u aktuelnoj postdejtonskoj stabilizirajucoj fazi, održavaju najmanje dva godišnja savjetovanja arhivista: savjetovanje arhivskih radnika Bosne i Hercegovine u organizaciji Društva arhivskih radnika BiH (od 2004. Arhivističkog udruženja BiH), i medunarodno savjetovanje „Arhivska praksa" u organizaciji Arhiva Tuzlanskog kantona i Društva arhivskih zaposlenika Tuzlanskog kantona. Osim toga entitetska arhivska udruženja i entitetski arhivi, kao i neki kantonalni arhivi i kantonalna udruženja, sporadično takoder održavaju tematske arhivske skupove8. Dakle, aktivnosti ima na svim razinama, što je dobro, medutim, nije dobro što nije ustrojen jedinstven i sinhron sistem, koji bi i sa postojecim sadržajima i aktivnostima zasigurno, putem neke kordinacije, polučio znatno bolje rezultate i efekte.
3.	O postdejtonskoj tranzicijskoj fazi razvoja arhivske djelatnosti Bosne i Hercegovine više vidi: Izet Šabotic, Problematika zaštite registraturne grade nastale u ratu 1992.-1995, "Glasnik arhiva i DAR BIH", 1997, broj 34, str. 51-54; Isti, Arhivska služba BiH u vremenu tranzicije, "Arhivska praksa", 2004, broj 7, str. 13-22; Azem Kožar, Sudbina arhivske grade u procesu tranzicije Bosne i Hercegovine, "Arhivska praksa", 2000, broj 3, str. 13-24; Isti, Arhivska grada zemalja u tranziciji, "Sodobni arhivi", 1999, broj 21, str. 110-117. itd.
4.	Arhivski fondovi i zbirke u SFRJ, SR Bosna i Hercegovina, Sarajevo 1981.
5.	Naziv te publikacije je Standardi i normativi za arhivsku djelatnost Bosne i Hercegovine, koju potpisuju autori Vladimir Jeric i Esma Hadžagic, a u izdanju Zavoda za kulturu Bosne i Hercegovine koji je bio finansijer projekta, a objavljena je u Sarajevu, 1991. godine.
6.	O radu ovog arhivističkog skupa više vidi: Prvi kongres arhivista Bosne i Hercegovine, Zbornik radova, Sarajevo 2006.
7.	Materijali sa ovog skupa još nisu objavljeni. Medutim, na Kongresu je podnijeto 17 saopcenja, od čega su svega tri od strane arhivista iz Bosne i Hercegovine, dok su ostala podnijeli arhivisti iz inostranstva, što samo za sebe dovoljno govori o neophodnosti promjene postojeceg stanja na planu sinhronog i zajedničkog djelovanja arhiva, arhivističkih udruženja i arhivista Bosne i Hercegovine u smjeru unapredenja ukupnog stanja.
8.	O organizaciji i funkcioniranju medunarodnog savjetovanja „Arhivska praksa" više vidi u časopisu Arhivska praksa, brojevi 1-15, Tuzla, 1998.-2012., a o godišnjim savjetovanjima arhivista Bosne i Hercegovine u časopisu Glasnik arhiva i Društva arhivskih radnika BiH, brojevi: 34 -42, Sarajevo-Tuzla, 1997.-2012. Radovi sa arhivskih savjetovanja entiteta Republika Srpska objavljeni su u četiri broja godišnjaka Glasnika Udruženja arhivskih radnika Republike Srpske, Banja Luka, 2009.-2012.
Azem KOŽAR: Arhivistička dostignuca Bosne i Hercegovine, 149-158
U odsustvu sveobuhvatne stručne institucionalne analize stanja i dometa arhivske djelatnosti Bosne i Hercegovine, naznačimo neke raspoložive pokazatelje o arhivističkim dometima na polju samo nekih arhivističkih sadržaja, medu kojima: arhivska mreža, arhivska legislativa i status arhivskih ustanova, arhivski prostor, arhivski kadrovi, arhivski fondovi i zbirke, izdavačka, kulturno-obrazovna i naučna arhivistička djelatnost, itd.
Širi društveni okvir u kojem svoje zapaženo mjesto, činjenica je ne i odgovarajuce, ima i arhivska djelatnost Bosne i Hercegovine, čini Strategija kulturne politike u Bosni i Hercegovini'9. Kao iskazana spremnost društva da arhivska djelatnost zauzme svoje odgovarajuce mjesto. Drugi integrirajuci faktor koji je konstantno postojao a nakon rata se (1996.) obnovio statutarno i organizaciono, je Društvo arhivskih radnika Bosne i Hercegovine (od. 2004. Arhivističko udruženje Bosne i Hercegovine). Treci važan integrirajuci faktor je Arhiv Bosne i Hercegovine, kao državni arhiv, koji ima neke koordinirajuce ingerencije na cijelom prostoru Bosne i Hercegovine utvrdene u Zakonu o arhivskoj gradi i Arhivu Bosne iHercegovine^^0. Na osnovu svega toga, arhivska struka i nauka je morala, mogla i trebala, uraditi dugoročnu strategiju vlastitog razvoja, za šta su posebna prilika bili Prvi a naročito Drugi kongres arhivista Bosne i Hercegovine. Medutim, do toga nije došlo iz više razloga. Prije svega zbog ukupnog društvenog ambijenta u kojem snage dezintegracije svega što se stvara i planira na za cijeli prostor države, u praksi ne daju svoju podršku, vec nasuprot, suprostavljaju se tome prikriveno ili otvoreno. To se neminovno odražava i na arhivsku djelatnost, u kojoj je izražen utjecaj različitih političkih stra-naka. Kada se svemu tome dodaju i sopstvene unutarnje kadrovske i druge slabosti i nedostaci, onda postaje jasno da je i arhivistički prostor Bosne i Hercegovine itekako razdijeljen, da ga kontrolišu i usmjeravaju odredeni centri moci različitih pa i suprostavljenih političkih interesa, i da je zajednička i jedinstvena strategija razvoja arhivske djelatnosti nominalno i pragmatično teško ostvarljiva11.
Pitanje postojanja funkcionalne arhivske mreže u svakoj državi je jedno od krucijalnih pitanja arhivske struke ali i društva u cjelini, pa čak i svakog gradanina ponaosob. To je nešto o čemu nema dilema da li treba, jer je to medunarodnim pravnim aktima i najvišim pravnim aktima svake zemlje utvrdeno kao obaveza, vec je pitanje kako organizirati optimalno funkcionalnu arhivsku mrežu. Tim pitanjem se dugo bavila i bosanskohercegovačka arhivska djelatnost od samih svojih početaka, da bi arhivska mreža u socijalističkoj Bosni i Hercegovini bila uobličena 1983. godine, a činio je: Arhiv BiH kao državni i matični arhiv i osam regionalnih arhiva sa sjedištima u Sarajevu, Balja Luci, Mostaru, Travniku, Tuzli, Doboju, Bihacu i Foči, svaki sa jasno odredenom teritorijalnom nadležnošcu12.
Do narušavanja postojece arhivske mreže došlo je u ratnim okolnostima. Medutim, novim administrativnim ustrojem Bosne i Hercegovine, utvrdenim u Anexu 4 Dejtonskog mirovnog sporazuma, definitivno je prestala da postoji prijeratna arhivska mreža, a istovremeno su započele aktivnosti na ustrojavanju nove arhivske mreže - prilagodene administrativnom sistemu zemlje (država, dva entiteta, deset kantona i Brčko distrikt BiH). Taj proces, sobzirom na sve tranzicijske poteškoce kroz koje država prolazi, ni do danas nije završen. Obnovljen je rad Arhiva Bosne i Hercegovine medu prvim državnim institucijama ove vrste, oformliena dva entitetska i osam kantonalnih arhiva, dok je Arhiv Brčko distrikta BiH u osnivanju, a na području dva kantona (Posavskog i Zapadnohercegovačkog) nije došlo do osnivanja arhiva. Neki vid privremene sanacije stanja na tom planu pokušao se postici ugradn-jom odredaba u Zakon o arhivskoj gradi i Arhivu Federacije^^, da ce u kantonima u kojima nisu osnovani kantonalni arhivi, arhivsku djelatnost obavljati Arhiv Federacije BiH. Ovo privremeno rješenje nije zaživjelo, niti je to s obzirom na terensku udaljenost ovih kantona i ukupne kadrovske i tehničke mogucnosti Arhiva Federacije BiH optimalno moguce. Tako se dogodilo da na početku 21. stoljeca u Bosni i Hercegovini nije ustrojena odgovarajuca mreža arhivskih ustanova i nije cijeli prostor države pokriven odgovarajucom arhivskom djelatnošcu.
Pitanja donošenja odgovarajuce arhivske legislative i jasnog i jedinstvenog odredenja statusa arhivskih ustanova je takoder konstantno prisutno ali još uvijek nije uredeno definitivno i racionalno
9.	Strategijaje objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", 93/2008.
10.	Zakon je objavljen u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", 16/2001.
11.	Azem KoŽAR, Mjesto i uloga arhivske djelatnosti u okvirima nove kulturne politike Bosne i Hercegovine, "Glasnik arhiva i arhivističkog udruženja BiH", 2009, str. 126-137.
12.	Standardi i normativi za arhivsku djelatnost Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1991, str. 26-31.
13.	Zakon je objavljen u „Službenim novinama Federacije BiH", broj 45/2002.
Azem KOŽAR: Arhivistička dostignuca Bosne i Hercegovine, 149-158
- u duhu interesa struke. Kada se radi o arhivskim zakonima na svim nivoima vlasti, neophodno je konstatirati da su svi oni, osim dva nepostojeca kantonalna zakona, donijeti samostalno, ostrvski, bez neke šire rasprave u okviru organa stručne arhivske asocijacije i bez sinhronizacije sa propisima višeg ili istog ranga i značaja. Izuzetak u tome je rasprava o tipskom primjeru kantonalnog zakona koja je vodena u okviru Društva arhivskih radnika BiH odmah nakon rata, a rezultat toga je činjenica da je tekst toga zakona poslužio kao osnova za donošenje Zakona o arhivskoj djelatnosti Unsko Sanskog kan-tona}'4. Nešto kasnije slične aktivnosti vodene su i na pripremi teksta Zakona o arhivskoj gradi i Arhivu Bosne i Hercegovine^"5, u čijoj je pripremi takoder aktivno učestvovalo i Društvo arhivskih radnika Bosne i Hercegovine.
Vremenom su, ostrvski, donijeti arhivski propisi na svim administrativnim razinama, za sve arhive: od kantonalnih preko entitetskih i Brčko Distrikta BiH pa do državnog nivoa, što ukupno čini 12 arhivskih zakona16. Za svaki administrativni nivo donijeti su i posebni podzakonski akti. Njihova osobenost je da su neharmonizirani, konzervativni, terminološki neujednačeni i u mnogo čemu nedo-statni. Najčešce su donošeni pod uticajem politike, a sa malo ili nimalo konsultiranja struke. Nude kontraditorna rješenja na planu matičnosti, procedura oko iznošenja arhivske grade u inostranstvo, uvjeta za izbor direktora itd17.
Neharmoniziranost arhivskih propisa se očituje izmedu ostaloga i na planu statusa arhivskih ustanova. Tako je od 12 postojecih arhiva različitog nivoa, čak devet u statusu organa uprave, a samo tri kantonalna arhiva su u statusu institucija kulture (arhivi u Sarajevu, Tuzli i Bihacu). Sve to utiče na rad arhiva, najčešce doprinosi njihovoj etatizaciji i politizaciji, nastojeci da se pretvore u servise administracije. Ta statusna lutanja imaju negativan odraz i na jedinstvo interesa arhiva i arhivista u okvirima arhivističkih udruženja itd18.
Pitanje postojanja odgovarajuceg arhivskog prostora je konstantno aktuelno, od osnivanja arhiva sve do danas, i nije još uvijek riješeno na odgovarajuci način ni u jednom bosanskohercegovačkom arhivu. Bilo je uzrokom brojnih poteškoca na planu zaštite, čuvanja i preuzimanja arhivske grade, što je nerijetko imalo za posljedicu oštecenja pa i uništenja vrijedne dokumentacije, i tako utjecalo na fragmentarnost brojnih arhivskih fondovskih cjelina.
Zaključno sa 1991. godinom arhivi Bosne i Hercegovine su imali ukupno 11.207 m^ prostora, od čega je 7.781 m^ činio spremišni a 3.426 m^ radni prostor19. U toku rata je značajno smanjena površina raspoloživog arhivskog prostora, izmedu ostaloga zbog uzurpacije za potrebe odbrane, vojske i sl., te zbog promjene vlasništva, devastacija itd., tako da je površina arhivskog prostora značajno smanjena. Od 1996. godine se stanje arhivskog prostora mijenjalo (povecavalo) iz tri uzroka: uslijed osnivanja novih arhiva, dodjelom postojecim arhivima novoga prostora od strane njihovih osnivača i izgradnjom novog arhivskog prostora. Tako su na kraju 2011. godine bosanskohercegovački arhivi raspolagali sa 15.188 m^ prostora, od čega je 2.504 m^ radni a 12.684 m^ spremišni prostor. Prema iskazanim potrebama arhiva nedostajalo je ukupno 10.837 m^ prostora, od čega 1.800 m^ radnog i 9.037 m^ spremišnog prostora20. Dakle, stanje arhivskog prostora je u fazi stabilizacije djelatnosti značajno unaprijedeno ali je još uvijek veoma nedostatno.
Postojanje odgovarajuceg arhivskog kadra u arhivima (i registraturama) je takoder permanentno bilo i ostalo važno i neadekvatno riješeno pitanje arhivske struke i nauke u Bosni i Hercegovi-
14.	Zakon je objavljen u „Službenim novinama USK", broj 6/99.
15.	službeni glasnik biH, 16/2001.
16.	Amira Šehovic, Arhivsko zakonodavstvo bosne i Hercegovine od 1990. do 2006. godine, In Zbornik radova sa prvog kongresa arhivista bosne i Hercegovine, Sarajevo 2006, str. 239-336.
17.	O pitanjima koja se tiču arhivskog zakonodavstva na području Bosne i Hercegovine napisano je više stručnih arhivističkih priloga. Izmedu ostaloga, u organizaciji Arhivističkog udruženja BiH, održano je tematsko savjetovanje, sa kojeg su prilozi objavljeni u Glasniku arhiva i AUbiH, broj 41, Sarajevo, 2011.
18.	Azem Kožar, statusna lutanja arhiva u bosni i Hercegovini, In Tehnični in vsebinski problemi klasičnega in elektronskega arhiviranja, Zbornik radova, Maribor 2013; Izet Šabotic, Arhivska djelatnost izmedu politike i struke, "Glasnik arhiva i AUBiH", 2011, broj41, str. 95-103.
19.	Standardi i normativi, 108.
20.	Prezentirani podaci su rezultat istraživanja autora ovog priloga iz 2012. godine, provedenog putem posebnog anket-nog upitnika koji su mu dostavljeni od strane svih bosanskohercegovačkih arhiva. Više o tome vidi: Azem Kožar, Arhivski objekti na području bosne i Hercegovine: stanje i perspektive, "Atlanti", 22(2012), n. 1, str. 141-156.
Azem KOŽAR: Arhivistička dostignuca Bosne i Hercegovine, 149-158
ni. Redovnog obrazovanja arhivskog kadra (osim krače vrijeme manjeg broja arhivskih tehničara) niti je bilo niti ono sada postoji. U arhivima su zapošljavani različiti profili, a najoptimalnijim su smatrani historičari, te pravnici, profesori jezika, informatičari itd. Zbog svega toga se nastojalo pojačanom edukacijom, koju je provodila arhivska služba21, zaposlenicima pružiti dodatna znanja kako bi se una-prijedio stručni i naučni rad u arhivima. To je davalo odredene rezultate, bolje reči na taj način je popravljano stanje stručnosti arhivista, ali ono nije moglo nadomjestiti sistemsku prazninu u obrazo-vanju visokoškolskog kadra ovoga profila. Istraživanja pokazuju da je stanje arhivskog znanja u društvu poraslo, naročito na srodnim naučnim studijskim profilima visokoškolskog obrazovanja, ali to nije dovoljna kompenzacija za odsustvo organiziranog obrazovanja arhivističkih kadrova na nivou univer-ziteta. Jer, školovani arhivisti su potrebni ne samo arhivima, več i registraturama kakva je praksa arhivskih službi razvijenih zemalja Evrope i svijeta22.
Neodgovarajuča statusna pozicija arhiva, propusti u sistemu obrazovanja, finansijske i druge poteškoče u arhivskoj djelatnosti Bosne i Hercegovine, imale su za posljedicu nedovoljan broj zaposle-nika u arhivima. Prema istraživanjima, najviše ih je bilo na kraju 1991. godine, ukupno 147, od čega dva magistra nauka, 49 sa visokom školskom spremom, 11 sa višom, 53 sa srednjom, šest kvalifikova-nih radnika i 22 sa osnovnom školom23. U toku rata njihov broj se značajno smanjio. Nakon rata se broj arhivskog kadra u arhivima postepeno povečavao, izmedu ostaloga i otvaranjem novih arhiva, tako da je prema istraživanjima na kraju 2005. godine u arhivima BiH radilo ukupno 135 zaposlenika, od čega: pet magistara nauka, 43 sa visokom, 17 sa višom, 59 sa srednjom i 11 sa nižom školskom spremom, što je za oko 20% manje u odnosu na prijeratno stanje24. Kada se uzme u obzir osnivanje više novih arhiva i uporede podaci iz 1991. i 2005. godine, onda se neminovno dolazi do konstatacije o značajnom smanjenju broja arhivista u arhivima Bosne i Hercegovine, odnosno o nedostatku odgovarajučeg arhivskog kadra25.
Dostignuča svake arhivske djelatnosti najreprezentativnije se ogledaju u stanju ukupnog arhivskog fonda jedne zemlje. Pri tome, svakako, nisu primarni samo kvantitativni pokazatelji, več su još značajniji kvalitativni sadržaji koji se tiču značaja arhivskih fondova, njihove cjelovitosti i strukture, te stepena arhivističke sredenosti i dostupnosti za istraživanje. Podaci kojima raspolažemo, iako su dobi-jeni posebnim istraživanjem, ne posjeduju sve naprijed naznačene pokazatelje, ali su ipak od značaja za pravilnu spoznaju arhivističkih dometa na ovom planu. Do sada su vršena tri istraživanja o arhivskom fondu Bosne i Hercegovine: 1979., 1990. i 2005. godine. U komparaciji stanja prije rata i deset godi-na nakon rata, stanje izgleda ovako: 1990. godine u arhivima Bosne i Hercegovine se nalazilo 3.040 arhivskih fondova i zbirki ukupne količine 22.620 metara dužnih, a 2005. godine je u arhivima BiH bilo 3.799 arhivskih fondova i zbirki ukupne količine 44.414 metara dužnih arhivske grade26. Oko 60% te grade je arhivistički sredeno a skoro sva grada je na neki način dostupna za koriščenje.
Iako se prema naznačenim pokazateljima radi o respektabilnom arhivskom fondu, koji je i dobre
21.	O edukaciji arhivista i arhivara u Bosni i Hercegovini napisano je više radova, medu kojima: Azem KoŽAR, Arhivski kadrovi, "Glasnik arhiva i DAR BiH", 2000, broj 35, str. 163-168; Isti, Stručno usavršavanje arhivista i arhivara u Bosni i Hercegovini, "Sodobni arhivi", 2001, broj 23, str. 13-143; Isti, Osobenosti postdejtonske tranzicijske edukacije arhivskih djelatnika bosne i Hercegovine, In Tehnični invsebinski problemi klasičnega in elektronskega arhiviranja, Zbornik radova, Maribor 2012, str. 171-180; Izet Šabotic - Azem Kožar, Dopunsko obrazovanje arhivista i arhivara napodručju Histori-jskog arhiva tuzla, "Sodobni arhivi", 2000, broj 22, str. 199-204; Izet Šabotic, Kadrovska problematika arhivske službe biH, In tehnični in vsebinski problemi klasičnega in elektronskega arhiviranja, Zbornik radova, broj 5, Maribor 2006, str. 145-154, itd.
22.	Azem Kožar, Arhivističko znanje uprogramima visokog obrazovanja, "Arhivska praksa", 2012, broj 15, str. 87-100. U ovom prilogu je istaknuto nastojanje da se na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Tuzli, izmedu ostaloga organizira dodiplomski i magistarski studij arhivistike. Inicijative su više puta pokretane na Odsjeku za Historiju, preko Naučno-nastavnog viječa Fakulteta sve do Senata Univerziteta gdje su zaustavljane.
23.	standardi i normativi, 109: Azem Kožar, Arhivistika u teoriji i praksi, Knjiga prva, Tuzla 1995, str. 82-88.
24.	Izet Šabotic, Kadrovska problematika arhivske službe bosne i Hercegovine, In tehnični in vsebinski problemiklasičnega in elektronskega arhiviranja, Zbornik radova, broj 5, Maribor 2006, štr.148.
25.	Sejdalija Gušic, Edukacija arhivista u bosni i Hercegovini - potrebe i perspektive, In Zbornik radova saprvog kongresa arhivista bosne i Hercegovine, Sarajevo 2006, str. 271-277.
26.	Arhivski fondovi i zbirke u sFRJ, sR bosna i Hercegovina, Beograd 1981; standardi i normativi, 104.; Azem Kožar, Arhivski fondovi i zbirke u arhivima bosne i Hercegovine, In Zbornik radova sa prvog kongresaarhivista biH, Sarajevo 2006, str. 39-57. U pripremi naznačenog priloga provedena su detaljna istraživanja u koja su bili uključeni svi bosanskohercegovački arhivi.Taj anketni materijal nalazi se u posjedu autora.
Azem KOŽAR: Arhivistička dostignuca Bosne i Hercegovine, 149-158
strukture grade (dominira grada organa javne uprave), uz to sukcesivno preuzimanom i sl. ipak je za realnu predstavu o razini dometa po ovom pitanju neophodno konstatirati da se još uvijek u registra-turama nalazi značaino veci dio za preuzimanje sazrele arhivske grade (starije od 30 godina, grade napuštenih, ugašenih i privatiziranih registratura i sl.) nego što je preuzeto u arhive. Jedan od glavnih uzroka tome je nedostatak smještajnog arhivskog prostora, ali i kadrovske, finansijske i druge poteškoce arhiva, koji ovo krupno društveno pitanje ne mogu sami da cjelovito i uspješno riješe. Prema istraživanjima iz 1991. godine, na preuzimanje je čekalo čak 134.500 metara dužnih arhivske grade27. Dakle, i pored ogromnog napretka na planu sukcesivnog preuzimanja arhivske grade od imalaca, koja se u skladu sa arhivskim propisima trebala naci u arhivima, usljed niza okolnosti uglavnom objektivne naravi, još uvijek se arhivi nalaze daleko od potrebnog arhivističkog optimuma.
Arhivistička stručna i naučna znanja i dometi, posebno dolaze do izražaja na izdavačkom, kulturno-obrazovnom i naučnom planu. Svaka od ovih oblasti zahtijevala bi posebnu elaboraciju. Umjesto toga naznačimo da su se bosanskohercegovački arhivi vrlo intenzivno bavili, a to je i danas slučaj, izdavačkom i kulturno-obrazovnom djelatnošcu, o čemu su napisani i objavljeni mnogi stručni prilozi28. Napomenimo samo da najrašireniji vid kulturno-obrazovne djelatnosti arhiva čine arhivske izložbe, koje organiziraju svi arhivi, neki i po nekoliko njih godišnje. Arhivi su nosioci poslova na pu-blikovanju arhivske grade, i to edicija grade, te stručnih arhivističkih časopisa. Do l998. godine je izdavan Glasnik arhiva iDruštva arhivskih radnika Bosne i Hercegovine (do tada su izašla 34 broja a od tada još osam, ukupno 42), a od te godine počinje izlaziti i drugi arhivistički godišnjak Arhivska praksa (do sada izašlo 15 brojeva), da bi se 2009. pojavio i treci arhivistički časopis Glasnik Arhivističkogudruženja E^epublike srpske (do sada izašla četiri broja). Od 2009. godine Arhiv Bosne i Hercegovine izdaje i svoje glasilo Grada Arhiva Bosne i Hercegovine (do sada izašla četiri broja)29. U njima je objavljeno više hiljada stranica stručnog arhivističkog teksta, te značajan broi historiografskih i drugih sadržaja. Od posebne je važnosti činjenica što se u ovim časopisima, posebno u Glasniku i Arhivskojpraksi, objavljuju radovi eminentnih arhivskih stručnjaka iz inostranstva30, tako da se na taj način arhivistička znanja miješaju i nadopunjuju. Od ne manje važnosti je i to što bosanskohercegovački arhivisti objavljuju svoje stručne radove u inostranoj arhivskoj periodici, ponajviše u slovenačkoj.
Naučna arhivistička znanja i dometi se značajno reflektuju kroz naznačenu izdavačku i kulturno-obrazovnu djelatnost. Medutim, treba reci da su ta znanja još uvijek nedostatna, najčešce neoblikovana u prepoznatljivu arhivističku naučnu doktrinu, tako da se ne prepoznaju na teorijskoj razini, vec se više pažnje pridaje pragmatičnim pitanjima i rješenjima. Ni arhivistička naučna terminologija nije na odgovarajucoj razini, ponekad i iz pretjerane skromnosti arhivista koja potiče iz tradicionalizma koji na arhivistiku gleda iz ugla pomocne historijske nauke. U novije vrijeme se počinju dogadati nešto intenzivnije promjene, ali još uvijek ne postoji kritična masa znanja medu arhivistima koja bi znatno smjelije išla u nove naučne iskorake. Te procese usporava politizacija i etatizacija ove djelatnosti koja je još uvijek izražena i čini okov iz koga se znanje sporo probija na svjetlo dana, jednostavno zbog toga što demokratizacija još uvijek nije preovladala u ovoj djelatnosti31.
Azimut daljnjeg razvoja
Naznačena, ali ne i iscrpna, analiza stanja o dometima u nekim od najvažnijih oblasti arhivske djelatnosti, upucuje na konstataciju da se, unatoč respektabilnim arhivističkim rezultatima, postojece stanje mora radikalno mijenjati. Sta sve treba mijenjati i čemu sve treba dati prioritet, krucijalno je i veoma aktuelno arhivističko pitanje? Ono treba da bude rezultat opredjeljenja bosanskohercegovačkog
27.	Azem Kožar, Potrebe i mogucnosti arhiva u Bosni i Hercegovini zapreuzimanjem arhivske grade od imalaca, "Glasnik arhiva i DAR BiH", 1991, broj 31, štr. 38.
28.	O kulturno-obrazovnoj djelatnosti više vidi radove arhivista u Glasniku arhiva i Društva arhivističkih radnika BiH, brojevi 22/82, 25/85, 27/87 i dr. u Arhivskoj praksi, brojevi 6/03, 11/08, 12/09 i dr. O izdavačkoj djelatnosti arhiva u BiH vidi: Grupa autora, Vodič Arhiva Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1987.; Grupa autora, 60 godina Arhiva Bosne i Hercegovine (1947.-2007), Sarajevo, 2007.; Grupa autora, Pedeset godina Arhiva u Tuzli (1954.-2004.), Tuzla, 2005. i dr.
29.	Više o tome vidi: Azem Kožar, Pedeset godina arhivske periodike u Bosni i Hercegovini, In Tehnični invsebinski problemi klasičnega in eletronskega arhiviranja, Zbornik radova, broj 10, Maribor 2011, str. 151-162.
30.	Medu njima se po broju radova posebno ističu slovenački arhivisti: Peter Pavel Klasinc, Miroslav Novak, Zdenka Semlič-Rajh, Nada Čibej, Žarko Štrumbl, Gašper Šmid i drugi.
31.	Azem Kožar, Znanstvena iskustva i dometi arhiva i arhivista Bosne i Hercegovine u toku 20. stoljeca, "Atlanti", 19(2009), str. 93-104.
Azem KOŽAR: Arhivistička dostignuca Bosne i Hercegovine, 149-158
društva u cjelini, jer radikalne promjene ove djelatnosti, zahtijevaju prije svega radikalna promjenu društvene svijesti o značaju i ulozi arhivske djelatnosti u društvu.
Prioritet treba i mora biti donošenje dugoročne Strategije razvoja arhivske djelatnosti Bosne
i Hercegovine, u kojoj bi se podrobno definirala misija (ono što ona jeste) i vizija (ono što ona treba da bude u narednih deset godina). To je strateški razvojni dokumenat, u kojem bi bile usaglašene arhivističke potrebe i društvene mogucnosti. To je projekat koji treba da seriozno radi ekipa najboljih arhivskih stručnjaka iz zemlje i inostranstva. Društveni okvir za njenu izradu čini Strategija kulturne politike Bosne i Hercegovine, medunarodni pravni i društveni akti (posebno stajališta i preporuke Medunarodnog arhivskog vijeca, medunarodni arhivistički standardi i dr.), arhivski propisi i preporu-ke Evropske unije i dr. Najvažnije pitanje koje bi Strategija trebala da svestrano oblikuje i definira je, bez dileme, pitanje arhivske grade Bosne i Hercegovine. To je višedimenzionalno i krupno pitanje, koje se može uspješno riješiti stvaranjem odredenih pretpostavki: osiguranje odgovarajuceg arhivskog prostora, arhivske opreme i arhivske tehnike, arhivskih kadrova kao nosilaca djelatnosti (obrazovanje svih profila od srednje škole do doktorskog studija, te sadržajnu i permanentnu edukaciju zaposlenika), osamremenjivanjem arhivske legislative i njenom harmonizacijom sa jasnom podjelom posla na svim nivoima vlasti i u svim vrstama arhiva (javni, specijalni, privatni), preuzimanjem cjelokupnog arhivskog fonda iz registratura koji se usljed privatizacije i drugih tranzicijskih promjena sve više uvecava i sve više izlaže propadanju.
Modernizacija djelatnosti, takoder, mora naci svoje mjesto u Strategiji. Ona u osnovi znači ge-neriranje novih informatičkih znanja na učinkovitoj primjeni informatičkih tehnologija u ovoj djelat-nosti, što u krajnjem vodi standardizaciji djelatnosti u skladu sa evropskim i svjetskim arhivističkim dometima.
Razumljivo, postoje i brojna druga pitanja koja moraju imati odgovarajuce mjesto u Strategiji. Medutim, za sprovodenje bilo kakvih promjena, posebno onih radikalnijih, neophodna je odgovarajuca društvena i unutar arhivistička klima. Ona se može stvoriti deetatizacijom i depolitizacijom djelatnosti, uspostavljanjem sistema autonomnosti i profesionalizma, te posebno sistemom demokratizacije. To su procesi koji se ne izgraduju preko noci, vec sistemskim i permanentnim promjenama u društvu, jer nije moguce uspješno izolirano vršiti procese demokratizacije samo arhivske djelatnosti, a u uslovima društvene anarhije svake vrste. Medutim, ovdje je veoma važno da arhivisti idu u susret tim procesima, da ih unutar sebe pravilno definiraju i unapreduju, i da tako doprinose da arhivska djelatnost što prije dobije svoje mjesto u tranzicijskom društvu - tj. ono mjesto i značaj koji joj i pripadaju.
Izvori i literatura
Izvori
Anketni materijal iz bosanskohercegovačkih arhiva o arhivskim fondovima i zbirkama, dostavljen autoru ovoga priloga,
Anketni materijal iz bosanskohercegovačkih arhiva o stanju arhivskog prostora, dostavljen autoru ovoga priloga,
Službeni listovi: službeni glasnik bosne i Hercegovine, službeni glasnik R^epublike srpske, službene novine Federacije bosne i Hercegovine, službene novine Tuzlanskog kantona.
Literatura Knjige
Arhivski fondovi i zbirke u arhivima sFRJ, sR bosna i Hercegovina, Beograd 1981. Grupa autora, pe^setgodina arhiva u tuz^li (1954.-2004.), Tuzla 2005. Grupa autora, 60 godina Arhiva bosne i Hercegovine, Sarajevo 2007.
Grupa autora, Vodič kroz arhivske fondove i zbirke Arhiva tuzlanskog kantona, Tuzla 2012. Charles M. Dollar, Arhivistika i informacijske tehnologije, Zagreb 1999.
Azem KOŽAR: Arhivistička dostignuča Bosne i Hercegovine, 149-158
Lucijana Duranti, Arhivski zapisi, teorija i praksa, Zagreb 2000.
Peter P. Klasinc, Materijalno varovanje klasičnih in novih nosilcev informacij v arhivih, Maribor 1992. Azem Kožar, Arhivistika u teoriji i praksi, Knjiga prva, Tuzla 1995. Azem Kožar, Arhivistika u teoriji i praksi, Knjiga druga, Tuzla 2005. Azem Kožar, Arhivistika u teoriji i praksi, Knjiga treca, Tuzla 2011.
Zoran S. Mačkic, Zaštita kulturnih dobara, Zbirka propisa R^epublike Srpske sa komentarima i objašnjenjima, Banja Luka 2003.
Miroslav Novak, R^ačunalnik v arhivu, Maribor 1993. Jovan Popovic, Zbirka propisa iz arhivske djelatnosti, Beograd 1987. Standardi i normativi za arhivsku djelatnost Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1991. Izet Šabotic, Arhivska praksa (1998.-2007), Tuzla 2007.
Članci u časopisima i zbornicima radova Časopisi
Atlanti, brojevi 1-22, radovi autora: Petera Pavela Klasinca, Miroslava Novaka, Gracie Tato, Jozefa Hanusa, Živane Hedbeli, Azema Kožara i dr.,
Glasnik arhiva i Društva arhivskih radnika Bosne i Hercegovine, brojevi 31-42, radovi autora: Seade Hadžimehmedagic, Matka Kovačevica, Mine Kujovic, Slobodana Kristica, Fahrudina Kulenovica, Sejdalije Gušica, Izeta Šabotica, Amire Šehovic, Azema Kožara i dr.),
Arhivska praksa, brojevi 1-15, radovi autora: Azema Kožara, Izeta Šabotica, Omera Zulica, Sanete Adrovic, Selme Isic, Esafa Levica, Nijaza Brbutovica, Hatidže Fetahagic, Ešefe Begovic, Nermane Hodžic, Živane Hedbeli, Darka Rupčica, Miroslava Novaka, Petera Pavela Klasinca, Nade Cibej, Zdenke Semlič-Rajh, Pereta Wisflekera, i dr.),
Sodobni arhivi, brojevi 19-25, radovi: Miroslava Novaka, Petera P. Klasinca, Zdenke Semlič-Rajh, Azema Kožara, Izeta Šabotica i dr.
Zbornici radova
Zbornik radova Tehnični in vsebinski problemi klasičnega in elektronskega arhiviranja, brojevi 1-11, radovi autora: Vladimira Žumera, Miroslava Novaka, Zdenke Semlič-Rajh, Petera Pavela Klasinca, Nade Cibej, Vlatke Lemic, Jovana Popovica, Mine Kujovic, Izeta Šabotica, Sejdalije Gušica, Azema Kožara i dr.
Zbornik^ radova sa Prvog kongresa arhivista Bosne i Hercegovine, Sarajevo 2006., radovi autora: Azema Kožara, Amire Šehovic, Sejdalije Gušica, Izeta Šabotica, Bojana Stojnica, Muhameda Muse, Spomenke Pelic, Enesa Kujundžica, Deane Kovačec, Gojka Malovica i dr.
SUMMA^RY
Despite the fact that dealing with the scriptures have a centuries-long tradition of medieval Bosnian ban and royal offices and until the present day, organized and modern archival activity was established after World War II. ^is fact has left its mark on the integrity of the archive holdings and other important archival trends and achievements. After a systematic rise in the first stage of operation (up to the end of 1991.), there was war stage (1992 to 1995) disintegration and destruction, to the 1995 began stages of reconstruction and stabilization of archival activity in general, which is still ongoing. Despite all the difficulties in the development and functioning, archival developments in Bosnia and Herzegovina are recognizable and respectable. In Bosnia and Herzegovina operates 12 archive: One state, two entities, one in the Brcko District of Bosnia and Herzegovina and eight cantonal archives. ^ere is around 15,000 square meters of storage and archive space, with approximately 4,000 archival fonds and collections in the amount of approximately 45,000 linear feet of archives, with about 130 employees, four archival journals are issued with approximately 1,300 pages of archival text annually etc. Archival science has definitely entered the higher education programs: as a separate scientific discipline (separate subjects), and as the knowledge necessary for many professions in the field of humanities, social, legal and information science. All this and many other achievements, undoubtedly confirms the thesis of the successive development and very significant results archival profession and science in Bosnia and Herzegovina. However, understandably, the archival profession and science transition countries - such as Bosnia and Herzegovina, the-
Azem KOŽAR: Arhivistička dostignuca Bosne i Hercegovine, 149-158
re are many and varied obstacles in achieving a larger range that is intensively approached archival standards developed parts of Europe and the world. They recognize the distinctive presence of politicization and etatiza-tion of these activities, inadequate autonomy and professionalism in the misrecognition of its importance from the political centers of power, in different kinds of conservatism, to the absence of adequate democratic relations as an important lever for radical change in the direction of modernization of all its courses. It is necessary to adopt a long-term strategy of archival activity, which would have clearly defined roles of all its participants - on the one hand the archival profession and science on the other side of the state and society as a whole.
Submitting date: 26.03.2013 Acceptance date: 24.04.2013