KRALJEVINA JUGOSLAVIJA UPRAVA ZA ZAŠTITU- Klasa 40 (2) INDUSTRISKE SVOJINE* Izdan 1 jula 1933. PATENTNI SPIS BR. 10169 Det Norske Aktieselskab for Elektrokemisk Industrie Oslo, Norveška. Uredjaj za vešanje elektroda, koje se same peku. Prijava od 29 juna 1932. Važi od 1 decembra 1932. Traženo pravo prvenstva od 7 jula 1931 (Norveška). Kod vešanja elektr.oda, koje se peku u peći u kojoj se primenjuju t. zv. Soderber-elektrode, obično se primenjuje okov elektroda oblikovan kao držač u vidu stezaljke, koji obuhvata elektrodu. Držač u vidu stezaljke SaStcji se od prstena, sastavljenog od članova, ili od niza ploča, koje obuhvata pritiskujući prsten. Organi okova moraju biti na elektrodu tako jako pritisnuti, da je trenje veće od težine elektrode. Kod većih elektroda mora biti radi toga svaka ploča pritiskivana na a’ektrodu sa pritiskom od 5—10 atm. Elektrode rade pod vrlo različitim okolnostima i u pećima raznih tipova. Takoi na pr. može dnevna potrošnja elektrode varirati između 2 cm i 1 m. Ova potrošnja e-lektrcda zahteva uvođenje elektrode u peć, već prema teme koliko se ona troši, a to se obično rad: iako, da se držač u vidu hvata'jke '•■^-'šta dok elektroda ne sklizne kroz držač, dejstvom sopstvene težine, koliko je potrebno. Primena držača u vidu hvataljke, koji obuhvata elektrodu, ima kod izvesnih e-lektričnih peći različite nedostatke, ako se izmena elektroda mora vršiti često, ili ako je ta izmena teško izvodljiva, ili pak ako je mesto, oko elektrode, nepodesno za postavljanje okova elektrode. Ovaj slučaj javlja se naročito kod primene elektroda u pećima za proizvođenje aluminiuma. U ovakvim pećima upotrebljavaju se po pravilu elektrode, koje se same peku velikih dimenzija od po prilici 2,25 m i teške oko 15 t. Okov u vidu hvataljke vriot je velik u takvim slučajevima i predstalja kornplik,o-van uređaj, koji, da bi se njime postigli zadovoljavajući rezultati, mora imati ceo niz pokretljivih delova, a ovi se obično moraju pojedinačno posluživati, ako se elektroda treba spustiti niže. Eektroda je inače sklona, da na jednoj strani sklizne, dok druga strana ostane u okovu, a to ima za posledicu koso postavljene elektrode u peći. Osim toga, pečenje elektrode dopire samo na srazmerno malom odstojanju na gore, tako da se okov mora rasporediti blizo uz površinu kupke. Nedstatak okova u vidu stezaljke u ovakvom slučaju sastoji se u tome, što se ctru-ja četo privodi elektrodi pomoću specijalnih kontakta, koji su sa spoljne strane, kroz plašt elektrode umetnuti u masu elektrode, a da nisu u nekoj naročitoj vezi sa okovom u vidu hvataljke. Kontakti su sa kablovima, koji dovode struju, direktno spojeni, a opisani su u jugos'avenskom pa" tentu broj 5538. Okov u vidu hvataljke smetao bi takvim kontaktima. Prijavilac ovog pronalaska je našao, da se primena kontakta u vidu hvataljke može potpuno izbeći, ako se elektroda obesi u organe, koji su zakotvljeni u delu elektrodne mase, koji se peče. Ovi organi mogu biti i napred pomenuti organi (opisani u jugo-sE'venskrm patentu br. 5538), iii pak mogu biti u vidu motki ili rebara koja su provu- Din. 25. čena po dužini, kroz čelu eletrodu. Motke su snabdevene ispupčenjima, koja osiguravaju spoj sa ispečenim de’om elektrode. Već prema tome, da li se primeni jedan ili drugi od ovih uređaja, plašt elektrode može se upotrebiti kao međukomad između u masi ukotvljenih organa i uređaja za vešanje. Plašt može biti snabdeven ispupčenjima ili rebrima, koja zahvataju u masu i sa spoljnim ispupčenjima ili otvorima služe kao učvršćivanje organa za vešanje. Ako je piašt dovoljno debeo i jak, onda je dovoljan Obični raspored kontakta u vidu zatikača da bi se masa dovela u vezu sa plaštem. Na priloženim crtežima pokazuju sl. 1 do 4 vešanje pomoću motki ili rebara. 1 je elektroda!, pokazana u peći takog tipa koji se upotrebljava za električno spravljanje aluminiuma, 2 je plašt elektrode a 3 su spoljna rebra, na kojima je raspoređeno vešanje elektroda. 4 je unutrašnje produženje tih rebara, izvedenih u obliku testere, da bi se dobila dobra veza između rebara i pečenog dela elektrode. Ova rebra mogu sačinjavati ili jedan deo plašta, ili pak mogu biti utvrđena za plašt pomoću zavarivanja ili livenja. I sam plašt može biti izveden na različite načine i to ili upotrebom izvaranih ploča i!ia hivenjem ploče iz čistog aluminiuma, pogodnog oblika i veličine. 5 je okvir za vešanje, koji je sa spoljnim rebrima vezan pomoću željeza 6 i čepa 7. Čepovi prolaze kroz rupe u samim rebrima. Na mesto željeza i čepa, mogu se u-potrebiti i stezaljke 9 sa zavrtnjima 10. Već prema t~me kol’k v se elektroda na donjem kraju istroši, okvir za vešanje se spušta, dok ne dospe tako daleko, da dodirne uređaj za dovođenje struje u elektrodu. Tada se vešanje mora premestiti na više položenu tačku, sa spoljnim rebrima. To se može izvesti tako, da se upotrebi jedna poluga koja nosi e'ektrođu za vreme za koje se vrši premeštanje, ili se to može izvesti upotrebom provizornog po-lužnog mehanizma, koji se na pr. sastoji iz na pVtformi postavljenog okvira, koji je pomoću čepova u vezi Sa spotinim rebrima. Pomeranje (pokretan ie) okvira za vešanje .zavisi od prilika. Kod običnih aluminijskih peći nađeno je kao celishodno', da se primene pomeranja od 300 do 900 mm, što obično odgovara potrošnji od 1 do 4 meseca, već prema tome, koliko se e’lfektrode potroši u peći. Jedan ovakav ovde opisan, uređaj za vešanje, predpostavlja dovoljno jak metalni (plašt, koji je dovoljno čvrsto spojen sa e-lektrodom, da bi mogao izdržati opterećenja. 4 i ' Kod aluminijskih peći plašt mora po pravilu biti izrađen iz jnetalnog aluminiuma, pa pošto se taj metal! topi već kod po prilici 660° C potrebno je predvideti naročite mere predostrožnosti da bi se spre-čilo topljenje metalnih rebara ili unutarnjih ispupčenja, pre nego Ili ove stupe u zadovoljavajuću vezu sa detom elektrode, koji se peče. Rebra se radi toga prave kratka i široka a širina može iznositi po pr. 25% od visine, tako da one samo na kratkom odstojanju strče u elektrodu, ali usled odvođenja topline na spoljnem plaštu dovoljno su ohlađivana. Plašt mora biti srazmer-no debeo, da bi imao veliku sposobnost vođenja topline, u cilju preranog topljenja unutrašnjih rebara. Opitima se našlo, da su rebra, ako su izvedena na taj način, očuvana od topljenja sve do površine kupke, i ako temperatura kupke iznosi po pr. 1000° C. Pečenje u e-tektrodi napreduje na gore do % ili do 1 m iznad površine kupke, tako da se postiže zadovoljavajuća veza između pečenog dela elektrode i unutrašnjih rebara. SI. 5 i 6 pokazuju vešanje pomoću zatikača, kroz koje se u elektrodu dovodi: struja. Šest i šest kontakta nalaze se u jednoj te istoj horizontalnoj ravni. Kontakti se u-badaju tako visoko, dok je na tim mesti-ma elektrodna masa još mekana Ovi kontakti ne mogu još da sudeluju u nošenju tereta elektrode. To mogu samo donji redovi kontakta, k^ji se nalaze u ispečenom delu elektrode. Elektroda je obešena na četiri žičana užeta 12 čiji su donji krajevi u-čvršćeni za prstene 13 iz profilisanog gvožđa, koji su ispod kontakta tako raspoređeni, da kontakti_dodiruju gornju površinu gvozdenih prstenova. Raspoređena su četiri takva: prstena iz profilisanog gvožđa. Prsteni su podeljeni na pr. u tri dela, tako da se oni (nogu lako premestiti sa jednog niže težećeg reda kontakta na neki više položeni red kontakta. Pošto je elektroda toliko istrošena, da se najd-mji prsten nalazi u blizini kupke, elektroda se provizorno obesi na četiri u-žeta 14, učvršćena na predposlednjem donjem prstenu. Ova užeta vise na pomerlji-voj dizalici 15, kojom se poslužuju sve peći jednog prostora u kom su smeštene peći. Težina elektrode prenosi se sada na dizalicu. Veza četiri užeta osobađa se sa naj-donjeg prstena pa se žičana užeta učvršćuju za sjedeći prstm. p^m^č" pužaotog zupčanika zategnu se ta užeta, tako da ona opet nose težinu elektrode, a užeta dizalice se otkače. Sada se demontira najdonji gvozdeni prsten, pa se postavi ispod nekog više položenog reda kontakta. Sl. 7 pokazuje niz lanaca 16, učvrščenih na prstenu ili okviru 17. Svaki član lanca snabdeven je otvorom 18, kroz koji se u masu elektrode umeće zatikač ili kontakt, dok je masa još mekana. Svaki član se može osloboditi, pošto se veša samo na svaki sledeči, izn;;d njega položeni član. Radi toga se takav član može skinuti sa kontakta, kad on dospe u blizinu kupke. Ovaj uređaj osigurava dobru raspodelu težine na pojedinačne kontakte, jer se e-ventualno pomeranje istih, usied nepravilnosti lanca, vrši još pre pečenja elektrodne mase, koja ih opkoljava. 19 pokazuje vezu članova lanca. Okvir 17 je pokretan da bi se elektroda mogla regulisati, 20 je nepomičan okvir, koji nosi članove, kad se sa okvirom 17 vrši pomeranje. Okvir 20 potreban je u postrojenjima, koja nemaju pomičnu dizalicu. Razume se da uređaj za vešanje može varirati u širokim granicama. Tako se za podupiranje nosećeg prstena 13 mogu u-potrebiti naročiti noseći čepovi, koji se u pečeni deo elektrode uve de kao napred po-menuti kontakt zatikači, ili se pak nekoliko takvih čepova ili poluga mogu rasporediti zajedno sa zatikačima, tako da noseći prsten 13 leži ne samo na zatikačima nego i na nosećim čepovima. Na mesto jednog nosećeg prstena mogu se, razume se, upotrebiti, i drugi uređaji kao kuke ili t. si., koje zahvataju oko jednog ili oko više zatikača ili nosečih čepova. - Na nacrtu pokazani oblici izvođenja i-maju se radi toga smatrati samo kao ilustracije metoda, koje ne ograničavaju o-bim pronalaska. Patentni zahtevi: 1. Uređaj za vešanje elektroda koje se same peku, bez držača u vidu stezaljke, naznačen time, što su elektrode obešene o organe, koji su ukotvljeni u pečenom deiu elektrodne mase. 2. Uređaj prema zahtevu 1, naznačen time, što je plašt elektrode snabdeven is-pupčenjima ili rebrima proizvoljnog oblika, koja spajaju plašt sa elektrodnem masom i što je pašt direktno obešen, 3. Uređaj prema z-htevima 1 i 2, nazna- čen time, što je plašt elektrode snabdeven sa u masi ukotvljenim rebrima na kojima je učvršćen uređaj za vešanje. 4. Uređaj; za vešanje elektroda sa metalnim plaštem i spoljnim rebrima, naznačen okvirom sa ramenima, koji opkoljavaju elektrodu a koja se (ramena) mogu spojiti sa spoljnim rebrima. 5. Uređaj prema zahtevu 4, naznačen time, što je plašt snabdeven rebrima sa kratkim u obliku testere rebrima, velike debljine u poređenju sa njihovom visinom, koja obrazuju neposredno produžavanje spolj-nih rebara prema unutrašnjosti. 6. Uređaj prema zahtevu 5, naznačen time, što debljina unutrašnjih rebara iznosi najmanje jednu petinu njihove visine. 7. Uređaj prema zahtevima 1—6, naznačen time, što se rebra upotrebljavaju istovremeno za celokupno ili deliimično dovođenje električne struje ka elektrodi. 8. Uređaj prema zahtevu 7, naznačen time, što su kablovi za dovođenje struje u-čvršćeni za spoljna rebra. 9. Uređaj prema zahtevu 1, naznačen time, što su u masi ukotvljeni organi obrazovani kao zatikači, kojima se struja dovodi u elektrodu. 10. Uređaj prema zahtevu 1, naznačen time, što su u elektrodnoj masi ukotvljeni organi obrazovani kao specijalni noseći čepovi, čiji spoljni krajevi strče iz plašta eletrode. 11. Uređaj prema zahtevu 1, naznačen time, što se u elektrodnoj masi ukotvljeni organi sastoje kako iz struje dovodećin kontaktnih zatikača tako i iz naročitih nosečih čepova. 12. Uređaj prema zahtevima 9, 10 i 11, naznačen time, što premestivi prsteni, raspoređeni ispod reda kontaktnih zatikača ili nosečih prstenova, nose težinu elektrode. 13. Uređaji prema zahtevima 9—11, naznačen time, što ima uspravne lance, kod kojih su kroz svaki lanac ugurani po jedan red kontakta, koji nose težinu elektrode. 14. Uređaj prema zahtevu 13, naznačen time, što su vertikalni tanci sastavljeni od pojedinačnih članova koji se mogu osloboditi, snabdevenih uređajima za učvršćivanje i nošenje zataknutih zatikačkih kontakta. ' 4$ Adpafentbroj 10169. ....... ___________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Adpatent broj 10169.