JEDAN PRIMERAK MONUMENTALNE PREISTORISKE PLASTIKE Glava neolitske figure iz Prištine DRAGA GARAŠANIN Oblast Kosova bila je doskora nepoznata u preistorijskoj arheologiji. Medjutim, aktivizacijom novo osnovanih muzeja na rekognosciranju i prikupljanju m aterijala došlo se do pre- istoriskih objekata koji s jedne strane zaslužuju pažnju kao prvi primerci u ovoj vrsti, namećući u isto vreme i zadatak da se tačno fiksira njihovo mesto i odnos prema preistoriskom m aterijalu Srbije. Pored već publikovanih primeraka neo­ litske plastike i keramike iz Valača1 i primerak o kome je ovde reć, pruža izvesnu sigurnu indiciju o oblicima u kojima se manifestuje m aterijalna kultura jednoga perioda preisto- rije ove oblasti. D alji radovi u ovome pravcu kao i sistematska stručna istraživanja pokazaće tačnost donetih zaključaka i po­ puniti naše znanje o životu ovih krajeva u preistorisko doba. Objekat, o kome je reč, pretstavlja glavu jedne neolitske figure od pečene zemlje, većih dimenzija. Poligonalno, odnosno rombiono lice, završava se trouglom bradom. Po sredini ispup- čenog čela ide jedan žljeb koji prelazi u liniju nosa, izvijenog pri vrhu. Presek nosa je izduženi trougao. Plastične oči bade­ mastoga oblika, oivičene urezanom linijom, postavljene su koso, sa sužavanjem ka ušima. Ni nos ni oči nisu naknadno nalepi jivani, već su iz jedna modelovani. Jedno uvo prestav­ ljeno je stilizovano vertikalno na gore, dok je drugo pret- stavljeno dosta naturalistički. Zadnji deo glave potpuno je ravan, vertikalno se spušta na dole, i pri dnu je fragmentovan, tako da se vidi struktura, odnosno faktura objekta. Sa obe 1 M. Garašanin, Muzeji 3—4, 1949, str. 57—65, si. i— 3. strane nosa ide po jedna urezana linija, koja polazi od te­ mena. Ova linija sa linijom oka ograničava prostor ispunjen na gornjem delu dvema polukružnim linijama — delovima spi­ rale. Iznad samoga oka je niz vertikalnih ureza, dok se ispod oka nalaze po tri ureza. Boja glave je svetlomrka do sivkasto- mrke (n.pr. na očnim jabučicama), sjajno glačane površine. Kod frakture ,se vidi siva hoja zemlje pomešane sa sitnim kamen­ čićima. Naročito na zadnjoj strani glave nahvatala se naslaga kreča. Visina (do vrha brade) 17,5 cm; širina sa ušima 15 cm; naj­ veća širina čela 12,5 cm; dužina nosa od korena 6,9 cm; presek nosa pri vrhu 3,9 X 3 cm; dužina očiju 6,2 i 7 cm. Objekat je nadjen aprila 1951 godine, 2 km južno od Pri­ štine, ispod Veterničke kose, na mestu gde se podiže velika predionica.2 Ovo nije usamljen nalazak, već se tu radi o loka­ litetu sa slojem debljine oko 0,80—1 m, koji počinje na oko 0,7 m od površine zemljišta, i dopire do oko 1,50 m dubine. Prvo što pada u oči kod ove figure jesu njene dimenzije, neuobičajene medju objektima neolitskog perioda kod nas. Medjutim, odmah ćemo potsetiti da ovakve pojave nisu kod nas i potpuno nepoznate. Pored pojave primeraka monumen­ talne plastike mladjeg neolita u obliku poznatih buikranija, kakvi su nadjeni n. pr. u Vinci,3 nad jena su i dva fragmenta monumentalne plastike koji pretstavljaju delove ljudskog tela, la k o prof. Vasić publiku je jedan fragmenat glave figure iz Vince, visine 10 cm kao i jedan 5,5 cm dug fragmentovani nos druge figure, sa lokaliteta Mali Drum.4 Prvi fragmenat »deo glave iznad čela, veći deo čela, desno oko i koren nosa«, slu­ čajan je nalazak. Drugi objekat, medjutim, otkriven je siste­ matskim iskopavanjima, i potiče sa nalazišta koje je prema karakteru nalazaka i drugim odlikama, datirano u neolit, od- 2 Za podatke kao i za stavljanje objekta na raspoloženje za publikaciju dugujem zahvalnost Upravi muzeja u Prištini, a posebno kolegi Iliji Nikoliču. 3 M. Vasić, Preistoriska Vinca II, 1936, si. 85 a, b, c; 86 a, b. Jedan frag- menat bukranija nadjen je na dubini 7 m, a prof. Vasić pominje da je bilo još više takvih fragmenata, Medjutim, mi ih smatramo kao karakterističnu pojavu za mladji period, jer se bez bližih opisa i podataka ne može ništa reći o ovim pojavama ranijih perioda. 1 Glas Srpske Kraljevske Akademije LXX, 1906, str. 174, si. 12, 13 a, b. Oba objekta propala su u prvom svetskom ratu. nosno u mladju, vinčansko-pločničku fazu.5 Govoreći o ovim objektima prof. Vasić se naročito osvrće na njihove dimenzije, izvodeći zaključke o visokom stupnju tehnike u izradi plastike prirodne veličine. Van naše teritorije jedan primerak monumentalne plâ- stike poznat je iz sloja Troje I, otkriven 1937 godine, prilikom iskopavanja arheološke ekspedicije muzeja Cincinnati, pod rukodovdstvom C. W. B 1 e g e n a.6 Osvrćući se na ovu pret- stavu, K. B i 11 e 1 ostavlja otvoreno pitanje njenog tuma­ čenja — radi li se o pretstavi ljudskog bića ili božanstva. Me- djutim, on je stavlja u red elemenata koje smatra presudnim za dokaz da je Troja toga perioda bila po svojoj važnosti znatno glavarsko sedište, koje je, iako malih dimenzija, imalo oblik gradskog naselja.7 Ovaj primerak dovodi do drugih problema, o kojima ne možemo ovom prilikom govoriti. No svakako se mora doći do zaključka da neolitska naselja, u kojim a je postojalo i takvih umetnika koji su bili u mogućnosti da dadu izraza svojim verskim, odnosno kultnim koncepcijama i kroz plastiku velikih dimenzija, nisu mogla biti neznatna i nezapažena me- dju ostalim savremenim naseljima. Ovakvom zaključku išla bi u prilog i dosta retka pojava ovakvih oblika. Na lokalitetu sa koga potiče naš objekat, nisu vršeni nikakvi stručni radovi, te nije moguće reći nešto bliže o karakteru samoga naselja. Medjutim, ovaj se zaključak sa sigurnošću može izvesti za neolitsko naselje Vincu kod Beograda, dovoljno poznato kako po moćnosti svoga sloja, tako isto i po obilju i vrsti objekata i ornamentalnih tehnika na njemu zastupljenim.8 Naselje na lokalitetu Mali Drum sa koga je prilikom iskopavanja dobi- jeno preko 80 celih i fragmentovanih komada plastike,9 mora se, već na osnovu ovakvog obilja materijala, smatrati za znat­ nije naselje mladje faze vinčanske kulture. 5 M. Vasić, Godišnjak S. K. A. XVIII, 1904, str. 236 i d.; M. i D. Gara- šanin, Arheološka nalazišta u Srbiji, Beograd 1951, str. 40 (s. v. Popovič). 6 JI. EjiLHHipUJÏt, B ecTH H K flpeBH eÄ H C T O P H H 3, 1946, str. 212, si. 3. 7 K. Bittel, Grundlage der Vor- und Frühgeschichte Kleinasiens, Hei- denheim 1945, str. 21. 8 M. Vasić, Preistoriska Vinca I—IV, Beograd 1932—1936 9 Godišnjak S. K. A. XVIII, 1904, str. 236 i dalje. Na ovome mestu treba pomenuti jednu figuru koja pret- stavlja po svojim dimenzijama, prelaz izmedju neolitske plastike uobičajenih dimenzija i monumentalne plastike. To je figura iz Vince, poznata kao »Vidovdanka«, otkrivena na dubini 6,2 m,1 0 dakle na prelazu iz starije u mladju fazu vin- čamske kulture.1 1 Visina ove figure iznosi 30,6 cm, dok visina njene glave iznosi 9,9 cm. Ako pogledamo odnos izmedju visine glave i cele figure, vidimo da stoji od prilike o srazmeri 1 : 3. Sličan odnos nalazimo i kod drugih, u celini očuvanih publi- kovanih primeraka plastike iz Vince, kod kojih ova srazmera varira od 1 : 2,4. Ukoliko smo služeči se publikacijom M. Vasića mogli doći do tačnih odnosa, došli smo do zaključka da je pretstava glave kod primeraka vinčansko pločničke faze rela­ tivno nešto veća u odnosu na telo, nego što je to slučaj u sta­ rijim slojevima. (Ovde je reč o figurama sa pentagonalnim, odnosno rombičnim licem.) U koliko bismo ovaj kriterijum uzeli i za našu figuru, iz Prištine, pripadala bi ova glava jed­ noj statui visine oko 0,50 m. Da predjemo na tipološku analizu naše figure. Već na prvi pogled može se ustanoviti velika srodnost u koncepciji pretstave stilizovanog ljudskog lica izmedju naše figure i onih iz Valača i Pločnika.1 2 Ova sličnost dolazi na prvom mestu do izražaja u samom obliku glave koja se završava šiljatom bra­ dom, u tipu lica na kome dominira dug nos, u obliku plastično modelovanih očiju (mada su kod primeraka iz Valača oči samo urezane ili naknadno nalepljivane), u čelu ukrašenom ureza­ nom spiralom, kao i u još jednom važnom detajlu-pretstavi zadnjeg dela glave. Za ovu poslednju pojavu imamo analogne pretstave u Valaču (sl. 1, dok je figura u si. 2 imala horizon­ talno probušene rupice na čelu, u čemu se približuje pretsta- vami svojstvenim vinčanskoj plastici) i Pločniku, gde obe po- menute figure imaju na isti način izveden zadnji deo glave. 1 0 M . Vasić, P. V. III, T. XLIII, si. 205. Ovde se može ubrojiti Î glava jedne figure sa dubine 6,2 m, koja sa delom vrata ima dimenzije 10,3 cm. Ona je pretstavljena na istom mestu, si. 211.— 1 1 M. Garašanin, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu N. S. II 1947, str.. 2 i dalje. 1 2 M . Garašanin, Muzeji loc. cit.; M . Grbič, Pločnik, Aoneolithische An- siedlung, Beograd 1929, si. 63, 80. Tražeći analogije statuetama iz Valača sa Vinčom, stavio ih je M. Garašanin u hronološku i tipološku vezu sa vinčansko- pločničkom fazom vinčanske kulture.1 3 Medjutim, počnemo li posmatranje pojedinačnih elemenata, videćemo da se neki od njih nalaze još u vinčansko-tordoškoj fazi, i da zahvaljujući izvesnim lokalnim uslovima, na šta ćemo se osvrnuti na kraju ovoga izlaganja, žive oni i u mladjem razdoblju ove kulture, dajući na taj način izvesno specifično obeležje jedne, kako izgleda topografski ograničene, odredjene grupe ove kulture. Tako vidimo da trougli oblik brade koji se jav lja još u naj­ starijim slojevima vinčansko-tordoške faze na primer na du­ bini 8,9 ili 8,5 m, živi i dalje, te ga nalazimo na dubini oko 6 m,1 4 no ovde već ustupa mesto više zaobljenoj bradi i »ptič­ jem licu«, koje je naročito karakteristično za mladje slojeve, a vidimo da se jav lja već oko dubine 5 m.1 5 Pojavu urezane linije koja se produžava pored očiju i nosa takodje pratimo na primercima iiz najstarijih slojeva kod kojih su oči prvo urezan ugao, docnije trougao, kod koga se produžava linija koja polazi iz unutrašnjeg ugla oka.1 6 1 7 Oblik očiju sličan onome na našoj figuri no izveden urezivanjem, pojavljuje se već na 7,7 m u Vinci, a najstarija pretstava plastičnih, iz jedna modelovanih očiju jav lja se tek oko 6 m.1 T Naturalističku pret- stavu uva, vrlo retku na vinčanskoj plastici našli smo kod jedne figure sa 7,5 m.1 8 Urezane trepavice jav ljaju se na vin­ čanskoj plastici, kako kaže M. Vasić, najranije kod jedne figure sa dubine 5,2, urezana spirala na čelu, na 5,3 m.1 9 Jedan primerak sa dubine 4,7 ima plastične oči oivičene urezima, slične kao kod našeg primerka, kao i na sličan način izvedene donje trepavice.2 0 2 1 Još jedan od važnih elemenata jeste jako dug nos koji je tipičan za dubinu od 6 do 4m u Vinci."1 Primerci koji pored 1 3 M. Garašanin, op. cit. str. 61. 1 4 M. Vasić, P. V. Ill sl. 58 V 8,9, sl. 51 V 8,5, sl. 259 V 6. 1 5 Ibidem sl. 542 V 4,8. Rani ji nalazak. 1 6 Ibidem sl. 66 V 8 ,4 i, sl. 107 S7 8,1. 1 7 Ibidem sl. 251 V 6. 1 8 Ibidem sl. 159. 1 9 Za urezane trepavice v. sl. 517; za pretstavu spirale v ,, sl. 506. 2 0 Ibidem sl. 410. 2 1 Uporedi na pr. ibidem sl. 258 V 6, sl. 247 V 5,9, sl. 411 V4,2, sl. 425 V 4. ovakve pretstave nosa imaju najveći broj elemenata zastu­ pljenih i kod naše figure, bili bi omi sa dubine oko 4,7 m.2 2 Ovakva pretstava nosa isključuje postepeno svaku pretstavu usta, i apsorbujući pojedinačno ostale elemente preuzima na sebe celokupnu pretstavu sada već krajnje stilizovanog ljud­ skog lica.2 3 Već istaknutu sličnost i analogije u pretstavi stilizovanog ljudskog lica, kao i u samim detaljima te pretstave koje po­ kazuje naša figura sa onima iz Valača i Pločnika, koje ju i tipološki i hronološki tačno odredjuju, nije potrebno naročito naglašavati. Medjutim, ono što se mora i ovom prilikom pod­ vući, to je izvestan komzervatizam, kao i izvesna osobenost, koje posmatramo kao odlike jedne lokalne grupe mladjega neolita, koja se preko Pločnika vezuje za Vincu, a koje su kod naše figure nešto više naglašene. Veza izmedju Prištine, Valača i Pločnika logična je i pri­ rodna. Medjutim, visoravni koje ih razdvajaju nisu nam do­ sada dale nikakvih materijalnih, arheoloških dokaza o životu ovih krajeva u preistorisko doba. No, ova je činjenica potpuno razumljiva s obzirom na neispitanost ovoga terena.2 4 Medju­ tim, F. K a n i t z govori o rimskom vojničkom i trgovačkom putu koji je spajao Niš (Naiissus) i Lješ (Lissus).2 5 Ovaj put išao je dolinom Toplice, zatim dolinom Banjske, spajajući Ad Herculem (Žitoradje), Hammeum (Prokuplje), Ad Fines (Kur- šumlija), Vindenae (Podujevo), odakle je sekao Sitnicu i išao na Lješ, dok je drugi deo išao na Prištinu. Od Ad Fines išao je taj put desnom obalom Banjske na Prepolačke terme, zatim opet dolinom Banjske preko Prepolca i Podujeva na Kosovo. Rimski put spajao je, kao što vidimo, nekoliko važnih tačaka, utvrdjenja ili naselja. Nije medjutim, redak slučaj da su u potonjim periodima birani lokaliteti privlačni bilo zbog svog 2 2 Na primer si. 355 ili 355. 2 3 Tako zvano »ptičje lice«, uporedi na primer sl. 447V 3,4 ili sl. 452V 3,2. 2 1 Arheološko rekognosciranje ovih krajeva izvršiće se prema planu Arheološkog instituta S. A. N „ u 1952 godini. 2 5 F. Kanite, Römische Stadien in Serbien. Denkschrift der kaiserlichen Akademie der Wissenschaften in Wien, Philologisch-historische Klasse, Band XL, Wien 1892, str. 114—117. geografskog, strategiskog ili ekonomskog značaja, dakle loka­ liteti kakve su tražili i stanovnici preistoriskog doba u našim krajevima. Zato smatramo da se s pravom može očekivati da će se u ovim krajevim a gde je postojalo dovoljno razloga za razvijanje života u antičko doba, otkriti i tragovi ranijega života. Jedan korak u ovome pravcu pokazuju nam već i ovi prvi nalazi. Oivičeni sa zapada slivom Ibra, sa severozapada i severa Zapadnom, a sa istoka Južnom Moravom, izmedju velikib pla­ nina, mogao je ovde doći do izražaja medjusobni lokalni uticaj, koji je svakako i bio uzrok za nešto duže zadržavanje ele­ menata ranijeg doba i pojavu izvesnog konzervatizma. Tako bi ova oblast pretstavljala zasada jednu od udaljenih grupa mladjega neolita, posredno ili neposredno vezanih za Vincu. Un exemple de plastique préhistorique monumentale Tête d’une figure néolithique de Priština Le tête d’une figure néolithique en terre cuite publiée dans cet article, a été découverte à 2 km. au sud de Pristina, région autonome de Kosovo-Metohija, dans une station préhistorique à couche de 0,80 à 1 m d’épaisseur. Après les découvertes de Valač,1 elle représente le second vestige des temps néolithiques dans cette région. La tête en question se distingue par ses grandes dimensions (haut. 17,5 cm). Celles-ci la rapprochent des rares exemplaires de plastique monumentale, connus jusqu’ici en Serbie: des boucrania de Vinca,3 ainsi que des fragments de têtes de figures de Vinca et de Mali Dram,4 disparus au cours de la première guerre mondiale. Ces exemplaires appartiennent à la phase récente de la civilisation de Vinca (phase de Vinca-Plocnik; Vinca 6,5— 3 m de profondeur) à laquelle la tête de Priština se rattache également par son carac­ tère. Etant donné le fait que la proportion entre tête et corps des statuettes de cette phase est en moyenne de 1:3, nous arrivons à une hauteur d’environs 0,50 m pour la figure dont la tête de Priština faisait partie. La tête de Priština trouve ses analogies, les plus rapprochées à Valač et à Pločnik.1 2 Il est à noter que certains! traits caractéristique de cette tête-menton triangulaire,1 4 ligne incisée se continuant le long de l’oeil et du nez,1 8 forme des yeux,1 7 représentation natura­ liste de l’oreille,1 8 representation des cils2 0 ont leurs analogies à Vinca, en partie encore dans la phase de Vinča-Tordoš. (Vinca 9,1 à 6,5 m de profondeur). Les analogies leo plus proches à Vinca, ap­ partiennent néanmoins à la couche de 4,7 m de profondeur.2 2 Le rapprochement entre Priština, Valač et Pločnik permet éga­ lement de fixer une région à plastique néolithique de caractère local comprenant certains traits de conservatisme assez accentués. La for- nation de se groupe local est impliquée par les conditions géogra­ phiques, les régions en question étant plus étroitement liées entre elles par les voies, naturelles de communication suivies plus tard par des routes construites à l’époque romaine (route Naissus-Lis- sus2 5 ). Le groupe en question s’est formé dans une région périphère de la civilisation néolithique de Serbie, rattachée plus ou moins directement au complexe de Vinca.