Za poduk in kratek čas. Dubrovnik. III. Po bodaikib eamoataaa fraačiškaaskega visi aiBogo zgodoviaskib, umetnih podob; tu ia taai pa je vzidaa kakšea latiaak aapis, ki aosi aa čelu sivo starost. Tik sataostaaa stoji sicer majbaa ali sUbo lepa cerkvica nSpaa-OdreieBJeu, 1. 1536. pozidaaa za odvračitvo Be8rečaega potresa, kakor aazaaaja aapi8 aad vbodom. — Cerkva domiaikaaska ai daleč od ozkega zaliva pri aiestaih vratib rPločahu ia je vredaa, da ei jo človek ogleda. Zidaaa je bila 1. 1304. ia je posvečena Maiiji Devici. Tu viai gori omeajeaa slika Ticijaaova nMarija Magdaleaa". Kakor fraajevci imajo tudi doaiiaikaaci posebao kapelico, zakladaico, v kterej mi je aajbolj dopadal sreberai križ, aapravljea po zapovedi Uroša, kralja srbskega ia siaa Uroša Veliga od Gregorija II. šRofa raikega. V BOtraBJem braai prave ostaake sv. križa. Kralj Uroš je bil prijatelj carigradskemu dvoru, od koder je imel za žeao Simoaido, bčer Aadroaika II. Paleologa. Od oadot je dobil aajbrž odlomek sv. križa, za kterega je akazal aapraviti abrambo — gori imeaovaai srebrai križ. Ko je srbska kraljeviaa po Turcih propadla, priaesli ao trgovci križ v Dubrovaik ter ga izročili doaiiuikaacem. L. 1697. je Dubrovaiška republika poslala Aaialiji, žeai cesarja Leopolda, od teb oataakov kihelj, ki ae aabaja v Beču v dragoceBih okvirih. Ciriličai aapi8, po dolgem ia airokera v arebro vdolbljea, pove zgodoviao tega imeaitaega križa. Ce te zauiaia, ta ga imaš: nIsuH Kristus nika ai častai krst stvori gospod ia kralj Štefaa Uroš ia siu velikago kralja Uroša domu evetih apostol Petru i Pavlu, jako da mu je aa zdravje i aa spaaeaje i aa odpuščeaije grebov. I krst stvori episkop Raški Gregorije vtori, jako i oaa vdovica dve cete dadušte. Kto vshoštet si krst uzeti od svetih apostol ili ot čaataog dreva, da je proklet. Krstom ograzdajerui, vragu protivljajem se, ae boješte se kazai ego ai lajaaa, jako grdi uprazdoi ae i popraa bist siloju aa drevje razpetago Hrista1'. Ta starosloveaski v maogem ozira važai aapia bi ae glasil v aovosloveaščiai: nJezu8 Kristus zmagaje. Ta čaetai križ je akazal aapraviti gospod ia kralj Uroš, sia Velikega Urosa cerkvi av. apostolov Petra ia Pavla, tako da mu je aa zdravje ia aa odrešeaje ia odpuačeaje grehov. Ia križ je aapravil škof Raški Gregorij drugi (II) tako tudi oaa vdovica, ki je dala dva deaara. Kdor bi hotel ta križ vzeti od svetib apo8tolov ia od častaega drevesa (aamreč ost&ake sv. križa), da je preklet. S križem si pomagam, se protivini vraga, ae boječ se kazai ae zasede, od karjebil grdež poaižaa ia potlačea siloj aa dreresu razpetega Kristusa". Več o tem križa poroča leposlovai list ,,Sloviaac" št. 9. 1. 1880. — Tadi očetje Jesuiti imajo iastao cerkvo, posvečeao sv. Marjeti, ker je aeki akazala postaviti Margareta kraljica Hrvatske, Slovoaije ia Boeae. Nekdaaji jesuitski zavod je sedaj vojaška boleaišaica. V prostornih sobaaah, t kterih se je daševao odgojevala ia aegovala Dubrovaiška mladiaa, jočejo ia stočejo sedaj aa telesu potrti reveži. Iz doslej aapisaaib črtic že lehko vsakdo sprevidi ia sklepa, da je bil Dabrovaik svoj čas cvetoče meeto, ki je smelo tekmovati z aajvečjimi anesti, ako ae celo z državami. V marmoru ia kamau se tleje ia gori ogeaj Dabrovniškega duha, kterega globokost ia bistrost ozaaaaje vsak steber, vsak kip ia vsak zid. Dubrovaik se zamore v resaici s čim poaasati. Ima zgodoviao, kakoršae aima marsiktera velika dežela. Vrhaaec svoje slave, svojega blagostaaja je doseglo aiesto v 14. ia 15. veku. Štelo je do 40.000 prebivalcev. Letaih dobodkov je prijemalo po 80.000 zlatov. Posamezai trgovci so poseli bogastva, da je mogel Marko Lukari6 15.000 fl. posoditi ograkemu kralju Sigismuadn po zgubljeaej bitki pri Semeadriji. To obilaost ia blagostaaje bi Dabrovaik ae glaaaeje ozaaajeval, da ae bi ga bil zadel 1. 1667. strašea potres, ki mu je porašil najlepše ia aajdražje zgrade. Ukoačaao je bilo 1. 1434. aezidaao nSirotište" za revae otroke; ,,Zakloaiate" ali boleaišaica za stare ljudi ia drugi koristai zavodi. (Koaec prih.) Sinešnica 39. Pri nekem šolskem spraševanji na deželi je najimenitaeji izmed navzočih poslušavcev dečka vprašal, ktera je sedma zapoved božja? Decek, sicer priden, si takemu gospodu ni upal ntia reči; malo pomisli, potem pa neboje6 8e odgovori: nSedma zapoved božja pravi, da Vi, gospod, ne smete krastil" Janez Verlič, km. sin.