BRONZANI KRSTOVI - RELIKVIJARI IZ RANOG SREDNJEG VEKA U BEOGRDASKIM ZBIRKAMA S. Radojčič, Beograd Poslednjih godina dospeo je u beogradske zbirke znatau broj krstova- relikvijara. Ne želeči da do detalja obradim sav m aterijal iz jugosloven- skih m uzeja, pokušaču da se ovom prilikom zadržim samo na nekim prim ercim a koji dosta jasno osvetljavaju izvesne probleme koji su u radovim a sa inače bogatom dokum entacijom , čini mi se, prilično bez razloga kom plikovani. O pširnu študiju o vizantiskim naprsnim krstovim a iz ugarskih na- lazišta dala je nedavno M agda von Baranv-O berschall. ne znajuči, na- žalost, za stariju študiju Krste M ijateva o istom m aterijalu iz Bugarske.1 P ublikujuci 1955 godine jedan zlatan krstič, koji ne p rip ad a strogo grupi palestinskih krstova, A. M. Ammann, prikupio je najpotpuniju literatura o celom p itan ju .2 Novi beogradski krstovi ne pretstavljaju neke posebne tipove u več poznatom m aterijalu, ali se pojedini prim erei toliko odlikxiju svojom očuvanošču, da po toj osobini spadaju m edu najlepše egzem plare ranih bronzanih krstova na B alkanu i u području Podunavlja. Od svili ispiti- vača ovog m aterijala M. B arany-eva se najviše pozabavila pitanjem topografije nalazišta. U tom pogledu beogradski krstovi pružaju zanim- Ijive podatke — za mnoge se tačno zna gde su pronadeni. N epoznavanje m aterijala iz Bugarske koji je pre više od trideset godina publikovan, navelo je Barany-evu na nekoliko očevidno netačnili zaključaka. Sam naslov študije Barany-eve ne izaziva naročito pove- renje: Byzantinische Pektoralkreuze aus ungarischen Funden. Pre svega, krstovi — u pretežnoj večini — nisu vizantiski, a još m anje bi se smelo reči za sav ugarski m aterijal da je iz ugarskih nalaza, tj. m adarskih grobova, naselja itd. i da p rip ad a vrem enim a izm edu X i X II veka, kao što se ističe na nekoliko mesta. Beogradski krstovi jako dovode u pitanje osnovne teze Barany-eve, ne zbog toga što bi oni im ali neke specifične teliničke ili stilske osobine, več naprotiv, što se oni sasvim jasno uključuju i u m adarski i u bugarski m aterijal. Razume se da je veoma teško pretpostaviti da je jedan krst iz M adarske zaista iz ugarskog nalaza kada se skoro identični krst po- javljuje i u jednom nalazištu u D alm aciji — i kad oba krsta sigurno p rip ad aju vremenima pre X veka. Beogradski krstovi samo po svom opštem tipu p rip ad aju vtsü krstova-relikvijara, ali se oni medusobno znatno razlikuju hronološki, stilski i ikonografski. Kao n ajstariji i stilski veoma čisti prim erci ističu se dva krsta. Prvi, iz p rivatne zbirke Lederer, pronaden u južnom delu Srbije, dobro je očuvan, im a obe strane: na licu raspetoga H rista u ko- lobionu, na naličju Bogorodicu-O rantu i četiri m edaljona sa poprsjim a jevandelista (sl. 51, 52). K rst je visok 8,9 sni., širok 5,5 sm.; ozleden je ne­ znatno na reversu dole, ispod m edaljona jevandeliste M arka. R eljef na licu jako potseča na reljef poznatog zlatnog krsta iz vatikanske rizninice Sl. 51. K rst iz zbirke Lederer, avers Sl. 52. K rst iz zbirke Lederer, revers kapele Sancta Sanctorum .3 Stav raspetoga H rista sa lako pognutom glavom skoro je identičan na oba krsta; široki četvrtasti izrez na prsim a i nabori duge lialjine skoro su isti. Tabla u obliku pisma, krstasii za- vršetak gornjeg k rak a identični su; na istom mestu nalaze se sunce i mesec — • sa tom razlikom što je na vatikanskom krstu sunce zrakasto, a na beogradskom kružnog oblika. Naivno um anjeni likovi Bogorodice i apostola Jovana na beogradskom krstu jako su istrveni. N alpisi ispod horizontalnih krakova krsta na beogradskom prim erku nisu naročito čitki, ali se mogu razrešiti. Ispred Bogorodice stoji: i^ bovocov, ispred Jovana: i^eovocij. M ajstor je pogreškom stavio dva p u ta isti tekst: 'ide 6 vib j aov . . . (Jovan, XIX, 26), mesto da stavi taj tekst samo ispred Bogorodice, a ispred Jovana: hie // oov ■ ■ ■ (Jovan XIX, 27) kao što obično stoji na ostalim krstovim a.4 Isti natpis pojavljuje se i na ikono­ grafski m ladim ikonam a R aspeča sa obnaženim Hristom ; napriiner, na sinajskoj ikoni koju Sotiriu publikuje na tabli XXVI.s Na reversu istog beogradskog krsta u sredini je reljef stoječe Bogo- rodice-O rante. U kracim a krsta smešteni su m edaljoni sa poprsjim a jevandelista; na gornja tri k rak a dobro se raspoznaju: pored M ateja i l l , pored Luke i\ i pored Jovana l; donje <11, uz M arka, kao da nije ni bilo ugravirano. O ba reljefa na aversu i reversu, zajednički se često pojav- ljuju na krstovim a ovog tipa. Kao najbliže paralele navodilu dva krsta iz Sofiskog muzeja, brojeve 54 i 55 — po num eraciji M ijateva. Bugarskiin Sl. 53. K rst G radskog m uzeja Sl. 54. K rst iz Ljubieevca u Pančevu kod K ladova (Nar. Muzej, Beograd) krstovim a sasvim su bliski i po načinu izrade naličja krstova koje B arany-eva publikuje pod brojevim a 61 i 63 c. Ako se beogradski krst uporedi sa navedenim bugarskim i ugarskim paralelam a up ad a odmali u oči, da je beogradski prim erak znatno višib um etničkih kvaliteta. K rupni potezi i sigurno modelovanje odaju ruku rutiniranog zanatlije; orijentalno poreklo ovog prim erka očevidno je. Beogradski krst više deluje sirski nego i spomenuti zlatili vatikanski krst koji na reversu ima mesto O rante O digitriju. Kao i večina ovog m aterijala, ni beogradski krst iz zbirke Lederer ne može se precizno datirati. Sudeči prem a najslič- nijim datiranim prim ercim a on p rip ad a VII ili V III veku. Istom tip u i istom vrem enu p rip ad a gornji deo jednog nešto m anjeg bronzanog krsta iz Narodnog m uzeja u Beogradu (sl. 54). Krst je pronaden u Ljubičevcu kod Kladova na D unavu 1934 godine;8 iako je kladovski krst m anji i slabije očuvan, on po kvalitetu stila ne zaostaje iza opisanog prim erka iz privatne zbirke. Istoj grupi krstova nešto grablje izrade p rip ad a pri- m erak iz Beogradskog m uzeja (vis. 7 sm., šir. 5 sm.) od koga se očuvao samo revers sa Bogorodicom i jevandelistim a (sl. 62); ovaj beogradski k rst mnogo liči na jedan nešto bolje očuvani egzem plar iz Gradskog m uzeja u Kečkem etu (Barany, 61). Znatno prim itivnijoj um etnosti p rip ad a savršeno očuvani bronzani krst beogradskog Narodnog m uzeja (sl. 55 i 56) prim erak koji je skoro identičan sa poznatim pozlačenim zadarskim »krstičem opatice Čike«.7 Oba krsta, beogradski i zadarski, vezuju se stilski za jedan krstic So- fiskog narodnog m uzeja, br. 58, po num eraciji M ijateva. Teško je reči da li se ovi krstovi mogu u b rajati u originalne radove palestinskih m aj- stora ili su to kopije susednih, možda egipatskih radionica. Profesor D. Boškovič pronašao je 1952 godine krst sa ugraviranom figurom sv. D orda, sasvim sličan jednom prim erku iz vatikanskog M u­ seo Sacro.8 V atikanski i beogradski krst p rip ad aju jako rasprostranjenoj grupi bronzanih krstova-relikvijara na kojim a su likovi ugravirani. Za u tvrdivanje porekla ovili krstova dosta je važna okolnost što se za oba prim erka zna mesto nalaza: beogradski je Štrbaca kod Knjaževca, v ati­ kanski iz okoline Rim a (St. Stefano da Fiano). Kad se u tako udaljenim nalazištim a pojavljuju skoro identični egzem plari lako se može zaklju­ čiti da su izradivani u jednom centru. Uostalom to je več u nekoliko mahova i istaknuto. Krstovi ovog tip a pronalaženi su u znatnom broju u Sm irni (oni su večinom dospeli u London i Berlin) i d atiraju se u vrem ena izm edu VI i V III veka — svakako su palestinskog porekla. Krst prof. Boškoviča, visok 13 sm., širok 6,3 sm., ima na prednjoj strani ugra­ virani k rst sa udubljenjem u sredini u kome je bio ranije kam en (sl. 58). N aličje, dole odlomljeno, im a u sredini poprsje sv. D orda kao oranta (sl.57); iznad glave je ugravirano: reoprios, a na levom kraku, u tri reda: h m ] K ort | doc. Za ove krstove tipična je črta da se natpisi na njim a ne odnose uvek na likove i da se često uz jedan lik stavi ja ju po dva imena, naprim er, D orde i Nikola, D orde i Pavle itd. U pada u oči i to da se na njim a — u natpisim a — obično izostavlja epitet sveti. Tako naprim er, i na krstu beogradskog Narodnog m uzeja (i. br. 1125, nalazište nepo- znato) sa ugravirani m likom dakona sa kadionicom . stoji samo: io.uihc1 U gravirani crtež. m edutim , p retstavlja verovatno sv. Stefana (sl. 60); ovaj krstič jako je sličan jednom prim erku iz Smirne koji se sada nalazi u Britanskom m uzeju.1 0 Sasvim naivni ugravirani crteži istog tipa, na kojim a su se lica p re­ tvorila u geometrizovani znak, kruškoliku kontura sa šestokrakim krstom u sredini, jav ljaju se istovremeno — u jako sličnim vari jantarna — u M adarskoj, M akedoniji, D alm aciji i Bugarskoj.1 1 O davno poznati splitski krst (sl. 61) ima sada sasvim blisku paralelu u jednom reversu krsta iz beogradskog Gradskog m uzeja (vis. 10 sm., šir. 5,8 sm.; sl. 63). Veoma zaniniljiv krst sa ugraviranim crtežim a nalazi se u panče- vačkom m uzeju; on je publikovan več 1941 godine.1 2 O čuvana je samo prednja strana na kojoj je pretstavljena Bogorodica sa Hristom ; Bogo- rodica je signirana iznad glave kao: runam (sl. 53). V. Mošin je več ukazao na sličnost ovog prim erka sa jednim krstom iz Lenjingradskog Erm itaža. Jedan detalj na pančevačkom krstu naročito je dragocen: krstasti nim b malog H rista na kome krakovi krsta izlaze iz aureole. Na Sl. 57. K rst iz Štrbaca, revers Sl. 58. K rst iz Štrbaca, avers (Nar. Muzej, Beograd) (Nar. Muzej, Beograd) tu vrstu nim ba skrenuo je u poslednje vreme naročitu pažnju profesor A. G rabar, ispitujuči slikarstvo C astelseprija. Profesor G rabar pronašao je zanim ljivu činjenicu: u C astelsepriju i na karolinškim i otonskim m inijaturam a pojavljuje se neobični krstasti nimb na kome krači krsta prelaze kružnu konturu nim ba.1 3 Povodom ove konstatacije Mever Seha- piro potsetio je na slične k rstate nimbove iz poznate Cotton-biblije iz Britanskog m uzeja. Profesor G rabar naveo je četiri vrste krstastih nim- bova sa kracim a koji izlaze iz kruga. U jevandelistaru sv. M edarda, i njem u sličnim rukopisim a, krst sastavljen od trostrukih zraka, ide od Uristove glave i prelazi preko kruga aureole. U U trehtskom psaltiru isti krst označen je samo jednom linijoin. U otonskoj um etnosti k rst je na­ slikan preko površine aureole kao kom paktna masa. N a m inijaturam a salzburške i regensburške škole i u C astelsepriu krst liči na krstove Utrelitskog psaltira, samo su jednostavnije linije na k raju završene krat- koin crticom, kao glave eksera (»tetes de clou«). K rstasti nimb panče- vačkog krsta-relikvijara pretstavlja petu varijantu krstastog nim ba sa kracim a koji se p ružaju izvali kruga: sam nimb je shvačen kao čvrsta masa iz koje, ili iza koje, izbijaju trostruki zrači krsta. Iako je profesor G rabar u odgovoru M eyer-u Scliapiro podvukao da njega zanim a speci- Sl. 59. Krst. avers Sl. 60. Krst broj 1125 (Crkveni Muzej, Beograd) (Nar. Muzej, Beograd) jalno nimb na m inijaturam a salzburške i regensburške škole, koji je identičan nimbu iz C astelseprija, ipak se iz celog problem a ne mogu izlučiti ostale srodne paralele. Pančevački krstasti nimb ubedljivo se vezuje za istočnu ikonografij u i istovreineno svedoči da je on bio, negde u VII ili V III veku, u upotrebi na predm etim a um etničkog zanata vero­ vat no egipatskog porekla. Pančevački krst istovremeno pokazuje koliko su napori Barany-eve da sastavi tačnu k artu nalaza ostali nepotpuni. Beogradski podaci o krstovim a — u inventaru Narodnog muzeja — pokazuju da se krstovi- relikvijari nalaze skoro isključivo na velikim saobračajnim kom unikaci­ jam a ranog srednjeg veka: ili na dunavskom putu, ili moravsko vardar- skom, ili na liniji Beograd—Niš—C arigrad. Misao Barany-eve da su sve 9 Z bornik 129 navedene varijante krstova svedoci m adarsko-vizantiskih kulturnih veza, teško se može braniti. Protiv nje govori i datiranje m aterijala i izrazito nevizantisko poreklo krstova. Možda bi se smelo pom išljati na mogučnost da su m ladi krstovi- relikvijari, koje B arany-eva u njenoj tipološko} podeli stavlja u grupu »II«, delimično vizantiske kopije siropalestinskih originala. O d beo- gradskih krstova te grupe najlepši se nalazi u M uzeju srpske crkve Sl. 61. Krst iz zbirke splitske katedrale (crtao Filip Dobroševic) (sl.59). K rst je visok 9,00sm., širok 7,00sm.; na gornjem kraku naknadno je probušen; na sredini je turpijom oštečen, verovatno iz radoznalosti prilikom nalaženja, da se utvrdi vrsta m etala; naden je u Beogradu, tačno mesto nalaza nije poznato — sačuvala se samo gornja ploča. Ikonografska sadržina reljefa na ovom krstu znatno se odvaja od starije tem atike. R aspeti Hristos je obnažen, on stoji dosta uspravno sa lako pognutom glavom, raširenih ruku koje su savijene u laktovima. Cela figura H rista mnogo potseca na Raspeče vizantiskog psaltira iz Britanskog m uzeja (br. 19.352, fol. 96), koje je tačno datirano u godimi 1066.1 4 U gornja tri k rak a krsta stavljeni su ovalni m edaljoni: levo po- prsje Bogorodice, desno Jovana Bogoslova, gore, verovatno, sv. Nikole; gestovi Bogorodice i sv. Jovana skoro su identični, oboje se jednom ru ­ kom kvataju za glavu, dok drugu pružaju prem a Hristu. Desno uz Hri- stovo telo vertikalno je ispisano: o arnoc. Krsto M ijatev, koji je publi- kovao jedan krst iz istog kalupa, ispravlja natpis u: o anoc i čita dalje: iw kod Bogorodice A \p 0 v i, uz gornji m edaljon: uh1 5 B arany-eva donosi na tabli 73 dva prim erka koja su skoro identična sa sofiskim i beogradskim. U zbirci A. S. Uvarova postojalo je dvadesetak sličnih krstova, nažalost nedatiranih i bez podataka o poreklu.1 6 Na očuvanom Sl. 62. Krst iz nepoznatog nalazišta, revers (Muzej grada Beograda) Sl. 63. K rst iz nepoznatog nalazišta, avers (Muzej grada Beograda) krstu iz Kluža (Barany, 73 a, c) vidi se kakav je bio revers beogradskog krsta iz crkvenog m uzeja: stoječa Bogorodica O digitrija i tri poprsja u gornja tri kraka. Meni se čini da je M ijatev krst br. 49 omaškom odvojio od br. 64; ako bi se kontrolisale mere obe pločice možda bi se pokazalo da one pretstavljaju avers i revers istog krsta-relikvijara. Publikovani slični dalm atinski krst i prim erak crkvenog muzeja u Beogradu teritorijalno se veoma dobro uključuju u prostor izmedu Ugar- ske i Bugarske, pokazujuči istovremeno da se m asovna produkcija krstova-relikvijara ove vrste širila na znatno večini područjim a.1 7 Svi ovi prim erci spadaju u grupu tačno istih krstova koji se nalaze u Rumu- niji (kod Kluža), u Bugarskoj (prim erci sofijskog muzeja) i u Rusiji (krst iz Ilerzona, sada u Erm itažu). D atiranje ovili m ladih krstova jako je neodredeno. B arany-eva ili stavlja u vrem ena izm edu X i XII veka. Meni se čini da najstariji krstovi ove vrste, u potpuno razvijenoin obliku p rip ad aju XII veku — m edutim slični tipovi se kasnije dugo ponavljaju i variraju u vizantiskim i ruskim radionicam a. Ovi liveni krstovi (po podeli B arany-eve grupa II) inogu se nešto odredenije d atirati kad se pojave na njim a pojedinosti koje se nalaze na bogatijim prim ercim a u skupljem m aterijalu, na krstovim a koji p ripadaju rem ekdeliina vizantiskog zlatarstva. Tako, naprim er, li­ veni pozlačeni krst iz kolekcije Uvarova N° 103 — stilski jako blizak beogradskom krstu iz crkvenog m uzeja • — ima iznad Hristove glave raz- vijen motiv Etiinasije (sa golubom), detalj koji se jav lja — u em alju — na poznatom krstu iz Cosenze.1 8 Kako se sada ovaj krst sve sigurnije d atira u XII vek, mogli bi se i naši krstovi »grupe II« datirati u isto stoleče. Inače je več B arany-eva pokazala do kojih se vremena, u dublju prošlost, može p ratiti prototip krsta sa kružnim m edaljonim a na kraju. Beogradski krst iz crkvenog m uzeja vezuje se za niz m ladih krstova koji se ne bi mogli svi sm atrati palestinskim . U kolekciji krstova A. S. Uvarova bilo je nekoliko prim eraka, sa raspetim Hristom i kružnim m edaljonim a na krajevim a krakova, koji su nastali u Rusiji, a koji su skoro identični sa srodnim paralelam a iz Beograda, Bugarske, M adarske i Rum unije. D a su neki od krstova ovoga tipa rad ruskih inajstora n a j­ bolje pokazuju prim erci sa ruskim natpisim a.1 9 Izgleda da je jedino u Rusiji nastavljena masovna izrada ovih krstova u domačim radionicam a do prvih stoleča Novog veka. Jedan od tih ruskih krstova pronaden je na Siciliji u okolini Gele — sada je u A ntikvariju u Celi.2 0 Niti u našim krajevim a, niti u Bugarskoj, ni u M adarskoj nema kasnijih v arijan ta koje bi se mogle vezivati za lokalne m ajstore. Po svemu bi se smelo zaključiti da su palestinski krstovi na B alkanu i u Podunavlju zaista krstovi hodočasnika.2 1 Kad su masovne posete Hri- stovom grobu početkom X III veka prestale, ne pojavljuju se više ni p a­ lestinski krstiči. Ako bi se poznata poslanica sv. Save igum anu Spiridonu prihvatila kao autentična, kao i njeno d atiranje u 1233 godinu, tada bi u njoj imali najstariji srpski opis uspomena koje se donose sa Hristova groba: krstič (npkCTKiO pojas, ubrus i kam ičak.2 2 Možda su prim erci, slični onome iz beogradskog crkvenog m uzeja, bili poslednji palestinski krstovi koji su dospeli u srpsku srednjevekovnu sredinu. Bez obzira na pitanje autentičnosti poslanice Spiridonu. smelo bi se pretpostaviti da su ugledni srpski poklonici Hristovoin grobu još prvih godina X III veka donosili palestinske krstove relikvijare koji su po svom opštein izgledu p ripadali tipovim a naprsnih krstova koji su se održavali stolečima, od VI do početka X III veka. S tarina palestinskih krstova na Balkanu i u Podunavlju, njihovi oblici i mesta na kojim a se pronalaze pokazuju, da se na našem zemlji- štu, kao i u susednim zem ljam a u Bugarskoj i Ugarskoj, kopije pale­ stinskih krstova nisu nikada izradivale. Kasnije veze Srba sa Palestinom bile su česte i plodne, ali one, izgleda, nisu mnogo uticale na razvoj umetničkog zanata, več znatno više na m onum entalnu umetnost, naro- čito na slikarstvo. PRIMEDBE I Barany-Oberschall von M., Byzantinische Pektoralkreuze aus u n ­ garischen Funden, Forschungen für Kunstgeschichte und christl. Archäologie, Mainz, 1953, str. 207 — 251. O bugarskim krstovim a: -\lnnTeB. Kp., Ila.iecTnncKii Kp&CTo ie b Jw^jirapiiH, I'oaiiiiihhk Ha HapoflBna Myaeii aa 1922, str. 59—89. 5 Ammann A. M., S. J.. Eine neue V ariante der D arstellung des beklei­ deten Christus. M iscellanea Georg Hofm ann S. J.. Roma, 1955, str. 21—55. 3 Volbach F., II Tesoro della C apella Sancta Sanctorum , C itta del Vati- cano, 1941, str. 18, sl. 14. 4 Slične natpise im aju dva sofijska prim erka (M n a t e r . o.e., str. 71 i 72-5), em aljni krstič iz Victoria and A lbert Museum-a (Dalton, O. M., Catalogue of early Christian antiquities of the British Museum, London, 1901, sl. na str. XIV) i em aljna stavroteka iz M etropoliten m uzeja iz N jujorka (Barany-Ober- schal 1, o. C ., fig. 70). 5 C'üiitjpi'ov, r . ttai M., Elx6reg zfg Movrjg Civä, ’A&rjvai, 1956, fig. 26. 8 N arodni m uzej u Beogradu, I. br. 845; višina: 7.0 sm, širina: 3,3 sin. 7 N arodni muzej u Beogradu, I. br. 2121, višina: 7,5 sm, širina: 4,0 sm, mesto nalaza nepoznato. O krstu opatice C'ike cfr.: Krleža M.. Zlato i srebro Zadra, str. 41, sl. 1 i 2; veličina ista 7,5 i 4.0, neodredeno datirano »najkasnije X—XI sto- leče«. U katalogu: Zlato i srebro Zadra, Zagreb, 1951, G rga Oštric, pod br. 15 opisuje Čikin krstič ne raspoznavajuči Bogorodicu na reversu. 8 I. br. 2262 u Beogradskom Narodnoin m uzeju, pronaden u Štrpcim a, vi­ šina: 13 sm, širina: 6,3 sm. Sniinak vatikanskog prim erka: Barany, o.e., fig. 67, c, d. 9 R eproduktiran u originalnoj veličini; vis.: 7,5 sm., šir.: 4.0 sm. 1 0 Dalton, O. M.. C atalogue of early Christian antiquities, London. 1901; str. 113. N. 559. II Barany, o. c., fig. 67 b; Mošin, VI., Tri bakrena krsta relikvijara, Um etnički pregled, februar 1941. str. 55: K rst iz Crkvenog m uzeja u Skoplju. 1 2 Mošin. VI.. o. c., str. 54—55; vis.: 11.0 sm.. šir.: 6,0 sm. 1 5 Grabar, A., Les fresques de Castelseprio et l’Occident, Art du haut Moyen age dans la region alpine, Olten et Lausanne, 1954, 85—93. 1 4 Millet, G., Recherches sur l’iconographie de l’E vangile..., Paris 1916. fig. 463. str. 592. M. vezuje ikonografiju ovih m inijatura: »ä la Syrie cötiere«. 1 5 Miiflreß, o. c., str. 73—74 — opis krsta br. 49. 1 6 K aT ajior C oSpaiii« apeBiiocTeii rpacjia A. C. JrBapoBa, Ot,^ . VII. — XI. MoCKBa, 190S. KpecTi.i .TiiTi.ie, N° 99—117. 1 7 Karaman, Lj., Pregled um jetnosti u D alm aciji, Zagreb, 1952, str. 28, sl. 32. 1 8 Kara-ior Ooopaiiiji . . . str. 186, sl. 164. Za krst iz Kosence: Lipinsky, A.. La croce sm altata del duomo di Cosenza, Brutium XIV, 1935, k. 2, 25 — meni nepristupačno. navedeno u: Archivio storico per la C abria e la Lucania, Anno XXV (1956), fase. I—II. Roma 1956. 1 9 Naročito su zanim ljivi ruski krstovi-relikvijari sada u kijevskom D ržav- nom istoriskom muzeju. Prim erci su večinom iz XII ili prve polovine X III veka. Upor.: Pi.iöaKOB. li. A., 1 IpnK.ia;:nOi‘ iickjcctbo kii6bckoh Pycn . . . HcTopim PyrcKOro HCKyccTBa, To m I. MocKBa, 1953, str. 280, 287 i 288. Krstovim a »grupe II« neobično je blizak jedan kijevski prim erak iz tridesetih godina X III veka (o. c., str. 288). U ruskom m aterijalu pojavljuju se i sasvim neobične stilske mešavine. Za jedan krst kijevskog porekla, sa netačnim slovenskim natpisim a Ribakov misli da je rad irskih m onaha-m isionara koji su živeli u Kijevu sve do 1242 godine (o. c., str. 280 i 291). 2 0 Archäologischer Anzeiger 1954, Berlin. 1955, sl. 120, str. 682. K rst je opisan kao staroslovenski i »ne stari j i od X veka«, on je. medutim . sigurno ruski i znatno m ladi, iz XIV ili XV veka. Na krstu je u sredini Raspeče, iznad H rista andeli, ispod njega sv. N ikita kako bije davola; na levoin kraku je poprsje sv. Vasilija, na desnom kraku sv. G rigorije. Sadržina reljefa — kao i na ostalim ruskim krstovim a ove vrste — inspirisana je tekstom pohvale H ristu: „RpeCTTi dN rertO A V K C rtdK d, KpeCTTv E6C0M 'K A3Kd . . m ■ * Podaci o m estu nalaženja u inventaru beogradskog N arodnog m uzeja najviše ukazuju na dunavski put; I. br. 856 (Hristos u kolobionu) — Vinca, ili Ritopek j I. br. 1129 (Hristos u kolobionu, Bogorodica O ranta) — D onja Livadica, srez Požarevac; I. br. 1130 (O ranta sa četiri poprsja) — Vinca ili Ritopek; I. br. 2330 (Hristos u kolobionu) — Brestovik — to je samo deo podataka o krsto- vima koji se inače ne spom inju u ovorn članku. Corovič, VI., Spisi sv. Save, Beograd-Sr. Karlovci, 1928, 187—189; za kam ičak sa H ristova groba upor.: K o s tič, P., Crkveni život pravoslavnih Srba u P rizrenu . . . Beograd, 1928, str. 45; pojasevi sa utkanim imenom Jerusalim a, poznati su mi samo iz kasnijih vremena, naročito iz XVIII veka. I l u s t r a c i j e o v e r a s p r a v e i z r a d e n e s u p r e m a f o t o g r a f i j a m a B. D e b e l j a k o v i č a (sl. 54), M . D e - n ic a ( s l. 62, 65) i M . I li č a (sl. 51, 52, 55, 55, 56, 57, 58, 59, 60). R e s u m č CROIX-RELIQUAIRES EN BRONZE DU HAUT MOYEN-AGE DANS LES COLLECTIONS BELGRADOISES Dans le present article, 011 trouve publies quelques exem plaires de croix- reliquaires bien conserves provenant des collections belgradoises. Ces m ateriaux ont ete etudies en tan t que travail com plem entaire ä ceux consacres au x croix de ce type et provenant de B ulgarie et de Hongrie. Inconnues jusqu’ä ce jour, ces pieces laissent voir nettem ent que toutes les croix palestiniennes qui se trouvent dans les Balkans et dans la plaine du D anube ont ete importees d’O rient et qu'elles ne different nullem ent des autres exem plaires connus dans le vaste dom aine m editerraneen, sur les cotes de la Mer Noire et meme dans les pays scandinaves. Ces m ateriaux belgradois refutent la these soutenue par M. B aranv-O berschall qui a essaye de dater des croix semblables, souvent meme identique, dans une epoque bien plus tardive, et ceci dans le b u t de les rattaclier a l’histoire m agyare. Les pieces bulgares, que B arany n ’a pas connues bien qu’elles fussent publiees des 1922, laissent voir aisem ent que les conclusions de cet au teu r peuvent difficilem ent cadrer avec les faits de l'histoire. Les m ateriaux provenant de Yougoslavie, de regions se trouvant dans le voisinage im m ediat de la Hongrie m edievale et qui, meme, en ont fait partie parfois, viennent m ontrer encore plus nettem ent l’im possibilite de dater les croix hongroises dans une epo­ que plus tardive. Certes, les plus recentes de ces croix de type palestinien appar- tiennent ä une epoque ou Ton voit n aitre dans le bassin danubien les prem iers etats hongrois et slaves, mais leur apparition, en particulier pour ce qui est des exem plaires les plus anciens. doit etre fixee ä line epoque bien plus reculee, c’est-ä-dire au x V III0 et IX0 siecles.