'JL'S. vП ' 1 i CC jV- W. Ч?п> •, T ;Tp/T " ‘ • ,1 L ^ . v O. ij*. -J ‘Xj*J . .1 * ■ tj i" O J ~ Г\~' T runcuiin U VV * W ‘ *w I O .■ X MHHHUMI GLASILO SAVEZA SOKOLA KRALJEVINE JUGOSLAVIJE ČUVAJTE JUGOSLAVIJU! Izlazl svakog pefka • Godišnja pretplafa 50 din. • Uredništvo i uprava Prestolonaslednikov trg 34 • Adresa za pošiljke: Poštanski Dretinac 342 • Telefoni uredništva i uprave 30-866 i 26-105 • Račun Poštanske štedionice br. 57-686 • Oglasi po ceniku • Beograd, 15 mart 1940 God. XI . Ero] 11 Položaj sokolstva u državi i narodu !z.lave št° Њ ie uredništvu „Vremena11 dao ministar za fizičko vaspitanje naroda, g. Jevrem Tomič, u vezi s a j.ugoslovenskim sokolstvom, a ko je objaviju jemo na dru-gom mestu, pobudile su zanimljiv interes, i zbog merodav-nosti lica koje ih je učinilo ,i zbog ugleda što ga sokolstvo ima u našem javnom životu. Važnost tih izjava nije samo u torne, što je g. Tomič kao resorni ministar merodavan da govori o organizacijama koje se zanima ju fizičkim vaspitanjem naroda, nego i zato, što je on član vlade ko ja je za svoj glavni zadatak uzela sporazum sa Hrvatima, i u ko jo j sedi g. Dr. Maček, pa se, prema torne, g. Tomiču ne može nikako prigovoriti, da bi ma čime hteo da se pro-tivi opravdanim težnjama Hrvata. Kad dakle takav čovek, hoji je, kao resorni ministar, u stanju da pozna u tančine rad sokolstva, kaže o sokolstvu, da ono ima „svoju nacionalno misiju, ko ju treba da produlji u znaku svojih velikih tradicija"; da je „sokolstvo jedan od važnih nosilaca naše nacionalne misli i naših zajedničkih nacionalnih stremljenju"; — te da je „sa Strane protivnika pogrešno shvačena i rdjavo interpretirana akcija i uloga sokolskih organiza-cijn, čiji je rad neopravdano vezan za prošle režime", — onda gospoda oko „Obzora", „Hrvatskog Glasnika", „Hr-vatske Straže" itd., neče moči da mu prigovore, da govori kao pretstavnik „protuhrvatskih tendencija, ili da brani sokolstvo zato, što želi da odbrani prošle ref:me. Vrlo ie značajna i odluka vlade, da Savezu SKJ dodeli pomoč od 500.000 dinara, kao potporu onim sokolskim jedinicama, kojima je počlnjena šteta sa strane „ekstrem-ni h i kraj nje šovinlstiikih elemenata", ko ji su pod utica-jem „vešte propagande". Ova odluka ima, ne samo materija! no, nego i veliko moralno značenje, jer pretstavlja POTVRDU, S A STRANE ČITAVE VLADE, U KO JO J SE NALAZE I GG. DR. MAČEK, DR. KREK ITD., DA SU U POSLEDNJE VREME SOKOLSKIM JEDINICAMA PRIČ1-NJENE ŠTETE, SA STRANE DESTRUKTIVNIH ELEMENATA, i to u takvom opsegu, da je vlada osetila plemenitu pobudu da ih, bar sa sumom od 500.000 dinara, reparira. JESMO LI, DAKLE , BILI U PRAVU Ml. KAD A SMO PISALI O NAPADAJIMA NA SOKOLSTVO, ili oni ko ji su nas oglašavali za „klevetnike Banovine Hrvatske“ i za „harangere, ko ji izmišljaju lažne vesti"?!... Pa, ako je vlada osetila potrebu, da pritekne u pomoč postradalima, — hoče li i n jo j izvesna štampa da prigovori, da je time htela „harangirati srpske mase protiv Hrvata", kao što s e to pri-govaralo beogradskom sokolstvu, kad a je, dok nije došla vladina pomoč, povelo skromnu sabirnu akciju, za istu svrhu? , Mi smo zahvalni, dakle, ne samo g. ministru Tomiču, nego i svima članovima Kr. vlade, što su svojom odlukom rodoljubivom radu jugoslovenskog sokolstva dali MO-RALNU SATISF AKCIJU, pokazavši, da napada ji na nje ni-su bili ni u interesu sporazuma ni u interesu zemlje; i da je sokolstvo, braneči se od tih napad a ja, vršilo samo svoju rodoljubivu dužnost; a i zato, što su, i ako tek delimično, reparirali štete, ali ne i nepravde, učinjene sokolstvu. Što se pak tiče ODNOSA SOKOLSTVA PREMA POLI-TIČI UOPSTE, a prema prošlim reži mirna napose, svedo-čanstvo g. Tomiča, za koga se zna da nije prijatelj tih režima, — a tvrdi da je rad sokolstva bio neopravdano vezivan za njih, — trebalo bi da bude dovoljno, da učutke svakog klevetnika... Ni mi ne poričemo, da je bilo „neumesnih, štet-rtih i usaml jenih pokuša ja pojedini h poli tički h ljudi, da se sokolstvo iskoristi u političke svrhe", — pa smo nekoliko takvih pokuša ja i sami zabeležili, kad nam je od cenzure to bilo moguče. Možemo, med jut im. sa ponosom kazati, da se sokolstvo uvek svim tim pokušajima odlučno oduprlo i da je dotle istrajalo na NEZAVISNOSTl SOKOLSTVA da je i sama odredba zakona, prema ko joj se uprava Saveza Sokola imenuje, od prvog početka ostala samo formalnost, jer su sve uprave u sokolstvu bile UVEK POTPUNO SLOBODNO BIRANE, ČAK I ONDA KAD A SU IM VRLO JAKI ČLANOVI REŽIMA BILI PROTIVN1; i nesmetano i slohodno su funkcionisale, bez obzira da li su bile potvrdjene ili ne. O reviziji zakona o Sokolu Kraljevine Jugoslavije ne smatramo taktičnim da iznosimo svoje gledište, pre nego što Savcz SKJ. bude zvanično o tome konsultovan, što sa даншшвд Соколски радници на оелу, који припалају жупп Сарајево, донели су резолуцију, која гла-си: Састзнак соколских радника на селу саспушао је извештаја о тешком стању исхране на селу пз позива Соколску жупу и Са-вез СКЈ да уложе све напоре Hano <Уи се са недлежних места дало акцији на исхрани народа и више хитности и више плана. — Нарочито соколеки радници на селу траже: ДА СЕ ОД ОВОГ ПОСЛА ОТ-СТРАНЕ СВИ ПАРТИЈСКИ УТИ-ЦАЈИ. 11 Састакаи соколских радника на селу саслушао је са најве-ћим одобраван>ем извештај ду-гогодишњег сеога референта за чете брата Радмила Грђића, re-нералног секретара Савеза СКЈ о акцији Савеза СКЈ на ствара-њу Савета за националну иуп-туру села, па иајављује да je рад на иолаборацији свих opra-низација које рарс на сепу, нај-сретнија мисао нојои се инад руноводио Савезни отсак за рад на оапу. Сестанак сокзлских ре-дника на салу апапује на Упра-ву Савсза СКЈ да овом поспу посаети најваћу пажњу. јвр се његовим остварењем решава narava успешног соколског рада на селу и задовољавају у том правцу давнз изражене жел>с Соколских жупа Сарајево. Мо-стар, Тузпа и Бања Лукз. Џ ПрИ-ИГКОМ 30-ГОДНШН.ИЦе со-колске жупе Сарајево, одликова-на је застава жупе орденом Св. Саве III ствпена. Министар за фнзичко васпи-т&ња народа., Јеврем ТомиЦ, уцу-тио је жуаи Сарајево телеграи, у коме жалп што је олужбвно спречвн да узме учешћа на про-слави, па одаје „сдаву .умрлим с-околским борцима, а сакупље-нгич соколоким трулбеншпша. че-стит.ч најсрдачнпје јубилеј, са жсљом за потпун усрех у патри-отсЈсом раду. 11 Mora ići!“ Velika lozinka Jugoslovenskog sokolstva pred novim zadacima Rekli smo vam ovih dana kad smo objavili SPP jednu svetu istinu, da ovakovi ka-kvi smo nečemo moči izvršiti SPP. Rekli smo da bez dubokog unutarnjeg preporoda svakog sokolskog po-jedinca, sokolstvo^neče moči nači snage da izvrši ovaj največi pothvat koga se ikad u svojoj prošlosti prihvati-lo. To nije nova istina, to je staro sokolsko osnovno načelo, čije oživotvorenje tra-žimo danas hitno i temeljito na očigled teškog zadatka kome idemo u šusret. Jedna od teških mana, koju taj lični preporodaj mora da očisti iz naše duše, jeste malodušnost, nedostatak onog plemenitog oduševljenja koji pokreče duhovne i moralne snage pojedinaca na rad i Žrtvu; ona duhovna lenjost koja je u nama ukorenjenja više nego sama fizička lenjost; ono odsustvo vere stvaralačkog zanosa, koje kod sadašnjeg pojedinca čini svaki zadatak teškim i svaku dužnost neizvodljivom. To je ona mlitava neodluč-nost koja dočekiva svaki sokolski pothvat i svaku novu sokolsku zadaču, sa malo-dušniin „ne može se“, „to ne ide kod nas“, „teško je to“ itd. Mi znamo sve teškoče i nevolje, koje moramo da prodemo i svladamo u našem sokolskom radu. Ali, baš i jest časno sokolovati za to, što postoje te teškoče i nevolje. Medutim, mi tvrdimo i ponavljamo da se teže zapreke našem sokolskom radu nalaze u nama samim, nego izvan nas. I stoga, pre nego punim pravom očekuje da če se dogoditi. Jasno je, medju-tim, da če i tom, kao i svakom drugorn prilikom, sokolstvo u prvom redu zastupati opšte naroohe i državne interese, kojima iznad svega služi, te da če, baš zbog tih interesa, uložili sve snage, da POLOŽAJ, UGLED I DELAT-NOST SOKOLSTVA NE BUDU NI NAJMANJE OKRNJENI, ILI SUZENI, te da mu znakovj VISOKIH PRIZNANJA, koje je sokolstvo svojim radom zaslužilo i kojima se ono ponosi, ne budu osporeni. Nakon svega'što je, pre rata, za vreme rata i u slobodi, sokolstvo učinilo za narod i Jugoslaviju, ono bi moglo s pravom očekivati da mu se omoguči još širi rad i da mu se ukaže novo poverenje, — pa zato ne može ni da se zamisli, da bi ono moglo da se s vede na rang bilo kak-vih efemernih. ili partikularnih organizacija, čiji rad datira od juče, ili je čisto sportski, ili nije pokazao nikakvih rezultata na duhovnom i narodnoodrambenom polju. G. Tomič je u izjavi naročilo podvukao PRIZNANJE S A NAJVISEG MESTA, a takva se priznanja ne mogu za vo-Iju nikakvih političkih promena brisati, jer bi baš to pret-stavljalo pokušaj, da se sokolstvo trelira na polltički i partijski način; dok če se ono s vim silama boriti, da i nadalje ostane opšta narodna organizacija, posvečena vaspitanju či-tavog naroda u svlma krajevima i u svima banovinama, — ZA DOBRO KRALJA I JUGOSLAVIJE! se mognemo s pravom potu-žiti na vanjske teškoče, treba savladati i ukloniti unu-trašnje. Treba izvršiti ozbilj-no onaj duboki i istinski lični preporodaj i kao otrovam korov iščupati iz srca ostat-ke starog, neborbenog, ma-lodušnog, kukavičkog duha i zameniti ga plemenitim, stvaralačkim oduševljenjem, nesalomljivom voljom i ne-pokolebljivom odlučnošču. Namesto nedostojnog „ne može se“, — SPP. donosi lozinku, jedino dostojnu sokolstva, u ovim velikim vre-menima „Mora iči!“ Recite tu lozinku sa svom snagom unutrašnje vere i oduševljenja. Recite je sa že-ljeznom odlučnošču, pridružite tome pregalaštvu i akciju, pa čete vidbti da če iči, i to kako iči, i onde gde niste slutili uspehe. „Mora iči!“, — to neka je prva reč naša, pred svakim zadatkom koji nam postavlja vreme i potreba Otadž-bine i sokolstva. Reč, koju ne treba reči praznim usti-ma nego čitavim funutraš-njim našim bičem. „Mora iči!“, — to mora da bude silan trubni signal naše. čelične volje, naše oz-biljne odlučnosti i našeg stvaralačkog oduševljenja. Na svim mestima i u svim časovima treba da se vidi. čuje, raspozna na delu, parola naše pobedonosne sokolske volje: „Mora ičH“. To je parola novog jugoslovenskog žfvota, to neka bude poklič jedne generacije, koja preko sokolstva, kroz SPP, hoče željeznom odlučnošču i plamenom verom da se, delom i žrtvom, probije kroz teškoče i tmurnu sadašnjost, na vedre i sretne vidike ju-goslovenske. „Mora iči!“, — to neka bude čarobna reč koja če razhuditi zaspale duhovne snage, učmale vere i umrt-vljena oduševljenja za novo veliko jugoslovensko čudes-no delo SPP.! Jer znate li šta je odlučna volja i vera pregaočeva? Nema te snage, koja se može meriti sa tom snagom ljudske vere. Ona je stvarala čudesa u istoriji sveta kitila slavama našu jugo-slovensku prošlost. „Mora iči!“, — ili nas neče biti. Ali če nas biti, i biče s nama, i preko naših dela i žrtava, i velike sreče jugoslo-venske i sokolske, Rg Ljudske slabosti i sokolske vrline Svi mi, koji volimo sokolstvo budno pratimo njegov rad na svim poljima. I, da budemo iskreni, on bi mogao i morao da bude na većoj višini. Mnoge če ova tvrdnja začuditi i reči če: „Kako? Zašfo? Zar mi nismo najjača organizacija u Jugoslaviji, zar naši uspjeli sletovi nisu dokaz naše snage, zar naše akademije, zabave i ostale priredbe nisu odlično posje-čene?“ Da, sve je to tačno, sve je to lijepo i dobro, a opet ima neŠto, radi Čega nismo zadovoljni. Broj naših članova i uspjeh naših prire-daba bi nas potpuno zadovo-Ijavao, kad bi Soko bio neko obično udruženje, koje od Članova traži samo članarinu, posječivanje priredaba i ništa više. Ali sokolstvo je organizacija koja hoče da, svaki njezin pripadnik bude Soko u pravom smislu te riječi, du-šom i tijelom. Nažalost, mi smo daleko od toga, a ako ovako i dalje nastavimo, ima nade da do toga našega je-dinog cilja nikad i nečemo doči. Svako ko je i malo upučen u rad naših jedinica, od naj-nižih do najviših, zna da ima neŠto, što koči razne akcije. Pa koji je uzrok toga? Mi! Mi, koji puno govorimo a malo radimo, — mi čije je znanje maleno, a zavist velika, mi kod kojih simpatije i antipatije igraju veču ulogu od svijesti i osječanja dužno-isti, — jednom riječi, mi sitni, ' Slabi i sebični ljudi. Eto, zbog toga su mnoge akcije ili sasvim propale ili tek djelomično izvršene, zbog toga nastaju sporovi i nesuglasice, zbog toga naše » sokolsko ime ne sija u punom sjaju. Promislimo malo o torne pa k|d uvidimo da smo daleko od toga da budemo pravi, čisti, plemeniti i idealni Sokoli, trgnimo se, preni-mo se iz mrtvila, pa malo, po malo, mrlju po mrlju očistimo sa sebe sve ono što nas priteže ka zemlji, te nas priječi da se vinemo visoko. To je rad sitan, spor i težak, ali zato herojski rad. Lako je u oduševljenju i za nosu srnuti i zagrmiti, a kad se zanos ohladi prekrstiti ruke i razmišljati o staroj slavi. Pravi rad zahtjeva smire-nost, odlučnost i istrajnost. .ledino takvim radom prodi-čičemo Sokolstvo, a bez njega su zaludu dvorane i čitao* nice, sletovi i akademije, proklamacije i okružnice. Zalo se mirno, ali odlučno pri-hvatimo rada slijedeči glavni/ misao: Sreča narona, napre-dak Sokola! SERVENTI NEDJELJKO „Obzor“ Podovo klevete Povodom vesti o reviziji Zakona 0 Sokolu Krallevine Jugoslavije napisao je zagrebački »OB-ZOR< čitav niz napadala na sokolstvo, u duhu uobičajenih izvrtanja, koji su prešli u krv ovom natraž-njačkom listu, kad god se radi o našem sokolstvu. Tako npr. »Ob-zor tvrdi, da je Soko bio »ekspozitura raznih reilma«; — da bi »u hrv at sk im i slovenatklm kraicvlma prestao funkcionisati, čim bt mu bila ukinuta potpora«; — da su »članovi Sokola listom pristallce JNS*; ■— da su »Sokoli u Slovenač-koj došli u sukob sa verskim ose-tar.jima večine slovenačkog naro-da«; — da je »Soko bio potr.očni Organ politike, protiv koje se v ec dvadeset godina bore Slovenci i Hrvati*; — da je on »u stvari veli-kosrpska organizacija, pod jugoslo-venskim plaštom«; — da je »vodio borbu protiv katoličkog episkopa-ta*; — da je »smetao pravilno pre-uredienje odnosa izmedju Srha i Hrvata«; — da -»spletkari protiv Banovine Hrvatske, i da naduva neznatne lokalne incidente« itd. Odgovarati na sve te, večdavno oticane klevete, značilo bi dav at! 1 suvlše važnosti usedeličkim napi-sima >Obzorovim<, koji več dvadeset godina ne ume bar nešto novo da izmisli, da time »počasti* svoje protivnikc... Neka, umeslo toga, pročlta izjavu g. ministra Tomiča, dakle jednog člana vlade sporazuma, i neka dobro premisli o viadi-noj odluci u pogledu potpore na-padnutim sokolskim jedlnicarr.a, pa če dobiti najbolji odgovor na pitanje o »režlmstvu« ili nezavisnostl Sokola; kao i na to, da H /ž Soko *naduvao lokalne incidente*, ili su to zaista bili TEŠKI NAPADAJ1, KOJE JE I SAMA VLADA OSETI-LA POTREBU DA REPARIRA! A što se Slovenije tiče, ceo svet zna-de, da se tamo sokolstvo drži is-ključivo vlastitim snagama, kroz poslednjih desetak godina neprestanih šikanacija protiv njega, te da je kroz čitavih tih deset godina sva vlast u bravskoi banovini bila uperena iskljuiivo protiv Sokola! Najdrzovitije je medjutim to. kad »Cbzor« prigovara Sokolu, što ni je nikad kritikovao prešle režime, kada se zna, kakva je Cenzura postulata za vreme tih režima, i ka-kvu je ulogu za to vreme igrao urednik »Obzora«, koji je od diktature. postavljen za državnog sa-vetnika, kolt je tlrr. režimima Ufe-rovao ministre, koji im je pisao hvalospeve, bez i jedr.e reči kritike. Sokolstvo se politikom nije baviio. pa nije u tom pogledu moglo ni da kritizira bilo kakve režime; ali je u pogledu svoga rada i opite narodnih interesa zastupalo uvek po-šve nezavisno gledište, prema svim režimima bez razlike! Kratke vesti iz nateg sokolstva Svaki Soko, svaki Srbin, Hrvat ili Slovenac, svaki Ju-gosloven i svaki Sloven — neka se seti, da je baš na današnji dan, pre godinu dana, bio pogažen i poslednji ostatak nezavisnostl bratskog čehoslovačkog naroda i njegove uzome, napredne i slo-bodarske države. Setimo se tog mračnog dana, ne samo zato, da du-binom bola ojačamo u sebi veru u pobedu pravde i isti-ne; nego i zato, da nebismo svojim greškama, sporovima i inatima pridoneli novim — makar i povremenim neda-čama za Slovene; — jer u konačnu pobedu i pozvanje slovenstva ne smemo ni za čas posumnjati! Sokolsko društvo u Sisku priredilo je 9 marta sveslovenski ples, kao uspomenu na dan Osni-vanja pre 38 godina. Priredbu ie posetio veliki broj brade i se-stara, kao “i članova nacionalnih društava. a što je najlepše i lep broj rodoljublvog gradanstva. Članstvo je bilo u sokolskim o-dorama narodnim nošnjama. Dr. Mate Hraste, starešina, održao je prigodan govor, iznosedi isto-rijat sokolstva, ističudi, da je o-snovna misao svega slovenskog sokolstva bila jedna te ista oslo-bodenje ispod tudina. Ples je u-speo iZnad svili očekivanja. Čist prihod namenjen je za gradnju doma. Drugi dan posetilo je članstvo grobove umrlih pripadnika i o-dalo im poštu. Starešina Dr. Hraste setio se pokojne brade i se-stara toplim rečima, a prisutni im kliknuii Slava! Sokoli Siska nastavljaju' svoj rad bez obzira na protivnosti, da-judi čitavom mestu primer, kako treba da se radi u ovim ozbilj-nim vremenima. Соколско Друштво у Белој Цркви приредило је 9 марта вр-ло успелу Покладну ззбаву. Технички програм, који је врло лепо изведен морао се, на зах-тев публике поновити. Такођер морала је поновити своју тач-ky n r-ђа Мошенској која је певала руске романсе уз прат-њу студенског оркестра „Бро-два". После програма била је играика, „локладни затвор“ и т. д. Чист приход ове забаве намењен је прогоњеној браћи из Бановине Хрватске. Чехословачка Беседа „Комен-ски“, са чехословачком грађан-ском и основиом школом у Цр-венки, прославила је 90-ти ро-кендан Президента - ослободио-ца Масарика, у лросторијама чехоеловачке школе. Сала је била декорисана сликама Кра-л>а Петра Н, Краља Петра О-слободиоца и Александра 'Ује-динитеља, и попрсјем Президен-та-Ослободиоца, а била је пре-малена да прими све пошто-ваоце, пријател>е и браћу Че-хоеловаке. Свечаност је отворио бр. Франтишек Коржинек, управи-тељ чехослов. школе, зано- сним ГоворОм из ког je провеја-вала велика љубав и вера у дух Масарика, у ком ће се о-стварити тежње чехословачког народа за слободу и незави-сност. О улози Масарика у стварању југословенске држа-ве убедљиво је говорио бр. Богољуб Јевтић, чин. шећеране, a о Масариковој 90-годишњици бр. Јан Кожишек, који је изнео живот великог државника и мислиоца. О Масарику-Соколу говорио је бр. Павле Кваић, просветар Сокол. друштва. Го-вори су саслушани са особи-том пажњом, као и све остале тачке програма: музички дует, хорске песме, хорске рецитаци-је деце и омладине, а ва кра-ју је од свих присутних отпе-вана химна „Ој СлОвеии", уз локлике слободи и еловенском братству. Sokolsko društvo Biograd na moru priredilo je 7 marta u So-kolani članski sastanak, kome je prisustvovao vedi broj članova. Sakupljenoj bradi održao je lep govor brat A. Artid, učitelj, o temi: Naše jugoslovenstvo. Iza toga razvila se debata, čiji rezime bi bio ovaj; održati se po svaku cenu, usprkos svih progo-na} Sav rad svesti u sokolanu, na odgajanje svesnih jugosloven* skih boraca. Isto veče je ustanovljena streljačka sekcija, koju de voditi kap. Antid Živojin. Brat kap. Antid Zivojin, N. O. ref. društva premešten je u škof-ju Loku. Svojim radom mnogo nas je zadužio, pa de društvo o-setljivo osetiti njegov gubitak. U dvorani sokoiskog društva Teslič, održana je 2 marta sokolska zabava, priredena po naraš« taju društva Tuzla, koja je u-spjela i moralno i materijalno. Dvorana je bila dupkom puna posjetilaca. Nakon održanog po-zdravnog govora od jednog na-raštajca, izveden je pozorišni komad „šoklca“ koji je najdub* Iji utisak ostavio na gledaoce. Nastavilo se igrankom i pjes-mom. U nedjelju su naraštajci u? ispradaj i sokolske pozdrave ot-putovali natrag u Tuzlu. J СОКОЛС! Питан»е теловежбеког рада no нашим ооколским четама још увек није решено како треб^ Још увек не постоји (едан бар при-ближио установљеи план у том смиелу, У најчешће случајева те-ловежба се обав.ва према месним п^иликама| према броју вежба-ча, хатегоријама, способностима пред№.ака итд. У много случзјева наилази се и на соколске рални-ке који се о теловежбеном раду изражавају са омаловажавањем и тврде да је он сеоским соколима сасвим непотребан. Постоје опет и такви случајеви где се може чути како је теловежбу потребно и н< селу спроводити у исто! ме-ри к«о и у друштвима. Колнко rpeuie и једни и други кад оаако гледају на ову битну соколску грану, није потребно говорити. Истина је, међутим, у тоие да се теловежби као год и просветно-привредном раду no четама мора поклањати нарочита пажн,а. Јер, истисмути просвет-но-лр.мвредни рад нз наших чета, значило би створити органилаци-ју чисто теловежбеиог карактерз, uito ми, свакако, не желимо. С друге стране, опет, истиснути геловежбени рад, значило би ствррити један нов покрет, који не би имао ничега заједничког са основним Тиршевим замислима по којима се ми мораио, у наче-лу, управљати до Kpaia. Соколство у селу има свој на-рочитн пут и свој нарочити npo-грам. Тај лрограм се најлепше изражзва у мислима бр. Чеда Милнћа, великог пнонира сеоског соколства: село треба упознати, село треба заеолети, село треба просветно-лривредно подизати и у селу треба урођено напионално васпитаље и телогежбом одржа-ваги. За такав рад нама треба и једно и друго од оног чиме се ми храниио у нашем свакодневном жиаоту и раду, а то су и гело-вежба и прссвпнопривредна делатност. Какао би, према томе, требало да буде наше аашниште у по- гледу теловежбе п > четама? — Дд нам кије лотребно улражаа-вати ову врсту рада колико бра-ћи и сестрама по варошима, јзсно je као дан. Признаје се да сеља-цн имају напоран свакодневав nocao који их телесно снажи, али који не доприноси харионичном развијању њиховог тела, што у ствари није сасвим тачно. Ко је био и радио на селу, зна врло добро да сељаци не живе радећи вечито')едан исги посао, који би, рецимо, јачао само једну врету телесних мишића. У ce.iy постоје разни сезонски послови, код ко-јих се стално межају улоге ми-mHha. Наприиер, орање није што и косидба или копање итд. Чак и оно тврђење да баш сезонскн ра-дови чине да, док једни мишићи раде, други ленстаују, није гач-но, јер сељзци бар нису л»уди који се после једног лосла изле-жавају, нити људи који у току једног дана раде само једку вр-сту кретања. Овако проиавољна тврђења о утицају сељачког рада на развој њихових Mumnha моту д* потекну једино од људи ко-јима је живог села сасвим нело-познат. Није потребно докаанва- ти да је наше село увек давало и јаче и лепше грађене, огпор-није и здравије људе него град. Према томе о некој иасушној no-треби теловежбе по сеоским со-колсим четзма, не може бити ни говора. Теловежба на селу има вој иарочити задатак који треба остваркти. Сад ћемо видеги абог чега је ro тако. Претерано замаран>е приликом всжбаља и недовол>но познззаље вођела једног теловежбеног ча-са, доприноси да се 35°/« вежба-ча повлачи из соколана, а често и из организација уопште. Сто-ra, рад у „чети мора биги тако распоређен, да не замара, да бу-де интересантан, да изазнаа ве-лрину и сгвара добро располо-жен.е и да стално буде протки-eaiH повииама, јер оне бодре и герају на истрајност. То ie на-рочито потребно код вежбов.них часоаа. Необично греше сви који гврде да су игре подесие само за децу. Колико смо се лута и уи, старији, очеви породица, радо забавл>али у некој забавној игри! Само треба логодити распогоже-н>с вежбача н изабраги подесну игру. Јер, игра будн интерес за рад и подиже вољу., Кратак преглед теловежбеног часа, који би требао да се cnpo- води no четама, нзгледао би овако: Просте вежбе. — Просте вежбе смеју се вежбаги само онолико колико то етварне потребе изи-скују: прнпремања за јавне на-ступе, такмичеша или да се по-стигне у гипкоети тела чему про-сте вежбе највише долрииосе, или у смислу за ритмику. Вежбе иа справама могу се, no моме мишљењу, слободно ааме-нити нечим згоднији за село. Село воли добре »ежбаче на crtpa-вама и н>ихове иаступе врло бур-но и одушевлено поздраал>а, али исхустао н»м је показало да не-срећни случајеви, који се притом чешће дешавају, чине да рад у чети одједнапут Јанне. Ако чета нема доброг предн>ака за cnpaee, volu he соколе још кз малена си-стемлтски сиремати, тога се по-сла треба сасвкм окапуги, онда вала вастојати да се та празни-на попуни. ВежОама са cupavaua, којимасе .^God. XI — Broj 11 SOKOLSKI GLASNIK JUBILEJ SOKOLSKE ŽUPE SARAJEVO Veličanstvene sokolske manifestacije narodnog jedinstva i odlučnosti u Sarajevu Strana 3 Brača P. Kovačev, Dr. M. Dragič, Č. Milič i Dr, V. Besarovič, a povorci Proslava 30-godišnjice Sokolske župe Sarajevo obavljena je bez naročitih priprema i pompe, ali je zato ispala u toliko veličanstvenija, a utisci s te proslave ostače nezaborav-ni u dušama sviju koji su na njoj uzeli učešča. Imajuči u vidu teška vremena koja pre-življuje ceo svet, pa i naš narod, i držeči se tradicionalne sokolske skromnosti, koja ceni više rad nego slavu, Sokolska župa Sarajevo je bila odlučila tla 30-godišnjlcu svoga obimnog rada proslavi više smotrom svojih unutamjih snaga i pribi-ranja za daljnji rad, nego li bučnim manifestacijama; ali je visoki autoritet, njen i njenih pretstavnika, toliko cenjen u našem narodu, da je u pofpu-noj spontanosti čitavo nacionalno Sarajevo, zajedno sa nje-govom okolinom i sa pretstav-nicima iz čitave Jugoslavije, pobrlilo da oda počast i priznanje tom zaslužnem radu, i da baš u današnjim vremenima, manifestuje za nacionalne i sokolske ideale. Na svečanosti su uzeli učešča pretstavnici Sokolskih župa iz čitave Jugoslavije, i brojna delegacija Saveza Sokola K. J. iz Beograda, kao i pretstavnici svih nacionalnih organizacija u Sarajevu, pretstavnici via-sti itd. * Svečanost je otvorena posetom grobovima vidovdanskih heroja, u subotu 9 marta, na sargjevskom groblju. Posle pomena, održao je protojerej Boškovič govor, podvukavši značenje tih svetlih grobova za vaspitanje budučih generacija. Mučenicima je zatim o-dao priznanje starešina župe Sarajevo, Dr. Voja Besarovič, koji se od prvog osnivanja župe, za svih trideset godina, nalazio na njenom čelu. U svom govoru je naročito podvukao uspomenu na dva sokolska heroja, Miška Jovanoviča i Veljka Čubriloviča, koji su položili svoje živote za veliči-nu j jedinstvo Jugoslavije. Njihov primer treba da slede i današnje generacije, pa da se zdru-že u jednu talangu za dobro o-tadžbine. U ime Saveza Sokola K. J. po- mc fte посвећчг.ати много већа паж.^а, јер j-, примећено аа бра-hi и сестре ћа ce.iv врло рало вежбзју ову грану. Лакој атлетици треба посвети-ти највећу пажњу. Ако се ту предњак снађе како треба, заистг i*e се моћи похвалити да му по-сао није био узалудан, јер сео-ска средина може да даје најбо-*и материјал за лакоатлетске вежбе. Познато је да је лакз атлетика, онако примитивна sai к чу-ва и nervje те »олимпијске«, — ако се тако може рећи, — оби-чаје, na ra у томе треба иомоКи, тпјсст, указати му на могућност да у увежсаван>у тих такмичар-сних такоатлетских дисциплина исстигне онакав успех какав он уствари може и треба да покаже. Разлнчноаниа, које се испо- klonio se vidovdanskim herojima brat Pavao Kovačev, član Savez-ne uprave i starešina Sokolske župe Šibenik. On je istakao, da su vidovdanski mučenici pali za slobodu čitavog jugoslovenskog naroda, Hrvata i Slovenaca kao i Srba, i da je njihov amanet, da čuvamo tu slobodu i jedinstvo. ZNAČAJNI GOVORI NA SVE-CANOJ AKADEMIJI U subotu u veče priredena je jubilarna kademija, koja se pretvorila u veličanstvenu manifesta-ciju sokolske i jugoslovenske misli, i na kojoj je došla do Izra-žaja potpuna saglasnost pretstavnika svih naših krajeva, u borbi za očuvanje postignute slobode i u nastojanju, da se ilaš jedinstve-ni narod ne gloži i ne razdvaja. Snažna, jedinstvena i za sve pra-vedna Jugoslavija, pretstavljala je glavno geslo svih govornika i čitave te jednodušne manifestacije. U dupkom punoj dvorani so-kolskog doma, akademiju je ot-vorio starešina župe, Dr. Voja Besarovič, pa je, burno pozdravljen, izneo istorijat rada župe. Setio se ponovo brače sokolskih mučenika, čubriloviča i Jovanoviča, i odao postu sem neumor-nog sokolskog radnika i jednog t>d pionira sokolstva u Bosni i Hercegovini, brata Stevana Žaku-Ief Zatim je pozvao prisutne, da svoje misli obrate čuvaru naših nacionalnih velikih ideala, uzvi-šenom starešini Saveza SKJ, našem mladom Kralju Petru II, što su svi prisutni prihvatili, uz burne aklamacije Kralju i Kraljev-skom Domu. Isto tako je pozdravljeno i čltanje telegrama, u-pttčenog Nj V. Kralju. Brat Besarovič je pozdravio zatim pret-stavnike vlasti i nacionalnih u-druženja, a naročito pretstavnike hrabre jugoslovenske vojske, brigadne generale, Ž. Božiča, A. Pekiča, Ž. Pavloviča i Lj. Novakoviča. Podvukao je, da su jugo-slovenski sokoli, i onda kad su bili pod tudinom, u srpskoj voj-sci gledali najsigurniju zalogu za ostvarenje svoje slobode, pa da i danas vide u njoj najsigurniju za našu nacionalnu"’ budučnost. Burni pozdravi jugoslovenskoj •ћавају у разним појединачним нли заједннчким вежбама на зем-љи н без спрзва, треба тако!;е иоклањати нарочиту пажњу, јер се и њима могу заннте-ресовати вежбачи у великој мери. Уопште, запажено је да наша сеоска бра-ha и сестре воле разнолмкости и у теловежбеном раду, na их и у томе погледу треба задовоља-вати. Најзад, нека се не заборави да се обрати нарочита пажња и на стројеву обуку, која he сеоској браћи добро доКи код служења рока у кадру. Ову стројеву обу-ку треба учити систематски и од малена. Врло добра последица стројеве обуе јесте и навикавање на заједиички pa.if дисциплину и буНење смисла за ред. То би, углавном, био теле-вежбени рад у четама. Њему од целокуиног предвиНеног радног времена треба иосветти отггри-лике једну добру трећину. Разу-ме ct' да се од тог правила изу-зимају нарочите прилике, које изискују дуже и ваљаније спре* мање какав је случај, рецимо, код јавних наступа или такмичења. Вл. Покорни-Салабоп vojsci pozdravili su kraj govora brata Besaroviča. Profesor Hajrudin Ćurič održao je zatim predavanje o radu župe, kroz ovih 30 godina, a zatim je uzeo reč brat Dr. Milorad Dragič, koji je, u ime Saveza Sokola K .J. i u ime čitavog jugoslovenskog sokolstva, pozdravio sarajevske sokole i čestitao im na jubileju. Brat Dragič je naročito podvukao žrtve Bosne i Hercegovine za slobodu, i veiiku u-logu koju je tamošnje sokolstvo igralo u svim nacionalnim borbama. I danas se na čelu bosan-sko-hercegovačkih župa nalaze četiri koji su predvodili u tim borbama, i koji su zato bili teško progonjeni u banjalučkom procesu. To su Dr. V. Besarovič, starešina župe Sarajevo, Čedo Milič, starešina župe Mostar, Nikifor Todič, starešina župe Tuzla i Dr. Jovan Perenčevič, starešina župe Banja Luka (Čitava dvorana odu-ševljeno pozdravlja pomenutu braču). Zatim je brat Dr. Dragič prešao na aktuelne prilike i ka-zao: »I u daljem našem nacionalnom i sokolskom radu treba očekivati nove teškcće. Treba biti spreman i na podnošenie žrtava. Možda če još mnogi biti nepravedno napad-nuti. Rad na terenu Bosne i Hercegovine možda ima i svojih nu-ročitih teškoća. Nevoljc naših dnevnih nacionalno-političkih problema moraju odjekivati i u oblasti sokolskog delovanja, stvaraju-či veče ili iti manje teškoče. Ali, mora se iči napred, držeč se naše nacionalne etike i naših životnih nacionalnih i državnih interesa.< Uzeo je reč zatim pretstavnik čehoslovačkog sokolstva, brat Jindrih Čihak, koji je izrazio svoju veru u lepšu budučnost čitavog slovenskog sokolstva i u pobedu velike čehoslovačke sokolske oslobodilačke misli. Pojava brata Čihaka i njegov govor biti su oduševljeno pozdravljeni od čitave dvorane, koja mu jc priredila dugotrajne ovacije. Sledili su zatim pozdravi pretstavnika sokolskih župa iz čitave Jugoslavije. U ime župe Beograd, govorio je brat Branko Valadžija, istaknuvši, da su od prvih poče-taka sokolstva, postojale najživ-lje veze izmedu beogradskih i bosanskih sokola, i da je sokolstvo u Bosni i Hercegovini u Beogradu gledalo uvek svoju prestoni-cu i svoju budučnost. U ime župe Zagreb je uzeo reč brat Marin Levaj, koji je ka-zao: t-lz grada, u kome je pre višecd 400 godina platio glavom prvi revolucionar protiv stranili leudal-nih vlastodržaca i gde je 1845 god/ne dala svoje živote nacionalna omladina, iz grada ti kome se ro-dio ilirski pokret, koji je dao idej-nu srž našim današnjim strem/je-njima, donosim pozdrave i priznanje velikom nacionalnom radu bosansko hercegovačkog sokolstva.' V našem Zagrebu sokolstvo jt po-stojalo, ono postoji i postojače i dalje.* Srdačne ovacije i klicanje Zagrebu i brači Hrvatiina propra-tilo je govor brata Levaja, na-što je, u ime župe Maribor, brat A. Struna podvukao, da je baš hitac iz Sarajeva oglasio naše narodno oslobodenje. Naročito temperamentan jc bio govor starešine župe Cetinje, brata Gavre Miloševiča, koji je kazao ,da ono što je krvlju stečeno, čvrsto je i ne sme se ni pokušati da se raz- ruši. U današnjim danima dužni smo da čuvamo svoju kosovsku liniju, duh Principa, Obilica, Jugoviča, i Kosovske devojke, da branimo zemlju od napada svih internacionala, bile one ervene ili crne. Brat Pavle Kovačev pozdravio je batini braču, u ime župe Šibenik i Split, ističuči najsrdač-nije veze izmedu Dalmacije i Bosne. Zatim je, u ime župe Niš, uzeo reč brat Vaso Gvozdenovič, ističuči da se žrtvama i napori-ma Morave i Toplice slomio režim nasilja, koji je davio bosan-sku braču. Vrlo srdačno su bili pozdravljeni govori Dr, Jovana Perenčeviča, starešine župe Banja Luka, i Nikifora Todiča, starešine župe Tuzla, koji su, kao stari borci i osudenici iz banja-lučkog procesa istakli oslobodi-lački rad bosanskog sokolstva i podvukli ideju jednog naroda, jedne države i jednog sokolstva. Pozdravljeni su i govori brače Gluščeviča, u ime župe Užice; Bogdana Vidoviča, u ime društva Sarajevo Matica, najstarijeg sokolskog društva u Bosni i Hercegovini, koji je osudio rušenje našeg narodnog i državnog jedinstva; te pretstavnika ruskog sokolskog društva u Jugoslaviji, brata Pokrovskog, koji je bratu Besaroviču predao prsten sa posvetom: „Pamti Rusiju“, a župi Sarajevo kutijicu sa ruskom ze-mljom, ističuči veiiku ulogu nacionalne Rusije. Poslednji je uzeo reč, burno pozdravljen od čitave dvorane i vrlo često prekidan srdačnim a-klamacijama, starešina župe Mostar, brat Čeda Milič, koji je naročito podvukao golemu ulogu sokolstva u nacionalnom i pro-svetnom budenju širokih sloje vi. Svi govornici bili su srdačno pozdravljeni, a zatim je u naj-lepšem raspoloženju počela te-lovežbena i urnetnička akademija, koja je vrlo lepo spremliena i pobrala zasluženi uspeh. JUBILARNA GODIŠNJA SKUPŠTINA U nedelju ujutro održana je jubilarna redovna godišnja skup-ština župe Sarajevo, u prisustvu svih delegata i mnogobrojnog sokolstva iz Sarajeva i okoline, te pretstavnika vlasti i sarajevskih nacionalnih udruženja. Starešina, Dr. Besarovič, je najpre pozdravio prisutne delegate, a zatim je pročitao depešu, upučentt Nj. Kr. Vis. Knezu Namesniku Pavlu, koja je srdačno pozdravljena t popračena poklicima: „Živio Knez Namesnik, Živeo Doni Karador-deviča!" Uzeo je zatim reč brat Dr. Milorad Dragič, koji je, u ime. Saveza SKJ, pozdravio skupštinu, a zatim je sekretar Saveza, Radmilo Grdič. izložio program rada Saveza, koji se razvija naročito u tri pravca; vojno-odbranbenom. radu na selu, i radu medu o-mladinom. Naročitu je. pažnju po-svetio radu na selu, pa je zatim prešao na neprilike, na koje na-ilazi sokolstvo sa mnogih stra-na, izrazivši na kraju uverenje. da če zdrav instinkt i visoka svest naroda savladati sve'teškoče i da če biti uskoro osigufan i slobodna saradnja sokolstvu, n.i podizanju naroda i njegov ratt u službi Kralja i otadžbine. Skupštinu su pozdravili zatim delegati ostalih župa, pa se zatim prešlo na redovan rad. Ponovo i jedhoglasno je izabran za starešinu, Dr. Voja Besarovič, koji se na čelu župe tialazi od samog početka i koji je ovom veličanstvenom manifestacijom proslavio takoder i svoj, vrlo plodni i vrlo zasluženi, sokolski i nacionalni jubilej. Bratu Besa-roviča bile su, tom prilikom, pri-redene srdačne manifestacije, na kojinu se on toplo zahvalio. U podne je pfireden svečani banket, za goste i ltajuglednije pretstavnike sarajevskog sokolstva, te pretstavnike vlasti i o-stalih udruženja. Na banketu su pale mnoge zdravice, sve u duhu najsrdačnijeg bratstva i iugo-slovenskog nacionalnog jedinstva. Posle podne je održana uža kon-ferencija pretstavnika sokolstva, pa je time zavržena ova retka i impozantna svečanost, koja je o-stavila najbolji utisak na čitavu javnost i koja če doneti lepili plodova za daljnji razvoj sokolstva. Za „Sokolski Glasnik**! Od jednog prednjaka bratskog sokolskog društva Kti-manovo, primili smo pismo sledcćeg sadržaja; „Prateći Vaš a ujedno i naš sokolski lisi „So* kolski Glasnik1* našao sam se pofoudenim, da treba i mi sa našega Juga da se čujemo. Veoma smo zadovoljni sa „Sokolskim Glasnikom" i rado ga či-tanio, jer u njemu zaista nalazimo ono, što nas Sokole naročito interesuje. Pozdravljam Uredništvo sa našim sokolskim zdravo ... “ * Brat Miloš Aleksič, vazduhoplovni potporučnik i pro-svetar Sokolskog društva Matica-Zemun, sakupio nam je u kratko vreme 15 novih pretplatnika za „Sokolski Glas-nik“, a namerava da nam sabere još petnaest. Dok zahvaljujemo bratu Aleksiču, iznosimo i ovaj primer na ugled drugim prosvetarlma i ostalo j našo j brači! — Napred za „Sokolski Glasnik"! I« иии 1.1. IiNi g m Iz slovensko^ sveta Министар за физтко вa-спитање народа, г. Јеврсм То-иић, дао је у »Времену*. од 10 марта изјаву, која гласи: Као што вам је познато послед-jbHx месеци дошло је до извесне реакције против рада соколских организација у неким крајевима. Потгјуно нови политички курс, за-снован актом споразума и руко-вођен животним народним и др-жавним интересима, својим либе-ралнкм, демократским ставом, Лружио је могуКност да дођу до изражаја свамишл»ењаи сва ра-сположења, Ме^ути.м при таквом развоЈУ иогађаја, у више махова, погре-шно је схваћена и рђаво интер-кретирана акција и улога сокол-ских организација, чији је рад не-оправдано везнван за прошле ре-жиме. Сву заблуду ваљало je су-збити исто онако као и све рани-је неумесне, штетне и срећом у-самљене покушаје лоЈединих по-литичких л>уди да се соколоство искористи у политичке сврхе. На жалост, у мећувремену ло-годило се неколико инцидената па је утврђено да су они били или резултат чисто локзлних од-носа или дело веште пропаганде оних екстремних и крајње шови-нистички настројених елемената, којима дело народног споразума не иде у прилог. Морам нарсчито иодвући да нико све ннциденте иије желео утолико пре што они иису у складу са духом спорззу-г;а, који претставља начело |една-кости и равнопраности. 500.000 ДИНАРА КАО НАКНАДА ШТЕТЕ СОНОЛСКИМ ОРГАНИ- ЗАЦИЈАМА Како су соколске организације радом таквих лица, чији идентн-тет није утврђен, претрпеле знат-ну штегу учинио сам предлог Ми-нистарском савету да се ова ште-та, уколико се то може, репарира. Могу вам отворено рећи да je мо; предлог наишао на најбољи при-јем код свих чланова Краљевске владе, па је одлучено да се Саве-зу Сокола додели помоћ од 500.000 дкнара. ГЈомоћ ће се по-делити оним организацијама ко-ЈИма је штета причик>ена, а влао крнвце није могла nponahn* * Ha оитање како ће бити из-вршена ревизија садашњог Закона о Соколу Краљевине Југославије министар г. То-маћ is одговсрио: Ревизија Закона о СоколуКра-.вевиме Југославије која треба да се спроведе не иде никако за гим да се соколство у своме раду о-граничи и сузбије. Напротив же-ли се да соколство настави своју националну мисију, која му je до-дељена. Заго соколство има да продужи рад Јелино и искључиво у знаку великих традиција, елеми-лишући из својих редова све оно тто љегову акцију успорзва и кочи. Реформе, дакле, иду за гим да соколству укажу потпору, како би оио до краја одговорило тим својим великнм задацима. Коми* тет министара у који су поред ме. не ушли министар војске и мор* нарице, генерал г. Недић и мини' стар грађевица, r. др. Крек, има да иредложи те потребне реформе и наће начии за отклан>ан>е свих о-них узрока који ометају и спута-вају прзвнлан рад еоколских ор-ганизација, Главни прикцитт, који ће и у будуће остати као основи нит со-колске организације јесте да со-колство у својој активности и сво-!км нацконалним прегнућима и настојан.има остане безусловно ван сваког политичког утиааја. Уосталом, ова,ј принцип се и до сада, углавном, поштовао у на-шем соколсгву, које је било је-дан од важних носилаца иаше националне мисли и нашех зајед-ничких националних стремљења. Од првог дана са особитом па-жк>ом и интересоваљем пратио сам рад соколских оргаикзација, пружајући им потпору у свима корисним подухватима. Но исто тако пријатно ми је што могу ре-ћи да сам са друге стране и ја вазда наилазио на пуно разу-мевање и искрену сарадњу свах ссколских претставника а нарочи- Tl' ДЛМРККЛ По^ог ГТЛОе1Т1ИН(? Cn- кола r, Белајчића. Отуда Соколи могу бити уверени да ћу, као ре-сорни минисгар са њима сарађи-вати и приликом cnpoBoheita но-вих реформи, које су на дневном реду, трудећи се да достојанство Сокола не буде никада доведено у питање. НаЈзад рад Сокола стекао је признањ£ и са највишег места. Једно такво признаље биће и да-вас указано према Соколској жу-пи Сарајево, која прославља три-десетгодишњицу своје делатно-сти. У име Њ. В. Краља, Крал>ев-ски Намесници, благоизволели су одликовати ззставу Соколске жу-пе Сарајево, поводом ове свечано-сти, орденом Светог Саве трећег степена. Rad društva Karlovac u februaru U februaru 3, 4 i 6 irnali smo jednu od najvećih priredaba u godini, kostimiranu scenu „Pa-Uao na zemlji"- Nastupilo je u 8 grupa vragova i vražica, svega 65 lica. VjeEbe je spremio brat načelnik i sestra načelnica, scenu izradio naraštajac Milan Mr-voš i Ljubo Sablić, kostime pod vodstvom sestre Emile Medje* ruh je priredio zabavni odbor, dekoraciju dvorane Josip Kopfi-va. Na klaviru je pratiia g-dica Erna Meisel. Rad se nastavlja redovito. U 8 kategorija ima uvrStenih 332 pripadnika, od kojih je poprečno na satu bilo 230 L j. 69.2Vo. — Društveni prednjački ispit položila su brača: Dokmanovid Dragomir, Hajdin 2arko, Lončare-vid Aleksander, Mrakovič Mirko, Mamula Nikola i sestre: Am- briovič Dragica, Gruden Slava iz čete Turan, Badrić Melanija i Madjeruh Emila iz Karlovca. Nedjelja poslije redute bila je ispunjena sastancima i sjednica-ma, jer 12-11 je održana godiš- nja skup5tina. Izabrana je uprava $a malim izmjenama. — 11, 18-11 odr^an je u našoj dvorani žup-skl tehničko • prosvjetni odbram* beni tečaj, koji pohada iz naSe-ga društva 7 brade i 5 sestara. — Pred vrstom je održano 15 govora. — 10'II imali smo ret- ku svečanost: proslavili smo 60-godišnjicu brata Josipa Kopf-ive. 25-11 bilo je riaraštajsko sijelo, na kojem su marljivi diletanti davali „Analfabetu" od Nušiča. — Lutkarsko pozorište dalo je 2 pretstave: „Sneguljicu", koju je za lutke preradio naršatajac Milan Mrvoš i „Ivica i Marica". — 3, 9, 17-11 bili su smučarski izleti. IZ ČEŠKO - MORAVSKOG PROTEKTORATA Rodjendan prezidenta Masary-ka prošao je u Protektoratu vrlo mirno. Češka vlada u protektoratu, zajedno sa strankom „Narodni Souručenstvi" je upu-tila poziv javnosti, da nigde ne vrši javne manifestacije, jer da su zabranjene, Uverava se, da je i českoslovački odbor u inozemstvu izdao uputstva češkoj j slo-vačkoj javnosti, da ne preduzi-ma nikakve manifestacije, jer su u češkoj koncentrisana velika odeljenja SS trupa, a K. H Frank traži nov razlog, da može predu-zeti oštre mere protiv češkog pučanstva. Slične instrukcije su date i za dan 15 marta, t, j go-dišnjicu okupacije češke i Moravske sa strane nemačkih trupa. Javnost je dobila uputstva, da jednog i drugog dana, niko ne izlazi iz svojih kuca, i da tim načinom provede pasivnu demonstracija. Štampi u protektoratu je bilo zabranjeno na govori o Masaryku, kao rodoljubu i poli-tičaru, pa su listovi doneli jedi-no njegovu sliku i članke o nje-govom naučnom delovanju. Jedi-no je deputacija od nekoliko lica, u ime prezidenta Hahe, položila venac na Masarikov grob u Lanima. Godišnjica 13 marta očekuje se uopšte, 1 u Protektoratu i u inozemstvu, sa jiriHčnom zabrU nutošdu. Emigrantski krugovi ja-vljaju, da na dan godišnjice u-laska nemačke vojske u Prag, nemački krugovi hoče da prirede naročitu svečanost i da prisile češku javnost, da u toj svečanosti učestvuje. Zbog toga da su vrlq pooštrene policijske mere, Prag je preplavljen SS trupama, i da se vrše velika hapšenja bivših oficira i legionara, kulturnih pretstavnika itd. I vesti koje do-jaze iz koncentracionih logora, vrlo su mračne, pa se izmedu o-stalog tvrdi, da se u veoma teŠ-kom stanju nalaze poznati pisci, F. Peroutka i Jožef Čapek, brat Karla čapeka. Bivši ministar Markovič, Slovak, umro je u končen-tracionom taboru u Dahau. Tvrdi se d3 se svima tim sredstvima pravi presija na prezidenta Hahu i na vladu, da bi sami dali inici-jativu za proslavu 15 marta. No-vinari su pozvani kod šefa ne-mačkog presbiroa, von Gregor.v, koji im je izjavio, da nije do-voljno da toga dana novine do- Волику je позорост изазра-ла нодавна изјава маџарског министра сполких послова, rpo* фа Чани, у парламекту, о раду чашкословачкнх вмигршата и о обнављаљу чешкословачке дрЈјсаве. Гроф Чакп јо у свом говору покушао да убеди за-падие еиле, да не дају преура-њоца оббћаља за ствараше Че-шкооловачке државе, јер да је то опасан терен. Он со изјакно аротив отвараља Чешкоедовол-кб n казао, да треба пожалити, што су се поједине пол»ске из-беглиие здружило са Чеоима и гато ое генсрал Сикороки оа-отао са Бенетом и закл>учио са и>им0 бпоразум о сарадњи. Савезничка штампа je осуди-ла оштро Чакијев говор, а лон-доиски „Тајмо" је казао, да са-везнидима ниоу потребки н>его-ви савети, те да ослобођвн>е 4os;a н По.гака остаје главни циљ савбзника. Након тога јо са маџарске званичне стране дато саопштеше, да гроф Чаки није протнвник ослобођења Че-ха, већ оамо противкик ствара-а.а Чецхкословачке ропублике у версајским гранииама, које би обухватиле Словачку и Поткар | nesu članke koje im dade pres-biro, ved da . sami urednici mora-ju napisati i potpisati članke, u kojima de kazati, da je stva<;anje Protektorata največa sreda za češki narod. Onaj koji to ne u-čini, bide odstranjen, a članke de napisati drugi. Emigrantska korespondencija ja vlja, da je i kod poznatog izda-vačkog preduzeda, „Orbis", u-veden nemački komesarijat, kome je na čelu poznati Wolfran. Od sada de sve publikacije DNB, koje su odredene za neutralne zemlje, nositi firmu „Orbisa", da bi tako izgledalo, da su češke, a ne nemačka propagandna izdanja. Te publikacije se spremaju i na svima glavnim evropskim jezici-ma, pa i na srpskohrvatskom i na slovenačkom jeziku. Francuski listovi tvrde, da se pitanje carinske unije Protektorata sa Rajhom vrlo komplikovalo, pošto su i sami nemački struč-njaci utvrdili, da de ta unija doneti štetu i Protektoratu i Rajhu. Pošto se, medutim, radi o prestižu K. H. Franka, koji je neograničeni gospodar u češkoj, a koji vodi politiku inata prema Česima, to se traži način da se carinska unija ipak nekako provede, ali da su unapred odstrane zle posledice, koje iz nje treba da nastanu. - Koliko se zna, ogromna večina češke javnosti se sprema da 15 marta ostane u svojim kudama, i da ne učestvuje ni u- čemu, ali je pitanje, da li de joj to biti do-pušteno. Tvrdi se naime, da grupica fašista, oko „Vlajke“, na zapovest K. H. Franka, sprema manifestaciju u Lucerni i da tom prilikom može da dode do teš-kih iza?ivanja. CESI I SLOVACI U INO-STRANSTVU Kao što smo ved u prošlom broju javili, Česi i Slovaci u ino-stranstvu str na vrlo -svečani način proslavili rođendan prezidenta Мааагука. U tim proslavama učestvovali su najugledniji pret-stavnici engleskog, francuskog, a-meričkog itd. javnog života. Na taj dan položila je obnovljena čehoslovačka armija u Francu-skoj svečanu zakletvu, u kojoj je izrazila vernost i poslušnost Če-škoslovačkom narodnom odboru i odluku, da neče položiti oru-žje, dok ne izvojuje slobodu i nezavisnost češkoslovačke republike. патоку Русију. Другим речима значи, да гроф Чакн рачуна, да би цо само Поткарпатека Ру- еија, воћ и Сдовадка, требаЛе да прнпадну Маџарској након рата. Изјаве грофа Чакија ое на западу комвнтаришу вао врло значајне. Оае показују да Ма-Џарска озби.%но рануна са ио-ббдом западних сила и да за тај олучај хоће да штити то-божље своје интересе. Јер, кад би победила Немачка, јаоно js да ндаакво обпављањо Чешко-словачке државе, ни у ком об-лику, не би могло да дођс у пи-taifre, па би брнге грофа Чаки биле сувигЈне. С друге стране је карактвристично, да гроф Чакн не глода симпатично на садаџт.у по.го.ку владу, која je узела став слоиенске соли-дарности и сарадњс, па је на-зива „једном грут>м по.гских избеглнца”, исказујући тиме очитв симиатије за цолитаку пуковника Бв^са, која је допри-нела кагастрофи Чешкословач-ке и Пољске, а која је била, и гбрмрнофилска и мапорофил^ка, само не словенска и пољска! Гласови штампе „Вестник Соколске жупе Цеље“ доноси овај извод из говора ста-решине жупе и заменика старе-шине ССКЈ, бр. Ј. Смертника: „За соколску мисао не постоје и неће никада постојати такве границг, које би могле препречн-ти, да се не повежу том мишљу сва сраа и душе наше велике со-колске породице> чији чданови иребивају широм наше лепе до-мовине Југославије". „Mu можемо гледатп ведрих cpua и пуни оптимизма у нашу Судућност. Ослањамо се на вла-стцту Moh, на властиту иесломљи-ву вољу и на непобедиву моћ вечно младе наше соколске иде-је. Па нека наиђе што хоАе нз нас, вихор или сунце, ,ми ћемо стајати непоколебљиво под на-шим соколским заставама, у бор-бн за правдуг за слободу и за свој животии простор, кој /е наш и само наш! Свакоме туђину од-ричемо право да с њиме распо-лаже!” * %Соколска Стража«, која изла-зи у Црвенки, у Војводини, пише у последњем броју о нашим пле-менским свађама и нападајима на соколство, па каже; „Сви поштени и исправни људч у нашсј емљп у чуду се пптају: па чему то води; ко то диригује; коме то чде у рачун, да се pobe-на браћа овако бесомучно и ван-далскп уништавају? Ту се одго-top caм од себе намеће. Ко иоле уме и хоће логтно да мисли it суди, тај иора прпзнати да све то што се дшава не иде у рачуп баш, и у првом реду самим Хр-ватима, већ да то иде У рачун само онима, који, спремни са својим разапетим мрежама чекају да их уб4це у тренутку када воду добро д потпуно зауте. А мисмо чврсто убеђеии, да бpaha Хрвати nche и не желе ца сви доживимо судбину иаше браће Чеха и Сло-вака. Уз то их уверавамо, да Со-колn Југославије неће допусгитп да до тога дође." * „Српски КнЈИжезни Гласник“ обЈавд.ује члаиак проф. Др. Р&-доја Кнежсвића, у Коме се, из* међу осталог, каже: ,Лостоји, чини нам се, опаснот да се у збрињавкњу и сбезбеђи-вању онога што је локално, гто-крашнско илц племенско, за.иег-не и повреди ОНА ЖИВОТНА МИСАО КОЈА ЈЕ СТВОРИЛА ЈУГОСЛАВИЈУ и остаје и даље њен живи дух, који држи све иа окуиу. Прчуређење државе. може се изводити на више разних на-чина, данас по једном калупу, су-тра можда no другом. Ту се нема шта приговаратв и протнв тога се не може ништа. Али је без-условна потреба да се, у сви.ма i делсвима земље, изнад интер&са \koiu се међу собом боре о пре-власт, избегава с пажњом све онп што би подјаривало опет распн-рене антагонизме, и, у крајњо! линији, растројавало заједничку спагу народну. Иаш свет мора разумети на свим странама да би племенски шовинизми изазвали тешка међусобна разрачунавања, шкодили подједнако 'свииа нама и као кационалној целини и као ужим скупинама, а користили са-1 мо спољним иепријатељима,” МАЏАРИ> ЧЕСИ И ПОЉАЦИ Sudbonosna vremena sadašnjice Kada su Nemd u prošloj godini navaljivali na Poljsku, javljali su Poljaci: „Duh naroda jači je nego je bio ika-da. Ovakav narod dostojan je svojih velikih predaka. Narod dobro znade, da če se razrušeni gradovi opet podići i da če uzrasti nova potcolje-nja. Teška sudbina udarila je Poljsku, ali to nije prvi rat, koji strahovito grmi, nad nama te uništava plodove naše zemlje, naših ruku i našeg u-ma. Proći če i ova nesreča. Naša borbenost dokazuje hrabrost i ponos poljske vojske i poljskog naroda. Treba se boriti do poslednjeg Poljaka i do poslednje poljske kuče.“ To je bilo 16 septembra 1939 god., a idučeg dana navalila je sovjetska vojska preko rusko-poljske granice i zaposela Poljsku. „Mufhje-viti rat“ s jedne i s druge strane uništio je slobodu i samostalnost Republike Poljske i podelio je po četvrti put. Sada, kada gledam ovoj či-njenici u lice, sečam se onih dana kada smo, skoro pred petnaest godina, boravili u1 -Varšavi i tamo u domu brata ! 'Adama Zamojskog osnivali Savez slovenskog 'sokolstva, kome smo udarili idejni temelj godinu dana pre u Zagrebu, 18 avgusta 1924, od-mah pos'e II našeg sokol -skog sabora. U Varšavi smo se sakupili ’dana 13 i 14 avgusta 1925 god. U ime Jugoslovenskog sokolskog saveza učestvovao je ovom sastanku, pored mene i pokojni brat Dura Paun-kovič, koji je tada bio zame-nik starešine JSS. U to vreme bio je u Varšavi poslanik naše Kraljevine opunomočeni ministar sada več pokojni •Jevrem Simič, otmen gospo-din, koji je našu i češkoslo-vačku delegadju ljubazno primio i pozvao nas na večeru, da bi nam dao potrebne informacije o prilikama u Poljskoj, kako nam je sam kazao. Govorio nam je, da je poljsko sokolstvo u stalnoj borbi sa režimom, a naročito da je brat Adam Zamojski ,,na ratnoj nozi“ sa maršalom Pilsudskim, što je štetno za sokolstvo, a za popularnost i rad Zainojskoga u sokolskim redovima od koristi. Naš poslanik nam je nadalje kazao, kako režim simpa-tizuje sa Nemcima i kako je njegov stav protiv istočnog suseda — Rusa — ncprija-teljski. Dana 14 avgusta uče-stvovaii smo rano ujutro jed-noj reviji poljske vojske, ko-ja se spremala na defile u neposrednoj bližini sokolskog vežbališta, gde se formirala sokolska povorka. I kada smo gledali defile sviju rodova poljske vojske, divili smo se njenorn sjaju — sve se blistalo u srebru i zlatu. Fanfara konjiče svirala je u galopu na srebrnim instru-mentima. Lepršale su bogate vojničke zastave sa zlatnini i srebrnim kopljima. Ovakav sjaj još nikada nismo videli. Tada smo kazali sebi: „Gle, 1o je možda pogibija Poljske! Mnogo za oči, mnogo parade 1“ Što je nastalo iz svega toga — to i mi, nažalost, dobro znamo. „Duh naroda jači je nego je bio ikada. Ovakav narod dostojan je svojih velikih predaka!“ — Zaista! Ali ako ovaj jaki i, nekada još jači duh naroda, vode nespretne, razmažene ruke i ako ga ne znaju odgovorni državnici, diplomate i vrhovni komandanti, mobilisati u | pravi čas i ako ga ne upute (u slobodnoj zemlji pravcem gradanske slobode i jednako-I pravnosti u službi domovine, j i naj jači duh naroda mora da spusti krila i da zaluta neka-mo u neizvesnost, otkuda nema izlaza i gde nema pobede. Taj duh naroda može se ipak u vremenu največe nevolje i nesreče dignuti vlastitom, u-rodjenom snagom, a kolp.je iz neprijateljske ruke može da ga smrtno pogodi, jer narod nema nikoga od svoje krvi, da mu taj duh održi u snazi i poletu te da narodnu naoružanu snagu po več davno unapred pripremljent>m planu postavi i usposobi za front, gde ne pobeduje samo oružje nego i srce u junaka, a najviše pamet, razum i junaštvo vrhovnog komandanta. Poljsko sokolstvo učinilo je u punoj meri svoju duŽ-nost a u dvadesetgodišnjoj borbi sa režimom nije imalo one snage kako je to bila želja i nastojanje prvih po-sleratnih njegovih vaspitača, sa bratom Zamojskim na če-lu. Meseca marta i aprila 1938 godine, kada smo se več spremali na svesokolski slet u Pragu, preduzeli smo mi Jugosloveni sve, da bi i brača Poljaci doŠli na slet u što ve-čem broju. Naža'ost nismo uspeli. U Prag je došlo, odnosno je smelo doči, samo tridesetak njih, koji su uče-stvovali na utakmicartia, a i taj mali broj nije smeo da' ponese sa sobom svečane o-dore i da učestvuje u povor-ci. Takova je bila odluka gospodina pukovnika Beka, koji je bio tadašnji ministar vanjskih poslova. Tako je propalo sve što bi se moglo tada još učiniti, da bi se sprečila i ona katastrofa, koja je 1 septembra proš-/e godine tako strahovito navalila na Poljsku. Ali da li je potrebno i da li ima kakvog smisla Što danas j o tome govorim, iako samo u , najširim konturama? Mislim, J da je to potrebno! Doduše je | Jugoslavija danas ona srečna zemlja, koja zauzima dominanten položaj na neutral-nom Balkanu — sama neu-tralna do krajnosti i u ovoj neutralnosti kOnsekventna. To je naša sreča. Ali pošto danas niko nej zna šta može da bude sutra, naša je dužnost da se spremimo na sve, što može da bude, te da ne zaboravimo na sudbirm bratskih zemalja. Nama Sokolima nije teško kazati, što treba i kako treba da budemo spremni. Sokolstvo je stvar slovenstva. Ko to ne zna ili neče da zna, on je protiv sokolstva i protiv slovenstva, makar se svaki dan zaklinjao da je Sloven, f Za danas i za budučnost niko j ništa ne može da postavi, stvori i organizuje, što bi ] moglo da bude ravnodušno I sokolstvu, kao sintezi sloven-jstva. Ne varajmo se i ne za-tvarajmo oči! Ili jesmo, ili nismo! Drugog izlaza iz neiz-vesnosti i lutanja nema, nego da barem mi Sokoli kažemo: Jesmo i ostačemo Jugoslove-ni! U ovom našem odgovoru j odjekuju otvorene rane i na-nete materijalne i moralne štete one naše brače, koji mogu i koji hoče da i danas svoje živote polože i svoj imetak žrtvuju za ide ju, a neče ni no kakvu cenu da se iznevere veri u naše ideale i neče da pogaze zakletvu, po-loženu na Boga i dušu svoju, za vernost slovenskom sokol-skom bratstvu! Možeš mi, neprijatelju, gde god bio, u zemlji ili van nje, uzeti imetak j život, ali mi mo ju s o-kolsku čast oduzeti ne možeš! U nama je najdubJje u-korenjena najpre svest ju-goslovenstva. Ovo naše ju-goslovenstvo nije demonstracija, nije manifestacija, nije inat, nije zagrizenost, nije politička igra, nego je unutrašnji živi osečaj veličine i jačine narodne celine, koja zavisi samo od njih, koji jednako osečaju i samo takav osečaj u sebi nose. Sve drugo što je van ovog osečaja, ,tako je ma-leno, sitno, u sebe zatvore-no, Skrto i siabo, da ne može biti otsev ni odjek ni velikog duha, ni silne moralnosti, ni fizičke jakosti — jer bi se sve to maleno, sitno, u sebe zatvoreno škrto i slabo odmah srušilo i razbilo, ako i kada bi ja-če i veče navalilo na ma-nje. Naša brača i naše sestre moraju da znaju, da može samo snaga vaspitati i nao-ružati narod sa snagom duhovnom — ona i onakva duhovna snaga, koja je emoci-jom, intuicij oni, instinktom kao Božjim darom pokretna sila naše radinosti, koja j J dala našoj brači u tarnnicama i pod vešalima da gledaju i vide kroz zid i noč, kroz glad i žed vaskrsenje naroda, uje-dinjenje otadžbine i budučnost slovenstva. Pitam vas, Ivane, Miško, Rastko, Stevane, Vojo, — vas znani i neznani borci, da li je istina ovo što kažem ili nije? Vi začelo imate moralno pravo da odgovorite: „Da, istina je! Mi smo onom unutrašnjom snagom kroz zidove tamnica, ispod vešala i ispred cevi pušaka gledali u budučnost jednog naroda i jedne otadžbine! Zato nam, ni muke ni smrt, ni-su nikada ubile veru u ideale slovenskog sokolskog bratstva!" I kada vi sve to znadete i mi svi ostali to isto znademo preko vas, — iz vaših dela i iz dubine vaših osečaja — znamo, da su več formirani sokolski gvozdeni pukovi, pod komandom jedinstva naroda i otadžbine, u sjaju lepote i veličine sokolskih ideala! E. L. GANGL Из соколске жупе Скопље У овој жупи има чета које су основане тек пред годину дана, па ипак резултати њихова рада заслужују да буду поменути. Соколска чета Бабуш, на Ко-сову, врло обилно је радила на свим пољима соколске делатно-сти. У току прошле године у чети је одржано 32 говора и предавања, 4 позоришне прет-ставе, има хор од 30 певача. На-стоји да подигне соколски дом. С пролећа he посадити велики број садница, затим ће уредити тивној заштити. Вођена ваља* ном управом, а нарочито тамо« шњим учитељима братом и се-стром Јакшић, чета ће са удво-јеном енергијом настојати да што више уради за соколско и национално дело. Соколска чета Вруток на из-вору Вардара, основана је та-кођер пред годину дана, по-стигла је видне успехе на по-љу теловежбеног, просветног и привредног соколског рада. Држана су соколска и при- -1 i:\ Tečaj za seoske čete u župi Skoplje багремов дрворед кроз село и завршити детн>е вежбалиште. Досад је већ засадила 165 воћ-них садница. У просторијама о-сновне школе направљена је би на. Позоришни отсек дао је до-сада успешне и одлично посеће-не претставе са националном и соколском садржином. Чета има стрељачки отсек. Нарочита је заслуга ове агилне чете што је отворила зимску кухињу за со-колску децу — ученике при та-мошњој основној школи. Кујна ради беспрекорно и у н>ој се храни 51 соколско дете, одно-сно ученика-ца. Издржавање ку-хиње пада на терет родитеља чланова чете. Од добровољних прилога чета je о Св. Сави обра довала своју децу поклонима у виду књига и ситних дарова. У стрељачком отсеку им^ 48 чла-нова и 26 нараштајаца. Вршена је обука са гасном маском и о-држано је предавање о колек- вредна нредавања (о пчелар-ству, воћарству), затим су при-ређивана посела, свечане сед-нице и излети. Чета је засадила 100 комада .јабукових садница, највећим делом у воћњаку који је засађен багремовом оградом (3000 садница) н бодљикавом жицом, а налази се поред самоп извора Вардара. За воћњак мо-рало се претходно припремитн земљиште. Мањи делови саднп-ца засађени су у дворишту цр« -кве и џамије и код појединиХГ" домаћина чланова чете. Чета јв направила 15 пљуваоница и ку^ пљено је 8. Чланови су често мобом вршили чишћење бујич--них потока, да не би кварили се-оске улице и путеве. У скором времену чета ће одржати те« чај иа коме ће предавати сре-ски пољопривредни референт, ветеринар и лекар. С нролећа hc чета засадити 50 ораха, 1000 ба-гремова и 50 разних воћака. ZA РОМОС POSTRA-DAL1M SOKOLIMA! Narodno » odbrambeni otsek Saveza Sokola K. J. primio je do sada novčane priloge od ovih sokolskih jedinica i privatnika, za progonjene sokolske radnike: Sokolska društva: Novi Sad 5.000 dinara, Cavtat 2.810, Novi Sad 2.068, Drvar 1.000, Velika Kikin-da 900, Banja Luka 500, Sveti Lenart 400, Kaštel Sućurac 290, Bosanska Dubica 270, Oštrelj 200, Mlokićevo 100, Titel 320, Srbo-brau 153, Aleksandrovo 120, Dobriča 100, Virovitica 80, Kastav 70, Merica 54.50; —• Sokolska žu-pa Sušak 245; — Sokolske čete: Novi Karlovci 250, Bojanci 80, D. Mijalković; — generalni direktor „Jugoslavije", 500 dinara. Svtma darodavcima NOO se najtoplije zahvaljuje, u nadi da će njihovom primeru sledovati i ostale naše jedinice, kao i brača i prijatelji, koji su u stanju da pomognu braču u nevolji, postra-dalu samo zato, što su odani ve-likoj sokolskoj misli. СОКОЛСКА CMOTPA У БЕОГРАДУ Међудруштвени одбор бео-градских сокол«ких Јединица је закључио, да у педељу, 17 мар-та, у 10 часова пре подне, у ве- 1ликој дворани соколског дру-штва Београд — Матица (Дом Краља Александра), у Делиград-ској улици бр. 27, одржи велику соколску смотру свих соколских припадника са територије града Београда. На тој смотри ће би-ти говора о иападајима на со-колство, а узеће на њој реч прет-ставници соколске жупе Бео-град и појединих соколских друштава, те изасланици старе-шинства Савеза СКЈ. NEMA HLEBA ZA SOKOLE' Pišu nam iz Paga: Sem činje,-niče da se, več pet meseci čitava imovina našeg Sokolskog društva, koja vredi preko 80.000 dinara, usled nasilja i hezakonja, najazi u vlasti „Hrvatske zašti-te“, koja ju je dobrim delom več uništila, a da nikada vlast. nije htela da nam pomogne, doživlja-vamo iz dana u dan nove dokaze mržnje na sokolstvo i jugoslo-venstvo. Svi pripadnici Sokola otpušteni su iz državne šolane, a „Hrvatska zaštita“ ne dozvolja-va da iko bude primljen u sola-nu, ko nije njen član. Nedavno je došlo u Pag 120 kvintala ku-kuruza za javne radove, ali je iz-ričito kazano, da niko ko je pripadnik Sokola, ili ko se oseca Jugoslovenom, ne može da debije, ni rada ni kukuruza. Godišnje skupštine naših jedinica Sokolsko društvo u Makar- skoj održalo je godišnju skupštinu u prisustvu brojnog članstva i delegata župe br. dr. Ran-čiča. Iz izveštaja je vidljivo, da je rad društva bio u svakom pogledu zadovoljavajuči, uprkos prilikama k-je vladaju na pod-ručju Banovine Hrvatske. Dosedanji dugogodišnji starešina br. Marin Novak, povukao se, pa mu ,ie na predlog br. Barbieria izraženo zapisničko priznanje za njegov rad na širenju sokolske mi-sli. U novu upravu pored starešine, br. Alačeviča, izabrani su S. Zanki, Marcel Barbieri, Luka Klarič, Nikola Perlič, Ž. Panič, Stjepan Batošič, Marin Novak i а јавности, о свим сокол-ским и осталим националним проблемима. Предавања he се држати ре-довито сваке среде, од 19 до 20 часова, у малој дворани Сокол-ског дома Краља Александра, у Делиградској ул. бр. 27 (Сокол-ско друштво Београд-Матица), а улаз је слободаи и бесплатан. Први, пролећни циклус тих предавања почише 20 марта, а отвориће ra први заменик Ста-решиие Савеза СКЈ, др. Влади-мир Белајчиб, предавањем о Опилој оријентацнји соколства. Истога дана 6nhe н свечано от-вараше соколског уинверзитета. Друго предавање одржаће за-меннк старешннс ССКЈ, др. Ми-хајло Градојевнћ, проф. универ-зитета, о теми „Словенсгво и соколство", 27 марта 1940 г. — Дал>њи ред предавања јави(1емо доцније. Predavanja dr. Cede Miliča U petak, 8 marta, održao je brat Ceda Milič, starešina Sokolske župe Mostar, na Kolarčevom Univerzitetu u Beogradu, veoma uspelo predavanje o radu na selu. Interes za predavanje brata Miliča bio je toliki, da je dvorana bila ispunjena do posled-iijeg mesta, pa je veliki broj publike bio prisiljen da se vrati. Zbog toga je Narodni univerzitet zamolio brgta Miliča da ponovi svoje predavanje, što je on i u-činio, utorak 12 marta, za istim velikim uspehom i jednodušnim odobravanjem. Brat Milič je u svojim predava-njima govorio najpre o načetima i metodama rada na selu, u vezi sa narodnom prosvetom, sa socijalnim i higijenskim podiranjem, te sa njegovanjem nacionalnih tradicija, nacionalne kulture i visokih etičkih vrlina našega naroda. Zatim je izvestio o ' praktičnoin radu sokolskih četa na terenu, pa je u tom pogledu izneo svoja bogata iskustva jed-noga od pionira našeg rada na selu; kao i rezultate nastojanja sokolskih četa, pogotovo u okvl-i ru Sokolske Petrove petoljetke. „HRV. ZAŠTITA" OTPUŠTA SOKOLE Pišu nam iz Filip-Jakova: Komandant ovdašnje „Hrvatske za-štite" tražio je nedavno, da se otpusti iz službe ovdašnji listo-noša. Fantina Ante, koji več 16 godina vrši tu dužnost u najbo-ljem redu. Kada je upraviteljica pošte izjavila da ona to ne može učiniti, kad nema nikakvog razloga, komandant je navalio na nju najgorim pretnjama, tako da je prestravljena upraviteljica pa-la u nesvest i razbolela se. Me-dutim je morala da izvrši zapo-vest, te da otpusti i brata Fantinu i Marka Eškinju, koji je no-sio poštu za druga dva sela. Na njegovo mesto su došla dva člana Zaštite. Brat Fantina je stra-dao naročito zato, što ,ic bio za-menik starešine Sokoske čete i što nije nikako hteo da se od-rekne svojih rodoljubivih ideala. СМЕТЊЕ СОКОЛСКОЈ ЧЕТИ Јављају нам из Рогатице: У селу Сељанкма основана је, још године 1931, соколска чета, која-је одлично радила, под воћ-ством старешине, брата Ж. Ста-кића. Пошто јој је требало лет-н>е вежбалиште, замолила је Дирекиију шума, да може упо-требл>авати земл>иште, на коме се налазио стари сеоски пут, — који је, услед новог државног пута, постао ненотребан. Власт је то одобрила и чета се лепо развијала и радила, све док Ра-дисав Чаркић, са својом браћом, није једног дана противзакони-то присвојио део тог земл>ишта. Соколска чета је затражила за-штиту од Дирекције шума У Сарајеву, која је сместа одбила нападача, али је шумска у права у Рогатици била на његовој страни, а нарочито нови чувар шума, Милан СладојевиК, који ма да Србин, не поступа ни срп-ски ни југословепски, ометајући соколску чету у њеном успеш-ном националном раду. Зато мо-лимо надлежне факторе да не дозволе да се омета соколски рад. MRŽNJA NA SOKOLSTVO Piše nam jedan brat iz Velike Kikinde: Pre kratko vreme pu-tovao sam u Zagreb, i pošto sam nakon desetak dana stekao pravo na povlaščenu kartu, pokazao sam na željezničkoj stanici, zbog identiteta, sokolsku legitimaciju; jer druge nišam imao pri sebi. Medutim kad je činovnica videla da je to sokolska legitimacija, bacila mi je kroz prozor, izjav-ljujuči da to „ništa ne vredi". Isto mi je izjavio i kondukter u vozu, a kad sam Se požalio jed-nom višem činovniku, taj mi je izjavio, da Soko u Banovini Hr-vatskoj više ne postoji i da sokolska legitimacija nema znače-nja. Blizu Novske prišao mi ie jedan gospodin i izjavio mi, da skinem sokolsku značku, dok ne dode „Zaštita" i dok gore ne prodem. Teška smrt br. i. Siliča Pišu nam iz Splita: Pre 8 dana je sahranjen, uz ogromno sau-češče svih nacionalnih krugova, Ante Šitič, ugledni zemljoradnik, sin stare narodne porodice u Splitu, koji je umro od teških o-zleda, što ih je dobio od svojih protivnika. Ante Šitic, koji je iz-gubio život u svojoj 45 godini, bio je još pre rata vatreni nacionalist, te je i docnije prednja-čio u svim narodnim pokretima, ističuči se kao agilan član Sokolskog društva. Zbog toga su ga omrzli anacionalni elementi, koji su mu več davno pretili. Tako se dogodilo, da je jedne večeri Šitič napadnut od 5 članova jedne porodice, koji su ga na mrtvo isprebijali. Žandari su ga jedva oteli iz njihovih ruku, u-apsivši i njega i napadače, ali su napadačl bili još iste večeri pu-šteni, dok je on, na smrt bole-stan, zadržan u zatvoru; i tek docnije je pušten, u tako teškom stanju, da je nakon 6 dana umro. Karakteristično je, da ni jedna splitska novina nije donela vest, ne samo o riapadaju na Šitiča, več ni o tome da je umro; ma da je ceo Split gledao njegovu dir-Ijivu pratnju. To najbolje ilus-trirje, kakva presija se ovde izvodi na slobodu štampe i kakav totalitarni duh vlada; kao što dokazuje i to, da se gospoda osc-čaju krivim, pa zato ne dozvolja-vaju da se o stvari govori. O na-padaju na brata Šitiča vodi se istraga i tvrdi se, da je lekarski ustanovljeno da su mu rebra bila polomljena. Slučajno se dogodilo, medutim, da je sudski pri-slušnik, Rudan, koji je vodio is-tragu, baš ovih dana otpušten i/. službe, zato što je član Sokola. Splitski Sokoli su uzeli učešča u velikom broju na sahrani sta-rog nacionalno« borca i odličnog brata, Ante Šitiča, i sačuvače mu trajnu uspomenu! Основано je Соколско друштво у Гардиновцииа у присуству министра r. Томића Даш 11 марта одржапа је оснн-вачка скупштина Соколског дру-штва у Гардиновцима (жупа Но-ви Сал), на којој ie узело учеш-ha прско 120 угледних мешгзна овога села. Оснивачкој спуштинн присуетвовао је лично г. Мнни-стар физичког васпитања народа г. Јеврсм ToMBh, као и његов се-кретар r. Теодор Шапоњац. Као изаслвник Соколске жупе Нови Сад, прмсуствовао је бр. Ммлован КнежевиК, окр. судија. На по-четку скупштине, оснизач сокол. друштва у Гардиновцима, Малс-шев Војислав управ. школе, 6и-раиим и топлим речима поздра-еио је r. Министра и брата Кне-жевића. Потом је нстакао значај сокол. друштва. На завршетку говора оснивач ie био бурно no-здрављен од присутиих, Затим је vseo реч г. министар То.мић. који ie подвукао велико значење соколства у нашем националном живогу II зажелио новоосковаиој јединици много успеха и н трет-ка у раду. На крају је говорно брат Кнежевић. Иза тога је нзабрана управа нз че-лу са Малешев Војиславом упр. школе, који је и цпииијатор ос-нивањз друштва. У управу су ушли као тајник Кваић Јован п.-бележник, а за начелника је иза-бран Јаннћ Милнсав учите.Ћ. У подне је одржан банкет, на коме су присуствовали сви гостн. Ha банкету je старешина наздравио Њ. В. Краљу Петру II, Старе-шини i угословенског соколства, што је попракено бурним оваап-јама Краљу и Југославији. Čitaj uci novine Kada smo u beogradskim novicama, »P0LIT1CI*, »PRAVDI* / »VREMENU*, pročltali PROGLAS 0 Dr. MAČEKA PROTIV FRAN-KOVACKIH TERORISTA, I kad smo ga uporedill sa tekstom u >HRVATSKOM DNEVNIKU* t 0-s/a/o/ zagrebačkol štampl, utvrdili smo, da se beogradjanima serviralo »očiščeno izdanje za naivnu rr.la-dei<, — u kome je stajah, da le >Hrvatska trn u oku svima hege-monistima«, te da se »hrvatskl ministri imaiu boriti sa, još uvi/ek jakim ostacima pijačkaša*; — dok originalni tekst Dr. Mačeka glasi: »BEOGRADSKIM hegemonistlma* / »sa jakim ostacima SRB1JAN-SKIH pilaikaia*. Znači dakle da je beogradska cenzura smatrala za potrebno, da zapleni tekst proglasa potpretsedni-ka vlade, koji je, sa svoje Strane, smatrao, da se ne prot Ivi ni ego* vom položaju da upotrebljava ta-kav ton... Jer, ako je do »plačkaša* 1 do hegemonista«, vreme je pokazalo da njih ima svuda i u svlm grupama, i da su za mnogo zlo krivi; ali nikako za stvaranje iran-kovluka i tudjinskog služništva! Jer su frankovci služili Beču I on-da, kada Hrvati nikakvih državnih veza r.isu imali sa Srbijom I kad su uživali tobož svoj >raj zemalj-ski*, pod okrijem crno-žutog orla. Ч1 U SUBOTICI I OKOLI NI su se sporovj toliko zaoštrlli, da se na-posletku uvidelo da je najbolje ako sc sve rodoljubive manifestacije i zbOrovi otkažu, ako neče da se na-škodi najviiem rcdoljublju, briti za interese države i naroda, na samo/ državnoj granicl I u kraju, g de Ima toliko, i nesrpskog 1 nchrvatskog, i uopšte neslovenskog elementa. Pokazalo se, dakle, još jednom da je samo ono rodoljubije pravo koje, vile od zasebnih interesa Hrvata, I Srba, gleda na opšte jugoslovanske interese... * Slbenlčka >SLOBODNA TRIBUNA* piše vrlo rado o slovenstvu. Tako te i u prošiom broju seča preildenta Masarika, a u istom tom broju Objavljuje, na tetiri stupca, članak »PRAG U č ASOVI MA RADA 1 ODMORA*, koji nije ništa drugo nego, od današnjih okupato■ ra u bratskoj zemlji diktiran pri-kaz, kako u Protektoratu teče med j mleko, kako su svi zaposleni mir-rIrr, radom, kako su nestall prosjači, kako stanovnici Praga imaju si-gurnu sutrašnjicu, kako Prag uživa u bogatstvu, kulturi, prosperitetu itd. Nije to prvi put da nalazimo ta-kve stvari u >Siobodnoj Tribuni*, koje očlto govore, ili protiv njenog slovenstva, ili protiv svakog krite-rija u n/eno/ redakciji. Jer danas kad ceo svet zna da tobožnja češka štampa u protektoratu ne pret-stavlja nista drugo, nego češki prevod o noga, ito joj se od okupatora nameče, — iznositi to kao »tobož-nje češko mišljenje, kao to čini >Slobodna Tribuna*, znaČI Hi u su• srci neslovenskim interesima I za-voditi u bludnju v/astite čltaoce... * Ljubljansko »JUTRO* s prevom upozorava na NEZDRAVU POLE-MIKU O NAŠEM MORU, koja je nastala nakon žalosnih Izjava o torna, da le briga ta Jadran »samo hrvatski stvar*, na Št o se sa druga Strane uzvratilo, da srpski izvoz treba da ide isključlvo na srpsko more, dakle ništa na primorje Banovine Hrvatske. Znači, dakle pot-puna uzajamna blokada, kao izme-dju dve zaračene strane, — pa >Jutro*c s pravom primečuje, kad više n’gde nema tajednikog jugosloven-skog mora, da če Slovenci rr.oratl da traže za sebe negde — slobod-nu Iuku... Slovačko poslanstvo u Beogradu, koje radi u zgradi bivšeg čehoslo-vačkog poslanstva, a koja se sada nalazi u rukama nemačkog poslanstva, — javljalo je nekoliko dana uzastopce) da »nezavisna* slovačka država slavi svoj praznik 14 marta, Istlčuči naročlto, da poslanstvo »moli, da se gratulanti upiiu u knjigu, povodom državnog praznika*. Bilo bi zanimljivo znati, da li se zaista trašao neko, sem onih koji su po dužnosti to morati, pa 'je usli-šao pomenutu moibu i pošao u igradu bivše, zalsta nezavisne Ce-škoslovačke republike, a sada nemačkog poslanstva, da tamo če stila 14 rr.art, čije jedino značenje je u torne, da je bio predvečerje i priprema za — 15 mart... ф r Poslednji broj slovenačkog časopisa »Misel in delo« objavljuje protest organizacije ratnih dobrovo-lia-ca u Llubljani, upučen rektoru ljubljar.skog Univerziteta, zbog toga, št o su na prosi avu 20-godiŠnji-ce tog univerziteta bila pozvana sva moguča društva, samo ne organizacija ratnih dobrovolj&ca, koji su svojom borbom na strani savez-nikat a protiv Austrije, najviše pri-doneii torne, da je Ljubljana, u dvojo/ državi, mogla~ da dobije i svoj univerzitet. Dobrovoljci Izgleda da ne shva-čaju još, da je za današnje vlasto-držce u Sloveniji največi greh baš u tome, što su se borili za Jugo-siaviju i što se i danas za nju bore. SOKOLSKA STEDIONICA Z.S.O.J. U ZAGREBU Na temelju zaključka sednice Upravnog odbora sazivamo za dne 26 rr.arta 1940 u 17.30 s. redovnu godišnju giavnu skupštinu zadru-gara Sokolske štedionice z.s.o.j. u Zagrebu za poslovnu godinu 1939, keja te se održati u prostorijama Sokolske župe Zagreb, Preradovi-čeva ul. 4/П kat desno sa sledečim dnevnim redom: 1) Pozdravna reč pretsednika, 2) imenovanje zapisničara i izbor dvojice overOvitelja, 3) izveštaj Upravnog odbora, 4) odobrenje godišnjih računa za 1939, 5) izve-Staj Nadzornog odbora, 6) zaklju-čak o upotrebi poslovnog viška, 7) davanje razrešnice članovima Upravnog i Nadzornog odbora, S) Izbor trojice Članova Nadzornog odbora, 9) donošenje odluka o eventualnim predlozlma i žalhama zadrugara. Predloži imaju stiči Upravnom odboru pismeno bar 8 dana per glavne skupštine. iz doma i sveta Zagreb Je, po broju stanovnl-štva, največa varoš u Jugoslaviji, posle Beograda. Broji oko 300.000 Stanovnika, dok je pre 50 godi-na imao samo 60.000; a godine 1919 oko 100.000. Od oslobode-nja, do konca prošle godine, je sagradeno u Zagrebu 6.150 ku-ča, sa 27.000 stanova. Zagreb ima danas 16 srednjih i 35 osnovnih Skoln, sem univerze i ostalih visokih Žkola. Nakon obustavljanja franko-vačkih listova, „Hrvatskog naroda" i „Nezavisnostr, javlja se, da je Banska vlast u Zagrebu o-bustavila izlaženje i nedeljnog lista „Narodni val", koga je izda-vao sin pok. S. Radiča, Vladimir Radič. * Italija preduzima opsežne za-konodavne mere, u cilju porasta svoga stanovništva. Prema tim zakonima, šefovi porodica sa velikim brojem članova, imaće pravo prvenstva prilikom namešta-nja u razne službe i poslove. Je-dna desetina mesta u svim javnim poslovima biče rezervirana za takve slučajeve. Sva privatna preduzeča biče dužna da, na svakih 20 zaposlenih radnika, zaposli jednog oca obitelji, koji ima više od petoro dece. Tako u Italiji. A kod nas se (kao što smo to naveli u slučaju mnogih sokolskih pripadnika u Banovini Hrvatskoj!) bez ika-kvog- razloga otpuštaju očevi sa mnogobrojnom decom... Dok je London, sve do nfdiv-na, bio največi grad na svetu, danas su ga premašili New York i Tokio, od kojih prvi ima gotovo 7 miliona Stanovnika, a drugi preko 6 miliona. London je i-mao, doduše, sve do nedavna 8,202.000 Stanovnika, ali je, usled mobilizacije i evakuacije žena i dece, taj broj smanjen za čitava tri miliona! * Generalni sekretar Centralnog odbora komunističke omladinske organizacije, „Komsomol", Mi-hajlov, saopštio je na prošloj sed-nici te organizacije, da se vode pregovori izmedu Sovjeta i Ne-mačke, za zajednički front za borbu protiv religije. Tvrdi se, da je vrhovno zapo-vednlštvo sovjetske vojske izra-dilo opsežan načrt za utvrdenje nove sovjetske zapadne granice, u bivšoj Poljskoj; te da je rad na pojedinim mestima več zapo-čet. Utvrde počinju na Crnom Moru, pa uzduž Karpata, sve do granice Estonije i do Lenjingrada. Računa se, da če se na njih potrošiti oko 250 milijardi dinara, a biče izradene prema iskustvi-ma, koja su postignuta sa Ma-žinovljevom, Sigfridovom i Ma-nerhajmovom linijom. Narotito dolaze u obzir jake betonske u-tvrde. Neutralni listovi iz toga izvode zaključak,/da se sovjetski krugovl boje ne^og iznenadenja sa strane Nemačke, naročito nakon loših iskustava sa ruskom vojskom na finskom bojištu. Banska vlast u Zagrebu je objavila podatke, prema kojima u Splitu živi 1.309 italijanskih državljana, u Dubrovniku 543, u Trogiru 132, u Korčuli 137, u Šibeniku 128, a na Hvaru 89. U ostalim varošima je broj italijanskih državljana veoma mali. Na Sušrku živi, naprotiv, 645 italijanskih državljana, ali polovlna njih je jugoslovenske narodnosti, iz Istre i Primorja. П03ДРДВИ СДВЕЗУ С0К0ЛД K. J. ca годишњих скупштика друштвених јединица (Наст&вакУ Сокодска жупа Мариборг Врат- ске поздраве пошиља з редне летне скупштине жупа Марибор. iji Соколско друштво Скопље — Матица: Чланови и чланице Дру-штва Скопље — Матица окупље-ни а својој редовној годишљој екупштини шал:у своје братске псздраве врховвом вођству: Здраво! — Старешина архитекта Пазикаловић. * Соколско друштво Скопље — Соколско друштво Соко Бања: Са годкшње скупштине поздрав-љамо братски Савез са жељом, да истраје у раду за добро Краља и Отаџбине. Здраво! — Управа. Соколско друштво Неготин Вардар: Са годишње скупштине соколског друштва у Неготину на Вардару, братски поздрављамо нашега узвшпеног старешику, кличући: Живео! — Старешина Пане Апостоловић. * Соколска чета Камемост, дру-штво Имотски: Живећи и дјелу- Матица: Братском Савезу Сокола Јући на те.рену силе, безакоња и Краљевике Југославије, Соколи и соколкце друшгва Скопље — Ма-тииа окупљени на својој редовној годишљој скупшткни упућују пр-ве мисли верности и оданости своме љубљеном Крал>у и кличу: Да живи Њ. В. Крал Петар III Да живи Југославија! — Старешина архитекта ГазикаловиН. * Соколско друштво Прибој: Са своје годишње скупштине дру-штво Прибој на Лиму, моли брат-ски Савез да буде тумач ваше не-поколобљиве оданости врховном Старешинн Сокола. — Старешина Златанић. Соколска жупа Сарајево: Соко-ли сарајевске жупе окупљени на својој јубиларној скупштини по-здрааљају братску управу Савеза с молбом, да истраје у муигкој од-брани соколске части, при чему увек може рачунати на све соко-ле сарајевске жупе. — Старешина Лр. Војислав Бесаровић. неправде, која нас тешко гишти; соколи чете Камеимост, окупл;енн ка сво^јој главној годишњој скуп-штини ynyhyjy своје погледе је« дино к Вама! Иако малобројни, остајемо непоколебљиви и вјерни врховном старјешини, соколској узданици, кличућн; Живно Краљ Петар II! Живила Југославија! Живило соколство и слобода! Здраво! — Стзрјешина Тонковић. * Соколско друштво СокоБања: Верни до последњега часа ловенском братЛву и величини отаџбине поздрављамо са редоа-не скупштине свога узвишеног старешину Његово Величаиство Краља Петра I! и кличемо: Здра-во1 — Управа. . * Соиолска чета Примишље, жу-na Карловац: Са главне годишње скупштине поздрављамо братсш Савез вјерни и одани соколској мисли. — Соколска чета Прими-шље. Čudan jezik o jeziku * џ • НАШИ НЕМЦИ НЕ ЖЕЛЕ ДА СЕ СЕЛЕ! „Deutsches Volksblatf'јавља, да се у Кочевју, међу тамошњим Немцима, шире многобројни лет-ци, који позивају Немце, да се што пре преселс у немачки Рајх. Немачки лист устаје против те пропаганде и велн, да Немпи и не мисле да се селе из Кочевја. Љубљанско „Јутро“ примећује, д.ч се види, да је нашим Немцима милије покућаритн у Рајху, а о-стати у Југославијн, да у миру у-зКивају оно, што су код своје браће преко границе зарадили. Karr,panja za v zasebni hrvatski jezik*, koji bi bio posve odvojen od srpskoga, nastavlja se i dalje, — čak I od takvih listova, koji tvrde da su »za sporazum Srba i Hnata*, i koji misie, da če taj sporazum >pcdupreti* na taj način, ako od nečeg što su i najžešči prottvnici narodnog jedlnstva, sve do juče, priznavali kao zajednlčko Srblrr.a l Hrvatima, sada naprave dve posve odvojene stvari, tako da se Srbi i Hrvati — ni u jeziku više medju-sobno ne razumeju!.„ Tako je npr., u »Obzoru« od 3 marta. Dr. Kruno Krstič napisao članak, u kome tvrdi, da »nema ni govora o dogovornom rijeienju hr-vatsko srpskog lezlčnog spora*; da ne posteji uopšte >naš*, ili »zajednički srpsko-hrvatski jezik*, i da Hrvati sve one elemente o jeziku, koji dolaze sa srpskog podrutja, treba da shvaie »kao tudje* i kao nepri jat oljske prema hrvatstvu. Klerikalna »Hrvatska straža« je, medjutim, rr.nogo zanimljivija. Ona ne samo što piedira za posve odvojen hrvatski jezik, nego se naj-gorim rečima nabacuje na sre što ' misli da je srpsko, trateči da se svim sredstvima to izbaci iz njega. U broju od 3 marta taj list, ko/1 sebe naziva organom katoličke er* kve, objavljuje članak, koji nije za* nlmljiv ni zbog svojih *izlaganja*, ni zbog svojih »zaključaka*, koliko zbog krajnje uvredijivog, nehriščan-skog J upravo kočijaškog rečnika, Što ga upotrebljava, kada govori o srpskirr. jezičnim oblicima i osobi* nama. Za te osobine >Hrvatsk* straža* ima samo ovakve nazivej »grečesko-ruska nakaza*, — »svaW ka istona jezična rugoba*, — »do-sadašnji bastardni hrvaisko srpski riječnik*, — »odurni htrbldnl srpsko ruski jezik*, — »moramo izvoziti djubar Jz naše prosvjetne Augljevc staje*; — »očajni i upravo bi as! en, ni jezik*, — *kup jezičnog drača. što ga treba javno spatiti... u odbranu zablačenoga, zabačenoga i bespri- mjerno oskvrnutoga hrv. jezika«. Dakle samo »blato*, zdjubar*, i'drač*, »nakaza*, »bastard*, »rugoba« itd., — cedi se /z pera preča-snih »božjih službenika*. kada se radi o jeziku koji je u stvari isto što I hr\’atski, — ad maiorem. Dei gioriam i u dokaz njihovog prosve-čenog zapadnjašlva... Jadno hrvat~ stvo, — ko li ga sve ne blati u današnjim ludim vremenima! M. SAV MATERIJ AL PRIBOR INSTRUMENTI I PLANOVI ZA JEDRILICE I LETEČE MODELE A E K OI V K O BEOGRAD Poitanskl fah 702 Sgdfžina soko skih listova „MLADI SOKO" Primili smo 2 broj lista naraS-taja Sokolskog društva Split, koga odlično ureduje br. Ante Kučar. I ovaj broj donosi biran sa 'držaj, između koga se naročito ističu članci: što dalje, »to vi?e (A. Pensa); — J. J. Strosmajcr (M. Mimica); — O štampi (Kučar Ante); — Jugosloveni ne klonimo!; — Gavrilo Princip (Davor Mijač); — Seoske krčme (Jelača M.); — Oproštaj starješine sa na-raštajem. Smrt dr. Šisiča, Vesti .i t. d. „OKO SOKOLOVO' H Primili smo 3 broj organa Sokolske župe Beograd, sa sledečim sadržajem: Moč i uticaj ličnosti (uvodnik od J. Bumbera); — Dr. .Toma Masaryk (Dr. P. Jovič); — Govori pred vrstom; — Ludi Radovan, pesma (M. Vasič); — U-takmice u Košutnjaku i Osijeku (B. Ristič i B. Maksimovič); — Sta su veštačka gnojiva (K. Popovič); — Ljuba Davidovič (Dr. M. Dragič); — Zavet Kralju (B. Varagif); *— Vesti i dr. „ČUVAJMO JUGOSLAVIJU" Primili smo broj 2 vesnika Sokolske župe Karlovac, koji je is-punjen izveštajima župskih funk-cionera o radu u mjnuloj godini. Starešina župe, br. M Sablič, na-pisao je kratkv uvodnik. Iz po-menutih izveštaja vidi se, da ie rad u jedinicama bio intenzivan iako su ga ometali dogadaji isu-više dobro poznati. SOKOLSKA ŠTEDNA I KREDIT- l NA ZADRUGA U SPLITU Stanje na 29 februara 1940 Aktiva: Blagajna: primljeno 160.494.75, izdano 158.773.25, stanje 1,721-50. — Zajmovi: izdano 2Š8.393, povračeno 22 450, stanje 265.943. — Tekuči računi: nov-čani zavodi stanje 120.867.44, za- drugari 48.991. — Tiskanice: 4.239.75. — Inventar: 200. — Poslovni udjeli kod Zveze 1.000. — Troškovi 528.31. — Ukupno ak» tiva: 443.491. — Pasiva: Ulošci na štednju: uloženo 451.037, dig- . nuto 61.331, stanje 389.706. — Sitna štednja: 3.191. — Pasivni! tekuči račun: 9.214. — Poslovni udjeli zadrugara: 28.550. — Rezervni fond: 5.120. — Socijalni fond: 1.560. — Prosvjetni fond: 1.560. — Dohotei: 4.590. — Ukupno pasiva: 443.491. — Ukupni promet: 1,520.126.62 Din. — Zadruga ima 291 zadrugar sa 1.142 poslovna udjela. KNJIGOVOĐA — BILANSISTA Knjigovodstveni stručnjak i zakleti sudski veštak, upu-čen u sva bankarska, zadružna, trgovačka i industrijska knjigovodstva, revizor zadruga, star 52 god., zdrav, oženjen, pravoslavac, sa znanjem narodnog i italijanskog jezika traži odgovarajuće u-poslenje. Ponude na upravu lista pod „Soko“. Preti maokfvnrsti blijedoči, opčoj slabosti, slabog apetita, za regeneraciji! krvi iza porođaja, u rekon-valescencjji i td. „FERRODOVIM* je oproban i po-uzdan lijek. Orig. boca Din. 40.— franko proizvada Mr. Ph. A. Mrkušič, apotekar u Mostaru, Banovina Hrvatska Dobiv* se u svima apotekama. ftg. S. Er. Ш2132 Државна Класна Лутрија Завршвно je вучење 39 кола и премија од 2,000.000 пала је на среМу MOJE КОЛЕКТУРЕ БР. 26.178, Срећке за I класу пуштене су у продају и могу oe од-мах иод мене набавити. Да би их добили на ереме одмах исе-ците приложену наруџбину и мени је пошзљите на дописној иарти. ПРЕМИЈА У I НЛАСИ ДИНАРА 300.000,- ВУЧЕЊЕ I НЛАСЕ 12 АПРИЛА Цена срећкама: цео лоз 200.— половина 100.— четвртина 50.— Динара ШЏ Длександар Р. Павловић шф> БЕОГРАД: Kp. Алберта бр. 1 ЗЕМУН: Кр. Пвтра бр. 11 Цара Николе II бр. 69 Тел. 37-212 Тел. 21-451 и 21-717 АЛЕКСАНДРУ Р. ПАВЛОВИЋУ, БЕОГРАД Изволите ми послати лозове Државне класне лутрије и то за игру класе: Комада */i пелих по дин. 200 == дин...... „ V* половина по дин. 100 «= дин .... „ 1/4 четвртина по дин. 50 *= дин...... Укупно дин. коју ђу вам суму послати по пријему срећака. Адреса: I ut~ *'■ ' ~v-~ ■ 6 >: • ■■ i - * ' , Државна Класна Лутрија Пошто је лутријски план протеклог 39 кола са својим ин-тересантним изменама наишао на велико одобравање код купапа срећака, јер су све срећке узете ол стране овлашћених продаваца rt њихових потпродаваиа све до последње распродате, то је Др> жавна класна лутрија тај исти план оставила у важности и за на-ступајуће 40 коло срећака. Срећке I класе 40 кола готове су и пуштене у продају 12 марта о. г. у 100.000 целнх срећака са извлачењима и то: I КЛЕСЗ 12 априла 1940 год. II „ 10 маја 1940 год. |}| „ 11 Кна 1940 год. IV « 11 јула 1940 год. V М0Д 9 гвгуста до закљ^чно бра 1940 годинс. Цена срећкама за сваку класу следећа је: једна цела Дин. 200.— једна половина Дин.— 100.— и Једна четвртина Дин. 50.— Укупна вредност добитака у 40 колу износи Дин. 65,000.000.— У свих пет класа има 7 иремија и то: од Дин. 2,000.000.—; 1,000.000.— 3 по 500.000— и 2 по 300.000— Поред ових премија има следећих већих добитака: 7 по 200.000__; 16 по 100.000.—; 17 по 80.000.—; 17 по 60.000.—; 19 по 50.000.—; 17 по 40.000.—; цао и велики број других већих до- > . битака. У дајсрећнијем случају могућим спајаљем премија и до-битака у V класи може се добити на једиој целој срећки Дин. 3,200.000.— За исплату добитака Јамчи Држава Краљевине Југославије. Срећке се могу добити код овлашћених продаваца и њихо-вих потпродаваца, којих има скоро у свима веђим местима. Ближа упутства са лутријским планом и општим правили-ма добијаЈу се на захтев бесплатно код свих овлашћених про-даваца cpehaua. Izdaje Savez Sokola Kr. Jugoslavije (arh. M. Smiljanič, Alekse Ne nadovjča 6) — Ureduje redakcionl odbor (PreUednik Dr- Vlad Belajčič) — Odgovorni urednik Dr. Tihomir Protič, Beograd, Prestolonaslednikov Trg 34 — Stamparija „luč“, Mitrovič i La?arevjč — Beograd Kraljice Natalije ulica broj 100. Tel. 21-772.