God. I. 1868. Svezak 2. To#. I. 1868. Cbg 3. 2. Leto I. 1868. Zvez. 2 O Meksiko, zemljo ti prokleta! Što učini svojih od vladara? Krvnom rukom srnaknu svoga čara, Unesreči caricu sried cvieta! Makse, čara, tebi neima više, A Charlota, tužna, nežna za se — Ti prokletstvo vječno svali na se, Pa te kune sve, što duhom diše! 6 38 Roman po L. Mtthlbach-ovoj. (Ljubica II.va.) (Nastavak.) Grofica. f s U sumračnoj sobi bavi se grofica Katinka. Sve ti sjaji bogatsvom i veleliepljem. Težke svilene zavjese zastiru prozore, bogati su sagovi raza- strti po podu, a skupocjena svjetiljka, štono sa 1 svoda visi, razsvjetljuje prekrasne slike, viseče o stieni u zlatih bogatili okviri. Preugodan se miomiris razlio sobom, na stolu ti ugodno zuji i dimi s čajovara. — Sve odiše mirom i pokojem. Grofica Katinka, kao da nečuti o svem tom ništa; tišina i mir oko nje, al ga u grudiju joj nebijaše. Krasna se pružila na svilenu divanu, te sakrila lice si u mekanu dušeku. Črne se joj kose razlile niz ramena. Uzka pristala joj črna oprava nemogaše ugušiti težkih uzdisaja, koji joj silno nadimahu grudi; pa bi se i po koj glasni uzdisaj izvinuo, kao da jekče, kao da plače, a čitava da se trese od boli, tuge i vaja. „Bože! u uzdahnu na tiho, „nedaj mi misli, jer me muče! Hoče lidoči ? 44 upita živahnije. — „Doči če, mora da dodje; evo života, evo blaženstva, dodje li on 44 ! Na prozoru njeSto zašušti; možda se unj upro vje- | tar, al se Katinka prene; naglo digne glaviču iz dušeka, te pogleda velikim si tamnim okom prama prozoru. Uzburkana joj strast sjevnu bliedim nu prekrasnim licem, mladjahno joj lišce odsievalo bolju i strašču. Nepomična, kamena, upre oko u prozor, te čeka, što da bude; oči se šire, sievaju sve to jače, pa to ti, a još i silno nadimanje grudiju kaže, da je života jošte u toj krasnoj bliedoj podobi. Sad ti dopre tihan frulin glas do uha njezina. Prvi glas prodje djevojku ko munjevna iskra, uda se ožive, poput zore zarude joj lica, pa, kao da če ši¬ lom zadržati uzklik radosti, pritisne ruke na srce i usta. Opet stade prisluškivati; frulin se glas izgubio u nočnoj tišini, na mjesto njega zaori mužki glas: „I)ozvan s milim’ zvuka glasi, Nadam ti se — ja ču doč’ — Tanina nočca i talasi Vjernoj ljub’vi daju moč ! 44 „On je, on je!“ kliknu Katinka, skočiv na noge. Plaho pogleda po sobi, onda srne do bližnjih vrata i prisloni uho. „Sve je tiho tu unutri 44 , šapnu, „sve tiho. Otac spava. u Lagano i oprezno zaključa vrata, zaključa i druga, pa poleti pram vratima na shod, otvori ova i pogleda van. Pjevač umuknuo, sve je tiho. Sad ti se pokaže na shodu osoba mužka, zagrnuta kabanicom. Mučeč pruži mu Katinka ruku, povuče ga u sobu, zaključa vrata, spusti zastore, trgne s čovjeka ka- banicu, te mu padne glasnim, veselim uzklikom u naru- čaj. „Vidim te dakle, vidim te opeta ! 44 Uzklici radosti i uzhičenja, ljubovne rieči bez smisla, pa ipak preduboka značenja, vatreni poljubci i zagrljaji; zaboraviše na sviet, grudi o grudi čutijahu samo ljubav, te ljubav! — Al ti minil časak taj nebeške radosti; s neba, gdje mišlju boravljahu, moradoše opet siči na tu jadnu zemlju. Lagano se izvine Katinka iz naručaja ljubovnikova, te pogledav bolnim pogledom mladiču u lice, stade jadi¬ kovati: „Imam te, pa te ipak neimam. Jao, kako ti probliedilo lišce! Zar ga ljubav nerumeni? Tvoja sam! Nu sve ti valjda nišam, za drugim te nječim jamačno jošte srce vuče ! 44 „Bol me, dušo , 44 reče Feodor, „bol me mori, Katinko, što tebe ljubim I 44 „To da je bol," upita ga, tegnuv ga k sebi na divan, „to da je bol, Feodore moj ? Feodore, rano moja , 44 na¬ stavi pritisnuv obje mu ruke na svoja prša, „kako bi ti ja hvalila svakim trenutkom života moga, da me ti lju¬ biš. Tvoja sam, tvoja životom i krvlju svojoml" „Katinko ! w če Feodor, zagrliv ju vatreno. „Jeste, jošte je sreče na tom svietu! Ta šta tužim, štaliželim? Evo te na srcu mom, pa te i trgao bližnji trenutak s moga naručaja, u taj čas si moja. Šta budučnost , 44 na¬ stavi strastvenije, „budučnost, ovaj čas je moj, pa ga grli m objeručke!“ »Feodore, ljubezanli sil w odgovori mu na to smi¬ lim pogledom djevojka, pa mu se baci opet u naručaj. — Niti ljubav nebijaše kadra, razpršiti trnastih oblaka boli s čela mladičeva — trgnuv se s naručja ljubovničina, reče odlučno: „Došo sam, da se stobom oprostim, Katinko ! M Ko da ju zmija ujela skoči: „Da se sa umom oprostiš, Feodore! Zašto? Zašto? u »Nečeš li ]>oči za mladoga grofa Dombrovskoga ? 44 „Sačuvaj bože ! 44 odvrati žestoko djevojka. Položiv obje ruke Feodoru na ramena, upre oči u njega, te reče: „A tebi da bi to bilo po volji? Zar me kaniš ostaviti? Nišam li tvoja? Feodore, promisli, nišam li tvoja ? 44 »Bog mi budi svjedokom , 44 reče bolno, »krvlju svo- jom bili te odkupio! Nu to je nemoguče ! 44 »Nemoguče ? 44 opetova Katinka. »Nišam li, nišam li tvoja žena ? 44 pa prisloniv krasnu glaviču o njegovo rame nastavi tužno: „Ostavit me nesmiješ, ne, nesmiješ, Feodore! Sve me sveže neba i zemlje vežuzatebe! Ženu svoju nesmiješ izvrči sramoti ! 44 Nemočna pade mladiču u naručaj, a ovaj ju blied i drhčuč zagrli! — Poduga mučna Stanka nastane. „Nesretnik, koj li sam, da me največa sreča ovoga svieta najnesretnijim čini ! 44 „Pa zašto, zašto ? 44 upita ova. »Prodji k otcu mo- mu. Sagriešismo, istina, nu dobarje i blag; izpovjedimo mu pregrešku našu, padnimo na koljena pred njim, te mu recimo: oče, neuzkrati nam blagoslova svoga. Go- 39 vorit ču mu: čačko moj, ljubim ovoga mladiča, život je moj, sve mi je na svietu. Siromašan je doduše, nu neima li bogatstva u nas oče za nas oba? Odričem se imena grofovskoga, plemenito mu je ime, ko i naše. I)aj mi ga, oče, pa če ti zahvalno biti srce moje do zadnjega udarca! 4 * Dok bi Katinka ovako govorila, ukrasilo joji onako prekrasno lice nadepuno veselje, pa bi nastavila njež- nim, radostnim glasom: „a moj če otac pružiti ruke svoje vrhu nas, te nas blagosloviti! 44 „Neče! 44 reče Feodor odlučno. „Bježmo dakle! 44 če brzo na to ona. Ajde, ljubez- niče! Odtale, daleko odtale! Bježmo u pustaru, u samotne Tatre, gdje nas nitko, nitko nači neče! 44 Feodor zanijeka glavom. „To ti je ona ukletva, 44 doda tiho, »da te, prem te ljubim, ostaviti moram! To ti je kazan za moj grieh, kletva, koja če me proganjati, dok hude u meni života. — Katinko, 44 progovori, uzev djevojku za ruku, uprv zajedno suzno oko u nju, »Ka- tinko, sagrieših težko prama tebi, al mi prosti radi mu¬ ka u ovom času! Ljubio sam te, Katinko, čim te vidih, od ljubavi zaboravih na dužnosti svoje, zaboravih na zemlju i nebo, samo sam živio u tebi, za te osječao. Prosti, Katinko! 44 Spustio se mladič na koljena preda njom, obu- hvatio ju obima rukama i oslonio glavu na koljena nje- zina. Suze mu obliše lice. Drhčuči prigne se Katinka, da ga podigne: »Ne, ljubimče moj, ne na koljena! Na moje grudi Feodore! 44 »Ostavi me, Katinko, ovdje na koljeni pred tobom. — Nemičem se prije, dok me neuvjeriš, da mi praščaš. 44 „Ja da ti praščam? 44 upita ljubezno. „0 Feodore, ljubim te preko mjere! 44 »Neljubi me! 44 vikne gnjevno, te skoči na noge. »Nesmiješ me ljubiti, mene, komu — 44 rieč mu zape na usna, nepomičan, kao da se izgubio u misli, stojaše pre¬ da njom, izbuljenih očiju, neosječajuč, kako ga djevojka uzela za ruku, molečim ga pogledom motrila, sladke mu rieči ljubavi govorila. Usne mu se giblju, ko da je u tajnu razgovoru sa sobom. Izdala ga snaga, ruke mu klonuše, nestalno mu se oko veralo po sobi; al kad bi se susrelo s okom lju¬ bo vničinim, tad bi sjevnulo neobičnom vatrom. Neopisiva tuga prikazala bi se u potezi lica njegova, a kolika lju- bav, kolika srčanost u glasu, kad bi rekao: „Katinko, taj sat je još naš. Imam tejoš nješta umoliti — hočeš li mi molbu izpuniti? 44 „Sve, sve, ljubezni moj! Govori! Ne, neonu strašnu uzrujanost, neparaj mi srca, umiri se. — Daj, sjedni ovdje uza me na divan, 44 reče dalje, povukav ga nježno; »a sad mi očituj, što li želiš. 44 »Čudnovata je ta molbautaj par, w reče joj Feodor, „al je važna. Željela si prije više puta čuti o mojih pjes- ničkih pokusi; nišam ti želji dosada zadovoljiti htio. Danas te molim, da mi to doz voliš. Voljna si li slušati me? 44 »Jesam, Feodore! Strah me njeki hvata, nješto mi srce steže, strašna mi njeka silabiesni grudima. Nemoj, nečitaj danas! Deder me zagrli, pogledaj me, da ti s očiju uzmognem čitati, da li me ljubiš! Sta da danas čitaš? 44 „Jer češ se sjutra zaručiti s grofom Dombrov- skim \ u reče Feodor muklim glasom. „Ni do vieka! kako rekoh 44 , reče ponosito Katinka. Feodor se turobno nasmiehnu. »Komu je na volju stavljeno, Katinko, što da mu donese bližnji čas? Ne- sretniku i siroti je to sudjeno! Ne onim, koji se rodiše na svili i kadifi, koji izabiru nestalne razkoši, ne boga¬ tašem! Ajde, slušaj ljubo moja! 44 Več si bijaše pripravio bilježke i preletio okom redke, več mu se otvoriše usta, da počme, — al neide, zape mu rieč, nicmim pogledom pogleda djevojku, koja no drhtaše uzanj s užasa tajna i nedokučiva. »Katinko! 44 reče tihano, »bati se jošte jednom na moja prša. Tako! savij biele ručice svoje oko mene, pa reci, da me ljubiš! 44 »Više, nego život svoj, Feodore! 44 „Hvala ti, ljubeznice! A sada slušaj! 44 Uze opet listac, te stade čitati: »San ! u »Čarobna li života! Sunce sjaji, ptičice cvrkutaju po granju, cvieče siplje miomiris, a kako ti se liepo svodi modro nebo! Oj, kako je sve pripravljeno na ve¬ selje i užitak! A za koga stvori to sve svemogučtvo božije? Za onaj stvor, što ga stvori osobitom pomnjom, da nosi lik i priliku njegovu, za čovjeka. Njemu zrije žito na polju, njemu cvate cviet u dolu, njemu romoni potočič, njemu pjevaju ptičice, njegova je cvatuča, puna svake blagodati, narav, jer imade čut za užitak, imade vlast užitka i razum — može uživati! Više mu jošter prikaza providnost. Dušu mu usadi u tielo, a ovoj tež- nju za nasladom uzvišenijom, od nestalne sreča ovoga života, usadi mu u dušu nagon za znanjem i poznanjem! Sretna li čovjeka, komu je sve otvoreno, komu niti je zemlja preduboka, niti nebo previsoko. Sve možeš iz- tražiti, u sve prodrieti. Tvoja umjetnost, tvoja znanost, tvoje nebo i zemlja 44 . — »Nedopre li do mojih ušiju posprdan smieh, te mi neda, da se digne duh moj na krili uzhičenja? — Ao, čovjek je, što uza me stoji, čovjek! No uda su mu, za ljepotu bogom stvorena, usahla, suha, oči mu, stvorene, da odsievaju plamom nebeškim, mutne, tamne, a mjesto krasna odiela, ogrnjuju gadne pmje onemoglo tielo. — Tko si? upitam plaho 44 . »Jedno sam, reče ta okostnica uza me muklim hrapavim glasom, od onih biča, koje bog na svoju sliku stvori, čiji si udes upravo sada na visoko hvalio. Ti? upitah, ti? Zašto ti pogled tako mrkao, zašto ti lice upalo, ruke ti onemogle? 44 »Glad me eto na to spravi 44 , reče čovjek. 6 * 40 „Avaj bože! Šta da čovjek od gladi pogiba? Što j nejedeš od ploda? Gledaj, kako tamo s drva vabi! w „Nije moj“, reče čovjek, baciv požudljiv pogled na ! vočku. *Nije tvoj, bog ga dade, pa je svačiji“. „Nije mi svojina ! u „Što je svojina? llzmi, pa se užij!“ w Čovjek ustanovi, što je svojina, nesmijem, da uz- mem. Kazna me čeka od čovjeka w . „Tko dade čovjeku vlast, kazniti bližnjega svoga? tt „Nješto, čega ja ueimam tf . „Šta drličeš, siroto ?“ „Od zime!“ *Ako te zebe, čemu ova poderana haljina? Zašto se neogrneš? Neimaš li odječe? tt „Mogo bi se ogmuti u , reče čovjek turobno, „nje- čim, čega neimam. Bez toga mi je zebsti a . „Šta dižeš oko zamišljen prama nebu ? u „Znao bih rado putovanje zviezda, proučio tek njihov. Rado bih znao, rado bih učio! tt „ Zašto li se nepoprimeš toga, nesretniče ? tt „Neimam onoga, što mi fali ! u „Ta kaži mi, što je to?“ Grozna se ta okostnica uza me osovi, oči joj sie- vaju i striele, ko da su upazile šta prekrasna i drago- cjena pred sobom, te reče: „to ti je novači 8 „Novac! Šta je novac?“ *Novac ti je tvar, koja ti se raztopljena lieva u tvorila, udaraju se razne slike i napisi, pa ti zato čovjek dobije, što mu srce želi. Hvalio si sudbinu čovječju, pa imaš i pravo; sretan čovjek, kad novaca imade. Novac mu otvara svaka vrata, krči mu put k svemu, pribavlja mu moč, slavu, ugled, časti i dosto¬ janstva, novac odieva skrletom, gradi priestolja. Da se ga dočepa, radi čovjek neumorno danju i nočju, u tam- noj ga utrobi zemlje traži, kopa, pa kad si ga nakupi, život mu raj. Nu jao onomu, jao nesretniku, komu slu¬ čaj nenanese te čarolije, kojom si stvara sreču i veselje, koj ugledao svjetlo božje u priprostoj kolibici. Jao si¬ romaku! Što mu prudi, da mu duša čezne za slavom, ugledom i čašču? — Poderine ga sječaju na to, da nije stvoren za veselje, a prežimo se od njega odvračaju, koji bi mu se do črne zemlje klanjali, kad bi imao mnogo, mnogo novaca. Knezovi bi ga nazivali možda | bratom svojim, a sad ga gazi kopito gizdava hata. Ta šta je stalo do njega, sirota je. Novac bi mu otvarao vrata u hram znanosti i umjetnosti, — siromaku su za- tvorena, treba da se uguši u njem plemenita ona težnja za znanjem i razvitkom; luč bi bio možda na polju zna¬ nosti, da mu je novaca, a sad neka jadan tudje ovce pase! — No nije svega lišen, sretan može biti u pro- stoti svojoj, jer je Slobodan. Bieda, nevolja i ubožtvo, to ti je udes siromašna kmeta „Što to? a upitam uplašen. Strašnim gnjevom uz- j plamti čovjek. „Biče je tt , odgovori užasnim glasom, »koje bog stvori kao i druge, komu udahnu dušu, kao svakomu, komu dade čut, da osječa veselje i tugu; al ti ga tišti od koljevke prokletstvo, prokletstvo, koje svali na njega novac bogatašev, prokletstvo, koje ga čini tudjim robom, prokletstvo, koje dade vlast nad životom u tudje ruke. Taj mu nemili udes gorča svaku radost, kali mu svako veselje. Siromak je i rob — čovjek, komu dade bog oči, da motri krasote naravi, da šilom duha svoga prodire u njene tajne, u kom je čuvstvo ljubavi! Prevarom si samo može da otme po koj časak sreče, prisvojiv si ime slobode, nadje ljubav mu odziv u slobodne djevojke, za kojom on gine u . „Proklet da si, udesu! tf vikneFeodor, »proklet do vieka, što tištiš nemilice uboga kmeta!“ Strašan bijaše za pogledati. Kako je naglo skočio, kako mu se usne, da čitavo tielo trese od strašna gnjeva, ruke mu se grče, oko mu munjom siplje. „Katinko“, doda glasom, koj uČini djevojku protrnuti, „Katinko, ta je kletva na meni ! tf Kad je zapanjena s užasa unj ukočila oči, osovi se, te stupi ponosito preda nju; ni malo mu nezadrhču usne, kad je reko: „Ja sam kmet! u Strašan vapaj, a djevojka pade u nesviest. Feodor se žalostno nasmiehnfi; s onom resignaci- jom, koja svaku nesreču bez mrmljanja prima, a kad mu se srce kida i ciepa, za bol nemari, reče mirno: „Znao sam, da če tako biti! Neljubi me na to¬ liko, da bi to podnesti mogla ! u Tihim korakom približi se k onesvieščenoj djevojci, te ju stade motriti neopisivom ljubavi u očiju. Bilo, ko da če jošte jedanput primiti u se s ve čare krasote nje- zine, te si duboko zasječi usrce sliku njezinu, koje same, da se za uvieke kani. Takim ti željnim pogledom s vrne uznik okom prama modromu nebu, na taj čarobni sviet, kad mu se otvaraju težka vrata tamnice, zadnji se put razgleda, sve ga vabi i prikazuje mu se u divnijem čaru, jer mu se je svega odreči! Na stolu ležahu nožiče. Radostno je uzme Feodor, odreže si runak s glave njezine na uspomenu, te ga sa- krjje u njedra. Jošte jedan dugi čeznuči pogled baci na ljubovnicu, koja no još uviek ležaše u nesviesti. Silan mu se uzdah izvinu iz dna grudiju, krenu pram shodu i izčeznu kroz vrata. List. Nije najstrašnije leči u krevet u samotnoj sobici iza strašne, grozovite duševne borbe, kad ti grozne i užasne slike pred duhom trepte — blagi ti sanak za¬ klopi naskoro trudne oči, u snu zaboravljaš na tugu i nevolju, jad i čemer — ma kad se oda sna probudiš, kakav li ti osvanak! Podpunoma si svjestan golema 41 gubitka, golema ti njeka težina tišti dušu, čitav dugi danak da se opet boriš. Feodor očuti to, kad je, noč njekako sprovedši u bdienju i snu, jutrom se probudio. Sunce bijaše več podobro poskočilo, žamor i ropot sa ulica prodiraše ča gore u siromašim samotnu podkrovnu sobicu. Soba je tavna, neprijazna; neobieljena daščana stiena dolikovala sasma stanaru njezinu; pa kad bi čo- vjek smio iz pisma zaključiti na značaj piščev, to bi večim pravom s obitališta čovjeka suditi mogo. Tamna, sve kaže o siromaštvu u toj samotnoj sobici uboga uče¬ njaka! — Nebijaše doduše nemoguče urediti ukusnije, prijaznije, maleni taj prostor — dosjetljiva djevojačka glava nakitila bi bila prozore cviečem, stiene uresila pobožnimi slikami, ovjenčala nevenviencem; vidi se, da Stanovniku nije do uresa stalo. Kako da budu prijazne ove stiene, kad se na licu njegovu nikada posmjeh nepo- kaže? Pojedini svezci ležahu po podu raztrešeni, a na stolu — jedinom pokučtvu osim drvena stolca i kre- veta — sila raznolikih pisarna. Nad krevetom vise bo¬ rne i dvie kubure — u toj mirnoj sobici! Valjda mu jih nije trebalo rabiti na obranu od tatova i lupeža. Feodor baci žalostan pogled po sobi; „srčanosti treba, srčanosti!“ reče jakim, odvažnim glasom. Hitro skoči s kreveta i stupi, obukav se na brzo, k prozoru; otvoriv ga, pomoli glavu krozanj, da se raz¬ gleda. Prekrasno bijaše jutro; svježi zrak okriepi i raz¬ bistri jadnika Feodora. Vukao u se, srkao čisti jutarnji zrak, a bliedo mu lice probijalo pomalo slabo rumenilo. Tako ti se diže ofuren nočnom rosom cviet, kad ga blagi trači Bunčani opet ogriju, te pomognu k novu životu. »Čovjek sam 44 , reče Feodor ponosito, „a čovjekuse je boriti sa udesom svojim! Borit ču se — pokorit mu se neču 44 , nastavi čvrščim glasom. Zajutrak bi skoro potrošio, čašu vode i komadič kruha; zatim sjedne za pisači stol. »To me j edino boli 44 , izusti, rekao bi, skoro veselo, »da mi je ugodne jutarnje čašo ve izgubiti pukim prepisi- vanjem, dočim sam si svjestan, da sam vrstan vlastitu radu. — Duša treba za uzdržat zdravlje i kriepost tje- lesne hrane, taj dah božji treba materialne hrane. Ajde dakle! Ta i kraljevi troše mnogi sat jutarnji, da stave podpis svoj pod pisma, kojim sadržaja nit neznadu: a ja da nepišem stvari, u kojih imade smisla i razuma. Dakako, da neima mnogo toga ni u tih; ta corpus ju¬ riš, da je živ, čudno bi se namrgodio, kako se tu iz- vrača w . — Kucanje na vrati pobuni ga u toni razgovoru. Usramljen pogleda po siromašnoj sobici svojoj, onda stupi k vratima, te jih otvori. Bogato nakičen inuš stupi do vrata i upita namr- godjenim licem, valjda što se usopio uzpinjuč se preko pet stuba: »Stanuje li ovdje gospodin pl. Kaminski? 14 »Jeste 44 , reče Feodor ponosito. Inuš se razgledi sposprdnim posmjehom po sobi. „Prijatelju dragi u reče ovaj, »kažite gospodam svomu, da če bit na njegov račun, ako umrem na sušici. Prvi je put u životu mom, što se popeh preko pet skalina u taj kokošnjak. Prijavite me gospodam 44 . — Feodor planu jedom. Čvrsto je stisnuo usne, da si neizkali srca riečmi, al mu pogled bijaše toli stra- šan i grozeči, da se inuš i nehotice povukao za korak natrag. Feodor opazi, kako je strah spopao inuša, te se posmiehnu. Podignuv ponosito glavu, reče mirno: »Došli ste ovamo jamačno, da ovršite kakav nalog, a ne da si brusite nestidni jezik 44 . »Ako ste vi gospodin pl. Kaminski 44 , reče sluga poklapljen, »imadem vam uničiti evo ovaj list 44 . Predav Feodoru malenu ceduljicu, ode ni nepočekav na odgovor. »Od nje je, od nje ! u kliknu mladič ganjen i otvori hitro pisanice. U njem bijaše pisano: »Varalice, himbeniče! Otrovna si guja se uvuko u bezazleno srce moje, te mi život otrovao — razlu- čeni smo. Toliko te prezirem, da mi ni suza na oko neče rad nečuvene prevare od podla roba. — Odlazi prokletniče, dnevi ti bili črni i pusti, poput noči, koju sprovedoh ! u „Ijesucrni! w reče Feodor onemogao, listič mu pade s ruku. Nepomičan stojaše tu u sobi, ko da se sa životom razstavio; bio to čas, kada duša u tielu bez sviesti, onesvieščena rek’ bi od muke prevelike, kada srce oledeni. Sad potegne rukom po znojnom si mrzlom čelu, sad otvori oči, te je podigne prani nebu, štono se ugodno modri kroz otvoreni prozor; debela mu se suza riva na oko, — al joj neda, da mu kane niz lice. »Srčanosti treba! 44 reče prem drhčučim glasom — »pa je i dobro, da je tako! — Sve mi je izgubiti, da si sve izvojštim! — Neka 44 , reče glasno, »sve me ostavilo, prijateljstvo mi seiljubav iznevjerila, nedužnu prokletniku; sam sam, neka, da vidimo, biva li u meni iskra božanske one sile, nadhrvat li ču svoj udes! Evo me samotna, gorko razcviljena, zapuštena, siromašna — nu šilu u sebi ču¬ tim. Mlada mi krvca teče u žila, smjelost me na čine goni, smjelost, kojom bi prkosio istoj smrti. Život me zove na mejdan! Primam taj poziv radostnim srcem. Kroz boli i muke saznadoh, da živini! Nišam jošte pro- pao, čutim bo jošte težku muku! 44 Smrskav okrutni listič, stade naglo po sobi kora- cati; da ga tko ovakova vidi, kako se ponosito drži, kamo mu oko sieva, lice se rumeni, držo bi ga prije vojvodom pobjediteljem posije sretne, žestoke bitke, nego 1’ nesretnikom, borečim se proti svojim strastim, a sla- bom nadom, da če pobiediti. Dvoboj. Prepis gotov, pa ga nosi Feodor k staromu odvjet- niku, za koga ga priredio. 42 Taj mu je polazak bio uviek veoma neugodan. Sve ti se u njem opiralo, čast, ponos, sviest, da ono malo novca primi; svakiput bi se zacrvenio od stida, ma si i doka- zivao, da u tom ništa sramotna nije. „Pače", reče si višeputa samu sebi, „svaki čovjek traži od čovjeka plaču. Samo što ju krste odličnijim imenom, dohodci, nagrada ju nazivlju. Strašne li uvrede, da se plača ministru na arke, koje bi piso, po koj talir, il još manje, pa nije ipak drugo, van pisar, komu pod¬ pis skupo, te preskupo plačaju. Kralj živi od svoga puka. No kolika uvreda dostojanstva, da mu svaka si¬ rota pošalje neposredno kukavan onaj novac, što ga za porez prištedi. Pa ipak živi vladar o tih poroznih pla- čanji. — Razlika je, što to na jedan put dobije, a ne od svakoga napose. Nije tu dakle prava razloga, sra- miti se. Da me stari moj odvjetnik plača na godinu, reko bih, da sam kod njega u službi, a sad sam siro- mašan prepisar, kad mi za svaki arak plača napose. Možda ti u toni razlika, što me svaki čas odpraviti može? A kralja narod ne, a ministra kralj ne?- u Sve ga to umovanje osvjedočilo nije; ustidjen pri¬ me ono njekoliko groša mučno zasluženih s ruke od- vjetnikove; gorka li poniženja za ponosita, častoljubiva mladiča. Od gladna trbuha neima gorje nevolje. Turoban, uzdišuč, otidje Feodor sa zasluženim novcem u džepu iz kuče odvjetnikove, pa udari zamiš- ljon put ka občinskomu perivoju na kraju grada. Često- puta se ovdje bijaše šetao sa prijateljem Dombrovskim, te mnogi sat u veselju s prijatelji probavio u onoj veli- koj kavani, da i noč ga stigla višeputa u njoj. I nehotice vuklo ga sada onamo, prem ga srce za- bolilo, kad pomisli na izgubljenoga prijatelja. Nije opa- zio, gdje sjedi družba mlada pred kavanom, a pred njom na stolu naperene boce. Jedva ti pako njega za¬ mišljena opazi družba, pozdravi ga veselim uzklikom. „Alaj čuda golema!" poviče jedan od družbe. „Eto Kaminskoga! Teda se njegda jednom pokazao! u „A, a, pustinjak naš!" reče drugi. »Ajde, brate pustinjače, sjedni ovamo medju nas tt . »Dakako, sjedni, sjedni!“ poviknu svi. Feodor mo- rade sjesti. Primakoše bliže jedan k drugomu, da mu bude mjesta, dočim mu jedan pruži čašu vatrena šam¬ panjca. »Nedamo ti odtale !" reče grof Oskar, vatren Ma- gjar, črna, munjevita oka, živahan poput živa srebra. »Nedamo ti odavle, Feodore, dok nam neodkriješ svojih tajna!“ „Kakovih tajna? 1 * upita mladič. »Kazat češ nam, zašto da ti nežna nitko od nas za stan, te zašto nedopuštaš nikomu od nas, da te po- sjeti M . Feodor zaokruži hitrim sumnjivim pogledom po družbi. Nu na ničijem licu bezazlenih ovili mladiča neo- pazi posprdan posmjeh; umiren obori glavu. »Okladio bih se", reče jedan, „da iztražuješ, kako bi pretvorio slovo u zlato, pa nečeš, da ti mi u tom poslu smetamo. Da 1’ je istina?" »Moguče da šta tražim u , odvrati Feodor ozbiljno, »a to bi bilo, kako da nadjem nutarnji mir i pokoj". »Ta niti Dombrovski ti za stan nežna; kazo je sam". „A propos, Dombrovski!" pane mu drugi u rieč. »Jamačno znate, da danas slavi zaruku?" „S kojom, s kojom?" upitaju svi u jedanj glas znatiželjno. »Sgroficom Katinkom Simalskovom !" odgovori prvi u kratko, na što svi udare u grohot. Feodor se prene i pogleda biesnim pogledom oko sebe. U žestini htjede pitati, čemu taj smieh; al se ši¬ lom umiri, te neprogovori. „Š njom se zaručuje ?“ reče Oskar, smijuč se. »No radi nje mu nezavidjam". »Dogami ni ja", počč drugi. »Došo li je kroz vrata na zaruku? II je onuda, kuda i drugi onaj ljubovnik? kroz prozor naime, kao — “ Neobičan mu zvek presieče govor. Svrnuv okom onamo, opazi Feodora, kako ga strašnim pogledom mo¬ tri, kako mu lice probliedilo, kako se čitav trese; Feo- dorova ruka bijaše krvava. »Šta si se ranio, Feodore ? M upita prijazno. »Kako vidiš, razbijena mi čaša", odvrati ovaj mirno. »To jest, rukom si ju satro", doda susjed Feodo- rov. »Ta kako bi se mogao tako zadubiti! Nastavi dalje, Oskare". »Šta bi tu nadalje pripoviedao? Katinka, da nije grofica, bila bi obična ženskinja". Duže se nemogaše Feodor uzdržati. »To je laž!" viknu biesan, skočiv sa stolca. Svi ga pogledaju u čudu, zašto se na jedan put tako razžestio. »Šta, tko se usudjuje koriti me lažju?" povikne razjaren grof Oskar. »Tvoje su rieči", odvrati Feodor, »puka, nesramna kleveta. Grofica Katinka je nevina". Svi udare jednoglasno u smieh. »Nekvarite mu namjere!" reče jedan. »Valjda snuje, kako da se i on prošulja kroz prozor kliepoj Katinčici. Pa se na to stavio, da ju brani". »Čudna li mi branioca!" primetne Oskar. »Ti se usudjuješ, na ruglo me stavljati?" viknu, Feodor drhčuč od gnjeva i posrnu golim mačem prama njemu. »Ne ovdje! ne ovdje!" poviknu svi ujedno, te pri- skoče, da izvinu Feodoru mač iz ruke. »Očitujem ovdje svečano pred svimi", reče Oskar glasno, »da si ludjak!" »Zadovoljštinu tražim!" viknu Feodor izvan sebe od unutarnje uzrujanosti i razjarenosti. »Dobit češ ju!“ odgovori protivnik hladnokrvno. »Kada, u koj sat?" če naglo Feodor. 43 „Za dva sata sam pripravan“, odvrati Oskar mirno. „Oružje ?“ „Na male puške“. „Ja nepucam!“ „Ja nesiečem ! tt „Neka dakle, na male puške!“ „Tko če mi biti od vas djeverom kod dvoboja ?“ upita Oskar drugove svoje, koji oba protivnika okružiše mučeč. „Ti dakle, koj si mi najbliži, bit češ mi djeve¬ rom!“ reče Oskar. „Tko če od vas biti tako prijazan, te mi djevero- vati? u upita sad Feodor. S vi muče mukom. Ta nije imao imena grofovskoga, niti konja, niti blaga, ni bogatstva. Feodor se ponosito izpravi, reče mirno: „I)oči ču sam! Nadam se pako, da če mi tvoj djever izkazati tu ljubav, te mi zaklopiti oči, ako padnem. Za dva sata dakle ovdje na livadi ! u (Nastavak sliedi.) Ja! ja ! u ponude se svi. ■ — mamAAAA/VW w ^ " I1HK0JA I., i;il>\3 H rOCnOJAP HPIIEMPE H liPJA. (Risao Kriehuber.) Hmeojia I., KH>aa h rocno/jap IJpHeropen Bp^a, noTOMaK jynauKnjex IleipoBnli-tberoma, po^u ce 25. cen- TCMČpnja 1841. y CTapoMe H>eroiny, o# Ky/ja nornue ko- jbeiio cjmbhhk ILeroma. Otbh My 6 h jame cjuibhh ijpHorop- ckh jyHaK n BojBO/^a MnpKO lleipoBub Iberom, a Majica wy BojBO#KUH>a Orana, o# m/ieMeHa MapTHHOBuBa. 44 Ilocjije KaKO 6h y6ojH#a Ka#nR /JaHHjiy, npBora CBjeTCKora Kiba 3 a H,pnerope (jcp upnje čnjarne Kiba 3 no,zye#Ho rjiaim npKBe, #aKJie BJia#HKa) #nc 13. aimycTa 1860. y KoTopy cMaKHyo, uporjiacu Kmeriiiba /I,apiiHKa ycjbe# nocJi>e#ibe Hcejbe, iuto jy jom 3 a HciiBOTa rnipeue Kiba 3 /Jannjio, HiiKOJiy I., pa# H3a6paHHX cBojcTBa h #OKa 3 ana jynauTBa, KH>a 30 M h rocno#apoM Hpnerope. IIouctiic nayice yHcimao je KH>a3 l lHKOJiay TpcTy, rije je iiojuibho npoTecTauTcKy yMnony, TejeTy iiayuno TCMCJbHTO IbCMaMKH H TaJIHjaHCKH je3HK. /Jajiibe IiaKO iiayKe npn6pao en je hcth y IIapii3y, rije ce je nyne HCTHpH rO#HIie 6aBHO jypH#HMKHMH II JIIITepapHHIMH Hay#H, tc M 03raibeivi panne3Kora je3HKa. Ka# 6 h ro#. 1860. (14. aBrycxa) iiocjbc civipTH npe#macTiiHKa CBora /Jaiuuie uporjiameii (mo kibusom H pnerope, ohcchh ce Tpn Mjeceija #oniinje 3a MiuieHy, KliepKy BojBo#e ByK0TnRa. Hecpema Typa#, bh k ji a 3a#npKHBaTH y KaMeniiTy H,pHyropy, uenpecTa#e hh npBiix #ana HiiKOjmiia Bjia- #au>a, 3a#aBUTH My HenpHJiHKe h nocjia, tc je Hiviao KH>a3 c mjecTa jbyTH CojaK #hcjihth ca cboJhmh #ym- Maiui Typ#n. To#. 1861., Ka#-HO ce xepneroBauicH xpHinfiaHH ca CBojnM BoljoM JIyK0M ByKajiomiReM iio#Hrome na TypKe, #a ce ocjio()o#e Typcicora japMa, 3iiao je KH>a3 IIiiKOjia ynpaB^»aTH UpnoMropOM My#po h nocTojano, a HajuBpin- Rom no#nopoM 6ii jauie i>iy OTa#, jyHaK na rjiacy, Miipico HeTpoBiili, uito-ho ra juihh, yBpneMC noinacTH, yrpa6n HCMHJia CMpT na HCajIOCT MinaBoj HpHojropH. ro#. 18G3. iio yTauaueHy Miipy Meljy TypcKOM h U,piioMropoiM yBe#e Kiba3 h oneTa cjio(5o#ho o6Reu>e c Typc,Knivi napo#OM. BojBO#e MaTanoBiiR h 3era o#iiyTHiue ce y HMe Kiba3a y IJ,apHrpa# n ype#mne ko# Ilopie cTBap HpHerope na 6o^»e. Tom npnro#oM aajaMUHiue BCJieB^acTH Kiba3y HenoBpe#HBOCT 03uaHenHX My rpa- HH#a Ujmerope. HpnjaTejbCTBO, iuto ch ra je Kiba 3 y cbhx BJia#a- JMHKHX #BOpOBH y EBpOIIH CBOjHM MyHCeBIIHM Ap^CaibCM 3 a#o 6 nTii 3 Hao, o# Bejie je nneiie, tc je Kiba 3 y ncToj jby 6 aBH y IIeTporpa#y h IIapH 3 y, Kao ihto je h y Beuy. Ujmaropa HMa#e KH>a3y Hhkojih 3axBajnmi 3a npoMH#aibe TproBHHC h 3HariocTH. Miiore yMHone, 6oro- cjiobiio cjeMeiiHiuTe ht#., na h HOBoypeljeHy TiicKapy na H,eTHiby no3Ba y hchbot #o6poTBopno cp#e Hhko- jihiio, a cBe to 6hth. Re uapo#y o# #o6pa njio#a. 3a o6pan6eny CHary cBoje BojcKe cKp6n ki bas Hhkojhi Haj6ojbe, tc je ype#uo ne caMo opymiH4y h 6apyTany, Bell je opyacao CBojy, 6pojeM Majieuy, a ji jyna i iTBOM BejiHKy BojcKy ca H3BpcTHHMH uyuiKaMH h H ajHOBHjHMH TOIIOBH. Ko^h je Kiba 3 HnKojia 3 ay 3 eT 3 a 3 Haibe h yMjeT- HOCT, # 0 I« 130 M je H TO, UITO je H OH, BII#eIl, KaKO CBH eBpoHCKH B^a#ao#n xp^e y lIapH 3 , iviaBim rpa# #iibh- jiH 3 a#nje, #a MOTpe TBopmic h yMjeTH 0 CTH na ijnejiora CBiieTa hbjiohcoh, o#nyTHO ce Tamo, #a bh#h, iie 6 n-jiH uito iipo 6 uTauna npoyuHO h Hamao aa CBoj uapo# ua BucoKoj ropu. CBy#a Gnjaiue Kiba 3 iipHM^>eii c #yacmiM 0 #JIHK 0 BaibeM #OCTOjaHCTBa. y npocTO BpueMe 6 aBH ce Kiba 3 HiiKO^a Bp.io pa#o KibnroM; mhoto hhtu, a pa#o h iinuie. — Tauo je Hanucao ibeKojiHico Bp.io ;iHeiiHx, hckpchhm h BaTjie- hhm po#ojby 6 .i>eM o#HmyliHx njecaMa, na h H 3 Bopny Tpare#njy „ByKauiHH. u JKhbho Kiba3 llHKOJia I. na uacT h c;iaBy Upiie- rope h #pnoropcKora napo#a! iiV. /WVWVVVVvW^- Cynpyra „HecpeTBHKa“. (Mapuja iui. PocKOBCKa.) (IlacTaBaK.,) 6) ^Ochbi iipojKflpJbHBa Bynjera sK^pHC^a upnerajauie qj joj #pyra, jom h bcTiii iiornGejb. Bjerap #yBiie 1 npeKO chhc^khhx nosana, #Hme o 6 jiuk ^ore. ^ud^Rn Koibii je#Ba #a #uj)ajy koiihtom t^o, cTj)HC^H3inne jieTe, #a cTHmy #o KoiuiKa, #o Kojera iieGnjame na cpeRy #ajieKO. Buxap Buje, xyjn, jiaMa #y6oBe no myMa, Te 6a#a naj#e6jbHM rpaibCM ko cjuimom HaoKo^o. Ilpnje 6hjio #eceT CTyniba 3hmc, a ca# 6iiBa CBe to ^yRa. CTHrome #o nocTaje upnje, nero ji’ 6h ojiyja ca cbom CHaroM cBojoM 6neciiHTH cTajia. IIonyT CaMyMa y uy- CTapa aaxy ce ca o6jih3Kh»hx cTiiena h neBima cTpamiie rpy A e cnnera, na y i miie noTpecTH 3 eMJbOM, KaA nalome cTpaniHOM CBojoM TeMCiiHOM Ha cpneA nyia. 3 acnnaBaxy nyT, Hy ne nyTHHKe; H 3 ry 6 nme BpeMeHa, aji ce hcao- ro/jH necpcfia. HocTaje Jience je^na oa Apyre HajBHiue Ha TpH/^eceT BpcTa ^a^»mie. Bije 6 h jiaBHiie h BnjaBinje nyT 3 acnnajie, Hauuio 6 h ce HacKopo jbyAH, Roju 6 h npHCKOHiuiH c jionaTaMH h mothkbmh, Te ce 3 a Koj rpom h noHcypiuiH. /Janano A a je Ty 6 hjio mhoto ry6nTKa Ha BpeMCHy ; a KH>erHH>a 6HBajia cBe to HecTpiiJbHBiija, mhm ce BHme 11pH6.11iHc11.1a k oxcyIjeHoj CBpcn. Bell je cpcTHO npeBajiHJia 6ujia HajonacHHjn aho ropa, KaA jy cTHTHe c HOBa cTpaniHa o.iyja. Ha 3a^H>oj joj nocTajn npn^ao nacTHHK OHlje HaMjeniTCHii H>eKo- .ihko ico3aica, A a jy upaTe paA oco 6 hto obIjc uponcAp- •t>hbhx h MHoro6pojmix ByKOBa. Tu jy CBjeTOBaxy, /ja icpeHe naTpar. ILy 6njaxy Beli npnjiHHHO Ha noji nyTa AO 6;iHHCH>e nocTaje, a KOHnjaui ii3pa3H0 Ha^y, A a lie AO H>e cthBh npnje, nero ji’ ce nycTH ojiyja ca cbom chjiom h cTpaxoTOM. Kiberniba 6Hjame 3aAOBOJbHa — Ta ko jih ko 6 h jy cTojajio BpeivieHa, A a KpeHe oneTa naTpar, a Moneta je BeB nyT OTpara h 3acHiian, na#OK 6 h ce oneTa o^rpHyo chmct, kojihko 6 h Ty BpeivieHa upoiujio. Bypa cTa/^e Haje^aHiiyT cTpaniHO AysaTH, neoAO- jbiibom 6h ce chjiom ynpjia y cbc, hito 6h joj Ha nyTy 6iijio. /JaH ce 6hcjih npeTBopu 3a nac y CHBy noMpa- HiiHy, 3paK 6njame nyH chtiihx jie^emix nrjiHija, A a iic6h bhaho Tpu Kopana iipe/^a ce, a hc6hjio moBh cKopo HH /^HCaTH. KOHHjaiU ce H K03aiJH IipeTBOpe y thh>h Mac y A jcAOBe cneAo6paAe, chcahx 6pKOBa. A juiije — ko A a j hm cto HOHceBa peaajio jinijeM, Tano j hm ce npHHHibajio. Hbpcto ce 3aMOTajy y Koncyxe CBoje, tc npoiiycTe cboJhm koibcm, A a ch caMH imljy nyT. y»cac cnoiiaHe Aymy, KaA yxo nyje caMo 6jecnnjio ojiyje, HCBHHCAaibe, iiynaibe, JiaMaibe, KaA x iOBjeKy npneTH (iMpT c .meBa h A^cna, cnpHeAa, CTpara, A a Ha MjecTy, rljeHO cTojn. Mcth HaynHH Ha TaKOBe HenoroAe K03aipi KHOHyuie AyxoM, jeA»a ce Morome y3ApacaTH y ceAJiy; Koibii MopaAome BHiuenyTa nocTaTH, jep j hm He6Hjaiue MoryBe HanpneA, — Horn6ejb 6nBa CBe to BeBa, ko h 3hmh ncernBa. y ncTe je 3aTBopeHe caoHe npoAp^a jbyTa 3HMa, Herpnjy bihiic AOCTaTHO hh HOKpHBajia hh Koncyxn, y noje ce 3aMOTajia ibencHa rocnolja. npHeTelia joj CMpTiia norH6ejb h HeoAOJbHBO nyBCTBO caMofie y Toj 6e3KpajHoj nycTapn yHHHH jy npoTpHyTH, HeBOJbHy nyT- HHijy, nao A a jy »eli o6yxBaBa jieAeHa cMpT. y nojiy- cny homhcjih na CBoje, Hen3peHHa jy nenciba Bynjia k ibHM, na linaK ofiyTH bcjihko 3aAOBOJbCTBO y TOMe, ihto He6njame HHKOMy 3iiaHo, y kojihkoj jih ce noni6ejbH HajiaaH, a jorn Befie, ihto joj caMa HBBpHcciia, ihto HeupneTH HHKomy b h m e oa mhjihx cBojnx, ochm caMoj H>oj, Ma 6aui h norHiiyjia. Kojihko čnjame Tyncnjia, ihto He6Hjame hi ibomc hh mijeAne no 3 iiaTe OAaHe Ayme, — tojihko je caA 6ory XBa.iHjia, ihto je caMa. 3 a jy npaTii MamiiHKa, nano je Hcejbc.ia Bjepna OBa h OA ana Ayma, caA 611 joj jaynoM n 3 ABojHoinfiy y tom rpo 3 HOM nojioHcajy MOHCAa n caMy ao 3 ABojHOCTii aoBc- pajia. Kojihich norHHyme bcB o a 3 HMe y cTpaniHHx obhx jieAeHHx nycTapa ch6hpckhx, — biiihc abkhko M yHcicapai^a, Hero jiii nceiia, Hy nnan JbyAH. 3 aniTo A a ce TyncH Ha cyA6nny, ropny AOAyine, nperopKy, noja bcB tojiiikc crarjia? Ta CMpT je npaj CBeMy 3jiy. Mucao jy na cynpyra cBora Tpme c obiix mhcjih. fla ob^c KynaBHO nornue ojiyjoM, rposan 6 h My 6 ho hchbot nonyT rpo 3 HHX obhx nycTapa, He6n My cHiiyo inijcAaH yroAan cyiiHaHH Tpan, A a ra TjeniH y uporoH- CTBy. 3 a ibera Mopa A a ^khbc; BpyBa ce MOJiiiTBa A H rHe H 3 Ay6JbHiie cpi^a ibC3Hna k ne6y. Cbh joj ce cpnaHOCT oneT noBpaTiijia. Bp 30 ce oneT HBpuiBe 3aMOTa y Koncyxe n nonpHBajia, A a ce oneT yrpnje, jep jy bcB Kaimo npeo6jiaAaTH caH, npeATena cmpth oa 3 HMe. CjeTHjia ce, Aa MopaAy CTpaman OBaj nyT npeBajniTH mhofh npo- rnaiiHi^H y oTBopeHHx caond, nane h iijeiuKe, a A a ona orpibcua ijpuoM co6ojbOM my6oM, ca 6nejiOM nepeMOM — Haj 4 )HHHjHM Kp 3 HOM, — A a joj rpnjy nore Ac6ejie napane, nonpHBajia h cto Apy rHX rpnjajia, na hcm CB eM CTpaAaxy iiecpeTHimn, H3BpHcenif najjbyBoj 3 hmh. To jy o6oaphjio, tc joj noBpaTHjio oiict xpa6penocT 11 cpnaHOCT. CMpaHyTH npo 3 opn Ha caona HCAaAOiue joj, A a bhah, hito bbhh 6hbh, ny 3 aBHjaibe CTpaiima BHjopa, iuyM h npacan y iuyMH, TyTiba h cpyuiaj rojieMHx rpyAa ciinera ca o6jiHHcibHx Bpxa, JiaMaibe h Tpecnaibe, CBe joj to Kance, A a cbc BeBMa 0Jiyja 6 hcchh, a ne A a iionyiHTa. Ila ce yii])aBO caAa Hajiancaxy y KJiaibAy, r^e 6Hjauie noni6cjb ABOCTpyna, TpocTpyna. Hac, ihto je Majino nonycTno Biijop, ynoTpne6HHie, Aa noBepajy noibe xiiTpo HanpneA. KoibH iianeme cnpajibe CBoje cnjie, npeM cy ce npnje BeB y3joryimjiH 6hjih. Haron je BeBMa rouno je HanpneA, Hero jih 6hh h pHen ko- MiijauiCBa; cpnyuie npaMa Kpajy KJiaibna, TerasanpaTKO h npejieTe. ynpaBO ce a hih c Biijop hobom 6jecnofioM; Aaxonpyr ko A a ce npcTBopno y JieA, yjeAHO ce CBajiH orpoMan xpacT ca cthchc, a cnjinna cHiiera h rpyAa 3a h>hm, Te noKpnje npojia3, KyA a cy ynpaBo cpeTiio h 3 hiujih 6hjih nyTHHi^H npeA ibckojihko nacoBa. KoibH HeMoraxy BHiue OAOJbHBaTH chjih Biijopa. HenaaeB Ha pnen, hh na 6hh, hh na y3Ae, CBpHyme jihcbo c nyTa, Te jypHiue CTpnejiHMime pa3UiHpeiiHX H03ApBa h H36yjbCHHx OHHjy oa cMpTna cTpaxa rpe6eHOM h upocjeAaM y cycpeT. CaoHa nanpBO, a K03aijH 3a H>HMa MyH>eBiiTOM xHTpn- hom. Je3AHOijH jeABa A a ce Moraxy AP^ a ™ y ceAJiy, a caoHa jieTe aMO TaMO, A a jc KOMiijaui H3JieTHO na HecTy, a KibeniHja y cMpTHy BeB cTpaxy iipenopyHHJia 6ory Ayuiy CBojy. 7 46 Je#aH npacaK — caoHa ce upenajie, a #pxRyRn n #aKfiyfia koh>h daHy, ko iipHKOBanH, HeMoraB #ajbe, jep cy ce caoaa 3al)ejia 6iuia o xpacT. H koh>h Kosaica HaRyjiHine ymeca pa# HeHa#ane Bajb#a 3anpeKe mm pa# #y6oKe rpoČHC THimrae, Koja H3HCHa#a HacTa H3a tojih CTpauiHa fijecHima. Bp3o npHCK04Huie momch, #a #Hmy KH>erHiby, tc #a ocoBe oneTa caoHa. H Košnjam ce no6pao, Te #o- rneiiao #o h>hx. Ha cpefiy ce pa36Hine cawo CTaKJia Ha caoHa, #ohhm je Kiberniba, npeM Majio noCnjena, He- 03Jie^eHa ocTajia. Ka# jy #nrome 113 caona, npene ce upe# iioHopoM, Kpaj Kora ce ycxaBHuie na cpefiy, xe 6h cjerypHO 3arjiaBHJiH 6hjih cbh, #a jnx upeBajbCHa caoHa HeycTaBe. x ly#HOBaTa Ta HCHa#aHa Turnima Cnjaiue caivio o#ax, #a thm BefioM hcccthhom ojiyja oneT 6 hcchhth y3MorHe. Ha ce h 36njba 3a thh>h nac no#HrHe BHxap #o #oca#a Hen3KymeHe hcccthhc. OrpoMaH ce Jie#eH o 6 jiaK #Hrne na iberoBiix KpnjiH, o 6 apajyR ciie, ihto 611 wy ce npoTiiBiuio, BjeTpeHa BiiTjmija, CTpauiHiija o# Bo#ene, jep jy npaTnjauie npoacHMaBa, HeciiocjbiiBa 3iiMa h ry- CTa MarjiymTHHa oihtphx jie#eimx Hrjmpa. Ko3aipi o#ByKome Kiberniby h koh>c 3a neRmiy, o Kojoj ce pa36njajia najBella cnjia 6ype. Cpe#OTonje BHTjmpe 6iijaine TaKo^ep y cTpany, npama iviaBiioj pe- cth. Ko HBpcT orpoMaH CTyn Bajtama ce miimo nyT- HHKa, Kojn ce 6aipmie Ha tjio, o6apajyR cbc na cbom nyTy, Ma Ghjih h CToro#nmibn #y6oBn. 3a ibom ce #h- 3axy orpoMiie roMHjie cirnera. BypaH je ca#a no- nycTHO #o#yme o# CBoje aeecTHHe, aji je imaK #yBao Kp03 CBy hoR. Kano #a ca#a nyT nacTaBe, Ka# je ojiyja nyT ca- CMa 3acHiiajia, na 6 h jiaKO 3a6jiy#Hjm mm 3a6acajni y KaKaB Tajim nonop. HyTHHijH h KOibH 6njaxy ochm to ra yMOpCHH. Ko3aipi ce OKpneiiJbiiBaxy paKiijoM. By#yRn je 3HMa CBe to aceniRa GiiBajia, nycTHine, #a je CHiier noKpnje, KaKO to y o6iiHajy ko# KaMna#ajia h #py- thx cjeBepimx napo#a, caMO 6h ch npo6yuinjin pyny, Ky#a 6h #Hcajm. Caona ocoBHiue oneTa, a npoGnjeHe npo3ope 3acTpHeme noKpHBajm. M3MyneHa iprooM 3iimom, y3iieMorjia o# upoTp- iubCHa CTpaxa h ocjia6jbeHa c HecTaniHije xpane, npo- 6#nje Kibernuja 6e3Kpajny OBy hoR. A #a ce BiijaBima Hecjicme? Tpaje BHmenyTa HjeKOJiHKO #aHa. — ce npaTHOipi joj CMp3Hy h jih y#yme? M to ce necTO #o- raljajio. Tane jy h He6pojeHe cjihhhc o6y3eme mhcjih y xoj CTpamHoj caMoRn HoRHoj, a m h>hmii th y ne 6aiu yro#Hy c>Kjia#y #yBaibe 6necHe ojiyje. Hy 3ap ce H3MaKJia cbhm #oca#amibHM iiornGejbiiM, #a OB^e 3a- rjiaBii? CBajbcim je #y6 iiecjiOMii, y noHop ce He- CTpoBajiH, cime^KHa je 6p#a He3acHiiame, na #a 6aui oal)e noriine? CpnanocT, Ta ce pwe#Ka y accHCKHiba KpiienocT y H>oj oneT oskhbii, Kojy je #o ca#a noKa3ajia, a yBjepeHa 6njame, #a Re je jourre n Ha#ajbe TpeGani. 0#))eKJia ce cbhx y#o6HOCTH cTajie^Ka CBora, Koj jy ; ihththo o# cbhx nornOejbH, nenoro#a h HeBOJba, Koje joj ca#a upneTe. Biijio joj #aKJie y3TpajaTH, Te ch npe#- ohhth pal)e CBe noBOibHe okojihocth , Hero ji’ Heno- BOJbHe, y36yl)HBaTH y ce6n HBpcTy Ha#y, a ne 3#BajaTii. lIoy3#a;ia ce y ce, #a Re moR no#HHeTH kojihko h #pym jby#H. MHore 3aTene BiijaBiipa y 6e3iiyTHHX ropa h neRima, nenMajyRe hh tojihko cpne#CTBa, #a uperope 3HMy, kojihko jnx Hamn nyTHimH HMa#ome; He6njame hm hh#h nojio^Kaj najropn. M uporHaHHi^H Tpnjeme cnryi)HO TaKBy ^cecT0Ky 3HMy, na HenMa#ome xpaHe 6aui y H3o6njby. IIIto joj nacTHHK o#pe#no HjeKOJiHKO K03aKa, #a jy npaTe, onjame ynpaBO cpefia; 6e3 h>hx, caMa ca KonujameM, tc^kko #a 6h ce cnacnjia 6iuia. y pnny o# Tpn#eceT najMaibe CTynibeBa finjame oco6hto H3Bp3KCHa norn6ejbH, #a joj HecMp3Hy hoc, ]>yKe h Hore, Hajnane Ka# oh npy^icHjia rjiaBy Kpo3 np030p, #a iipHBHKiie npaTibii cBojoj, hc6h jih jnx cmier nocBeMa saMCTao, a ohh ce yrymiuiH, hjih #a caoHa no#nrHy, oko Kojnx ce cuner HaroMHjiao, Te je cacMa cKopo iiOKpno. TaKo th MHHy hoR -' 'npaMa jyxpy yTHma ce ojiyja — no 6nejiy #aHy 6njame hiihk cje- rypimje HacTaBHTH nyT, ano h 6njauie CBeje#HO Te- totho h Myqno. TpeOajio je BHme carn, #ok cy Jby#n crpHyjiH c pecTe chjihh CHiier, ihto ra 6ypaH Hacyo; — MyHHjm ce Jby#n h yTpy#iuiH, Te Mopa#ome upecTaTH o# pa#ibe, thm BeRMa, mTo j hm y3MaH>Kajio je#HHe OKpene — paKiije. Kojihko h Mopno yHyTapibn He- MHp MJia#y rocnojy, npeM 6h jy nacHMHpe ocTaBJbajie chjic — iisBHiia ce iioKa3HBajia MHpHa h Ha#enyna, Te 6h 6o#pn.7ia npaTHOu;e Ha pa#, ny#HJia jHM npnja3Hy pHen, o6eRaBajia o6njiny narpa#y. Je#Ba je#HOM 3a- nyjy c #ajieKa 3BeKy upanopapa, jby#cKe rjiacoBe, xp- 3aH»e KOiba. Ha nocTajy 6jiH^cn»y cTHrao 6p30Tena ca BiiecTMH H3 Cnčiipnje 3a Ileiporpa#. Ilocjiame jby#n HanpBO, #a ynHHe i^ecTy npojia3HOM, na ce Ty cy- cpeTHine c naiuHMH nyTHHiJ[H. 3a6opaBimie ca#a Ha cbc nornSejbH h Tero6e. Ha onnuiReHoj o# cHnera pe- cth jiCTe caoHa cTpnejiHMHpe, na HacKopo ona3e #hm, KaKO ce #HHce H3Ha# KpoBa nocTaje. P^Jie acejbHO jih #oneKaHa naca! (CopracTaK cjiHe#n.) — 47 — ®u\ Franj® Rački* predsjedmk jugoslavjanske akademije u Zagrebu itd. (Uisao Kriehuber.) r. Franjo Rački, povjestnik hrvatski, rodio se na 25. studenoga g. 1829. u Fužinu, u županiji riečkoj. Olac mu je ondje trgovac. Početne škole svršio je u rodnom mjestu; prve dvie gimnazijske u Rieci(1839—1842.); ostale u Varaž¬ dinu (1847.). U svih školah poneso se izvrstno. Odlučio je poči u Peštu, da se uči mudroslovlja. Nu burno tadanje doba zakrčilo mu put i on se odputio u primorski Senj u biskupovo sjemenište. Ljubav k probudjenoj uarodnosti hrvatskoj nikla je Račkomu u Varaždinu. Od tada mu uviek u srcu kipi i vrije. Kao mudroslov senjski pokušao je pjevati hrvatske pjesmice i pisati pomanje članke. Javno se je svietu uka- zao g. 1849., napisav u zagrebačkom »Katoličkom Listu w razpravu moraluo-teologičnu »Krščanstvo ičovččan- stvo u . Od to doba bio je tomu listu marljivim pomaga¬ čem, pišuč članke i razprave ponajviše historičkoga i teo- logično-špekulativnoga smisla. U tad cvatuči brvatshi za¬ bavnik „Neven“ davao je zabavno-poučne članke. Vriedni starina, barun Mirko Ožegovič Barlabaševački, senjski biskup, poslao je g. 1849. Račkoga u bečko sje¬ menište „Pazmaneum w , gdje se učio znanosti filozofičke i teologičke, te je proučio jezike slavenske i jezik francezki. Do- vršiv teologičke nauke u Beču, vratio se u Senj, gdje ga na 21. srpnja 1852. isti biskup posveti za svečenika, /a tim učaše do dva mjeseca u senjskoj gimnaziji fiziku. Neimajuč onda mjesta za profesuru u bogosloviji, od¬ lučio se Rački posvetit učiteljstvu u srednjih škola. Ali do skora mu biskup Ožegovič, bivši mu vazda veoma odan, n* 48 priskrbio mjesto u višjem odgojilištu za svečenike kod sv. Augustina u Beču. Od 1853. do 1855. odbavio je četiri stroga izpita (rigoroza) iz bogoslovlja, te bude g. 1855. ovjenčan lovorom »doktor a teologije*. Iste godine, kao doktor, vratio se u Senj. U senjskom sjemeništu po- stao profesorom crkvene poviesti i crkvenoga prava; biskup ga imenovao nadstojnikom nauka, prisjednikom duhovnoga stola i bilježnikom kod ženitbenoga suda. U Senju je nastavio nauke u slavistici, u literaturi i poviesti hrvatskoj. Imenito učio se glagoljicu, koja i danas čestimice rabi u biskupiji Senjsko-Modruškoj. Sabirao je po hrvatskom Primorju glagoljske listine i nadpise, kojih je njeke upotriebio zaslužni Ivan Kukuljevič u svojih „Mo- numenta*. I tu se zametnula velika historija prvih slaven- skih apoštola sv. Cirila i Metoda. Dotadanja literarna po- slenost Račkoga samo je priprava daljoj samostalnoj mu radinosti. Od razprava, izdanih u različnih hrvatskili časo¬ pisi (Katoličkom Listu, Nevenu, Arltivu) imenujmo dvie tri znatnije literarno-historičke, kao što su: »Pregled gla¬ goljske književnosti crkvene s osobitim ob¬ zirom na sv. pismo i na liturgičke knjige* (u Kat. L. 1856., br. 34., 35.). „0 premještenju bi skup- ske stolice iz Krbave u Modruš* (u Kat.L. 1857., br. 8). „Prabiskupi dalmatinsko-lirvatski“ (u Kat. L. 1857., br.1.,2., 3. i 20.). »Načrt j ugo slovienskih povie- s ti j d o IX. stoletja* (u Arkivu, knj. 4.). »Život Tome, arcidijakona Spljetskoga“ (u Nevenu 1857.). Kada se nastojanjem biskupa J. J. Strosmajera radilo o tom, da se narodni naš zavod sv. Jerolima u Rimu ob¬ novi i na korist narodnu obrati, tada je dr. Rački ponukom svoga biskupa Mirka Ožegoviča g. 1857. odabran, da ide i otišao je kao kanonik ilirskoga kaptola i zavoda sv. Jerolima u Rim. Od tada je počelo bližnje upoznartje Rač¬ koga sa slavnim mecenatom jugoslavenskim, Strosmajerom. Bivši Rački u Rimu, upotriebio je marljivo vrieme za svoje nauke. Učio se navlastito arkeologiji, paleografiji i inim pomočnim znanostim poviesti. Čitave dane provodio bi u biblioteci (knjižnici) vatikanskoj u vatikanskom arkivu, pre- pisujuč si uspomene i podatke, tičuče se poviesti hrvatske. Osim u ovoj, prebirao je Rački u biblioteci propagande, u Casanatskoj, Corsinskoj, Giggijskoj, Barberinskoj i u mnogih ostalih. U to ime uputio se u Napulj i na Monte Casino. Da se još bolje usavrši u znanosti arkeologičkoj, pohodio je marljivo zavod arkeologički pruski (Instituto di corri- spondenza archeologica), u kojem članovi svakoga petka drže praktična predavanja o klasičnoj arkeologiji. Rački se je u Rimu spoznao sa mnogimi uČenjaci, a osobito s Augu- stinom Theinerom, prefektom vatikanskoga arkiva, sa po- vjestnici Tostom, Guillelmottom s arkeolozi Rossiom i Ben¬ zenom i sa mnogo inili učenjakah inostranih. Postao je članom više učenih družtvah, kao na primjer pomenutoga inštituta arkeologičkoga, akademije dei Quiriti, akademije della religione catholica itd. Osim bilježaka iz starih ru- kopisa, Rački je u Rimu sabirao stare nadpise, izvadke lz listina i inih diela, sastavljao regesta itd. U kratko, pripravljao si gradju za jugoslavensku poviest. Još prije, nego bijaše otišo u Rim, dao je u stampu prvi sašitak svoga djela o slavenskih apoštolih: »Viek i djelovanje sv. Cyrilla i Methoda, slovienskih apostolov* (izašo u Zagrebu 1857.). U tom djelu ima obsežan uvod historički, ima politički i crkveni ustav Hrvatske prije dohoda sv. apostolih U Rimu je spremao drugi sašitak toga djela i u Zagrebu ga godiue 1859. na vidik iznesao. U toj knjiži obširno govori o rddu sv. brače. Ovim djelom pokazao je Rački, da je povjestnikom obsežne i duboke učenosti, da je kritičkim i vještim poznavaocem slavenskih starožitnostih. Ovo djelo Račkoga dosad je najpodpunije i najsavršenijc, što jih je god pisano o sv. Cirilu i Metodu. Rački je upotriebio sve dosadanje nabode učenjaka, pro- gledao i zavirio iznovice u svako glavno vrelo, te dokučio plod, koj se u nječem slaže sa ostalim mnienjem o toj stvari, a u nječem se od njega razlikuje. Djelo Račkoga ostane, osobito porad izvora u njem navedenih, djelom stalne vried- nosti. S ovim djelom spojeno je i drugo, imena »rismo Sloviensko*, koje Rački u Rimu priredio, Šafariku na- mienio i g. 1861. u Zagrebu ga na vidik iznesao. U tčj knjiži na široko raztumačiv obje stare slovenske azbuke, glagoljicu i čirilicu, dohodi do misli, Šafarikom jur zamiš¬ ljene, da je glagoljica azbuka starija, sastavljena sdmim Cirilom. Rački je u Rimu ponukom istoga Šafarika izpunio jednu najžarkijik želja ovoga slavnoga Slaviste, prepisav sdm glagolski Assemanov evangjelistar. Ova je knjiga 1865. svjetlo ugledala u Zagrebu, dodavši joj Rački i prof. V. Jagič obširan historički i filologički uvod. Timi spisi probudio je Rački u Hrvatih staru ljubav do glagolj- skih spomcnikah. Nastojanjem Račkoga uvela se glagoljica u hrvatske gimnazije, pak se počela njegovati i u sjeme- ništih. Iz Rima, gdje je Rački ostao do svibnja 1860., pisao je marljivo u hrvatske časopise: »Katolički List* i u »Na¬ rodne Novine*; popisivao njeke starožitnosti u Italiji tičuče se južnih Slavena i kritizirao spise, u tu struku spadajuče. U 7. knj. Arkiva naštampao je 64 stare znamenite listine talijanske iz vieka 13., 14. i 15., odnoseče se na historiju hrvatsko-ugarsku, koje on prepisao iz anžovinskih regesta u kr. arkivu u Napulju. Svibnja 1860. vratio se Rački u Hrvate. Mnijašc, za čas samo; nu u Hrvatskoj je i ostao. God. 1861. sa- brao se posije 1848. prvi put sabor hrvatski. Na njem bio je Rački poslanikom kaptola senjskoga. Kao poslanik u saboru malo je govorio, nu tim više radio i upotrebljavao znanje historičkih prava svoje domovine. Vještim perom raztumačio je i razmrsio mnogu tamnu i zamršenu stranu hrvatske prošlosti. Iz njegova su pera potekle saborske adrese od 1. sivbnja i 24. rujna 1861., kojih se prva od¬ nosi na cjelovitost trojedne kraljevine, a u drugoj se na široko razlaže njezino državno pravo u opreci sa veljačkim 49 patentom i listopadskom diplomom, te se traži uzpostava našega. On je takodjer glavno pripomagao u naukovnom odboru, te nacrtao pravila za jugoslavensku akademiju i za narodni muzej. Da Hrvatom razjasni pravo njihove države, napisao je knjigu »Odlomci iz državnoga prava Hrvat¬ skoga 44 (u Beču 1861.). Tu opisuje Hrvatsku samostalnu za vladanja domačih kraljeva hrvatskih, ustroj države hrvat- ske, dvor hrvatskih kraljeva i prava naroda hrvatskoga. Pokraj toga pisao je u političke novine narodne stranke »Pozor 44 mnoge članke historičko-političke. Pripo- menimo njeke, kao: Sriem i Hrvati; Misli Hrvata nedržavnika oiztočnom pitanju; Česko-slo- venski jezik i matica slovenska; Hrvati i R i e k a. Isti „Pozor u i „Kat. List 44 donosili su njegove članke i kritičke i literarne. U proslavu sv. Cirila i Metoda, kojima su 1862. i Hrvati slavili tisučljetnicu, napisao je u album »Tisučnicu 44 razpravu: »Književan rad sv. Cirila i Metod a. u — Početkom ljeta 1863. postao je savjetnikom hrvatskoga na- mjestničkoga vieča i nadzornikom pučkih i srednjih škola u Hrvatskoj i Slavoniji. Ta čast povukla ga stalno uza Zagreb. R&d dr. Račkoga od to doba sve je zamašniji, mnogo- stručniji. Na čelu je mladim hrvatskim piscem, koji na- stoje mjesto diletantizma uvest u knjigu hrvatsku strogo znanstveno iztraživanje; on je duša novijih književničkih radnja i uljudan savjetnik svojih drugova na literarnom polju. Njegovom brigom i nastojanjem pomolio se izvrstni hrvatski časopis „Knjževnik“ , koga uredjivahu Rački, Torbar i V. Jagič. U »Književniku 44 se Račkova ruka mar¬ ljivo pomaljala, mnoge poduže i vrstne razprave unj dono¬ sila. Izmedju inih pripomenimo razpravu imena „Ocjena starijih izvora za hrvatsku i srbsku poviest -srednjega vieka 44 . Ta razprava izdana je g. 1866. i napose. U njoj kri tički razabire i dokučuje izvore po- viesti naše. Vi Kao školski savjetnik odlikovao se je velikom skrbi i nastojanjem za boljak i napredak hrvatske mladeži. Go¬ dine 1865. pridadoše mu još druga Janka Jurkoviča i ovomu povjeriše n&dgled škola srednjih, a Rački ostš, nad¬ zornikom pučkih škola. Za Račkoga se zapomogle sred¬ nje škole u nas, uvedši mnoge narodne i koristne naredbe. G. 1865. opet se sabrao hrvatsi sabor. Rački u njem bijaše poslanikom kaptola djakovačkoga. Sabor ga odabrao u odbor, koj imaše izraditi adresu, odgovor na kr. reškript. Adresu od 10. veljače 1866. on je izradio. Isto tako je pošla od njega adresa na kr. reškript od 27. veljače. Rač¬ koga odabraše u kraljevinski odbor, koj je pohodio u Peštu, da sa sličnim odborom sabora ugarskoga rieši državopravne odnošaje medju zemljami krune hrvatske i ugarske. Ovdje je svojim perom mnogo pomago, kako svjedoči izvješče kra- Ijevinskoga odbora; a razprava o Rieci je sva iz njegova pera. (Gledi „Naše pravice« od dra. B. Šuleka I.~XCIX.) U »Pozor 44 , za toga uzkrsli, davao je Rački opet mnoge članke i razprave historičko-političke. Vrativ se iz Pešte u Zagreb, videči kako je nuždno, da se razmirica izmedju Hrvatske i Ugarske glede Rieko sa državopravnoga gledišta razpravi i razjasni, napisi i izd& Rački posebno djelo: Rieka pra¬ ni a Hrvatskoj (u Zagrebu 1867.). U tom djelu podkrep¬ ljuje razlaganje o Rieci dokazi i listinami, do sada ponaj- više nepoznatimi, koje Rački izvadio iz zemaljskoga našega arltiva. Medju tim su pravila jugoslavenske akademije i na- rodnoga muzeja prev. kr. odpisom od 4. ožujka 1866. po- tvrdjena i akademija stupila je u život. Rački je bio me¬ dju šestnajstoricom prvih članova, koje sabor previšnjemu mjestu za imenovanje prinesao. To imenovanje sliedilo je 9. svibnja 1866. Povjerenjem akademika izabran je Rački za prvoga predsjednika jugoslavenske akademije, a nj. veli¬ čanstvo kralj odpisom 10. travnja 1867. potvrdilo. Pod- jedno bje dignut s mjesta školskoga nadzora kod kr. na- mjestničkoga vieča. Dalje književno djelovanje dr. Račkoga pripada sa- danjosti. Iz njega pripominjemo samo to, da je u »R&du jugosl. akademije znanostih i umjetnostih 44 (Knj. I. 124—163.) priobčio 27 do sad neizdanih listina, odnosečih se na poviest Srbije i Bosne, te da se u II. knjiži istoga »R&da 44 štampa njegova obširna razprava o pokretu na slav. jugu koncem 14. i 15. vieka. Odlomak čitao je u akademičkoj sjednici filologičko-historičkoga razreda. Pri- poviedaju nam i to, da on priredjuje za štampu prvu knjigu historije hrvatskoga i srbskoga naroda. U najnovije doba imenovaše dr. Fr. Račkoga svojim članom ova družtva : „ moškovskoe arhielogičeskoe obščestvo«, »srbsko učeno društvo 14 u Biogradu i »Matica srbska 44 u Novom Sadu. U Zagrebu, koncem siečnja 1868. -^aaaA/VUVVWvw-» — (Po „SLovniku Naučnom* s nova popunio i priobčio Ivan B—n.) 50 ali mladost-norost. Izvirna vesela igra v dveh činih. (Napisal Lj. Tomšič.) Osebe. Ana Šuntalovič, vdova. Emi c a, njena hči. Ni kom e d gost v hiši, učitelj glasovira. Tone pravnik. Kristina Priliznič, druga vdova. Micka, dekla Šuntalovičkina. Matevž, | . T * J studiosi. Janez, J Pismonoš, pravniki in uradniki. (Zgodbe kraj neko mesto na Hrvaškem leta 1864. Prvi čin. Prvi prizor. (Prosto vravnana soba vdove Ane.) Ana. E m i c a. (Obe šivate pri malej mizici.) E mi ca. Še en rokal in srajca je gotova. Oh to bode veselje, kadar bratu iznenada novo srajco za godovni dar prinesem! Ana. Moraš paziti, da mu nič poprej ne rečeš ; ker potem ni polovice veselja, kar bi ga drugače bilo. No, pa saj vem, draga Emica, da rada molčiš. Ravno s tega vzroka rada bi te nekaj vprašala. Ti si zdaj že 16 let stara; lepa, rudeča, bistra in pa tudi sposobna, da mi moje vprašanje odkritosrčno odgovoriš. Kadar sem jaz 16. let stara bila, — oh zlati časi, — takrat je vse za mano gle¬ dalo. Že v 13. letu obljubila sem nekemu gospodičiču večno ljubezen — ali — kaj jo takrat bila moja obljuba? Za nekolika časa vidila sem druzega in ta mi se je še bo¬ lje dopadel, pa tako sem do 16. leta kacih 8 norih mla- denčev, kakor mi ženske pravimo, pošteno „našmirala u . Emica. Kaj mislite, da jaz ne? Lejte, že dozdaj jih poznam deset, kterim sem rekla: „da jih ljubim 4 *. Pa vendar zdaj, prav za prav, le za enega gorim ? Ana. No, vendar sem te vjela. Znane so mi vse tvoje dozdanje okolnosti. Veseli me neizrečeno, da se mla- denči za te tako trgajo. Ali vendar le še dobro ne včm, kdo je tisti eden? Ali je Tone ali Nikomed? Emica. (Zamišljeno.) Tone je eden in Nikomed — sta dva. Ana. (Smejaje.) Kaj pa, eden in eden sta dva. Ali draga Emica, ti si že stara dovelj. Moraš si samo enega izbrati. Dvema gospodama ni moči služiti. Če bi ti jaz kaj smela svetovati, rekla bi: ljubi Nikomeda; glej on te že dva leta na glasoviru podučuje in prepričala sem se večkrat, kako ljubeznjivo te pogleduje. Še nikoli ti ni rekel Žale besede. S Tonetom si pa le nekaj dni znana. Emica. Kaj vi to veste? Ana. A tako? Toraj za Toneta goriš. Jaz ravno nič proti njemu nimam ali meni se vendar Nikomed bolje dopada. Emica. (Vstane in šivanje na stran vrže). Pa si ga vzemite, če se Vam dopada (odide). Drugi prizor. Ana sama. Ana. (Vstane pa gori in doli po sobi hodi.) Hm, hm! koj sem si kaj tacega mislila. Tone ravno ni grd ali Ni¬ komed — ah Nikomed, ta je ves drugačen. Njegova uljudna tihota, dolga postava, ta mi se dopade. (Gleda se v zrcalo.) Da bi jaz tako stara ne bila! Ali že predgovor pravi: Bog ni kozi dal dolzega repa. Oh mladost, ti presrečna mla¬ dost ! Ali kaj bo Nikomed neki rekel, ako zve, da Emica Toneta ljubi. Nikomed mora ostati v mojej hiši, saj sem mu že tolikokrat rekla, da sem mu rada „njegova mati tt . Svet sicer različno o njem govori — ali — človek im& povsod dosti sovražnikov. Nikomed mora biti Emičin mož jaz bodem pa stara grlica in bodem gledala, mlado lju¬ bezen. Da, da, tako mora biti, drugači pa ne. Pa Tone? kaj pa on? Jaz ga še sicer dobro ne poznam in še ni¬ česar druzega nišam slišala, nego to, da je krojaču 64 gold. in 28 kr. dolžan. Morebiti, da je tudi on pošten človek — ali lepota, lepota, to je glavna stvar. (Nekdo potrka.) Noter le noter! Tretji prizor. Kristina in Ana. Obe. A, a, a, a! (poljubite se.) Kristina, Bog te sprejmi draga Ana. Ti znaš pa že besedo držati. Zakaj nisi v nedeljo k meni prišla — vidiš, zdaj pa jaz zato k tebi pridem. Ana. Opravilo, opravilo — oh tega je čez glavo. Mislila sem zmiraj na te in prav je, da si prišla. Dobro došla! (Obe se vsedete.) Kristina. Ti si pa res marljiva, zmiraj šivaš. Za koga pa pa bode ta srajca? Ana. Našega Pepeta je prihodnji teden god in Emica mu misli za vezilo to darovati. Kristina. Lepo, lepo! Oh, če se spomnim mladih let, kako veselje bilo je o godu! Ako vse leto nisem nič novega dobila, gotovo sem o svojem godu. In pa kaka čast, kadar so mi oče, mati in pa še druga gospoda znanci prišli srečo vošit! Ana. Kar je prešlo, prešlo je. Za naji, draga Kri¬ stina, ni več druge vesele nade, kakor mrzli grob, kjer bode konec posvetne skrbi in druzih tukajšnih homatij. Me sve že preživele zlate čase. (Smejaje.) Kaj ne? Kristina. Oho, lej jo no lej. Pravijo, da človek še le s petdesetim letom stopi ženo nogo v grob. Kdaj še le z drugo, za to je še dovelj časa. I lej, uni- dan pride k meni Ferbolterjev Tinče ter me vpraša, ne bi li mu jaz delalce za vinograd preskrbeti mogla? Ponudim * 51 mu sesti in se začnem ž njim razgovarjati. Nazadnje sva se že prav po domače vedla. Vpraša me kojčn, koliko sem neki stara? Preč sem vedla, kam pes taco moli; povedati mu pa nisem hotla, ampak vganjevati sem mu velela. Kaj misliš, koliko let mi je sodil? Ana. Koliko let, i rudeča si dosti — kacili 35, če 6e je zlo zmotil. Kristina. Ila, ha, ha. 35 da, kaj še? Ana. Štirdeset?! Petdeset?! Kristina. No, no, ali noriš ? Ana. (Zel6 se začudi.) Ali mar manj? Kristina. Manj, manj, pa še precej manj. 25 let! Pa 25. Ana. (Na stran.) Mora pač slep biti!! Krist. Poglej le moje lase, kako so še črni. Če jih malo po gosposko še v kviško poravnam in se v svojo svilno mantilo ovijem, he — nisem še tako stara ne! Ana. (Ironično.) Kaj pa, saj le šalim. Ti še lahko mladenča dobiš, otrok nimaš, urna mlada in lepa si — Bog daj srečo! Krist. Takrat te na svatbo povabim. Znajo se pa še res zlati časi povrniti. (Zunaj se sliši smeh. Emica pri¬ teče v sobo. Za njo Tone in Nikomed.) četrti prizor. Emica. Tone. Nikomed. Prejšne. Emica. Mama! Tone mi je gosenco vrgel za vrat. Tako sem se vstrašila, da še nikoli tako. Ana. Vidiš jo! Ali nebodeš pozdravila gospe Kri¬ stine? (Emica se jej prikloni in roko poljubi.) Tone. (Priklonivši se.) Zopet sem tako sloboden, da Vas pohodim. Ana. O, o, mlade gospode vedno rada pri sebi vi¬ dim. Prosim vsedite se k nam in razveselujte družtvo. Tone. (Na stran.) Pač mi je mar za staro mavho. (Vsede se zraven Emice. Nikomedu pa prostor ostane med vdovicama. Nevoljen se tudi on vsede.) Ana. Zdaj smo prav sami domači prijatli skupaj. Razveselujmo se, kramljajmo torej tudi prav po domače. Gospoda nama pa ne bode zamerila (obrnivši se h Kristini) ako se nam kaj zareče, ker mč stare nismo več vajene tacih pohodov. (Nikomed zdaj na levo zdaj na desno pogleduje.) Tone. Prosim, morebiti sim Vam nepriličen. Ali smo Vam mar prejšni pogovor pretrgali? Obe vdovici: Prosimo, prosimo, kar nič o tem več. Prav dobro došli! Ana. Pogovarjale sva se ravno o mladosti in njenej radosti. Človek je revež na tem svetu, komaj živeti počne, že se mu lica grbančijo. Nik. Tega pač vi gospa o sebi nemorete reči. Saj tudi jaz mislim, da sera že Bog ve kak starec, pa vendar jih še le 22 let na hrbtu nosim. Krist. Mlademu gospodu jaz še toliko ne bi rekla. Ana. Pa res; ne včm, kaj gospod Nikomed misli o sebi? Tone. Morebiti že z eno nogo v grobu stoji. Člo¬ vek nekaj dni pred smrtjo je strašen hypohonder. (Nikomed po strani Toneta pogleda.) Krist. To je pa res. Moj ranjki mož, Bog mu daj nebesa, kakor da bi vedil, kdaj bode vmrl. Zdaj ga je v vratu nekaj vbodlo, zdaj ma je srce nekaj stisnilo, možgane mešalo, noge in roke vilo itd., da je res od samega taccga premišljevanja moral vmreti. Jaz sem bila že vajena tacega jamranja in nazadnje mu se le smejala. In tako je revež res vmrl, brez da bi jaz za pravo bolezen še vedla. Tone. (Proti Nikomedu.) Tebi je neki ravno tako. Lani, ko sva skupaj stanovala, cele noči nisem miru imel # Vedno mi je govoril, da dneva ne dočaka in vendar še zdaj se po zemlji vlači. Pa le se ne boj Nikomed, strela nikdar v koprivo ne vdari. (Med govorom Emico skrivaj za roko prima in oba večkrat tiho šepetata.) Ana. Mlada gospoda sta vedno vesela. V prijatelj¬ stvu marsikaj pozabita, kar je razžaljivega. Saj ljudje pra¬ vijo, če se dva bolj ljubita, tim bolj odkritosrčno govorita. Nik. Tako govoriti spodobi se prijatlom le v zapr- toj sobici. Krist. Gospod Nikomed je Tonetu zameril. Pa ne, da bi naša pričujočnost temu bila vzrok. Tone. Ne skrbite gospa! Z Nikomedom sva stara prijatelja; skregala sva že morebiti tolikokrat, kolikor leto dni ima. Potreba je le, da greva v kavano ali kako gostil¬ nico, brž sva zopet prejšna veseljaka. Ana. O tem ne dvojimo. To so pač zlata leta — mladost! Krist. Oh! Tone. (Smejaje.) Oh, kaj ne? Nik. Marsikaj bi človek rekel, ko bi vedel, da bi družtva ne kalilo. Človek, kteri se more ponositi s plemeni¬ tim srcem in čuvstvom; tak človek, rečem najbolje je, da požre zabavljive besede. Smer sovražnikov kaznil se bode poprej ali pozneje že s&m. Ana. Vi danes posebno navdušeno filozofirate. Nik. Filozofija izvira vedno le iz polnega srca. (Emica se med zadnjima dvema dialogama odstrani.) Tone. Dopustite (vstane). Ana. Prosim, (Tone odide za Emico.) N i k. Dopustite (vstane). Ana. Izvolite. (Odide za Tonetom.) Peti prizor . Ana. Kristina. Ana. To so ti dva naša domača gosta. Vajena sem jih že, kakor svojih otrok. Brez njih mi je vedno dolgčas. Nikomed podučuje Emico na glasoviru že dva leta in že zna Emica marsikako polko. Brez izurjenosti v glasbi ni dandanašnji nič na svetu. Ako hoče človek le količkaj 52 figurirati v boljih in naobraženih družbah, mora znati brenkati. Krist. Kako se pa kaj z Emico razumevata? Ana. Prav dobro. Od početka posebno je gorela Emica za njega. Brez njega bila jej je vsaka ura cela več¬ nost. Ali zdaj, odkar Tone prihaja v našo hišo, nekaj se drugače vede. Vedno so tožbe: da je preoster, da jo pre¬ več pri klaviru muči, da jo sekira itd. No pa to so stvari, ki z srčno ljubeznijo pod eno streho stanujejo. Tone je zgovoren, Nikomed bolj tih in miren. Nevem tedaj, komu je zdaj srce Emičino bolje nagnjeno. Prej ko ne — Tonetu. Krist. Zadela si. Iz govora Tonetovega sodila bi, daNikomedu zabavlja in da se je še kake prepirke bati. Ana. Ne bo kaj silnega. Predobro poznam Niko- meda. Še nigdar ni bil jezen, kar je v našej hiši. V osta¬ lem kava bo kmalu gotova, pojdive v najno staro sobico, da se okrepčave, potem pa par minut na sprehod. (Obe vstanete in odidete.) Šesti prizor . Nikomed sam. Nik. (Gleda na vse strani, da li je sam. Za lase se prime in gori in doli po sobi hodi.) Tako?! Tedaj me misel ni prevarila? To je torej plačilo mojej dobroti, da sem ga v hišo vdomačil. Le počakaj, hočem stopiti lisici na rep. (Jezen.) V par dneh ne sme Tone v hišo. Jaz ali on — eden jo mora pozabiti. Pa da si upa?! Lejte no. Že dva leta sem v hiši kakor gospodar, in pri mojej duši, še se nisem upal v stranjskem kotiču, kjer bi nas nihče ne vidil, ž njo govoriti. Pa on! — on — v celem mestu znan kot največi falot — pa on si upa tukaj tako lepo začeto ljubezen podirati. (Z nogo vdari.) Nak, tri¬ krat nak, tako ne sme biti, pa če so mu vsi hudiči na roko. (Zamisli se.) Morebiti je pa Emica njemu bolje sklona? Vidil sem jih zunaj na hodniku v kotiču razgo- varjati se. Ona je imela kitico rožic v rokah. Kaj to po¬ meni? Jaz imam pisma od nje, ki so mi porok, da me neizmerno ljubi. (Jezno.) Ne bode mi dolgo na potu; proč ž njim, danes mora biti odločeno, ali na jug ali na sever. Sedmi prizor . Prejšni. Emica. Emica. (Pride naglo v sobo in se Nikomeda pre¬ straši.) Nik. No, kako je neki to, da se zala gospodična Emica mene tako prestraši? Saj sem z Vami zmiraj dober in prijazen bil! Emica. Vi ste moj učitelj, a veste da se učenka svojega učitelja le bati mora. (Ljubeznivo.) Zadnje na¬ loge še dobro ne znam. Bojim se učevne ure. Nik. To so pa spet čudne besede. Učitelja se dobra učenka nikdar ne boji, učenka, ktera ga rada posluša in vboga, ktera vse tisto voljno stori, kar on zahteva. Kar se pa naloge tiče, to je prav, da je dobro neznate; bom saj dolže časa nježne prsteke gledal in če nebodejo urno in brzo po klaviru skakljali, vedite (gre proti njej in jej žuga, ona se pa odmiče), pa jih bom med svoje prste tako stis¬ nil in tako dolgo stiskal, da me bode Emica morala lju¬ beznivo pogledati. (Medtem pride Emica do stene, nemore naprej; Nikomed jo za obč roke prime in desno poljubi.) Emica. Nikarte, gospod Nikomed; (ozira se v vrata in v okno) vtegne — vtegne — Nik. Vtegne Tone viditi! Kaj ne? Emica. Vtegnejo mati viditi, a mati me vselej kregajo, kadar me z Vami govoriti čujejo; vsaj veste, da še pri klavirju zmiraj pri naj sedč. N i k. (S&m za se.) Da, da, to je res. Stara mavlia, menda misli, da zarad nje tako pogostoma vsaki dan v njeno sobo hodim. (Glasno.) Ako bi Vaša mamica vedila, kako Vaš učitelj Emico štuje in — in — in ljubi, gotovo bi jih veselilo, da sva pogostoma skupaj. Emica. Maina le radi vidijo, da se dolgo pri kla¬ virju učeva. Nik. In pa tudi, če se lepo pogledujeva in smejeva. Verjemite to, —(žalostno) Emica, le Vi me morete osrečiti, Emica. Oh nikarte gospod Nikomed tako govoriti, To je nemogoče. Nik. Nemogoče?! (za se: kaj pa da nemogoče, ako jo je kujon že na svojo stran dobil.) (Glasno): Zakaj ne¬ mogoče? Nezahtevam druzega, kad ljubezen. Poznate me, da sem stalen in značajen, V par mesecih, ko nauke svršim, videle bodete, da sem Vam pripravljen rok6 za zmi¬ raj podati. Emica, draga Emica, osrečite me! Emica. Jaz tudi to iz vsega srca želim. Ali, ali — Nik. Ali Tone je na potu! Mar ne? Emica. (Sramožljivo.) Da. Nik. Zato še stvar ni nemogoča. V starih časih, pa tudi še zdaj, marsiktera se »nemogoča stvar“ srečno izvede. David je Goliata nadvladal, Mojzes je s kamna vodo priklical, turškemu se Sultanu Evropa klanja, — no pa kaj bi hodil tako dalječ? Lejte — Idrčani so lanjskega leta pametno volili, slovenski jezik se je nekoliko v v šole in uradnije vrinil, ljubljanske gospodične začele so po domače kramljati, Reka-magjarsko mesto, Hrvatje so Magjari, mrtve grablje tolčejo svojega lastnega očeta že precej dolgo časa po gobcu — lejte, pravim, v početku same nemogoče stvari, ki so pa vendar s časom m o- g o č n e postale. Zakaj tedaj nebi tudi bilo mogoče, da Nikomed Toneta spodrine?! Emica. Vse je res, gospod Nikomed, alj kadar člo¬ vek ni gospodar s&m svojega srca, takrat je težko nemo¬ gočo stvar v mogočo spreobrniti. Brez dovoljenja mame ne bo ženitbe. Pa ako ne bo, Tone je kriv, ker je on mami -tako-čudne-reči-o Vami- pripovedoval. Nik. (Jezen.) Kaj? Tone? Mami? Čudne reči? Kakošne so to čudne reči? Kaj? Tone? Tone!? Emica. Da Tone — 53 Nik. (Za lasč se drži.) Tone? — Tone? — E mi ca. Nikarte me odati, gospod — Nik. Tone? Tone? (Naglo kroz duri odide.) Osmi prizor . Emica sima. E mi ca. Pač res, da so zaljubljeni ljudje nesrečni. Ali ne vem, povsod sem brala v romanih, da človeško srce le za enega more goreti. Če za enega gori, to za druzega ne mara. Pri meni je pa to vse drugači. Jaz Toneta lju¬ bim, in pa tudi Nikelja rada vidim. Če bi danes Tone, alj Nikelj nesrečen postal, nevem kaj bi od žalosti storila. Meni se vse zdi, da jaz še tiste prave ljubezni nimam, ktera se mora poprej v srcu poroditi, predno se ljudje zaroče; jaz čutim do zdaj le krščansko ljubezen, ki pravi, da moramo vse ljudi enako ljubiti. (Zamišljena.) Hm, hm, — alj vendar sosedovega Franceta, Matevževega Janeza in pa tudi Strbavsovega Lukata tako rada ne vidim, kakor ta dva. Moram, pa res, moram nekako drugo ljubezen že imeti. Alj kako, pravijo, da se ljubezen še le v 17 letu prav za prav začne, a meni manjka še eno leto do tolike starosti. Eno leto!-Eno! — E pa to ni taka razlika. Morebiti, da sem jaz kaka posebnost, pri kterej je ljubezen poprej iz srca pognala, kakor pri druzih. Ali dva, dva ljubiti, to ne gre. Nikakor ne. Premisliti mi je tedaj le to, kterega bi si izebrala? Mati pravijo: Nikelja, Nikelja! Jaz pa mislim, da Toneta, zato, ker mi ga mati branijo, če si Nikomeda izvolim, to ni potem roman, ker v romanih se le take osebe ljubijo, ktere se ne smejo, kterim se na razne načine ženitba ovira in zabranuje. Ali stoj! V romanih se pa tudi skor vsaka ljubezen nesrečno dovrši, tega pa jaz nikakor nebi rada. (Vsede se k mizi, na kterej je nekaj bukev, eno vzame in odpre). Ravno Prešerin! Oh ne¬ srečen Prešerin, ti si 'bil tako zlo nesrečen, jaz pa tudi. Če bi ti živel, gotovo bi se mi dva dobro razumela. Ti nisi svojega cilja mogel doseči, poprej te je nemila smrt pokosila, Bog vč, če tudi meni poprej — (Čuje se v drugej sobi igranje na glasoviru; in pa petje Prešernove „Strune milo se glasite* 4 . Emica naglo vstane in zamišljena po sobi semtrtje hodi. Ko se zadnja kitica omenjene pesme odpoje, nastavi:) Kaj? Ako morte, omečite Nevsmiljeno srce! To meni gre! Moje srce tedaj nevsmiljeno. To poje Nikomed, moj učitelj. Da pa res ž njim sem preveč nevsmiljena. Nikomed, dragi moj Nikomed! On me res ljubi. Bila sem res proti njemu mrzla in hladnokrvna. Rekla sem, da mu je Tone na potu. Nak to ne sme biti. Rajši Nikomeda, kakor Toneta. Mamo bom vbogala. Preč zdaj mu bom par besedi pisala, pa mu ga bom po našej Micki zvečer poslala. (Vsede se in piše. Ko napiše :) Tako, gotovo je. (Bere): „Dragi gospod Nikomed! Vaše petje me je tako ganilo, da Vas odslej iskreno ljubim. Toneta mrzim, ne sme biti nobene zapreke. Vedno Vaša Emica. “ (Nekdo potrka.) Emica. Noter. Deveti prizor . Tone- Emica. Tone. Ljubim roko zalej gospodični. Emica. (Drži listek v roki, zmešana.) Jaz tudi — Tone. (Za se.) To je pa čudna šega. Odkdaj neki gospodične možkim roke poljubujejo. (Glasno.) Vi ste ne¬ kako danas zmešana? Kaj pa to v roči imate? Emica. To je, to je — — nič ni — to je — e nič — nekaj sam si zaznamovala. Tone. (Sili v njeno roko.) Smem li biti tako slo- boden, da vidim? Emica. O nikakor ne. To so moje privatne stvari. Prosim vsedite se, čem mamo poklicati. (Spravi listek v žep.) Tone. (Začuden.) Kaj me se mar bojite? Kako neki to? Emica. (Kliče.) Mama, mama! Tone. (Za roko jo lovi in drži.) Nikarte gospodična! Imam Vas nekaj važnega vprašati. Emica. (Kliče.) Mama, kje ste? Tone. (Za se.) Mesto angelja vidim danes hudiča pred sabo. (Glasno.) Gospodična Emica, čujte, samo eno vprašanje, važno je, samo eno besedo! Emica. (Potihne.) I kako vprašanje? Tone. Mar me več ne ljubite?! Emica, draga Emica, vi edina morete me osrečiti. Emica. E to je staro vprašanje! Ali odgovor na to vprašanje je zdaj nekako drugačen, kod je popred bil. Tone. čutim; in vidim iz ponašanja gospodične Emice. Vem, kdo je temu kriv! Stopiti hočem že lisici na rep. Tako ne sme dolgo biti. Jaz ali on, eden mora odstopiti. (Milo- glasno.) Emica, draga Emica, ljubite me, prepričana sicer niste o mojej ljubezni, alj hočem, da se skorej prepričate. Ni¬ komeda že vse zagrebške dekleta poznajo, pa ga bodete tudi Vi. Jaz ga tudi poznam, bodite preverjena, jaz vem o njem marsikaj. Sicer pa naredite, kar Vam je volja, alj (jokajoč) če druzega obljubite, — — počlo bo srce — (odhaja) — z Bogom. Emica. (Za njim.) Tone! Tone! Tone. (Obrne se nazaj, jokajoč.) Kaj?? Emica. I saj vas ljubim. Tone. Alj ker dokazov nimam (briše si solze.) Emica. Vse bo, le strpite se. Tone. (Odhaja še enkrat; obrne se:) Alj bodete Ni¬ kelja pozabili ? On je goljuf! Emica. Tu je roka, da bom (da mu roko). Tone. (Poljubi roko.) Oh preljuba ročica! (z jokajočim glasom) z Bogom! Emica. Bog te obvarji! (Tone odide.) i 8 54 Deseti prizor . E m i c a (sama). Zdaj sem toraj prepričana, da me oba ljubita. „Emica, draga Emica, vi me edina morete osrečiti", „stopiti hočem lisici na rep", Jaz ali on, eden se mora vmakniti", — to sta oba govorila. Ila, ha, ha! Alj sta res čudna! Alj kaj je meni storiti! V tem trenutku sem se pa spet v Toneta zaljubila. Revež! Kako meje zajokano vprašal (z jokajočim glasom) kaj? In ko sem mu rekla, da ga ljubim, kako veselo si je solzico obrisal. Da, da, pa res tudi njega moram ljubiti! (zamisli se in poseže z roko v žep, ter privleče pismo). Glej, to je pismo na Nikomeda? Kaj čem zdaj? — — (flegmatično) Že vem, kaj. Bit čem možka, oba bom ljubila, pa tako bo ženitba go- toveja. Nikomedu bom ta listek poslala, a Tonetu ga bom pa zdaj le napisala (vsede se in piše. Ko napiše, prebere:) Dragi Tone! Vaša zajokana beseda kaj, s ktero ste me odhajajo iz naše sobe vprašali, tako me je ganila, da Vas bom odslej res¬ nobno ljubila. Vaša Emica. Dobro! (Oba lista zavije.) Tedaj enega Nikomedu, enega pa Tonetu. Kje je Micika? (Kliče.) Micka, Micka ! Enajsti prizor. Emica. Micka. Micka. Kaj zašafajo f raj len? Emica. Le tiho govori, pojdi sem (vleče jo k sebi). Ta dva lista tvojej skrbi izročim, da enega daš gospodu Niko¬ medu, enega pa gospodu Tonetu; saj obk poznaš? Micka. (Misli.) I kaj b’ ne? Nikomed so tisti, k’ so gor’ na kvartirji, Tone pa tisti s ta črnim šnurpartom, kaj ne? Emica. Res je; pa moraš gledati, da listeke na skriv¬ nem mestu predaš, da mati ne vidijo. Micka. Aha, gvišno su lipsprifeli. (Smejaje.) Ja, ja kaj črno? Frajlen, oni so res tako cart, da bi se še jaz v njih zaljubila. Vejo kaj, povem jim, da sta oba gospoda v njih strašno ferlibt. Njihov gospod lehrer Nikomed jc unkrat z glavo po zidu tolkel, pa je sajfcal „ah majn libes šacerl, ah majne šene Ema!" Tone je pa nekaj časa čisto tamiš, po¬ prej je mene znal zmiraj v kuhnjo pogledati, ko je mimo šel, zdaj me pa še pogleda ne, ko se kje begegnava. E pa bo že bolji! So ist š auf der Welt. Emica. Le glej, da kmalu storiš, kakor sem rekla. Micka. Bom. (Odhajaje.) Tak tega gospodu Niko¬ medu, tega pa Tonetu? Emica. (Pogleda napise.) Nak, tega Nikomedu, tega pa Tonetu. Pazi da ne zameniš. Micka. Ali nej vse glih, če tega Nikomedu dam? Emica. Ne bodi nora. Čakaj, Nikomedovega čem ti zaznamovati s črno pikico. (Zaznamljuic s peresom.) Tega Nikomedu, tega pa Tonetu. Micka. A ha, tega Nikomedu, tega pa Tonetu. (Odhajaje.) Bo že, bo že! (Kroz duri sama zase:) Tega s črno pikico Nikomedu, tega pa Tonetu. (Nazaj se obrne in kaže list.) Tak’ tega en’mu, tega pa drug’mu. Bo že, bo že. Kiiss d’ hont! (Odide.) Dvanajsti prizor . Emica sama. To je po mojih mislih najpametneje. S tim se vsaj no¬ benemu ne bom zamerila. Dobro bom pazila in premišljevala, kteri me bolje in iskreneje ljubi in potem ne maram, če me eden tudi pusti. Dva imam, — ženitba je gotova. (Odide.) (Zagrinjalo pade.) -^vV'JV\A/\AA/Vvvv^-- lr» L®w® Te m,m. (S podobo.) Pred nekaj leti bila je kranjska dežela v političnem obziru mrtva. Ljudi, kterim je pripadala veljavna politična beseda, niso imeli svojih lastnih nazorov: bečka politika poplavila je z drugimi deželami tudi kranjsko, da se za njo na velicem političnem obnebju še zmenčvalo ni. S književnim na¬ predkom začelo se buditi tudi politično delovanje; iskrica slovanske politike vnela se tudi na ognjišču kranjskega jdo- moljubja, ozka ideja kranjskih domoljubov razširjala se do večega kroga — oživela so „ Slovenija," ki je v krat¬ kem času probudila svoje sestrice, ter jih privabila v eno politično kolo. Slovenija je Kranjcu sveta beseda, — ona je nerazdružni vez, ki čvrsto spaja Kranjsko, Štajersko, Koroško i Istro. Prva zahvala v tem obziru gre vnetim rodoljubom, kteri so z besedo i spisovanjem marljivo delovali na tem polju, a med take spada v najnovejih časih prvi slovenski govornik dr. Lovro Toman. Njegova jasna i gladka be¬ seda prešine najtrja srca; bistro njegovo ok6 pobije ne¬ sramne protivnike — že beseda „ Toman" je strah i trepet sovražnikom Slovanstva. Lovro Toman je rojen leta 1827 v Kamnej gorici na Goreaskem, v vasi, ktera je znana zarad svojih zname¬ nitih žebljarnicah. Njegov oče bil je tukaj veljaven i spo¬ štovan obrtnik, ki je v prvej mladosti Lovro vej vvidil bogat duh i veselje do lepih znanostih, zato ga pošlje v Ljubljano, kjer je ljudske šole i gimnazij dovršil. Od prve do zadnje šole prištevali so ga zmiraj med jako darovite učence. Ta darovitost ni se pokazovalo samo pri šolskih predmetih, nego posebno tudi v pesničkem delovanju, s kterim si je kod poseben genij že vranej mladosti veliko štovanje pri¬ dobil. Ko je gimnazialne i hlozofične študije dokončal, učil je na pravoslovju v Beču i Gradcu. Pri narodnem gibanju, ktero se živahno v Sloveniji začelo 1. 1848 stal je vselej v prvej vrsti vodnikov. Nje- gov govor v ljubljanskej redouti leta 1848 živo je ganil i probudil domoljubno ljudstvo. Navdušenost svojo do mile domovine pokazoval je pri vsacej prilici; posebno jasno pa ona miglja v njegovih pesmicah „glasi h domorodnih/ ki jih je 1. 1849 na svetlo dal. V vsacej njegovej pesmi veje ljubezen za narodno slobodo. Zavoljo zdravih i krep¬ kih narodnih mečt (fantazij) prištevajo se med najbolja lite¬ rarna dela slovenska. Kod dr. prava stopil je v državno službo pri c. kr. denarnem pravdništvu, da bi si po triletnej službi pridobil zmožnost advokacije. Potem se je poročil z gospodično Jo- zipino Urbančičevo, grajščakovo kčerjo na Turnu, blizu Kranja. Poezija je gotovo blagoslovila ta zakon. Mlada gospa, vneta Slovenka, postala je slavna v slovenskej književnosti pod imenom Jozipina Turnogradska. Nekoliko nje¬ nih pesmic, posebno novel prevodilo se je v srbski, ruski i bolgarski jezik. Žalibog, Toman je zgubil svojo ljubljenko ob letu zakona. Tožen zapusti Ljubljano, i odselej živel je na gradu Turnu, v Kamnej gorici ali pa v Radolici. *) V zadnjem kraju postal je advokat, a delavnost njegova v tej službi razglasila se po vsej Gorenskej. Kod pravičnega advokata štuje i hvali ga vse, a on sploh kad miroljuben mož, čisla obravnave bolj, kakor pravde. Kod politikar šteje se k ojstro narodnej Stranci. Njegova neomagljiva stanovit- Dr. Lovro Toman. nost — tudi v časih najhuje reakcije — slavno povzdiguje njegov značaj. Govori vselej le s čvrstim prepričanjem; po¬ litični nasprotnici, kteri brez premisli mnogokrat nepoštene nagibe pri svojih protivnicih iščejo, niso mogli pri Tomanu kar nič najti; on je govoril i pisal večkrat: udje smo Au- strije blage, ktera Slovanstvo podpirati. Take želje nazi- vali so nasprotnici sanjarije, pa vendar Avstrijancu, kteri živi za Slovane, nemore se hudobna razdražljivost podtikati. Toman je ostal zaupnik Slovencev i zasluži po pravici biti. Leta 1861 poslali so ga njegovi prijatelji v deželni zbor, a odtod je bil poslan v državni zbor na Dunaj, kjer na desnej strani, še zdaj krepko i jedernato zagovarja pra¬ vice svojega naroda, ter se posebno bori za ravnopravnost *) Leta 1863 oženi se zopet z gospodično Alojzijo Altmanovo, Nemkinjo. 8 * — 56 slovenskega jezika z nemškim v šolali i uradnijah. V naj- novejem času potezal se je tu z svojo tehtno besedo za ljubljansko posojilnico, ktera mu je v znak zahvale poslala adreso. »Matica slovenska 1 * v Ljubljani ima svoj obstanek Tomanu zahvaliti, ker je on bil prvi, ki je to krasno mi¬ sel sprožil. Od njenega početka vse do zdaj je v »Matiči- nem a odboru predsednik. Podpira z besedo i djanjem vse, kar je narodno, — po vsej pravici pribrajajo ga tedaj Slo¬ venci med prve svoje domoljube. — 1 ■ “ ^ ^naaaAAAAAAAAa^** 1 * - — ~ U m j e t n e p j e s m e. ,,1'onos, utjeha srcu na&omu l u M. Pavlino vi <5. - 3f O! hrvatsko, naše gordo pleme, g Vedro, slavom osijauo tjeme: Naša tvrdja, živa tvrdja — Ninivenskog nutar zida Ustobljena piramida, Što neruši svaka hrdjal Hman je gnjevnim zaždirana zjali; Ta na vjekov — uzniknula — skali! Gdje — mi divne osveštamo hrame Vručim znojem u nemile čarne: Gdje — bijemo trojom moči Glavu drznoj oholosti — Gdje — spomena svetih kosti Vjeru, ljubav nam svjedoči . . . Ko su častno, naši stiu-i oci, Mrli za dom, drevni borioci I Smrt vitežka, da i sama jedna, Smrt nad smrti — smrt je vele gledna: To je čin on — ohl plemenit — Krepki uzor svietu i nebu — Svjetli korak k svjetlom grebu; Život pravdom odumienit, A prot vragu i mrtva je desna, Dok je rodna hlagosivlje pjesna. Duši — pregli zlatilom za slobodom, I mi jednom da prhnemo sgodom! Razkinemo liimbe mreže, A trgnemo sjajnu zastav! Nek u Ijepši sreče sastav Svakom sviesti glas odleže: Zlo je krivde pako to orudje ; Al dat svoje, zlo i stoput hudje! Pak de! što bi i Kosciuszkog mači *), Kad se njimi udarit nerači? Što — ubojno ono zrno ? Što — gromovne da su sprave? Kom če zadat smrtne strave; Pre ih od seb’ niesi vrno? Naša tvrdja samo silna, ciela . . U cjelini razborita djela. Hrabro! dakle do pravice stola ; Jer ni! — osta svetinja nam gola, Krvni zapis djedovine 1 Brat mišicom brata snažen, Otar roda brigom pažen, Samo tvrdju . . . možnom čiue ! Samo takva slavno če prinesti Čisti aldov novorodne česti I — C Palmovio . -cac<>i>'-- Pjesan V eleslava Halka. (J. Rieger.) D i e 1 prvi. 1 . Oj slobodo, svieta daru divni, Zašt’ te gazi noga ljudska kruta? Ti si porod razcviljeua čuta, Tek se rodiš, sviet te mori kivni. Budi zdravo, tame luči sjajna, Ružo liepa, puna miris-cvieta! Tvoje žile, uzdasi su svieta, Tvoja rosa, suza oka tajna. *) Taj junačiua „dvaju 8victova w , kad bi mu poklaujao ruski car zarobljeni mač, reče: „Sto če mi, čare, mač, kad ncimam domovine ? u 57 Zdravo pjesmo, tebe narod pjeva; Tko te sluša, u srcu razgara, Tko te pojmi, sreča svietu stvara, Tko te pjeva, u srcu zanirieva. Zdravo hrame, k tebi oko gine. ltad tebe su svete propinjali, Sbog tebe su krv nevinu dali, Eda sunce tvojoj djeci sine! Ti si Kedar ponosni Libana — Tvoja sjena trudne grudi hladi, Miriš blagi gorku dušu sladi, — Vražja ruka, tva je smrtna rana, Moja duša tebe majko slavi! Ki su mlieko tvojih ujed ar pili, Kletvom, mačem su ti odvratili, Zabiše te tvoji sini pravi! Oj vidim te, majko, smrtna lica Prikovanu na križ vražjom rukom, Nagrdjenu težkom ljudi mukom; Gdje li ostš, tvoja priestolica? — 2 . Srcem gonjen desili na zvuk žice, Duhom bludih po tjeskoba ljudi, Sviet driemaše na sna mekoj grudi, Ljuljan sjajem zviezde večernice. Oko mene utvore se dižu, Njeke čudne, njeke dobro znane; Kad ma duša na nje svjetlo dane, Prosjevkuje s ve, što oči sižu, Moja duša za njimi se dade, Tajna sila grudi mi pritisnu, I roj pjesam iz njih tekom prisnu, Kano pčele, tražcč cvjetne sade. Za čas odoli u daleke kraje, Vidjeli rieke — ko od mlieka staže, Sjajna sela — ko bisera raze, Divne gore — ko pozemske raje. Tudje sjednem, glednem tamo doljc, Gdje se širi kraj sreče i milja, Bogat cvieča, svake vrsti bilja, Kirn se kiti mirisavo polje. Vienac gora divno obzor rubi, Ko djevojku ženik, grli gaje Tamnih šuma zelenaste kraje, Zlatno nebo cjelovi ih ljubi. Divne noči, gdje gledim, ko danju, Bistre vode, rumen cvieča tanka I ptičice ljuljat se sried sanka I mušice sjedati po granju. Izgubili se, duša mi se trati, Liepi predjel, momu domu sličan, Ganu srce, kano stanak vičan, Meda mu se, da se otud vrati. „Ej da znadem poviest tvoju, kraje ! u Vičem, kličem nošen krili snienja. Čim to rckoli, s ve se miče, mienja A liep mladič ka meni se daje. Nježna tiela, u pogledu važni Tiho rekne, od angjela blaže: „Slušaj, da ti laglje bude M , kaže: „Ja sam angjeo toga kraja stražni*. Neimah rieči; jer mi zape glas. Sjednuv do me, dirnu žice zujne, I raztvori svoje knjige bujne, Što sam čuo, neka gane vas. — 3 . Goar kneže izvrgnii se puku, Nebrine se za njegovu sreču, Veče bara po slobode cvieču, Tvrdom rukom veča svietu muku. K sebi zovne izrodice strine, Pa se bani za prejakim zidom: Da su kralji pod nebeškim vidom. Narod plače — kralj prezire rane, Sviet jauče, al kralj nit nepisne. „Neka narod hljeb, u znoju močen, Slastno jede, dok bude ukročen, Neka trpi, dok od muke svisne", Tak besjede muži vruči vinom. Goar ih sluša pozornijem uliom, Premiče ih oholijem duhom, Te se trsi, da postanu činom. I namaknu pjevce silnim blagom, Neka struna, ka pjesmicom gane, Kano dieva, kad ljubavi plane, Nek i ona služi svieta vragom. Sve ih prime burnim ruka praškom, Jer uvrsti kralja medj junake, Al se sječaj mudre rieči svake: „Nije kriepost, što se slavi laskom ! w Goar šuti — k6 sviest posve čista, Nit ga strašan sud što muti svieta, Ko da pred njim sve najljepše cvjcta,— On se nada plodovom doista. Zašt’ da pita, što sviet o njem sudi; Ima vojske i šilu u ruci — A kad umre u samrtnoj muci, Zamuknut če kletva usna hudi. Zadnji bljesak gasne tam u kraju, Tihu molbu biednik gdje šaputa, Jest! na zemlju mjesec kad ljeskuta, Uzdahom se tragovi odaju. 4 . Sviet je rieka zamrznuta ledom, Tko ju gleda, tomu nemiče se, Tko ju gazi, toga časak nese — Onog gutne, tko ju bije sriedom. U taji se šaptom usne miču, Kad na oko nesmi suza sjesti, Kad gnjev šuti u stisnutoj pjesti; Jer led puca, kad laste doliču — Ne tek riječ znak se misli gradi, I mdk viče, ko što i noč sjaje; Ak se danju cvietu pit nedaje, To ga nočju blaga rosa hladi. Šutnja misli — na njezinu krilu Nose mudri, što god ludost ruši; Nadu zlatnu, kad u phtih shši, Slobodnice i osvete šilu. Sviet nariče, jer ga m6ra tišti, Na po bdije, na po svijest trati, Pjest si kuša, da krvniku vrati, — Pa ju pušta, da i dalje vrišti. Goar je strahom, kud god govor siže, Al Čim više okrutničtva redi, Tim puk dublje šuti — vraga gledi, Krvi žedja, jer u svojoj gmiže. Sve je pusto — u srcu i kraju, Nigdje igre nije niti spjeva, 58 I glas gusal turobno zamrieva, — Sve jauče u smrtnome vaju. Riedko otac slobodnije diše, Veli djeci, kak je njekoč bilo, Kad slobode štitilo nas krilo, Pa uzdane: „nije tako više! a Ta se pjesma čuje sada svude, Kada otac na djecu si gledi, Kad mu oko mirno na njih sjedi, Plače mati: „što mi sinak bude? K Tužni otac plačuč gleda šumu, Gdje još ptice zuje pjesme znane, Gdje poleču ca drveča grane, — Tudjer plače na pustome humu. I gle 1 zvani s neba tajnom moči, Tu se kupe poznati sve ljudi, Da jim mjesec pravdu sada sudi, Gdje jih krije tamna sjena noči. Uzdah slab je, dok stenje u kutu, Al kad ruku dirne ruka družna, Tad se prene srca sila mužna — Vatra plane u bratskome čutu. Tko te znade, sveta iskro, krftsu I Prem te krvnom na smrt vode šilom, Ti još živeš pod nebeškim krilom, Da nas vodiš k obečanu spasu. 5 . Nebje Goar srca posve zloga, Bio mladjan pristupan krieposti, Ali ruži nije zemlja dosti, Ako neima topla sunčanoga: Tako Goar. Sjeme grieha kvasno Za rana mu zasiju u grudi, Jošte mlada oholost ga piidi, Biti slavnim — al to nije lasno. Od ljudi ga otrgnuše rano, Učeči ga, da sviet ljuto bije, Jer za kneza puku praštat nije — On vjerova; — dokazi je dano, Al u srcu vatra gorjet mora; Pa ga uče gonit trage jadu, Neka žive u ljubavi hladu, Dok puk ječa pod rukom zlotvora. Vražja mis6 u dušu mu udje, Propast puka cielom snagom kuša, Ludim drži, tko svoj narod sluša, Jerbo misli — zmije su najhudje. Liepa nada čina mu neprati, Koja plete lovornice mnoge; Nit nemari dara božjeg: sloge, Ni junačtva, što je slave mati. Tak se trgnu od zemljice zdrave, Iz kč može miriš — cvieče rasti, Prezre kriepost ter u oholasti, Narod muči, ko pošasti prave. Luda glava, ka se ciepa s tielom, Još je ludji, na kog narod gledi, Kad s&m ruke u puta mu redi, Te mu biva ubojicom cielom. — 6 . Al čas kucnu! A iskra u taji, Ku je Goar raspuhnuo prvi, Ku je narod krio u svojoj krvi, Jurve liznu plamom po svih kraji. Dično gorom ječi rieč slobodna, Prognanici podignuše čela, Srca užge sa nebesa striela, — Narod traži svoja mjesta rodna. Duh se budi za propalim blagom, Ko što sunce šumi život daje, Kamo dahne, svagdje dižuč raje: Tak slobodnom sve se miče snagom. Opet momak ište stare gude, Da im traži znane tanke glase, Zaboravlja na prošaste čase, On sam sretan, tj era drugim trude. Glasno narod viče, kliče sav ! Kad im Goar otrova kraj cieli, Bjeliu biedni za čas oniemjeli, Kano vuci, kada biesni lav. Gorom, dolom sloboda se viče, Svjetitelji jošte savjet daju, Jedan način iza drugog znaju — „A1 uzalud M , narod burno kliče. Još izmišlja Goar skvari krute, Zapovieda, što mu na um pada, Al nesluša, kneže, narod sada, Nit nepazi na tve rieči ljute. Goar zdvojan na priestolu sjedi, Svjetitelji svi ga odbjegnuše Strah i groza svud ga obasuše, Gdje udarac za udarcem sliedi. Bježi Goar još u zadnjoj sili Grozno mučen u biesnome letu, Pušta priestč, palaču prokletu, Bježi, bježi — neimajuč cieli. Boj se svrši. A po muci težkoj, Opet dižu narodu se grudi, Pjesan bučna razlieže se svudi, Srce igra u duši vitežkoj. Mjesec sjajni na nebeskom svodu, Biser-rosa, kada s neba kane, Vjetrič hladni, koj kol ruže d&ne, Sve se smije junačkomu rodu. IlOimK J ,|0M0lillll,Y. (IJo pyCKOM.) Z) G) Eto oneT y TBoje mg kphjio floMOBHHO, cjiaflKa Majno Moja! OneT 3a Te Kyija Moje 6hjio, OneTa mg npiiMa pyna TBoja. OneTa ce npe^a-MiioM npocTiipy ftnuna no^a h napočim ay3H — OneT 3a mg y ropn H3Bnpy Kpacnu Bnpn — ko fla KaMen cy3n! Ky n nonieflaM, CBy^a paj, flHBOTa, CByfla MiLTbCM th Me 0KpyHcyjeiu, Eto oneT y mghh HCHBOTa, OneTa Me BaTpoM Ha^axH>yjeui. 59 #a CII 3#paB0 flOMOBHHO MHJia, Th H 3 Bope HG^OCTHMCHe CJiaCTH . . . K tcGh flyx m oj oneT flHace npnjia — K Te6ll — 3 BHC 3#0 BjeKOBHTe »iaCTH! II pn ivin oneT H 3 ry 6 ^ena cima, IIpiiMii, MajKo, y napynje CBoje — Ta tii ch My MajKa — flOMOBHiia, y tc6h My ^hbiic na^e CToje! A Ka/ja My cmptho 3 boiio 3 bckhc, Tafl My CBoje thxo npyncH Kpnjio, #a My y h,cm rpoGna njecaH jeKHC, /(a My y h»cm Ty 3 Kiio ycne 6 hjio! c ii im) n n n. Bjeiap xyjH — Mjeceij cnje, Xjia;pia ho h i^a iiaBajnuia. HeMa MajKe, fla hm bhuc: „Xofl’Te Kyhn, fljeijo MHjia!“ — PyHHnaMii h npcTHlin Pa3Gaijyjy 6yceHHurre, IIo^ 6yCCHOM MaTH JICHCH, MajKy acejta mirna huitc ! lIoiiohHO je Behe #o6a Ha flajiOKo oflCTynHJio, 3 eMj&y fljeijH joiiiTe imje PaaGaijaTH floca^HJio. 3noj hx npoGu — MyKa TCHCKa, CxpoiioniTa hx y caH Bp«o; Aji no^yxny cjeBep CTy^en, 3aMoxa hx y cimex Gho. ycxo MjecTo, hoJih hhomc, Mnp xiniiHHa khth rpoG;i>e, TeK CO flpBO IIpOTOHIKOJbH — PpoGoBH cy khiio poGjbe. IIIxo je Ghjio y3^ncaja, IJIxo je Ghjio njiana, ja^a; Hofiipi ijpua pa3arHajia Ila XHiHHHa XHxa Bjia^a. Mjeceij Gjiho^h cyMopno ce Ha# xpoGoBe Miipne naro — — Ox laj rpoGe, hobh rpoGe, Huje ja^HO Kpnje Gjiaro ! nexepo ce cnxne fljeije Oko rpoGa poximxajio; A mecxo je, oho Majio, lloa kpidkhFicm aaflpnoMajio. „MaTH, Maxn! npimixy fljena — „Ky/pi o#e, aox ja/pm — „X;r>eGa, xjbe6a, jaoj mhxh, „Ox khko cmo jano rjia/pin !“ — „Eto xeKap xpn cy #ana, „Khko xe6e bhiuc neMa — „IleMa xjbeGa — neMa oipi — „1Ihiiit’ Ha CBiieTy, neMa — neMa. — „IIhx’ ko rjie^a cy3e Hame, „Hhx’ ko cjiynia name Gojih. „Ox ycxaiiH cjiaflKn MaTH, „TBqje cpne tok nac Gojih. a * * * 3aMan miny cnpoTaim, y to Kacno h o Ji ho floGa, Hhiiit’ He*iyje uniue oiraj, Kora Kpnje aeMJba rpoGa. HeMa Majne, neMa rjiaca, IHto lic medeno fla hm pene : r Xo^ TC fljeijo, Majna Jie bhm „ Napne x;beGa /ja Oflcnene!* — * * * 3opa 3 opy CTHace njiaBy, HaGpojame Hel)ejbimy — 3bohh TyjKiia TysKHO rjiace, 3oBy Bjepuc y npKBiiny. Jlneno cyime aacnjajio Barn ko fla Gh jteTo Ghjio — Ajih HHje, nnje jbcto, flaBHO ce je 3 a 3 HMHJIO. Ty5KHH flol)y floGpn chhi^h, PoflHTejbH, noje Gojie, Ha rpoCoBe cBojnx mptbhx, fla 3a wmy Gora mojig ! — PacTBopno cirnjcr me/jpo PacnyKao Kopy CBojy; Ha na rpo 6 y HOKa 3 yje OHTHe fljeije, neT Ha 6 pojy. A mecTO je, oho Majio, llacjiomeiio Ha npcT ohh, H 3 nycxH.xo ^yray CBojy, Pjiafl h jayK cmpt My flOHH. IleTepo to GpaJie MJia^e Norjiefla crj[ y cbhct Ghcjih ! — Ox, flaji’ noje, /ja jiii iiito rofl, M a niTa, Ma mxa caMo acejniV ! r MaTH, MaTH a , noBHKiUiie, Ko H 3 jeflHor fla Gh r.iaca — A jayK ce y rpyfliijy Ko H3ryGjbeji jen Tajnica. „Mhth, MaTH w , joiIITC je^HOM Bll'iy TyMCHH CHpOTHHH ; — Te na/pijy na rpoG xjia/pm Bojih, rJiaflOM H3KH#aHH. 3arpjimiie je^an flpyror A cMpTiie ux ^aBe MyKe — Hefce xjbeGa — Kacno /i>y/pi, Kacno #ajy Banic pyKe! * * * 60 CpeTiia fljeijo, cpeTHH chhu,m, Cafl je c’ brmh Bauia Mam — Ta CBIieT KpBHH II OHRKO IIhiut CHpoTii iiehe flaTii! y CoM 6 opy. H n k a T p y j h h. $ 6 * G)2^— Mi ljuba dolgo bila je samota, Sovražno družtvo, sleherno veselje, •j> Prijatljica mi zvesta je tihota Zakrivala življenja prazne želje; Do zdaj mi srce ni še mirovalo, Pred okom ker je bilo zagrinjalo. Ko neki dan sprehajam se po trati, Utrujen ležem pod drevo košato; Ko jame hladna sapica pihljati, Zaziblje trudnega me v spanje zlato, Vrh mene slavec peva melodije, I mir nebeški — na naravo lije. „Si mlad, a delaj koljkor je mogoče, „Pred tabo bodem rajske vence vila „1 ti bris&la čela kaplje vroče, „Ljubezen gorko v tvoje srce lila, „Da v sredi tuge bodeš si prepeval „S peresom želje, misli razodeval. „ Kadar pa vgasnila ti bode sveča „1 nehala ti struna milo peti, „Sred naše družbe — kolika pač srečal — „Na vekomaj te moramo imeti 44 .... Rokč mi belo še podč. k slovesu, — Megla odnese kviško jo k nebesu. Zbudim se, . . . vse besede premišljujem, Ki jih na srce mi je govorila, — O zdi se mi, da njen glas vedno čujem — Zbudila prsim nova je čutila, Krvavo ohladila srcu rano, Storila, da ok6 ni več zaspano. Tedaj krog mene naj vihar razsaja, Naj vsih prijateljev se vez odveže, K slovesu zadnji up roko podaja, Nastavlja vrag naj mi strupene mreže, Po poti vendar čem hoditi pravi: Ljubezen sem prisegel maj ki Slavi. JAiroslav Turk. Na morski breg mo sladki san zanese; Neskočnej, sinjej čudim se planjavi I gledam, kako voda ladjo nese Ter hvalim gospodarja vsej naravi, Ki vživajo ga sveti Serafini, Ki ve za vsako kapljo v tej globini. Iz viška se mi megla doli spuša, Do mč prišedši vstavi ter razvije Se — megla zdajci zgine — i posluša Uho srebrne strune harmonije, Ki vdarja roka jo Slovenske vile, Device nevmrljive, rajskomile. Stoji pred mano vila zlatolasa, Blišči so kakor sneg jej belo krilo, Rudeče, modre, bele barve pasa Srebrno lepšajo jej oblačilo, Ljubezen, ki jo v prsih vedno krije, Nedolžnega jej iz očesa sije. Na prestolju pozlačenem Majka Slava mi sedi, Roko vzdigne in ob enem Milo mi spregovori: „Tam, kjer bistra reka Sava Proti morji mi bobni, Spod velikega Triglava Čudno, krasno prikipi 44 ; »Tam prebiva blažni zarod Kčerke mi Slovenije, Mili moj slovenski narod, Ki mi vpisan je v sreč. 44 Z nebeškim glasom mi prijazno pravi: „Dežel veliko sem že obiskala, „Po vsej sveta sem bila že širjavi, „Ljudi, ki ljubi mi so, pozdravljala, „1 zdaj pri tebi sem, prijatelj mladi, „Ki v sebi imaš prvi dih pomladi. „Za narodom kako se narod dviga, „Sem videla, kako ljubezen žgeča „Do domovine v vsacih prsih šviga, „Vsakteremu le mar je vest budeča, „Le tebi srce mrzlo i ledeno „Za blagost domovine je jekleno. „Solnce naj nad njim izide, Sije naj mu zmčr lepo, Če drugod že zima pride, Tukaj naj mu pomlad bo! u Izza gore se vzdiguje Solnce nad Slovenijo, Majka Slava rada čuje Mojo prvo pesmico 1 *) Bog. Trzinski. *) Rodi vvrs tirno to pesmico mladega rodoljuba v naS „Jug“, ter jo pozdrav¬ ljamo kod prvi njegov pokus v spodbudo drugim nadepolnim mladenčem. Vred. - —^aAAAAAAA/VW\^ ~~ ■ — 61 Narodne p j e s m e. Iz J" ablanca \x ZRirla^OLOirjui.. (0 (Iz sbirke D. D. M. S. M. S.) QtAi - jrfL } ulila se dunja pokraj mora, % „Nij’ lipšega cviča nad mojega, „Več što san ja dunja pokraj mora u . „To j’ zač ula zelena naranža: „Nefali se dunjo pokraj mora, „Nij’ lipšega cviča nad mojega, „Več što san ja zelena naranža u . „To j 1 začnja žuti lemuncine: „Nefali se zelena naranžo, -Nij’ lipšega cviča nad mojega, „Več što san ja žuti lemuncine 44 . „To j’ začula rumena jabuka: „Nefali se žuti lemuncine, „Nij’ lipšega cviča nad mojega, „Več što san ja rumena jabuka 44 . „To j’ začula Senica bilica: „Nefali se rumena jabuko, „Nij’ lipšega cviča nad mojega, ,,Več što san ja Senica bilica 44 . „To j’ začula vinova lozica: .,Nefali se Senice bilice, .,Nij’ lipšega cviča nad mojega, „Več što san ja vinova lozica 44 . „To j’ začula mladjana divojka: „Nefali se vinova lozice, „Nij’ lipšega cviča nad mojega, .,Več što san ja mladjana divojka! 44 „To j’ začuja mladjani junače: .,Nefali se mladjana divojko, „Nij’ lipšega cviča nad mojega, „Več što san ja mladjani junače „Posiči ču dunju pokraj mora, „ Pobrati ču zelenu naranžu, ^Pofaljene žute lemuncine; „0dkinut ču rumenu jabuku, „Požeti ču Senicu bilicu, »Potrgat ču vinovu lozicu, »Obljubit ču mladjanu divojku 44 . (Iz sbirke L. Marjanoviča.) Ounce staše, zalazaše, Mladjan Ive umiraše, U vrh glave majka staše, U dnu nogti seka Jeka, Posred njega ljuba Ane. Majka Ivi govoraše: „Sinko Ive, ti umireš; »Što češ komu ostaviti ? u — „Tebi, majko, bile dvore „1 u dvorih puno blaga; „Seki Jeki onu bašču, „Onu bašču u potoku, „Kojom hoče sretna biti; „Ljubi Ani neču ništa, „Ona j’ mlada, udat ce se 44 . Kad to čula ljuba Ane, Piše knjigu Popoviču: „Kupi svate, Popoviču! „Umri Ive zulumčare 44 . Ivu noše na nosilih, Anu vode djeverovi. — ’«aaaa/\AAATU\aa^- čini Poviestne slike, n. o Stipan [p<©sD^8lk5lh (rlrvultii 8 savez s a Slovenci proti Frankom (Slika na str. 62.) (P. Štotraževič.) ( 819 ). 9 Od prevelike je važnosti za razvitak poviesti svih onih naroda, koji su u granica njekadašnje rimske carevine ili blizu njih utemeljili nove države, kada i kojim su se načinom upoznali sa svjetlom krščanske vjere. Zasluga i čast, kao prvomu promicatelju rieči go- spodnje kod nas, ide tadašnjemu arcibiskupu spljetskomu, Ivanu Ravenskomu. Ovomu revnomu svečeniku podje skoro, posije kako bi Hrvati svoje zemlje zauzeli, za rukom, te on pokrsti njekoliko poglavica dalmatinskih Hrvata i nije 10 62 Ljudevit, župan posavskih Hrvata, čini savez sa Slovenci proti Frankom (819). 63 dugo trajalo, što je bio Spljet središtem, iz kojega se je krščanstvo širilo medju dalmatinske Hrvate. Nu ipak preostalo je i u nas, kao što nam staro pismo kaže, slavjanskim apoštolom Cirilu i Metodu do- sta posla, da iztriebe iz naroda i zadnje ostanke po¬ ganstva i da osjeguraju i na ovih strana krščanstvu konačnu pobjedu. Kao što su bili prvi propoviednici krsta kod nas večinom odaslanici rimske stolice, tako je naš narod velikom večinom i sve do danas ostao u sveži s Rimom. K toj sveži sa zapadnom crkvom doprinese mnogo onaj zanimivi ugovor, štono ga je lukavi papa Ivan IV. sklo- pio s našimi predji. Po istom ugovoru staviše se Hrvati pod njegovu posebnu zaštitu i odrekoše se svakoga dalnjega osva¬ janja i ratovanja, izim za obranu svoje domovine ili krščanstva. — Blagotvornim uplivom toga ugovora uži- vahu Hrvati dulje vrieme dobročinstva blagoga mira i latiše se poljodjelstva, točarstva i osobitom revnošču brodarstva i prekomorske trgovine. Sad istom izčezne onaj nenaravski odnošaj, štono je još sve dotle dielio ostanke staroga, tobože rimskoga pučanstva u gradovih od novih naseljenika i naskoro prodre slavjanski živalj i u gradove i na one otoke, koji nebijahu dotle još poprimili slavjanskoga pučanstva. r fo se je sve zbilo za vladanja Porge, sina Klu- kasova i nasljednika jim Hrvata. /a prvih vladara iz Porgine lože i možda več za njegova vladanja prekinu se svaki savez naših država s Carigradom. Odtale dolazi takodjer, da neimaino iz onoga vremena baš nikakovih viesti o zgoda i nezgoda našega naroda. Iz te dobe neznadu nam povjestni- čari niti golih imena pojedinih knezova nabrojiti, da- pače ima ih, koji misle, da nisu Hrvati tada pod Vla¬ dom jednoga vladara, nego razciepljeni na više medju- sobno neodvisnih županija pod pojedinimi župani živjeli. Istom za Karla Velikoga, kralja franačkoga, raz¬ prši se opet ona gusta magla, koju oštrovidni naši po- vjestničari nisu još prodrli i mi nalazimo u obiju kne¬ ževina opet posebnih neodvisnih vladara. Ali nije narodu našemu bilo sudjcno, da se dugo uživa zlatne slobode. Na dalekom zapadu bila se je stvorila velika fra- načka država, koja se je uzpela do tolike sile i do tolikoga ugleda, kao što nijedna druga posije pada Rima. Osobito pako umnoži se ta moč i ta snaga, kad je silni Pipin s pridjevkom „mali tt sbacio zadnjega Merojeviča s priestolja, te stao sam vladati, a najpače za slavnoga mu sina Karla Velikoga. Taj izvanredni vladar predobio je lombardezku državu i tim je postao neposrednim susjedom brače naše Slovenaca, a posredno i našim. Upokoriv i>ako Tasilu, buntovnoga kneza bavarskega, predobio je i sve slovenske zemlje, koje su tada več spadale na kneže¬ vini! bavarsku i tako je njegova vlast doprla sve do naših medja. Težko, da nemoguče je bilo našim predjim, slobodu svojih mladjanih dviju država proti toli silnomu i po- hlepnomu susjedu uzčuvati. Pa zbilja, kratko zatim na¬ lazimo jih več u njekoj odvisnosti od franačkoga pre- silja; domači naši knezovi bijahu pod imenom upravi¬ telji (rectores) vojvodi Enriku frijulskomu kao franač- komu vazalu podčinjeni. Nu narod naš nebijaše ni tada vikao, prignuti si vrat pod tudji jaram. U sveobčem ustanku ubiše Hrvati Enrika i potu- koše mu vojsku kod Trsata, te se dobaviše opet svoje slobode. Tolikim pako naporom predobljenoj slobodi nisu se mogli na dugo veseliti. Več u prolječu sljedeče godine prekorači Karlo Veliki sam s orijaškom vojskom hrvatsku granicu. U to pobuniše se njemački Sasi i tako prepriečiše doduše Karla u njegovu ratovanju, nu njegove vojske nastavljahu ipak rat: Kadulah, novi fri- julski vojvoda, pritisne sa svojimi talijanskimi četami sa zapada na Hrvate, dočim je druga večinom franačka vojska sa sjevera provalila u naše zemlje. Tim silnim naporom podje neprijatelju i opet za rukom, te Hrvat- ska morade po drugi put priznati vrhovno gospodstvo franačko i več na saboru u Režnu (Regensburgu) mogao je Karlo Veliki hrvatske stvari urediti. Taj silni dobitnik nije se niti tim zadovoljio; htjelo mu se je i naših primorskih gradova i Mletaka, koji su tada priznavali vrhovničtvo bizantinsko. Sbog toga zavadi se s tom jošte dosta snažnom državom, te buduč da nije iniao brodovlja, morade pristati na pogodbe, po kojih bude doduše priznato njegovo pravo na Hrvatske kneževine; nu morao se je odreči svakoga zahtjeva na dalmatinske gradove, a to se pod imenom Dalmaciji 1 , u užem smislu, protezalo i na Mletke. Tako bi Hrvatska posve formalno priznata sastav- nim dielom velike franačke države i Kadulah, vojvoda frijulski, komu bijahu naši knezovi neposredno podči¬ njeni, stade bezobzirce to svoje vrhovno gospodstvo iz- vršivati. Porfirogeneta pripovieda o strašnih opačina, što su jih Franci tada i osobito posije smrti Karla Ve¬ likoga u naših zemlja počinili. Ove nepravde i sramote, nanešene našemu narodu, razjare Ljudevita, velikoga župana posavskih Hrvata. Ljudevit, znajuč dobro, kako težko dele rane, kojih i isti pobjeditelj u svakom ratu dopadne, htjede s prva da stvar mirnim putem uredi. On odpravi poslanike na franački državni sabor, potuži se čaru Ljudevitu Pobož- nomu, nasljedniku silnoga Karla i zamoli pomoč proti nasilju; ali doskora uvjeri se, da odtale neima pomoči. Vrana vrani očiju nekopa; i tako osta sve po staru. Ljudevitu bilo je dakle birati ili sramotno robstvo ili i težki rat s presilnim neprijateljem. I buduč da se je 1 glede toga sasvim slagao s nazori svoga junačkoga na¬ roda, odvaži se na rat. 9 * 64 Na brzo sabere oko sebe, što je bilo oružju do¬ rasla u narodu i zaniječe s mačem u desnici ruci Fran¬ kom dalnju poslušnost. Nije dugo postojalo, to se po¬ javi več na zapadnih granica naše domovine ogromna franačka vojska, te zaprieti smjelomu Ljudevitu podpu- nim uništenjem njegove netom oslobodjene države. Nu naši predji znadijahu svoju slobodu cieniti, pa i junački braniti. Franačka vojska bude hametom potučena, Ka- dulah 'morade se vratiti, neopraviv baš ništa, te malo zatim i umre. Nasljednik njegov Balderik nastavi toli krvavo i nesretno j>o Franke započeti rat, te udari novo sakuplje- nom strašnom vojskom na Slovence, koji su posije slavne pobjede svojih susjeda Hrvata takodjer bili pograbili oružje, da se i oni več jednom oslobode tudjega jarma. Nu tolikomu neprijatelju nemogoše odoljeti: od- lučna se bitka žametne; Slovenci borijahu se očajanom hrabrošču. Uza sve to potuče ih ipak presilni Balderik, te zauze sve slovenske zemlje do hrvatskih granica. Hrabri Slovenci neklonuše duhom. Znali su, da krv nije voda i gdje jim valja tražiti pomoči. Njihov vojvoda sabere ostanke svoje vojske, te predje sa cvie- tom slovenske mladeži i vitežtva u tabor hrvatski i tako dočekaše sjedinjene hrvatske i slovenske čete pod voj¬ vodstvom Ljudevita, velikoga župana posavskoga, junački dušmanina. Taj divni čin bratinske sloge i ljubavi dvaju srodnih naroda za obranu proti zajedničkomu neprija¬ telju dao je umjetniku g. F. A. Mucke-u povoda, da naslika drugu sliku, što ju evo u ovaj svezak natisnusmo. Ona nam predstavlja nutarnjost vojvodskoga šatora. U pročelju stoji Ljudevit, odvažni knez posavskih Hrvata i pruža tamnim gvoždjem oklopljenomu vojvodi sloven- skomu junačku desnicu za bratinski savez, kod kojega sudjeluje po starom običaju slavjanskom i najstariji iz- medju starešina naroda. Dalje otraga u šatoru stoji njekoliko poglavica naroda i razpravlja bez dvoje ozbiljne stvari, kao što jim to možeš iz zabrinuta lica razabrati. Na ulazu stoji štitonoša slovenskoga kneza i nje¬ koliko njegovih vojnika; u daljini pako vide se dolazeče njegove čete. Slike iz j u go sl a vj ansko ga naroda. ii. Srbske nošnje ii badnji. dan n Srbalja, (Slika na str. 65.) ni a Orbska nošnja odgovara posve duhu i stasu % srbskoga naroda, te spada medju najukusnije J nošnje južnih Slavena, koja upravo dolikuje junačkomu narodu. Pogledaš li samo sliku, gdje je de¬ vet naslikanih Srbina, eto ti pred očima devet Jugoviča, devet potomaka slavnoga Jug Bogdana, koj porodi ta- kove sinove, kakovimi se sav slavjanski narod pono¬ siti može. Na našoj slici vidimo jednostavna, priprosta seljačka srbska odiela, j er je prizor uzet iz priproste srbske pobožne obitelji baš na badnji dan. Pa ako je i pri- prosto to odielo, ipak je čisto i liepo, j er srbski narod nada sve ljubi čistoču. Bogat Srbin kroji se istim kro¬ jem, nu odielo mu je od finije čoje (sukna), pa je ukus- nije izvezeno n. pr. svilom, srebrom i zlatom. Obično češ vidjeti na Srbinu crvene papuče, čizme, ili po tur- sku pletene opanke, liepo izvezene čarape, modre il cr¬ vene dimljije (široke čakšire, — hlače), crven ili modar prsluk sa mnogo kositrenih, kadšto i srebrnih dugmeta, čurak (obično modar) s krznom i fes. Po koja kubura (samoskres) i nož za pojasom nadje se takodjer; tako bo je na iztoku običaj. — Ženske se razlikuju u nošnji po vilajetu, kako več gdje običaj, ali jim nije odječa toli karakteristična, koli mužka. Što ljepšega si pako nemožemo predstaviti, nego Srbkinje bolj ega stališa narodno odjevene: sitne nožiče, kojeno riese liepe čiz- mice, vitko tielo u svilenoj modroj il crvenoj suknji, bogato izvezen prsluk itd.; pa onda, što još k svemu spada — crven fes. U nijednom skoro narodu neima tako krasnih, starih i prastarih običaja, kakovih u srbskom narodu. Ovdje čemo govoriti samo o badnjem danu, kako se taj blagdan slavi gotovo u svakoj kuči pravoga Srbina i kako nam ga ukazuje slika. Kao što svuda u hriščanskom svietu, tako se i u Srbiji badnji dan visoko cieni, pa je i od velike ra¬ dosti, osobito za mladež. Več tri dana prije čuje se na sve Strane govoriti: „Danas dan, sutra dan, prekosu- tra badnji dan w , a dječica osobitim načinom pjevaju: Božič, božič bata, Nosi kitu zlata, Da pozlati vrata I oboja poboja I svu kuču do kraja. Srbske nošnje i badnji dan n Srbalja. 66 Kada dakle stigne badnji dan, upale se u veče svieče i gospodar donese svieču u sobu, koja se više onaj veče neudalji; zatim eto gospodarice i dječice, koja obidju tri puta vatni pjevajuči: „Roždestvo tvoje tt . Slama se nad trpezom, pod trpezom i po sobi prostre; to je dje- čici u oči božiča največe veselje. Sad se priredi i pro¬ stre trpeza, namjesti se božični kolač, koj je nakičen tjestenimi ovcami, pticami itd.; na njem stoji trojnica svieča, obasuta pšenicom; tu je novaca, jabuka, oraha, lješnika i svega, čim nebo dieli, u znak svakoga obilja. Kolač stoji na tanjuru, kraj njega s jedne Strane lončič s rakijom, a s druge s medom i bielim lukom (češnja- kom). Drugi kolač, koj se vazda samo od prosta tiesta umiesi, imade dugoljasti oblik, te se zove „zdravlje". Češnjica, to je opet posebne vrsti kolač, u koga se umiesi kakovgodj srebren novac, pa kad ga razkinu, koga dopane komad sakrivenim novcem, toga drže osobito srečnim u čitavoj budučoj godini. Na trpezi se u osta- lom nalazi pljoska s vinom, po koja čaša itd. Prije ve¬ čere sakupi se ciela obitelj i s ve se cjeluje u znak pro- štenja i pomirenja, ljubavi i sloge. Zatim upali i staro i mlado i veliko i malo voštenu svieču, stupi k trpezi, pomoli se bogu, odpjeva „Roždestvo tvoje" i sjedne k večeri. Večera sastoji se obično od kisele čorbe (juhe, ukuhane u razsolu od kisela kupusa), suhe ribe, sunga- lije, papule (pasulja, graha) i kako je komu inače mo- guče. Prije svega pije se malo rakije i jede bieli luk s medom. Čeljad je sva pobožno vesela. Za večerom baci gospodar četiri oraha, svaki u svoj kut, koji se nesmiju dignuti, dok blagdani traju. Kako su več seljački stanovi uredjeni, obično gori na strani vatra; u badnji načini se na toj vatri bad- njak. Usieku se naime dvie tri mladice, koj e se stave u vatru, da kliju cielu božju noč. Dodje li koj pozvani il nepozvani gost u kuču, to idje najprije do vatre, gurne u badnjak i govori: „koliko iskrica, toliko konja, volova, krava i ovčica", a gospodar ga za to čim nadari. Ciela družba ostaje zajedno, pjevajuč božične i crkvene pjesme, igrajuč se „kvočke i piliča", dok djeca nepozaspu i dok nebude vrieme na jutrnju. U jutro se strogo pazi na starodavni običaj, koj svuda u Srbstvu vlada, da se naime pozdravlja svaki i sliednji sa: „Hristos se rodi!" a da se odzdravlja sa: „Vo istinu pogodi!" I na to se mnogo pazi, tko če na božič prvi u kuču doči. Tomu se kaže polaženik ili običnije radovan. Tko je tako sretan, da bude prvi, toga urnah kod dolazka pospu pšenicom, te ga največma tih praznika štuju i časte; on nesmije ni gladan ni že- dan otiči, več mora, da punu torbu kuči ponese. To su krasni običaji, što jih kroz vjekove i vjekove, pa i dan danas obdržava bogoljubni srbski narod, a kako godj ih obdržava prosti narod, tako se obdržavaju s ma- lom iznimkom (što več u bolj ih kuča nemože da bude) u svakoj najbogatijoj kuči, pa tako i treba. Boga što- vati i slaviti neima grieha ni sramote! n o r .1 u ^ H3Tpa$KHBaH>eM MopcKe fly6^>HHe oaBHjm cy ce $ o# Bajica^a oko Mopa CTanyjyfin napo/jn, aa 1 Mnoro npnje, nero ce je 3HanocT 3ay3e;ia, Aa npo- uaflje flHo tc HeH3Mjepne Ay6-&iiHC. Jezimo nnaK cpeflCTBo čnjarne ohhm napo^oM: poneme. BjeniTiiHa, Kojy en nojcAHHii Hapofln y poHen>y iipncBojnme, mo- pajia je 6 hth BejiiiKa, npeM^a ce ibenrro ii nperomi. Kao oco6hth BjeurraijH y tom 6njaxy no3HaTH ciaHOB- hhijh OTOKa Apxnno^a; na y ko^hko ch ohh caMH Taj iviac npHČaBnme, AOKasoM je, Aa ce h. n. na OTOKy CaMOcy MJiaAH ^yAn HeMoraxy hcchiith, aKo Hncy 6 h;ih y CTamy 8 XBam Ay6oKO boa BOAy poHHTH. XepoAOT npmioBHeAa o meKOM CijHjijiHacy H3 IIIo- HaHa y MaheAOHnjn, Koj je 3a BjiaAaHja KcepKceca 80 mTaAnja, Aarae ao ABne mhjbc hsiioa BOAe urno, 3a Aa PpKe o CTan,y ibnxoBa 6 poAOB;ba iibbuccth. KanoHHKyc Ahtohho MoHrmope y ria;iepMy npn- iioBneAa y cbom H 3 Aaiby oa roA- 1743. o meKOM Chijh- jmjaimy IIeniKy, koj Aa je 4 ro 5 Aana moto noA bo- .y MO P E. Aom ^KHBjeTH, Te A a ce je ROJbe cnpoBOM pndoM xpa- HHO. y KOJIHKO je Ty HCTHHe, HCKa je, TO CTOjll HIiaK, Aa je IleniKO 6no najdoJbH poHaij, mTO ra je cbhct no- 3HaBao, upeMAa je aca^ocTiio cboj hchbot cBpuino. Ha- nyj!bCKH Kpa^ pnAepnKo no3Bao ra, Aa A B anyTa poHH y najoiiaciiHjH BpTJior (Biip), no3naT noA hmchom Cipuuia n IIIapHČAHc; npBnnyT aohho My CMjejm ponan cpeTHO y BHp 6aueHy 3^aTny nocyAy, APy rHri y T 3ar;iaBH. HoBnje Ac6a no3HaTH cy Kao oco6hth poniju CTa- HOBHHIJH jy5KHHX OTOKa, KOjn Ce UCCT0 110 UIITaBy MHJby noA BOAy ynyTe n KojeKaKOBe cTBapn Ha nojbe H3Hoce. BncepojioBUH, poHijn oa 3anaTa, o6miaBaxy ch hoc h yum naiviyKOM 3auennTH, sa A a ce cauyBajy oa uey- roAHa y murna MopcKe BOAe. Ilpnje, nero ce ypoHHme, nanyHHme ch njiyha 3paK0M, na KaKO 6h j hm iioucjio My i iHO 6hth, nonyuiTaBaxy Majio no Majio Taj 3paK na Bpjio Majiy pynnijy na ycTa. Mhoto iipaKTHUHHje npo- Haljome 3paK0M HanyH>ene MjemHHe, Koje ce cTaB.foaxy OTBopeHOM cTpaHOM y 3y6e; a HajnpaKTHmiHje dnjame 3a poHeme npoHaljeHO oahcjio. — To oahcjio npncTaja^o je MOBjeKy hocbc na thcjio, HMaAO je c upneAa ijaKJio, 67 moivio je ao hoji oiccooTa (Bpci Mjepe) 3paKa yaeTii, tc je cacTojajio H3jaKe KOHce, icojy neMorame iniKaKOB 3 ]>aK npo6nTH. Tano o^cbch poHaij Morarne na rho MOpa notiH, 6iicep KynHTH, noTonyjie jialjc nper^e^aTH, HajAparoigeHHje CTBapn Ha nojbe imunem h ihto ra BOJba. y A H y Mopa je aobojliio CBjeuiocTH, ny nomaib- Kaibe HiiCTa 3paica 3a OAHcaibe hhhh dopaBjbeibe iioa boaom toah onacHHM, A a jcA Ba Koj ponaij Moace 5 nacoBa iioa boaom y3TpajaTH. JbyAH, noje yno- TpedjbHBame xojianAC3KO - hctohho hhahjcko Apy3KTBO 3 a Ba^eae 6ncepa na OTOKy Il,eHjiOHy, Mopaxy ce h>ckojuiko A a * ia npnje c yjteM naMaaaTii h cyxe jecT- BHHe jecra. Ilpnje nojiasica iioa BOAy y3eme jom yjba y ycTa, Te ce dapoHHme tchckhm KaMeHOM h BpehoM 3a 6ncep mccto 50 XBaTH Ay6oKO y BOAy. Ila OBaj HanHH pohhth je onacHO paA orpoMHHX MOpcKHX naca (Haifisch); AoroAHJio ceBehe, A a jeMHorn Aornao 6 e 3 pyne hji nore Ha koiiiio, a mhoth je Harnao h rpo 6 CBoj y HCAP a ejiy Tora cTpaimiJia. IIoneTKOM 16. cTOJLelia ynoTpne6nme iiobo H3iia- maiiilie: ponanKO bboho (Taucherglocke), Roje ce cbc B elima h BcliMa ycaBpmyje. IIpcAiiocTH cy pona i iKOMy 3BOiiy tc, A a ponaij mohcc Jiarjbe noA BOAy, Te A a mo- aec y Ay6j&HHH j\yjbc ocTam h 6ojbc paAiim HajBeliy 3acjiyry o H3Hamamliy Tora CTpoja crene ch CHrjie3Kii maTCiviHTiiK EAMyiiA Xajuiej (f 14. jaHyapa 1742. y JIoHAOiiy). Ho iberoBy naHiiHy ycTpojeno 3 boho HMa^e 8 cTona bhchhc, ROJbe 5, rope 3 cTone umpHHe, Te npHSBafia 8 oiccoHiiH 3aAaBao 6 ojih Ha yuiHjy, Te my je nocTaJio 6opaBJbeibe noA boaom hc- ciiocho. HajiiOBHje A^6a noneme ce KemngH o tom 6pn- Hyra, Kano 6 h oACTpaiinjiH onaj necnocHH upiiTHcaK 3paica, Koj jeAHini Toj tojih KopucTHoj paAibii na nyTy CTOjll. Me^yTHM 3iiaH0CT je poiiaMKiim 3 boiiom ro caAa cjia6o nanpeAOBajia; 3a H3Tpa^ciiBaibe mopcKe Ay^Ji>HHe ynoTe6jbaBajio ce BaaAa ojiobo (icajiaMiip). Obo ce ca- CTojn H3 40 ao 50 yiiTii TeacKora KOMaAa ojiobh y cjihlpi mericpoBC rjiaBe. Rno my je Majio H3myn^>eno h upe- BHTHM pyOOM 06 cKp 6 jbdI 0 , Koj je IIOKpHT jiojeM. Tano ce yTHCHe o6jihk A»a y Kajiamiip n 6yAylin A a «3 boac H3- h o ch HiKOJbKe, miecaK h t. a-, to My A a j^ no3iiaTH CBoj- CTBO. Mcl)yTHM jom Ulije IIIIKOMy 3H pyKOM IIOIUJIO, A a 3iiancTBeHO AOKaace Ay^Ji>iiHy mopa. KajiaMHp aoch^kc caMo 250 hhth h jih 1500 CTona, na ce na mnoro mne- CTa c ibiime nuje A<>npJio ao A» a - Cbh 3iianocT o mopcKoj Ay6ibiiHH Mopa ce 3aAO- BOjbiiTH caMHM iiaroBiieuiTaibeM, A a HajBHiiiH iiihiiobh CToje y ibenoM pa3Mjepy ca iiajBHHiHMH ropaMH h 6yAyliH Aa ce obc no HiiTaBy MHJby HaAa Mope npoTency, thko hcto A a H MopcKa Ay6jBHiia npeKO MHjbe AOJte Aocn^ce. <1\ X. (Sa slikami.) (Gjuro vak I očetak ovoga moga opisa završih u prvom svezku, bez da bili znao bio, kakva li sudbina čeka isti sve- zak, čim li ugleda svjetlo. Treba dakle da nasta- započnem sa životopisom „Slav. juga. w „Slavjanski jug a bijašc, hvala bogu, dotiskan. Izpra- vak zadnje polovine tabaka pošaljem u Zagreb i svaki dan očekujem pošiljku svoje težke muke, da mogu početi raz- širivati djelo, za da se dobije koj novčič; jer, neimavjoš ni- jednoga predbrojnika, nemogoh sc nikarao maknuti. Za ča6 Klarič.) stiže mi od tiskara iz Zagreba brzojavna viest, da je „Slav. jug“ zaplienjen i odnešen u gradsku pokranu. Možete si misliti, kako mi bijaše pri srcu — kan-da bi grom udario u me —; djelo stoji preko 600. stot., zima pred vrati, a rad sam na put. Trista mu jada! što ču sad? Pohitim u Zagreb, da saznadem, što je na stvari. Tiskar mi kaže: ništa drugo, nego ovi nesretni grbovi, što ste jih stavili o naslovu. — „Ta nije raoguče ! u „E bogami jest ! a Podjem do vis. kr. nam. vieča, da pitam, što je? Nišu to grbovi krivi, nego kruna. — Risar naime narisao grbove svih na¬ roda na jugu, pa je u svom neznanju nada nje stavio pje- kkkovu krunu. — To da kako neide. Uvidiv, da je risar sa- griešio, počeh dokazivati: da nije ni u mene ni u risara zle nakane, ko što je zbilja i nebijaše; tim načinom pošlo miza rukom, da izmolim „Slav. jug, w ali uvjetom: da prvi i drugi list izrežem, vis. poglavarstvu predam i naslov promienim; t. j. da grbove, ili bolje rekuč krunu uklonim, što sam i uči- nio. Moram priznati, da su mi dotična gospoda u tom poslu vrlo na ruku išla. — „Slav. jugu“ obečana bi dakle slo- boda, do takove išlo je sporo: trebalo je usljed raznih za¬ prekah počekati, dok je zbilja na slobodu iziči smio. Za ovo vrieme donesoše novine o zapljeni „Slav. juga u koje kakove viesti, parne ona zbilja i žacnula, gdje njekoji rekoše: da su uzrokom zapljene „njekakovi fantastički grbovi. w T& bog vas dao, gospodo, ono, što u životu zaista obstoji, ili u narodu živi, nije fantazija! Ele „Slav. jug u dodje na slobodu. Pojurih sam glavom u Za¬ greb ponj i uzmem si 200 odtisaka za Karlovac i okolicu mu. Bi- jaše to koncem mjeseca studenoga.Premda je zima počela rano vrstiti svoje pravo, taj dan bijaše krasan. Isto nebo veselilo se nad uskrsnučem „juga.“ Nješto obična je, da čovjek, došav u glavni grad, osobito u naš Zagreb, bude medju prijatelji veseo, a kamo li, kad mu se što ugodna dogodi, kao što se do¬ godilo meni: bijasmo dakle u družtvu veseli sve do večera, do zadnjega časa o polazku na željeznicu. U veselju se nepazi na svaki novčič, što ga ima u džepu, i ja potratim ono malo, što si uzeh na put, skoro do novčiča. Dodjem na kolodvor, tražim po svih džepovi novaca, da uzmem voznu kartu, a kad tamo, neima nego samo dvie tri krpice od dva groša. Vajme,etotineprilike! Srečom opazim u kutu prijatelja, pohitim do njega, te mu prišapnem u uho, neka bi mi uzajmio do kuče 2 stot. Dobijem ih. — Uzmem kartu trečegareda, da uzalud nepunim tudju kesu, sjednem za st6 i pijem još mjericu vina uza njekakovu kobasicu. — Sviet se poče razmicati, ovaj ovamo, onaj onamo, a služnik od postaje na jednom: „einsteigen, einsteigen nacli Carlstadt! u Dobro, te nješto malo znadem njemački, te sam taj poziv mogao ra- zumjeti. „Konobaru! Gostioničaru! Čujete, molim Vas, pla- titi! M uzvrtim se ja, al liikoga ni blizu. Nerazumije, ili neče da razumije! Što ču; odlazit mi je — drugi put zvoni— il da mu neplatim, il da mu se pokorim i platim? Pokorim se, zovem ga po njegovu i platim. Eto me u kolih, kamo se jedva dovukoh s mojim rukovetom knjiga. Dodjoh sje- diti medju jednoga svečenika, jednoga jastrebarskoga i jed¬ li oga karlovačkoga i zagrebačkoga „purgara, u „vilozova u , koj bijaše pun rieči kao šipak koštica; u družtvu pako bijahu još 2—3 seljaka i graničara: podpuna ravnoprav- nost. — Hvala bogu, da nebijaše nikakovc ženske! Žametne se razgovor: „čuju, reverendissime domine**, poče veselo razigran „purgar w , koj je zavirio u karlovačku gimnaziju, pa nje¬ što tobože latinski naučio, „jesu li oni plebanuš ili kapelan ?“ „Kapelan, kapelan, moj dragi prijatelj!“ odvrati smjerno svečenik. „Oni, kakti pop, moraju biti jakomndri u , nastavi „purgar, „nek oni meni, amice, poveju, zakaj je bog člo¬ veka najzadnjega stvoril?“ »Kajti je tak njegova sveta volja bila tt , odgovori u kratko svečenik. Nemogav ta preduboka razglabanja slušati, uzmem si svoj „Slav. jug w , pa razgledam i čitam. „Kakova je to knjiga? u upita me moj susjed, vidiv one slike itd. „To vam je »Slavjanski jug u , što je netom izišao“, odvratim. „A — to je »Slav. jug,“ posegne za svezčičem sve¬ čenik, sretan, da može prekinuti razgovor s premudrim »pur- garom, w „t& bio je zatvoren“. »Dft, al je opet na slobodi, samo s drugim licem »Što mu je ciena?“ „Pedeset novčiča u . Sad me umole i ostali suputnici, da jim pokažem djelo ; a ja svakomu po jedan svezak u ruku, tumačeč seljakom i graničarom sve po redu slike. »Kaj su to onaj gospon biškup, koj nam tak vnogo dobra činiju ? M upita me jedan seljak, vinar, o našem mecenatu. „Jest,“ rekoh, „to vam je taj slavni muž u . „Tak bum ja jednu knigu vzel za mojega dijaka, w izvadi moj seljak 50 novč., dakako ni nemisleč, da jedan svežčič bez čitavoga tečaja ništa nevriedl. Nehtijuč neukim ljudem kvariti veselja, prodam tu u kolih urnah 5—d svezaka po 50 novč., samo jedan mi nudjaše 40 novč., i tomu, da nekvarim ciene, jer nijeimao više novaca, poklonim jedan svežčič; neka bi samo naša knjiga našla mjesta i u prostih kolibicah! Prvim dakle trenutkom dade mi „Slav. jug“ dobru nadu. Još ga pravo ni sam u cielom neproraotrih, več ga obljubi i prosti puk, što me je neizmjerno uzradovalo. 1 na taj način putovah podporom „Slav. juga“, jer s onim, što sam zanj več ovdje primio, podmirih prijatelja, koj mi je na kolodvoru pomogao iz neprilike. — Dodjem sretno u Karlovac. Sutradan podbrusim pete, pa naokolo grada u sakup- ljanje predbrojnika. Kako je zlo po zlu, hajde napredovao mi posao: do 90 kuča primi u naručaj „jug, w te mi se je svakako s Karlovcem pohvaliti, premda bi, pogledom na manja mjesta, moglo i više podpore biti djelu, koje naj- prije ovomu gradu na čast služi. Vjerujte mi, da nije baš ugodan posao, a najmanje u nas, ni šahiranje predbrojnika, ni prodaja knjiga. Čovjek treba, da imade dobar želudac; jer ovdje ti objese na nos ovo, ondje ono: ovaj nežna hrvatski, onaj srbski (tobože čirilicu), onaj opet »kranjski^ (slovenski); a umni samo i pametni ljudi pojme stvar: da nam treba sve uzajemno raditi; da nam se je složiti; da nas puko pismo nerazli- kuje, kad smo po krvi i jeziku tako jedni te isti. Svršiv tako svoj posao u Karlovcu, oprostih se sa svo' jimi milimi i dragimi i odputih se u Jastrebarsko. 69 Iz Karlovca polazi železnica u jutro okolo pol 6 | si -dignem landu sati, pa je taj cieli put upravo do Za¬ greba,osobito u pro- lječe i jesen, vrlo ugodan, jer se čo- vjeku sve izmjenice predstavljaju kras¬ ne vinorodne go¬ rice : D r a g a n i č, Hrašče, Plešivica, Lovič, Svetojanske gore, Okičitd,; pa onda plodonosne ravnice, šumice,lu¬ ži itd. Nu ja sam pošao u zimsko do¬ ba, početkom pro¬ sinca, gdje to nijo tako ugodno. Jedva se ganusmo sa ko¬ lodvora, eto ti me- čaveioluje, kaoda je nevrieme zapri¬ seglo, da me prati. Za dobra tri četvrta sata stignerao do jastrebarskoga ko¬ lodvora. Bože mili, pomi- :j| 11 slih sam u sebi, lie- poga li vremena za jjijj moj put! Sidjem iz kola, idjem dogla- vara postajo, da ga i; umolim, nebi li mi j uzeo moj veliki kov- 'j čeg do sutra u po- hranu i on mi učini drage volje. Dok sam pako ja to ure- dio, odu kola, koja obično do postaje poštu dovoze i pot¬ nike odvoze i ja o- stanem, predan mi¬ losti i nemilosti me- čave, da putujem pješkoumjesto. Još neučinim ni tri ko¬ raka, eto ti moje kukavne bunde u blatu. Vjetar duva, da če i iste brego¬ ve rušiti, susnježica pada, kao da se nebo otvorilo, treba da | brojnika imademo w , udari moj prijau V., a nežno m, kud cu sa škatuljom, da se nerazmoči: jednom necju, stanem pro- klinj ati i isti put, na koj se odpremib. Težkom mukom se njekako izkonam iz te neprilike 1 iza ljute oorbe s onim do koljena blatom, put samostana, do- vučem se skrozi mo¬ kar, kao miš, u Ja- strebarsko do sta- roga si prijatelja K. Tu se okriepim vrlo dobrom bržolicom, pa osušiv si malo kožu, odem do pri¬ jatelja V., nebi li mi on u mom pod- hvatu na ruku išao, sto mi on drage volje i učini. jjj Bij ase 10 sati, * kad se uputismo u . | sabiranie DreuDroj- nikaidopodneima- Oj smo več upisanih J PC 14 rodoljubnih ime« N na. llvala Bogu! Prijatelj V., gosto- ljuban čovjek, od¬ vede me k sebi na objed, obečav mi, da če još posije objeda 5—6 prija¬ telja k sebi pozvati, kojiče se na n Slav. jug tt sjegurnopred- brojiti. — Ja pri- mim poziv drage volje, te bijasmo podpunoma veseli. Netom odpjevasmo dvie tri naškc pjes- mice, eto ti zbilja sad jednoga, sad drugoga prijatelja, njih do šestorice u naše kolo i svi se upišu u predbroj- nike. — „Eh, kad je tako, 20 p red . — *sad nam nije 10 70 sile nikuda; pijmo i jedimo, a ostalo učinit ču ja. — Tako i bijaše! Tko je jednom za hrvatskom trpezom sjedio, znade, da se tu do komad noči neustaje. Bijaše dakle več duboko veče, a mi još uviek za objedom; pa če skoro i večera doči. Prijatelj V. da me posve ukonači, natukne, da idjemo k prijatelju K. po moju bundu i preostali „jug“, pa da ču u njega spavati. Ilajde de! — Podjemo do prijatelja K., a on nas čeka spečenim puranom. Bože moj, ala nam je u toj Hrvatskoj zlo! Tu se zabavmo kratko vrieme u veselju i zabavi, te se zatim vratismo na konak. Jastrebarsko vam je trgovište, na glavnoj kolovoznoj cesti zagrebačkoj, koje no bija~ Bretna „Stellwagena“ dobe, me- dju Karlovcem i liakovpoto- kom put Zagreba. Tu je župna crkva sv. Nikole; žup. ko- tarski sud; mjestno poglavar¬ stvo po običaju ostalih trgo- višta; dobro uredjena narodna učiona za mužku i žensku djecu itd. U bližini je grad grota Er- doda sa svojim poglavarstvom; a prama postaji željeznice sa¬ mostan čč. oo. franjevaca. Žiteljstvo jastrebarsko je veoma rodoljubno i gostoljubivo, tako, da se svatko rado sječa ugodnih časova, koje je uživao, ako je imao priliku posjetiti to maleno, al doista ugodno mje- sto. Osobito ženski spol služi na diku svomu mjestu ne sa¬ mo svojom čistom i liepom nošnjom, nego i svojim lie- pim stasom. Sutradan u zoru odputih se iz Karlovca nadošlim vla¬ kom na Zdenčinu, drugu ne- znatnu postajicu, u glavni grad mile naše hrvatske domovine. Stolna crkva n Zagrebu. Po kamenopisnoj slici F. Mlicko-a. — liisao Kriohubor. Zagreb (slika na str. 69.) je glavni grad trojedne kraljevine, te leži u gradjanskoj Hrvatskoj kraj Save, sa blizu 20.000 Stanovnika. U Zagrebu, kao glavnom gradu, starinom je sjedište bana ovili kraljevina, za sada banske časti namjestnika, sa vis. kr. namjest. viečem, stolom sedmorice i svimi vrhov¬ nimi oblastmi čitave zemlje; zatim biskupa, od njekoliko godina nadbiskupa, za sada kardinala sa preč. kanonikatom; c. kr. zemaljskoga vojnoga zapovjedničtva sa vojničkimi oblastmi; kr. ravnateljstva financijah, kr. ravnateljstva po¬ štah; velikoga župana županije zagrebačke itd. Ovdje se obdržavaju sabori, gdje zastupnici naroda rade o boljku mile nam domovine. Zagreb je središtem duševnoga napredka; tu je Ju- goslavenska akademija znanosti i umjetnosti 44 (a nadati se je skoro i sveučilištu); „nadbiskupsko sjemenište a ili „od- gojilište duhovne mladeži* 4 ; „grčko sjemenište 44 ; „pravoslovna akademija 44 ; „kr. konvikt**; „naobrazilište učiteljskih pri¬ pravnika i pripravnica 44 ; „velika gimnazija 4 *; „velika realka'*; „zemaljski glasbeni zavod 1 *; „mužke i ženske glavne učione i više" sukromnih zavoda 44 . Znamenitijih katoličkih crkvah imade u Zagrebu šest: sv. Stjepan kralj, sv. Marko, sv, Marija, sv. Katarina, sv. ii). Od svih je najljepša prva, t. j. prvostolna crkva (evo mu slika). Ta crkva sagradje- na je prije 6—7 vjekova iz rezana kamena. Premda je više puta sa raznih nepogoda oštečena bila, služi i dan da- nas ponosno na diku gradu Zagrebu, pa joj i u cieloj Au- striji imade malo sličnih. Unu- tra je 36 */ 2 hv. duga, 16 hv. široka i u sredini 12 h v. vi¬ soka. Veoma krasan je veliki oltar, kojega prekrasno ure- šuju na okolo mu stoječi urajet- no naslikani prozori, štojihje dao načiniti sadanji kardinal- nadbiskup Haulik. U crkvi ima do25oltara, dvoje orgulje(jed- ne posve nove, koje je dao graditi takodjer kardinal Haulik, te stoje preko 30 tisuča stot.); prekrasna propoviedaonica od mramor-kamena itd. Na zvo¬ niku imade 7 zvonova, od ko- jih su največi zvon bi. dj. Ma¬ rije i zvon sv. Stjepana. Osim toga je u Zagrebu samostan čč. oo. franjevaca (gdje je sjemenište), samostan ili kuča milosrdnika, (gdje je bolnica, ludnica, ljekarna i crkva) i samostan milosrdnica, (gdje su vrlo dobre ženske škole, naobrazilište učit. pripravnica i veoma krasna crkva sv. Vinka). Takodjer imade novosagradjena pravoslavna crkva i posve novi, neobično bogatim nakitom sagradjeni izraeli- tički hram, kakova malo gdje imade. Od inih zavoda i družtva imade: „Matica ilirska**; „narodni muzej**; „prva hrvatska štedionica* 4 ; „trgovačko obrtnička komora* 1 ; „gospodarsko družtvo 14 ; „družtvo dvo¬ rane* 4 ; „narodno zemaljsko kazalište 4 *; „pjevačko družtvo „Kolo 44 i strieljačko družtvo 44 . O eškomptnoj banki, toli koristnom i potrebitom zavodu, radi se svojski. — 71 — Bogato knjižnice nalaze se medju inimi u nadbiskup- skom dvora, u zaslužnoga Ivana Kukuljeviča Sakcinskoga i probuditelja naše knjige dra Ljudevita Gaja. U Zagrebu izlazi 9 javnih listova: »Narodne novine 4 , »Agramer Zeitung, 4 »Ilrvatske novine, 4 Katolički list, 4 »Dragoljub, 4 »Bosiljak, 4 »Napredak, u »Gospodarski list 4 i »Vila sinjega morja. 4 Jugoslavenska akademija izdaje tu svoje radnje u knjiži „R£d jugosl. akademije; 4 a „Ma- tica ilirska 4 izdaje vrstnija starija djela. Tiskarne su u Zagrebu četiri: Gajeva (najstarija i po naš narod najzaslužnija), Albrechtova, Jakičeva i Bokauova. Tvornica neima nikakovih, osim povelikoga parnoga mlina, koj proizvadja vrlo dobro brašno (mftku) i plinar- nice, koja obskrbljuje čitavi grad plinovim razsvjetljenjem. crkvom četiri biela, pločnata, u sredini probušena kamena, na kojih je, kako kažu, stajala ona gvozdena, u vatri raz- vručena stolica, na kojoj su Gubca mučili i okrunili. — Spomenut mi je takodjer »Krvavi most 4 na potoku, koj dolazi sa zagrebačkih gora, pa kada naraste, počini ne samo gradu nego i okolici mu dosta štete. Ovaj most imade više od 300 godina svoje ime, i to od onda, kad su se stranke Karla Roberta, koga naši pradjedovi izabraše kraljem i Vjenceslava, koga htjedoše Magjari imati kraljem, bile sukobile na tom mostu, kojom prigodom se okupft u krvi. Svratišta imade dosta i za više putnika, nego li u Zagreb dolazi, a najpoznatija su: »K čaru austrijanskomu 4 , (toli krasna sgrada, da bi istomu Beču i Parizu na diku Jelačičev trg n Zagreba. Kisao Kriehuber. Javni trgovi su: »Jelačičev trg 4 , sa spomenikom slav- noga bana Josipa Jelačiča i vodometnim zdencem (evo mu slika); »trg bana Zrinskoga 4 »trg. sv. Marka 4 , na kom je u sredini crkva sv. Marka, pred kojom stoji kip bi. dj. Marije, a naokolo nalazi se vis. nam. vieče t. j. stan bana trojedne kraljevine, županijska sgrada, narod. zem. kazalište itd.; »Kipni trg 4 ; »trg sv. Katarine 4 ; »trg Jezuita 4 ; »Kap- tolski trg 4 i »Kapucinski trg 4 . Najznamenitiji je »trg sv. Marka 4 , na kom su plemiči prije 300 i više godina, održav pobjedu nad ustalimi seljaci, njihova seljačkoga kralja Ma¬ tiju Gubca okrunili željeznom, u vatri razbieljenom krunom, te ga razsjekli i tielo mu razbacali na sve četiri strane svieta. I dan danas nalaze se medju kipom bi. dj. Marije i služila); zatim »Kod jagnjeta 4 ; »gostionauPruknerova 4 ; »Kod krune 4 ; »Kod lovačkoga roga 4 itd. U obče imade vrlo dobrih i udobno uredjenih gostiona, u kojih se priličnc jeftino jede i pije. — Kavana imade u svakom kraju grada dosta udobnih, a najljepše su one dvie na »Jelačičevu trgu 4 , naime: Kara- lova i Krežmova; jer su neobično bogato uredjene. Kuča imade do 1300., medju kojimi vrlo liepih i velikih, največim dielom zidanih jednokatnih, dvokatnih i trokatnih. Prvo mjesto zauzimlje svakako nadbiskupski dvor; u ostalom je doista liepa sgrada »samostan milosrdnicah 4 (g&je no se je obdržavala 1864. prva hrv. slav. izložba); 10 * 72 nova vojnička bolnica i u Novoj vesi je gradjansko sirotište. Vojničtva iraade svake vrsti dosta, za koje se nalaze tu dvie tri li voj niče (kasarne) i bolnice. Tri katolička groblja služe za pohrauu mrtvih tjelesa: kod sv. Jurja; kod sv. Roka i sv. Petra. Srbiji i lzrae- ličani imaju posebno groblje. Okolica zagrebačka je veoma krasna. Najljepše može se vidjeti Zagreb i okolica mu sa južnoga šetališta, koje je na vrlo liepom višku postavljeno i doista krasno uredjeno. Na istom šetalištu, pa onda u nadbiskupskom vrtu iza dvora mu, odpočivaju se obično miroljubivi Zagrebčani od svoga posla. Kad bi se malo dalje prošetati htjeli, eno jim Jur- | lani odkriše i s toga nazvaše perivoj „Jurjaves a . Tu imade kraj liepa prostrana šetališta visoko sazidana kula, sa koje se na dakeko vidi; tu je švajcarska kuča; tu podpuna švajcarija; živinjak, gdje imade svake vrsti stranih živina; košutnjak, gdje se nalazi mnogo srna i jelena itd. a pro¬ strani ribnjak služi na zabavu onim, koji se rado na vodi voze, pa su u tu svrhu uviek pripravna 3—4 čamca. Sve, što je tu, stoji občinstvu na slobodno razgledanje; čim je vani više svieta, tim se uzoriti gospodin večma raduje. Nedaleko Zagreba teče široka Sava, do koje se Sav¬ škom ulicom proteže grad. Preko Save je sagradjen drveti most za obična kola, koj svake godine stoji mnogo po¬ pravka, a malo niže dolje od samoga rezana kamena i Jarjevac. Risuo Kriehuber. jevca (slika evo ovdje), Bukovca, Tuškanca, Sofijina puta, Cmroka, sv. Ksavera, (gdje je crkva sv. Ksavera) itd. Ne¬ daleko je takodjer u našoj poviesti znameniti grad n Medvjed- grad“. Jurjevac je toli krasno uredjen, da bi upravo kra- ljevskomu dvoru služiti mogao. Perivoj taj počeo je ure- djivati prvi biskup Maksimilijan Vrhovec, odkuda mu bi- jaše i nad jenu to ime *,Maksimir tt . Uzoriti kardinal Haulik steče si za poljepšanje i podignuče toga perivoja takodjer velike zasluge. On dade sagraditi crkvicu sv. Jurja; on dade napraviti krasna ulazua vrata; on postavi na čelo mu k rasa n, baš umjetno stvoren spomenik sv. Gjurgja, što ga ljevena gvoždja sagradjen most za željeznicu. Željeznički kolodvor je od Zagreba priiično udaljen, al se ljudi, kad vlakovi stižu, rado do njega prošeču. Kola, tako zvanili ^omnibusa* i fiakera iraade dovoljno; a za poslugu su služnici, koji stoje pod posebnom upravom i odgovornoščn. Kad bih godj u Zagreb stigao, radovalo bi me uviek, jer sam vazda našao učenih, rodoljubnih i čestitih muževfc, osobito za domovinu plamteče omladine. Odkako sam pako „Slav. jug u izdao, sve mi je miliji Zagreb, jer u njem brojim preko 200 štovauih predbrojnika. koji me u težkom poduzeču podupiru. /vw\AfUVVVWvv'- 73 + 10. januarja t. 1. vmrl je slavni škof Friderik Baraga u gornjem Michiganu u Ameriki. Bodil se je 29. junija 1797. u Dobrničah, v ljubljanskej škofiji. Dovršivši gimnazialne nauke, posveti se pravosodju , no pozneje dobi voljo do bogoslovja i stopi va-nj, a dobivši duhovski blagoslov, poda se v severno- amerikanski misijon, ker čutil je v sebi neki posebni nagon do vbogih Indijancov, kteri so tačas velike dubovske pomoči trebali. Pride tedaj tje i začne delovati na boguvgodnem polju; njegovo delovanje stezalo se na neki del škofije Milwankee-ske i Detroit¬ ske. Povrh uemškega, talijanskega, francozkega, englezkega i slovenskega jezika govoril je tudi popolnoma dobro v nekterih narečjih indijanskega jezika, ter je v teh zemljah kod goreč pri¬ digar slovel. Važno je gotovo, a za Slovence po vsej pravici slavno, da je iz Baragovega peresa izšla indijanska slovnica z besednjakom, pa tudi molitvenjaki, pesmice i druge šolske knjižice za male Indijance. Eno tacih del izišlo je iz Blaznikove tiskarne v Ljubljani z naslovom: „Gete dibadjimowin, gaic dacli nitam mekate-okwanaieg ogogikwewinian. Laibach, (lllyrie, Autricbe.) Joseph Blaznik, ogimasinakisan mandau masinaigan". Njegovo življenje strinjalo se popolnoma z ojstrimi navadami indijanskimi: obleka prosta, postelja trda, a jed najnavadneja. Niti ni mesa je¬ del, niti vina pil. Ko so ga postavili za apostolskega vikarja v gornjem Michiganu na sboru v Baltimoru z naslovom amyzoui- škega škofa in partibus infidelium, bil je ravno tačas s dr. Carre- lora, sedanjim škofom v Covingtonu, 1. novembra 1853. po nad¬ škofu Purcellu v katedrali v Cincinattu za škofa posvečen. V januarju leta 1857. povzdignili so njegovo prebivališče Saut St. Marie na škofovski sedež a leta 1865. bilo mu je na lastno prošnjo dovoljeno, svoje prebivališče Saut St. Maric v Marquette premeniti i tu je slavui mož dobil naslov škofa Manjuelt-skega i Saut St. Marie-skega. Od zborovanja v Baltimoru začel je bolehati, pa se je ta bolezen v našem starčeku čedalje bolj vkorenila. Vsled tega prosi Baraga za namestnika, pa tudi, da ga rešijo škofovske časti. No nemila smrt spolnila mu je to prošnjo, preden je odgovor od svojih predpostavljenih dobil. Še do zadnjega trenutka njegovega življenja vznemirovali so ga nekteri podložniki z raznimi prošnja¬ mi. Kod svojih duhovnov bil je jako obljubljen, a vsako ljubezen vedil je z ljubeznijo dostojno povrniti. Ni ga človeka v Indiji, ki bi se nečudil o izrednej delavnosti Baragovej za blagor neumrlih dušic. 31. decembra pr. 1. bilo je ravno 36 let, odkar je Baraga na amerikansko zemljo stopil, a v tem Času storil je kod misijo¬ nar toliko, kolikor gotovo nobeden njegovih prejšnikov, pa tudi težko ?da si kteri potomec v teh zadevah toliko zaslug |steče, kod Slovenec Baraga. Naj mu Bog povrne, kar inu ljudje nemorej o! __ Ha 6orojaB^e«.e noKoname y IIobom Ca/jy Bpjiora kibh- OKCBHMKa JoKCHMa IIoBHlia, OTouaiinna, Koj je BOOMa 3acjiyHcaH 6ho no cp6cKy kh>hmccbhoct. Jokchm Hornih poflu ce ČJiaroBecTH 1807. r. y Bpxobhiih, y OTOuKoj nyKOBHiijH. Othij My Hjinja 6h- janie y ropn»oj rpanm^n nacTHHKOM, na en je ko jynaK cač^OM flodaBHo njieMCTBO, Te je flohopao flo no#nyKOBHHKa. npeuiaB y mhp, npeccjin ce y CpncM. Jokchm je 6ho Ofl iioueTKa flo CMpTii npaBH upamjaTH rpamiuap, noiHTemaK, BjepaH Kpajby h flOMOBHHH. rnMiia3Hjajme HayKe CBpuiHoje y aojih>hx Kapjiouqnx, «£HJio304»Hjy y Jenu h Xajuni; yrapcKa upaBa y UlapnuiKOM noTOKy, a meMauKa y Beuy. Il3Me5y hiihx bpcthhx klicna, oBjoiniana cy My cjiubom OBa ueTHpii: „JIa3apnqa u , „BHp»iaiiHH Manja," „Aj^yuKH mchbot" h „Bp3HHO kojio". Pa/j CBoje otbo- penocTH Mopa/je sa lfceKo bphcmc nočjehii y Bocny, rije ce je iiyiiHx 15 rofl. ČaBiio. CBoje kocth octrbh oh hiirk y CBojoj MHJioj ^omobhhh, rije My HCKa no«iHBajy y Mwpy! Dne 6. veljače o. g. preseli se s ovoga u vječni sviet poznati hrvatski književnik Špiro Dimitrovič Kotoranin, c. k. satnik u miru. Sahraniše ga na pravoslavnom groblju u Zagrebu. Špiro Dimitrovič navršio je 55 god. revnim djelovanjem toli u c. k. vojski, koli na književnom polju. Oko narod, zemalj. kaza- lišta u Zagrebu stekao si veliku zaslugu prevadjanjem igrokaza. On je preveo više od 100 komada, medju kojimi i potežkih, kao što su: Schillerov „Vilim Tell", Shakespearov „Julius Cezar", „Deborah" itd. Od Puškina preveo je „Ruslana i Ljudmilu", „Onjegina", „Poltavu“ itd. Za njim osta tugujuča udova sa četvero djece, kojoj težku bol olakšuje slava i priznanje naroda, koj blagosivlje Špiriu grob. Jugoslavenska akademija u Zagrebu. Jugoslavenska akademya znanosti i umjetuosti u Zagrebu iinala je ove godine do sada četiri javne sjednice. U pr voj čitao je pravi član prof. M. Mesič razpravu „o banovanju Petra Berislaviča za dalm.-hrv.-slav. kralja Ljudevita II." U istoj sjednici primljena je „korešpondencija Stjepana raa- loga s dubrovačkom republikom" od pravoga člana dra. Bogišiča. U drugoj sjednici čitao je pravi član dr. Šlosser razpravu „o pripravnih radnja za geografiju bilja u trojednoj kraljevini." U trečoj sjednici čitao je pravi član prof dr. P. Matkovič: „o potrebi statističkoga odbora u trojednoj kraljevini s obzirom na današnje stanje statistike u našoj domovini 44 . Posije njega čitao je pravi član profesor Jagič „o najnovyem izdai\ju narodnih pjesama* 4 . U četvrtoj sjednici čitao je pravi član g. Fran Kurelac fllologičku razpravu „o dopadanju". Glavno, što je dokazivao, je rieč placere, koj a da nemože značiti dopadanje. U istoj sjednici prim^ene su dvie sbirke rieči od gg. M. Valjavca, profesora u Varaždinu i Mihovila Pavlinoviča, paroha u Podgori, koje su zadržane, da jih pregleda filologički odsjek, koj se bavi šahiranjem gradiva za riečnik. Književnost. Ove godine izišle su do sada sljedeče važnije knjige: a) hrvatske: „Razlike pjesme" Stanka Vraza IV. dio. U Zagrebu. Izdala matica ilirska, u 8. 892 str. „Nova hrvatska kuharica". Sastavio Gj. Stj. Deželič. U Zagrebu kod Drag. Albrechta. Ciena 1 stot. „Kratka poviest pravosl. obštestva budvanskoga" od arhim. Gerazima Petranoviča. „Naše pravice". Veoma važna knjiga od Bogoslava Šuleka. „Prva slikovnica za malu dječicu". Nakladom g. Hartmana u Zagrebu. „Rad jugoslav. akademije znanosti i umjetnosti." II. knjiga, sa veoma važnim sadržiyem. „Zemljopis austrijskih zemalja za mladež narodnih učiona". Sastavio Vjen- ceslav Marik u Zagrebu. „Rimje i Pahuljice". Pjesni dubrovačke porugljive i pastirske. Skupio i protumačio Fran Kurelac. „Osvet- 76 (CptfjfcOM.) T. #. T. III— cK03iy y Bnorpa^y. „Ca. jyr w maJBCMO. 3a ocTajio fteMo, aico Bor, /ja pa3roBapaTH y cp6cKoj npHCCTO^nni^H. T. Tj. n— !iy y IIobom Ca^y. Hecna^a y Hamy KH»nry. T. II. T— hy y CoM6opy. ^paKiiTe nac y ycnoMCiin. Bauie npHjaTCJLCTBBo hhm je mhjio ! (Slovencem.) G. J. G . v Št. L.: Za srbski jezik dozdeva se nam dozdaj najbolji Vukov besednjak, a za učenje jezika važna je knjiga „prilog za poznavanje sadašnjega stanja srbske grama¬ tike" od Ivana Boškoviča. G. F. J—zu , gimnaz. v Celju : Naredite s „Trojednico“, kar Va9 je volja. Vaša ponudba ne samo, da nam je po volji, ampak nas tudi srčno veseli. G. I. T— ču, učit . v Lj. : Obljuba dolg dela; pričakovali smo vsaki dan kaj lepega iz Vašega peresa. Le skoraj kaj! G. Trzinskemu : Proze nemoremo porabiti; ni še dosti zrela. Vsem osebnim prijateljem vrednikovm , vrlim Slovencem v Ljubljani, Trstu itd. izrekamo srčno hvalo za vsako podporo i poročamo jim bratovski pozdrav na njihova topla slovenska prša! Bivšim predbrojnikom „Putnika“ javljamo, dasvakomu, tko je predplatio na pol godine, ostaje 1.45 novč. na račun „Slav. juga". Večina naših vriednih prijatelja, koji su nam razpačivanjem „S1. juga“ od velike pomoči, nežele da se imenuju; s toga uprav¬ ljamo bezimence našu hvalu i preporuku svim sakupiteljem pred- brojnika, a osobito u Zagrebu, Ljubljani, Zadru, Trstu, Senju, Bakru, Kraljeviči, Rieci, Varaždiuu, Jezerani, Petrinji, Vel. Gorici itd.; u kratko svim rodoljubom, koji nam ma i jed- noga predbrojnika pribaviše. Prijatelje, koji nam od prvoga svezka račun nepoložiše, molimo liepo da nas Što skorij e ob uspjehu razprodaje izviestiti i novce poslati izvole. P. S. Ako i sporo, na našu preveliku Štetu, clotiskasmo evo ipak taj toli nestrp- ljeno očekivani drugi svezak „S1. juga". Zakasnili smo, istina je, nu nije s naše strane krivnja, nego sa Strane i drvorezaca i tiskara, a to če svatko uvidjeti, da se posao oko ovakove knjige razlikuje od onoga inih časopisa. U koliko smo ovaj put izgubili vremena, u toliko čemo nastojati, da si to nadomjestimo; jer nitko nenosi s toga štete, nego mi srimi. Naši vriedni čitatelji oprostit ce nam, jer svaki pametan i pošten čovjek uvidja maš trud, a na klevete, kojimi nam njeke bezposlice u Karlovcu, gdje bi najviše obzira zaslužili, neprestano nastoje oduzeti svaku volju do književne radnje, niti se neosvrčemo. Ovaj svezak imade punih pet tabaka, dakle više, nego ikakav svezak prvih njemačkih sličnih časopisa, pa se i slikami može sa svakim uzporediti. To je dokaz našega nastojanja, priznao ga tko, il ne! Kad uzmemo prvi svezak s ovitkom na 5, ovaj pako 5 % tabaka, učinili smo od nove godine samo s ova dva svezka gotovo toliko, koliko bi bili dužni učiniti, da izdajemo svake sedmice po jedan tabak, jer bi imali skoro podpunih 12 brojeva. Ovo razmierje, molimo, da se uvaži! Na poviestnoj slici (str. 62.), koju nije risao Kriehuber, nego Schreiber, opazit če Štov. čitatelj oku nepovoljne streke, što jih prouzročiŠe pukotine drvoreza, koje odtuda dolaze, što su se u makini razstavili komadi, iz kojih je drvo sastavljeno bilo. Urnah, kako nas o tom obaviestiŠe, dadosmo nalog, da se ta slika zamieni s drugom, koja je pripravna za treči svezak, nu bijaše prekasno. Takovih i sličnih neprilika, sa kojih nas gubitak novaca čeka, (ovakova bo jedna slika dodje do 50 stot.) imademo vazda očekivati. Bog vidi, ljudi nevjeruju! Ured. „Sl. juga 11 . Molimo, da nam se oproste po njekoje zaostale pogreške u pivom, pa moguče u ovom i u svakom drugom svezkn, obzirom na to, što nam, udaljenim od Zagreba, nije moguče revizije držati. Izdaje i uredjuje G, juro Klarič u Karlovcu. — Tisak Dragotina Bokana u Zagrebu. Izvorni drvorezi iz zavoda F. Bartela u Beču.