O Slavenstvu Valja da se rasčisti pojam Slavenstva. Sve vrednosti ljudske potresao je i pomerio je ovaj rat. Ne rat klanja i ubijanja tela. Nego onaj unutrašnji rat, što se za poslednjih godinaodi-grao u svačijoj duši i svačijem srcu. Drsko je i nemilosrdno postalo vreme, i traži legitimaciju i od najplemenitijeg pokreta. Nema toga ideala da je čovečanski, pa makar najsvetiji bio, a da se od ovog procesa može da izuzme. Do pre rata Slavenstvo je prestavljalo ideju jedne „po-!itičke“ i „kulturne*1 sile i snage. U stvari je uvek bilo jedno, to jest smesa namera i težnji, gde ja mahom prevladavalo jedno ili drugo, da se retko kadgoda uravnoteži. Pošto politike ili kulture nema druge nego čovečanske, nebi ni Slavenstvo moglo drugo biti, niti drugo hteti. Determinacija je bila zadana jedino slavenskim etničkim elementom i materijalom. Ovaj se sastojao iz formiranih država slavenskih, kad produkata socijalno-po-iitičkih struja, i s druge Strane raskidanih, manje ili više talen-tovanih, pojedinaca, ili maglovitih, pravih ili pseudoidealističkih grupa. No najglavnije je to, kako se pokazivalo lice Slavenstva! Ono je imalo upravo dva lica, jedno je značilo nasilje, drugo odbranu, i kao na strašilu u jednoj istorijskoj bašti okretala se oba lica. a na jednoj glavi, prosto prema utecaiu spolja, prema torne kakav je vetar duhao. Sa Strane nasilja po-stojao je slavenski miiitarizam, slavenske dinastije, slavenska buržoazija, slavenski kapitalizam, sve megalomanske armature govora, alkohola i novca, namere za osvajanjem, za osvetama i odmazdama, ciljevi prevare, podjarmljivanja i zarobljavanja drugih da Slavenstvu služe. Smireno lice odbrane nosilo je u naručju zahteve istorijske pravde, jagnječe apelacije na čoveč-nost, molbe za autonomijama, maske želja za kulturom, ogromne sprave beskrajnog mimikrija, sve stilističke proteste, podzemni način, skrivene zavere, gimnastičke ili kakove druge saveze, potajnu spremu za odlučan čas, za oslobodjenje. Kako bi to oboje zaista izgledalo i bilo da do pobede jednog ili drugog Slavenstva dodje, to niko nije znao. Ali je konačna svrha bila Сонолски Гласник j t i jedna i jasna, jer i odbrana je značila pod lepim imenom odr-žanja isto, to jest jedan agresivan, netolerantan, srditi i pjan nacijonalizam, nepopustljiv i besan i prema najbližem slaven-skom bratu, — poznata je stvar da medjuslavenskih zadjevica i razmirica, pitanja, ima dvaputa toliko koliko slavenskili naroda i narodiča beše, — i lice mira i lice rata slavenskog boga htelo je jedno: državu nacijonalizma i imperijaiizma... Veliki rat, a osobito njegov kraj, polomio je i strašila i igračke! Skidajuči kape pred radom i žrtvama svih plemenitih ljudi, i poklanjajući se svakom idealizmu, ima^ nas koji smo hrabri da gledamo otvorenim očima, i da kažemo kako mislimo i osečamo. Ono što je u ratu pobedjeno, i tresnulo 0 ledinu, to je imperijalistički nacijonalizam. Time je odzvonilo za sva vremena i starom slavenskom bogu, što je imao dva lica. Šta ie u ^lavenstvu doneo rat? Dve samostalne države, na jugoistoku jednu, malog, sporednog, perifernog značenja, 1 jednu na severozapadu ogromnu, naduvenu, tvrdu kao pi-tija; u majčici Slavenstva pakleni mrak preteranog ispaštanja, kazna za vekove, pomor, kuga, rastroj, glad, jedno bolovanje na smrt; i onda dve još nove države sa dva nova naroda, od kojih je jedna država i jedan narod naš! Ko bi se torne nadao, jel'te ?! Ceo je etnički elemenat slavenski u glavnom i načelno Slobodan, i formiran je u države slavenske. Ako je to bio predratni ideal Slavenstva, sada je eto ispunjen! Pretpostavimo u kratko da ima dobrih znakova da če i ruski narod ozdraviti, i da če se stvoriti uslovi, da još neoslobodjeni deliči slavenski dodju do oslobodjenja. Ali je predratni ideal Slavenstva ostvaren tako reči i preko mere, nastale su slobodne i velike slavenske države i narodi, narodi koji se sastoje iz dva ili tri predratna naroda slavenska, svezana i stopljena sada u jedno. Šta je to?! No, dakle, red i logika istorije dovela je u oba poslednja slučaja do nečeg novoga, nastao je jedan pokušaj i primer. Pa može da se kaže, da su te nove države i novi narodi zato tu, da budu dokazom kako opstojanje malih naroda i narodiča nema smisla, kako mali nacijonalismi, — kao i mali kapitali, — moraju da se porevene da budu veliki i jaki, pa da onda lepo budu složno i bratski imperijalistički, u smislu govora, alkohola' i novca pre rata. Ili može i drugačije da se shvati cela stvar, pa da se tvdi, da su te nove države i novi narodi izabrani za primer, da se i bez megalomanskog-nacijonalizma može da bude, da se iznad nacijonalizma može da živi, da se na putu ka Slavenstvu mora nacijonalizam da amputira ili transformira, da Slavenstvo ipak nije ništa drugo nego jedno ostvareno čovečanstvo, gledano i zamišljeno, gradjeno i spre-mano, po etničkom elementu slavenskom! Likvidacija nacionalizma predratnog ne ide katastrofalno, — taj se pokušaj jedino u Rusiji odigrava moguće, — a osim toga ima u tome na smrt osudjenom nacijonalnom idealu de-lova, sastavnih količina, i dobrih, i zdravih, i lepih, i to neće i ne može bankrotovati. Usljed kompozicije dva ili više nacijona-lizma, u novim državama i narodima, došlo je, i još če neko vreme i više dolaziti, do afektivne renesanse nacijonalizma u opče, svaki če delič hteti biti glavni i odlučujuč, braniče se od transformacije u nešto sposobnije i novo, i tradicijonaSnost i konservatizam zadavače zaplete i sudare. Sve to je prirodan tok stvari, ali on se neče zato zaustavljati, niti menjati pravac. Ideal če da se podiže gore! Jer nasilje neče moči da pobeai, a kompromis, kao posljedica nacijonalnih kompozicija, dovodi do odricanja, do popuštanja, do sporazuma, do traženja za-jedničkog, za sve jednako pravednog i pogodnog polja življenja. I slavenski bog če biti bog rada, i imače jedno lice samo! Jugoslovenstvo na primer več nije pojam i nije ideja čisto nacijonalistička. Ono je na putu ka čovečanstvu ili Sla- venstvu nešto uzvišenije, čistije i bolje. Jugoslovenstvo je moglo da počne iz nacijonalizma, ali ono je u daljem razvoju sve čistija društvena i čovečanska ideja. Ostvareni nacijonalizam utaplja se u Jugoslovenstvu. A ostvareno Jugoslovenstvo če biti močna pritoka čovečanstvu ili Slavenstvu. i tamo če da se izgubi. Ako u Jugoslovenstvu ima, i mora još da ima, eleme-nata nacijonalističkih, u Slavenstvu če to.tek sasvim da prestane. Momentani državni okviri samo su sudovi gde se to sve dešava. Kakove če transformacije izvesti i ti okviri, to nije mo-guče odmah da se kaže, ali ako su suviše tvrdi, suhi i nespo sobni za evoluciju, moraju se polomiti, da načine mesta novim i boljim. Internacionalizacija čovečanstva je jedan silan pokret, koji je došao možda i bez naše volje i bez ičije volje, ali kome mi imamo da se prilagodimo i da služimo. Pored spoljašnjih,. mehaničkih i tehničkih sredstava toga pokreta, treba za njega da postoje unutrašnja raspoloženja, topla gledanja, moralna ose-ćanja, jedan idealizam, gotovost za aktivitet otvorenog srca. Ako smo mali da mi dajemo tehnička i mehanička sredstva gradnji novoga sveta, duše možda imamo više od drugih! Slavenstvo za nas nije niti nasilje, niti odbrana, niti savez ili antanta kapitalističkih država, uz fraze alkohola i megalomanije! Slavenstvo je za nas prosti, obični, zajednički, medju-čovečanski rad Slavena na umanjenju bede i patnje celog roda ljudskog! Slavenstvo je za nas stvaranje etičke kulture za sve! Slavenstvo je carstvo čoveka, božjeg stvora i brata! Kulturni panslavizam je ideja novog, sretnog društva ! Slavenstvo i čo-večanstvo, to je za nas jedno i isto! Uz potpuni osećaj daljine i slasti toga našega Slavenstva, znamo da smo odgovorni na pitanje, što danas imamo da po-duzimamo da se ideali ostvare. Poslužimo se Sokolsvom u tu svrhu. Dokle Sokolstvo bude čisto nacijona-listička ustanova, kako je pred rat bilo i kako je još i danas, dotle Sokolstvo nije sposobno da služi pravome Slavenstvu. Do sada nije Sokolstvo Slavenstvu ni služilo kako treba, ili nije moglo da služi. Kao eklatantan dokaz spomenuču znakove, na svesokolskom sletu u Pragu god. 1920. u svečanoj povorki nošene, društvene sokolske znakove iz pokrajine Šleske, gde su se onda Česi i Po-Ijaci klali o vlast. Ti su znakovi bili ovijeni črnim, njih su čuvali sokoli oružani puškama i sabljama, i njih se frenetično pozdravljalo. Ovakovih dokaza može da se redja do sutra. Sokolstvo se uvekpovodilo prema s m e r o v i m a politike buržujskog ikapitalističkog druš-tvenog uredjenja. Grešilo je što se u opče povodilo, i što je lošeg vodju izabralo. Otuda dolazi da kod prototipa so-kolskog naroda za 60. godina opstanka i akcije ima Sokolstvo u narodu jedva tri procenta sljedbenika, da su se vis-a-vis „buržujskim“ sokolskim udruženjinn organizirala posebna „rad-nička“ gimnastička društva, i t. d. Najžalosnija je pojava u torne pogledu bilo ono na vrat — na nos osnivanje „carskih" sokolskih društava u Rusiji pre rata. Načelno potre b-naineophodna akomodacija i evolucija So- kolstva bila je s p r e č e n a. (Unutrašnji dogmatisam, večni program, doživotni tip prvosveštenika i žreca, i t. d.) Sokolstvo je moralo imati samo dobrih strana; ono je usljed gornjega imalo i dobrih ali i losih strana. Sve to se lepo videlo i osetilo na Slavenstvu, kako ga je i koliko ga je ofici-jelno Sokolstvo od 1910. g. pa do 1914. g. pokušavalo da u obliku Sveslavenskog Sokolskog Saveza forsira, uzpostavi i održi. Od sposobnosti i moči za mlad i svež raz-voj, z a v i s i i danas ne samo vrednost Sokolstva, nego uopče njegov opstana k, a tovredi i obzirom na Slavenstvo. Korak od ropstva ka slobodi učinjen je spolja. Vreme je da se i unutra u duši i u srcu podje ka slobodi! O shvatanju Slavenstva nema niko prava da izdaje zapovesti, ali da kažu i da urade najlepše i najbolje što mogu, zato su pozvani svi. Medj prvima je i tu Sokolstvo ! Celi se problem kod Sokolstva vrti opet oko jedne proste, ali fundamentalne, tačke gle-dišta: da ii fizičko i moralno obrazovanje naroda, i 1 i fizičko i moralno obrazovanje č o-veka?! Jer i opet kažem, čovek može da čuva i narod ako hoče, a narod može da uništava čoveka, i kada to neče. Mnogo treba o torne da promislimo. da se sastajemo, da se razgovorimo 4 sporazumemo. Do sada i za sada postoji Sokolstvo kod Čehoslovaka i kod Jugoslovena, i ta su dva Sokolstva u jednom formalnom savezu. Preostaje tajanstven ruski kompleks, poljsko čutanje i bugarski kut. Zastava je Sokolstva i Slavenstva kod manjine! Možda postoji ipak negde nešto sokolskoga, što nama još nijepoznato. 1 kada jedanputa i ne-poznati progovore i mahnu rukama, možda če sve biti jasnije. A za Savez Češkoslovačkog i Jugoslovenskog Sokolstva je najpro-bitačnije, ako odredi sebi prost, kratak, praktičan i jasan plan običnog sokolskog rada, pa toga neka se drži i to neka po mogučnosti ostvaruje. Slavenstvo, — ono ide, i ono če u svoj slavi svojoj doči! Dr. Laza Popovič Шаљите претплату за „Сок. Глаеник“ Старјешина наш, брат Др. Владимир Равнихар Иза смрти нашега првога старјешине, Дра Ивана Ора-жена, преузео је вођство Југословенског Соколског Савеза први замјеник старјешине, брат Владимир Равнихар, који је иза тога на скупштини Југословенског Соколског Са-веза изабран за старјешину Југословенског Соколског Савеза. Брат Владимир Равнихар има за собом више од 30 годииа јавнога рада, који му је прибавно ради неуморног дјеловања и честитости велик углед чак и међу његовим противницима. Родио се 6. марта 1871. у Љубл^ани, гдје је свршио пучку и средњу школу. Beti каоматурант основао је тајну организацију хрватских и словенских матураната, којој је био предсједником. Плод те организације је био први са-стамак хрватских и словенскћх абитуријената и Љубљани. Том згодом наступио је у Љубљани први пут тамбурашки збор, а састанку је била посвећена данас популарна пјесма „Словенац и Хрват\ коју је за ту свечаност компоновао Ф. С. Вилхар према тексту хрвагског абитуријента Бо-ранића. Др. Равнихар је свршио правне науке у Грацу гдје је и промовиран. а био је и у Бечу, гдје је био чланом акад. друштва „Словенија", којој је био и тајником. Био је такођер чланом круга, који је издавао ђачки лист „Весна“. Активно је судјеловао и у словенском пјевачком друштву у Бечу. Судјеловао је код оснутка акад. фери-јалног друштва „Сава“, коме је био више семестара пред-сједником. Међу студентима уживао је глас доброг маче-ваоиа па је одржао више мегдана с њемачким буршевима. Свршивши 1895. правне студије ступио је у судачко звање у Љубљани, одакле је био 1896. као прислушник премјештен у Ново Место. Ту је убрзо постао душа чи-тавог друштвеног живота. Изабран је био предсједником „Долењског пјевачког друштва“, водио је соколски там-бурашки збор и приређивао редовне позоришне пред- Др. Владимнр Равнихар, старјешина Југословенског Соколског Савеза. ставе у којима је и наступао. У „Долењском Соколу“ је био извршујући члан и одборник. Премда му власти нису пријечиле његовог културно-политичког рада ипак је од-лучио напустити државну службу, да добије у сваком об-зиру слободан полет. Тик пред судачким испитом г. 1897. напустио је Ново Место и ступио у писарну Дра Вречка у Цељу као конци-пијент У Цељу су га одмах заокупила културна друштва, Цељско пјевачко друштво, коме је касније постао пред-сједником, читаоница која га је изабрала у одбор и со-колско друштво, коме је био извршујућим чланом На врућем цељском тлу значило је куптурно дјеловање исто-времено као и политичко. То његово дјеловање је било интензивно и неустрашиво. Дан за даном тамбурашки по-куси, пјевачки и позоришни. Приређивао је редовне иозо-ришне представе у којима је и сам активно наступао у доброј форми, а уједно је био и режисер. У то је. доба друштвени живот у Цељу био на врхунцу. У то вријеме пада отварање Народиог Дома у Цељу, развитак сокол-ског барјака (1897.) и посјет чешких ђака у Цељу (1900.) све то заједно са уличним борбама са цељском немшку-таријом и погрђивањем Народног Дома. Ту је био тако-ђер на свом мјесту, па је био и полицијски суђен. Кад је 1901. Др. Равнихар остављао Цеље, приредила су mv сва цељска друштва сјајну подокницу. Цељско пјевачко дру-штво изабрало га је зачасним члаиом. У Љубљани је почео Др. Равнихар свој рад у пје-вачком збору Глазбене Матице и у љубљанском сокол-ском друштву, које га је изабрало за вријеме, док је био старјешином Др. Тавчар, за подстарјешину. Био је тако-ђер и извршујућим чланом сокола. Године 1902. је отворио одвјетничку писарнууЉуб- љани. Осим Глазбене Матице и сокола, посветио је своје силе и другим културним друштвима. Био је међу осни-вачима пучко-просвјетног друштва „Академија", а послије и њен предсједник. ,,Академија“ је гада развијала живахан рад и приређивала у Љубљани и у покрајини предавања, која су држали такођер и професори загребачког свеучи-лишта. Осим тога је основала прву јавну књижницу под именом ..Симон Грегорчичева Књижница". Са другим оснивачима судјеловао је Др. Равнихар код оснутка „Друштвене глазбе“ — касније „Словенске фил-хармоније“, чији је био предсједник. Неколико годииа је био одборником „Драматскога друштва“ и „Словенске Матице" којој је много користио као државни посланик, да је било спашено њено имање заплењено почетком рата 1914. Много година је чланом надзорног одбора Ћирило Методске дружбе. Год. 1910—11. био је предсједником одличног културног завода „Глаз-бене Матице“. 11a тој части се захвалио кад је г. 1911. био изабран v иарламенат. Год. 1918. ставила га је опет „Глаз-бена Матица“ на своје чело Приликом оснутка „Југославенске Матице" био је изабран предсједииком главне подружнице у Љубљани. Год. 1911. ”био је изабран државним послаником у бечки парламенат, а г. 1914. покрајинским заступником у крањски покрајински сабор. У бечком парламенту се као народно напредни посланик није хтио придружити сло венско хрватском (Шуштерћичевом) клубу, него је као прави члан ступио у „Чешки клуб“ под водством Дра Крамаржа. У том клубу је остаодо1917. (мајска деклара-ција) кад се основао Југословенски Клуб. Као посланик је био надасве марљив и савјестан. У народно-обранбеном раду је подниз безброј интерпелација, ниједна неправда, народу нанешена, није измакла његовом оку. Знаменитм су били његови говори у парламенту, на-рочито они иригодом отварања парламента године 1917. па до вреврата. Без страха је шибао све злочине Av-стрије над славемским народима и као посљедицу свега навјештао жалостаи крај. Послије иреврата је постао, као члан прве народне владе, повјеремиком за правосуђе и као такав организовао управно и више земаљско судиште у Словенији. Повјере-ником за правосуђе био је уз мале прекиде све до је-сени год. 1921., кад је у смислу устава то повјереништво укинуто. Много заслуга стекао је Др. Равнихар за Ссколство. Већ од својих младих дана био је извршујућим чланом многих друштава и као такав наступао код многих јавних наступа Соколства. Др. Равнихар је одрастао усоколској традицији. Ње-гов отац Фран Равнихар је био тајником Јужног Сокола од његова оснутка 1863. па до распуста г. 1867., а затим дуг низ година одборником Љубљанског Сокола и ко начно више година његов старјешина. Биојезачасни члан Хрватског Сокола у Загребу. На тај начин је Др. Равнихар већ од малих ногу дошао у везу са Соколством. Као мали дјечак похађао је са својим братом'соколану, па је, како онда није било одјела за нараштај, вјежбао са одраслима. Приликом оснутка Словенске Соколске Звезе год 1905. постао је првим њеним старјешином, па је много pa-, дио на пољу организације. Писао је много чланака у сло-венским дневницима и у „Словенском Соколу“ о Соколству. Пригодом 40-годишњице љубљанског Сокола год. 1903. написао је низ чланака у „Словенском Народу“ под на-словом: „Соколска идеја и Словенци". Ти су чланци иза-шли као посебна брошура, коју је издао Љубљански Сокол. Ишао јеу покрајину да држи предавања и да оснива нова друштва. У његовим рукама је било вођство свесоколског слета у Љубљани 1904. г. Словенску Соколску Звезу во-дио је год. 1906. на свесоколски слет у Загреб и 1907. на свесоколски слет у Праг. У Загребу је као старјешина Звезе наступио простим вјежбама као вјежбач. Кад је год 1908. ступио на политичко поприште на-пустио је мјесто старјешине Словенске Соколске Звезе и и мјесто подстарјешине Љубљанског Сокола, али је вазда дјеловао у Соколству, докле ra није Југословенско Сокол-ство позвало на чело Југословенског Соколског Савеза. Dr. Ljudevit Pivko Kaj je važno in najvažnejše. Doba nastopov in zletov ni koristna rednemu in pravilnemu sokolskemu delu. Zdi se, da nas meče vsako leto s tira. Potrebna je kot doba manifestacij sokolske moči, kot izraz naše discipline, ki hoče s svojo agitatično silo doseči učinek predvsem na veliki nesokolski svet in ga pritegniti k Sokolstvu. Naravno je, da si želimo po nemiru in nervoznosti zletne dobe zopet miru, počitka, redu, ki ga nahajamo le pri redni, sestavni telovadbi. In zbrali so se jeseni prednjaški zbori in se zedinili pri lepih načrtih za zimsko dobo sokolskega dela. Posvetovali so se tudi kulturni odseki društev in sklepali o krasnih načrtih za svoje zimsko poslovanje : letos hočejo pričeti na novo, na širši podlagi .. Tudi v odborih so se posvetovali bratje o smernicah za zimsko dobo. Ali ste se pečali v odborih in v odsekih tudi z vprašanjem našega naraščaja — kako se pobrinemo v tej zimi in vobče v bodoče za mladino v svojem obvodu? Ako se s tem vprašanjem niste pečali, ste zagrešili velik greh, ker ste prezrli to, kar je najvažnejše. Neizmerna škoda je, da kljub 60 letnemu razvoju Sokolstva ne uvidevajo vsa društva brez izjeme velike važnosti vzgoje sokolskega naraščaja. Kako je možno, da so vsa v Jugoslov. Sokolskem Savezu učlanjena društva izkazala v statistiki za I. 1920. samo 2.525 moškega naraščaja, 1.986 ženskega naraščaja, moške dece 5.111, ženske dece 3.121. Te sramotno nizke številke nam dokazujejo, da večina društev leta 1920. vobče ni gojila telovadbe naraščaja, izmed ostalih pa da mnoga niso storila vsega, kar je v njihovih rokah in da nosimo vsi vkup težek greh na bodočnosti svojega naroda. Društvo, ki nima naraščaja, ne izpolnjuje svojih vzgojnih dolžnosti in ne izvršuje vsestransko sokolskega programa. Odborom, prednjaškim zborom in prosvetnim odsekom takih društev očitamo brezbrižnost. Ali je res nemogoče, da si ustvarite oddelke naraščaja? Ali ni v društvu nikogar, ki bi občeval z mladino, ji pripove doval o veselju, ki vlada v telovadnici, o Sokolstvu, o krasnih nastopih in zmagah jugoslovenskega in slovanskega Sokolstva, opozorjal je na koristi telovadbe, ji dokazoval naše prepričanje, da je telovadba nekaj dobrega, lepega, zdravega, zabavnega* veselega? Ne mirujmo, dokler ne najdemo poti do te mladine in je ne pripeljemo na telovadišče. Roditeljem se ne čudimo, ako ne znajo vsi in povsod ceniti pomena sokolske vzgoje. In mladini sami se zdi marsikatera druga zabava prijetnejša, dokler ne spozna tajne privlačne moči, ki tiči v sokolski telovadbi, a je skrita vsakemu začetniku in ki jo spoznava šele reden telovadec. Mladina nam raste brez zveze s Sokolstvom. Življenje z raznovrstnimi temnimi vplivi ji jemlje lesk idealizma, mi pa gledamo, kako propadajo zakladi mladinskega navdušenja in idealizma, katere bi lahko s pomočjo Sokolstva čuvali in množili v korist narodne bodočnosti. Bratje, ako se v vašem društvu še nise pečali z vprašanjem naraščaja, storite to takoj in izkušajte popraviti, kar ste zamudili. Pobrigajte se, da začno telovaditi mladinski oddelki. Najbolje prednjake-učitelje naj določi prednjaški zbor za te odelke. Govorite z roditelji o važnosti mladinske telovadbe, kažite jim primere, kako ta ali oni oče videva na svoji deci koristi telovadbe. Pozivajte posamezne roditelje, naj pridejo ob priliki gledat k telovadbi. Bodimo uverjeni. da bi imela podrobna agitacija obilo uspeha tudi tam, kjer je ozračje okuženo zoper Sokolstvo in da se nam četa naraščaja kmalu podvoji in potroji. Nobeno teoretično razpravljanje ne doseže toliko kakor podrobno nabiranje naraščaja. In ako imaš samo 5 dečkov, ne odlagaj, temveč prični s telovadbo. Ne čakaj, da se jih prijavi še več. Vesel in dober začetek je najizdatnejša reklama, ker deca agitira s svojim pripovedovanjem med vrstniki za obisk telovadbe bolj nego vsi drugi. Ako je društvo primorano, da varči, naj varči na velikih, ne varčujmo pa na mladini. Dajte naraščaju dobro knjižnico, osnujte mu čitalnico; poiščite med seboj ljudi, ki bodo naraščaj izobraževali I Prirejajte sestanke naraščaja, izlete, razgovore! Skladajte denar za poletno dobo, za skupne izlete naraščaja! Vse to je važno. Sebi pa vcepimo zavest, da so oddelki naraščaja najvažnejši del sokolskega dela, zenica v očesu sokolske organizacije, pogoj zdravega napredka Sokolstva in domovine. SOKOLSTVO JUGOSLOVENSKI SOKOLSKI SAVEZ Starešinstvo Jug. Sok. Saveza je začelo v preteklih mesecih z intenzivnejšimi pripravami za 1. jugoslovenski vsesokolski zlet 1. i922. v Ljubljani. V preteklih dveh mesecih je imelo starešinstvo 10 rednih sej, v katerih se je razpravljalo o tekočih zadevah v Sokolstvu. Razven tega sta se vršili dve seji zletnega odbora, pri katerih se je razpravljalo o pripravah za zlet ter se so izvršili vse tozadevni načrti, ki so objavljeni v S I e t s k e tn V e st n i k u, ki ga izdaja zletni odbor po potrebi Meseca oktobra ser je mudil v Ljubljani zastopnik ČsOS br. Havel in načelnica ČsOS sestra M i 1 a’d a Mala, ki sta imela nalogo proučiti proste vaje za 1. jugoslovenski vsesokolski zlet. V zadevi zleta se je mudilo zastopstvo starešinstva Saveza v preteklem mesecu v Beogradu, jer je posredovalo v raznih zletnih zadevah pri ministrstvih. — Starešinstvo je pozvalo Jugoslovensko Sokolstvo, da nabira prispevke za gladujoče ruske otroke — Radi zletnih priprav je bilo sklenjeno, da se bodo društva o vseh zletnih pripravah obveščala direktno, da se na ta način pospeši poslovanje. — V smislu sklepov novosadskega Sabora se je ustanovila nova sok. župa v Šibeniku, ki je bila sprejeta v Savez. Nova župa se je ustanovila tudi v Š a b c u. Tozadevno sklepanje se odstopi odboru Sok. Saveza. Rizsodišče Jug. Sok. Saveza je v smislu sklepov glavne skupščine v Osjeku rešilo zadevo zagrebškega spora ter je predložilo razsodbo starešinstvu. S tem je zadeva za razsodišče končana. Br. S u s n i č je dobil od starešinstva nalogo, da izvrši pri glavnem do-bavljaču Jug Sok. Saveza br. Branku Palčiču revizijo vsega poslovanja. Br. S u š n i č poroča, da je našel vse knjige popolnoma v redu, ravno tako tudi vse ostalo poslovanje br. Palčiča. TO Saveza poroča, da izide v kratkem Vestnik TO (5 številk obsezajščih nad Stiskanih pol), v katerem bodo objavljene vse proste vaje članstva in vaje za tekmo. TO je izvršil s tem vse glavne predpriprave za zlet, kar je zahtevalo ogromno dela in truda. Vsa navodila TO bodo objavljena vedno pravočasno tudi v prihodnjih številkah Vestnika TO. Načelnik Saveza dr. Murnik je imel v začetku t. meseca dvodnevni praktičen tečaj v Beogradu, kjer je predelal vse proste vaje članov in članic, katere so določene za vsesokolski zlet. Tečaja so se udeležili načelniki in načelnice (tudi nekaj vaditeljev in vaditeljic) iz žup Bičke in Banat ter iz Srbije. Podobni tečaji se bodo vršili tudi po drugih župah. Jug. Sok. Matica. Vsem društvom smo razposlali pristopnice za Jug. Sok Matico. Nekaj društev se je že odzvalo našemu pozivu in so nabrala veliko število članov. Večina društev pa na naš poziv ni odgovorilo. Poživljamo Vas vsled tega, da nemudoma naberete potrebno število članov ter pošljete pristopnice z denarjem Savezu. Bratje zave- dajte se, kako velikega pomena bode Jug. Sok. Matica za razvoj naše sokolske literature. Sletski Vestnik. Zletni odbor je začel izdajati Sletski Vestnik, ki bode izhajal najmanj vsaki mesec enkrat, po potrebi tudi večkrat. Vestnik bode prinašal točne informacije o zletnih pripravah, vsled česar je dolžnost vsakega društva, da ga naroči ter razširi med svojim članstvom. Prva št. Vestnika je že izšla ter jo smo rasposlali vsem sok. društvom. Številka stane K 2 — 50 para. Bratska društva poživljamo, da vse Vestnike med članstvom razprodajo ter denar pošljejo Savezu. Pravila za društvo, župo in Savez stanejo 5 K in ne 2 K kakor je bilo objavljeno v zadnji št. Glasnika. Sokolske razglednice. Jug. Sok. Savez ima v zalogi veliko število sok. razglednic. Poživljamo br. sokolska društva, da razglednice naročajo ter jih razprodajajo med članstvom. Dolžnost vsakega brata je, da uporablja v prvi vrsti sok. razglednice. Cena K 2 za komad. „ Jugoslovenski Sokolski kalendar za leto 1922. V prihodnjih dneh izide Jug. sok. kalendar za leto 1922., vsled česar poživljamo vsa br. društva, da ga nemudoma naroče. Sokolski porez. Nekatera društva še sedaj niso poravnala porez za tekoče leto. Poživljamo jih, da to nemudoma store. Sokolsko društvo v Beogradu je izkjučilo iz društva Frana Miklavca, katero izključitev je starešinstvo potrdilo. Sokolsko društvo v Višnji gori je izkjučilo Mihaela Omahna ml., trgovca v Višnji gori- Starešinstvo je istotako to izključitev potrdilo. ПРИПРЕМЕ 3A I. ЈУГОСЛОВЕНСКИ СВЕСОКОЛСКИ СЛЕТ У ЉУБЉАНИ. Припреме за слет cy| у последње доба знатно напредовале. Простор за слетиште, који се налази на лијепом положају за јужним колодвором, недалеко од артиљеријске војарне, купио је слетски одбор и почео на свим приправама за уређење слетишта. Прошлих су дана имали поједини одсјеци сједнице и у главном начинилн нацрт за даљњи рад. Слетски је одбор позвао сва друштва да пријаве бар приближни број вјежбача те опће свих судјелујућих. Много се друштава већ ода-звало позиву, те се из посланнх пријава може закључити, да ће одзив битн огроман. Одбор је почео с издавањем Слетског Вјесника, чији ће бројеви излазити по потреби. Слетски се одбор повећао, пошто су ступили у њ заступници војске и појединих министарстава, тако да се сада састоји од 35 чланова. Жељезнички одсјек слета броји 16 чланова те се састоји од тарифног, возног и путног пододбора. Свака жупа мора да има у од-сјеку свога поузданика. Станбени одсјек je у главном израдио нацт за уконачивање излетника. По садашњем рачуну бит ће мјеста за 15 хиљада зајед-ничких коначишта, а осим тога бит ће на располагаше велики број приватних станова, а буде ли потребно разастрт fce се у ту сврху и шатори. За свако поједино преноћиште у заједничким одјелцима, ра-чуна се 10 килограма сламе. Прорачун станбеног одсјека износи круна 868.000. За лакше и боље пословање, град ће бити раздијељен у 12 рајона. Сваки ће рајон имати свој пододсјек са начелником. Слетски је одбор закључио, да се обзиром наголеми трошак, зарачуна сваки поједини лежај у заједничком одсјеку no 1 динар, те за посредовање приватних преноћишта 3 динара. Технички одбор је израдио све нацрте за јавну вјежбу при-годом слета. Састављене су просте вјежбе за мушко и женско члан-ство, нараштај и дјецу, као и вјежбе за међународну утакмицу, те утак-мицу Југословенског Соколског Савеза. Све те вјежбе налазе се у задњем броју Вјесника Техничког Одбора. Међународна утакмица се обдржава 11. н 12. августа. Технички Одбор захтјева, да вјежбачи буду настањени по могућности у заједничком коначишту, а исто тако нека се прискрби, да вјежбачи добе скупно и добру храну. Грађевни одсјек има редовито сједнице сваког понедјељка и почео је потребитим радом за уређеше вјежбалишта. Споменути од-сјек хоће да доготови све предрадње тијеком ове зиме, да се дјело' узмогне праводобно извршити. Тајнички и пропага!Јдистички одсјек је учинио пацртза про-паганду у туземству и иноземству, те је радом већ започео. Да се упозоре и господарски кругоки на велико значење слета у господар-CKOiM погледу, одсјек је позвао заступнике индустријских и трговачких кругова. У одсГек су позвани и заступници штампе, наклоњене Сокол-ству. Нацрти за плакате су предани у прописаном термину, те ће по-себни одбор о њима одлучиватн. Здравствени одсјек је израдио нацрт за здравствену службу за трајање слета. Позивају се све жупе, да организују санитетске од-сјеке, чија ће задаћа бити да на путу прате жупу. У сваком сокол-ском влаку мора бити по један љекар са потребитом опремом, те се за сваки такав мора прискрбити, да буде довољно чисте ипиткеводе. У Љубљани he се за вријеме слета установити више станица за прву помоћ, које ће бити јавно означене. На вјежбалишту ће бити такођер смјештене двије такве станице са свнм потребним особљем *'и потпуном спремом. Обољелим ће члановима бити у Љубљани на располагаље стални љекари. Одбор је дао упуте и ради купалишта, особито за вјежбаче. Сва ће скупна преноћишта бити под сталном здравственом контролом. Фотографирање на слету у принципу не he бити допуштено. Да се аматерима омогући, и то без сметања другог опћинства њихов 1-24 рад, дозволит ће им се фотографирање под слиједећим условима: 1) скаки аматер смије из свога простора фотографирати без сталка; 2) мора имати аматерски знак, које ће издати слетни одбор; 3) мора да потпише реверз: а) да ће фотографирати само из свога простора; б) да не ће фотографије искоришћавати у обртне сврхе ; ц) да по-шаље до конца октобра 1922. по једну слику Старјешинству Југосло-венског Соколског Савеза; д) да на захтјев слетског одбора позајми старјешинству негативу. У ту сврху мора положити своту, коју he уста-новити као јамство слетски одбор. Заступниц су Соколског Савеза били прошлог мјесеца у Бео-граду, гдје су у разним министарствима посредовали у питању слета. Уједно је савезни технички одбор под водством свога начелника одр-жао у Београду тродневни течајзажупне начелнике и предн>аке’жупа: Банат, Бачка и из Србије. Течају је пуисуствовао велики број пред-н.ака и предњачица те је завршен са веома доб рим успјехом. SOKOLSKA ŽUPA ZAGREBAČKA Sokolski sporovi. — Izvanredna glavna skupština župe. Dana 0. novembra održana je izvanredna glavna skupština naše župe. Saziv ove skupštine u uskoj je vezi sa sporovima koji vladaju u Zagrebu^! to izmedju Sokolske župe zagrebačke i Sokolskog društva I. (Bogovičeva) s jedne strane i Sokolskog društva na Wilsonovom trgu s druge strane. Zato je potrebno, da se za informaciju naše sokolske javnosti, koja se za zagre-baoke sokolske prilike uvelike interesna, iznese tok te skupštine, kako bi se mogla dati jasna i ispravna slika situacije. # Malo uvoda. Sporovi u zagrebačkom sokolstvu počeli su prije godinn dana u samom, tada jedinom, Sokolskoin društvu na Wilsonovom trgu, koje je nastalo fuzijom nekadanjeg Hrvatskog i Srpskog Sokola. Jedan dio članstva poveo je borbu protiv uprave društva s razloga, koji su dovoljno poznati, (napadaj na Hofmanove vježbe oslobodjenja, da su protuslavenske, jer da imaju protubugarsku tendenciju, napadaj na zajednički rad sa vojskom, koji da je profanacija i militarizacija sokolstva i t. d.) i koji su u čitavom sokolstvu našem naišli na jednodušnu osudu, buduči da su upereni izravno protiv temeljnih načela Jugoslovenskog Sokolstva. Kad je tim povodom srušena uprava dmštva i izabrana nova, iza teške borbe, koja se oko toga vodila i u kojoj su Jugoslovenski Sokoli ostali u neznatnoj matijini (700:750), osje-tila se potreba, da se osnuje novo društvo u Zagrebu u kome bi se okupiii Sokoli, koji stoje nepokolebivo na tetneljima Jugoslovenskog Sokolstva položenim na Saboru u Novom Sadu i skupštini u Mariboru, jer je zajednički rad u društvu na Wilsonovom trgu, radi temeljnih idejnih opreka u kojima ne može i nesmije biti kompromisa te konačno raspustom bivšeg prednjačkog zbora po novom upravnom odboru, postao nemoguč. Jugoslovenski Sokolski Savez vidjevši težak položaj u koji je jugoslovenska sokolska manjina došla, dopustio je osnutak novoga društva očekujuči, da če time sporovi sa povr- šine nestati i da če se oba društva posvetiti radu i radom svojim natjecati, što bi samo Sokolstvu bilo od koristi, jer zdrava utakmica radja intenzivnim radom i jača one, koji se natječu. Medjutim je došlo do novih sporova. Sokolsko društvo na Wi!sonovom trgu usprotivilo se osnutku novoga društva ne htijuči mu dati na uporabu dvorane, u Bogovičevoj ulici br. 7 sa spravama, koja je nekad pripadala Srp-skom Sokolu i koja se nije upotrebljavala za vježbanje, več samo za koncerte i zabave. Nakon uzaludnih molba došlo je ipak novo društvo u posjed dvorane putem Srpske crkvene opčiine, koja je vlasnica kuče, a koja jevečra-nije bila Sokolu na Wilsonovom trgu otkazala najam dvorane u čemu je kod suda uspjeta. Sokolsko društvo na Wilsonovom trgu došlo je sada u sukob i sa starješinstvom župe zagrebačke te prekinulo sa njim svaku vezu optu-žujuči neke članove starješinstva, da su pomogli novom Sokolskom društvu steči posjed dvorane naročito sudjelovanjem u parnici, koja se kod suda vodila radi otpovjedi najma dvorane. Svi napadaji upereni protiv starješinstva župe na sjednici odbora župe od 30,/i. i na glavnoj skupštini župe od 2J./II. nisu uz-drmali povjerenje župskih društava u starješinstvo župe, kome je naprotiv iska-zano puno povjerenje. Na glavnoj skupštini župe od 20./II. pokušalo se prigodom izbora novog starješinstva postiči sporazum sa društvom, na Wilsonovom trgu no taj se pokušaj razbio, jer su delegati toga društva, tražili večinu u starješinstvu nehtijuči pristati na pravednu razdiobu funkcijonara starješistva, koji bi se iza-brali iz obih društava. Tako se sporazum za kompromisnu listu razbio, pa je večinoin glasova izabrano starješinstvo u koje su ušli članovi iz novoga društva (Bogovičeva ulica) koji su večinom bili i u prijašnjem starješinstvu. Sokolsko društvo na Wiisonovom trgu, videči da nemože dobiti prevlast u župi obratilo se na Jugoslovenski Sokolski Savez sa zahtjevom, da se župa zagrebačka rascijepi na dvije župe, kako bi onda moglo ipak doči do vodstva jedne župe. Ta kombinacija nije uspjela, jer je teritorij župa strogo fiksiran na Vidovdanskom Saboru, pa je tražena nova kombinacija, da se zadovolji društvo na Wilsonovom trgu. Na sjednici upravnog odbora Jug. Sok. Saveza od 30. IV. koja je sazvana da riješi zagrebačke sporove, pao je pri-je prijedlog, koji je usvojen kao zaključak, (što je pogrešno unešeno u zapisnik, jer je prijedlog shvačen samo kao prijedlog) da se ima sazvati van-rcdna glavna skupština župe i izabrati novo starješinstvo, nu da se u tu svrhu imaju „ad hoc“ promijeniti pravila župe onamo, da broj delegata za župsku skupštinu nebude maksimiran sa 5, kako to odreajuju pravila župe (inače savezna obavezna pravila) več da taj broj bude povišen prema broju članova društva i to, za svakih 100 članova po jedan delegat nu da nijedno društvo ne može imati nadpolovičnu večinu delegata svih društava. Taj zaključak, shvačen sal strane delegata župe kao predlog, nije htio odbor župe da provede, jer bi bilo apsurdno mijenjati pravila „ad hoc“, kad se i onako znalo, da če bliža skupština Jug. Sok. Saveza u Osijeku donijeti nova za sve župe jednaka obavezna pravila. Osim toga je bilo notorno, da broj članova društva na Wilsonovom trgu ne odgovara faktičnoj snazi društva, buduči da se članstvo za vrijeme borbe o upravu društva i poslije toga en masse upisivalo, dok je broj vježbača bio minimalan. Sokolsko društvo na Wil-sonovom trgu apstiniralo se iza toga posve od rada u župi, bojkotovalo je slet Соколски Гласник 28 župe vodeči protiv njega borbu, koja ipak nije mogla da omete uspeh sleta. Jednako tako apstiniralo se družtvo i od H. Pokrajinskog sleta u Osijeku, izaslavši medjutim na glavnu skupštinu J. S. S. svoje izaslanike sa jedrom deklaracijom. Ta deklaracija sadrži tužbe toga društva i protiv vodstva Sa-veza i protiv sadanjeg ustrojstva J. S. S i protiv župe Zagrebačke, društva u Bogovičevoj ulici, i pojedinaca iz toga društva. Na osnovu svega toga traži deklaracija u točki 4. da se sadašnja jedinstvena organizacija J. S. S. na-pusti, a da se mjesto nj« osnuju zasebna hrvatska, srpska i slovenska sokolstva. Svima je poznato sa kakvom jednodušnošču je taj zahtjev odbijen i sa koliko oduševljenja je primljena rezolucija o nedjeljivosti i cjelokupnosti J. S. S. sa geslom „Tko Soko — taj Jugoslaven!“ Ipak je na skupštini zaključeno, da se tužbe deklaracije na župu zagrebačku, društvo u Bogovičevoj ulici i njegove pojedine članove predadu sokolskom sudištu J. S. S. da ono ispita sve te sporove i da presudi krivnju interesovanih. Društvo na Wilso-novom trgu nije iz te rezolucije povlačilo nikakvih konzekvenca, več je če-kalo na presudu sokolskog sudišta. Sokolsko sudište je pomilo proučilo sav materijal, preslušalo niz interesovanih pojedinaca i svjedoka i donijelo komično svoju presudu. Presuda Sokolskog sudišta, donesena 3. novembra, potpuno je iscrpila sav materijal, ušla u sve detalje sporova i incidenata, koji su se u zagre-bačkom sokolstvu desili. Sokolsko društvo 1, starješinstvo župe i neki poje-dinci iz društva označeni su krivcima nekih incindentnih momenata, koji medjutim nisu bitni, več su nastali kao nužna posljedica večih, zamašnijih idejnih momenata. Sokolsko društvo na Wilsonovom trgu proglašeno je krivim radi kršenja discipline, radi nesokolskog rada i radi nesokolskog rovarenja u hrvatskom dijelu sokolstva za ocijepljenje od jugoslavenskog sokolstva i osnutak separatističkog plemenskog sokolstva. Time je i sa ovog najvišeg sokolskog foruma stigmatizovana borba, koju več godinu dana vodi društvo na Wilsonovom trgu protiv jedinstvene jugosiavenske sokolske organizacije i koje je glavni i jedini nosilac odgovornosti za sve trzavice, koje se u za-grebačkom sokolskom životu odigravaju. Prema tome je krivnja starješin. župe zagrebačke, društva u Bogovičevoj ulici i pojedinaca iz toga društva neznatna ili nikakva uvaži li se, da je trebalo i sa koliko samoprijegora i ličnih žrtava uzdržati na obrani jugoslavenskog sokolstva u Zagrebu, osnovati novo društvo, organizovati župski slet i t. d. Uspjesi, koji su na tom polju postignuti veliki su i snažni pa posvema zasjenjuju onu odgovornost, koju presuda upisuje u grijeh. Konačno valja uvažiti i to, da je presuda imala jednu plemenitu pomirljivu tendenciju izmirenja, koje je htjela postiči podijelivši odgovornost za zagrebačke sokolske sporove na obje stranke. Jugoslavenska sokolska stranka u tom slučaju preuzela je lojalno na se svu nametnutu odgovornost, nu i ta je žrtva, kako če se kasnije vidj eti ostala bez uspjeha. V Izvanredna glavna skupštiria župe sazvanaje zaključkom sjednice uprav-nog odbora župe od 18. IX. Na toj sjednici donesen je ujedno zaključak, da se u svim društvima župe provede verifikacija članstva sa svrhom, da se re-vizijom svih knjiga ustanovi točno broj članova pojedinih društava i kate- gorije u koju spadaju. Taj posao imala su društva sama da svrše, a starešinstvu župe stavljeno je u dužnost, da revidira po svojim izaslanicima da li je verifikacija ispravno provedena. Taj zaključak stvoren je jednoglasno, a svrhu njegovu valja tražiti u okolnosti, što je uslijed nemara pojedinih društava bila manjkava statistika, a naročito je u pogledu kategorisanja članstva bilo netačnosti, jer su pojedina društva iskazivala velik broj izvršujučih članova, kojih stvarno nije bilo. Kod stvaranja predloga za taj zaključak su-djelovao je i izaslanik društva na Wilsonovom trgu, Dr. Franjo Bučar pod-starješina društva, koga je poslije društvo desavuisalo, kako će se kasnije vidjeti. Zadatak je izvanredne skupštine župe bio, da na podloži verifikacije članstva svih društava obavi izbor novog starješinstva u smislu zaključka upravnog odbora J. S. S od 30. IV. Vjerovalo se, da če se glede izbora no-voga starješinstva postiči sa društvom na Wilsonovom trgu sporazum i time riješiti spor sa tim društvom, sa kojim su se medjutim poveli nevezani pregovori, koji nažalost nisu doveli do rezultata. izvanredna glavna skupština održana je 6. novembra u maloj saborskoj dvorani uz vanredno živ interes svih župskih društava, koja su bila zastu-pana sa punim brojem zastupnika, sva osim triju. Osim toga je i Jugosia-venski Sokolski Savez izaslao naročito izaslanstvo i to: starješinu Dra Vla-dimira Ravnihara i zamjenika starješine Engelberta Gangla. Skupštinu je otvorio starješina župe brat Dragan Novak u 9 sati ujutro. Konstatuje se da su na skupštini prisutni izaslanici 22 župskih društava i to: Zagreb I., Vrginmost, Glina, Sisak, Velika Gorica, Pakrac; Šeovica, Lipik, Kutina, Ivanič grad, Dugo selo, Sv Ivan Zelina, Samobor, Klanjec, Bizeljsko, Brežice, Krška vas, Cerklje, Krško, Rajhenburg, Sevnica, Boštanj. Odsutni su izasanici triju društava i to: Zagreb Wilsonov trg, Jastrebarsko i Petrinja. Starješina Novak jesrdačno pozdravio izaslanike Jug. Sok. Saveza za-hvalivši im na pažnji i požrtvovnosti, a zatim izaslanike društava izrazivši im priznanje na vanredno brojnom odzivu. U svom govoru ističe važnost skupštine rekapitullrajuči sve dogadjaje, koji su se u poslijednje vreme dogodili, naročito one, koji se odnose na spor sa društvom na Wilsonovom trgu. Naglašuje pripravnost starješinstva župe, koje je litjelo da postigne način za mirno riješenje spora i koje je več na sjednici odbora župe od 8./V. ponudilo svoju ostavku u cilju, da se izabere novo kompromisno starješinstvo. Svi korači, koji su u tu svrhu poduzeti ostali su bezuspješni, pa i oni najno-vijeg datuma, koje je poveo brat Dr. Gavrančič. Osvroe se na rad župe, koji je pored neprestanih trzavica bio snažan i uspješan u svakom pogledu. Kratkim črtama opisuje velike napore, koji su bili savladani oko priprema za za slet župe od 6. VI. Taj slet na kome su prvi put zajednički nastupile mase Sokolstva, vojske i omladine, bio je silna manifestacija Sokolstva, koja je položila duboke temelje daljnjemu zajedničkom radu Sokolstva, vojske i omladine Uspjeh je bio silan i velik usprkos otvorenoj borbi i sabotaži, koja je bila inspirirana sa Wilsonovog trga. Zatim prelazi preko odličnoga nastupa župe na II. Pokrajinskom sletu u Osijeku, gdje je župa istupila medju prvima, nadalje iznosi pregled vanredno intenzivnog rada župskih društava u Ijetnoj sezoni, koji pored lokalnih ima i dubljih uspjeha, jer su osnovana i nova društva i to Krška Vas, Cerklje i Boštanj u Posavja i Šeovica kraj Pa-kraca i Vrginmost. Nakon toga osvrnuo se još u kratko na ostale grane dj e-lovanja starješinstva, pa je zamolio skupštinu, da primi izvještaj na znanje. Izvještaj je sa odobravanjem primljen jednoglasno na znanje. Tajnik Dr. Mrvoš izvjestio je, da su se zaključku upravnog odbora župe o provedbi verifikacije članstva odazvala sva društva župe osim : Zagreb Wilsonov trg i Jastrebarsko. Brat Dr. Gavrančič izješčuje, da je prema nalogu starješinstva župe pošao u društvo na Wilsonovom trgu da provede reviziju verifikacije članstva. Došavši u društvo našao je na okupu cio društveni odbor, komejeraz-ložio cilj svoga dolaska. Odbor se usprotivio provedbi misije Dr. Gavrančiča, i ako je izaslanik toga društva, Dr. Bučar, glasovao za zaključak, koga je Dr. Gavrančić imao po nalogu starješinstva da provede. Razlozi, koji su se naveli za to nisu bili opravdani. Tu je priliku upotrijebio Dr. Gavrančič, da ispita raspoloženje u odboru, ne bi li se kako našla baza za sporazum. Raspravljajuči podulje sa članovima odbora zajedno sa Dr. Metikošem, koji mu se bio pridružio, dobio je utisak, da če se ipak popuštanjem obiju strana doči do jedne šire baze za sporazum, pa je o tom referisao starješinstvu župe. Starješinstvo župe je ovlastilo Dra. Gavrančiča, da pregovore nastavi i da pozove društvo na VVilsonovom trgu da imenuje dvojicu svojih zastupnika, koji bi sa dvojicom zastupnika društva u Bogovičevoj ulici poveli konkretne pregovore o izboru starješinstva i o ostalim spornim pitanjima. Društvo u Bogovičevoj ulici smjesta se odazvalo ovom pozivu i imenovalo svoje za-stupnike Dr. Gavrančič je na sjednici upravnog odbora društva na Wilso-novom trgu od 3. XI. iznio onaj konkretan predlog preporučivši odboru toplo da mu se odazove, kako bi se sporovi u Zagrebu več jednom riješili sokolski i bratski. Odbor je saslušao Dra. Gavrančiča, pa je u njegovoj otsutnosti stvorio zaključak, koga mu je odmali i priopčio, da sokolsko društvo na VVilsonovom trgu neče da se upušta ni u kakve pregovore glede riješenja zagrebačkih sokolskih sporova, več da odlučno stoji na stanovištu 4. točke svoje deklaracije upravljene na glavnu skupštinu Jug Sok. Saveza u Osijeku, a kojom se traži osnutak zasebnih plemenskih saveza, srpskog, hrvat-skog i slovenskog. Time je konačno svaki pokušaj da se sa tim društvom postigne bratski sporazum ostao bez uspjeha. Predlaže, da se odluka glede društava, koja se nisu odazvala zaključku o provedbi verifikacije članstva prepusti prema pra-vilima odboru župe, što se i prihvača jednoglasno. Starješina Novak izvijestio je zatim o presudi sokolskog sudišta iz-taknuvši, kako je tom presudom ožigosan nesokolski razdoran rad društva na Wilsonovom trgu. Osvrče se na onedijelove presude, koji se odnose na starješinstvo župe, društvo u Bogovičevoj ulici i pojedince iz toga društva, pa ističe, da je njihova krivnja samo nužna posljedica borbe, koju je povelo i izazvalo društvo na VVilsonovom trgu, u kojoj su oni stajali na braniku ju-goslavenske sokolske misli. Osuda glede toga nema značaj osudjujuči, več je samo akt nužde i takta, da se krivnja za zagrebačke sporove podijeli i na jugoslavenske sokolske elemente. Zatim su proglašena nova župska pravili, koja je u smislu zaključka -glavne skupštine J. S S. izradila posebna anketa. Konačno je podijeljen starješinstvu župe jednoglasno apsolutorij, pa je zatim jednoglasno izabrano ovo novo starješinstvo: Starješina: Dr. Oton Gavrančić, zamjenici: Dr. Josip Zdolšek, Dr. Milan Metikoš, načelnik: Fran Švarcvald, tajnik: Žarko Miletič, zapisničar: Vladimir Potočnjak, blagajnik, Hugo Rumpret, predsj kult-prosvj. odjela: Milutin Urbani, odbornici: puk. Momčilovič, Veljko Rajič, Dr. Branko Domač, zamjenici: Tošo Drndarski, Josip Varovič i Berislav Vran. Dr. Gavrančič prima sa zahvalnošču u ime svoje i cijeloga starješin-stva izbor na znanje. Osvrče se na rad starješinstva, koje je odstopilo, pa mu izriče iskreno zahvalnost na bratskom i sokolskom radu, koji je mnogo doprinio napretku jugoslavenske sokolske misli, a koji je vodjen pod van-redno teškim uvjetima. Ističe, da če novo starješinstvo posvetiti sve svoje sile sokolskom radu i nastojanju, da se jugoslavenska sokolska misao u župi za-grebačkoj razvije i ojača i da obuhvati što veči i snažniji krug. Apelira na društva, da vrše svojedužnosti, jer če samo snažnim radom društava moči župa, da zauzme u J. S. S. ono mjesto, koje ju po svojim [tradicijama i položaju ide. Nakon rasprave o nekim internim pitanjima uzeo je riječ starješina J S S. br. Dr Vladimir Ravnihar, koji se prije svega zahvalio na srdačnom dočeku i pozdravu. Istaknuo je svoju radost što je ovom prilikom došao do mogučnosti, da pobliže upozna lijep rad župe zagrebačke, koji je u svakom pogledu na višini i koji je ove godine usprkos teških prilika i unutarnjih trzavica, donio velikih i trajnih uspjeha. Osvrče se na rad starješinstva, koje je odstupilo sa lijepom i plemenitom gestom, i ako uživa povjerenje žup-skih društava, u plemenitoj nakani, da time utre put eventualnom sporazumu sa društvom na Wilsonovom trgu, koje je otklonilo svaki pokušaj sporazuma. Osvrče se na presudu Sokolskog sudišta, pa izriče onoj brači, koja su osudom tangirana zbog svog rada čisto sokolskog, iskreno priznanje, jer su čini, koje su pojedinci iz sokolskog društva I. izvršili, a za koje su krivcima proglašeni, mnogo doprinjeli za procvat i napredak Sokolskog društva 1. a po toni i cijelog Jugoslavenskog Sokolstva, u kome to društvo zaprema vidan položaj. Presuda je glede toga samo akt nužde, pa ih nemože sokolski difamirati, več samo podiči u očima svakog Sokola. Raduje se videči jednodušnost ogromne večine župskih društava, pa daje izraza čvrstoj nadi, da če župa istupiti dostojno na I. jug. svesokolskom sletu u Ljubljani, koji treba da dade sliku snage i veličine našega Sokolstva. Moli sva društva, da sav svoj rad usredotoče oko priprema za što ljepši i snažniji nastup na sletu. Zatim govori o opčim zadacima Jugoslavenskog Sokolstva i zaključuje sa srdačnim pozdravom u ime starješinstva J. S. S. Govor Dra. Ravnikara pobudio je veliko oduševljenje svih prisutnih, koji su ga nekoliko puta prekinuli oduševljenim odobravanjem. Iza toga zaključio je starješina Dr. Gavrančič skupštinu u 11 sati zahvalivši izaslanicima J. S. S. i izaslanicima društava na odzivu. * Zagrebački sokolski sporovi, koji traju več preko godinu dana dopirali su u javnosti u fragmentarnom obliku, a naš Sokolski Glasnik nije do sada donio o njima jedan iscrpiv pregled, pa je bilo potrebno, da se u kratkim črtama iznesu svi momenti svih tih žalosnih dogadjaja*. da tako naša sokolska javnost, koja ih sa velikim zanimanjem i za-brinutošču prati, uzmogne dobiti ispravnu sliku dogadjaja koji su se zbili. Sve ovo što je rečeno jasno utvrdjuje fakat, 1) da je zagrebački spor idejne naravi a nikako lične, kako se to stalno naglašavalo sa izvjesne strane 2) da je taj idejni spor izazvan sa strane današnjih vodja društva na \Vilsonovom trgu, koji su več prije Vidovdanskog Sokolskog Sabora radili protiv ujedinjenja Jugoslavenskog Sokolstva i koji su taj rad kas-nije nastavili u društvu radeči protiv provedbe zaključaka Sabora i na-padajuči na rad predjašnje uprave u društvu, koji se osnivao na nače-lima i zaključcima Vidovdanskog Sabora. Svi detalji, naročito oni lične naravi, koji su se sa strane društva na Wilsonovom trgu iznosili, samo su incidenti nastali iz rečenih idejnih sukoba, pa nisu bitni i nisu itnali nikakav direktan uticaj na razvoj dogadjaja, koji su imali svoje dublje uzroke. Time je ujedno riješeno i pitanje odgovornosti za posljedice tih sporova, koja pada u punoj mjeri na Sokolsko društvo na Wilsonovoni trgu. To društvo sada stoji na raskršču. U njemu postoji i radi jaka struja,, koja hoče da se vrati starom separatističkom plemenskom sokolstvu, i da tako pokuša razbiti jedinstvenu jugoslavensku sokolsku organizaciju. Me-djutirn nije došlo do konačne odluke, jer to društvo stalno sazivlje iz-vanredne glavne skupštine, koje bi imale donijeti odluku, no te se skupštine stalno odgadjajukao ova najnovija, koja se imala da održi 27. XI. Možda je to dobar znak, možda če u tom društvu ipak prevladati elementi, koji vide i osječaju, da izvan Jugoslavenskog Sokolskog Saveza nema Sokolstva i koji znaju da bi tako plemensko sokolstvo bilo osudjeno na propast več momentom svoga osnutka. Bilo kako mu drago, pala u tome društvu ova ili ona odluka, neče Jugoslavensko Sokolstvo ni časa zastati na svom putu, koji mu je od oslobodjenja onamo odredjen Novosadskim, Mariborskim i Osječkim zaključcima i koje če neustrašno da izvršuje ne gledeči ni lijevo ni desno. Dvije godine života i rada našega Ujedinjenoga Sokolstva dovoljno su zasvjedočile životnu snagu njegovu, koja je dala toliko uspjeha i koja je iz dana u dan jača, šira i veča. Jugoslavensko Sokolstvo ostače vjerno svom temeljnom principu na kome je več 26.1. 1919. sazdana prva jedinstvena sokolska organizacija, a to je: U jugoslavenskom narodu može i mora biti samo jedno Sokolstvo — Jugoslavensko Sokolstvo. Dr. Branko Mtvoš. * Sokolsko društvo, Slsak. Gimnastika u puč. školainai Sokol. Na sastanku učitelja našeg kotara o. mj. raspravljeno je, kako će se najbolje zadovoljiti vladinoj naredbi o tjelesnom odgoju u puč. školama u narodnom duhu i u savezu sa Sokolskim društvima. Zaključeno je, da če svi učitelji u kotaru vršiti tu svoj dužnost po jedinstvenoj osnovi, koju bi imao sastaviti naš Sokol. Izvršni odbor učitelj, društva ovlašten je, da u tu svrhu stupi u dogovore sa vodstvom Sokola, da se sastavi minimalni program redovnih i prostih vežbi, te igara, koje bi svaka škola ove godine mogla i morala obraditi. Prednjači Sokola uputili bi vanjske učitelje o izvedbi tih vježbi, a grad. če učitelji nastojati privesti što više mladeži u Sokolski podmladak, koji bi opet bili prednjači u svojim razredima. Tako bi svaka škola u kotaru mogla prirediti za svoju opčinu javnu vježbu, susjedne škole mogle bi prirediti zajedničku javnu vježbu, a rnogao bi se provesti i Slet škol. mladeži cijelog kotara. Bude li se ovo izvelo kako treba, zavoljeti če mladež plemenite sokolske ideje, pa kad ostavi puč. školu, prionuti uz narodnu instituciju Sokolstva i biti temelj budučih Sokolskih društava u svoj.m mjestima. СОКОЛСКА ЖУПА БАЊАЈ1УЧКА. Соколско друштво у Бос. Дубици на дан 15. јула о. r. одр-жало је своју јавну вјежбу уз пратњу наступа свих оделења и „Тамбу-рашког збора“ на доста лепо и укусно приређеном вјежбалишту. Први наступише „Соколи" н>их 10 на броју те одвјежбаше Хоф-манове вјежбе „Ослобођеља и Уједињења“. И тко је иоле пратио соколске покрете на тој вјежби, могао је доћи до уверења, да Соколство у своме гибању тјела кога јача и очеличава, нзразује снагу духа и величину народа. Крв нам јаче заструји, кад наступи мушки нараштај прве трг. школе, који су усљед школских ферија иступили са 10 чланова вјеж-бајући мушке вежбе са палицама, за год. 1921./22.. Код треће тачке иступише трг. и занатл. научници њих 14. на броју у оделу шпартанских бораца са Српским Вежбама из 1914. г. Својом снагом и енергичним борилачким сгавовнма изазвали су силно одушевљење публике, јер је вјежба била сложена и сликовита. Код наступа мушког и женског подмлатка настало је опште одушевљење, изазвано већ самим наступом дјеце којима се родитељн увјерише, да ће та дјечица помоћу Соколске идеје оснажити своја слаба и нејака тјела, у којима he бити здрава душа за будућност нашу. Њихове вјежбе са заставицама без обзира на критички поглед биле су лепе и симпагичне, међу којима се запажа и добрих вјеж-бача, којиме не мањка гипкост и лепа елеганција. Наступ 14 Соколица нараштаја био је веома леп, чија је пе-дантност у пропису вјежбаћих хаљина као и изведба вјежби била веома добра. Овом одјељењу треба посветити више пажње и труда, јер пружају пуну гаранцију за добар развој. Као задњу тачку програма, извађали су соколи Мурникове сло-бодне вјежбе, које су својим складним и прецизним покретима оста- впле лијеп утисак, а то су реаултати тачног похађања вечерњих чесгих вјежби. Желимо ли нмати јако, здраво, и напредно Соколство, које мора бити расадником свих друштвених потреба, тада морамо имаги поред добре организације, снагу у провађању • соколских правила и кућнег реда, јер и ако често пуга изгледају ситни и незнатни, код озбиљног проматрања долазе као врло важни услови за чврстоћу организације, те ће постепено прећи у болест, и постати „чеда на-впка“ која ће уздрмати јачину организације. Надам се, да ће браћа соколи примити овај мали савјет као добар и користан, јер соколовати значи живети најидеалније, жеља ми је, да соко буде „Архимедова полуга" којом ћемо земл^у покретати, па Вас у тој жељи братски поздравља Душан Бижнћ замјеник вође Жупе Бањалучке. COKO.ICKA ЖУПА ТУЗЛА. Соколско друштво Маглај. На 5. новембра о. г. приредило је забаву у корист поправка Соколане. Морални и материјални успјех био је веома добар. Даван је комад „Сеоска лола“. Соколско друштво захваљује се свима који посетише забаву те и оним који са својим приносима са стране помогоше, да се за-бава увелича и успјех осигура. Нарочито се захваљујемо браћи народним посланицима Михајлу Видаковићу, Мих. Аврамовићу, Јоци Јовановићу, Драг. Јањићу, Ми-лошу Московљевићу, Чеди Станковићу, Јури Врсаловићу, Иви Ловрин-чевићу, Милор. Марковићу, Јеремији Јеремићу, Мих. Стојићу и Анти Франићу, r. министру Пуцељу, нар. посл. брату Мајцену, Дрофенику, Кушару, Мрмољи и Мил. Милорадовнћу, који са својим даровима знатно помогоше овај Соко. Још једном братска хвала и соколски поздрав: Здраво ! II. слет жупе тузланске одржан у Дервенти 26. јуна 1921. Главна скупштина наше жупе препустила је старешинству жупе да оно одреди дан и место овогодишњег жупског слета. По закључку старешинства жупе одржан је тај слет 26. јуна о. г. у Дервенти, јер је већпна наших друштава, идући на II. покр. слет у Одек, морала проћи кроз Дервенту, па је тим одржање нашег жупског слета у сва-ком погледу било олакшано. Припреме слета водило је соколско друштво у Дервенти уз припол\оћ старешинства жупе. Сва друштва осим Бос. Шамца дошла су вечерњим возом у суботу 25. јуна у Дервенту, где су дочекана од друшгава Дервента и Бос. Шамац, које је дошло раније преко Бос. Брода и великог броја грађанства. На поздрав бр. Милутина Поповића одговорио је брат С. Жакула, који је на нарочити позив жупе присуствовао нашем слету, а певачки збор руске квлоније у Дервенти отпевао је: „Хеј Словени“. Сврстани у поворку на челу са соколском фанфаром из Креке, пошла су сва друштва кроз град до препарандије, где је за мушке било приређено коначиште, а женске су ту раздељене по приватним кућама. По вечери је у слетској канцеларији одржана седница жупског одбора у присуству госта бр. С. Жакуле. Сутрадан у недељу 2ј. јуна, одржане су почам од 7 сати ла вежбалишту пробе за јавну вежбу, а у 10 сати кренула се, кроз за-ставама окићенн град, соколска поворка, која се је, обишавши град сврстала пред зградом препарандије, где је старешина жупе бр. Симо Ераковић ноздравио градоначелника Дервенте, а одговорио му је под-начелник Никифор Костић. Представника грађанске власти, среског начелника г. Ђорђу Крстића поздравио је тајник жупе бр. Бранко Стакић, а представника војне власти мајора г. Кватерника бр. Ст. Жакула а обојица поздрављених су одговорила на поздраве Сокол-ства лепим говорима у којима су истакли сву важност Соколства за напредак наше отаџбине. У пајиној башчи приређен је заједнички ручак за све учеснике слета, коме су присуствоввли и начелник града Дервенте, na подна-челник Никифор Костић, команданг места r. мајор Кватерник, котар. судија Петар Митровић. У 3 сата по подне отпочела је на лепо приређеном и ) краше-ном вежбалишту на пијаци слетска јавна вежба са овим распоредом: 1. Вежба „Ослобођење11, вежбало 87 чланова. 2. Женске просте вежбе прашке од 1920, вежбало 44 соколице. 3. Вежбе на справама: раз-бој и вратило. 4. Вежбе барјацима — мушки соколски подмладак у Дервенти. 5. Вежбе сеоских соколова. 6. Вежбе са цветним луковима — женски подмладак сок. друшгва у Дервенти. 7. Вежбе са копљима, мушки подмладак соколског друштва у Дервенти. На слету су вежбала ова друштва: Маглај са 12 мушких, Гра-чаница са 10 мушких и 5 женских, Тешањ са 6 мушких, Крека са 12 мушких ii 8 женских, Тузла са 20 мушких и 12 женских, Зворник са 8 мушких и 7 женских, Градачац са 8 мушких и 6 жен., Бос. Шамац са 11 мушких и 6 женских, Дервента са мушким и женским подмлат-ком и сеоска соколска друштва: Пожарница са 15 мушких, Липац са 18 мушких и Бољанић са 9 мушких. Слет је имао велики морални успех. Дервента до тада такву све-чаност није ммала. Грађанство Дервенте примило нас је најсимпатич-није. И дочек и посета слетске вежбе и испратља докази су да је грађанство схватило вредност Соколства, да га цени и њим се по-носи. И градска општина са својим прцлогом слету од 4000 круна, који нам ie омогућио да дамо бесг.латан заједнички ручак, и пред-ставници општинске, грађанске и војне власти и грађанство, — наро-чито госпође, сви су се натјецали знацима љубави, симпатије према Соколству. Браћа соколи дервентски су припреме за слет извели не може бити боље. Њиховом неуморном раду и овсш нада све лепом пријему од стране грађанства има се захвалити, да се код свих иас одушевљење за соколски рад — за народни рад, још појачало. По-шли смо из Дервенте са уверењем да смо добили једну бигку да је-наш труд и рад награђен са љубави народа, и са појачаном енерги-јом за даљње соколовање на корист нашу и народа, коме смо посве-тили све своје слободно време. Разуме се да је уз тај 'велики морални успех дошао и леп успех материјални. Министарство Просвете је на нашу молбу дало нам при-помоћ од 500 динара, градска општина у Дервенти 1000динара, улаз-ница на слетској вежби добило се 2000 динара. ОБРАЗОВАЊЕ „ДРИНСКЕ COKOJICKE ЖУПЕ“. 23. септембра 1921. годнне сасгали су се у Шапцу делегати братских соколских друштава из Шапца, Митровице, Ваљева и Звор-ника, а сходно одлуци донетој на слету у Осјеку 29. јуна ове године, и на одржаној седници решили су дефинитивно питање о образовању „Дринске Соколске Жупе“ са седиштем у Шапцу. Свн делегатн били су сагласни у томе да се образовање Жупе спроведе до краја одмах, с обзиром да свако соколско друштво мора према правилима бити у саставу соколске жупе радн везе са „Сокол-ским Савезом". По жељи делегата из Зворника решено је, да Соколски Савез учнни преставку соколској жупи у Тузли, да соколско друштво у Зворнику отпусти из свог састава што исто по самој територијалној подели припада „Дринској Дивизијској Области“ и што рђава кому-никацијона средства онемогућавају везу дотичног друштва са Жупом Тузланском. Управа жупе образована је овако: за старешину: бр. Др. Дра-гомир Туфегџић адвокат из Шапца, његов замеиик бр. Сгеван Рељић ирофесор из Ваљева; за секретара бр. Душан Па1вловић професор из Шапца, за благајника бр. Јуриј Градов насгав. гимнастике из Шапца; за начелника бр. Едуард Хора наставник гимнастике из Шапца; за председника културно-просветнога одбора бр. Стеван Рељић проф. из Ваљева; заменик његов бр. Васа Вукашиновић из Зворника. Од-борници и шихови заменици: Милан Матић трговац н Васа КостиК чиновник из Ваљева, Драгомир Поповић трг. и Сима Буркица трг. пом. из Зворника, Милош Ристић секретар духовнога суда и Мића Јакшић електротехн. из Шапца, Др. Никола Поповик и Петар Нико-љечић из Митровице. Управа ново образоване жупе позива сва братска соколска друштва са територије Дринске Дивизијске Области која до даиас нису припадала ни једној жупи да уђу у састав ове жупе. SOKOLSKA ŽUPA OSIJEK. Sokolsko društvo u Valpovu proslavilo je 29. listopada Dan Oslobodjenja. To je prvi puta u Valpovu, da se proslavio jed" ZAGREB “Ji EVA 10. BUOJEJOIIAČKA RESTAURACIJA „KOLO“ preporuča se braći Sokolima Stalno i veliko skladište MANUFAKTURNE ROBE svake vrsti, te PAMUKA ZA TKANJE i prvorazrednih ČEŠKIH CIPELA za gospodje, gospodu i djecu. PRODAJA NA VELIKO I MALO. Cipele za gombanje uvjek na skladištu. SOLIDNA PODVORBA! Giro-Conto Srpska Banka Zagreb. STIMAC i DRNDARSKI D. D. ZA PROMET ROBOM ZAGREB Chek SHS Pošte 33.453. JELAČIČEV TRG BROJ 28. JEFT1NE CIJENE! Telegrami: Štimacco Zagreb. Telefon 20—61. MEDIC, RAKOVC«ZflHKli D. Z. O. Z. prej R ZflNKL SINOVI TVOKNICfl KEЈЛ. IN KOD. BftKV IN LftKOV TELEFON 64. Brzojavi : MERAKL LJUBLJANA. Emajli laki. Pravi firnež. Barba za pode. Priznano najboljša in zanesljiva kakovost: barve za obleke, vse vrste barv, suhe in oljnate, mavec (Gips), mastenec (Federvveiss), strojno olje, karbo-linej, steklarski in mizarski klej, pleskarski, sli-, karski in zidarski čopiči, kakor tudi drugi v to stroko spadajoči predmeti. Ceniki se začasno ne razpošiljajo. 38SB