         Spahić mikRotoponimija jugoiStočnog dijela općine              Mikrotoponimija jugovzhodnega dela občine Plav v Črni gori V prispevku so analizirani mikrotoponimi jugovzhodnega dela občine Plav (Črna gora). Na osnovi intervjuja z informatorjem so zapisani naglasi in narečne oblike toponimov, zatem pa so toponimi analizirani z uporabo klasifikacije, ki upošteva njihovo formalno in semantično ravnino. Izkazana je dosežena stopnja razvoja mikrotoponimov, najbolj zastopane oblike toponimov in nakazana smer njihovega nadaljnjega razvoja. Ključne besede:Plav, Črna gora, mikrotoponimija, klasifikacija Microtoponymy in the Southeastern Part of the Municipality   This article analyzes a collection of microtoponyms in the southeastern part of the Municipality of Plav, Montenegro. Based on an interview with an informant, the accents and dialect forms of toponyms were recorded, and then the toponyms were analyzed by applying a classification that takes into account their formal and semantic features. The level that the microtoponym collection has attained and the most common forms of toponyms are described, as well as directions for further development. Keywords: Plav, Montenegro, microtoponym collection, classification   Budući da je, u okviru toponomastike, preporučljivo da se prije iscrpno popisuje građa s područja manjih geografskih cjelina (npr. zaseoci) nego da se obuhvate veće geografske cjeline bez sistematske iscrpnosti (Hadžimejlić 1987: 2), u radu se obrađuje mikrotoponimija jugoistočnog dijela općine Plav. Istraživano područje obuhvata urbano jezgro i jugoistočni dio plavske općine, do granice sa Albanijom, gdje je lokalno stanovništvo tokom 50-ih i 60-ih godina 20. stoljeća izlazilo na katune ispod planine Bogićevice. Tokom ovih aktivnosti izgrađen je vrlo živopisan mikrotoponomastikon, dijelom na starom, predslavenskom toponomastikonu, zatim slavenskom sred- njovjekovnom toponomastikonu na koji se naslonio toponomastikon iz perioda osmanlijske uprave. Kao kontaktna zona sa Albanijom ovo područje sadrži i toponime porijeklom iz albanskog jezika. Budući da ovom mikrotoponomasti- konu, odnosno njegovom većem dijelu, prijeti nestanak zbog prestanka privred - nih aktivnosti koje su ga, većim dijelom, i obrazovale, koristimo priliku da ga zabilježimo.                                     Spahić mikRotoponimija jugoiStočnog dijela općine pl av  Također se nastoji ukazati na potrebu imenovanja toponima onako kako ih izgovara stanovništvo tog kraja da bi dobili svoju potpunu lingvističku i upotrebnu vrijednost jer su toponimi uvijek građeni od dijalekatske materije, odakle uzimaju fonetske, morfološke i sintaksičke elemente (Hadžimejlić 1987: 5). U ovom radu se također nastoji dati doprinos poznavanju i očuvanju narodnih govora koji, nažalost, izumiru pod pritiskom standardnog jezika. Lingvistička interpretacija mikrotoponomastikona Govor Plava je, u okviru štokavskog narječja, uvršten u zetsko-sjenički dijalekt (Ivić 2001: 209), u novije vrijeme, u stare štokavske zetsko-južnosandžačke go- vore (Jahić – Halilović – Palić 2000: 31). Osobenosti govora Plava u odnosu na susjedne gornjovasojevićke govore naglašava i Džogović (2009). Govor Plava uvršten je i u jugoistočnu skupinu crnogorskih govora (Čirgić 2011: 71). Vokalni sistem. Pored standardnog vokalnog sistema, u ovom govoru, što je zabilježeno i u mikrotoponomastikonu, postoji poluglasnik a    ). Praslavenski glas ě je dvosložan. Konsonantski sistem. Pojavljuje se desonorizacija suglasnika u medijalnoj poziciji, njihov slab izgovor i gubljenje. Desonorizacija je prisutna i u finalnoj poziciji kao i uprošćavanje grupe -st > s u finalnoj poziciji. Česta je pojava sekun- darnog h u inicijalnoj poziciji gdje je i inače ovaj glas stabilan. Suglasnik h  - dijalnoj poziciji je podložan slabljenju i gubljenju, ali se nikad ne mijenja drugim suglasnicima. U finalnoj poziciji je ovaj suglasnik u toponomastikonu uglavnom stabilan. Sonant l je vrlo nestabilan ispred vokala prednjeg reda u ovom govoru, pa i u toponomastikonu, i uglavnom alternira na dva načina, l ~ ĺ i l ~ ľ. Smatra se da su alternacije l ~ ĺ i l ~ ľ posljedica jezika u kontaktu (Džogović 2009: 10). Ispred drugih samoglasnika sonant je uglavnom stabilan, ali može alternirati u ĺ (kao u toponimu Ĺȗča). Sonant j je također nestabilan. Pojavljuje se u intervokalnoj poziciji u toponimu Dȉjo, da popuni hijat, a gubi se u toponimu Pȁᵉśī vȑ h . U topo- nimu Śemȇnske lȗke njegovo gubljenje otežava prozirnost prvog člana toponima (Śemȇnskē < sèjmenin). Pojavljuje se i metateza (Mȁšńica, Vȏńō Sȅlo / Vȏjnō Sȅlo, Śemȇnskēlȗke, Šarkȉnovīća Lȃteᵃk). Jekavsko jotovanje je gotovo dosljed- no. Primjećuje se izostajanje sibilarizacije u toponimu Temńȃki, a u govoru se može čuti i Karadȁki. Alternacija p ~ f u toponimu Kofiĺȁča je također indikativna (postoji i toponim Firišta sa alternacijom v ~ f koji nije uvršten u mikrotoponoma- stikon jer ga informator nije prepoznao). Akcenatski sistem. U toponomastikonu Plava zastupljen je četveroakce- natski sistem. Zabilježeno je i staro prenošenje akcenta na proklitike (ȉza Dijēlā, ȕz Dijēlō, ȕ Dijo). Pojavljuju se predakcenatske i postakcenatske dužine. Silazni akcenti nisu vezani za prvi slog, naprotiv, često su na posljednjem slogu ako je zatvoren. Prezimena kao članovi sintagme uglavnom zadržavaju akcent samog prezimena. U pojedinim toponimima izgubila se druga genitivna dužina ili ih uopće nema.        Morfološke osobine. Toponime konstituiraju imenice i pridjevi, pa, u tom okviru, uočene su sljedeće morfološke osobine. Broj kao gramatička kategorija kod nekih toponima ima razlikovnu funkciju, Glavȉca (u Dreškovića Mahali) i Glavȉce (naselje na ulazu u Plav). Često ojkonim izveden od patronima u nomi- nativu ima akuzativni nastavak -e kao i toponimi formirani od apelativa u pluralu. Toponimi u akuzativu su često indeklinabilni (Pȍdove, Strùgova). Imenice koje označavaju prezimena u genitivu plurala diferenciraju toponim. Antroponimski elementi u vidu prisvojnih pridjeva u toponimima komponirane forme se javljaju češće sa sufiksom -ov nego -in. metodologija iStRaživ anja i pRimijenjeni podaci Toponomastikon je ekscerpiran sa geografskih karata list Priština (Konrad – Erben 1916) i list Novi Pazar (Novi Pazar 1916) i sa karte istraživanog područja (Cvijić 1914). Popis je provjeren traženjem dijalekatskih oblika u razgovoru sa informato- rom (Zada Drešković, rođ. Baković, u Plavu 1938. godine). Razgovor je realiziran u periodu 11. 5. do 1. 11. 2019. god. u ukupnom trajanju od oko 350 minuta (oko 6 sati). U toponomastikon su uvršteni samo toponimi poznati informatoru i koje je posjećivao i posjećuje tokom života. Informatoru je pročitan toponim, koji je potom on izgovorio i objasnio. Etimološka istraživanja toponima su prilagođena metodologiji kojom se slu- žio Vujičić (a koju je preuzeo od Tolstoja 1969): „od savremenog dijalekatskog geografskog termina ka historijskom, od geografskog termina ka toponimu“ (Vu- jičić 1982: 195) uglavnom prema Etimologijskom rječniku hrvatskoga ili srpskoga jezika Petra Skoka (1971–1974). U radu su korišteni samo rezultati ovog opsežnog istraživanja. Toponimi su klasificirani prema klasifikaciji koju je predložila J. Hadžimejlić (1987: 92–128) kroz koju se pregledno može pratiti razvoj toponima i odrediti dostignuti nivo razvoja ovog mikrotoponomastikona. Interpretacija je osnovana na formuli T = I + d, gdje T predstavlja toponim, a I i d predstavljaju njegove formante, I identifikatora, topoosnovu, a d diferenci- jatora, topoformante odnosno člana toponomastičke sintagme. Toponomastikon se dijeli u grupe na osnovu osam formula, četiri koje se odnose na formalni plan toponima i četiri koje se odnose na unutrašnji, semantički plan toponima. U odnosu na formalni plan, toponomastikon se dijeli na slobodne i komponi- rane forme po organizaciji topoformacije. Slobodna forma ima formulu S = O + a, gdje S označava slobodnu formu toponima, O njegovu topoosnovu, a oznaka a su topoformanti, ovdje općeleksički afiksi. Po karakteru topoformacije koja se osniva na razvojnim fazama toponima, slobodne forme se dijele na primarne likove (for- mula S1 = O + ) i sekundarne likove (formula S2 = O + a). Komponirana forma ima formulu K = z + A, gdje K označava komponiranu formu, A označava apelativ, a oznaka z ukazuje na atribut ili imenicu u padežu.    Spahić mikRotoponimija jugoiStočnog dijela općine pl av Oznaka z može ukazivati i na sintagme, ali u istraživanom toponomastikonu nema takvih toponima. Po karakteru topoformacije koja se osniva na razvojnim fazama toponima, komponirane forme se dijele na primarne likove (formula K1 = A + z) i sekundarne likove (formula K2 = z + A). Na semantičkom planu toponima razlikuje se direktna i indirektna nominaci- ja. Indirektna nominacija zahtijeva prisustvo posrednika koji pomjera ili mijenja leksičko značenje: metafora (asocijacija po sličnosti), metonimija (asocijacija po susjedstvu) i gubljenje prvobitnog značenja apelativa. Na semantičkom planu to- ponima na osnovu motiva nominacije razlikuju se motivi koji proizilaze iz same prirode denotata (identifikacija i kvalifikacija) ili su to motivi koji se nalaze izvan denotata (lokalizacija i relacija). Treći kriterij za semantički plan toponima je do- toponomastički sadržaj, dakle, može se razmatrati jedno ili više semantičkih polja toponima, ovisno o potrebi.       Navedenom naučnoistraživačkom metodologijom analizirani toponimi su, primje- nom adekvatnih formula, klasificirani prema formi i značenju, odnosno izvršena je toponomastička interpretacija mikrotoponomastikona sa ova dva aspekta. Slobodne forme. Primarni direktni tip. Ova vrsta toponima se smatra pola- znim tipom u procesu nastanka toponima. Postoji samo topoosnova, ali ne i topofor- mant. Topoosnova je termin, geografski, poljoprivredni ili administrativni. Samo direktna toponimizacija može imati termin u svom sastavu u njegovom osnovnom značenju. Iako se predviđa gubljenje većine ovih toponima zbog njihove homoni- mije sa terminima (Hadžimejlić 1987: 40), u ovom toponomastikonu oronim Hrȋt / Hrȋdᵗ kojim se označava planina iznad Plava je vrlo stabilan. Stabilan je i ojkonim Metȅh kojim se ovo selo naziva još od 13. st. a kao termin označava crkveni po- sjed ili oronim Zábeĺ koji kao termin znači zabran u korist manastira. Oblik ovih toponima se bilježi formulom S1A = O +  kojom su obuhvaćeni toponimi nastali od geografskih termina (Ćuĺȗntra Dȉjo Glavȉca Hrȋt / Hrȋdᵗ Hȓt Krčevȉna Ĺȋm / Ľȉm Ōsȍje Prȇslapa Studénaᵉc), poljoprivrednih termina (Bačȉja Prekȕtńica   administrativnih termina (Bȅgle   Čāršȉja Ekonȏmija  Metȅh Meterȉs Karȁūla Prńávor Splȁf Šehȅr Zábeĺ. Slobodne forme. Primarni indirektni tip. Ova grupa toponima se razli- kuje od prethodne na semantičkom planu, odnosno kod ovih toponima postoji posrednik između apelativa i toponima. U kvalifikacijskom tipu ovih toponima posredništvo se bazira na metafori, a u relacijskom tipu na metonimiji, a obu- hvaćeni su formulom S1B = O + , dakle, dijele se na kvalifikacijski tip (Đȍla Ĺȗča Mȁslo Plȁvᶠ / Plȁf Stȁraᵉc Stȑmec Visȉtor i relacijski tip: Jȁbuka Jóša Karadȁk Kĺȇča Skȋć. Slobodne forme. Sekundarni direktni tip. Ova grupa toponima je razvi- jenija na formalnom planu što se vidi u formi diferencijatora iz njihove formule         S2C = O + a. U ovoj podjeli u obzir su uzeti samo sufiksi, dok prefiksi i prefik- salno-sufiksalni toponimi spadaju u indirektnu toponimizaciju. Sufiksi se sma- traju praznim u semantičkom smislu, iako i u ovom toponomastikonu pojedini sufiksi dopunjuju značenje topoosnove. Ipak, semantičko značenje nosi identi- fikator. U semantičkom smislu, oni su identični primarnom direktnom tipu, sa razlikom u tome da i apelativi, osim termina, mogu biti u topoosnovi. Ovdje su dati u opozicijama prema primarnom direktnom tipu, pa čine skupine tvrobenog i morfološkog opozita. Toponimi koji čine tvorbeni opozit dati su pregledno po vrsti sufiksa: -ica: Glavȉce Jeśenȉca Ĺivadȉca Ōrnȉce; -ina: Rȁcina Tršĺȅvine; -ište: Jagȁ čarīšte Jȅčmīšta; -ača: Mrkovȁča; -ze: Bȍbeze; -je: Javȏrje. Toponimi koji čine morfološki opozit su samo u pluralu: Bȁre Bȁrice  Bȍro  Ćȅte Gradȉne Hrȕpe Jȁra Kȍmovi Lȍkve Lȍmovi Lȗke Pjȅskovi Pláne Póĺā / Pȏĺā  Tocȉla Vȃĺa. Slobodne forme. Sekundarni indirektni tip. Ovaj tip toponima razlikuje se od prethodnog ne po morfološkom obliku koji je isti što je vidljivo iz formule, već po načinu toponimizacije i vrijednosti članova. On obuhvata nazive prefiksalnog, sufiksalnog i prefiksalno-sufiksalnog tipa i određen je formulom S2D = O + a. Prefiksalni tip. U ovom tipu toponima semantičko obilježje nosi prefiks, pa je izvedena formulaS2D1 = p + O. U istraživanom mikrotoponomastikonu su eviden- tirana dva prefiksa, pod- i za-, kojima su formirani toponimi Pȍdbare  Závrš / Zȃvrš. Sufiksalni tip. U ovoj grupi toponima identifikator su toponimske osnove op- ćih imenica, osnove dobijene poimeničenjem pridjeva ili glagola i antroponimske osnove koji su, zapravo, posrednici u značenju, a obuhvaćeni su formulom S2D2 = O + s. Dalje se dijele prema vrsti posrednika na kvalifikacijski i relacijski tip. Kvalifikacijski tip može ukazivati na vizuelna obilježja: Bjelȁje Jȁsla Korȉta Mȁšńica Osrȅtke Plȍčice  Pȍdove Rȃvnīšta  Samári Stūblȍvi Šiljkáći  Temńáki Tepsijȉca; kvalitativno svojstvo: Paĺȅvine  Solȉla Strugȏva Žȅžnice; indikativno svojstvo: Grootĺȉvica Horolȅ   Kȁtuńīšta Kofiĺȁča  Kopiĺȁn Krivȁče Pazarȉšte Prokletȉje  Pskalo Trȅskavice. Relacijski tip se dijeli, ovisno o posredniku, na toponime sa antropoelemen- tom, zanimanjem kao elementom, zookomponentom ili drugim objektom kao to- poosnovom. U odnosu na Hadžimejlić (1987) koja u istraživanom toponomasti- konu nije imala ojkonime izvedene od patronima, pa ih nije ni razmatrala, u ovom radu takvi toponimi postoje i stavljeni su u ovu grupu jer u sebi sadrže antropoe- lement sa sufiksom:  toponimi sa antropoelementom u topoosnovi: Bogȉćevica  Brȅzovice  Bȕdovice  Bȕretāš Čȁkor Đūrđȇvica Kȕmanice Mehovȁča Mȋĺē RomovȁčaBogȁjiće  Đȕriće Hȁkāńe Hȍte  Hrȃnko­ viće  MārtȉnovićiNȏkšiće Pȅpiće  Sȁvići;  toponimi sa zanimanjem kao elementom u topoosnovi: Rȉbārka Rȉbāre;  toponimi sa zookomponentom u topoosnovi: Bȉvoĺāk  Komorȁča Košȕtica Vučkáći;  toponimi sa drugim objektom kao komponentom u topoosnovi: Mȗrina Vȁrdīšte Zȃvoje Zȃvo jica.   Spahić mikRotoponimija jugoiStočnog dijela općine pl av Komponirane forme. U ovoj formi, identifikator više nema presudni seman- tički značaj jer diferencijator preuzima tu funkciju što je opisano formulom K = z + A. Komponirane forme. Primarni direktni tip. U ovom tipu toponima dife- rencijator je u postpoziciji što je vidljivo iz formule K1 = A + z. Također, on nosi značenje jer je identifikator zapravo termin. U ovom istraživanju ne postoje prijed- ložni diferencijatori, samo toponimi sa adjektivnim difrencijatorom čija formula je K1A2 = A + a: Grȍpa Memȉna Stȁje Drȅškove kao i toponimi sa imenicom u padežu kao difrencijatorom formule K1A3 = A + i 2 Čȅsma Zajebȁje Stȁnovi Mulahȁkovīća  Stȁnovi Pȕpovīća Vaᵉkȁᵉvi Bakȍvīća e  Zȃvojica Mȅĺkovīćaᵉ. Iako Hadžimejlić (1987) navodi zapažanje da ova i prethodna formula nisu produktivne u građenju toponima u slučaju toponomastikona koji je ona istraživala kao ni u drugim toponomastikonima, u ovom toponomastikonu se formula K1A3 = A + i 2 pokazala kao produktivna. Komponirane forme. Primarni indirektni tip. U ovu skupinu toponima spada samo jedan toponim istraživanog toponomastikona: Korȍmani hȍtski gdje je značenje identifikatora postignuto indirektnim putem, dok je diferencijator rela- cijskog tipa. Može se opisati formulom K1B3 = A + a. Komponirane forme. Sekundarni direktni tip. U ovaj tip toponima ula- ze svi toponimi koji imaju diferencijator na prvom mjestu po formuli K2 = z + A. Ovdje je diferencijator onaj koji nosi značenje, ali sa ulogom posrednika. Identifikatoru je značenje potpuno suženo, odnosno, svedeno na termin. Dalje je primarna formula razvijena ovisno o obliku identifikatora. Ovdje je zastupljena formula K2C1 = a + A na osnovu koje se zaključuje da u ovaj tip toponima ulaze toponimi sa adjektivom na mjestu identifikatora. Ovisno o posredničkoj ulozi diferencijatora toponime ove grupe dijelimo na kvalifikacijski i relacijski tip. Kvalifikacijski tip. Adjektivi u ovom tipu toponima ukazuju na vizuelno obi- lježje: Bȉjelī kȑš Cȓnī kȑš Crvȅnī kȑš Ľȉjepā lȗka Rȃvnā ńȉva Rȃvnī kȑš; kva- litativno svojstvo: Kamenȉtā livȁda Ĺȅdnī izvȍri Ȍštrī kȑš Stȃrā džamȉja Sȗhā gòra; dimenziono obilježje: Dȕgeᵃčkī lȁs  Krȁtkī lȁs Mȃlō Sȅlo  Veľíkā grȍpa. Relacijski tip. Adjektivi u ovom tipu toponima ukazuju na odnos toponima sa okolinom, pa mogu:  sadržavati antropokomponentu kao diferencijator: Dȉnova kȍsa Đūrđȇv dȏ Grgȏvlȁs Haĺímīn lȁs Husȏv lȁs Mahmȕtova ĺivȁda Mȅmina plȁnina Pȑšōv kȑš Pȕĺkōv vȑh Ramázova ĺȕga Rȅdžīn kȑš Redžȏv dȏ Redžȏva čȅsma Ruvȉnā čȅsma Sȁvino kamȇńē Seĺímina čȅsma Smȁĺōv lȁs Šābȏva glȃva Šarȍvski katȗn Šēćȍva čȅsma Vȏńō Sȅlo / Vȏjnō Sȅlo Vujkȏv kȑš / Vȕjkōv kȑš Zámōv lȁs;  diferencijatorom ukazivati na društveno-historijske faktore: Bȁbīn potȍk Bȁbina gòra Bȁbino pȍĺe Dȁzdārev potȍk Dȅdina bȁra Đevȍjačkī kȁmēn Đevȍjačkī kȑš Đevȍjačkī potȍk Džȉnova vȍda Hȍdžīn rȃveᵃn Muslimȃnskō grȏblje Śemȇnskē lȗke Sȑᵖskō grȏblje / Sȑpskō grȏblje Zādrȕžnē livȁde;  biti zoonimski motivirani: Mȅčkina hrȕpa Pȁᵉśī h  Pčȅlīn kȑš;  imati drugi objekt kao komponentu diferencijatora: Babinopȍĺskā rȉjeka / rijèka Brȅzovičkō pȍĺe Čȁkorskī potȍk Đȕreskī Katȗn Đȕričkā rȉjeka / rijèka Hȍtskā rȉjeka / rijèka Hrȋtskā       rȉjeka / rijèka Hrȋtskō jȅzero Jȁrskā rȉjeka / rijèka Komorȁčkā rȉjeka / rijèka Ľȋmskī mȏs Metȅškā rȉjeka / rijèka Pȅckā putȁča Pȅpićkā rȉjeka / rijèka Plȁvskō / Plȁfskō jȅzero Stȁr­ čev potȍk  Vońosȅĺskī katȗn Vragonȍškī potȍk. Sekundarni direktni tip relacijskog podtipa može imati imenicu u padežu na prvom mjestu sintagme što je opisano formulom K2C2 = i 2 +  A: Bajrȍvīća e ćȕke Bajrȍvīća e Katȗn Bakȍvīća e Katȗn Drȅškovīća Mahȁla Ferȁtovīćā Katȗn / Fe h rȁtovīćā Katȗn Hȕkmīća lȁze Ȉbrića rȃveᵃn Ja e sȁvīća kúla Jélīća Katȗn Jélīća ĺivȁde Kȁᵉndīća Mahȁla Lukȍvīća Mahȁla Mȁčkića lȁs Markȉšīća potȍk Mȅĺkovīćaᵉ vođenȉca Mȕsića ľivȁde  Redžemȁtovīća Katȗn Redžȅpagīća kȗla Srdȁnovīća Mahȁla Tȕrkovīćaᵉ Gradȉne Zȅkīća rȃveᵃn. Komponirane forme. Sekundarni indirektni tip. U ovu grupu toponima spadaju najsloženije semantičke strukture, toponomastičke metafore jer u seman- tičkom oblikovanju učestvuju i identifikator i diferencijator preko posrednika. Također u ovom toponomastikonu su se pojavili toponimi Bjeluha, Mišolovci i Vragonos koji se također mogu smatrati toponomastičkim metaforama čiji je oblik prvobitno bio sintagma, a značenjski odgovaraju ovoj grupi toponima. Ovi toponi- mi se mogu, bez narušavanja sistema, uvrstiti u klasifikaciju. Toponimi su obuhva- ćeni formulom K2D1 = a + A. U ovisnosti o posredniku dijele se na kvalifikacijski tip:Džehenȅmskā vráta Pȗstā vráta Rȗdō Pȍlje  Studȅnā bȁra   relacijski tip: Kȍńskī obȍr  Vragonȍs. Još jedna podgrupa sekundarnog indirektnog tipa je kvalifikacijsko-relacijski tipgdje toponim ima identifikator koji ima posrednika metonimijskog karaktera ili je već oformljen proprij prenesen na ovu funkciju. Ova podgrupa je također obuhvaćena formulom K2CD1 = a + A. U ovoj podgrupi kvalifikacijsko-relacij- skog tipatoponima je naznačeno da su svi toponimi u paru i u prostornom odnosu prema toponimu koji im je u osnovi. Dakle, u ovu podgrupu spadaju toponimi: Dȅsnī Metȅh  Lijévī Metȅh. Toponimi Górńā Ȑženica  Hāsȍva Bogȉćevica  Ferȁtovīćā Horolȅ  c / Fe h rȁtovīćā Horolȅ  , imaju već oformljen proprij na mjestu identifikatora, pa pre- ma tome, spadaju u ovu grupu toponima. Međutim, u ovom toponomastikonu ne postoji naselje Donja Rženica, a u popisu iz 1485. godine navodi se Rženica što je ubicirano kao današnja Gornja Rženica (Loma 2013: 190). Dakle, identifikator orijentacionog tipa je izgubio prvobitno, orijentaciono značenje, pa je ovaj topo- nim toponomastička metafora. Toponim Hāsȍva  Bogȉćevica na mjestu identifi- katora ima adjektiv sa antroponimom u topoosnovi što ipak ukazuje na relacijski tip toponima, ali formalno je obuhvaćen formulom K2CD1 = a + A. Toponim Ferȁtovīćā Horolȅ  c / Fehrȁtovīćā Horolȅ  c na mjestu identifikatora ima imenicu (patronim u genitivu) u topoosnovi što također ukazuje na relacijski tip toponima i formalno je obuhvaćen formulom K2D2 = i 2 + A. U drugoj podgrupi kvalifikacijsko-relacijskog tipa toponima je naznačeno da su toponimi ove podgrupe oformljeni sa dvije imenice u nominativu za koje se ne može utvrditi koja je od njih identifikator, a koja diferencijator. Iako se u radu   Spahić mikRotoponimija jugoiStočnog dijela općine pl av J. Hadžimejlić predlaže i formula K1A3 = A + i  , ona bi, u slučaju toponima nađe- nom u ovom mikrotoponomastikonu Mȉšolōvci, bila neadekvatna jer, u odnosu na svoj semantički plan, toponim nikako ne bi mogao biti uvršten u primarni direktni tip, već u sekundarni indirektni tip, dakle, K2D2 = i  + A. U sekundarnom indirektnom tipu formulom K2D2 = i 2 + A za relacijsko-kva- lifikacijski tip obuhvaćen je toponim Šarkȉnovīća Lȃteᵃk. Formulom K2D3 = a +  koja obuhvata toponime sa elizijom gdje identifika- tor odsustvuje, a diferencijator preuzima semantičku funkciju su obuhvaćeni to- ponimi: Bjelȕha  Dubȍkī VeÍȉkā Vȉš́ńevo (ovi toponimi su kvalifikacijskog tipa) i Bōnćȍva Šehȍvīća  Šȍškīća (toponimi su relacijskog tipa). Istraživani korpus je izabran po kriterijima datim u tabeli 1.  Prijegled toponima po prozirnosti Prozirnost toponima Broj toponima Prozirni toponimi 241 Neprozirni toponimi 2 Ukupno  Od 243 toponima dva su neprozirna (Kľȅntāš / Klēntȁš Žȉoci / Ȍžioci) i nisu uvr- štena u klasifikaciju. Preostalih 241 su uvršteni u tabelu 2, ovisno o formuli kojoj podliježu.  Prijegled toponima po formulama Formula toponima Broj toponima Zastupljenost toponima  S1A = O +  22 9 %  S1B = O +  12 5 %  S2C = O + a 27 11 %  S2D1 = p + O 2 1 %  S2D2 = O + s 56 23 %  K1A2 = A + a 2 1 %  K1A3 = A + i 2 5 2 %  K1B3 = A + a  0, 5 %  K2C1 = a + A 73 30 %  K2C2 = i 2 + A 21 9 %  K2D1 = a + A 10 4 %  K2D2 = i  + A K2D2 = i 2 + A  2 1, 5 %  K2D3 = a +  7 3 % Ukupno         Slobodne i komponirane forme su gotovo podjednako zastupljene u istraži- vanom toponomastikonu. Visok procenat komponiranih formi može ukazivati na dalji razvoj toponomastikona, budući da komponirane forme nisu najekonomičniji oblik toponima. Iz tabelarnog i grafičkog prikaza zaključuje se da je najproduktivnija formula K2C1 = a + A, koja pripada komponiranim formama, sekundarnom direktnom tipu koji obuhvata kvalifikacijski i relacijski tip. U ovaj tip toponima ulaze toponimi sa adjektivom na mjestu diferencijatora, dakle, o adjektivu ovisi individualizacija denotata kojeg označava A. Denotacija osnovnog apelativa je potpuno sužena i identifikaciju možemo smatrati neobilježenim elementom, a funkcija određivanja posebnog svojstva denotata postaje najvažnija. Posebno svojstvo denotata se ističe njegovim opisom (vizuelna, kvalitativna, orijentaciona, dimenziona, kvantitativna svojstva) ili njegovim odnosom prema ljudima, društveno-historijskim faktorima, životinjskom i biljnom svijetu. Produktivnost ove formule pokazuju i istraživanja u radu J. Hadžimejlić (1987). Također je produktivna formula S2D2 = O + s, koja pripada sekundarnom indirektnom sufiksalnom tipu gdje je diferencijator sufiks, a identifikatori su opće imenice, poimeničeni pridjevi i glagolske osnove kao i antroponimski elementi, jedino mogući u ovoj grupi toponima kada je u pitanju slobodna forma toponima. U ovom tipu toponima sufiks odmiče toponim od proprija. Kvalifikacijski tip daje vizuelne, kvalitativne i indikativne osobine, a relacijski tip sadrži antroponimsku komponentu, zanimanje kao komponentu, zoonimsku i fitonimsku komponentu i drugi objekt kao komponentu (deapelativni i deproprijativni). Dvije navedene formule obuhvataju i najviše toponima zbog njihovih antro- ponimskih komponenti što ukazuje na važnost tog aspekta života za ovu zajednicu. Tome doprinosi i produktivna formula K1A3 = A + i 2   koja kao diferencijator ima upravo antroponimsku komponentu. Velik broj toponima sekundarnih likova, ali direktnog tipa ukazuje na mikro- toponomastikon koji se upravo stabilizirao i počeo graditi toponomastičke me- tafore. Na to ukazuju i činjenice da ne postoje toponimi formule K1A1 = A + p (komponirane forme, primarni direktni tip), gdje je p prijedložni diferencijator, što je osobina nerazvijenih mikrotoponomastikona, odnosno onih u razvoju; kao ni toponimi koji spadaju u komponirane forme, primarni indirektni tip, sa formulama K1B1 =  + p (koji spadaju u najstarije tvorbene obrasce) i K1B2 = A + p. Visoka procentualna zastupljenost sekundarnih likova ukazuje na razvijenost istraživa- nog toponomastikona na formalnom, a posebno na semantičkom planu. Visoka zastupljenost direktnih tipova može ukazati na dalji razvoj toponomastikona: ape- lativi koji, u direktnom tipu, bez posrednika učestvuju u formiranju toponima bi se mogli dalje razvijati, odnosno, usložnjavati.   Spahić mikRotoponimija jugoiStočnog dijela općine pl av  zaključci Na osnovu rezultata provedenih istraživanja u ovom radu može se zaključiti sli- jedeće: Od 22 toponima primarnog direktnog tipa slobodne forme, dakle, od toponima kojima su u topoosnovi termini, 10 se navodi u srednjovjekovnim manastirskim hrisovuljama: Dȉjo, Glavȉca, Hrȋt / Hrȋdᵗ, Hȓt, Ĺȋm / Ľȉm, Prȇslapa, Studénaᵉc, Metȅh, Prńávor i Zábeĺ, što pokazuje njihovu stabilnost uprkos motivaciji. Najviše su zastupljeni toponimi formule K2C1 = a + A, sa 30 % upravo zbog visoke zastupljenosti antropokomponente u topoosnovama ove grupe toponima. Može se potvrditi konstatacija iznesena u radu J. Hadžimejlić da su toponimi formule S1B = O +  najmanje zastupljeni budući da su i u ovom istraživanju među manje zastupljenim sa 5 %, kao i toponimi formule S2D1 = p + O, u ovom istraživanju među manje zastupljenim sa 1 %, te konstatacija da su toponimi for- mule S2D2 = O + s visoko zastupljeni, kao ekonomski najpogodniji oblik, u ovom istraživanju na drugom mjestu po zastupljenosti (23 %). Za toponime koji se svrstavaju u kombinirane forme, primarni direktni tip, nazivi sa adjektivnim diferencijatorom, formula K1A2 = A + a, i imenicom u padežu kao diferencijatorom K1A3 = A + i 2   u prvom slučaju može se potvrditi neproduktivnost (1 %), ali već u drugom slučaju se bilježi pet toponima (2 %) zbog učešća antropokomponente u topoosnovama ove grupe toponima. U okviru formule S2D2 = O + s u podgrupi relacijskog tipa, dodati su ojko- nimi izvedeni sufiksima -i i -e iz patronima jer u topoosnovi nose antropoelement kao posrednika. Takvih toponima nije bilo u istraživanju J. Hadžimejlić (1987). U okviru grupe toponima kombiniranih formi sekundarnog direktnog tipa obuhvaćenih formulom K2C1 = a + A, u okviru relacijskog tipa dodan je i drugi objekt kao komponenta, u ovom slučaju su to deproprijativni nazivi. Takvih topo- nima nije bilo u istraživanju J. Hadžimejlić (1987). Visok procentualni udio antropokomponente u topoosnovama toponima istra- živanog mikrotoponomastikona ukazuje na važnost ovog aspekta života za druš- tvenu zajednicu koja ga je izgradila. Velik broj toponima sekundarnih formi, ali direktnog tipa ukazuje na mikro- toponomastikon koji se upravo stabilizirao i počeo graditi toponomastičke me- tafore kojih ima osam. U prilog usložnjavanju toponomastikona ističe se i broj elipsastih toponima kojih je sedam, te gubljenje genitivnih dužina u toponimima kombiniranih formi sa patronimima u topoosnovi. Također se izdvaja toponim Grgȏvlȁs (uporedi Vragonȍs) koji ukazuje na jedan od mogućih pravaca daljeg usložnjavanja toponomastikona. Činjenice da ne postoje toponimi formule K1A1 = A + p, gdje je p prijedložni diferencijator, što je osobina nerazvijenih mikrotoponomastikona, odnosno onih u razvoju, kao ni toponimi formule K1C1 =  + p koji spadaju u najstarije tvorbene obrasce, i toponimi formule K1C2 = A + p, također govore u prilog stabilnog mi- krotoponomastikona.       Visoka zastupljenost komponiranih formi i direktnih tipova u mikrotopono- mastikonu bi također mogla ukazivati na jedan od mogućih pravaca daljeg razvoja mikrotoponomastikona, ali, nažalost, može se očekivati prekid razvoja ovog mi- krotoponomastikona i nestanak značajnog broja toponima zbog prestanka privred- ne aktivnosti koja ga je obrazovala.   Cvijić 1914 = Jovan Cvijić, Eiszeitliche Vergletscherung der Gebirgsgruppen von Prokletije bis Durmitor, Maßstab 1 : 200.000, Wien: K. u. k. Militärgeographisches Institut, 1914. Čirgić 2011 = Adnan Čirgić, Crnogorski jezik u prošlosti i sadašnjosti, Podgorica: Institut za crno- gorski jezik i književnost – Matica crnogorska, 2011. Džogović 2009 = Alija Džogović, Onomastika plavsko-gusinjske dijalekatske oblasti, Podgorica: Almanah, 2009. Hadžimejlić 1987 = Jasna Hadžimejlić, Toponimija trebinjske Lastve, Onomatološki prilozi  (1987), 63–218. Ivić 2001 = Pavle Ivić, Dijalektologija srpskohrvatskog jezika: uvod i štokavsko narečje, Sremski Karlovci – Novi Sad: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića, 2001. Jahić – Halilović – Palić 2000 = Dževad Jahić – Senahid Halilović – Ismail Palić, Gramatika bo sanskog jezika, Zenica: Dom štampe, 2000. Konrad – Erben 1916 = A. Konrad – Fr. Erben, Priština (Kosovo), razmjer 1 : 750.000, Wien: K. u. k. Militärgeographisches Institut, 1916.   = Aleksandar Loma, Toponimija Banjske hrisovulje: ka osmišljenju starosrpskog topo nomastičkog rečnika i boljem poznavanju opšteslovenskih imenoslovnih obrazaca, Beograd: Srpska akademija nauka i umetnosti, 2013.  Novi Pazar (Srbsko), razmjer 1 : 200.000, Kartografska radionica, 1916. Skok 1–4 = Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika 1–4, Zagreb: Jugosla- venska akademija znanosti i umjetnosti, 1971–1974.  = N. I. Tolstoj, Slavjanskaja geografičeskaja terminologija, Moskva: Nauka, 1969. Vujičić 1982 = Dragomir Vujičić, Hidronimi (imena voda) u lijevom slivu Drine, Sarajevo: Akade- mija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 1982.   Mikrotoponimija jugovzhodnega dela občine Plav v Črni gori Ker se v imenoslovju teži k analizi toponimov čim manjšega geografskega prostora, je v prispevku analizirana mikrotoponimija jugovzrodnega dela občine Plav (Črna gora). Na osnovi intervjuja z informatorjem so zapisani naglasi in narečne oblike toponimov, zatem pa so analizirani z uporabo klasifikacija, ki upošteva njihovo formalno in seman- tično ravnino. Toponimi so razdeljeni na svobodne in komponirane oblike, v okviru teh pa na primarne in sekundarne oblike ter na direktne in indirektne tipe. Pri pogledu na toponime kot sistem je očiten velik delež imenovanja toponimov po človeškem, kar kaže na pomembnost tega vidika življenja za družbeno skupnost, ki ga je izoblikovala. Skleniti je mogoče, da mikrotoponomatika stabilna, izpostavljeni so pokazatelji njegove tvorno- sti (toponomastične metafore, eliptični toponimi, izgubljanje dolžin v rodilniku množine, nastanek sestavljenk/zloženk). Kaže se nadaljnja smer njegovega razvoja, saj je v teh mi- krotoponimih velik delež direktnih tipov, in tudi na možno prekinitev razvoja mikrotopo- nimov zaradi prekinitve gospodarske dejavnosti, ki jih je oblikovala.