266
Odvjetničtvo u Francezkoj.
\
Odvjetničtvo u Francezkoj.
Jedan moj bivši drug hrvatski umolio me je, neka bili, s obzirom na vladinu osnovu odvjetničkog reda,1) priobčio u kojem našem listu zakonske temelje, na kojima počiva francezko odvjetničtvo; moje da bi opazke mogle doprinieti što temeljitoj razpravi o hrvatskoj osnovi.
Ne znam, da li je i u koliko ta nada cienjenog mog druga osnovana. Ona je Hm problematičnija, što mi htvatska osnova nije poznata, te moje opazke o francezkoj advokaturi ne mogu biti udešene kao kritika hrvatske osnove. No možda je činjenica, da ne poznam hrvatske osnove, jamstvo za moju objektivnost. Dopustite mi dakle, da bez obzira na načela, što ih zagovara osnova, iztaknem u glavnim črtama organizaciju francezkog od-vjetničtva.
Prije svega upozorujem, da na polju, na kojem se krečemo, svaka analogija hramlje. Djelokrug francezkog mnogo je tiesniji od djelokruga našeg odvjetnika.
Djelokrug prvoga ograničuje se na plaidiranje u sudnici i konsultaciju u njegovom kabinetu. U svom kabinetu prima stranke, te daje pravne savjete i pravna mnienja, ustmeno ili pismeno. No odvjetnik se ne smije nikada da mieša u uporabu, kojoj če služiti njegovo pravno mnienje. Običaj mu dapače zabranjuje sastav privatno-pravnih izprava. A u sudnici je njegova jedina zadača da govori za svoju stranku.
Zna se pako, kako je skoro neograničen poslovni krug našeg odvjetnika. Ne samo da zastupa stranke pred svim oblastima bez razlike (sudbenim, upravnim, financijalnim, vojničkim, crkvenim), sastavlja privatno-pravne izprave, zastupa stečajnine i ostavine te upravlja njima, dražbuje za svoju stranku, pravni je savjetnik trgo-vačkih i industrijalnih družtava, posreduje u kojekakvim poslovilna itd.
') To razpravo je napisal dr. Hinkovič v letošnjem „Mjesečniku", br. 4. Uvod se nanaša na to, da je hrvatska vlada izdala načrt novega odvetniškega reda, ki ga to leto pretresajo pravniški krogi Hrvatski. Razpravo priobčujemo, ker je za primerjanje jako poučna in ker vsa znamenja kažejo, da bo treba reforme za odvetniški stan tudi pri nas.
Ured.
OdvjetniCtvo u Francezkoj.
267
Poslovi, što ih kod nas obavlja odvjetnik, spadaju u Francezkoj na djclokrug odvjetnika, huissier-a, avoue-a i poslovnog agenta. Naše odvjetničke pisarne su cieli uredi: tu rade perovodje, sollicitatori, pisari; sastavljaju se i prepisuju sudbeni i u obče pravni spisi; vode se knjige o parnicama, spisima, upravama nad tudjom imovinom. U kabinetu francezkog odvjetnika tek je ovaj sam. Odvjetnik nema nikakve registrature parnične, pošto nema spisa do onih, što mu ih za konkretni plaidover ustupa strankin avoue, te koje spise istomu vrača nakon uporabe pred sudom.
I
On ne treba pisara, pošto se u njegovom kabinetu nista ne pise do jedinih pravnih mnienja. Pravne liekove kao utoke, prizive, previde, pritužbe ne sastavlja odvjetnik; on ne sastavlja ni tužbe, dočim naših pismenih odgovora, protuodgovora, drugotnica itd. francezki gradjanski postupnik ne poznaje. Ako ima »tajnika«, koj zauzima mjesto našeg perovodje, taj je odvjetnik ko što on sam, te u vlastito ime, a samo na račun šefa obavlja odvjetničke po-slove t. j. daje pravne savjete u svom kabinetu i plaidira u sudnici.
Francezka ne ima j edinstven og odvjetničkog reda. Ustanove o organizaciji odvjetničkog stališa razsijane su po raznim zako-nima in dekretima, koji se provlače kroz cielo naše stolječe, popunjujuči, izpravljajuči i ukidajuči se, te od kojih najstariji potiču iz dobe prvoga carstva. Nastojat ču, da te ustanove, u koliko su danas jošte u krieposti, u što kračem i preglednijem obliku predočim.
Onaj, koj hoče da se posveti odvjetničtvu, mora da je svršio pravoslovne nauke na kojoj fakulteti francezkoj, te postigao diplome de licencie en droit, što odgovara našim državnim izpitima. Kandidat predstavlja se osobno generalnom prokuratoru (čija služba odgovara donekle našem državnom nadodvjetničtvu), te mu predaje svoju diplomu. Generalni prokurator ne ima da prosudjuje pravničku naobrazbu kandidata, več mu je jedina zadača da ustanovi istinitost i izpravnost diplome.
Iza toga polaže kandidat prisegu, polaže ju pred sakupljenim sudištem. Kandidata predstavlja sudištu predsjednik odvjetničkog stališa (batonnier) ili zamjenik mu. Samo onda, kad bi nemoralnost kandidata bila notorna, uzkratit če batonnier da predvede kandidata sudištu.
268
Odvjetničtvo u Francezkoj.
Kandidat, kojemu se dozvoljava da položi prisegu, prima na se u napried obvezu, da če vršiti sve dužnosti svoga zvanja, bude li pronadjen dostojnim da izvršuje to zvanje. Prisega bo sama ne daje još prava odvjetovanja.
Osobito če zanimati naše pravnike sadržaj prisege, što se zahtjeva da ju položi buduči odvjetnik. On se zaklinje »da kao branitelj ili savjetnik neče nista ni kazati ni objaviti, što bi bilo protivno zakonima, naredbama, čudorednosti, sigurnosti državno j i javnom poredku i da nikad neče smetnut suma dužno počitanje pred sudovima i javnim oblastima«.
Nakon što je kandidat položio prisegu, traži da mu barreau (odvjetnički stališ) dozvoli, te bi se vježbao u odvjetničtvu (stage). Usljed ove molbe odredjuje batonnier izvjestitelja, kojemu je za-dača da stupi u osoban odnos sa kandidatom, te se tako osvje-doči, da li je vriedan stupiti u stališ. Kandidatu je dužnost da posjeti izvjestitelja, te mu pruži sve podatke o svojim prilikama, koje bi mogle zanimati izvjestitelja. Ovaj uzvrača kandidatu posjet izpitujoči pri tom, da li stan odgovara položaju člana odvjetničkog stališa itd.
Suvišno je iztači, da samo Francez ili onaj tudjinac, koj je poprimio državljanstvo francezko, može da izvršava odvjetničtvo u Francezkoj. Taj je propis tim večma osnovan, što francezki odvjetnik može po zakonu biti zvan da suplira sudca.
No zakon ne traži samo da je odvjetnik osobno čestit, več da je i podpuno nezavisan. S toga je zvanje odvjetničko nezdru-živo sa zvanjima, koja uvjetuju političku poslušnost, ma kakovu podredjenost ili financijalnu odgovornost. Odvjetnik ne smije ni po što da se lisi svoje nezavisnosti; da proda ili iznajmi svoj rad ili svoje vrieme; da se izvrgne novčanoj kakovoj odgovornosti; da se bavi trgovinom ili industrijom ili zanatom; da se upusti u poslove, u kojima bi primio punomoč ili polog i u obče obvezu da polaže račune.
Ta nezavisnost mora da je kod odvjetnika spoljašno prikazana tirne, da ima vlastiti svoj stan, i da je vlastnik svoga po-kučstva i svoje biblioteke.
Izpitavši sve ove prilike, predlaže izvestitelj svoje izvješče s predlogom odvjetničkom odboru (conseil de 1'ordre).   Ovaj odlu-
Odvjetničtvo u Francezkoj.
269
čuje večinom glasova, da li se kandidatu ima dozvoliti ili uzkra-titi vježba, ili pako dozvola odgoditi.
Kandidat, kojemu se dozvoljava vježba, ima pravo na naslov odvjetnika (avocat a la Cour) i pravo da izvršuje odvjetničtvo. Ova su prava, dok traje vrieme prakse, tek provizorna. Tek iza što mine ovo vrieme, mogu ta prava da postanu definitivnima.
Vjcžbenici, ne buduči još definitivni odvjetnici, ne sudjeljuju kod staliških izbora i nisu uvršteni u popis odvjetnika (tableau). No u svakom drugom pogledu posve su ravni definitivnim od-vjetnicima.
Izim zvaničnih dužnosti, koje nadleže svakomu odvjetniku, imadu vježbenici još i posebnih dužnosti, koje se mogu da svedu u ove dvie rieči: marljivost i točnost.
Vježbenici dužni su da što marljivije prisustvuju sudbenim razpravam (koje su sve javne i ustmene), a naročito posebnim predavanjima i vježbama, upriličenim za njih.
Vježbenici razdieljeni su u »kolone«, a svakom od njih ravna jedan član odbora odvjetničkoga. U tim se kolonama upučuju vježbenici u običaje, propisc, prava i dužnosti zvanične.
Osim ovih »kolona« ima za vježbenike još i razprava (con-ferences), kojima predsieda batonnier ili zajemnik mu. U tim se razpravama govori jedino o pravnim pitanjima. Dvie nedjelje prije razprave objavlja se njezin predmet, te su vježbenici pozvani da se upišu »za« ili »proti«. Zriebom se biraju četiri govornika, dva »za«, a dva »proti«. Batonnier ravna razpravom; čim ova bude zaključena, prelazi se na glasanje, a da batonnier nije prije izjavio svog mnienja.
Vrieme prakse opredieljeno je na tri godine. To se vrieme može disciplinarnom odredbom odvjetničkog odbora i produljiti; a može se i vježbenik karnostnim putem izključiti iz vježbe.
Nakon dovršene prakse traži vježbenik da bude upisan u popis odvjetnika (tableau). Ovaj je tableau javno svjedočanstvo o sposobnosti i čestitosti onih, koji su u njem imenovani, a vodi se za svako prvomolbeno sudište na pose.
Odvjctnički odbor imenuje opet izvjestitelja, koj ima da izpita molbenicu vježbenikovu, odnosno sve prilike, iz kojih može stvoriti sebi sud o načinu, kako je isti upotrebio vrieme svoje
270
Odvjetničtvo u Francezkoj.
vježbe. Izvjestitclj stavlja predlog odboru, koj odločuje večinom glasova.
Nikad so odbor ne bavi iztragom o političkom mišljenju kandidatovom. To je mišljenje absolutno slobodno.
Tableau objavlja se svake godine s promjenama nastalim tečajem prošle godine. Odvjetnici upisuju se u tableau po redu, kako im je upis dozvoljen, ali s prvenstvom dana, kad su pri-pušteni u vježbu. Po tom prvenstvu broji im se čin.
Samo oni odvjetnici, koji su upisani u tableau, sačinjavaju stališ odvjetnički (1'ordre des avocats).
Ovaj se ne može sastati van samo na poziv svoga predsjed-nika (batonnier) i samo da bira članove odvjetničkog odbora ili — kako se francezki zove — karnostnog savjeta. Svaka ina razprava smatrat če se prestupkom proti propisima o pravu sa-stajati se.
Odvjetnici nose u sudnici odoru tradicionalnu. Pred sudom govore stoječki i pokriti; no kad čitaju parbcna dokazala ili stav-ljaju predloge, treba da se razkriju.
Zabranjeno je odvjetnicima primati mjenice za svoj honorar ili siliti stranke, da im priznadu troškove prije njihove obrane.
Članovi karnostnog vieča biraju se izravno po skupštini stališkoj, koja sastoji od svih odvjetnika, upisanih u tableau do-tičnog prvomolbenog sudišta. Izabrani su oni, na koje odpada večina glasova prisutnih članova.
Karnostno vieče ima u Parizu 21 člana; u drugim grado-vima je broj manji, i to razmjerno prama broju odvjetnika.
Batonnier izabire se izmedju članova karnostnoga vieča, a po ovima absolutnom večinom.
Batonnier je glava i predstavnik cieloga stališa, te predsieda karnostnom vieču.
Ovo odlučuje o tome, da li se kandidat ima pripustiti u vježbu, i o priepornim pitanjima glede upisa u tableau; bdije nad čašču i interesima stališkim.
Dužnost mu je da uzdržava osječaje vjernosti napram mo-narkiji (ova ustanova potice od g. 1822., pa se rieči monarkija ima danas substituirati republika) i ustavnim uredbam, napram načelima nesebičnosti i čestitosti, na kojima počiva čast odvjetničkog stališa; nadzire moral i ponašanje vježbenika.   On kazni
Odvjetničtvo u Francezkoj.
271
ureda radi ili povodom podnesenih imu pritužba sve karnostne prestupke odvjetnika. Uza sve to ali ostaje i sudovima pravo da kazne karnostne prestupke odvjetnika, počinjene za vrieme sud-bene razprave. A karnostne kazne savjeta ne prejudiciraju ni malo odštetnim zahtjevima povriedjenih stranaka ili kaznenom postupku sudova.
Karnostne kazne jesu: opomena, ukor, vremenita suspenzija, brisanje iz popisa. Vremenita suspenzija ne može nadilaziti jednu godinu.
Nijdena se karnostna kazna ne može izreči, a da okrivljeni odvjetnik ne bude saslušan ili pozvan na saslušanje.
Presuda karnostnog vieča, kojom se izriče vremenita suspenzija ili brisanje odvjetnika iz popisa, predaje se za tri dana glavnom prokuratoru, kojemu nadleži nadzor oko izvršbe presude.   Glavni prokurator može tražiti, da mu se dostave i one presude, koj ima •se izriče opomena i ukor ili kojima se okrivljeni odvjetnik odrješuje.
Proti presudam, koje izriču vremenitu suspenziju ili svrgnuče, pristoji dotičnom odvjetniku pravo priziva na prizivno sudište svoga kotara; isto pravo pristoji generalnom prokuratoru proti svim presudam karnostnim.
Prizivno sudište može proti odvjetniku, koj je prizvao, izreči i oštriju kazan, ma da generalni prokurator nije uložio priziva.
Karnostnom vieču nadleži briga, da siromasi dobe bezplatno zastupstvo. U tu svrhu obstoji ured, u kojcm odredjeni odvjetnici jedanput na tjedan daju bezplatno pravne savjete. One pravne slučajeve, što ih ovaj ured obnadje pravednima, dostavlja on sa svojim pravnim mnienjem karnostnom vieču, koj onda te slučajeve po redu razdjeljuje medju odvjetnike.
Svaki napadaj odvjetnika u obranbenim govorima ili spisima na vjeru, načela monarkije (republike), ustava te zakone i javne oblasti bit če na predlog zastupnika javne oblasti s mjesta kažnjen po sudu, ne prejudicirajuči izvanrednom progonu, ako mu ima mjesta.
Sudovi priobčuju svake godine ministru pravde one odvjetnike, koji se iztakošc svojim znanjem, svojim talentom, a naročito plemenštinom i nesebičnošču, koja mora da bude značajkom njihova stališa. (Konec prih.)