ANNALES 3/'93 OCENE IN POROČILA / RECENSIONI E RELAZIONI pravljali tabor v Fernetičih in Sežani. Obdobje prve in druge svetovne vojne je v kraške kraje ponovno prineslo obilje gorja, povečalo seje izseljevanje (Argentina, Kralje­ vina SHS) in fašistično potujčevanje, kateremu pa so se zavedni Slovenci vedno uspešno upirali. Pritrdimo lahko ugotovitvi Nade Morato, ki pravi, kako je moralo včasih preteči več stoletij, da so se zgodile spremembe v načinu življenja in razmišljanja. Današnji čas pa je povsem drugačen kot včerajšnji. Neprestano se vrstijo velike spremembe, ki jih zaznavamo na raznih področjih v naravi, kmetijstvu, strukturi prebivalstva, v kulturni podobi krajev in ljudi. Repentaborsko skupnost je razdelila meja in vsako območje se je poslej spopadalo s svojimi težavami. Vse to pa ni preprečilo, da bi se še naprej srečevala dva svetova, saj zgodovinskega spo­ mina ni mogoče izničiti z nekaj upravno-administrativ- nimi posegi. Slavko Gaberc Ivan Gams: SISTEMI PRILAGODITVE PRIMORSKEGA DINARSKEGA KRASA NA KMETIJSKO RABO TAL. Geografski zbornik Acta Geographica, 31 (1991), 5-106, Ljubljana, 1992 Gamsova razprava je izšla v zborniku, ki ga izdaja Geografski inštitut Antona Melika ZRC SAZU in ki je obenem redna publikacija IV. razreda SAZU. Obsežno delo je po eni strani organsko povezano z vrsto prispev­ kov s kmetijstvom kot osrednjo temo, ki izhajajo v tem zborniku, po drugi strani pa je sinteza dolgoletnih av­ torjevih raziskovanj o odnosu človeka do krasa v okviru njegove osnovne dejavnosti, kmetijstva. Da gre res za plod dolgoletnega dela, potrjuje tudi posvetilo "sluša­ teljem geografije, mladim sodelavcem in vsem drugim, ki so pomagali pri terenskem delu". Razpravo sestavlja pet večjih poglavij, katerih prvo, Terminološka vprašanja, seznani bralca z različnimi iz­ razi, ki jih uporablja človek na krasu za dela in postopke pri spreminjanju naravnega kraškega površja v kmetijsko zemljišče. Poleg običajnih, kot so trebiti, čistiti in ograda, zvemo tudi, da na Primorskem pravijo grušču vrnik, nosilom čevere in ograjenim parcelam drnule. Poleg knjižnih oziroma kraških narečnih izrazov, je zapisana še obilna bera izrazov iz Istre, hrvatskega Primorja in Dalmacije. V poglavju Splošno o sistemih avtor na kratko pred­ stavi tipe kraškega površja, ki si ga je človek moral pri­ lagajati in sisteme oziroma cilje teh prilagajanj. To je le uvod v najobsežnejši del razprave z naslovom Sistemi prilagajanja krasa kmetijski rabi tal. Ta del je obenem tudi bistvo prispevka. Prikaza te obsežne snovi se je avtor lotil tako, da je najprej nakazal in razložil problem (sistem), nato pa to pojasnil in predstavil na konkretnem primeru. Primeri so lahko zelo različni, tako po tipu kot tudi po kraju (od našega Krasa pa do Višaš, kjer je pač avtor v dveh desetletjih raziskav naletel na najbolj zanimiv primer, oziroma kjer je neko vprašanje razis­ koval najbolj v podrobnosti. Tako obsežne snovi nikakor ni mogoče predstaviti v tako kratkem pregledu, zato naj le naštejem konkretno obravnavane posamezne probleme in kraje: sprememba gozda v pašnik (Lipica, Lošinj), sprememba gozda in pašnika v travnik (Tomaj), prestavljanje travnikov (Krajna vas), obseg otrebljenega zemljišča v odnosu do fronte (Kostanjevica na Krasu), obdelovanje na kraških poljih in vrtačah (škocjanski kras, Krk), vinogradi na krasu (Hvar, Krk, Vis) in drevesne kulture na krasu (Lokev, Rudine, Punat, Lošinj, Hvar). Pri tem je vsekakor treba opozoriti tudi na raziskovalne metode, nekatere v celoti izvirne, kot je npr. ugotavljanje starosti deforestacije s pomočjo geomorfoloških metod, meritve žlebičev kot metoda relativne datacije, analize katastrskega gradiva, merjenje zidov in prostornin otre­ bljenega kamenja. Posebno poglavje je posvečeno Ve- lemu polju na Hvaru (Sistemi prilagajanja krasa v luči agrarne zgodovine na primeru Velega polja na Hvaru), ki je tudi celostno obdelano, od geoloških in geomor­ foloških osnov preko agrarne zgodovine in metod pri­ lagajanja krasa do današnjega stanja. Današnje stanje pomeni na eni strani uničevanje tisočletja stare kulturne pokrajine na krasu, kar v skrajnih primerih predstavlja rušenje kraških zidov z buldožerji zaradi širjenja poljskih poti in nalaganje ter odvažanje kamenja z grobelj za gradbeni material s pomočjo najsodobnejše mehani­ zacije, po drugi strani pa obnavljanje te pokrajine, s ponovnim trebljenjem, melioracijami ter postavljanjem suhih zidov in škarp. V zadnjem, 5. poglavju Zaključki o sistemih pri nas in po svetu in o starosti zidov, avtor podaja zgodovinski pregled sprememb gozdnate kraške pokrajine v kulturno pokrajino, temelječ na primerih s kraškega sveta po vsem Sredozemlju. Pri tem so vključeni tudi sistemi današnjih melioracij in tipi priročnih stavb, ki so jih ljudje postavljali iz kamenja ob njivah in na pašnikih (hiške, trulli, itd.). Naj za konec kar navedem dvoje avtorjevih sklepnih misli: "Količina otrebljenih kamnov v dinarskem primorju daleč prekaša količine kamnitih kvadrov, ki gradijo egiptovske piramide... Potreba po nadaljnjem raziskovanju akumulacij grušča in zlasti suhih zidov je nujna, ker v sedanjosti izginjajo". Seznam literature obsega 67 del, med njimi 18 av­ torjevih. Na koncu razprave je angleški povzetek na petih straneh. Delo ilustrira 44 fotografij, skic, načrtov in grafikonov. Za sklep lahko le dodam, da je delo bogat vir gradiva in razlag kraške kulturne pokrajine, kakršna je danes, ne le v Sloveniji in v dinarskem primor­ ju, ampak tudi drugod v Sredozemlju. Kogar zanima naša pokrajina, predvsem primorski kras in njegova zgo- 387 ANNALES 3/'93 OCENE IN POROČILA / RECENSIONI E RELAZIONI dovina v pokrajinskem smislu, bo to obsežno, a zanimivo in prijetno berljivo delo z veseljem vzel v roke. Andrej Kranjc Goran Filipi: LEXICON ORNITOLOGICUM HISTRIAE SLOVENICAE. Knjižnica Annales 4, Zgodovinsko društvo za južno Primorsko, Koper, 1993, 106 strani Djelo o kojemu je riječ osebujno je po mnogim obi- Iježjima u skupini istovrsnih kojima po naravi sadržaja pripada. Spomenimo ovdje tek ona znatnija i bliža ne- stručnjacima. Jedna posebnost običnog čitatelja čeka več pri prvom susrets knjigom. Tako je več po naslovnici jasno i onome koji ne stoji najbolje s latinskim jezikom da je pred njim rječnik, dakle knjiga uz koju odmah idu najmanje dvije primisli: prvo, da je to jedan od prijeko potrebnih priručnika bez čije se pomoči danas čovjek sve teže snalazi u moru svakojakih obavijesti koje ga zasipaju s raznih strana i, drugo, da je gotovo uvijek riječ o djelu koje nas pomalo plaši svojim znatnim opsegom. U Filipijevu slučaju ne bi se moglo tvrditi da je tako, napose ne u drugom obilježju. I to je dobro za širi krug korisnika. Rječnik je svojim opsegom od u svemu stotinjak stranica i prikladnim formatom posve neuobičajen, a to dalje znači da i po tim odlikama može svrnuti pozornost na sebe i na sadržaj koji donosi. Listajuči dalje več u impresumu i donaslovnici opa­ žamo da to nije samo rječnik, več i leksikon, slovar i vocabolario, dakle višejezični rječnik, djelo koje "govori" više jezika i več po torne računa na veči broj korisnika i na šire prostore. Na ovom se mjestu odmah nameče jedna asocijacija svakom u nešto boljem poznavatelju hrvatske lek­ sikografske prošlosti, koja je - uzgred budi rečeno - gotovo sve do u naše dane znatnim svojim dijelom ostajala u sjeni i bez pravoga i potpunog suda o njenoj vrijednosti. A u njoj, u hrvatskoj leksikografiji, več po naravi stvari, kada je riječ o jednom malom jeziku, znatno je više upravo dvojezičnih i višejezičnih djela nego jed- nojezičnih. Zapravo je istina da u svemu prikladnoga i modernoga jednojezičnika hrvatskog jezika nemarno sve do danas. Stoga s Filipijevim rječnikom u ruci prisječamo se niza njegovih velikih prethodnika iz nedavne ili vrlo davne prošlosti, sve do prvoga medu njima Fausta Vrančiča, vrsnoga Šibenčanina, dakle Filipijeva sumještanima u neku ruku, jer izmedu Zadra i Krešimirova Grada, rodnih mjesta jednoga i drugoga, i nije tako velika razdaljina, napose ne tolika kolika je od nastanka Vrančičeva znamenita Dictionariuma iz 1595. do našega vremena. Stoječi na čelu duge kolone pisaca rječnika u hrvatskom jeziku, taj je poznati znanstvenik prvi napisao višejezični rječnik nevelik op- ' K K » Z M I G A - A t G o r a n F i l i p i LEXICON ORNITOLOGICUM HISTRIAE SLOVENICAE . . « .: A ï • ■ k M ' • W Ê X S Ê m m S m i m È m sm È ü 'mm fri: H T mm • ■ ■ - • A ifS* : -ma- " • - .• segom i izniman važnošču za sveukupnu hrvatsku kul- turu. Dakako, svaka bi dalja i šira usporedba tih dvoju djela, izvan naznačenoga asocijativnog kruga bila posve neutemeljena i ne bi koristila ni jednom autoru. Zapravo, tom je prisječanju glavna zadača da jače potkrijepi jedan sud: Filipijev rad ide u hrvatsku leksikografiju, barem po autorovoj pripadnosti i dijelu teksta koji je na tom jeziku u Rječniku, ali i isto tako u talijansku i još u večoj mjeri u slovensku rječničku literaturu. I ta je trojezičnost tako strogo i dosljedno provedena da - kad se izuzmu znanstveni nazivi na latinskom jeziku i slovenski i istromletački pučki nazivi - na ostala tri jezika otpada gotovo matematički precizno po trečina od sveukupnog teksta. Osim uobičajenih dijelova koje imaju radovi ovakve vrste, u Filipijevu su Rječniku posebno važne tri cjeline bez kojih bi se mnogokoji čitatelj u njemu teže snalazio. To su Uvodne napomene, Rječnik i Kazala. Iz uvodne se bilješke najprije razabire da je pred nama tek oko 10% od grade koju je autor sakupio po cijeloj Istri i koja još čeka svoga izdavača. Zapravo je pred nama grada što se odnosi na današnji slovenski dio Istre koji je autor istraživao. Osim tehničkih uputa koje pomažu lakšem snalaženju u djelu, valja obratiti pozornost na još dvije karakteristike koje spominje autor, a ističu ih i recenzenti. Čitamo tako da je Rječnik prvi ove vrste 388